Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Način postoji! Još jedna priča.

Ne znam kako poceti ni odakle.  Mozda bi bilo najjednostavnije kad bi samo kopirala sve vase price jer se jako malo razlikuju od moje. Rijesila sam test o boji aure, kao primarna boja ispala mi je boja kristala(35), a kao sekundarna plava(33).

Ne mogu vam opisati kako sam se osjecala kad sam procitala sve vase price, kad sam vidjela da postoje ljudi kao sto sam ja. I ja sam imala relativno tezak zivot. Ostala sam bez majke sa 6 godina, otac se poslije ponovno oženio. Ja u toj obitelji nikada nisam mogla funkcionirati, iako su se svi trudili da odnosi budu sto bolji. Uglavnom, na neki nacin sam samu sebe odgojila, sama sam prolazila kroz najteze situacije u zivotu. Otac mi se posvetio koliko je mogao ali mislim da to nije bilo dovoljno. Nikad njega nisam krivila zbog toga niti sam zalila samu sebe zbog toga sto sam ostala bez majke, te što sam sama sve morala prolazit. Kao da sam shvacala zbog cega je sve to tako kako je i da to jednostavno mora biti tako. Kod kuce bi se zatvarala u sobu, komunikacija sa ukucanima bila je jako oskudna. Zbog toga me moji opisuju kao jako „tešku“ osobu sa kojom se tesko izađe na kraj. Ja sam svjesna da sam „teška“ osoba ali sam uvijek smatrala da sam ja posebnija od ostalih i da me oni ne razumiju. Ponekada bi se osjecala kao da ne pripadam među njih, kao da sam sam sa nekog drugog mjesta. Kao dijete mislila sam o sebi da sam sa nekog drugog planeta. Vani, sa društvom, bila sam potpuno druga krajnost, vesela, pozitivna, omiljena u drustvu. Dok sam bila u školi, učila sam tek toliko da navucem pozitivnu ocjenu. Doma bi proucavala sve misticne, nadnaravne stvari i to je jedino sto me zanimalo. Naporni su mi svi međuljudski odnosi koji se forsiraju, npr. obiteljski ruckovi. Moji mi zbog toga uvijek prigovaraju, i ponekada se osjecam lose zbog toga ali protiv toga ne mogu. Osjecam se kao crna ovca. Nisam nikada o sebi mislila kao o nekome posebnom, naprotiv. Uvijek sam mislila da sam cudna jer se nisam mogla potpuno uklopit u svakodnevnicu, razgovori između mojih prijateljica o „zenskim stvarima“ kao sto su sminka, odjeca izlasci bili su mi dosadni i smatrala sam to glupim i primitivnim. Čak bi mislila da sam bolja od njih i da funkcioniram na nekoj vecoj intelkektualnoj razini. I zbog toga sam se osjecala jako lose. Nisam htjela mislit tako o sebi a ni o njima. Al taj je osjecaj jednostavno uvijek prisutan. Izlasci vani bili su za mene nepotrebni i naporni i takodjer sam smatrala da sam ja bolja od svih onih koji izlaze subotom, opijaju se i kojima je jedini cilj dobro izgledati. Neznam kojim rijecima bi opisala taj osjecaj, kao da znam nekakvu tajnu, kao da posjedujem nesto sto me cini boljom od ostalih. Uvijek sam imala osjecaj da stvari razumijem bolje od ostalih, te da sam posebnija po necemu od prijatelja, rodbine. Znala sam da je u meni nesto sto mora jednog dana izaci. Neznam kako drukcije da opisem taj osjecaj. Ponekada me strasno zaboli zbog toga sto me ne shvacaju ali ubrzo se u meni javi onaj osjecaj kao da ja znam nesto sto oni ne znaju, kao da sam naprednija od njih i da to sto me ne shvacaju mora biti tako. Kao dijete puno sam mastala, to me ispunjavalo. I danas mi je tako. Obozavam mastati, bilo kod kuce, na poslu, dok setam, kad sam sama ili u drustvu. Jednostavno se izgubim u