Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Njena slagalica

Imam 19 godina i tek sam nedavno napravila test boje aure. Kada sam uvidjela da sam indigo i kada sam pročitala karakteristike, iznenadilo me koliko je toga istina.
Kada sam bila sasvim malo dijete, beba, bila sam nesnosna plačljivica. Plakala bih bez razloga satima. Kada sam malo porasla, nastavila sam započeto. Kada bi mi netko rekao kako sam slatko dijete bacila bih se na pod i plakala, a kada je nešto bilo protiv moje volje udarala sam glavom o zid dok nije bilo po mome. Kako sam rasla uviđala sam da sam drugačija. Rođena sam i odrasla na selu, u sasvim maloj sredini sa zadanim putovima života. Narasti, školuj se, udaj se, imaj djecu i posao i život ti je super. Ja to nisam mogla pratiti. kada sam krenula u peti razred osnovne škole bila sam etiketirana kao čudna osoba. Bila sam neprestano negdje daleko. Pod nastavom bih čitala knjige ili pisala i tako je počelo maltretiranje. Radili su mi i govorili grozne stvari i kada sam se usudila to reći roditeljima, oni su rekli da je to normalno. Kada sam došla u srednju školu psihičko maltretiranje se nastavilo. Počela sam se zatvarati i tonula sam sve dublje. bila sam došla i do stadija kada sam se pokušala ubiti. nakon tog neuspjelog pokušaja stvari su lagano krenule na bolje. U to sam vrijeme bila prilično ne kreativna jer moje ideje nikada nisu bile prihvaćene ili barem imalo ozbiljno shvaćene. Bila sam svima čudna po načinu govora, razmišljanja, čak i oblačenja. i to je svima bilo neprihvatljivo.
Inače sam kao osoba neprestano između dva svijeta, no stvarnost me ne privlači toliko. Moj je svijet moje carstvo u kojem vlada harmonija koju sam ja uredila. Koncentracija mi nikada nije bila prijatelj, osim ako radim nešto što stvarno volim. Kako sam promijenila sredinu zbog studija, osobe koje sam sretala u kafićima, na koncertima, na ulici, počeli su mi prilaziti i govoriti da zračim..nečim. Nisu znali objasniti što je to. Nisu znali reći što ih je privuklo osim moje posebne vedrine, mog neizravnog utjecaja na okolinu i neobičnosti.
Ne gledam TV, rijetko kada čitam novine, osobe s kojima pričam je jedini način kako dolazim do informacija što se događa. davno prije sam počela primjećivati da nekada sanjam nešto što će se dogoditi za par dana ili tjedana. Sanjam velike katastrofe iako za njih saznam tek par dana nakon što su se dogodile.
A kao osoba.. Ja sam nestrpljiva, nemirna osoba kojoj trebaju ljudi oko nje ali u pravoj mjeri. Ako predugo potraje nešto što mi se ne sviđa a od čega ne mogu pobijeći počinjem luditi i biti nevjerojatno nervozna. Predavanja dulja od sat vremena su za mene jednaka kidanju kože s leđa. Nikada nisam primjećivala da sam hladna prema drugima izvana. Jer, unutar sebe, bih u nekim trenutcima najradije, bez povoda, skočila na nekoga i izbacila taj višak ljubavi koji me žulja u tom trenu. Imala sam problema sa školom, i sa učenjem i sa ponašanjem. Srednju školu sam upisala nešto što me nikako nije zanimalo i mislila sam da trebam završiti to što sam počela. Ali učiti nisam mogla. koliko god se tjerala to mi nije išlo. Znala sam pročitati i nekoliko knjiga na tjedan, što ne bi bilo čudno da ih nisam čitala odjednom. kada mi dosadi jedna, uzmem drugu, pa treću, pa nastavljam sa prvom. Tako i inače radim većinu stvari. dok obavljam jedan posao, sa strane ih obavim još 2-3.
Nekada se činim drugima da se pravim pametna, da prosipam znanje koje nemam. Ali ne mogu shvatiti da samo iznosim svoje stavove, da im pokušavam objasniti gdje sam ja i što sam. vrlo malo ljudi dosad je uspjelo doseći razinu u kojoj donekle razumiju. Bila sam prozvana i filozofom, ali ne volim etikete. Strašno je kako ljudi ne dopuste sebi da shvate nešto što druga osoba uporno pokušava objasniti.
Bavim se glazbom i pisanjem. Želja mi je slikati rukama i plesati vrstu plesa za koji nisam sigurna ni da postoji. Jako puno stvari želim probati. Toliko toga da želim da živim dulje od duplog života, da se selim iz grada u grad, da u svakom gradu budem drukčija osoba, da vidim koliki je svijet i da naučim o ljudima koje još ne znam. trenutno pišem nešto kao knjigu. biti će napisana na poseban način. slobodno, razgovor sa čitateljem. ne želim mijenjati svijet. Želim mijenjati samo mali dio ljudi koji će to mijenjanje slati dalje.
Mogla bih pisati još mnogo, mnogo toga. Ovo je djelić cijele slagalice od koje ni ja još nemam sve dijelove. Volim otkrivati stvari polagano. U tome je čarolija.

Svibanj 20, 2011 - Posted by | Citatelji, indigo djeca, indigo priče

17 komentara »

  1. Nevjerojatno je koliko se zapravo indigo ljudi poklapaju po cjelokupnom ponasanju. Svaki dijelic naseg zivota, barem oni bitniji, su otprilike jednaki sto me svaki put iznova sokira. Pretpostavljas naravno da sam i ja indigo i ja sam poceo doslovno gutat knjige i sve informacije do kojih mogu doci na jedan ili na drugi nacin. Isto tako kuzim tvoju potrebu za mijenjanjem ljudi, imas neke svoje stavove za koje smatras da bi ljudima bilo bolje u zivotu da ih prihvate i postave si ih za neke temeljne zivotne principe. Cesto uhvatim sam sebe kako nesvjesno manipuliram ljude da prihvate moje stavove… U zadnje vrijeme sam shvatio da u stvari ima jako malo ljudi u mojoj okolini (gotovo nitko) s kojima je vrijedno razgovarati upravo zato sto se ne mogu zadovoljiti sa nekim primitivnim razgovorom vise. Tako da, ako si za neki malo “osvjesteniji” razgovor, posalji mail. Veselim se (eventualnom) razgovoru s tobom.

    Komentar autora/ice David | Svibanj 21, 2011 | Odgovori

  2. Ah da… Kako mi poslati mail ako ga nisam napisao, jesam li pametan…
    mail: ban.david23@gmail.com

    Komentar autora/ice David | Svibanj 21, 2011 | Odgovori

  3. ja sam kristalno dijete…
    začuđujuće je koliko se indigo djeca poklapaju..^^

    Komentar autora/ice Nicole | Lipanj 9, 2011 | Odgovori

    • Malo sam ti pogledao blog iii… ja ne znam sta da kazem. Ovo sta si napisala je jednostavno.. wow…
      Svida mi se kako unosis svoje osjecaje, razmisljanja i cijelokupnu dusu u ono sto pises. Uspijes neki mracniji motiv pretvorit u nesto pozitivno, ubacit tracak nade u cijelu pricu. I ne razumijem kako mozemo imati tako slican nacin razmisljanja s obzirom na jasnu razliku aura…
      Samo molim te, nastavi pisat😀 ovo je predobro

      Komentar autora/ice David | Lipanj 10, 2011 | Odgovori

  4. ne mogu vjerovati koliko smo slicne. imam 19 godina i tek danas sam shvatila da imam indigo auru. nikad me nitko nije razumio niti sam se uspjela igdje uklopiti. bila sam drugcija po razmisljanju, stavovima, izgledu…. imala probleme s ucenjem i ljudima u skoli. cak su me u osnovnoj smatrali retardiranom, sto se pokazalo netocnim nakon teste inteligencije po kojem sam bila medu 3 naj inteligentnije osobe u razredu.:/
    cijeli zivot, otkad znam za sebe, zelim promjeniti svijet. barem nesto. ostaviti neki trag. ali neznam kako. i to me ubija. jednostavno poludim kad mi nesto nejde kako si ja to zamislim.
    do sad sam mislila da imam problem, da samnom nesto nije u redu.
    drago mi je da sam saznala da postoji jos ljudi kao sto sam ja. :3

