Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Čudaci, luđaci ili samo posebni? Njena priča

Ušla sam u četrdesete godine. Cijeli život osijećam se drugačije od svoje okoline. Imala sam krasne roditelje. Sad mi je jasno da su morali imati jaaako puno strpljenja i ljubavi za mene da podnesu sve moje promjene tijekom odrastanja.
Od ranog djetinjstva, a pamtim kao slon, budila sam se nakon svakog spavanja s osjećajem da ne pripadam tu, na ovaj planet. Teška tjeskoba i strah. Osjećala bih tuđe osjećaje i to prilično fizički. Još uvijek imam taj problem. Ne moram ni komunicirati sa osobom da bi osjetila bijes, bol, tugu ili radost. Najgore je pregurati tuđi bijes, imam osjećaj da će mi prokrvariti nos, i zubi da će mi poispadati, a da ne pričam o bolu oko srca.
Nikad mi nije život išao kao drugima. Moji putevi su čudni, čak i meni koja idem njima. Nemogućnost da živim i radim kao drugi. Jedan od tih čudnih puteva je bio i dadiljanje koje sam počela još s 18 godina. Nakon srednje škole nisam uspjela upisati faks prema svojoj želji i počela sam slučajno čuvati jedno dijete. I tako je to krenulo. Iako nikad prije toga nisam baš nešto osobito bila luda za djecom, to je kod mene kliknulo. I ispalo je da sam savršena za taj posao. Mogu predvidjeti što će dijete napraviti prije nego ono dobije ideju. Savršeno me slušaju i na taj način mogu osigurati da budu zaštićeni.
I tako 25 godina rada. Da, išla sam na faks, ali ne onaj koji sam željela, pa ga naravno i nisam završila. No moja znatiželja o svijetu ne daje mi mira, i sama učim iz svih mogućih izvora koje mogu naći.
Da sam indigo, zapravo sam saznala ovaj tjedan. I koje je to bilo olakšanje, saznanje da nisam luda. Prošla sam onaj test sa svim pozitivnim odgovorima, i koje čuđenje.
Naravno, ne mogu o tome razgovarati sa svojom okolinom. A kako ću? Ionako me već dovoljno smatraju čudnom. Neki dan mi je moja nećakinja rekla da su me trebali dobro nalupati kad sam bila mala…. ona je uvjerena da bi na taj način bila „normalna“.
U djetinjstvu tijekom školovanja imala sam problema jer sve mi je bilo poznato što smo učili.
Matematika beskrajno dosadna, jer sam vrlo rano shvatila da se sve svodi na zbrajanje i oduzimanje, sve ostalo je samo proširena verzija istih funkcija. Osim jednadžbi s više nepoznanica, to je zabavno, riješavanje zagonetki.
I sada evo me u četrdesetima. Mislila sam da su Indigo djeca, osobe koje su se tek nedavno pojavile. Koje olakšanje, nisam luda, nisam čudak, postoji grupa ljudi kojoj pripadam. Sada opet prolazim kroz teško razdoblje. Bol u duši je ponekad nepodnošljiva i rasplačem se često, grcajući i gušeći se. Uživam u samoći i društvu životinja i biljaka koje rastu oko mene kao da su na nekom dopingu.
Otkako znam za sebe, znam da smo svi povezani. I dok se svi oko mene čude ovim promjenama u prirodi, klimi, ja nisam ravnodušna, ali znam da je ovo prirodan proces. Vulkani, potresi, temperaturne razlike, to sve prihvaćam, jer tako to mora biti. Uvijek je bilo, pa zašto bi sada prestalo?
Bog, vjera, religija…
Oduvijek se osjećam sigurno po tim pitanjima. Religija je samo stvar izbora i okoline. Svi smo povezani, sve nas veže vrlo opipljiva energija. Sve je energija koja teče i teče.
Svakodnevno mi je teško, jer ne mogu svoja iskustva podijeliti s drugima, razmišljanja, otkrića.
Ali sada mi je lakše. Nisam luda, nisam čudak. Postojim.

Moj mali dodatak:
“Htio bih samo naglasiti da indigo djeca nisu od “jučer”, dakle ako ste i malo stariji, ne znači da ne možete biti indigo, kažu da je alfa generacija indiga rođena 60-tih, mada su indigo aure zabilježene još u vrijeme Krishne, samo su bile vrlo rijetke, a zadnjih godina, čini se da se rađa brojna indigo populacija, jer na svijetu se nakupila ogromna količina zla i došlo je vrijeme za promjene.”

5 rujna, 2011 - Posted by | aura, Indigo, indigo priče

637 komentara »

  1. Hehe, ljepo je znati, da postoje i stariji, imala sam osjećaj, da sam jedina koja je prekoračila 30..
    Dobrodošla :-))

    Komentar autora/ice moon | 16 rujna, 2011 | Odgovori

    • Da, ima nas i starijih. Evo ja prekoračila 40. ali vjeruj mi, ništa se ne mjenja sa godinama. Naročito kad skužiš što si, a cijeli život živiš inkognito.

      Komentar autora/ice donadon | 19 rujna, 2011 | Odgovori

  2. cuj ovdje se neke stare babe pocinju skupljat xP 😀

    Komentar autora/ice David | 18 rujna, 2011 | Odgovori

  3. što biste rekli/e da vam je 50 hah, ni sam ne mogu vjerovati da je toliko,a duh još mlad, zaigran i znatiželjan …
    …taj problem nepripadnosti prati me dandanas, osim kad sam u društvu nekog valjda sličnog kao i sad ovdje, osjećam (rekao bih) pripadnost . zanimljivo, čim sam otvorio ovu stranicu preplavila me ako smijem tako reći neka kompatibilna energija, kao da sam nakon dužeg vremena izbivanja otvorio vrata vlastite kuće – nevjerojatan osjećaj!
    koliko li sličnosti s vama ljudi …

    želim vam svima skupa puno sreće i strpljenja!!!

    p.s.
    “muči” li vas kad nostalgija?

    Komentar autora/ice Franjo | 26 rujna, 2011 | Odgovori

  4. Joooj vidi ti koliko nas je… starih i mladih 🙂 baš ljepo 🙂

    Daaaaa, nostalgija – jako često, zna me baš onako zgrabit, da zaboravim na vlastito tijelo, kao da mi svi udovi otrpnu i nešto mi se stegne oko grudi, najčešće me pokrenu mirisi prirode iz različitih godišnjih doba i u tom trenu, a samo za trenutak, mislim da preskočim vrijeme i prostor i nađem se doslovno ‘u sjećanju’.

    Hehehe, već poprilično veremena iščitavam ovaj blog i uvijek iznova bi vam najradije svima povikala: da, i ja isto!!!! skoro za svaki osjećaj/doživljaj/pojavu koji opišete. Pa tako: da i ja sam osjetila povezanost čim sam otvorila stranu i počela čitat. Ono: došla kući – konačno 🙂

    Komentar autora/ice moon | 27 rujna, 2011 | Odgovori

    • ako se sjećaš čega iz “sjećanja” molim te možeš li nešto reć o tome,podijeliti s nama.

      moje iskustvo jake nostalgije (vrhunca) poslije osjećaja stezanja u predjelu srca ishodi, kako da kažem “izbijanjem” najprije poput pupoljka, a zatim slijedi ono što se zove Ljubav, da snažna Ljubav (nije potrebno nešto znati o njoj da bi je prepoznali). to što se događa donekle vidljivo je samo unutarnjim (duhovnim) okom….
      o osjećaju kakav je, da i ne govorimo:nema pravih riječi. dok traje to iskustvo život je potpuno drukčiji. i kad bi to bilo trajno nemoguće bi bilo živjeti na uobičajeni način. na žalost kako dođe poslije otvaranja tako i ode poslije zatvaranja….veoma sam zahvalan na tim iskustvima……. zašto nije tako da traje vječno, mislim da sam uvidio, ali o tome možda drugi put.

      Komentar autora/ice Franjo | 27 rujna, 2011 | Odgovori

      • “sjećanja” i nostalgija.
        kao što rekoh u postu, imam slonovsko pamćenje. jasno se sjećam vrlo ranog djetinjstva, od godine starosti.
        ali najšašavije od svih sjećanja je bio jedan san kojega sam stalno sanjala kad sam ušla u 26-27 godinu.
        jedno prekrasno mjesto pored rijeke. prizori kao sa kič razglednica. moja mama je uvijek svima u našoj okolini tumačila snove. iako ja nisam voljela ta tumačenja, napokon sam joj ispričala svoj san. osjećaj blaženstva i zadovoljstva kojeg sam osjećala dok sam se nalazila tamo, na tom čarobnom mjestu.
        mama se tad zarumenila u licu, nije me gledala u oči, nasmiješila se i objasnila mi je da je to mjesto gdje sam začeta.
        mislite na takvu vrstu sjećanja?

        Komentar autora/ice donadon | 27 rujna, 2011

  5. Huh! Ok, ajmo opet: i ja isto! 🙂

    Franjo, da, nakon par trenutaka skoro potpune oduzetosti stiže me osjećaj beskonačne povezanosti svega sa svim u rekla bih svemiru, ali čini mi se, da je šire i od toga.. to je vjerojatno ta ljubav (jer ako se osjećaš povezan sa svim i svakim, nikog i ništa ne možeš povrijediti, a da ujedno ne povrijediš i sebe). Da, bilo bi divno ali nemoguće živjeti u tom osjećaju non stop – barem ne na zemlji kao što ju poznajemo. U početku me je bilo malo strah tog osjećaja oduzetosti i odsutnosti i zato sam se branila (nisam slušala neke stare pjesme, nisam gledala foto albume i sl.) ali stizala su me, kao što rekoh, sa mirisima prirode, jedan od najjačih aktivatora je npr: miris dima od vatre/loženja šporeta u zraku, pogotovo s jeseni i po zimi.. čim ga nanjušim povuče me u taj prostor/vrijeme procijep i nekako u trenutku se vratim u djetinjstvo, s tim da su svi događaji stisnjeni u jedan sam trenutak, a opet sve ih osjećam posebno (mogli bi reći kvantno).. ma jako teško je to opisati.. ali imam osjećaj, da me potpuno razumijete jer upravo to i vi doživljavate.

    Donadon, ja isto imam sjećanja iz vrlo ranog djetinjstva, ali samo par slika, no te slike su jasne sa svim detaljima, ljudima itd. jedino se ne sjećam šta su mi govorili ).. sjećanja sežu tamo od 1 godine pa nadalje.

    Isto tako sam imala ponavljajući se san, s tim da je moj bio puno manje blažen.. Ja sam oko 15 godine sanjala da bježim po zavojitim stepenicama neke kule u zamku, nešto me lovi, spotičem se, noge su mi izgrebane (stepenice su drvene i pune špranja), haljina (dugačka, tamno zelene boje – srednjevjekovna) mi je izderana, na vrhu stepenica se nađem na tlakovanom krovu kule, okružene s bedemima, to nešto šta me lovi me sustiže i ja se naslonim na zid, okrenem prema… šta got me več progoni, zakrijem rukama lice i oči i dok se izmičem progonitelju, s leđima se nađem između dva bedema i ptropadnem, padam dolje, i dok padam probudim se. To sam sanjala jedno 5 puta, gotovo u pravilnim razmacima od po par mjeseci. Onda sam čitala, da se noćinim morama suprotstaviš tako, da smisliš oružje dok si budan i vježbaš u mislima, da ga upotrijebiš. Ja sam vježbala da se najprije okrenem i vidim šta me to lovi.. ali više nikad nisam sanjala taj san. 15 godina kasnije, imala sam godinu dana punu sličnih snova, za koje vjerujem da su isječci i prošlih života. Gotovo iz svih snova sam se budila tako, da sam umrla u snu (najčešće nasilnom smrću) i probudila se.

    Najprije sam ih ignorirala, ali kako su bili mnogobrojni (a poslije njih sam skoro cijeli dan imala osjećaj ‘nostalgije’ kako sam ga gore opisala tj. otupljenosti, lagane oduzetosti i na nekin način odsutnosti) sjela sam i zapisala ih. Radim na osnutku uz nadu da postane knjiga.. tako, da mogu sa ljudima podjeliti to iskustvo.

    Komentar autora/ice moon | 28 rujna, 2011 | Odgovori

    • može na “ti”-već sam naznačio na gornjem komentaru
      moon
      da to je ljubav, univerzalna ljubav, ta koja ne pripada nikome i ničije nije vlasništvo,toj ljubavi se prikljanamo….
      vjeruj mi da u blažem obliku može se živjeti s njom, ali kao što veliš vrlo teško,jedino u prirodi gdje nema toliko napetosti ni stresova, ni teških ljudskih emocija.
      ah taj dim – rekao bi,ali o tome ću možda drugom prilikom.
      mene može nadahnuti bilo što iz prirode – mirisi,šum vjetra u krošnajma (pogotovo borovim),žubor vode,pjev ptica, životinje, sitna stvorenja…….. brzo privuče sjećanja i iskustva iz djetinjstva – pod uvjetom da sam otvoren.
      moram priznati da su mi se i tvoji snovi vrlo utisnuli u svijest i vrlo bi rado pročitao tu knjigu, naravno ako bude išlo po planu. ne znam kako da kažem, ali ono što osjećam iz dubine je snažna ti podrška, koja se pojavila sama od sebe posve spontano. zanimljivo “omeče” u pisanju, traži pozornost, ne znam štose događa, zamalo da sam izgubio svijest , za boga miloga nešto mi se htjelo pokazati, prikazati uh ne znam što god je nešto je strašno osjećam prisutnost nečaga iz podsvjiesti valjda, obavilo me, jedva da pišem ovo tresem se……

      čujemo se

      Komentar autora/ice Franjo | 28 rujna, 2011 | Odgovori

      • jutro drugi dan. o ovome ne mogu nikome govoriti u svojoj okolini,ali nikad nisam doživio ovako nešto (ingresiju) u javi nešto slično noćnoj mori, i još čudnije je da je tome bio inicijator: plan moone, da napiše knjigu.
        ispričavam se na ispadima, ali ima još nečega što se potpuno kosi sa zdravim razumom.

        Srdačan pozdrav!