svojim mastarijma.Cesto reagiram i razmisljam na nacin svojstven djetetu. Volim u svim ljudima traziti samo ono najbolje. Osjecam tuđu negativnu energiju ili netrpeljivost između osoba. To me rastuzuje. Preemotivno dozivljavam svaku nesrecu za koju cujem, svaku tuznu ljudsku sudbinu, svaku tuznu scenu koju vidim. Jednostavno osjecam tuđu bol i tugu kao da se događa meni. Zbog toga izbjegavam vijesti na tv-u, ne citam previse novine, horore jedva prozvacem. Gledam dokumentarce i glupave humoristice serije koje me na neki nacin opustaju. Obozavam prirodu, zivotinje. Najsretnija sam kada sjednim ispred kuce, okruzena prirodom i sve sto vidim je nebo i more. Onda osjecam predivan unutarnji mir. Zivotinje me ispunjavaju srecom, sama pomisao na neku macu, psica izazove suze u meni, ne mogu to opisat. Uzasno me zaboli kada netko kaze da ne voli zivitinje. Prva reakcija su suze, koje pokusam sakriti iz razloga da ne bi mislili da sam luda( iako sama ponekada to mislim), zatim neopisiva tuga koja me drzi dosta dugo. Osjecam se predivno kada nekome pomognem. Nista na svijetu me ne ispunjava kao osjecaj da cinim dobro, da nekom pomazem na bilo kakav nacin. Zelim pomagati, lijeciti ljude. Zelim da se svi osjecaju kao ja, da upoznaju Boga na nacin na koji ga ja dozivljavam, zelim ispraviti razmisljanja o Bogu koja nam je Crkva nametnula. Želim da svi znaju da zaslužuju samo najbolje i da bi svi trebali biti sretni . Grozno se osjecam u drustvu osoba koje tracaju. Imam osjecaj kao da te osobe iscrpe svu moju energiju, pobiju sve lijepe osjecaje u meni. Zato nastojim izbjeci takve situacije Mrzim svade. Umaraju me, crpe svu energiju iz mene .Kada se posvađam sa ocem( sa njime se najcesce svadjam, mozda zato sto smo slicni), osjecam se neopisivo lose i placem ali samo iz razloga sto znam kako se on osjeca nakon nas svade, uzasno mi je zao njega. Ponekada u komunikaciji sa drugima ne zelim reci ono sto stvarno mislim i ne reagiram onako kako mislim da bi trebala nego onako kako osjetim da ta osoba zeli, iz razloga da izbjegnem sukobe ili da udovoljim toj osobi, da ona bude sretna. Nakoj određenog vremena provedenog sa određen osobom, pocnem se ponasat kao ta osoba, jednostavno kao da pokupim osobine te osobe. Uglavnom su to pozitivne osobine ali nekada zanju biti i negativne.Imam osjecaj da sam, gledajuci televiziju, kreirala sam svoju osobnost kroz likove u filmovima i serijama, gdje sam uzimala samo one najbolje osobine. Zbog toga sam se cesto lose osjecala, te sam mislila kako nemam svoje „ja“, svoju osobnost. Onda sam procitala da su to zapravo osobine kristalne aure, da ta aura jednostavno „kupi“osjecaje osoba koje su nam u blizini te se osobe sa kristalnom aurom pocnu ponasati kao da druga osoba. Mislim da tesko ostvarim komunikaciju sa osobama u nekom novom drustvu. Mozda zbog toga sto smatram da razgovori izmedju osoba koje su se tek upoznale ne moze biti nego povrsan a ja bjezim od takvih razgovora. Zato se cesto drzim po strani. Mozak mi radi non-stop, to nije normalno. Stalno razmisljam o necemu, glupostima, bitnim stvarima. Radi ko navijen. Svi koji me poznaju znaju to i svi mi zbog toga prigovaraju. Neznam da li sam indigo ili kistalno dijete, zbog boje aure koja mi je ispala i zbog osobina koje posjedujem, mozda bi mogla biti. Mozda sam samo preemotivna i prepazljiva osoba.  Postoji li nacin da se to provjeri?

Ožujak 19, 2009 - Posted by | aura, Citatelji, indigo priče

36 komentara »

  1. postoji način da se slika aura, treba otići na sajam ezoterije, sigurno će biti neki sad na proljeće, ili pak otići u Indigo udrugu.

    Komentar autora/ice Tišina | Ožujak 20, 2009 | Odgovori

    • voljela bi postaviti par pitanja,ali ne javno!
      Mozda osim ovoga; kad se susretnu dva indiga ili kristalna bica,ili pak mix,sto se dogada tada?
      Koji su osjecaji u nama,a da pri tom neznamo da nosimo te sposobnosti indiga..
      Spoj dvaju takvih bica,bez upucenosti u to,koja je reakcija?

      Komentar autora/ice mix | Svibanj 28, 2009 | Odgovori

      • ljepi pozdrav dobro da si postavila to pitanje jer i ja pokusavam doci do takvih odgovora .i toplo se nadam da ce ovdje netko imati sluha i odgovorit nam na ta pitanja …hvala

        Komentar autora/ice kontesaM | Prosinac 14, 2009

  2. Pročitao sam post što je aura 1 i 2. Nekoliko činjenjica – sva živa tijela odašilju elektromagnetsko zračenje. Ja sam shvatio da je to aura. To EM zračenje je opisao Stefan-bolzmanovim zakonom i kaže da sadržaj zračenja ovisi isključivo o temperaturi na kojoj se tijelo nalazi (zato je Sunce žuto, ploča špareta crvena). Konkretno za živa bića (i neživa na istoj temperaturi) je maksimum zračenja u infracrvenom spektru i to se osjeća kao toplina.
    Da li je to aura? i kako može biti drukčija ako su dva tijela na istoj temperaturi?

    Komentar autora/ice tomsescu | Travanj 5, 2009 | Odgovori

    • Tomsescu, sva tijela zrace, i ziva i neziva. jer materija nije nista drugo nego zgusnuta energija.

      Komentar autora/ice tihe | Svibanj 4, 2009 | Odgovori

  3. Oduvijek vidim auru. Nevjerovatno sam se prepoznala u opisu kristalne aure- čitajući ovu priču neke stvari su mi postale jasnije. Zanima me kako sa sigurnošću provjeriti imam li kristalnu auru (ona je prozirna, ili?), i kako je to moguće ako svoju auru većinu vremena vidim kao žutu. Naravno, postoji mogućnost da se samo radi o nezrelosti, preosjetljivosti i traženju sebe- još sam uvijek veoma mlada, pa stoga imam osobine kristala.

    Komentar autora/ice daisy | Travanj 6, 2009 | Odgovori

  4. ja svoju auru vidim kad se gledam u ogledalo. zute je boje iako mi je po testu ispalo da je kristalna. moguce da je zute boje i zbog rasvjete u wc-u?? pokusaj i ti na takav nacin. samo se zagledaj u ogledalo

    Komentar autora/ice missi | Travanj 9, 2009 | Odgovori

  5. ja san indigo sigurno.
    al sad me zanima kako vi – missi i daisy vidite svoje aure?
    dali van okružuju cijelo tijelo, glavu, kako?
    volila bi i ja vidit auru, jer znan da se može.
    al neznan kako da dođen do toga.
    vidite li to oduvik ili ste vježbale nekako?
    i tu auru u ogledalu vidite uvik ili samo kad hoćete??

    Komentar autora/ice .*Petra*. | Travanj 30, 2009 | Odgovori

  6. Isuse Bože, kao da čitam priču o sebi! Ne mogu vjerovat…

    Komentar autora/ice ywee | Svibanj 2, 2009 | Odgovori

  7. petra, auru mozes vidjeti tako da se zagledas u neku tocku na svom licu u ogledalu. nemoj se previse trudit da ju vidis, samo se opusti. pojavit ce se kao “kugla” oko glave i tanak sloj oko ramena(barem je tako kod mene).
    ja mogu vidjeti i aure drugih ljudi i stvari, nije to neka filozofija.
    sretno:)

    Komentar autora/ice tihe | Svibanj 4, 2009 | Odgovori

  8. tihe hvala na odgovoru pokušat ću.
    samo reci treba li dugo vremena da se pojavi, nisan baš najstrpljivija osoba:s
    hehe.
    pozdrav svima=)

    Komentar autora/ice .*Petra*. | Svibanj 7, 2009 | Odgovori

    • Oetra, jesi li uspjela vidjeti svoju auru?

      Komentar autora/ice ivana | Rujan 4, 2009 | Odgovori

  9. @Petra, auru u stvari možeš vidjeti tzv. perifernim vidom, znači da bi vidjela auru moraš gledati u neku točku pored glave, tako da rubom pogleda uhvatiš glavu, ako se dobro namjestiš, velika je vjerojatnost da ćeš i vidjeti auru, vjerojatno u početku samo kao nekakav energetski omotač koji titra oko tijela, ali uz malo vježbe, s vremenom bi mogla “uloviti” i boje!

    Komentar autora/ice Tišina | Svibanj 8, 2009 | Odgovori

  10. Zbunjena sam!
    Rješavajući test dobila sam isti broj bodova za pet aura?!? Što u tom slučaju?
    Pozdrav svima…

    Komentar autora/ice Danjela | Svibanj 10, 2009 | Odgovori

    • @Danjela, u tom slučaju ponovi test i malo bolje raspodijeli bodove, jer očito se nisi pronašla u nekim odgovorima, a dala si si bodove kao da jesi, ne ocjenjuješ ono što bi htjela biti, nego ono što jesi i to pokušaj biti što objektivnija.

      Komentar autora/ice Tišina | Svibanj 10, 2009 | Odgovori

  11. @tihe – slažem se da sve zrači, ali to nema veze sa time što je masa=energija (jer ako se masa pretvara u energiju onda imaš atomsku bombu ili nuklearnu elektranu).
    Ono što sam ja rekao je da vrsta i frekvencijski sastav zračenja nekog tijela ovisi o njegovoj temperaturi. Ovo naravno znači da svi mi koji smo na cca 37 stupnjeva zračimo isto.

    Komentar autora/ice tomsescu | Lipanj 10, 2009 | Odgovori

  12. malo zbunjena što sad sa rezultatima… help😉

    Mentalni oker = 27 bodova
    Plava, Požrtvovni oker = 24
    Fizički oker, LJupki oker, Indigo, Žuta Lavana = 23
    Ljubičasta, Zelena = 22
    Narančasta = 21
    Crvena = 20
    Grimizna = 18

    Komentar autora/ice runnerica | Kolovoz 27, 2009 | Odgovori

  13. Petra, jesi li uspjela vidjeti svoju auru?

    Komentar autora/ice ivana | Rujan 4, 2009 | Odgovori

  14. eee ovo mi je sve bolje i bolje… pa ti ko da si mene opisala!!! Sad se ne osjecam toliko usamljeno vise, kad znam da ima meni slicnih osoba… Zeljela bih sto vise vas upoznati. javite mi se na mail:
    indigogirl@net.hr

    Komentar autora/ice lola | Prosinac 1, 2009 | Odgovori

  15. ei cool mi je kako vi neki vidite svoje aure… nisam imala blage veze da se tako nesto moze… Odsad cu ja isprobavat.

    Komentar autora/ice lola | Prosinac 1, 2009 | Odgovori

  16. za rijecan;

    ne mogu vjerovat, kao da si me copy paste-ala! ovo šta si napisala da pokupiš osobine od voljenih i bliskih ljudi, totalno isto, ne mogu vjerovat da se to isto drugim ljudima događa, ja sam mislila da sam potpuni luđak zbog toga, a radim to skroz ne namjerno i spontano, većinoma dobre osobine. zatim ona scena da u društvu kažeš ono šta se očekuje , ne ono što misliš, istina! prema vani uvijek optimistična i bez većih problema, unutra u svom čarobnom najlijepšem savršenom svijetu.. najsretnija sam kada radim kreativne poslove koje volim i koji se čine bezgranični u svim svojim aspektima. tupa sam shvatiti moć i miris novca, prljavi i zajeban papir. najdraži kamen mi je aquamarin i dijamant

    po testu spadam u indigo, voljela bih ipak radije da mi netko stručniji to kaže i objasni

    jel znate kome se obratiti?

    Komentar autora/ice an | Siječanj 11, 2010 | Odgovori

  17. 1. to nije opis teskog zivota, nego tragicnog dogadjaja u obitelji a nadalje tvoje gluposti
    2. LOL
    3. ne vidim u tebi nista nego egocentricnost i umisljenost, no s dozom proracunatosti da se prikazes nevinom i posebnom

    Ne cijenis ljude jel si previse samoorjentirana, nemas uopce percepciju osjecaja drugih ljudi, odnosno-imas posve normalnu reakciju, no ni ne pomislis da je i drugi imaju (ali ne pricaju o tome)nego si hranis ego time da si “posebna”. Ocito je to pocelo s “zanemarivanjem” tebe u obitelji, jer si zahtijevala vise paznje.

    U cijelom si tekstu iskljucivo koncentrirana na sebe, ne na tvoj utjecaj na druge, ljude okruzenim, poveznicama izmedju vas, nego samo ja, ja, ja. Obozavas razmisljati o sebi, pogotovo to vidjeti napismeno, kao da si usla u neki film u koji svi udjemo u pubertetu ali nisi iz njega izasla.

    Pozdrav

    Komentar autora/ice Darac | Ožujak 19, 2010 | Odgovori

  18. @Darac, da to JEST tezak zivot ako ti mislis da nije tesko odrastat bez majke u sredini u kojoj nisi shvacen jer si drukciji od ostalih onda neznam sta je… Osoba se cijeli zivot osjeca sama i neshvacena od svih svojih poznanika i onda dode do saznanja da ima puno drugih koji se tako osjecaju i onda ima potrebu ispricat svoju pricu. Kazes koncentrirala se samo na sebe? CEKAJ MALO!! Pa jer ona iznosi svoju zivotnu pricu ovdje, o kom ce pricat neg o sebi? Da je egocentricna, nije nikako i neznam kako si ti do toga dosao. Sama cinjenica da si ti ovako nesto napisao znaci da nemas pojma kako je to i molio bih te da se sudrzis od daljnjih ovakvih komentara.

    Komentar autora/ice Dave | Ožujak 20, 2010 | Odgovori

  19. Meni je ispalo na testu da imam kristalnu auru, ali imam 24 godine, a ta djeca su se pocela rađati prije 15 godina, tako kazu.
    to me jako buni.
    A i inace se skroz pronalazim u tvojoj prici, kao da sam ju ja pisala. Od rijeci do rijeci. I sad neznam kaj da si mislim….
    Mislim nije ni bitno, cak i da nemam tu kristalnu auru, imam te sve osobine i osjecam se tako.
    i pronalazim se u tome. napokon negdje.

    Komentar autora/ice Ana | Lipanj 28, 2010 | Odgovori

  20. i ja se pronalazim u ovoj prici i jos imam taj nekav osjecaj da sam poseban i drukciji od drugi da me nerazumiju i da sam vrlo nadarena i pametna osoba

    Komentar autora/ice zzzzzzzzz | Srpanj 15, 2010 | Odgovori

  21. Od kad znam za sebe (sječam se čak i svog ranog djetinjstva) u depresiji sam. Nije to baš depresija više tuga zbog apsolutno svega i plakanje za svaku sitnicu.Odrastala sam u ratu. Roditelji nisu bili sa mnom ( brat je bio bolestan, mati je bila s njim a otac na frontu) Rasla sam s bakom. Čitala sam već sa četiri godine mada me nitko nije učio čitati, niti mi je tko vjerovao ( mislili su da sam naučila tekst napamet dok su mi ga oni čitali)Imala sam više ” izmišljenih prijatelja ” i često sam gledala u nebo sama samcata i tražila zvježđa (uspješno)

    Sad mi je 25 godina, završila sam fakultet i idem dalje na postiplomski. Zanima me kemija i astrofizika. Do svoje 18 godine isprobala sam sve droge na tržištu, napravila tisuće nepodopština i imala tisućui problema s autoritetima. Oko mene su non stop umirali dragi ljudi. Prosječno mi se godišnje ostvare tri sna koja sam sanjala. Predosječaji su mi spasili život već dva puta. Imala sam mnogo nezgoda i nesreća ali nikad nisam bila u bolnici.