    Komentar autora/ice Ada Acid | Kolovoz 2, 2011 | Odgovori

  5. mene ubija to što odbijaju moje stavove, moje različito mišljenje. koliko god mislila da sam navikla na to, nekad je stvarno neugodno i osjećam se kao uljez u ovom društvu.
    a ostaviti trag.. danas sam raspravljala s tome sa svojom mamom. i koliko god “primitivno” pokušala objasniti moje stavove, nije shvaćala. kako ostaviti trag? mislim da je to kao otisak prsta, kao DNK. svatko ostavlja nešto svoje ovdje. i mislim da jedino što bi te trebalo mučiti je to da ne dopustiš da te nešto odvuče. da budeš jaka. i svoja.
    i meni je laknulo kada sam saznala da nisam sama u ovom svemu🙂

    Komentar autora/ice Čitač_misli | Kolovoz 3, 2011 | Odgovori

  6. Znate šta je meni fascinantno.. Prije cca godinu dana sam otkrila ovaj blog i oduševila se.. Upoznala nekoliko ljudi preko maila, shvatila, da nisam sama, razumjela što mi se događa… Poslala jedan post, koji je ljubazno objavljen i tako podijelila i dio sebe sa svima vama.. Bilo je i nekih mail based dogovora, da bi se našli, al nekako nije ispalo.. I tako, prođe vrijeme i ja slučajno otvorim bookmark i pročitam još par postova i opet.. gle.. kao da čitam svoju priču..
    Al ono što me stvarno, stvarno fascinira, sve priče imaju zajedničke pridjeve: neshvaćen/a, sam/sama…
    I pitam se, sad kad vidim koliko nas je, kako je moguće da se svi osjećamo ‘sami’ u svojoj okolini, da li je moguće, da se ne srećemo ili smo se susreli ali se ne prepoznajemo, ili je neki viši plan baš htio, da smo tako postavljeni, možda je i dovoljno da smo povezani samo s dušom.. Ili bi se ipak trebali organizirati i nać se negdje, nekad..
    Što vi mislite?

    Komentar autora/ice moon | Kolovoz 9, 2011 | Odgovori

    • mislim da smo postavljeni, sami sobom, tamo gdje treba promjena, gdje treba svježina i pomoć. zato sam ja postavljena u jedno malo selo koje nema nikakve budućnosti. zato, u komentaru ispod, dvije osobe žive u istoj zgradi, no nikada se nisu upoznali. tu su, no životi i osobe s kojima dolaze u dodir trebaju baš te osobe. upoznali su se kada je došlo vrijeme. to je moje mišljenje. a mislim, isto tako, da bi se trebalo potruditi i upoznavati što više indigo osoba. vjerojatno je došlo vrijeme za veće promjene.

      Komentar autora/ice Čitač_snova | Kolovoz 9, 2011 | Odgovori

  7. Evo moje mišljenje o tome moon,
    upoznao sam jednu djevojku preko ovog bloga. Malo smo razgovarali preko maila, dijelili iskustva sve dok nije iskrslo pitanje gdje tko živi. Nakraju je ispalo da ona živi u istoj zgradi kao i ja. Samo 10 metara dalje u drugom ulazu. Međutim cijeli život, počevši od škole, obaveza, društva nam je bio tako posložen da se ne možemo srest nigdje. Živim u tom kvartu već skoro 6 godina. Još uvijek, dan danas ja ju nijednom nisam slučajno sreo. I sad , zašto je tomu tako. Moje mišljenje je da jednostavno nije vrijeme, nije vrijeme da se međusobno upoznamo. Po pričama, biti će trenutak kada ćemo biti potrebni i onda valjda možemo svi fino sjest i popit kavu ^^

