Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Njegova “pričica”

Zovem se David, imam 17 godina i vec duze vrijeme citam ovaj forum i price na njemu. Uvelike mi je pomogao u svojem razvoju nakon sto sam saznao da imam indigo auru. Prije toga moj zivot je bio u kaosu, nikad se sa nijednom osobom nisam mogao povezati, vjecito sam bio nesretan jer sam bio uvjeren da me ljudi ne mogu shvatiti, da ja nisam normalan i da se moram prilagoditi njima. Svoje ranije djetinstvo sam proveo vecinom sam uz svoje misli. Naime moji roditelji su se rastali kad sam ja tek navrsio jednu godinu svog zivota. Oca nisam vidao jer nam je majka branila i njemu i meni da se vidimo, a majka buduci da je sama morala podic i mene i mog brata je nasla posao na kojem je radila od rane zore pa do mraka. Brat je 10 godina stariji od mene tako da je uvijek bio sa svojim nekim drustvom tako da nisam imao bas nekog drustva u obitelji. Odgojio sam se potpuno sam, upravo zbog toga sto nije bilo nikoga da me odgoji. Sve svoje zakljucke i stavove o svijetu i zivotu opcenito sam formirao sam. Odnosno tesko je reci da sam ih formirao, kao da sam oduvijek znao neke stvari. Stalno sam se osjecao drukcijima od ostalih, nekako inteligentnijim. Mozete me osudivati zbog toga sto tvrdim da sam daleko inteligentniji od mase, ali kada se pogleda realno stanje, cime se ljudi bave u zivotu, sto im je vrhunac jednog dana, vikenda. Vladaju se po nekim primitivnim nagonima i instinktima za koje mislim da smo mi kao jedna napredna vrsta trebali davno ostaviti. Oduvijek sam se zanimao za sve, sve mi je bilo interesantno i najvise od svega sam gledao dokumentarce i doslovce gutao knjige. Naravno nikad nisam bio dosljedan previse u tom citanju, znao sam izgubit interes i stavit knjigu sa strane i nikad je vise ne otvorit. Sve vise sam se odvajao od svojih vrsnjaka i nestajao u svojim mislima. Onda kada su nastali problemi u skoli zbog mojeg “sanjarenja” pod satom, naravno majka se uplela u tu cijelu pricu. Htio sam biti sam, jer sam shvatio bio da nema nikoga tko je imalo slican meni, ali me majka tjerala na socijalizaciju i rad i ucenje o stvarima za koje sam znao da su glupe i nepotrebne, po jednom sistemu koji je meni bio nemoguc za pratit. Od kada znam za sebe svi su mi htjeli nametnuti nesto. “Oblikovati moj mladi um”. Medutim rijetko tko je shvatio da je moj um daleko oblikovaniji i svjesniji od njihovog. I tako sam ja jednog dana jednostavno puko jer sam shvatio da sam sam na svijetu, nemam drustva, nemam roditelja, nemam nista. Pokusao sam se druziti sa ostalima, ali nije islo. Sve do kriticnog trenutka kada sam se poceo prilagodavati ostalima. Tu je pocela moja mentalna degradacija i zatupljivanje. Ja ni dan danas neznam kako sam dosao do ovog foruma. Cini mi se da sam oduvijek znao sto je aura i jedan dan iz meni nepoznatog razloga sam isao guglat malo i naletio na ovaj forum. Bio sam u soku nekoliko dana kada sam pojmio svu tu kolicinu informacija i koliko sam u krivu bio sa tim prilagodavanjem drugima. Opet sam postao onakav kakav sam bio, naravno moja majka me i dalje ne shvaca te me drzi za razmazeno deriste kojem nije jasno kako svijet funkcionira. U zadnje vrijeme se cesto znam pitati da li sam ja zapravo ljudsko bice. Jer kada se uzmu sve stvari u obzir, jedino sto me povezuje sa masom je fizicki izgled. Sve ostalo se razlikuje. Zbog takvih razmisljanja i vracanja k sebi gubim sve vise prijatelja, sto zbog svada jer su opcenito budale, a sto zbog toga sto zelim nametnuti svoje nekakve stavove, koje ljudi ne zele prihvatiti iz razloga sto im guzici nebi pasalo… Tako da opet ostajem sam. Ali nema veze. Ako moj duhovni i mentalni razvoj znaci da cu bit sam, neka. Ne zelim se vracat natrag na ono sto sam bio.
Eto to bi bilo to, ima tu jos puno stvari za rec, nekih stvari se jednostavno nisam sjetio, a o drugima ne volim pricati jer su ljudi skepticni i ne vjeruju bas u sposobnosti jednoh indiga.

Oglasi

Srpanj 14, 2011 - Posted by | Citatelji, Indigo, indigo priče

7 komentara »

  1. Bravo Davide, imaš svoj put, osvijestio si ga, samo hrabro naprijed :))! Veliki pozdrav!

    Komentar autora/ice apoloncentar | Srpanj 20, 2011 | Odgovori

  2. I ja se tacno ovako osjecam.. kao da je mene opisivao kroz godine.. i sve.. stvarno te razumijem..nije nam lako..

    Komentar autora/ice loveme1not | Kolovoz 14, 2011 | Odgovori

  3. ok davide…smatraš da si indigo dijete…misliš li da indigo djeca postoje od prije par godina ….vjeruj mi da indigo djeca postoje oduvijek samo što se njihovi roditelji nisu znali nositi s tim a psihologija je bilo još u povojima i sve se svodilo na neke jadne priče kako je dijete čudno kao mu nitko ne zna pristupiti…a mnoga djeca moje generacije bila su već indigo djeca….svejedno pozdrav tebi i sličnima…tek da znate ako se dijete ne uklapa u okolinu ono nije asocijalni tip…samo je drugačije….svoje…prihvatite ga takvog kakvo jeste….srdačno…la vi en rose

    Komentar autora/ice mirjana | Rujan 1, 2011 | Odgovori

  4. Guglao sam netomi tragao za drugacijim sadrzajem ali sam slucajno naleteo na rec “Indigo”, znam za pojam vec nekoliko godina kada sam i sam otkrio da sam indigo i osecaj je bio potpuno isti kao kod tebe Davide, osetio sam da sam ponovo pronasao sebe i zanimljivo je to da Indigoi tragaju za duhovnim prosvetljenjem u svetu gde se ljudima svakodnevica svodi na materijalne stvari. Neverovatno je koliko imamo slicne stavove i razmisljanja. I da jos nesto, celog zivota nosim etiketu Cudaka jer nisam nikada imao ista interesovanja kao moji vrsnjaci.

    Komentar autora/ice Ivica | Siječanj 27, 2012 | Odgovori

  5. Ja znam da nisam “čovjek”.
    Predugo boravim na ovom svijetu i previše mi je toga već otkriveno. Stvari su vrlo poznate, bez da previše razmišljam o njima, jednostavno imam tu svijest koja je u meni i u svima nama. Mi dijelimo informacije o svemu. Neki od nas su toga svjesni skroz, neki nisu uopće, a neki, koji su do sada spavali, počinju se buditi i shvačati svoje pravo poslanje ovdje, na Zemlji. Jer svako od nas ima svoju ulogu.
    Stvara se kritična masa. Konačno se budimo. I “ljudima” se to ne sviđa, ne razumiju nas, boje se “novog”, ali i “oni” imaju svijest (makar su je nesvjesni), koja im govori da smo toliko različiti (od “njih”) a toliko složni i bune se, jer to je u “ljudskoj” prirodi, protiv nas…Etiketiraju nas, govore nam da smo u najmanju ruku prilično čudni i neobuzdani, nama se ne da upravljati, van smo sistema..a s obzirom da “oni” još uvijek imaju moć ( u većini su i imaju para-tako jednostavno i predvidljivo na ovoj planeti), etiketiranje se i dalje nastavlja.
    Ja znam da nisam “čovjek” – samo tako izgledam, jer je moja duša prije dosta vremena odabrala ovu ljusku koju nosim da bi ispunila svoju svrhu/da bi u pravom trenutku odigrala svoju ulogu.
    Davide nisi sam.

    Komentar autora/ice Čuvar | Veljača 2, 2012 | Odgovori

  6. Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 4, 2013 | Odgovori

  7. Kao prvo, htio bi se zahvaliti na riječima podrške 😀
    Nisam jako dugo bio na ovoj stranici, i neznam šta me natjeralo da ju danas posjetim. I šta vidim? Ovu prekrasnu pjesmu! Kakve li slučajnosti *wink wink*
    Puno se stvari promjenilo otkada sam poslao ovu svoju pričicu. Taman mi fali ljudi oko mene s kojima mogu pričati o ovim temama, pa ako je netko za razgovor, bilo kakav, javite mi se! 😀
    ban.david23@gmail.com

    Komentar autora/ice David | Rujan 30, 2013 | Odgovori


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: