Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Njena priča

Ona ima 19 godina i postoji mogućnost da je Indigo dijete.  Savjet: pokušaj riješiti test na ovom blogu, a ako ne budeš zadovoljna s testom, odi u Indigo udrugu ili pak na neki od sajmova ezoterike i snimi auru. Slijedi priča:

Temom indigo djece počela sam se baviti prije dva tjedna, budući da sam morala napisati seminar na tu temu. Upisala sam pedagogiju i zaista to je jedna od najdivnijih stvari koje sam u životu učinila. Ponekad se osjećam drugačijom, čudnijom…Nisam poput ostalih ljudi. Ne mogu se uklopiti u ničije stavove, iako sam omiljena u društvu…Ponekad se osjećam kao da ne pripadam ovdje, kao da ovo nije svijet za mene. Ono što osjećam je da je ovaj svijet, svijet pun boli, patnje, tuge…osjećam svu tu negativnu energiju…Ponekad u razgovorima osjetim da ljudi nemogu biti jako bliski, osjetim njihovu distancu i njihovo nerazumijevanje, i to me odmah odbije od njih. Osjećam kao da pričam i osjećam sasvim drukčije od većine ljudi. Ponekad mi je teško jer osjećam kako drugi ljudi pate…osjetim njihove osjećaje, njihovu bol…ponekad me toliko boli, da osjetim bol, ali jako bol u području srca, kao da me nešto davi, kao da umirem…toliko su ti osjećaji jaki. Moj tata je jako bolestan, i općenito jako nezadovoljan u životu. Ja toga čovjeka ne mogu pogledati u oči, jer istog bi trena počela plakati. I to svaki put kada ga pogledam. Ali taj plač nije tih, tužan, to je plač prilikom kojeg osjećam da ću ispustiti dušu. Ne mogu vidjeti kako ljudi pate, ne mogu. To me previše boli. Kada me netko povrijedi, a krivo mu je osjećam njegovu bol. Jednom me otac udario, a ja sam toliko plakala jer sam znala kako se on tad osjeća. Ne mogu gledati televiziju, nikad u životu nisam pogledala horor film. Ne mogu vidjeti da netko plače. Imam tešku obitelj. Ja sam na fakultetu, ali mojim sestrama nije lako. Znam to i ne mogu podnijeti da ispuste ijednu suzu. Starija sestra je ponekad gruba, svi mi kažu da uzvratim isto, ali ja ne mogu. Volim sve ljude, i često me ljuti što se ljudi povrijeđuju. Često se uznemirim kad se netko dere. Htjela bih svima pomoći. Prije otprilike dvije godine dešavale su mi se jako čudne stvari. Osjećala sam se veoma čudno, kao da nisam upravljala sobom. Iz nikojeg razloga bila sam veoma tužna, neprestano sam plakala a nije bilo razloga za to. Imala sam osijećaj da je stalno netko samnom u prostoriji i da me promatra. Koliko god sam se trudila da izbacim to iz glave, to je bilo u sobi, što god to bilo. U sebi sam čula različite zle glasove. Jednostavno kao da nisam bila pri svijesti. Sanjala sam da mi se ukazje mrtav dječak, kojeg samo ja mogu vidjeti, a u snu sam se panično hvatala za ruke mojih roditelja i dečka i molila ih da me čuvaju. Slično se ponovilo i sa djevojčicom i drugim mrtvim ljudima. Jednom kada sam legla, osjetila sam da me nešto uhvatilo za rame i stresla sam se, no nije bilo nikoga, samo mi se u mislima pokazao plavi dečko, plavih očiju kojeg nikada nisam vidjela. Kada je moja mama za Božić žderala, pitala sam je što toliko jede, da nije trudna?!Drugi dan je otišla ginekologu, bila je trudna. Moj dečko pokušava već dvije godine položiti jedan predmet, no nikako. Sanjala sam kako ga je položio, i nakon par dana to se desilo. Nemam nikakve posebne sposobnosti, normalna sam cura, ali osjećam da sam tu sa razlogom. Osjećam da će svatko doživjeti trenutak kada će se osjećati otvorene duše kao što se i ja sada osjećam. Samo vjerujem da postoji dobro, i želim ući u raj gdje nema zla. I želim to za sve druge ljude. Pišem ovo jer me dečko nagovorio, budući da je htio saznati jesam li indigo dijete. Postoji li neki način kako se to može saznati? On je u to uvjeren, jer kaže da nikad u životu nije upoznao bolju osobu. Po svemu što zna, duboko vjeruje u to. Ja mislim da sam samo osjetljivija i duhovnija. Kako znati??? Ipak, biti indigo je veliki blagoslov ali i veliki teret, stoga je veliki blagoslov biti indigo djete. Molim Vas od svega srca i duše da mi nešto odgovorite. I neka su blagoslovljeni svi ljudi na Zemlji. Lijep pozdrav, i unaprijed od srca hvala.

February 3, 2009 - Posted by rijecan | Citatelji, indigo djeca, indigo priče | | 5 komentara

5 komentara »

  1. sve ovo sto je napisano, ja osjecam duuuugo godina, kao da sam ja tu opisana..
    Ja sam dugo trazila sta sam i zasto sam takva kakva jesam, zasto se osjecam cudno.. osjetljivo, duhovno, isto nemogu podnijeti plac i tugu, i pokupim te osjecaje vrlo lako, ne znajuci jesu li moji ili tudji.. a cijeli zivot je bio pun boli i patnja, a plac je nekada kao sto se tu opisuje strasan.. ne znam sto mi se dogadjalo, trazila sam odgovore svuda.. ezoterijske knjige, internet, ali nikada ih nisam dobila od ljudi, najmanje svojih bliznjih, nisam se osjecala kao da tu pripadam,
    uglavnom dok jednog dana nisam naisla na jednu stranicu jednog vidovnjaka, duhovno prosvjetljenog covjeka koji kaze da je ljubav sve, kao sto sam i vjerovala oduvijek, i koji mi je rekao da sam indigo, prije toga nisam znala sta taj term znaci, i onda sam pocela citati i nalaziti materijal na engleskom o tome.. i stvarno, sve sto se opisuje, tocno sam znala da je to to.. ali to ne pomaze znati, nije dovoljno znati jer nema slicnih s kime mogu to da podijelim, zatvorila se jesam u svoj svijet, nitko moje suze ni ne vidi, a ni kad se osjecam lose..
    Tocno znam ko sta misli, predvidila sam i sama neke stvari za neke ljude, lijepe stvari..
    ali kako s time zivjeti, sta raditi, kako? znam i ja da sam tu iz nekog razloga, vecega, a ne znam sta je to..i teret je ogroman ponekad, zelim pobjeci i vratiti se ‘kuci’ gdje god to bilo..jos sam i rat prosla i mnoge boli i povrijede i tek sam kroz duhovnost i tog covjeka pocela jacati i to sve nekako stavljati u perspektivu, ali je tesko, nije lako i to je to..imam 32 godine..
    pozdrav

    Comment by Zvijezdica | February 20, 2009 | Reply

  2. I meni se događaju slične stvari… Nisi sama, bar ne po iskustvu, lijep pozdrav…

    Comment by A. Undómiel | March 23, 2009 | Reply

  3. ali najgora je zbunjenost,procitala sam nekolicinu postova i nasla sam se u njima..ali sad sam jos vise zbunjena,no drago mi je sto nisam sama sa tim osjecaima. Jer kao sto su i prije pisali imas osjecaj kao da ludis…a nitko te ne razumije,jer vecinu vremena skrivas svoje osjecaje da te neproglase depresivnom osobom,a kad ih izneses tada ti nemogu pomoci..a jedini spasitelj si ti sam…
    a da ne navodim sto te smatraju cudnim..onaj koji te poznaje osobno,njemu bi to bila pozitivna cudnost,kao unikatno bice..sprem njima oni koji te ne poznaju njima si debilno cudna..
    nakon jednog razdoblja,veoma teskog izasla sam kao hrabri borac i pomislih nece se vise vratiti ista slicno tome,iako sam osjecala da tu nije kraj. I koliko god gurala to od sebe,to se vraca,taj preobrazaj,jer znam da je to,osjecam,ali sam nestrpljiva i zato sto je veoma zamorno..i nakon jednog bolnog iskustva shvatila sam da sam s razlogom ovdje,nisam jos otkrila koja je moja stvarna zadaca,ali osjecam da cu uskoro..i kad me god uhvate ti preobrazaji,gdje ne prepoznajem samu sebe i u kojem je svaki preobrazaj tezak i drugaciji,utjesim se jednim..moja zadaca je stvarna..
    O indigo djeci sam cula jednom davno,ali nista konkretno,ali igrom slucaja pronalazim tu temu i sada..prepoznah se u njoj..ali sada je zbunjoza jos veca,valjda sam u takvoj fazi..
    Pomislih da je dar intuicije kao kod svakog bica,samo sto moras malo bolje pozornost obratiti na obicne stvari,cisto moc prosudivanja,kada i zasto..

    I jos voljela bi kad bi napisali blog o preobrazaju,od pocetka do kraja. Mnogo bi pomoglo bicima koji su sad u toj fazi..
    i o osobama koje to jesu,ali neznaju i potisnu svu tu svoju auru duboko u sebe,kako prepoznati to u sebi i izbaciti van!!?
    pozdrav

    Comment by mix | May 28, 2009 | Reply

  4. Pozz svima;

    evo samo da ubacim par rijeci… nekako se prepoznajem u nekim gore navedenim recenicama i rijecima.. pogotovo ovo za zbunjenost.. ne znam di pripadam di mi je dom… imam osjecaj da ovo kakav jesam sad da niije to to… imam osjecaj da se nes desava samnom a ne znam sta.. lako vatam necije emocije.. ne mogu provodit vrijeme u nekoj sredini di osjecam neku negativnost.. pocne me hvatat panika… moram se maknit… ne podnosim autoritete … skolu opcenito ne volim, tj bubetanje ucenje … tesko me neko moze uvjeriti u neke zivotne teorije osim ako ja dobro ne razmislim o tome i da mi se cini prihvatljivim … kao sto rece gore zelio bih da su jednostavno svi sretni u svjetu ne volim negativnost i tuzne stvari… bjezim od toga…. ne zelim cut za te stvari… citam ljude dobro… namjere … kolko god ovo zvucalo cudno i egoisticno…. al sam se cijeli zivot uvijek osjeca nekako posebno… ne znam zasto… inace svoje osjecaje i sve uvjek sam drza za sebe … izvana izgledam ko hladna osoba… tj. neko ko ne mari za nista.. kome je sve super i dobro … mozda je to samo obranbeni mehanizam… ne znam..

    eto samo sam tija to rec… i pozz svima…

    Comment by no name | July 10, 2009 | Reply

  5. veliki pozdrav!
    drago mi je sto sam naisla na ovaj post jer sam sebe nasa u tome iako sam znala jos prije toga da sam indigo…zanima me dali postoje neke udruge ili okupljanja indigo ljudi jer jako mi se tesko nosit sa nekim stvarima,ljudima itd. jer imam osjecaj da me ne razumiju svi i radi toga sam nekad u bedu…u zivotu sam uzasno puno toga prosla i osjecala,vidla neke neobjasnjive stvari…i sve mi je to zbunjeno i htijela bih postavit toliko pitanja i svega al nezz kome da to kazem jer jednostavno u svom krugu ljudi ne osjecam nikog ko bi mi bio slican tj.(indigo) meni…od kad imam prijatelje stalno trazim nekog takvog…mozda mi se posreci…heheh…;) lijep pozdrav svima….

    Comment by peppa | Kolovoz 4, 2009 | Reply


Dodaj komentar