    Komentar autora/ice David | Kolovoz 9, 2011 | Odgovori

    • Pa, da, istina.. možda je baš to, što smo se osjećali jako sami i izolirani pokrenulo naše osobno istraživanje sebe i uzdizanje iznad nekih svakodnevnih stvari. Možda, da smo se oduvjek znali, nikad ne bi imali te teške trenutke koji bi nas natjerali da razmislimo i reagiramo drugačije.. Iako sad već poznajem dosta ljudi, za koje sam gotovo sigurna da su indigo ili u različitim fazama prijelaza u kristal.
      A biće i genijalno ak se jednom sretnomo.. Iako, baš to me zanima što mislite o tome, da li trebamo čekati neku višu silu, da nas nanese skupa ili je već to, da smo se našli ovdje neki tajni znak, pa bi trebali uložit malo napora i nešto ‘prljavog, zemaljskog’ novca pa ne znam, napravit neki ‘indigo day’, nać se negdje na jednom mjestu, možda probat najprije neke lokalne varijante, ono vidjet tko je u blizini koga pa se nać u najbližem većem gradu ili kod nekog doma, ak vas nije previše ili nešt slično.. Ne znam, baš me zanima kak bi to ispalo i što bi se moglo razviti..
      Ili konkretnije: je li još tko blizu Ljubljane? :-))

      Komentar autora/ice moon | Kolovoz 11, 2011 | Odgovori

  8. Pa predivne li ideje! moglo bi se tu jos svasta dogovorit. hmm pa neznam kolko je zagreb blizu ljubljane xD malo bi bio problem jer kolko sam vidio i koliko imam iskustva vecina idigovaca na ovom blogu su maloljetni tako da bi prijevoz i opce dolazak do nekud mogao biti problem za neke. ne za sve naravno, al kad je bal nek je masken bal. zasto bi izostavili ikoga. zasto se nebi nasli i podijelili iskustva svak zna nesto sto drugi ne zna, cekat visu silu da nas poveze je nepotrebno jer svak zna da je vrijeme dragocjeno, zasto bi ga onda gubili cekajuci. takva masovna dijeljenja iskustva u smislu kao sto si ti navela indigo day bi bila jako korisna. (naravno treba biti svjestan koliko je teska oranizacija takvog jednog dogadaja). za pocetak mogli bi se dogovorit mi iz okolice tu, ko moze neka dode. samo da se dogovori mjesto i voila. moze to bit i kafic, nebi nam nista falilo ni da na livadi sjedimo😛
    pre ushicen sam trenutno😀 ajmo nesto dogovorit, moon bi bila tak dobra da mi se javis na mail? imam dva al ti mi se javi na openyoureyes69@gmail.com jer mi se neda stano provjeravat oba maila, a trenutno tamo vodim jedan razgovor😛
    uh ovo ima potencijala, vec imam sve glavi ^^

    Komentar autora/ice David | Kolovoz 14, 2011 | Odgovori

    • David,
      Doduše sa popriličnim vremenskim zamakom (ali bolje ikad nego nikad..) poslala sam ti mail na navedenu adresu… :-))

      Komentar autora/ice moon | Kolovoz 24, 2011 | Odgovori

  9. Ovo je kao da je netko mene opisivao..😉 samo sam ja malo starija 24 godine..:)

    Komentar autora/ice Geea | Rujan 14, 2011 | Odgovori

  10. Zanimljivo da se svim indigovcima javlja zelja za okupčjanjem jer i ja od skora imam zelju da budem sa drugim indigo ljudima ili da se nekako okupimo.mislio sam da je to samo poriv u meni ali izgleda da nesvesno funkcioniramo svi kao jedan um.o_O Fascinantno!!

    Komentar autora/ice Ivica | Siječanj 27, 2012 | Odgovori

  11. ooo maltretiranja … strašno nešto .. sjećam se da sam toliko pokušavala biti normalana i ponašat se kao oni da sam čak i još veći čudak ispala.. također imam 19 godina.. i znam kako je to .

    Komentar autora/ice marija | Svibanj 3, 2012 | Odgovori

  12. gdje mogu objaviti svoju priču?😀

    Komentar autora/ice anna | Kolovoz 3, 2013 | Odgovori

  13. Jel ima koga?

    Komentar autora/ice Antun | Studeni 22, 2015 | Odgovori


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: