Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

to be indigo or not to be

Slijedi email koji sam dobio danas i vjerujem po svemu napisanom da ga je napisala indigo osoba, također vjerujem da će se mnogi indigovci pronaći u djelovima teksta te osobe i stoga sam odlučio odmah tekst i objaviti.

U svojoj potrazi za odgovorima naisla sam i na tvoj blog, poziv da ti se jave indigo djeca pa eto…. Prva stvar, nisam sigurna da li sam indigo, ali prema otprilike 99 % parametara do kojih sam mogla doci prepoznala sam sebe…. Uglavnom, koja je prica. U zadnjih godinu dana osjecam se izuzetno lose, osjecam egzistencijalnu tjeskobu i jak emocionalni pritisak, znalo se dogadjati da bih plakala bez nekog razloga poznatog mom racionalnom umu. Nakon nekog vremena stanje se smirilo ali je osjecaj ostao. Tada je zapocela moja potraga za samom sobom….Cijeli zivot od kako znam se sebe za mene se sve emocionalno “lijepi” – dovoljan je samo jedan pogled da ustanovim u kakvom je netko emocionalnom stanju, pogotovo jake emocije tipa tuge, tjeskobe – sve pokupim. Instiktivna reakcija na to mi je da pokusavam doticnom pomoci sto vodi da na kraju ne znam s cijim se emocijama borim – svojim ili tudjim….Kao dijete sam bila hiperaktivna (nije da je sada se nesto promijenilo po tom pitanju… :/) i iritacije od preglasnih i prenapucenih mjesta. Zbroj svega toga rezultirao je odbacivanjem okoline u skoli, povlacenjem u svijet knjiga i tisine vlastite sobe, a i jako dobo sam upoznala sve lokalne skolske psihologe i pedagoge. Skola dakle….nije bilo te sile koja me je mogla natjerati da ucim nesto sto me ne zanima, dok sam predmete / teme u kojima sam “se nasla” svladavala uz minimalan trud, sto je dovelo do toga da sam u srednjoj pala jedan razred a ostatak vremena mi je svake godine bar jedan popravni “visio” nad glavom. Roditeljima to nikako nije bilo jasno jer vec dogledno vrijeme imam certifikat Mense koji dokazuje nadprosjecnu inteligenciju. U toj samoanalizi neprekidno mi naviru u sjecanje neke slike iz djetinjstva koje sam vrlo uspjesno potisnula a sada se savrseno uklapaju u cijelu sliku. Npr., kao klinka dane u tjednu sam dozivljavala u bojama. Npr., ponedjeljak je bio zelen, utorak zut dok je srijeda zvucala svjetlo plavo, cetvrtak crveno a petak smedje 🙂 Neprestano sam nekaj zapitkivala i nista mi nije bio potrebno previse objasnjavati jer mi se logican zakljucak nametao sam od sebe. Deja vu “senzacije” su mi bile nesto sasvim normalno da bi tome pridavala neku veliku paznju ili predosjecaji da ce se nesto desiti….Unatoc svemu tome starci i okolina su se ponasali kao da sam “roba s greskom” koju treba ispraviti, tipa kad su shvatili da bojice drzim u lijevoj ruci tjerali su me da crtam desnom. Nema veze sto nisam mogla, ali na kraju je ipak bilo po mom. Kao i uvijek, uostalom :)) Opet, nekako su uspjeli u meni izazvati osjecaj da ZBILJA nisam u redu, sto je kasnije izoliranost od strane vrsnjaka u skoli samo pojacalo. Ugl da…mogla bih sada jos jako puno napisati na tu temu, ali mislim da si do sada shvatio o cemu se radi.
Jos samo jedna stvar za kraj…osjecam da MORAM znati, to mi je jako vazno. Znam da je najpouzdaniji nacin da to saznam boja aure, ali sredina u kojoj egzistiram ne dozvoljava niti pomisao na nesto sto se ne moze spoznati putem pet osjetila…. :(((
btw molim da se moje ime i mejl adresa NE objavljuju. Za sada.

Srpanj 2, 2008 - Posted by | Indigo, indigo priče | , ,

14 komentara »

  1. Interesantno da ti nasi roditelji uporno inzistiraju na pisanju sa desnom rukom, sto smatram da treba osoba pisati onom rukom sa kojom ima veci osjecaj za to, a da nisu ni svjesni da bas ti ljevaci su izuzetne osobe.lijepo je procitati ovakovu istinitu zivotnu pricu.

    Komentar autora/ice indigodjeca | Srpanj 11, 2008 | Odgovori

  2. Hm, ponedjeljak – bijel, utorak – smeđ, srijeda – svjelo žuta, četvrtak – narančast, petak – indigo :-), subota – bordo, nedjelja mi nema boje. I mnoga slova mi imaju svoje boje :-).

    Prepoznajem se u dosta elemenata ove priče. Nisam sklona klasifikacijama ljudi, niti baš vjerujem u boje aure koje nas obilježavaju (nisam zatvorena prema tome, ali nije mi to primarna ideja – prvi put sam ovdje rješavala test i ispao je prva indigo, druga kristalna :-)). Ono što znam je da postoje izuzetno kreativni ljudi koji teško funkcioniraju u sustavu i čije su vizije znatno drugačije od većine tuđih. Osobno mislim da smo svi kreatori svijeta u kojem živimo, ali oni koji mogu koristiti out of the box pristup mogu najviše i pridonijeti (uvjetno rečeno) njegovom (svom – svodi se na isto) napretku. Lijepo je svrstati se u kategoriju posebnih i slaviti svoju posebnost, ali moj prijedlog je da na trenutak napustimo vlastitu taštinu i počnemo titrati na svojoj frekvenciji s namjerom da se svijet sinhronizira s nama, umjesto da se mi pokušavamo sinhronizirati s njim. Za početak, ne bi bilo loše definirati što točno želimo.

    Komentar autora/ice nea | Srpanj 14, 2008 | Odgovori

  3. @nea, ovaj blog nije nastao zbog toga da bi se bilo tko napajao egoizmom, niti da bi netko hranio taštinu, ovaj blog je primarno nastao da bi pomogao ljudima koji prolaze kroz nekakve procese koje ne razumiju da bi ih lakše shvatili, kao i za mnoge da lakše prihvate činjenicu da su drugačiji od drugih.

    Komentar autora/ice Tišina | Srpanj 14, 2008 | Odgovori

  4. @Tišina: Svjesna sam toga i nije mi bila namjera poslati poruku da je ovaj blog nastao iz tih razloga, niti da je bilo koji tekst na njemu nastao iz tih pobuda. Ipak, mislim da svi donekle (pa makar i podsvjesno) uživamo u ulozi posebnih i osobno ne vidim u tome ništa loše, dapače. Ono što sam ja željela poručiti, iako možda malo nespretno, je da mislim da možemo kreirati sve što želimo, ali da prije moramo odlučiti što točno želimo, jer toliko dugo dok smo fokusirani na plemenitost svoje posebnosti na neki neobičan način ne hranimo svoju taštinu, nego hranimo svijet točno ovakav kakav je. Onog trenutka kada od srca poželimo da više ne budemo rijetki, tada stvaramo neograničeni potencijal kreacije svijeta točno onakvog kakvog želimo.
    Meni osobno je tvoj blog vrlo zanimljiv i nevjerojatna je količina podataka koja se podudara samnom, zato moja podrška u vezi njega uopće nije upitna. Lijep pozdrav.

    Komentar autora/ice nea | Srpanj 15, 2008 | Odgovori

  5. Sve su to slatke brige i ne treba se zamarati time jesi li ili nisi indigo.
    Slažem se s neom, nije potrebno da sebi dokažemo da smo drugačiji od drugih pa da odmah postanemo zadovoljni sobom.
    Inače, ne volim to klasificiranje ”ti si ovo, a ja ono”.
    Pusti da stvari teku svojim tokom.

    Komentar autora/ice PHOENIX II | Srpanj 31, 2008 | Odgovori

  6. pitanje… može li se dogoditi da se indigo pretvori u kristalno?

    Komentar autora/ice ? | Kolovoz 27, 2008 | Odgovori

  7. Upravo zbog toga je ovaj blog i nastao, da bi onima koji proživljavaju tranziciju (prelazak) iz Indiga u Oktarin (kristal) pomogao da lakše shvate i podnesu taj prelazak.

    Komentar autora/ice Tišina | Kolovoz 27, 2008 | Odgovori

  8. jedino vlastita pomoć je učinkovita, tuđa samo šteti..

    Komentar autora/ice ? | Kolovoz 27, 2008 | Odgovori

  9. i svatko tko prolazi tranziciju trebao bi je proći nesvjesno i potpuno sam jer svatko ima univerzalnu zadaću čiju koncepciju može poremetiti samo jedna informacija koja bi mogla utjecati za razvoj nečije zadaće,kristalna djeca imaju zajedničku zadaću ali svaki kristalus ima jedinstveno iznijansiranu zadaću zato molim da paziš da ne bi ništa podučavao nego nepristrano i objektivno opisuj.

    Komentar autora/ice ? | Kolovoz 27, 2008 | Odgovori

  10. i ovo nije moj mail pa ga nemoj prikazivati niti odgovarati na njega

    Komentar autora/ice ? | Kolovoz 27, 2008 | Odgovori

  11. ja još uvijek nisam naučila uživati u tome što sam drugačija…tj. postojalo je vrijeme kad sam se strašno htjela uklopiti, a onda sam shvatila da ne mogu i ne želim, pa sam uživala u samoći i svom svijetu u koji je malo tko, ili nitko, imao pristup.
    sad prolazim kroz dosta teško razdoblje i biti normalan zvuči jako privlačno.

    Komentar autora/ice kristina | Listopad 12, 2008 | Odgovori

  12. kao da si opisala mene ovdje.
    identično.
    samo ja još neman nikakve dokaze da san indigo, kad to spomenen mami ona se kao nasmiješi i kaže 2dijete moje ma nisi ti indigo,daj se ostavi ćoravog posla”
    tako da od nje u tome nema baš neke velike pomoći?

    Komentar autora/ice .*Petra*. | Lipanj 8, 2009 | Odgovori

  13. meni ne pada na pamet da kazem svojoj mami da mislim da sam indigo.. bar dok ne odem na slikanje aure..

    Komentar autora/ice lola | Prosinac 1, 2009 | Odgovori

  14. ljepi pozdrav…zivim u zg.gdje bi mogla slikati svoju auru u zg.? pa da budem 100 posto sigurna .hvala unaprjed …

    Komentar autora/ice kontesaM | Prosinac 13, 2009 | Odgovori


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: