Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Jedna priča na poziv

Naišla sam na internetu na tvoj poziv da ti se jave indigo djeca, pa evo i moje priče.

Nedavno sam doživjela veliki emocionalni pritisak (prekid veze) i počela sam se osjećati jako čudno. Prije dosta vremena sam pričala sa jednom prijateljicom o tim mojim “stanjima” i došle smo do toga da bi ja mogla biti indigo dijete, na to sam se samo nasmijala i mislila kako je to totalna glupost. Nakon toga što mi se nedavno desilo, moje “stanje” se pogoršalo. Nisam više dobro spavala, imala sam nagle promjene raspoloženja (što ni inače nije čudno za mene, ali ove su bile gore nego inače) i još gore izljeve bijesa. Često bi me uhvatio napadaj panike. Iako se najbolje osjećam u društvu, počela sam izbjegavati razgovore s nekim ljudima i pričati samo s tom prijateljicom za koju imam osjećaj da me jedina razumije. Sve to mi nije ništa značilo, inače sam depresivna osoba koja se s vremena na vrijeme zatvori u sebe, sve dok nedavno nisam sanjala jedan san. Kad sam se probudila nisam mu pridavala neku veliku važnost jer i inače sanjam tu osobu (bivši dečko) a ovaj kontekst je bio više glup nego zabrinjavajući. Otišla sam na kavu prije škole, vidjela ga, sve je bilo normalno. Ne bi ni dvije sekunde razmišljala o tome snu da se na kraju nije obistinio, odnosno, obistinio se dio tog sna. Ja sam znala da će on napraviti nešto čak i prije nego je on to napravio. To mi je bilo smiješno i zanimljivo i ni u kojem trenutku me to nije zabrinjavalo. Mnogi kojima sam to ispričala su ostali zapanjeni što je meni jako smiješno, no ponukalo me to na razmišljanje i iskreno, nije to prvi put da sam sanjala nešto što će se ostvariti.
Uglavnom, danas sam riješila par testova o indigo djeci i u svakom je ispalo da sam indigo. Našla sam se u većini tvrdnji. Sad me to malo zbunilo jer nisam sigurna kako da se nosim s tim. Možda i nisam indigo, ali oduvijek sam se osjećala čudno i kao da ne pripadam među vršnjake. Uvijek bi rađe gledala neke ozbiljne tv emisije nego dječje crtiće i oduvijek imam osjećaj kao da sam stvorena za neki viši cilj, kao da imam neki zadatak a paralelno s tim, u školi se ni malo ne trudim i uopće me ništa ne zanima.
ps ne želim da se objavi moje ime niti e-mail adresa

May 8, 2008 Posted by rijecan | indigo priče | | 4 komentara