    Mući me osječaj tuge bez nekog razloga, svakog mi je žao, i sve me čak i sad rasplače što mi je počelo predstavljati problem u svakodnevnom životu.
    Otišla san kod psihića, rješavala neke testove, pričala s njim i on mi je rekao da je moja aura sigurno indigo boje i da to objašnjava sve što sam mu rekla.
    Pitala sam ga da li postoji ikakav način da ja promjenim svoju boju aure na što se on nasmijao.
    Sad pitam Vas, postoji li ikakav način da prestanem imati indigo auru. Nemojte me krivo shvatit, ali ja se s ovolikom patnjom i boli ne mogu više nositi. Užasava me kad nešto sanjam a onda se to ostvari. Imam snažnu potrebu da nešto učinim za ovaj svijet ali pojma nemam šta ni kako. Dosadilo mi je biti drugačija. Dosadilo mi je da se od mene uvijek očekiva zrelost (čak i kad sam dijete bila) Dosadilo mi je da me svi smatraju čudnom. Imam momka već 8 godina, završila sam faks i umjesto osnivanja obitelji odlučila sam dalje studitrati ono što volim i što me fascinira. Nitko me ne može shvatit. Uložila sam svoj novac u kupnju teleskopa (imam problema sa spavanjem i nočnim morama) i tome se svi čude. Samo želim doći u svoj laboratorij, raditi na svom istraživanju a kad dođem kući promatrati nebo. Ne želim suosječati sa svakim tko je u problemu, ne želim više plakati bez razloga, osječati se bespomočno i nesretno kad je u mom životu sve ok. I da, ne želim više sanjati a pootovo ne nesreće koje se onda i dogodu. To mi je najgora stvar. Kad se probudim iz takvog sna treba mi pola dana da profunkcioniram i da se vratim u ovaj “svijet” (Vjerujem u paralelne svemire (to je jedino objašnjenje za stalno rastuću entropiju svemira). Mrzim kad mi netko pametuje, govori gluposti u stilu što ja trebam a što ne. Oduvijek sam bila samostalna, tvrdoglava, znatiželjna. Moja majka je odustala od mjenjanja mene. Ona zna da ja ZNAM najbolje. Zaista nije lako sa mnom i s mojim promjenama raspoloženja.
    Stvarno bi se htjela izlječiti i živjeti zadovoljno bez stalnih preispitivanja zašto sam ja tu, šta da radim, odkud ja ovdje i etc. Jedino pozitivno u svemu ovome je što se ne bojim smrti, nisam se nikad bojala, znam da je to samo prijelaz i snažno vjerujem da ću tad napokon ići kući (ma di to bilo). Pomisao na smrt me uvijek oslobađala i teško mi je o tom razgovoratti u društvu opsjednutom mladošću koje se panično boji smrti.
    Molim Vas, kako da se riješim ove boje u auri (znam da moram imati auru, jednostavno moram isijavat energiju neke frekvencije), ali postoji li način da isijavam na nekoj nižoj frekvenciji ili će mi sad ovako biti do povratka? Naime u poslijednje dvije godine mi je posebno teško nositi se s emocijama, nepravda me paralizira, snovi me muče toliko da se bojim zaspati po noći. Predosječaji, intuicija, nemir, zle slutnje, sve to je postalo previše za mene. Pomozite mi, jer ja zaista ne želim biti indigo, ni posebna ni drukčija. Samo želim da ova bol nestane!
    Ovo je samo dio mog iskustva i problema. Ne mogu o svemu jer bih trebala pisati tri dana a za to mi nedostaje strpljenja.
    Samo želim naći izlaz iz ovog “indigo” svijeta.

    Komentar autora/ice Jelena | Studeni 18, 2010 | Odgovori

    • Draga Jelena i svi vi koji ste pisali u ovom postu…
      Prvo oprostite što tako kasno pišem, a osjećao sam da trebam od prvog trenutka kada sam pronašao ovu stranicu u svojoj potrazi za podacima o aurama.
      Svoju priču neću u cijelosti ovdje iznijeti, ali ću se pridružiti svima vama koji se osjećate posebno. Dugo sam smatrao da sam osoba koja traži društvo indigo ljudi i koju takvi ljudi privlače, no nekako sam sebe gledao presvojim očima govoreći si-ma, ja jesam drugačiji, ali nikako da se stavim pod nekakav okvir. Prije par mjeseci imao sam čudan susret u kojem mi je jedna žena sasvim neočekivano pristupila nakon što je promatrala odnos mog oca i mene na jednom banalnom, meni nažalost svakodnevnom primjeru pokazivanja da nije u pravu u tome u čemu je mislio da jest (moje nakane i način su bili blagi, ali iskreni). Počela je nešto zapisivati na komadić papira, a zatim mi je prišla i rekla mi da me razumije i trebam li pomoć. Ja sam se naravno suptilno počeo braniti da je sve u redu, nije to ni bila nekakva svađa između nas, no gospođa je počela objašnjavati što je mislila pod pomoć. Rekla mi je: “Imam i ja sličnu kćer, htjeli su je liječiti u ludnici (ja sam prošao svoje iskustvo s tom ustanovom), no tada sam došla do ove gospođe koja se bavi indigo djecom. Još uvijek nisam nazvao taj broj, možda bih trebao čisto zbog roditelja, no Bog me je već, nakon godina strpljivosti i patnji, uspokojio odgovorima koje sam tražio donijevši mi prekrasne ljude u život koji su mi potvrdili neke davne moje slutnjei otvorili put ka SVJETLU kojem sam uvijek težio, no zbog izuzetno i strogo katoličkog uvida u stanje tvari (koje je kod mene ipak od uvijek bilo viđeno iz mog osjećaja), nisam mogao, kao vjerojatno ni vi, doći do krajnjih odgovora.
      NE znam ni sam jesam li pravo, indigo dijete. Što se boja aure tiče, znam da su one promijenjive i svaka osoba ih mijenja, ovisno o raspoloženju, načinu razmišljanja, mogućim entitetima unutar aure i sl. Znam da je najbitnije od svega da je aura što sjajnija i čišća, bez primjesa mrlja drugih boja unutar jedna, a podjelu koju sam našao na ovoj stranici ne bih uzeo kao stopostotni pokazatelj (Čovjek svakako može procijeniti odgovore poput POVREMENO i STALNO SAM TALKAV i sl.), no vjerujem kako postavljena pitanja zaista imaju nešto s nabrojanim bojama aura i karakteristikama istih. Ja sam ispao ljupki oker/indigo, no mislim da je svaka takva podjela preopćenita. Kao što ne postoje isti otisci prstiju, tako ne postoji niti ista aura, s time da je ona promjenjiva koliko i mi sami. Indigo djeca su bile prve generacije takve boje aure, no ja iskreno vjerujem da će svi, ali svi (uključujući i crvene) jednoga dana doći na razinu indiga, kristala, kako god da nazivali te boje aure najviših frekvencija. Čovječanstvo konstantno evoluira, a snjime i aure.
      Imam nekoliko kratkotrajnih iskustava viđenja aura, i to sasvim spontanih i bez voljnog predumišljaja, jedan je bio nedavno i zaista vjerujem da svatko ima tu sposobnost u sebi, samo je treba strpljivo i s ljubavlju razvijati. Tanki obruč žutog svjetla oko bilo kojeg predmeta nastao jakim zurenjem u predmet nije aura, već optička varka-i ja sam mislio da možda vidim auru u tim trenucima, no aura je nešto sasvim drugo i ni pošto nije povezana za fizičkim energijama i zračenjima istih (poput topline ili sl.) Ona je zaštitni omotač svakoga od nas i svega što postoji, a odraz je i našeg stanja, razmišljanja, ukratko: fizičkog, mentalnog, emotivnog i duhovnog života. Razvijanje sposobnosti viđenja aure bi zaista moglo biti “pljuska” modernoj medicini, naročito psihijatriji, ali i ostalim granama jer uvelike olakšava dijagnosticiranje stanja čovjeka…
      No, da ne pametujem tako gdje mi je i samome još uvijek površno znanje, vratio bih se na priče vaših života i iskustva ovog utjelovljenja na prijelasku iz 20. u 21. st.
      Pronalazim se u vašim osjećajima izgubljenosti, napripadnosti, otuđenosti i nerazumijevanju prema stvarima koje su meni prirodne i normale-kao čuvanje okoliša, ljubav prema životinjama, osjećanje drugih, zazna intuitivna iskustva… Mislim da su to stvari koje nam je Bog svima dao, no neke duše moraju proći još brdo stvari da bi došli do te suosjećajne, meni i mnogima tako normalne, no svijetu još uvijek uvelike strane razine ljubavi, mira i razumijevanja biti života i odnosa. Kroz život sam uspio dotaći dno, do te mjere da mi je strah od smrti postao nepoznacica. I ja je doživljavam upravo tako-kao prijelaz u drugu prostoriju, kao nešto jako pozitivno. Zadnje dvije godine intenzivno se družim s anđelima i osjećam da bih najradije da me uzmu pod svoje okrilje i odnesu daleko, daleko, zauvijek… No, u zadnje vrijeme uviđem sve više da to tako ne ide i da sam ovdje i sada s nekakvihm jasnim razlogom, bio indigo, kristalno, anđeosko ili Božje dijete, svejedno. Dugo sam isto tako razmišljao-Bože, što imam od toga da sam indigo, što će mi to kada je drugima lako tamo gdje je meni teško, no onda sam shvatio odgovor. Vrijeme u kojemu se nalazimo, vrijeme je kraja jednog svijeta kakvog poznajemo, a doveli smo ga preko ruba apsurda. Meni je isto zanimljivo preispitivati se tko sam i što sam, meditacije, mantre i molitve itekako olakšavaju stvar i daju jasniji uvid u stanje kakvo zaista jest. Svi mi imamo svoje slabosti-naša je SVIET U KOJEM ŽIVIMO, slabi smo na patnju, neispravnost i nedostatak ljubavi i nesebičnosti. No to je zaista s razlogom. Ljudi, toliko puta spominjana 2012. je na dohvat ruke, već se uvelike osjećaju i vide posljedice dosadašnjeg načina života-DOLAZI VRIJEME PROMJENA. Sve što smo do sada predosjećali i sva naša iskustva zaista jesu priprema-ljudi, vjerujte da smo ovdje s razlogom. Izađimo hrabro iz svojih jajastih ljuštura i recimo svijetu kamo, kako i zašto. NAravno, da bismo to efikasno mogli napraviti, moramo prvo pomoći sebi, vjerujem da je većina nas ozljeđena dosadašnjim iskustvima. No vjerujem, duboko vjerujem i osjećam da je tome kraj-BUDITE SPREMNI OSTVARITI ONO ZAŠTO STE OVDJE. Svi drugi odgovori dići će sami po sebi, vjerujte, treba se samo hrabro otvoriti znajući da nikada, čak i kad nam se čini da smo posve sami, to zapravo nismo. Toliko od mene za sada… Ugodno je čitati vaše priče i smatram da je hrabro od vas što iznosite najintimnije dijelove sebe na vidjelo.

      Komentar autora/ice Luka | Ožujak 18, 2011 | Odgovori

  22. pročitala sam ovaj post i komentare i pronašla dosta sličnosti sa sobom, svojim životom i iskustvima. također sam se pronašla i u Jeleniniom komentaru. riješila sam test i po njemu na prvom mi je mjestu kristalna sa 31 bod, a zatim mentalni oker i indigo sa po 28 bodova. to me malo zbunjuje jer ja imam 44 godine i dosta sam starija od dobi koja se obično vezuje uz kristalnu djecu.
    strašno me povrjeđuje patnja koju gledam oko sebe, posebno kada su u pitanju životinje. nekad mi se čini da ne mogu izdržati svu tu količinu boli koji vidim oko sebe i često jedva čekam kraj svojeg boravka na zemlji jer osjećam da baš ne pripadam ovdje i da se želim pridružiti svojoj braći i sestrama anđelima. istovremeno, kao i Jelena, osjećam potrebu da nešto učinim za svijet, nešto što će zaista ostaviti traga i pomoći ljudima, ali još uvijek, i pored ovih godina, ja ne znam što je to, koji je moj zadatak i šta trebam činiti. radila sam puno različitih poslova, najviše onih koji su bili usmjereni na razvoj društva, zajednice i pomoć ljudima, ali sve je to nekako iscjepkano, kao da kupim različita iskustva i iz svakog stječem znanje i vještine. čini mi se kao da je to sve nekakva priprema za nešto veće, ali to veće nikako da otkrijem i nikako da dođe. možda mi netko može pomoći da razumijem.

    Komentar autora/ice Milena | Siječanj 21, 2011 | Odgovori

    • @Milena, pojam tranzicije, koji je glavna tema ovog bloga je vezan baš uz to, što u određenoj dobi ljudi s indigo aurom prolaze kroz tranziciju i promijene boju u kristal ili oktarin boju, to se najčešće događa u drugoj polovici tridesetih godina i traje po nekoliko godina, uglavnom se to doghađa kad čovjek dovoljno duhovno sazri. Više o tome imaš na blogu u raznim postovima, samo treba malo potražiti.

      Komentar autora/ice Tišina | Siječanj 21, 2011 | Odgovori

  23. Čujem Vas i sebe, osoba u kojoj sad jesam i koja je ja, također je(sam) indigo ali i mnogo više od tog..dobivam odgovore prije pitanja, a možda su pitanja postavili neki drugi..Da, vjerojatno je tome tako. Moja svijest je nešto što postoji van svega, a opet je sve što postoji njen sastavni dio.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 12, 2011 | Odgovori

  24. A sad samo, upijam svjetlost, dah prirode me uspavljuje, pripremam se za skok, usporvam stvarnost..opet dolazi promjena, osjećam to već duže.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 12, 2011 | Odgovori

  25. Danas sam manje ja, danas-zvuči tako ograničavajuće i skućeno, isuviše kratko da bi vrijedilo spomena i upis u lentu vremena.
    Odmaram. A trnci se svejedno penji leđnom.
    Moždinom.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 18, 2011 | Odgovori

  26. Osjećam prisutnost boli.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 18, 2011 | Odgovori

  27. Kad bi želja bila dovoljno jaka i to bi se moglo promijeniti, ali, ako čovijek nije u stanju pojmiti bol onda nije u stanju pojmiti ni život.
    Ono što izaziva bol, izaziva i promijenu, a upravo VRIJEME ZA PROMIJENE STUPA NA SCENU SVIJETA.
    Pa tako i ja, primam bol.
    Nije strašno, možda, samo malo nelagodno, i to je sve.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 18, 2011 | Odgovori

  28. Jer, ja znam TKO SAM, KAMO IDEM I ŠTO MI JE SUĐENO.
    Svi su ogovori uvijek sa nama-svima, jednako kao i sva pitanja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 18, 2011 | Odgovori

  29. Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 4, 2013 | Odgovori


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: