Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Njegova “pričica”

Zovem se David, imam 17 godina i vec duze vrijeme citam ovaj forum i price na njemu. Uvelike mi je pomogao u svojem razvoju nakon sto sam saznao da imam indigo auru. Prije toga moj zivot je bio u kaosu, nikad se sa nijednom osobom nisam mogao povezati, vjecito sam bio nesretan jer sam bio uvjeren da me ljudi ne mogu shvatiti, da ja nisam normalan i da se moram prilagoditi njima. Svoje ranije djetinstvo sam proveo vecinom sam uz svoje misli. Naime moji roditelji su se rastali kad sam ja tek navrsio jednu godinu svog zivota. Oca nisam vidao jer nam je majka branila i njemu i meni da se vidimo, a majka buduci da je sama morala podic i mene i mog brata je nasla posao na kojem je radila od rane zore pa do mraka. Brat je 10 godina stariji od mene tako da je uvijek bio sa svojim nekim drustvom tako da nisam imao bas nekog drustva u obitelji. Odgojio sam se potpuno sam, upravo zbog toga sto nije bilo nikoga da me odgoji. Sve svoje zakljucke i stavove o svijetu i zivotu opcenito sam formirao sam. Odnosno tesko je reci da sam ih formirao, kao da sam oduvijek znao neke stvari. Stalno sam se osjecao drukcijima od ostalih, nekako inteligentnijim. Mozete me osudivati zbog toga sto tvrdim da sam daleko inteligentniji od mase, ali kada se pogleda realno stanje, cime se ljudi bave u zivotu, sto im je vrhunac jednog dana, vikenda. Vladaju se po nekim primitivnim nagonima i instinktima za koje mislim da smo mi kao jedna napredna vrsta trebali davno ostaviti. Oduvijek sam se zanimao za sve, sve mi je bilo interesantno i najvise od svega sam gledao dokumentarce i doslovce gutao knjige. Naravno nikad nisam bio dosljedan previse u tom citanju, znao sam izgubit interes i stavit knjigu sa strane i nikad je vise ne otvorit. Sve vise sam se odvajao od svojih vrsnjaka i nestajao u svojim mislima. Onda kada su nastali problemi u skoli zbog mojeg “sanjarenja” pod satom, naravno majka se uplela u tu cijelu pricu. Htio sam biti sam, jer sam shvatio bio da nema nikoga tko je imalo slican meni, ali me majka tjerala na socijalizaciju i rad i ucenje o stvarima za koje sam znao da su glupe i nepotrebne, po jednom sistemu koji je meni bio nemoguc za pratit. Od kada znam za sebe svi su mi htjeli nametnuti nesto. “Oblikovati moj mladi um”. Medutim rijetko tko je shvatio da je moj um daleko oblikovaniji i svjesniji od njihovog. I tako sam ja jednog dana jednostavno puko jer sam shvatio da sam sam na svijetu, nemam drustva, nemam roditelja, nemam nista. Pokusao sam se druziti sa ostalima, ali nije islo. Sve do kriticnog trenutka kada sam se poceo prilagodavati ostalima. Tu je pocela moja mentalna degradacija i zatupljivanje. Ja ni dan danas neznam kako sam dosao do ovog foruma. Cini mi se da sam oduvijek znao sto je aura i jedan dan iz meni nepoznatog razloga sam isao guglat malo i naletio na ovaj forum. Bio sam u soku nekoliko dana kada sam pojmio svu tu kolicinu informacija i koliko sam u krivu bio sa tim prilagodavanjem drugima. Opet sam postao onakav kakav sam bio, naravno moja majka me i dalje ne shvaca te me drzi za razmazeno deriste kojem nije jasno kako svijet funkcionira. U zadnje vrijeme se cesto znam pitati da li sam ja zapravo ljudsko bice. Jer kada se uzmu sve stvari u obzir, jedino sto me povezuje sa masom je fizicki izgled. Sve ostalo se razlikuje. Zbog takvih razmisljanja i vracanja k sebi gubim sve vise prijatelja, sto zbog svada jer su opcenito budale, a sto zbog toga sto zelim nametnuti svoje nekakve stavove, koje ljudi ne zele prihvatiti iz razloga sto im guzici nebi pasalo… Tako da opet ostajem sam. Ali nema veze. Ako moj duhovni i mentalni razvoj znaci da cu bit sam, neka. Ne zelim se vracat natrag na ono sto sam bio.
Eto to bi bilo to, ima tu jos puno stvari za rec, nekih stvari se jednostavno nisam sjetio, a o drugima ne volim pricati jer su ljudi skepticni i ne vjeruju bas u sposobnosti jednoh indiga.

Oglasi

Srpanj 14, 2011 Posted by | Citatelji, Indigo, indigo priče | 7 komentara