Jesam li Indigo?

Pitanje koje se provlači kod svakog tko ispuni test na ovim stranicama. Jesam li dobro ispunio/la test ako mi je više boja sa istim rezultatom? Odgovor je NE! Da bi se test ispunio točno morate se skoncentrirati i pošteno odrediti koja ste vi osoba u odgovoru na pitanje i to što je moguće točnije gradirati vrijednost odgovora od 1 do 5. Također svima onima koji bi htjeli snimiti auru: Odite na neki od sajmova ezoterije i tamo ćete naći osobe koje će vam, rado snimiti auru, a što se indigo udruga tiče, da ih malo reklamiram, posjetite ove stranice http://www.ikm.hr . Ako želite saznati nešto više o Indigo djeci posjetite blog Indigo djeca A sad slijedi priča:

Vjerojatno moja prica pocinje kao i svaka druga , roden sam 1985 godine u mojih 24 godine zivota imao sam mnogo uspona i padova promijenio dosta razlicitih radnih mjesta upoznao raznorazne ljude iako su mi poznanstva raznolika i siroka  nisam sklapao previse cvrsta prijateljstva jer na tim
radnim mjestima pa i u krugu svojih poznanika uvjek sam se osjecao kao autsajder ili kao da mi tu nije mjesto ,ako nista onaj priguseni osjecaj kao  da se jedostavno ne uklapam u sredinu u kojoj se nalazim svjesno ili nesvjesno najcesce sam se u tim trenucima okretao svom najboljem prijatelju masti
od znanstveno fantasticnih serija, filmova, knjiga pa do povijesno fantazijskih romana i knjiga pa danas i filmova meni osobno najdrazeg gospodara prstenova, a uz literaturu tu sam vrijeme trosio i na igrace konzole pa do sati utucenih na kompjutoru sto je s vremenom vise bila ovisnost ili svojevrstan
bijeg od stvarnosti i okoline koja mi nije odgovarala ili se u njoj nisam snalazio, sport mi je uvijek bio drag u jednu ruku skoro isto tako velika ljubav prema sportu kao i prema kompjutoru no nisam se nikad snalazio u ekipnim sportovima individualni ili pojedinacni sportovi kao plivanje i borilacki sportovi samoobrane su mi bili posebna draz, uvijek sam bio svjestan duhovnosti to mi nitko nije morao posebno objasnjavati tu sam uvijek bio nekako siguran da postoji nesto vise od obicne ljudske smrtnosti, od negdje moje 9 ili 11 godine zivota dozivio sam  neke navalu cudnih emocija od tog razdoblja po do dana danasnjeg imam onaj neki cudan osjecaj kao da bi trebao uciniti nesto bitno u svom zivotu, navala tih emocija je kroz godine bila i slabijeg i jaceg intenziteta, ja mislim ovisno o trenutnim zivotnim problemima pogotovo kada sam se susretao sa nepravdom na radnom
mjestu, a intenzitet tih emocija se nije bas mijenjao do ove godine pocetkom srpnja kad sam pogledao jedan film o masakru u ruandi izmedu dva plemena Tutsija i Hutua 1994 godine gdje je poginulu oko 937.000 osoba na nacin kako je to odigrano bilo me naprosto iznenadilo i sokiralo, kasnije i
poprilicno rastuzilo, ja sam to sve sljedece jutro shvatio kao normalne ljudske emocije, ali nisam mogao izdrzati dok ne istrazim povijest tog podneblja gdje se zlocin odigrao mislim da bi  na tome i ostalo dok jedne noci nisam sanjao san koji mi je toliko bio realistican da sam se sokiran probudio,   a emocije koje mi je san probudio nisu me pustale nego su bivale sve jace osjecao sam se neobjasnjivo od iznenadnih napadaja srece i optimizma da sam mislio da bih se mogao ispovracati od toliko jake emocije, pa do navale tjeskobe i neke neobjasnjive tuge gdje je reakcija bila ista kao sa osjecajem srece sve prvo krene nekako iz zeludca, a jos je gori osjecaj ako vidim na ulici
prosjaka ili dijete koje prosi jedva se suzdrzim, a da se ne rasplacem to mi je nekako bilo malo
smijesno iz pocetka no nakon par dana sam to shvatio ozbiljno i poceo istrazivati po horoskopima, numerologiji, sanjaricama no nista posebno dok nisam naletio na  clanak o indigo djeci nekako refleksno odmah sam se zadrzao na toj temi i poceo citai proucavati tema me je istog trena
zaokupirala i nije pustala morao sam znati koju boju aure imam, jer cim sam poceo citati o indigo djeci nekao podsvjesno sam se sa njima poistovjetio i morao znati vise i tako sam naletio na stranicu Moj indigo-kristalni svijet tu sam procitao razne price drugih ljudi o slicnim osjecajima i naisao na test o boji aure dok sam ga rjesavao mislio sam mozda jesam indigo, a mozda i nisam mozda samo malo lud, ali tu nastaje iznenadenje kada sam vidio rezultate; Kristal 35. fizcki oker 35, ljubicasta 35, nisam znao sto da mislim i tko ja rijesim test jos jednom opet isto ,onda sam se smirio i krenuo prouciti boje koje sam dobio, moram priznati da se uglavnom u svim bojama po malo
vidim, ali najvise simptoma kako dani odmicu imam kristalne boje pogoovo onaj efekt sa elektronikom ne bi poslao poruku sa mobitela nekome nikako moram dat probat i mobitel cesto bez signala ili se nece upaliti ili cak ugasti po 15 minuta mi treba, sto se tice emocija primjetio sam da nakon
susreta sa odredenim ljudima ili imam osjecaj tuge ili srece te onaj neki cudan osjecaj kao da me netko promatra konstantno pogotovo u blizini veceg broja ljudi. Stoga zamoljavam da li mi se moze objasniti ovaj moj rezultat testa te trenutno moje stanje neznam mozda sam malo lud ili je to sve puka slucajnost mozda oboje nisam siguran jedno znam da se ovako nisam nikada osjecao te da mi um radi onako kako nikad nije do sada radio ,ako nemas  objasnjenje mozda mi mozes reci gdje mogu provjeriti svoju boju aure izravno, unaprijed zahvaljujem ako je ovo jedna od onih prica mozes je objaviti ali molim bez objave mog emaila.

Hvala i pozdrav!

Način postoji! Još jedna priča.

Ne znam kako poceti ni odakle.  Mozda bi bilo najjednostavnije kad bi samo kopirala sve vase price jer se jako malo razlikuju od moje. Rijesila sam test o boji aure, kao primarna boja ispala mi je boja kristala(35), a kao sekundarna plava(33).

Ne mogu vam opisati kako sam se osjecala kad sam procitala sve vase price, kad sam vidjela da postoje ljudi kao sto sam ja. I ja sam imala relativno tezak zivot. Ostala sam bez majke sa 6 godina, otac se poslije ponovno oženio. Ja u toj obitelji nikada nisam mogla funkcionirati, iako su se svi trudili da odnosi budu sto bolji. Uglavnom, na neki nacin sam samu sebe odgojila, sama sam prolazila kroz najteze situacije u zivotu. Otac mi se posvetio koliko je mogao ali mislim da to nije bilo dovoljno. Nikad njega nisam krivila zbog toga niti sam zalila samu sebe zbog toga sto sam ostala bez majke, te što sam sama sve morala prolazit. Kao da sam shvacala zbog cega je sve to tako kako je i da to jednostavno mora biti tako. Kod kuce bi se zatvarala u sobu, komunikacija sa ukucanima bila je jako oskudna. Zbog toga me moji opisuju kao jako „tešku“ osobu sa kojom se tesko izađe na kraj. Ja sam svjesna da sam „teška“ osoba ali sam uvijek smatrala da sam ja posebnija od ostalih i da me oni ne razumiju. Ponekada bi se osjecala kao da ne pripadam među njih, kao da sam sam sa nekog drugog mjesta. Kao dijete mislila sam o sebi da sam sa nekog drugog planeta. Vani, sa društvom, bila sam potpuno druga krajnost, vesela, pozitivna, omiljena u drustvu. Dok sam bila u školi, učila sam tek toliko da navucem pozitivnu ocjenu. Doma bi proucavala sve misticne, nadnaravne stvari i to je jedino sto me zanimalo. Naporni su mi svi međuljudski odnosi koji se forsiraju, npr. obiteljski ruckovi. Moji mi zbog toga uvijek prigovaraju, i ponekada se osjecam lose zbog toga ali protiv toga ne mogu. Osjecam se kao crna ovca. Nisam nikada o sebi mislila kao o nekome posebnom, naprotiv. Uvijek sam mislila da sam cudna jer se nisam mogla potpuno uklopit u svakodnevnicu, razgovori između mojih prijateljica o „zenskim stvarima“ kao sto su sminka, odjeca izlasci bili su mi dosadni i smatrala sam to glupim i primitivnim. Čak bi mislila da sam bolja od njih i da funkcioniram na nekoj vecoj intelkektualnoj razini. I zbog toga sam se osjecala jako lose. Nisam htjela mislit tako o sebi a ni o njima. Al taj je osjecaj jednostavno uvijek prisutan. Izlasci vani bili su za mene nepotrebni i naporni i takodjer sam smatrala da sam ja bolja od svih onih koji izlaze subotom, opijaju se i kojima je jedini cilj dobro izgledati. Neznam kojim rijecima bi opisala taj osjecaj, kao da znam nekakvu tajnu, kao da posjedujem nesto sto me cini boljom od ostalih. Uvijek sam imala osjecaj da stvari razumijem bolje od ostalih, te da sam posebnija po necemu od prijatelja, rodbine. Znala sam da je u meni nesto sto mora jednog dana izaci. Neznam kako drukcije da opisem taj osjecaj. Ponekada me strasno zaboli zbog toga sto me ne shvacaju ali ubrzo se u meni javi onaj osjecaj kao da ja znam nesto sto oni ne znaju, kao da sam naprednija od njih i da to sto me ne shvacaju mora biti tako. Kao dijete puno sam mastala, to me ispunjavalo. I danas mi je tako. Obozavam mastati, bilo kod kuce, na poslu, dok setam, kad sam sama ili u drustvu. Jednostavno se izgubim u svojim mastarijma.Cesto reagiram i razmisljam na nacin svojstven djetetu. Volim u svim ljudima traziti samo ono najbolje. Osjecam tuđu negativnu energiju ili netrpeljivost između osoba. To me rastuzuje. Preemotivno dozivljavam svaku nesrecu za koju cujem, svaku tuznu ljudsku sudbinu, svaku tuznu scenu koju vidim. Jednostavno osjecam tuđu bol i tugu kao da se događa meni. Zbog toga izbjegavam vijesti na tv-u, ne citam previse novine, horore jedva prozvacem. Gledam dokumentarce i glupave humoristice serije koje me na neki nacin opustaju. Obozavam prirodu, zivotinje. Najsretnija sam kada sjednim ispred kuce, okruzena prirodom i sve sto vidim je nebo i more. Onda osjecam predivan unutarnji mir. Zivotinje me ispunjavaju srecom, sama pomisao na neku macu, psica izazove suze u meni, ne mogu to opisat. Uzasno me zaboli kada netko kaze da ne voli zivitinje. Prva reakcija su suze, koje pokusam sakriti iz razloga da ne bi mislili da sam luda( iako sama ponekada to mislim), zatim neopisiva tuga koja me drzi dosta dugo. Osjecam se predivno kada nekome pomognem. Nista na svijetu me ne ispunjava kao osjecaj da cinim dobro, da nekom pomazem na bilo kakav nacin. Zelim pomagati, lijeciti ljude. Zelim da se svi osjecaju kao ja, da upoznaju Boga na nacin na koji ga ja dozivljavam, zelim ispraviti razmisljanja o Bogu koja nam je Crkva nametnula. Želim da svi znaju da zaslužuju samo najbolje i da bi svi trebali biti sretni . Grozno se osjecam u drustvu osoba koje tracaju. Imam osjecaj kao da te osobe iscrpe svu moju energiju, pobiju sve lijepe osjecaje u meni. Zato nastojim izbjeci takve situacije Mrzim svade. Umaraju me, crpe svu energiju iz mene .Kada se posvađam sa ocem( sa njime se najcesce svadjam, mozda zato sto smo slicni), osjecam se neopisivo lose i placem ali samo iz razloga sto znam kako se on osjeca nakon nas svade, uzasno mi je zao njega. Ponekada u komunikaciji sa drugima ne zelim reci ono sto stvarno mislim i ne reagiram onako kako mislim da bi trebala nego onako kako osjetim da ta osoba zeli, iz razloga da izbjegnem sukobe ili da udovoljim toj osobi, da ona bude sretna. Nakoj određenog vremena provedenog sa određen osobom, pocnem se ponasat kao ta osoba, jednostavno kao da pokupim osobine te osobe. Uglavnom su to pozitivne osobine ali nekada zanju biti i negativne.Imam osjecaj da sam, gledajuci televiziju, kreirala sam svoju osobnost kroz likove u filmovima i serijama, gdje sam uzimala samo one najbolje osobine. Zbog toga sam se cesto lose osjecala, te sam mislila kako nemam svoje „ja“, svoju osobnost. Onda sam procitala da su to zapravo osobine kristalne aure, da ta aura jednostavno „kupi“osjecaje osoba koje su nam u blizini te se osobe sa kristalnom aurom pocnu ponasati kao da druga osoba. Mislim da tesko ostvarim komunikaciju sa osobama u nekom novom drustvu. Mozda zbog toga sto smatram da razgovori izmedju osoba koje su se tek upoznale ne moze biti nego povrsan a ja bjezim od takvih razgovora. Zato se cesto drzim po strani. Mozak mi radi non-stop, to nije normalno. Stalno razmisljam o necemu, glupostima, bitnim stvarima. Radi ko navijen. Svi koji me poznaju znaju to i svi mi zbog toga prigovaraju. Neznam da li sam indigo ili kistalno dijete, zbog boje aure koja mi je ispala i zbog osobina koje posjedujem, mozda bi mogla biti. Mozda sam samo preemotivna i prepazljiva osoba.  Postoji li nacin da se to provjeri?

Njena priča

Ona ima 19 godina i postoji mogućnost da je Indigo dijete.  Savjet: pokušaj riješiti test na ovom blogu, a ako ne budeš zadovoljna s testom, odi u Indigo udrugu ili pak na neki od sajmova ezoterike i snimi auru. Slijedi priča:

Temom indigo djece počela sam se baviti prije dva tjedna, budući da sam morala napisati seminar na tu temu. Upisala sam pedagogiju i zaista to je jedna od najdivnijih stvari koje sam u životu učinila. Ponekad se osjećam drugačijom, čudnijom…Nisam poput ostalih ljudi. Ne mogu se uklopiti u ničije stavove, iako sam omiljena u društvu…Ponekad se osjećam kao da ne pripadam ovdje, kao da ovo nije svijet za mene. Ono što osjećam je da je ovaj svijet, svijet pun boli, patnje, tuge…osjećam svu tu negativnu energiju…Ponekad u razgovorima osjetim da ljudi nemogu biti jako bliski, osjetim njihovu distancu i njihovo nerazumijevanje, i to me odmah odbije od njih. Osjećam kao da pričam i osjećam sasvim drukčije od većine ljudi. Ponekad mi je teško jer osjećam kako drugi ljudi pate…osjetim njihove osjećaje, njihovu bol…ponekad me toliko boli, da osjetim bol, ali jako bol u području srca, kao da me nešto davi, kao da umirem…toliko su ti osjećaji jaki. Moj tata je jako bolestan, i općenito jako nezadovoljan u životu. Ja toga čovjeka ne mogu pogledati u oči, jer istog bi trena počela plakati. I to svaki put kada ga pogledam. Ali taj plač nije tih, tužan, to je plač prilikom kojeg osjećam da ću ispustiti dušu. Ne mogu vidjeti kako ljudi pate, ne mogu. To me previše boli. Kada me netko povrijedi, a krivo mu je osjećam njegovu bol. Jednom me otac udario, a ja sam toliko plakala jer sam znala kako se on tad osjeća. Ne mogu gledati televiziju, nikad u životu nisam pogledala horor film. Ne mogu vidjeti da netko plače. Imam tešku obitelj. Ja sam na fakultetu, ali mojim sestrama nije lako. Znam to i ne mogu podnijeti da ispuste ijednu suzu. Starija sestra je ponekad gruba, svi mi kažu da uzvratim isto, ali ja ne mogu. Volim sve ljude, i često me ljuti što se ljudi povrijeđuju. Često se uznemirim kad se netko dere. Htjela bih svima pomoći. Prije otprilike dvije godine dešavale su mi se jako čudne stvari. Osjećala sam se veoma čudno, kao da nisam upravljala sobom. Iz nikojeg razloga bila sam veoma tužna, neprestano sam plakala a nije bilo razloga za to. Imala sam osijećaj da je stalno netko samnom u prostoriji i da me promatra. Koliko god sam se trudila da izbacim to iz glave, to je bilo u sobi, što god to bilo. U sebi sam čula različite zle glasove. Jednostavno kao da nisam bila pri svijesti. Sanjala sam da mi se ukazje mrtav dječak, kojeg samo ja mogu vidjeti, a u snu sam se panično hvatala za ruke mojih roditelja i dečka i molila ih da me čuvaju. Slično se ponovilo i sa djevojčicom i drugim mrtvim ljudima. Jednom kada sam legla, osjetila sam da me nešto uhvatilo za rame i stresla sam se, no nije bilo nikoga, samo mi se u mislima pokazao plavi dečko, plavih očiju kojeg nikada nisam vidjela. Kada je moja mama za Božić žderala, pitala sam je što toliko jede, da nije trudna?!Drugi dan je otišla ginekologu, bila je trudna. Moj dečko pokušava već dvije godine položiti jedan predmet, no nikako. Sanjala sam kako ga je položio, i nakon par dana to se desilo. Nemam nikakve posebne sposobnosti, normalna sam cura, ali osjećam da sam tu sa razlogom. Osjećam da će svatko doživjeti trenutak kada će se osjećati otvorene duše kao što se i ja sada osjećam. Samo vjerujem da postoji dobro, i želim ući u raj gdje nema zla. I želim to za sve druge ljude. Pišem ovo jer me dečko nagovorio, budući da je htio saznati jesam li indigo dijete. Postoji li neki način kako se to može saznati? On je u to uvjeren, jer kaže da nikad u životu nije upoznao bolju osobu. Po svemu što zna, duboko vjeruje u to. Ja mislim da sam samo osjetljivija i duhovnija. Kako znati??? Ipak, biti indigo je veliki blagoslov ali i veliki teret, stoga je veliki blagoslov biti indigo djete. Molim Vas od svega srca i duše da mi nešto odgovorite. I neka su blagoslovljeni svi ljudi na Zemlji. Lijep pozdrav, i unaprijed od srca hvala.