        Komentar autora/ice Franjo | 29 rujna, 2011

  6. ako nije problem možemo li sa “ti”. nekako je draža komunikacija – naravno ako se slažete.
    @donadon
    mislio sam na neka sjećanja prije,ali kad sam pročitao o tvom snoviđenju prekrasnog mjesta na kojem si začeta,duboko me se dojmilo (jer takve i slične priče ne istiskuju se lako iz sjećanja) pogotovo ispričane iz prve ruke – zanimljivo!
    isto sjećam se nekih dijelova od dobi između prve i druge god.pa na više, iako kažu da sjećanja dopiru tek do 6 ili 7 god. otprilike sa 3 ili 4 god. izražavao sam sjećam se strastvenu želju da budem svećenik, što se tad veoma svidjelo svećeniku iz naše župe. međutim prema tinejđerskom dobu,utjecaju okoline…..želja se potpuno istopila ili ne znam, možda je potisnuta.
    zanimljivo,i moja mama 🙂 je voljela tumačiti snove, isto tako sanjala bi izgubljene stvari te ih pronašla.
    mislim da moram reći i ovu zanimljivost. ovako: dolaskom na ovu stranicu najprije me privukao ovaj post kao da se odvijalo po nekom navođenju.i postavljam si pitanja: zašto? trebam li nešto važno čuti ili reći, ili jednostavno je ovo mjesto gdje se možemo otvoriti.
    ono o teškom razdoblju o kojem pišeš u svojem postu (prirodi ,životinjama…..) kao da čitam dio svoje životne priče, vrlo slično, utjehu nalazim u prirodi i osami, također i nadahnuće.

    l.p.

    Komentar autora/ice Franjo | 28 rujna, 2011 | Odgovori

    • naravno da možemo na ti. na ovoj stranici smo svi isti.
      da, čudno je to, kako nas privuče sve odreda ova stranica. mene je isto tako jednu noć “guglanje” dovelo ovdje. i napokon sam se malo smirila.
      i ja sam (iako vrlo kratko) bila privučena samostanskom životu. isto tako u ranoj dobi između 6-7 godine vodili su me u posjet jednoj starijoj ženi u Đakovačkom samostanu. časnoj sestri. mene je tamo oduševila tišina i klaviri u velikim prostorijama. i naravno taj organizirani život koji te žene vode, praktično bez verbalne komunikacije.
      moj život je već onda bio pravi kaos. mislim na onaj u glavi. previše pitanja, previše odgovora, prilagođavanje okolini.
      čitala sam u mnogim postovima kako su mnogi imali problema s roditeljima. i srce mi se cijepa zbog njih.
      ja sam bila sretnica i imala sam roditelje koji su se ponašali apsolutno drugačije od ostalih roditelja. to sam naravno tek shvatila u tinejđerskom dobu. mislila sam da tako svi žive.
      mene su učili da ne pokazujem javno svoje sposobnosti, a ni svoju inteligenciju, jer sam imala zbog toga problema.
      moja učiteljica me je istjerala iz učionice kad sam na testu inteligencije pokazala, za nju, nemoguće rezultate.
      onda sam se povukla u sebe, ali kod kuće sam mogla biti svoja. pitanja na koja mi roditelji nisu mogli odgovoriti, zajedno smo tražili u enciklopedijama (iako sam ja često znala da ni ti odgovori nisu točni).
      a snovi… pa nikada ne sanjam snove koji imaju veze s mojim sadašnjim životom. sanjam vrlo živopisno, ali nekad mi se čini da je to budućnost, a ne prošlost. obzirom da ne vjerujem u linearnost vremena, može biti da sam ja iz budućnosti rođena sada. hm… mislim da razumiješ o čemu pričam.
      za vrijeme rata ja sam u podrumu spavala kao novorođenče, jer sam sanjala da živim na Mjesecu i čujem samo tišinu i svoje disanje. i snijeg koji lebdi oko mene.
      nemam nekih snova koji bi mi ukazivali na moje prošle živote. ništa srednjevijekovno ili u tom stilu.
      sretna sam zbog ove stranice jer tu možemo izmjenjivati svoje priče, iskustva bez osude.
      pozdrav!

      Komentar autora/ice donadon | 29 rujna, 2011 | Odgovori

      • stvarno je oslobađajući osjećaj dijeliti nešto što bi u okolini bilo izvrgnuto nerazumijevanju i podsmijehu.ne znam da li ste vi “morale” kad u nekom društvu navlačiti maske pretvarajući da si,što zapravo nisi…… i meni je podosta ovo ispunilo prazninu, ali istovremeno osjećam da nakon ne znam kojeg vremena ću…… naime imam težak, gušeći i teško podnošljiv osjećaj da ne ispunjavam svrhu,valjda se nakuplja s godinama. sve što i učinim nešto za nekoga nije više dovoljno da bi me smirilo, tek kratkrotrajno zadovoljstvo. Donadon nešto slično primjećujem i kod tebe od početka posjeta ove stranice, neki naboj nezadovoljstva,ili se varam….
        da me ne veže obaveza prema roditeljima (75 god.) odavno bi napustio ovaj kraj, posvetio se životnoj zadaći i prepustio strasti da me vode bez granica……
        mene je sjećam se inspirirala svećenikova propovijed,naravno zvuk orgulja,ozračje itd.
        što se tiče roditeljskog odnosa sve u svemu bilo je dobro, batina malo, galame, dernjave na vagone, bratovo (4 god. stariji) maltrtiranje i zlostavljanje kad smo bili sami najviše me iscrpljivalo.interesantno je da smo potpuno različiti za 180 stupnjeva, on sebičan,posesivan,ja darežljiv, uslužan itd. itd.
        ah ta škola! nisam je jednostavno volio,ubijalo me dosadno sjedenje,slušanje,učenje,a najviše odgovaranje za ocjenu=pravo mučenje. međutim kasnijih,bliže ovim godinama stvar se potpuno promijenila, jednostavno volim učiti i usvajati nezasitno. Donado možda ti je ovo prvo utjelovljenje
        pa nemaš prijašne karme do li ove – tko zna:) . i ja sam sretan i zahvalan vama i osnovatelju ove stranice! L.P.
        p.s. hvala na razumijevanju

        Komentar autora/ice Franjo | 29 rujna, 2011

    • Pozdrav,

      jako mi je drago što sam naišla na ovu stranicu… Ja imam 30godina i za pojam indigo djece sam saznala prije3,4 god preko knjige indigo djeca neki novi klinci. Drago mi je da nisam sama i da mogu ovo podijeliti s vama. Imam snove. Sanjam redovito situacije koje će se tek dogoditi. Sanjam isto tako (meni jako ugodni snovi) ljude koje ne poznam ali ih u snu osjetim kao svoje prijatelje. Kada se probudim čudan je osjećaj, jer sam svjesna toga da ne znam koga sam sanjala ali s druge strane mi je tako poznat osjećaj…
      Želju za samoćom sam počela osjećati prije tri god otprilike, jednostavno mi je potrebna…
      Muče me jako slike u glavi, često sam jako jako tužna…imam faze od tjedan dana kada jednostavno plačem i jako sam tužna. Znam zašto ali mi nije jasno….
      Jednom prilikom mi je jedan dečko rekao da sam plava… dukat plava. on vidi aure.
      Još bih jako puno toga mogla napisati, ali nemam hrabrosti za to, jer bi to bilo crno na bijelo da sam luda….jesam li? jer to o sebi mislim cijeli svoj život….
      samo sam jednom testirala IQ… kad sam imala 4 godine, mama me vodila psihologu… i tada je IQ bio 120… ovo je prvi puta u životu da je ovo izašlo iz mene…
      LP

      Komentar autora/ice Cresa | 23 listopada, 2011 | Odgovori

      • Dobro došla Cresa 🙂

        Nisi luda i nemoj nikad sumnjati u to 🙂

        Zagrli svoje snove i svoje misli. Kad ti se plače – plači i ne sekiraj se što drugi misli o tome. Ja sam isto ‘laka’ na suze, rasplače me bol i patnja u sviijetu i sve što trpi priroda, no vjerujem, da moje suze ne padaju uzalud. Zemljica ih skuplja i iz njiih: tvojih i mojih i još mnogih stvara se melem za sve rane ovoga svijeta.

        Od kad sam našla ovu stranicu meni se je vratila nada u bolje sutra. Saznanje da nisam sama i još manje luda mi je dalo volju i želju da u svijetu u kojem živim djelujem sa svim talentima koje imam.

        Ovdje možeš napisati sve što ti leži na duši. Vrlo je vjerojatno, da netko od nas, ako ne i većina, je doživio/doživljava isto 🙂

        Komentar autora/ice moon | 23 listopada, 2011

      • Draga Cresa!
        Baš kao i Moon, želim ti dobrodošlicu na ovu stranicu.
        Ovdje svi mi prolazimo kroz slične životne stvari. A često i dijelimo slične prošlosti. Moon ti je već lijepo kazala, plači kad ti se plače, ali sad znaš da nisi sama.
        I meni je ova stranica promjenila život.
        Sad bar znam što sam. i baš kao i ti, znam da nisam luda.
        Piši o svemu što te muči. Meni su jako pomogli Franjo i Moon. U mjesec dana moj život se promjenio na bolje.
        Ali to ne znači da ne mjenjam raspoloženje. I dalje imam crnih i svijetlih dana.
        zato: napiši svoju priču, crno na bijelo, baš kao što si rekla, ovdje te nitko neće osuđivati. vjerojatno će biti da će se naći netko tko sve to isto proživljava i može ti pomoći svojim iskustvima.
        javljaj se!

        Komentar autora/ice donadon | 25 listopada, 2011

      • mislim da smo se svi u jednom trenutku osecali kao da smo ludi ali ja se ovde konacno osecam kao da sam kod kuce iako ne poznajem nikoga i tek sam pre par dana otkrio sajt sasvim slucajno 🙂

        Komentar autora/ice Ivica | 27 siječnja, 2012

      • Dobrodošao Ivice 🙂
        Jedini komentar koji imam, je isti komentar koji ponavljam od kad sam došla na ovu stranicu: i ja isto 🙂 tj. mislim, da će se svi složiti, ako kažem: i mi isto 🙂 Sve što si napisao, osjećamo i proživljavamo i mi. Jel da je fenomenalan osjećaj, kad vidiš koliko ljudi dijeli jako slična ili čak ista iskustva kao i ti? I potpuno te razumijem glede onog ‘klika’, ja sam isto najprije čitala i istraživala indigo fenomen i najprije dobila svoje: zato na sve: zašto, a onda me spopala silna želja, da upoznam ljude čija životna iskustva sam čitala… Sad me još uvjek spopada želja, da ih upoznam osobno.. što ću i učiniti u bližoj budućnosti 🙂

        Nego, donadon, otvori šampanjac: 10.2 imam prvi solo nastup 😀 cipelice su vesele, juče su ‘češkale’ pubski pod i bilo je veselo i grupa koja je imala živi nastup me je pozvala da s njima nastupim na jednoj priredbi za karitas, tako, da lijep početak, a uz to i dobrotvoran (naravno ako netko iz karitasa ne pokupi pare od ulaznica, al ajmo bit pozitivni, pa vjerovat da neće).

        I to je to.. imam tonu stvari za napravit, dvije slike sam počela slikat, pa se suše, još imam gomilu svijećnjaka za fotkat i dat na Metuljčka, cjelu vječnost nisam ništa izvajala iz fima.. al ja samo poplesavam po kući i toliko sam vesela, da se ne mogu skoncentrirat na ništa drugo osim plesa 🙂

        U biti, tako se dobro osjećam i fizički i duhovno, da me strah, da prestajem biti indigo… nekako, toliko sam naviknuta na to, da sam na dnu, potlačena i depresivna, da mi je ovo: too good to be true. Ali onda uvjek iznova pročitam ovaj tekst (neko ga je postao ovdje pa sam si ga kopirala) i kontam.. možda je to to:

        ”Jedan od darova u tranzicijskom procesu je to što ljudi postaju svjesni toga tko u stvari jesu. Da su duhovi u ljudskim tijelima, drugačije rečeno, anđeli u ljudskom obličju.
        Svjesni smo naše veze sa višim dimenzijama tisućama godina, ali uvijek smo nekako isključivali mogućnost anđeoskog nasljeđa. Pričamo o svojem višem ja, znajući da imamo pristup tom aspektu, ali to nekako nije dio onog što jesmo i dosižemo ga jedino meditacijom. Dio tog problema je i taj što je naše fizičko tijelo zatvoreno u trećoj dimenziji, ali naše više ili anđeosko ja je mnogo profinjenije i osjeća se bolje u višim dimenzijama, tako da je uvijek bio jaz između materijalnog i duhovnog ostvarenja ljudskih bića.
        U ovo vrijeme, kad Zemlja doživljava porast vibracija, ljudi imaju priliku uzdignuti se u višu dimenziju, što je viša dimenzija svijesti, duhovni svijet nam je bliže, sve dok ne nestane jaz između tjelesnog i duhovnog i postane kontinuum, “Multi – dimenzionalna svijest”. U tom stanju, ljudsko je biće sposobno doseći oboje i materijalno i duhovno, s lakoćom. U toj točki “Više biće” i “Niže biće” se spajaju i ljudsko biće postaje “Ljudski anđeo”. Takvi ljudi konstantno su svjesni svoje duhovnosti, snage i kreativnosti. Nemaju vremena ni potrebe za tim da se osjećaju žrtvama, kao ni da osjećaju strah. Oni svoje vrijeme provode tako da kreiraju stvarnost u kojoj će se bolje osjećati, biti sretni i zadovoljni.
        Mnoga su Indigo i Kristalna djeca već gotovo dostigla taj nivo svijesti, neki već i jesu u njemu. To su ta bića, svjesna svojeg ljudskog i duhovnog nasljeđa, koja će stvoriti “Novu Zemlju”. Važno je naglasiti za one koji doživljavaju tranziciju, da osim duhovne, također budu svjesni svoje ljudske dimenzije. Poanta tranzicije je dovesti “Raj na Zemlju” i ne pobjeći u nekakvo neuzemljeno “više” stanje. Kad se postigne nivo više dimenzije svijesti, na nivou planete, tada će kultura doći na nivo dostojan poštovanja a odrazit će se na mir, harmoniju i kreativnost.”

        Uglavnom, jako se dobro osjećam i šaljem vam gomile pozitivne energije, volim vas iz dubine svoga bića, koje osjećam, rezonuje daleko, daleko u prostor-vrijeme koje me okružuje, a posebno se koncentriram na Franju.

        Komentar autora/ice moon | 27 siječnja, 2012

  7. Pozdrav obojma 🙂
    ( i ja se slažem s ‘ti’ pristupom, samo govorim u množini, jer mi se čini da svi troje dijelimo ista iskustva) 🙂

    Ja sam se negdje oko 15 godine skoro pridružila časnim sestrama, no kao i kod vas, nekako je sve isparilo.. kod mene sa prvom ozbiljnijom zaljubljenošću. Iako su mi samostani i crkve i dalje magična mjesta, posebice ako su zabačeni na osami negdje u planinama ili na otocima.
    Kasnije u životu sam puno radila oko crkve i u župnim uredima (tata se je po 40 godini života i nakon katehetskog studija zaredio za đakona), tako sam imala priliku upoznati stvari iznutra i preko ljudi koji su puno drugačiji nego se predstavljaju na misama i vjernicima. Malobrojni su uistinu vjerni i vjerodostojni službenici Boga, najveća većina iskorištava položaj za razne manipulacije. Tako mi se sva zamjerilo, da jednostavno nisam više mogla i sve skupa sam odbacila i preklopila svoj duhovni ‘kabel’ na direktnu vezu sa univerzalnom ljubavi.
    Čitajući o drugim religijama, nekako mi se čini da se istinska vjera, kako got ju zvali (Bog, Alah, Budha..) svodi na vjeru u tu univerzalnu ljubav. I to je vrlo jednostavno, čovjek ju ili živi ili ne i to se vidi prije svega na njegovom odnosu do bližnjih, do životinja i prirode (najodurniji su mi ljudi koji vise u crkvi, misle da su najsvetiji na svijetu, a do svojih bližnjih su gadovi, varaju, kradu, lažu itd.).

    Ja na žalost nisam imala razumjevajuće roditelje, oboje su imali previše svojih problema (mislim da njihove frustracije izviru iz njihovog djetinjastva i lomile su se na meni). Mama ima problema sa štitnjačom od kad znam za sebe i uvjek smo živjeli u strahu od njenih promjena raspoloženja. Tata opet ima teške probleme sa kontrolom bjesa (čak i sad, kad je đakon i priča divne propovjedi o ljubavi, doma je živčan i ponekad ima iste ispade kao prije). Tukli su me jako često, jer sam bila starija, bila sam za sve kriva, a često sam dobila batina i za čisto bezveznu stvar (primjera radi, mama je jednom imala fiksnu ideju da lektiru pišeš za razred u koji ćeš ić, a ne za onaj koji si završio (jer smo imali popis knjiga za svaki razred) a ja sam već skoro napisala sve kako je trebalo. Bilo mi je grozno, sjedila sam za radnim stolim i pisala, ona je došla iz čistog mira, tražila da vidi popis i bjesna mi je stegnula ruke za leđa i stisnila u svoju ruku da me je boljelo, s drugom rukom me je tako silno šamarala da mi je glava letjela s jedne na drugu stranu, tako da sam joj doslovno nudila drugi obraz po svakom šamaru. Kad je napokon izbacila sav svoj bjes, me je odvukla u knjižnicu i rekla teti knjižničarki kao, hehe, gospođo evo moje glupo djete je napravilo sranje, a teta ju je bljedo gledala, ja sam stajala pored očiju punih suza i crvena od šamara (inače s tom tetom knjižničarkom sam bila u jako dobrim odnosima jer sam, kao i svi indigovci visjela u knjižnici umjesto sa djecom na ulici) i objasnila mami da ona nije u pravi i da je sve u redu. Poslje mi se ispiričala za šamaranje.. oprostila sam joj, ali još me boli i mislim da nikad neću zaboraviti, pa iako se trudim.
    No, sad sam napravila veliku digresiju, ali evo, nekako dobronamjerno ti skoro zavidim donadon na zdravoj obitelji. To je bila samo jedna od mnogih takvih scena i to je bilo moje djetinjstvo: strah, povlačenje u sebe i tuđinac u vlastitoj obitelji i okolini, živjela sam u svom svijetu skoro non stop. Vidiš, ja sam do puberteta mislila da su sve obitelji takve, poslje sam vidjela da postoji i drugi način.
    No, sad je to iza mene, imam prekrasnog muža, kakvog si jedna indigo samo može poželjeti, štiti me i pazi i mazi i ništa čudno, da sam se otvorila brojnim umjetnostima u par godina, kliko smo skupa (slikam, izrađujem nakit, svjećnjake itd. Aktivno se bavim plesom i glumom, uostalom, možete vidjeti ovdje: http://metuljckovvrt.weebly.com/index.html 🙂

    Franjo, nadam se da nije bilo neko strašno iskustvo u vezi sa mojom knjigom? 🙂

    Komentar autora/ice moon | 29 rujna, 2011 | Odgovori

    • uf bio na kraju posta i nekako sve izbrisao, nestalo do slova 🙂 🙂 🙂
      nekako su ljudi imali više vjere i poštovanja prema svećeničkim redovima, ali zadnjih godina se to jako promijenilo i sve je manje vjernika. ha došlo je vrijeme da ljudi više misle nego da slijepo slijede nešto što ne daje željene rezultate.
      tek sa 24 godine počeo sam čitati i mijenjati pravac u smislu traženja nečega što će me ispuniti zadovoljiti glad,čežnju……bila je to joga i jako mi se svidjela.
      ovo što kažeš malo je predanih vjernika a da nisu pravi davež za druge:što je bolje za nas ne prave vjernike itd. itd. npr. mene su znali daviti do besvijesti i tako je to trajalo godinama u nadi da će me pridobiti,a meni je to bilo zabavno, osim u jednoj prilici kad mi je sestrić izravno rekao da ću ja njega tražiti i zazivati poslije svoje smrti, njega, koji će biti s Bogom,dok ja u paklenom svijetu. e tu sam burno reagirao na njegov unaprijed samoodređeni status naspram mene i drugih. danas kad nešto priča, priča najviše o novcu.
      ovo sa roditeljima ti nije baš najsretnija priča, ali što ćeš neke stvari u životu su kao zacrtane i najteže je, i od samih batina, kažnjavanje bez razloga. osoba sklona nasilju (fizičkom, verbalnom) nije zasigurno sretna i to valja imati na umu. ipak takve priče teško je slušati i biti ravnodušan kad ta još mala bića su izvrgnuta nasilju. usput,moj susjed je prije par dana stigao iz Afganistana gdje je bio vojni časnik sa drugim hrvatskim vojnicima u sastavu UN-a….. sa suzama je govorio o teškim stanjima djece,gladi,neviđenoj brutalnosti prema djeci…..te kako je u svakoj prilici dijelio im hranu.
      Moon,
      Čestitam ti na sretnoj obitelji i svim uspjesima proizašlim iz nje!!! 🙂

      a sad malo o stvarima vezanim uz tvoju knjigu i progonitelju iz sna.
      kao da je bila okidač za nešto valjda iz podsvijesti a radilo se ovaj put o biću koje je i mene proganjalo prije nekoliko godina, naravno u snu: vidio sam ga više puta,a najbliže je sličilo crnom medvjedu stravičnoga izgleda i oblika. ta pojava na neki način manifestirala (bila je sa mnom) sinoć pri završnom pisanju posta, jedva sam suvislo koliko toliko s prekidima i dužim pauzama nekako završio pisanje. prije te pojave iz predjela srca izlazila je u snopu ugodna ene.
      ubrzo poslije aktivirale su se donje čakre mislim prva ili druga ili obje i strujanje iz njih kroz tijelo prema gore i evo to se pojavilo. ujutro drugi dan sa još zatvorenim očima u pozadini i kao na traci pokazivalo se nešto nalik likovima mongoloidnog izgleda brrr
      L.P.

      Komentar autora/ice Franjo | 29 rujna, 2011 | Odgovori

  8. E baš zanimljivo, sve skupa.
    Hvala Franjo na podršci, svjesna sam ja bijede mojih staraca i pokušavam ić preko toga, no zaista je teško, jer imam još uvijek gomilu blokada koje moram razriješiti a posljedica su upravo takvog odgoja. Imam grozno nisko samopoštovanje, totalno sam nesigurna u sebe (zato me gazi tko got i kakko got hoće, šefovi mi ostaju dužni plaće, radim za smješno male pare i slično.., a moji me i dan danas vrijeđaju s: nesposobna si, nikad ništa neće bit od tebe i slično), tako, da u biti trebam tonu energije da napravim bilo kakav korak ka uspjehu, zaposlenju sa primjerenom plaćom i općenito, ka tome, da sam svjesna svoje vrijednosti. uz to sam strašno osjetljiva, non stop nešto boleham, imam kronične upale sinusa (po mojem jer me moji još uvijek ‘guše’, tako da vrlo često doslovno ne mogu disati, a vlastito tijelo mi iz glave (sinusi) ispušta toksični gnoj, koji mi truje cijelo tijelo. Al polako, polako i uz puno ignoriranja i izbjegavanja kontakata s mojima, uspjevam.

    No, dosta o tome.. Zanimljivo iskustvo u vezi knjige. Eto, ja sam mojeg progonitelja sanjala puno puta, al ga nikad nisam vidjela i to je bio jedini takav san. U drugim snovima sam puno puta umrla ali na druge načine.

    Donadon, ja sam opet imala nekoliko snova u kojima sam bila na drugim planetama (crveno nebo i sl.) te jedan baš ultra futuristični (živjeli smo na zemlji, ali u ogromnim kompleksima sa umjetnom klimom i vrtovima jer je zrak vani bio otrovan), no najviše sam imala snova iz prošlosti, par puta sam čak u snu bila životinja. Slažem se s Franjom i mislim, da si, blago tebi, jako mlada :-))
    Meni je pak sve dosadno, kao da sam sve već vidjela i doživjela, ponekad se osjećam stravično staro i umorna sam od svakodnevice. Školu sam obožavala, rado sam učila i puno čitala negdje do kraja faksa. Poslje diplome (lingvistika i informatologija u zagrebu) upisala sam poslijediplomski u ljubljani (dvojezičnost), tada mi se sve zgadilo, toliko nadobudnih prepotentnih profesora (čast izuzecima), i sve skupa je jedno ogromno blebetanje i toretiziranje, samo da zvuči jako stručno i znanstveno. U biti jako rijetki kažu pametne stvari, ali ih najčešće (upravo jer su pametni) kažu običnim jezikom i zato ih ”znanstvena” zajednica odbaci, ne smiješ ih citirati u radovima, a ako se drzneš spomenuti, zamjeriš se profesoru i ne prolaziš ispit, pa makar sve znaš (uvjek nađu način da te zaj..).
    Tada sam se okrenula umjetnosti.

    Trenutno me strašno zanimaju paranormalne pojave, redovno čitam blog Krešimira Mišaka i jako sam sretna, da ovdje mogu govoriti o tim svojim iskustvima 🙂

    PS. Franjo, i mene razbjesne vjernici koji misle da oni odlučuju tko ide u raj a tko u pakao, inače se zabavljam s njima, vrtim ih u krug dok sami sebi ne proturječe – onda mi najčešće tata očita da ne poštujem njega ni crkvu koja hrani našu obitelj i da su dogme zato dogme, da ih ne ispituješ i gnjavi me dok ne priznam da je u pravo, a kroz tjedan dana mi se zapuše sinusi ili pojavi bol u donjem dijelu leđa.. ili oboje :-p

    Komentar autora/ice moon | 30 rujna, 2011 | Odgovori

    • kod mene zadnjih par godina situacija sa starim je ok, a sa starom nije skoro nikad ni bilo..tek ima smiješnih povremenih razmirica između njih dvoje .:)
      e da obezvređivanja od strane oca trajalo je od rane dobi pa sve do prije koju god. slično biserima tvojih starih(nesposoban si……….)
      ni ja nisam osoba od samopoštovanja ni sigurnosti u sebe,ali isto radim na tome i uočio sam mali pomak u tome. zdravlje mi je oduvijek slaba strana od kada znam za sebe i mislim da su tome barem neki dio “krivi” doktori i ona obavezna cijepljenja par mjesaci poslije rođenja od kojih sam dobio gnojnu infekciju od čega mi je s tog mjesta kažu moji oko 7 mj. curio gnoj.interesantno nekih fragmenata se sjećam pa i plača kad su to čistili. kao i kod tebe osjetljivost je prevelika. jednom mi je od rođaka žena rekla da sam kao mimoza 😆 pošto biram hranu. da i to kažem usput prehrana mi je vegetarijanska bez imalo ustupaka,a ljude to pomalo iritira mada to ne pokazuju preda mnom. 😆
      Moon jesi li kad probala sinuse ispirati sa morskom soli otopljenom u mlakoj – toploj vodi:uvlačiš na jednu nosnicu dok drugu držiš začepljenu i obrnuto. sve to radiš polako, tako da uvučenu vodu vračaš nazad u posudu…..
      onoliko koliko nisam prije volio školu toliko me sad privlači …. završeno imam samo SSS od daljeg školovanja sam odustao već nakon otpr.1 god.
      nisam ti ispričao nešto u vezi tebe poslije one drame i preispitivanju ,a odnosilo se na tebe i eventualno tvoj utjecaj, što mi sad izgleda glupavo,smiješno i neugodno. ali moram ti ispričati što sam osjetio u predjelu želuca (sjedišta ega) ne jednom, u vezi tebe iako i meni to razumski sad je, priznajem neobično,jer ne prakticiram takvo što,ali ono što se svaki (10-ak a možda i više) puta ponovilo u vremenu od 6-7h je bila snažna energija (valjda od tebe jer ti si bila u žiži i pomalo sumnjiva- naravno neopravdano ) poznata ene.,prijateljska kao od nekog vrlo dobronamjernog koga sam nekad negdje dobro znao – zapravo nemam pravog teksta i stvarno izgleda ludo.
      nadam se da nećeš zamjeriti na sumnji.:)
      srdačan poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 30 rujna, 2011 | Odgovori

  9. moon i franjo, toliko ste mi pružili informacija, da je sad prava oluja u meni. misli se roje takvom brzinom, i o tako mnogo tema bi željela razmjenjivati iskustva, da kad bi sad to sve pokušala napisati izgledalo bi neprepoznatljiva kaša ideja čak i meni koja bi to napisala.
    moram malo sortirati sve ovo u glavi.
    javim se!

    Komentar autora/ice donadon | 30 rujna, 2011 | Odgovori

    • i ja isto! i meni isto…. toliko je trenutno emocija u meni da mi se plače….

      Komentar autora/ice Cresa | 26 listopada, 2011 | Odgovori

  10. Opet ja 🙂
    Baš ovih dana me muče sinusi, pa se ne mogu baš koncetrirati na nešto kompliciranije.. tak, da imam dosta vremena za ovakve stvari..

    Draga donadon, potpuno te razumijem, ja se motam oko ovog bloga već više od godinu dana (veljača 2010 je moj post tj. moja životna priča), čitam komentare i komentiram te sa svakim danom imam sve veću i veću želju osobno se susresti sa ljudima s ovog bloga.

    Možete mi pisati na email: neelanna@gmail.com pa ko zna, možda bi se mogli i susresti jednom negdje na nekoj kavi ili slično 🙂

    Komentar autora/ice moon | 30 rujna, 2011 | Odgovori

  11. Hehe, Franjo, ne zamjeram na sumnji, i ja sam vrlo pažljiva i počesto sumnjičava u vezi drugijh ljudi.. ali s godinama ili bolje rečeno negativnim iskustvima koji su se desili kad nisam poslušala stomak nego išla za razumom, naučila sam da vjerujem stomaku.
    Ja doduše nemam tako jak osjećaj u vezi tebe u stomaku (općenito imam jako dobar osjećaj, rekla bi oko duše, uvjek kad sam na indigo blogu) ali može biti da smo se sreli u prolšlim životima.. možda sam ja imala više utjecaja na vaš život nego obratno, pa ste me bolje ‘zapamtili’, svakako nadam se da nije bilo negativno.. mada nije nemoguće, jer po snovima i nekim osjećajima u vezi mačeva i jahanja mislim, da sam u dosta života bila muškarac i vojnik. Koliko sam do sada čitala o toj tematici (prošli životi i slično) obično najjače osjećaje ostave najnegativnije iskušnje, najčešće najbolje zapamtimo trenutke oko i sam trenutak ‘smrti’. Tko zna, možda sam te u kakvom boju smrtno ranila u stomak, ti si mene zapamtio predobro jer sam zadnje što si vidi prije smrti, ja tebe nisam toliko, jer sam se borila dalje.. (pogledaj da li imaš kakav mladež ili biljeg na mjestu gdje osjećaš energiju? Ja recimo imam mladež točno na mjestu gdje sam sanjala da me je smrtno pogodio zalutali metak u vrijeme izgradnje Bents Old Fort (tvrđava)..
    No, sad sam se sjetila da si u predhodnom postu spomenuo nekog groznog medvjeda i mongoloidne figure.. možda se je desila kakva nesreća u lovu na medvjeda dok smo još bili dio neandertalskog plemena?

    Za sinuse sam koristila sprej sa morskom vodim, ali mi je spalio sluznicu nosa i grla pa sam odustala od toga. No zanimljivo je da sam juče i danas osjetila poticaj za meditaciju i neku vrst samozdravljenja, juče mi je poslje toga bilo malo bolje ali me je boljela glava, danas mi je izgleda uspjelo, otvorile su mi se obe nosnice i ništa me ne boli 🙂

    Idem se istuširat, da sperem negativnu energiju i stisnit palčeve, da nos ostane otvoren i preko noći 🙂

    Komentar autora/ice moon | 30 rujna, 2011 | Odgovori

    • ne ja sam takoreć tu opipljivu ene. osjetio kao vrlo blisku,prijateljsku,koja je emotivno bila rekao bi, ne znam, nešto kao od nekog recimo kome sam beskrajno vjerovao-barem približno opisano.
      sumnja je bila posve površne naravi, ali je ipak potaknula nešto što je vrlo vrlo duboko “sjećanje” ….. izuzev ako sam ti bio zahvalan na tome što si me ubila :rolf:
      u prošlom si postu spominjala stvari koje sam ja mislio potaknuti,a to su blokade,osjetljivost,nesigurnost,zdravlje,meditacija……..kao da se puno toga odvija telepatski ili sinkronistički. osim toga,ali upotrijebit ću tvoj citat “Meni je pak sve dosadno, ponekad se osjećam stravično staro i umorna sam od svakodnevice.” imam često takav osjećaj, ali sad sam odlučio napraviti potpuni zaokret u životu (ne kao do sad malo bi pa ne bi), jer ovo stanje je više nepodnošljivo………..
      jesi li čula za A.P.Kezele i njegovu tehniku integralne meditacije,o brojnim knjigama, duhovnoj akademiji, i o drugim tehnikama samorazvoja i o razdvajanju svjetova koje slijedi (stari stil života dobro nam poznat, od novog,budućeg načina života).po meni, ako je to točno, mi smo sad u pripremnoj fazi za početak prijelaznog razdoblja,koje je ovaj put prisilno (valjda je to kozmičkog razmjera ili nešto približno) i neizbježno. vjerojatno nešto kao kvantni skok u evoluciji.ne znam kako kod koga, ali u meni je to silno ushićenje zbog konačnog pravog početka života ovdje na zemlji. mislim da svi predosjećaju nešto, ali možda ne znaju što. no te stvari će u dijelu čovječanstva biti neprihvaćene tj. neće biti spremni za promjene…. tu i leži opasnost i pribojavam se zbog tog razdoblja tranzicije.
      to sam ti imao namjeru jučer spomenuti a time opet preduhitrila. sve skupa bilo bi previše toga za prošli post, pa sam imao namjeru prebaciti u ovaj.
      proslijedit ću ti poštu.
      budi mi zdravo i veselo! 🙂

      Komentar autora/ice Franjo | 1 listopada, 2011 | Odgovori

  12. i ja sam u stanju nekog iščekivanja. već godinama imam osjećaj da se treba nešto bitno dogoditi.
    dosta sam čitala o tome što ti pričaš, Franjo. deveti val, val gama zraka iz središta galaksije, nexus.
    pomalo zastrašujuće, a pomalo utješno.
    razmišljala sam o tome, i može biti da je meni ovo prvi put da sam ovdje. ili prvi put da sam tako dugo ovdje.
    imam istovremeni osjećaj da sam i stara (prastara) i da sve gledam prvi put svojim očima. vježbam svakodnevno da živim u trenutku. uglavnom mi uspjeva, nekad naravno pokleknem i izgubim se u razmišljanjima i planiranjima…. naravno planovi ne pale kod mene.
    ponekad imam osjećaj da mi je put točno zacrtan, vjerojatno od mene same, i da jednostavno ne mogu sići s njega.
    moon, potpuno te razumijem. pročitala sam tvoj post iz veljače 2010. i sama gutam blog K.Mišaka.
    uvijek podcjenjena, premalo ili nimalo plaćena, čudni poslovi, kao da se ne mogu smiriti na jednom mjestu.
    trenutačno sam u vakumu. trebala bi početi uskoro raditi jedan posao koji bi mi mogao dati sigurnost na duže vrijeme. voljela bih to iskusiti, osjećaj sigurnosti. pogledala sam tvoju stranicu s umjetninama. Slike su u bojama mojih snova.
    trudim se meditirati, pozitivno razmišljati, svakodnevno odvojiti dovoljno vremena za šetnje sa mojim psom. upravo me sada mami sunce da izađem van i odem na dugu šetnju pored rijeke.
    samo buka me strašno smeta, pa onda moram staviti slušalice na uši i stavim si cantatu bvw bacha. bach uvijek sinkronizira vibracije u meni. harmonija.
    zanima me, prilaze li vama stranci kad trebaju pomoć?
    meni je to svakodnevna stvar, znam da ako izađem u grad, da će mi se obratiti barem 2-3 stranaca. nekad mi jednostavno kažu da sam im jako poznata. da se razumijemo, ja sam teta od 44 godine, okrugla i definitivno nisam “komad”. tako da nema razloga da me zbog fizičkog izgleda neko zapazi. ali ljudi prilaze, mala djeca mi se smiješe i pokušavaju me dodirnuti, psi i mačke mi prilaze, iako ih ničim ne mamim.
    ok. toliko za sada. a sad ćukicu u auto i odlazimo na čarobnu šetnju!

    Komentar autora/ice donadon | 1 listopada, 2011 | Odgovori

  13. I opet,i opet.. i ja isto..

    Da, često imam taj osjećaj, da bi morala nekud otić (otputovat) odnosno nešto jako važno učinit. Kao da me neka sila opominje..

    Također osjećam taj dolazak promjene, odnosno imam osjećaj kao prije oluje, mislim, da će teško ići čisto mirnim putem. Čak i mi ‘probuđeni’ smo se jako navikli na struju, toplu vodu, kuće i slično, imam osjećaj da će sve to nestati i oni koji se ne budu htjeli u pravom trenutku maknuti od materijalnih dobara, nastradat će.. iako, ne bi moralo biti nasilno, jer imamo i sredstva i načine da izbjegnemo daljnje uništavanje.. (o tome pišem u svojem postu).. Ali vlade i kapitalisti blokiraju taj napredak, jer su ne na stupnji gadne materijalne navezanosti na stvari, nego na stupnju grozne materijalne navezanosti na novac..

    No, ostaje nada, da možda nekakvom zajedničkom meditacijom možemo prenjeti vibracije koje će postaviti stvari na mjesto i u najtvrđem mozgu.. Možda je to pobuda koju osjećamo, da se nađemo skupa, indigovci i meditiramo, masovno.. Ne znam jel to samo moja utopistična želja, ali od kako komuniciram na ovom blogu, osjećam se smirenije, kao da ipak činim to što trebam učiniti. Zadovoljna sam da nisam jedina koja vidi probleme i očito nas ima jako puno koji osjećamo isto. Možda je to – to: moramo se povezati i skupa djelovati, no ne na način krvave revolucije nego na novi način, vibracijama, mislima, i to bez obzira na to od kud smo, koje vjere ili nacije jer imamo isti cilj – novu zemlju.

    Komentar autora/ice moon | 1 listopada, 2011 | Odgovori

  14. pozdrav objema!
    nikako nisam raspoložen za pisanje. poznata depresivna izmaglica izbacila me na površinu(drži me poput pluta na površini), i uvijek jako teško pada. preostaje mi šutnja i povlačenje u osamu.
    l.p.

    Komentar autora/ice Franjo | 1 listopada, 2011 | Odgovori

  15. moj naklon i isprika
    prvo,kako ste provele ovaj vikend i ima li nešto posebno za ispričati…….
    središte galalaksije nalazi se u zviježđu strijelca na 6 stupnjeva i 40 min. i odatle dolazi život na zemlju,preko sunca koje je izvor života za nas….- prepričano iz djelića sadržaja knjige “Maitreya”.Sunce se “oslobađa” Tamne zvijezde te tako dobiva sve više znanja(svjetla) samim tim i Zemlja,otud objašnjenje zašto se otkrivaju znanja na zemlji sa sve većom lakoćom, ali ta otkrića su tek na razini dječjeg vrtića (o tome nam bolje može ispričati donadon):) naspram onog što nas čeka.
    donadon kako se osjećaš u sadašnjem trenutku ako znamo da Biti znači ništa ne činiti 🙂 (šala) naime S.T. znači neprekidno teči u duhu i tijelu i taj osjećaj je onako kako je poželjno biti. meni pozornost dosta bježi-nisam izvježban. s duhovnim napredovanjem to se prirodno udomaći…..
    da, buku ne podnosim ni ja,jaka svjetla(valjda jer mi je vid malo oslabio)……..
    ako se smije znati koja je to čarobna rijeka,inače strastveno volim rijeke (čiste),jezera,planine,more,šume, na kraju ispada a što ne……ljetos malo u Senju,Crikvenici iz same duše uživao sam u čarima i ljepoti te vode (mora). prije nekoliko godina u Plitvicama predivno,ali na žalost društvo nije bilo u stanju uvidjeti čarobnu ljepotu i ni jedan moj komentar nije ih mogao potaknuti da gledaju drugim očima……
    moona, isti takav osjećaj naprosto kao da želi ponekad eksplodirati iz mene da moram nešto i nekamo,…..e da je to samo opominjanje……ipak koliko toliko zavaravam dušu tako da odem u prirodu, maštam o dalekim i dugim putovanjima i to ublažuje tu strast…..mislim da je i kod tebe nešto slično i donadon.
    što se tiče komfora nekako se psihički treniram – pripremam – za nešto event. drukčije.
    što se tiče meditacije,
    A.P.Kezele uvijek organizira udarne skupine obučenih meditanata u kritična razdoblja….u DA nedaleko od Čakovca. Kezele je između ostalog i vrlo dobar znalac jyotisha – vedske astrologije.
    🙂
    s.p.

    Komentar autora/ice Franjo | 2 listopada, 2011 | Odgovori

  16. Donadon, sad sam opazila da ti se nisam zahvalila za kompliment u vezi web stranice: hvala ti 🙂

    Mene isto smetaju buka i jaka svijetla (čak i sunce), kod nas je uvijek romantično ili zasjenčeno, u bilo koje doba dana (jedino po zimi kad premrznem volim pustit sunce u stan).

    Ja sam puno puta pokušavala meditirati, ali meni sjedeća meditacija jednostavno ne ide.. moja meditacija je ples. Plešem na meditativnu glazbu ili tradicionalnu indijansku (native american) glazbu kad meditiram. Inače se intenzivno bavim irskim step plesom i općenito sam vrlo kinetička. Teško mi je dugo sjedit.

    Inače, dragi moji, podstaknuta ovim intenzivnim druženjem, vratila sam se pisanju knige i tako se nadam da ću vam uskoro moći predstaviti moju knigicu, moja iskustva i nadu u bolje sutra..

    Laku noć svima i ljep tjedan želim 🙂

    Komentar autora/ice moon | 2 listopada, 2011 | Odgovori

    • hej vas dvoje!
      upravo istječe zadnji sat ovog vikenda.
      franjo, ti očigledno znaš daleko više od mene o meditaciji. sve što sam naučila o njoj, naučila sam sama, isprobavajući na sebi. kroz razne faze života, tako da sam i ja imala čast upoznati ono savršeno stanje sebe kroz ples, kroz mirovanje, ili jednostavno gledajući u sunce u sutonu.
      moja rijeka je drava. iz osijeka sam, i znam svaki čarobni kutak u gradu i okolini. priuštim si barem jednom tjedno otići sa mojim psom u šetnju. većini mojih prijatelja ne odgovara taj način šetnji. uvijek inzistiraju na šetnji po već prenapučenoj promenadi u centru uz kafiće, i onda naravno odlazak na kavu. a ja opet, radije nosim kavicu u termosici, prošetam uz hipodrom do jednog dijela obale gdje je pijesak savršeno bijel, voda je laganog tempa i zelena od odraza šume. tiho je, nježno. i onda se prepustim trenutku, i zaista ne činim ništa.
      opuštam se i uživam u mirisima, zvukovima.
      mislim da se ne moramo pretjerano brinuti o eventu. što god treba da se dogodi, dogoditi će se. možda neće biti struje, ali biti će nešto drugo. ljudska vrsta se brzo prilagođava.
      yep!
      inače, moj vikend je bio odličan. subota je bila samo moja. nisam je podjelila ni sa kim. to mi dobro dođe da napunim baterije i da se uravnotežim za nedjelju koja je obično bučna i intenzivna.
      naime, otkako su mi roditelji umrli, moja starija sestra inzistira da moram doći na ručak i druženje s familijom. obzirom da imamo prinovu u obitelji, malu curicu od godinu i pol, za koju sam 100% sigurna da je kristal, to mi ne pada teško. tako da nedjelje provodim u ludovanju s bebonjicom, dugim razgovorima sa sestrom s kojom se jako dobro slažem. ostatak familije me smatra freakom, ali nema veze. navikla sam.
      idem sad pozdraviti se s nedjeljom, i spavati!
      laku noć!

      Komentar autora/ice donadon | 2 listopada, 2011 | Odgovori

  17. donadon
    završio 2 tečaja medit., a ne prakticiram ni jedan,jer imam isti “problem” kao i moona…..
    tečaj maharišijevog TM-a 1987 g. i tečaj IM-a Kezele 2005 g. ispočetka je išlo jako dobro, sve dalje od početka to gore,nekako više volim stvari u pokretu ne znam. možda bi bilo dobro proći radionicu Neodance-a,naime radi se o plesu iz doba neolitika,neolitske miroljubive kulture…..
    kažu, valjda za neku napredniju plesačicu ili plesača da u elementu mogu plesati u ekstatičnom stanju svijesti, mislim cijelu noć, i danima – ako se dobro sjećam – potpuno povezani sa svemirom.
    ali dobro,nego reci kak si ti podnijela smrt roditelja,mene to tišti ako budem duže živio od njih pogotovo ono prvo vrijeme,jer imam dosta iskustva sa smrču starijih u obitelji – ne roditelja.

    rijeku si jako lijepo opisala:sa bijelim pijeskom,mirnoćom toka,odrazom zelenila,tišinom……da sam to naprosto morao ponoviti, tako sam dobio mali dašak ugođaja. moje mjesto je u okolici Zagreba, južno,kraj Velike Gorice, i opet južno od V.G.-e :), ako si čula za taj grad. zapravo ja živim na selu.
    blago tebi s djecom.po svemu sudeći dječje društvo ti je suđeno :), ali i ne mora uvijek tako biti
    jer životna razdoblja donose u život i druga raznorazna iskustva i preokupacije, ne bi li ga obojili drukčijim spektrom boje……
    2 sata sam jučer proveo, isto u laganoj šetnji šumom i to me je lijepo okrijepilo. nerijetko kao u mašti predočuju mi se slike fantastičnih prizora planinskih, brdskih,riječnih…..krajolika.
    ako ti se sviđa:http://www.youtube.com/watch?v=15IVziEa7zs&feature=related
    moonu ne spominjem jer ne želim ju smetati u pisanju knjige. inače veoma je draga prijateljska osoba,k tome i spontana,puna vatre u namjeri da nešto učini za svijet i zbog toga joj se divim i cijenim je……
    zove me brat,nešto treba….
    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 3 listopada, 2011 | Odgovori

  18. hehe 🙂
    ma ne smeta me.. još uvjek izgleda nisam ušla u onaj period tranzicije, kad ne možeš radit više stvari odjedamput.. tako da skačem sa stvari na stvar..

    Našla sam ovaj post na ovom blogu, glede prijelaza o kojem govorimo, tu vam ga repostam:

    Jedan od darova u tranzicijskom procesu je to što ljudi postaju svjesni toga tko u stvari jesu. Da su duhovi u ljudskim tijelima, drugačije rečeno, anđeli u ljudskom obličju.
    Svjesni smo naše veze sa višim dimenzijama tisućama godina, ali uvijek smo nekako isključivali mogućnost anđeoskog nasljeđa. Pričamo o svojem višem ja, znajući da imamo pristup tom aspektu, ali to nekako nije dio onog što jesmo i dosižemo ga jedino meditacijom. Dio tog problema je i taj što je naše fizičko tijelo zatvoreno u trećoj dimenziji, ali naše više ili anđeosko ja je mnogo profinjenije i osjeća se bolje u višim dimenzijama, tako da je uvijek bio jaz između materijalnog i duhovnog ostvarenja ljudskih bića. U ovo vrijeme, kad Zemlja doživljava porast vibracija, ljudi imaju priliku uzdignuti se u višu dimenziju, što je viša dimenzija svijesti, duhovni svijet nam je bliže, sve dok ne nestane jaz između tjelesnog i duhovnog i postane kontinuum, “Multi – dimenzionalna svijest”.
    U tom stanju, ljudsko je biće sposobno doseći oboje i materijalno i duhovno, s lakoćom.
    U toj točki “Više biće” i “Niže biće” se spajaju i ljudsko biće postaje “Ljudski anđeo”.
    Takvi ljudi konstantno su svjesni svoje duhovnosti, snage i kreativnosti. Nemaju vremena ni potrebe za tim da se osjećaju žrtvama, kao ni da osjećaju strah. Oni svoje vrijeme provode tako da kreiraju stvarnost u kojoj će se bolje osjećati, biti sretni i zadovoljni.
    Mnoga su Indigo i Kristalna djeca već gotovo dostigla taj nivo svijesti, neki već i jesu u njemu. To su ta bića, svjesna svojeg ljudskog i duhovnog nasljeđa, koja će stvoriti “Novu Zemlju”.
    Važno je naglasiti za one koji doživljavaju tranziciju, da osim duhovne, također budu svjesni svoje ljudske dimenzije. Poanta tranzicije je dovesti “Raj na Zemlju” i ne pobjeći u nekakvo neuzemljeno “više” stanje.
    Kad se postigne nivo više dimenzije svijesti, na nivou planete, tada će kultura doći na nivo dostojan poštovanja a odrazit će se na mir, harmoniju i kreativnost.

    PS sinusi se polako ozdravljaju, potaknuta ovim razgovorima, radim kombinaciju meditacije i samozdravljenja svaku večer, tako, da.. držite palčeve, počinjem vjerovati da sam sposobna sama sebe ozdraviti.. nadam se da ću ustrajati..

    Puno pozdrava i želim vam puno užitaka u prirodi oko vas :-))

    Komentar autora/ice moon | 3 listopada, 2011 | Odgovori

    • nevjerojatno koliko li podudarnosti. npr.ovo o ozdravljenju (i tu si me preduhitrila ,a ima stvari koje nisam ovdje spominjao a ti jesi iako su mi misli došle prije nego sam ih ovdje pročitao od tebe). naime čini mi se da imaš sposobnosti liječenja a da to ne znaš. kako to znam-pitaš 🙂
      lijepo – odgovaram ti. znaš li da sam u stanju osjetiti tvoju ozdravljujuću energiju,a da se ne trudim nešto činiti, isto tako bez mojeg nadzora, ene. od mene sama od sebe rekao bi kao da struji prema tebi ili odgovara na tvoju. ta ene. je opipljiva, znači tjelesno je osjećam. ako bi to bilo točno u nečemu leži kvaka i zašto je to tako ako je,a osjećam to, nadam se da neće proći bez saznanja,jer najčešće i prođe tako. to sam napisao vođen unutarnjim osjećajem, umom sam samo smisleno slagao riječi. nemoj misliti da se radi o nekakvom udvaranju,jer nije teško to protumačiti i na taj način.
      e ovaj put me nećeš preduhitriti.a to je,da si ti: venerino dijete tj.jedno od utjelovljenja Venere. e nemoj si sad umišljati ili nadimati ego;mnogo ljudi je rođeno sa snažnim utjecajem Venere (kao npr.Kezele).o čemu se radi:natalna karta,slika neba u trenutku tvog rođenja kladim se da imaš vrlo izraženu Veneru,možda i najizraženiju u nat.karti i u dobroj konstelaciji….

      poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 3 listopada, 2011 | Odgovori

  19. franjo, drago mi je da sam te potakla za druženje sa prirodom. mislim da je to za neke od nas pravi način meditiranja. ni ja ne uspijevam svaki puta potpuno se očistiti od svih misli. ponavljam svoju mantru, ali ponekad pozadinska buka svijesti je prejaka.
    naravo da znam za Veliku Goricu. osobno nisam nikada tamo bila, ali moji poznanici žive tamo pa sam čula puno lijepih stvari.
    hm.. smrt roditelja.
    moj tata je dugo bio bolestan, godinama. i imao je ono neko čudno razdoblje kad je bio osoba koju nisam poznavala. grub, ljut, neugodan. ali nakon zadnjeg boravka u bolnici, vratio nam se kao stari dobri tata. umirao je polako i teško. ali mogli smo pričati do predzadnjeg dana. nas dvoje bili smo uvijek jako vezani. dva šutljivca koji vole sjediti pored vode i uživati u tišini. kad je umro, mjesecima sam osjećala njegovo prisustvo. ponekad bi ga i čula.
    prvo ljeto bez njega bila sam s curicama koje sam čuvala na moru. učila sam malenu plivati i onda mi se dogodilo nešto posebno.
    vratilo mi se sjećanje kad je on mene učio plivati, imala sam osjećaj da gledam kroz njegove oči, da je tijelo tog malog djeteta moje tijelo. taj me je događaj jako zbunio. nisam noćima mogla spavati. željela sam još! ali više se nikada nije dogodilo. to je valjda bio njegov oproštaj, ili moj oproštaj od njega.
    mama je bila posebna žena. toliko ljubavi prema životu, pri tome mislim na sve oblike života. npr. nije dala da ubijam pauke u kući, može pokupiti mrežu, ali njega da ne diram. njene koke umirale su od starosti, jedna je uspjela doživjeti 21 godinu!
    ona nije mogla dugo živjeti bez tate. jednostavno se ugasila, iako se borila da živi zbog mene i sestre, ali nije izdržala. na žalost, ona je pala u komu pet dana prije smrti, tako da nismo mogle pričati do kraja, ali zato ja sam njoj pričala. sjela bi na uzglavlje, stavila njenu glavu u krilo i mazila je i pričala o svemu. nije važno, jeli ona to čula. meni je to bilo potrebno.
    nakon njene smrti bila sam u šoku 3 mjeseca. stalno sam čekala da se vrati. i onda se vratila u moj san. sanjala sam je kako stoji nonšalantno naslonjena na zid predsoblja onako lijepa i mlada kakvu je pamtim iz djetinjstva i rekla mi je ” hoćeš li već jednom prestati! vidiš da sam dobro. ajde smiri se!”
    teško je, ipak. sad je treća godina kako je nema. ja sam nastavila njegovati njene ruže. uskoro ću se morati odseliti iz ove kuće, prevelika je za mene, ali sada sam spremna. uvijek mogu prizvati u sjećanje sve naše lijepe trenutke. i to me grije.
    razgovaram sa sestrom o njima, iako ona ima gotovo izbrisano sjećanje na djetinjstvo i mladost. to je vjerojatno zbog toga što živi u prilično nesređenim uvjetima. njen muž i kćerka su jako netolerantne osobe. samožive.
    ajme, ala sam se raspisala!
    baš iz svih ovih razloga razumijem ono o čemu je moon pisala. naš anđeoski dio.
    ja znam da sve ovo što ja pišem izgleda jako bajkovito, ali to su činjenice. ja sam bila jako željeno dijete, sestra. moji dugo nisu mogli imati drugo dijete. mama je imala puno spontanih pobačaja. ali kad se toj njihovoj želji za još jednom curicom u familiji pridružila i moja sestra, ja sam se rodila. između nas dvije je 11 godina razlike, različitih smo karaktera, ali ista duša. kao dvije strane iste kovanice.
    mama je često znala za mene reći da nisam sa ovoga svijeta. i zbog toga me je voljela još više.
    pred kraj više sam ja bila njoj majka i prijateljica. upoznale smo se kao dvije odrasle žene.
    eto franjo, raspisala se ja. možda je moja duša tražila da mi postaviš pitanje o smrti roditelja.
    hvala ti na pitanju!
    pozdrav!

    Komentar autora/ice donadon | 3 listopada, 2011 | Odgovori

  20. Dragi moji, ljepi sunčan pozdrav 🙂

    Franjo, hvala za komplimente i bez straha, neću se pokondiriti, jer prije svega, imam tako nisko sampoštovanje i tako sam nesigurna u sebe, da i kad vidim, da mi što uspije, radije to pripišem nekoj višoj sili nego vlastitom trudu i zasluzi.
    Glede sposobnosti lječenja, nisam previše pokušavala na drugima, iako su mi često rekli da odlično masiram. A onda je i pitanje, kako ozdraviš sam sebe.. je li u pitanju neka blokada, koliko čvrsto vjerujem u moć ozdravljenja i ne na zadnje: koliko dopuštam vlastitoj ljubavi, da me očisti i ozdravi. Meni je to najteži dio, zbog odgoja u kojem je trpljenje visoko cijenjena vrlina, jako teško dopustim sebi, da se volim toliko, da me preplavi i ozdravi vlastita ljubav.. iako mi često uspjeva osjetiti te vibracije od same sebe kad sam zdrava, zadovoljna, u prirodi, u meditaciji.. nekako baš kad razbolim, zabrinem se, unezvijerim i jako teško se skoncentriram da skupim tu energiju i usmjerim ju u samozdravljenje.
    Ali evo, probala sam večer za večeri i .. rekla bih da djeluje. Nos je prohodan, grlo me više ne boli, samo se još sluz čisti van. A i našla sam gomilu nekih savjeta kako s prirodnim stvarima prepriječiti daljne upale (zimus sam tražila te informacije i zanimljivo – tad ih nisam našla).
    Možda će zvučati sujevjerno, ali od kad imam atlantidski prsten, nekako brzo pronalazim rješenja za razne stvari koja sam često prije tražila pa ih nisam našla.
    Franjo, ja osjećam energiju od vas oboje, ali rekla bih da je tvoja drugačije boje (crvena) od donadonine (plava) i da, čini mi se da je intenzivnija (možda jer je V.Gorica ipak bliže Ljubljani nego Osijek 😉

    Inače donadon, ja imam baku i djeda u Ivankovu, oko sisveta ih planiram posjetit, pa bi se možda mogle i nać.. (piši mi na e-mail: neelanna@gmail, pa da možemo izmjenit brojeve).

    Glede venere, dragi Franjo, ja pojma nemam šta to znači, natalnu kartu mi nikad nisu radili.. , mada vjerujem da položaj planeta u trenutku rođenja odluči neke karakterne crte osobe.. Premda je tu još puno, puno drugih stvari… Poslije svih ispita i studija ovog i onog, štrebanja puno glupih i beskorisnih stvari koje su plod ljudske taštine, i naučenih ponešto pametnih i uistinu mudrih stvari, došla sam do zaključka da je sva naša pojavnost jako jednostavna kad ju osjećaš i nemoguće komplicirana kad ju hoćeš razumjeti i objasniti :-p

    Komentar autora/ice moon | 4 listopada, 2011 | Odgovori

  21. donadon.
    duboko dirljiva životna priča,tj. dio nje.kao da nije s ovog planeta i vremena u kojem živimo.
    više puta tijekom ovog dana vrtio sam ovo što si napisala i mislim da će mi biti pred očima narednih dana sve dok ne nađe mjesto u svijesti kao jedno bajkovito življenje. nevjerojatno!
    meni je pravo nadahnuće…
    kod mene nije ni blizu vladalo takvo stanje,ali naspram stanja u susjednim obiteljima kod mene je bio mali raj.moji roditelji su se dosta dobro slagali,bilo je tu nesuglasica,ali tek na verbalnoj razini.
    kakav život živjeli su ljudi u susjedstvu mi, nije za pričanje,činilo bi se nerealno. tragedija je bila veća što se taj njihov pakleni život prenosio i na okolinu,dakle ni ja niti moji nisu ostali pošteđeni
    od njihovog terora…… međutim već godinama okolnosti su se promijenile na dobro – nema ih više među živima…..
    u takvom okružju koje nikad nisam mogao razumijeti ipak morao sam se ili bolje rečeno probao prilagoditi. mene je to jako jako teško pogađalo (kod njih je takav život bio normalan) svađe, prijetnje,potpuno nepoštivanje drugih,bez grižnje savjesti za nešto loše učinjeno kome,smijeh i uživanje u brutalnosti naspram drugog,……
    e sad ću malo bocnuti moon: kako je bilo bilo je: svako zlo za neko dobro 🙂 🙂 🙂
    kako sam već spomenuo,moj 4 god. stariji brat je vrlo teška i netolerantna osoba,agresivan,primjedbe u vezi sebe ne prihvaća… tako da je sad sam sa ženom kojoj je teško s njim,kćerka se udala (ona ga se nije ni bojala),sin otišao od kuće – inače marljiv, miran….ali što ćeš kad je netko tako tvrdo odlučio nesvjesno valjda, biti takav. i ja se raspisao.
    suosjećam.
    nešto mislim važno bi ti rekao,a tiče se meditacije:pripazi kad meditiraš kako i koliko. previše med.može stvoriti opasnu neravnotežu u duhu i tijelu. zašto? koliko razumijem, gubi se pozornost na tijelo tako što duh dobiva primat, što može proizvesti raznorazna oboljenja-stvara se procjep u sustavu……
    …instiktom osjećaja želim ti reći da bi te volio upoznati premda nisam na tvojoj razini postojanja,ali…………. ne znam privlače me posebni pa i neobični ljudi.:)
    idem sad uzeti fotoaparat i u prirodu – vuće me.
    srdačan poz.!
    i tebi moona ako prisluškuješ……:)

    Komentar autora/ice Franjo | 4 listopada, 2011 | Odgovori

  22. Prisluškujem, naravno 🙂

    Franjo, nije ti baš ljepo.. tebi se čini da si me bocnuo, a mene je zaboljelo duboko u duši već dok sam čitala opis razlike između tvoje obitelji i susjeda..

    Meni je to jako bolna točka i nisi u pravu, zlo nikad nije za dobro, svemir ne djeluje na taj način nego baš obratno: ljubav rađa ljubav, a zlo stvara rane.

    To što sam imala ja u djetinjstvu nije rijetka pojava i kao što sam osjetila ogromno olakšanje kad sam otkrila da sam indigo i da nas je puno, tako sam osjetila olakšanje kad sam otkrila da nisam jedina imala takve roditelje i da je, nažalost, 85% obitelji sa istim problemom.

    Malo pogooglaj Alice Miller, ne nađem prijevoda na hrvatski, slovenska knjiga je: Upor telesa.

    Nije bilo sve crno, imali smo i lijepih trenutaka, ali uvjek su visili u zraku, nikad, baš nikad se nisam smjela opustiti, jer nikad nisi znao kad će mama biti pod apaurinima i tata doć iznerviran s posla. Uvjek bi se netko na nekog okomio i prekinuo klimavi mir.

    Komentar autora/ice moon | 4 listopada, 2011 | Odgovori

  23. @moon kad sam otvorio post s komentarima nije bilo ništa novo,tek kad sam upisao i poslao post vidio sam da si ti već objavila…..bilo je u raskoraku.
    šalio sam se s onim zlom za dobro, tebi je izgleda toga puna glava. znaš ja se volim dosta šaliti..
    imam ti i ja prijedlog što bi ti moglo pomoći sa sinusima i grlom. sa grlom i ja imam problem-brzo se upali…..
    sad dobro slušaj 🙂 jesi li kad koristila tuljke za čišćenje ušnih kanala:onako zapali se širi kraj uži stavi na uho(ulazni kanal). za grlo odlično, ali baš odlično rješenje protiv prehlada grla ima
    BAZNO ULJE CRNOG KUMINA organsko ulje dosta skupo i isto takvo ulje neorganskog porijekla puno jeftinije. provjereno i iz prve ruke mogu ti reći da prošlu sezonu prehlade i gripe nisam imao zahvaljujući tom ulju. uzimao sam ga tek kad sam predosjećao prehladu…. i svaki put spriječio. nije potrebno uzimati kako oni preporučuju, dovoljno je 3 puta manje.naime dobro ga je zadržavati u ustima nekoliko minuta i više, pa polako gutati – bolji je efekt i upravo nevjerojatan.
    zaboravim te pitati, kojom vrstom glume se baviš?
    radiš li tjelovježbu? onaj bol koji si spomenula u donjem dijelu kičme može biti uzrok neuzemljenosti,nepovezanosti sa zemljom.
    samopoštovanje(ni ja nemam bolje) imam knjige od Sandre Anne Taylor gdje je dobro obrađena ta tematika i slična pitanja,i načini kako preobražavati sve negativne obrasce koji nas koče u životu.
    da meni je crvena boja dosta jaka. Bravo!
    jesi li možda što pitala Aleksandru u vezi knjige?
    poz.
    p.s.
    Rezultati testa za Franjo
    29. 9.
    1) A 27, B 27, C 27, D 26
    2) E 27, F 31, G 25
    3) H 29, I 27
    4) J 25, K 22, L 25, M 28, N 22

    Komentar autora/ice Franjo | 4 listopada, 2011 | Odgovori

  24. Završila sam knigu 🙂 Završila sam knigu 🙂 Završila sam knigu 🙂

    Bavim se irskim stepom i to dosta ozbiljno, treninge imam 2 puta tjedno, a zbog kondicije doma radim puno vježbi za oblikovanje i jačanje mišića, rastezanje te specifične vježbe koje inače rade balerine, a nama su korisne za irski ples. Imam atletsko tijelo i dosta sam snažna, jedini problem mi je kondicija i ta preosjetljivost.. malo malo pa nešto… Al na dobrom sam putu da se i toga rješim 🙂

    Glumim u amaterskim kazalištima i dramskim grupama doslovno od vrtića. Nedavno sam sudjelovala u snimanju tri kratka amaterska filma.

    Nisam pitala ništa u vezi knjige. Kad aktivno pišem, rado se držim podalje od drugih knjiga i njihovih pisaca, jer mi se čini da se tako bolje držim svog stila.. Dosta sam otvorena i ako mi se nešto sviđa to vrlo lako usvojim. Zato se nekako izoliram kad pišem, pročistim i tek onda uhvatim posla…

    I da, malo mi je bolna točka to moje djetinjstvo, al rješavam i to.. 🙂

    Komentar autora/ice moon | 4 listopada, 2011 | Odgovori

  25. hej vas dvoje!
    nisam se jučer javila, jer sam bila cijeli dan na adrenalinu, i onda uvečer sam naravno, kad se potrošio, bila preumorna za bilo što.
    moon, javiti ću ti se i naravno da bi bilo super da se možemo naći i čuti.
    naime, na adrenalinu sam zbog onog posla o kojem sam pričala, osjećaju sigurnosti. iako, lol, obzirom na ono što nas uskoro čeka, sumnjam da će ta sigurnost biti dugog vijeka, barem ta vrsta sigurnosti. pregovore u vezi tog posla vodim već 3 mj. i sad se približava zaključenje. još malo papirologije i počinjem raditi. prvi puta nakon mnogo godina imati ću nešto drugo. ponekad sam zavidjela ljudima s normalnim poslovima.
    npr. ja sjedim na klupi i mašem nogama, dok se ispred mene mota klupko vesele djece i gledam na ulicu pored parkića kako se ostali odrasli ljudi, moji vršnjaci vraćaju s posla.užurbani, ozbiljni, glava punih razmišljanja o tome što su radili ili će raditi… a ja šutam loptu, penjem se na drveće i šašavo se cerekam s mojim pilićima.
    a onda opet sam se tješila s time, kako su oni eto zakinuti u tome što nemaju jadni vremena da niti sa svojom djecom zastanu i pronađu ono luckasto dijete koje čuči i čeka da ga se pozove opet van.
    ma, da… opet zastranila…
    sad je dan drugi. adrenalin je još jučer potrošen, sad je samo nestrpljivo iščekivanje, blaga tjeskoba, nestrpljenjeeeeee!!!!!
    super mi je to što ti moon imaš toliko energije i našla si pravi način da je oblikuješ u ples. sviđa mi se to.
    a što se tiče samoiscjeljenja. uopće nemoj sumnjati u mogućnost! ni trunke. mi smo stvoreni tako da se sami možemo izlječiti.
    ja imam sreću što imam doktoricu koja isto tako misli. njen lijek za mene je uglavnom razgovor o problemima koji me muče, i puno čaja. totalni je freak za čajem! moja doktorica je usput mama moje prve bebe što sam je čuvala. sad je beba 26 godina i jedan od mojih najboljih prijatelja.
    nazad na samoiscjeljenje. ono što je kod nas važno, to je da imamo dovoljno mira i tišine kad smo bolesni. znaju psi i mačke što rade, kad ih ne vidimo danima kad su bolesni.
    ja sam ti, do svoje 14. godine bila izuzetno boležljiva. alergična sam bila na sve živo. od sezonskog voća, pesticida, nove odjeće, pa čak i na vlastiti znoj. ali mama i tata nisu dali doktorima da isprobavaju terapije na meni. i na kraju sam se hipersenzibiliziranjem sama izliječila. sad još jedino je ostala preosjetljivost na klor. ali obzirom da sam saznala kako je klor zaista jako opasan za ljude, svjesno sam izabrala da odreagiram na klor kad je u većim količinama.
    vjeruj u sebe, mi vjerujemo u tebe i čekamo da pročitamo tvoju knjigu!

    Komentar autora/ice donadon | 5 listopada, 2011 | Odgovori

  26. Hvala draga Donadon, uhvatit ću se tvojih riječi i neću prestati vjerovati, dok ne dobijem željeno zdravlje 🙂

    Knjigicu čeka uređivanje, no to bi trebalo biti brzo, u međuvremenu držimo palčeve, da me kakav izdavač ozbiljno shvati i da na police 🙂

    Ljepo podne želim obadvojma, a ja, pošto konačno opet dišem, veselo idem na trening… jedva čekam da se opet malo razgibam 🙂

    Komentar autora/ice moon | 5 listopada, 2011 | Odgovori

  27. osmijeh za svaku 🙂 🙂
    zanimljivo da ste obje pred isčekivanjem (novi posao,knjiga) i strepnjom vizualizirate – zamišljate, što će,kako će,je li će,kakav će biti ishod…..
    bilo kako bilo nemojte odustajati od cilja.

    druženje(pa i na ovaj način) s vama ostavilo je dubok utisak u mojoj svijesti kao nešto što sigurno neću zaboraviti,a bit će mi svjetlo sjećanja u svijesti….. na tome sam vam neizmjerno zahvalan.

    moon,ne bi htio biti nametljivo naporan u davanju savjeta,ali pošto si intezivno
    fizički aktivna imaj na pameti da poslije vježbi…. ne piješ hladna pića,pa ni ona manje hladna.provjereno, štete na zdravlje. zdravije je nešto mlačno do toplo osobito poslije fiz. napora (termos boca). inaće su hladna pića svakome loša za zdravlje.ako ti to nije poznato,ili je,poprati reakcije i posljedice na tijelu(taj,drugi,treći….dan) nakon šoka od hladnoga.

    od početka dolaska na ovaj blog zanao sam da se neću na njemu dugo zadržavati,uostalom to sam i naznačio u jednom gornjem komentaru…
    ponekad možda svratim…. 🙂

    volim vas,,i svakoga dobronamjernog posjetitelja ovih stranica!

    vaš uspjeh bit će i moj uspjeh!!! 😉

    p.s.
    moon molim te ako se sjetiš pošalji mi na mail obavijest kad ti knjiga bude (a bit će) u izdanju.
    p.s.s.
    bilo bi nezahvalno da sam samo tako napustio ovu stranicu.

    Komentar autora/ice Franjo | 6 listopada, 2011 | Odgovori

    • hej franjo, zar baš moraš otići?
      bilo je lijepo družiti se s tobom. sigurna sam da ćemo se opet na nekim stranicama naći.
      hvala ti na druženju.
      ostani i dalje ovako mlad, ne zaboravi da smo svi mi samo djeca.
      s ljubavlju,
      Donadon

      Komentar autora/ice donadon | 6 listopada, 2011 | Odgovori

  28. Franjo, javim ti na mail za knjigu i hvala za vjeru u spijeh 🙂

    Savjet glede hladnih pića poznam i već godinama ne pijem ništa hladnije od sobne temperature. Za treninge imam domaći izotonik na sobnoj temperaturi.

    Franjo, meni se čini, da ti je bio zadatak meni poslat onaj link u mailu i pokrenut me da završim knjigu.. tako, da vjerujem da će isto tako nać i put do polica.

    Veliko hvala za vrijeme i iskustva koja si podijelio s nama 🙂

    Nek te sreća prati gdje got te put povede 🙂

    Komentar autora/ice moon | 6 listopada, 2011 | Odgovori

  29. hej vas dvoje!
    ne znam, provjeravate li još uvijek ovaj post zbog komentara.
    zbog vašeg utjecaja i svih ovih naših razgovora, primjetila sam da sam postala otvorenija u iznošenju svojih stavova i razmišljanja. prije sam to čuvala samo za sebe i tu i tamo neku osobu za koju sam osjećala onaj “klik”.
    osnažili ste me i za to vam hvala.

    Komentar autora/ice donadon | 7 listopada, 2011 | Odgovori

  30. Hehehe, ja sam isto to primjetila.. al kad me ljudi malo čudno počnu gledati, povučem se.. bolje polako ali sigurno nego sve odjednom, pa da se ništa ne primi 😉

    Komentar autora/ice moon | 7 listopada, 2011 | Odgovori

    • hej moon!!!!
      dobila sam posao! danas cijeli dan hodam 30-tak cm iznad zemlje!
      na svim šalterima, na kojima sam obavljala prijave, ljudi mi se smiješe, na ulicama me pozdravljali stranci, a prijatelji kažu da sam posebno lijepa danas. hah, kako ne bi bila lijepa kad je sunce u meni.
      i ok. hvala na savjetu. imaš pravo, bolje je malo po malo otkrivati. ne želim biti spaljena na trgu. naročito ne sad kad sam zaposlena žena. hehehehe! sorry na izbojima energije, adrenalin se još uvijek nije potrošio, a vani je kiša, pa neće biti šetnje za mene i moju ćukicu.
      see ya!

      Komentar autora/ice donadon | 7 listopada, 2011 | Odgovori

  31. Hehehe, da, kad bi se opustili bilo bi nas dosta za spaljivanje na trgu. Nisam bila toliko oprezna dok vlastita mama nije hodala za mnom po kući i prskala sa svetom vodom uz molitve i zaklinjanje, da bi ona najradije mene poslala k egzorcistu.. jer sam, mislim rekla da svi svećenici nisu na mjestu i nisu ‘pošteni’ samo zato što su svećenici.. strašna hereza.. 😉

    Ugalvnom, draga, čestitke i sretno s poslom 🙂

    Nadam se, da će i ostati sve tako uspješno i nasmijano 🙂

    Mene su doduše mnogi takvi ‘ozbiljni’ poslovi gadno prevarili, od toga da uvjeti nisu bili ni približno obećanima, a o plaći da i ne govorim.. ako sam ju uopće dobila.. Uglavnom: držim palčeve!
    Ali budi oprezna, ako ti u bilo kojem trenutku osjećaj kaže da te varaju, vjerojatno osjećaj ima pravo, čak i ako se razumski čini drugačije i u tom slučaju, bježi glavom bez obzira..

    I kod nas je kiša, a meni baš paše. Nisam bila puno za računalom jer je grmjelo i sijevalo, pa sam radila sa fimo masom i stvarala figurice.. Još jedna slika je na putu iz mašte na platno. Sam moram sutra skočit po razrijeđivač, pa počet sa mazanjem 🙂

    Ljep večer ti želim i sretan početak posla 🙂

    Podragaj ćukicu u moje ime 😉

    Komentar autora/ice moon | 7 listopada, 2011 | Odgovori

  32. znam za taj osjećaj da “nešto ne štima”. i uvijek se pokaže točnim. jedan od mojih ozbiljnijih poslova je bio prije dosta godina, za jednu strašnu osobu. od početka sam znala da to nije mjesto za mene, ali znam da znaš i sama, kad ljudi u okolini počnu s pričama u stilu: nikome nije sve savršeno, šuti i radi…. itd.
    izdržala sam 1,5 godinu i dala otkaz., jer sam u međuvremenu totalno izgubila energiju, postala ovisnik o smirujućim tabletama. tih godinu i pol bili su konstantna tjeskoba i bol.
    ja sam otišla od tamo, a naravno okolina je to popratila s time da nisam ničemu i da sam propustila “posao snova”.
    par godina kasnije ta gospođa za koju sam radila maltretirala je svoje radnike do granica. bila zbog svoje nehumanosti često prozivana preko medija. (onda su usput i moji prijatelji shvatili o čemu sam pričala) i na kraju je završila tako da ju je ubio vrlo nasilno, njen ljubavnik.
    a i ovo zadnje čuvanje djece je bilo već u početku alarmantno. do mene su ljudi dolazili samo preporukom. naime, na takvom sam glasu bila kao dadilja, da mi ni danas ne bi bilo teško naći novu ekipu za čuvanje.
    odmah sam uhvatila da nešto nije u redu. vibracije loše, iako roditelji imaju osmijeh od uha do uha. djeca ko djeca. male slatke curice, željne pažnje i ljubavi. i imala sam pravo.
    ja osobno nisam roditelj. i čudno je za reći, ali nikada nisam ni željela imati svoju djecu. nije da ih ne volim, daleko od toga, nego nemam potrebu, a od braka imam užasan strah. znaš ono “zauvijek”. uf, prilikom dvije prošnje kroz koje sam prošla, doslovno sam se onesvjestila. znaš kako je to, voliš osobu, a duboko ispod znaš, da nije dobra za tebe i da neće dobro završiti.
    e, opet ja zabrazdila u krivom smjeru!
    ma što htjedoh reći, ja sam u zadnjih 11 godina koje sam provela sa mojim curicama postala i otac i majka. njihovi roditelji su mi ih ostavljali nekad po mjesec i pol, na potpunoj skrbi. s prijašnjom djecom, ja sam bila isključivo partner u igri, učiteljica, osoba koja pazi da budu sretna i opuštena dok roditelji ne dođu kući s posla.
    a sa mojim curkama išla sam kod doktora, zubara, prvi dan vrtića, prvi dan škole. prvi koraci, prve riječi, dječje bolesti i ustajanja po noći kad zaplaču. roditeljstvo. curke me i dalje nazivaju svaki dan. jedna je nepunih 12, a druga punih 18 godina. iako su sad mjeseci kako nismo više svaki dan zajedno, njih dvije ne mogu provesti dan, a da me na kraju ne nazovu i ispričaju mi što im se sve podogađalo.
    zbog njihove situacije u kući, koja je jako slična tvojoj i franjinoj životnoj priči, njih dvije ne funkcioniraju zajedno. ja sam im bila poveznica. uvijek sam forsirala da se bolje upoznaju, toleriraju i smiju zajedno. i uspjevala sam. ali sada… srce mi se cijepa jer ne mogu podnijeti jedna drugu u istoj prostoriji.
    aaaaaa…. pričam o stvarima koje me bole. jer, morala sam se rastati od “svoje” djece.
    no dakle, što se tiče ovog mog “ozbiljnog posla” zaista imam dobre vibre! evo, adrenalin je opet popustio, a ne pojavljuje se strah i tjeskoba od nove situacije. znaš, pregovarala sam za ovaj posao skoro 4 mjeseca. pričali smo, upoznavali sse, i ono što mi se najviše sviđa, što moji poslodavci nisu nalik onim prijašnjima. spremni su zasukati rukave i raditi rame uz rame sa svojim radnicima. ali osjećaj u stomaku je dobar. nema panike, nema tjeskobe. sve će biti u redu.
    ma ne, sve je uredu.
    sorry na ovom traktatu, zanesem se…
    budi mi vrijedna i kreativna, i jedva čekam da vidim na tvojoj stranici što si novoga napravila. a da ne kažem koliko čekam knjigu.
    see ya!

    Komentar autora/ice donadon | 8 listopada, 2011 | Odgovori

    • Baš mi je drago, da je dobar osjećaj za posao.. čini mi se da ide tako polako, da se širi ljubav i polako, polako se pronalaze slični sa sličnima i stvaraju otočiće sreće. Možda je to vrijemo došlo i za tebe na tom poslu i za mene u mojoj umjetnosti 🙂

      Daaa, knjiga, moram ju urediti i lektorirati.. a onda, ne znam ni sama od kud da počnem. Muž je diplomirani anglist pa će ju prevesti na engleski , u americi imam prijatelja koji ima malu izdavačku kuću, pa ćemo probati najprije tako. Pa onda u sloveniji. U hrvatskoj ne poznajem baš nikoga kome mogu toliko vjerovati. Slijedit ću Franjin savjet pa probat neke linkove koje mi je poslao.. al prije se moram raspitat kak to ide pravno i ostalo, glede autorskih prava i zaštite istih.

      Ovih dana sam imala posjete i neke druge obaveze, pa nisam puno radila za Metuljčka.. ima dana kad dan za danom ne napravim ništa, a onda koji dan me uhvati inspiraciaj i napravim brdo stvari. Premda proces je to, pravljenje, sušenje, pečenje, bojanje ili lakiranje, pa fotkanje, pa uređivanje fotki.. pa tek onda na web stranicu 🙂

      Komentar autora/ice moon | 8 listopada, 2011 | Odgovori

  33. Baš zanimljiva ova tvoja priča o djevojčicama. Ja doduše nisam imala neke tako ‘stalne’ zamjenske osobe kroz odrastanje, ali izgleda da svemir pobrine za sve, jer uvijek sam imala jednu stariju osobu, mudru i prosvijetljenu, koja je kužila ‘stanje’ u mojoj obitelji i koja me je često ‘izvlačila’, zvala k sebi, družila se sa mnom i odgovarala na sva moja pitanja. U doba vrtića i prvih par razreda škole je to bila naša obiteljska doktorica, koja sama nije imala djece i brojna popodneva sam provela kod nje. sjećam se ugodnih razgovora, o knjigama koje sam čitala, bajkama i sliovnicama. Mislim, da je izvlačila iz mene ono najbolje i pokušavala me usmjeriti usprkos stanju u obitelji. Vjerojatno je bila odličan psiholog jer se sjećam kako sam se ugodno i zaštićeno osjećala u njenom društvu.
    Poslije su to bile susjede, stare bakice ili djeca naših kućnih prijatelja, koja su bila po 4-5 godina starija od mene. Uglavnom, imam osjećaj, da je neko uvijek pazio na mene i slao mi utjelovljene anđele točno na vrijeme i na mjesto gdje sam ih najviše trebala.
    I dan danas imam gomilu poznanika i tek desetak prijatelja. Neki od njih su daleko i vidimo se tek svakih par godina, ali tako smo povezani da to uopće ne osjetimo. Samo nastavimo kad se vidimo.

    Komentar autora/ice moon | 8 listopada, 2011 | Odgovori

    • tako je! svi mi imamo jedan anđeoski dio. svemir nam šalje anđele kad ih trebamo. kad ne možemo više sami.
      moram priznati, da nisam znala kako odgovoriti na tvoju i franjinu priču o odrastanju. iako sam takvu priču gledala uživo s mojim curicama, a i život moje sestre koji je jako sličan svemu tome. život otkako je otišla od roditeljske kuće.
      ja sam sad ta mudrija, starija osoba u životima mnoge djece koja pred mojim očima postaju mladi, odrasli ljudi.
      možda zato što ne znam kako izaći iz tog modusa gledanja svijeta dječjim očima.
      nedavno mi je jedna poznanica rekla prilično prezirnim tonom, da kakve ja sad imam koristi od toga što se i dalje družim sa svom svojom djecom, koja su poodrasla. to je osoba koja gleda sve kroz materijalne vrijednosti. iako nije u boljem položaju od mene, uvijek se postavlja takko, kao da me treba “prosvjetliti”!
      uf, moj macan Jerry uporno mi se ubacuje u krilo dok pokušavam pisati.
      a što sam joj drugo mogla reći, nego zar ikada možemo imati previše prijatelja?
      i ja sama, baš kao i ti, imam jako puno poznanika, ali samo nekoliko prijatelja. i isto tako razasuti su po cijelom svijetu. ali eto, zahvaljujući internetu i facebooku, sad možemo biti skoro svakodnevno u kontaktu.
      znaš, moja mama je imala teoriju, da sam možda tu, na ovom svijetu, da pomognem toj djeci da upoznaju i ljepšu stranu života i sigurnost koju im ja pružam.
      a moji klinci su ti super! volim svakog od njih do nebesa.

      Komentar autora/ice donadon | 9 listopada, 2011 | Odgovori

  34. Da, i ja sam imala dosta ljudi koji su me često htjeli ‘naučiti’ kako treba pametno (materijalno) živjeti. Ali sam ih u jednom trenutku zanemarila i polako se potpuno odvojila od njih. Život je prekratak da bi se baktala s ljudima koji mi kradu energiju. Zato biram s kim ću provoditi svoje vrijeme i ako mi kakva takva ‘prepametna’ osoba prekriži put, bez ustručavanja im kažem, da nisu u pravu i u par poteza pokažem kako usprkos svoj toj njihovoj zamišljanoj lovi nisu sretni. Neki me razumiju, smekšaju se i čak i postenemo prijatelji, neki odu uvrijeđeni… svemir će se već pobrinutu za njih.
    Duboko vjerujem, da postoji neka sila koja ravna račune. Između ostalog i zato što par puta ja nisam bila fer do nekih ljudi, iz neznanja, nesvjesno ili zbog toga što sam bila previše skoncentrirana na sebe, i jako dobro sam se sjetila tih ljudi, kad su mi se desile slične stvari koje sam ja njima napravila. Zato vjerujem, da svi oni šefovi koji su bili nepošteni do mene, jednom negdje budu dobili istu dozu nepoštenja. Neko vrijeme me je ta misao veselila, sada sam neutralna do nje. To nije ni pozitivno ni negativno, to je balans. Žalosno je samo što puno ljudi nikad ne nauči lekciju. Ja sam poslije svake ‘packe’ postala pažljivija i pozornija na druge ljude, te poštenija prema sebi, njima i univerzumu koji nas balansira. Naučila sam prepoznavati situacije i pravilno u njima reagirati. Puno ljudi nikad ne shvati suptilnu poruku svemira.. (npr. šef se izživljava na radnicima, direktor se izživljava na njemu, a on se vraća i sve više izživljava na radnicima… i tako u nedogled).

    Ljepo je znati, da postoji neko poput tebe, ko pazi na tu djecu. Baš mi je drago za njih, da su te našle. Točno znam koliko to pomaže 🙂

    PS. Jerry ti se možda ubacuje u krilo, jer naša maca Liza spava pored mog kompjutera 🙂

    Komentar autora/ice moon | 9 listopada, 2011 | Odgovori

  35. Sad sam upravo pročitala sve vaše komentare…. I toliko sam puna da mi srce plače, od veselja i radosti…. i od tuge….

    Hvala vam od srca na iskazanoj dobrodošlici… tražila sam nešto o auri i slučajno naletila na post…. komentar sam stavila spontano i bet razmišljanja…. i to je ono najbolje….. jako sam intuitivna osoba i sve ono što napravim bez razmišljanja ii odmah pokaže se kao pun pogodak… isčitavam komentare polako i detaljno i da… i ja isto…. 🙂

    sjećanja i nostalgija…. srce me zaboli kad mi netko spomene te riječi…. na što mislite kad kažete sjećanje… jer ja imam jasne slike u glavi. Nemam ih konstantno 24h, nego u čestim, dužim fazama. Prvi put je počelo kad sam navečer došla doma pred vrata, htjela gurnut ključ u bravu i u glavi tog trenutka čula eksploziju… mogla sam tog trenutka osjetiti kako mi tijelo para zrak. Trajalo je sekundu ili dvije ali skroz sam to osvjestila…. ostala sam paralizirana pred vratima….. uplašila sam se, ali na kratko jer sam shvatila da je sve u mojoj glavi. ta se slika ponavlja svaki put kad se približim zatvorenim vratima ili zatvorenom prozoru.
    Jedna druga slika koja je meni puno teža od ove je slika da mi netko umire na rukama… U mojoj podsvjesti je konstantno, a kad ju osvjestim to je onda faza tuge i suza….

    Otkad znam za sebe ta slika me prati… otkad znam za sebe živim u paralelnom svijetu… u zadnje dvije, tri godine se to samo pojačava… taj osjećaj….
    ja se svog djetinjstva nejasno sjećam jer sam ga potisnula u podsvjest jer se nemam čega lijepog sjećati. Kada se izgubim u mislima ne znam više što sam proživjela a što ne…. Osjećam da ludim….. a svoje slike ne želim pustiti i ne želim ostati bez njih. Jer to je nešto što je moje.

    Samostani, časne sestre 🙂 ….. današnja crkva je prezatrovana ako mene pitate.. malo previše…. mene fasciniraju samostani iz prošlog nekog doba… 18,19 stoljeće…. A najdraža knjiga koju toliko jako volim, osjećaje koji me vežu za nju jednostavno ne mogu opisati je, Narcis i Zlatousti (Hesse) Knjiga je.. ma ne znam….

    Bog, vjera, religija…. ne znam… spoznala sam Boga u ranoj životnoj fazi. Nisam nikad bila odgojana u tom nekom duhu, ajmo to tako reći, nikad nisam išla u crkvu,.Jaku vjeru nosim u sebi…. Bog određuje naš život, Bog nam šalje anđele kada ne možemo sami, Bog nas danonoćno pazi i čuva….
    Žao mi je što je Franjo otišao… A zašto je otišao? Gdje je ?

    Komentar autora/ice Cresa | 26 listopada, 2011 | Odgovori

    • uf. upravo zavidim tebi i moon na tim sjećanjima! moćna stvar!
      paralelni svjetovi. baš dobro sročeno. često razmišljam o tome, kako bi bilo lijepo zaviriti kroz neki prozor i pogledati svoj paralelni život.
      da se razumijemo… ne zbog nekih žaljenja zbog eventualnih krivih odluka, već samo da vidim dolazim li i tamo do primarnih točaka svoga ovdašnjeg života.
      jedno vrijeme sam bila jako opsjednuta kvantnom mehanikom, i tada sam skužila da i ti ljudi, fizičari su došli do istih zaključaka kao i ja sama. i onda me popustila opsesija.
      Franjo je lutalica. on dođe i ode. vjerojatno će nam se javiti jednog dana. i on je u potrazi, baš kao i mi.
      budi mi dobro i nema razloga da se osjećaš da ludiš. apsolutno je sve u redu s tobom. kao što reče moon, ostatak svijeta je zakočen u nekom ludilu. nedostatak humanosti, konzumerizam, osnovne ljudske vrijednosti, koje su bile vrijednosti već tisućljećima se negiraju. ali to ne znači da smo mi ludi. samo da je svijet pošašavio.
      budi mi dobro i hrabro!

      Komentar autora/ice donadon | 28 listopada, 2011 | Odgovori

  36. Draga Cres, hvala ti što dijeliš svoje misli s nama. Meni je uvijek lijepo vidjeti kako ljudi na ovom blogu polako otkrivaju svoje pravo ja i prihvaćaju sve ”čudnosti” koje ih prate oduvijek, a u stvari, meni se čini, da su čudni oni drugi ljudi, koji nas okružuju, ništa ne vide, ništa ih gane.

    Samo polako i dan za danom… Divno je učiti i otkrivati nove i nove stvari. Evo, ja sam si s meditacijom i malom prilagodbom prehrane izlječila konstante upale sinusa, ali moram zahvaliti Donadon i Franji jer su u me u tom pokušaju bodrili i savjetovali. Zato mi je ovaj blog fenomenalan i zahvalana sam autoru što ga je postavio, nismo sami i ne trebamo biti sami 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 listopada, 2011 | Odgovori

  37. hallo!
    ima li koga? moon,donadon,cresa,hallo…….
    kako je? ima li što značajno? promjena u napredovanju? čime se zaokupljate?……
    …da se opet čujemo nakratko ili možda na duže tko zna. važno je biti ne ovisan, jer u tim momentima možda bolje otići na vrijeme (to sam već uradio mislim):-).
    vjerovale ili ne opet osjećam nepoznati uzrok bliskosti,poznavanja,neke topline….. što je to pitam se opet? odakle i zašto dolazi?iz kojeg vremena? nevjerojetno kao da mi sjećanje želi nekamo odvući pozornost iz ovog vremena.odvlačenje je bilo poprilično snažno,ali……
    također imam snažan dojam da vas znam….čak i mislim da vas odnekud i negdje znam. bliskost to govori,ali otkud? zbunjen sam. ne znam kako da kažem….. u vezi moon …možda će izgledati čudno ili smiješno što osjećam,imam osjećaj brige za moon…. zašto?

    za nostalgičare/ke
    evo nešto iz zbirke pjesama Trojedna.

    Jedna drukčija žeđ

    “Susreli su se jednog blistavog jutra.Čekala ga je skrivena
    u sjeni breze.Kad je došao,žedan i umoran,dopustila
    mu je da se odmori u njezinom zagrljaju.Pio je s
    njezinog izvora.Zatim je nestala,ostavivši za sobom
    jednu drukčiju žeđ,neugasivu i strašnu.
    Od tog trenutka on je neumorno traži.Prepoznaje
    njezine tragove u brezovoj kori i sluša njezinu pjesmu
    u šapatu lišća.Kad mu lice miluju sunčeve zrake,on
    zatvara oči i sluti dodir njezine zlatne kose.

    Jednom je pio s njezinog izvora,samo jednom.Ali od tog
    trenutka ožednio je kao nikad prije.I sada je neumorno
    traži.
    Čini se da je u svemu može prepoznati,kao da je
    djeliće sebe podarila cijelome svijetu.U gorskim
    jezerima prepoznaje njezine oči,a bjelina snijegom
    prekrivenih planina podsjeća na njezine grudi.Opijen
    polja i ravnica,rado bi ponovno zaspao u
    njezinim njedrima.

    Jednom je pio s njezinog izvora,samo jednom.Ali od tog
    trenutka ožednio je kao nikad prije.Dopustila mu je da
    se odmori u njezinom zagrljaju,a zatim je nestala
    ostavivši za sobom jednu drukčiju žeđ,neugasivu i
    strašnu.”

    A.P.Kezele

    Komentar autora/ice Franjo | 21 studenoga, 2011 | Odgovori

    • nedostatak:
      “Opijen mirisom polja i ravnica,…..”

      Komentar autora/ice Franjo | 21 studenoga, 2011 | Odgovori

      • 🙂 Franjo… vratio si se…. 🙂

        Ja ne znam kako sam…. u letu nekom… drugi mi određuju tempo i imaju krivi pristup životu, a ja sam se našla u sredini… I ne mogu mijenjati stvari…. 😦 jedino što želim je pobjeć ili se zatvoriti u četiri zida jer ne mogu više….
        curke, žao mi je što sam stala,sa pisanjem…
        Franjo zavidim ti na tvojoj slobodi, zavidim ti šo si tako neovisan….
        ono nešto poznato…. sanjala sam jedan od svojih poznatih snova, vrijeme i prostor nepoznati, ljudi nepoznati, ali sam se probudila sa osjećajem poznatog… osjećaj onog poznatog…. san je bio noćna mora, jer me netko lovio i pokušao ubiti, upicati, pa sam naišla na čovjeka koji je ranjen u nogu, u snu sam se uplašila ali probudila sam se mirna….
        Faza mi je kad sam tu, a nisam tu….. ne hodam po zemlji….. vjerojatno je to tako jer je neravnoteža sa okolinom……

        Komentar autora/ice Cresa | 22 studenoga, 2011

    • heeej!!
      vratio si se!
      povremeno dođem na stranicu da vidim jeli se neko od vas javio sa kakvim vjestima.
      i franjo, pjesma me je malo podigla.
      imam osjećaj da opet nazadujem.
      s poslom sve ok. igram se s brojevima. mojim poslodavcima je čudno kako to meni sve lako dolazi, ali oni ne razumiju da su brojevi za mene samo igračke.
      ali Trojedna, kao čista voda koja klizi niz grlo nakon žeđi.
      hvala ti!

      Komentar autora/ice donadon | 22 studenoga, 2011 | Odgovori

  38. Hej haj svi skupa 🙂

    Baš je ljepo opet vas čitati 🙂

    Ja sam odlično, trenutno se vrlo, vrlo intenzivno bavim plasom, imam toliko treniga i proba (što irskog stepa, što baleta, što doma posebnih vježbi…) da ništa drugo ne stižem. Ali osjećam se fantastično! 🙂
    Zdrava, vesela, vitka i oduševljena s osjećajem vlastitog tijela.. tako, da Franjo, nemoj brinuti, ostvaruju mi se najraniji snovi: uvijek sam htjela biti plesačica, glumica, balerina i sve mi se ostvaruje..
    Usput mogu i napisati knjigu i stvarati umjetnički nakit, ali najčistiju sreću i djejčju ushićenost meni donosi izazov plesa, pokret i zvuk, bilo u glazbi bilo govoren u glumačkom tekstu.
    Ne mogu vam opisati kako fenomenalno je biti dio velikog ansambla (više od dvadeset glazbenika i 18 plesača), svi zajedno stvaramo prekrasan program…. :-))

    PS Franjo, mislim da je Cresa potrebnija naše brige nego ja… Jako suosjećam sa njezinim opisom, bila sam tamo.. To je kušnja, kad te stisne sa svih strana. Svemir isprobava tvoju snagu, Cresa, da bi zračili svjetlost moramo uvijek iznova pobjeđivati sjene u sebi, to je duhovna borba iako mi se čini da kod nas indigovaca zadire duboko u svijest i zna se igrati s našim snovima, mislima i osjećajima. Meni su u toj borbi puno pomagali vizualizacija i meditacija. Inače sam dobra dušica ali s tamnim silama ponekad ne smiješ imati milosti. Sama sam se pretvarala u snažno biće zastrašujućeg izgleda, polu čovjek polu životinja. Režala sam i grizla kao bijesan pas. Imala sam duge kandže i krila slična šišmišu. Takva sam uvijek pobijedila!
    Ne znam odkud, ali imam tu zvjer u sebi i kao što se legendarni vukodlak pri punom mjesecu pretvori u čovjeka-vuka, ja se pretvorim u tu zvjer kad got osjetim neko zlo, koje mi prijeti ili kad vidim da neko zao napada nekog nedužnog. Nisam joj nikad dozvolila da izađe van u javnosti, uvjek samo u snovima ili u mislima, ali sigurna sam ako bih bila u opasnosti, moja bi me zvjer neustrašivo spasila.

    Probaj pronaći tu zvjer u sebi i nikad, baš nikad se ne predaj, ne odustaj! I možeš mjenjati stvari, šta više MORAŠ mjenjati stvari! To je naše veliko poslanje, svih nas. Zato smo tu. I koliko got da je teško, zato smo skupa tu, da jedni druge bodrimo i skupa djelujemo.

    Ja ti Cresa šaljem svu moju ljubav i moju zvjer, da probudi tvoju zvjer, da pobjedi tamu i da budeš svjetlost, iznutra i izvana ❤

    Komentar autora/ice moon | 22 studenoga, 2011 | Odgovori

    • aaaa! moon je naša zraka sunca! tako se veselim što ti sve dobro ide. nadam se da ćemo imati prilike gledati te kako plešeš.
      i istina je, svi mi imamo zvjer u sebi, koja nas štiti.
      cresa, ne moraš mijenjati stvari. ne još. sada se samo trebaš usredotočiti na sebe. naša vrsta je prilično samodestruktivna, znam to i sama. sve to što proživljavaš i sama prolazim. istina, sad malo rijeđe. i sad već imam povremeno prilike mijenjati i stvari oko sebe. teško je, ali malo po malo.
      i ja sam jučer i danas u relativno lošem stanju. nisam nikada imala sposobnost da se iskalim na drugima, čak ni onima koji mi nanose bol. ali isto tako kao i moon, moj bijes i rezignacija postane opipljiva, ispustim vrisak kad sam sama, na koljenima plačem od bijesa. i uvjek ono blesavo pitanje: ZAŠTO??????!!!!!!
      i naravno nakon te poplave emocija, počnem se smijati samoj sebi. onako balava, u suzama. jer, sve te frustracije dolaze izvana. istina, svijet je u čudnom stanju. ljudi su otuđeni, svi koi se ne uklapaju su autsajderi, ali ima nas autsajdera jaaako puno.
      nisi sama. tu smo. kad ti treba netko od nas, samo se javi. osobno se ne poznamo, ali tako smo slični.
      i opet, potičem te da napišeš svoju priču. na taj način još više će se ljudi uključiti u tvoj život. kao i moon i ja, pošalješ je na e-mail, i vidjeti ćeš!
      puse i zagrljaji svima!

      Komentar autora/ice donadon | 23 studenoga, 2011 | Odgovori

  39. bok! 🙂
    Cresa sve te silno loše okolnosti podsjećaju/guraju te da trebaš nešto početi raditi na svom planu.vjeruj mi nisu “krive” okolnosti kako ti se možda čini. bez ikakvog odlaganja trebaš se otpočeti baviti svojim unutarnjim stanjem/radom, ispočetka u kraćim a zatim dužim intervalima kad za to imaš ležernu priliku. naime o čem se radi? nakratko promotri/motri svoju unutrašnjost tako da probaš biti što nepristranija prema sebi,dakle,priznati si taman ako su stvari onakve kakve ne želiš misliti da su dio tvoje osobnosti. to može biti bijes (mislim da je to i u pitanju) preinačen u neku drugu emociju kojom pak možda štetiš svom stanju.dobro je da si svjesna svog nezadovljnog stanja i da znaš da to nije u redu, i da misliš kako nešto već jednom trebaš poduzeti u vezi sa sobom (taj osjećaj je ok i nije lažan).nije grijeh sebi ptiznati što god uočimo,primjetimo iz naše nutrine. npr. um nam odaje jekom,šapatom, unutarnjim glasom, da smo nemočni ili pak močni ako je stvar u redu….
    radiš li kakve vježbe, prije svega fizičke za početak? problem ti može biti ustajala energija (fizička,emocionalna,mentalna….) i nju treba spaliti/pokrenuti npr. fizičkim vježbama,nekim ugodnim aktivnostima,…..
    vanjska neravnoteža odražava ti tvoju unutarnju,u to možeš biti uvjerena. radi neke nove zanimljive ti stvari,otkrij što te usrećuje, pusti misli da te odvedu u tvoj svijet snova. takve misli spontano se javljaju u svijesti, u obliku lakoće i ugode. osvijesti njihove poruke.
    ne pretjeruj ni sa čime,jer time dobivaš kontraefekt.
    ljudi na nižim razinama egzistiranja traže vanjsku sreću ,ali nikad je ne nalaze i tako prođe im život bačen u vjetar (zaista tužna je svaka takva životna priča).na žalost tim ljudima je važno posjedovanje, lažna nadmoč i druge stvari s kojima se identificiraju.
    misliš da je meni sa monom bilo lako?nije.iz kakvog li gliba sam se izvlačio, naizgled iz bezizlazne situacije (barem meni se tako činilo),premda izvana možda i nije tako izgledalo.
    život jednostavno traži da se mijenjamo i nema pomoći opirati se tome…

    donadon što misliš, stvarno je dosadno biti u krugu ljudi bez viših ideala,težnji samootkrivanju……? ustajalost, istost,rutina, siguran je početak duhovnog umiranja.
    slično ono s nazadovanjem osjećam u blizini – dužeg boravka – ljudi nezainteresiranih za novi način života.zapravo dosadno mi je u njihovom društvu….. teme tipa: da je ovog,da je onog,jedenje,pijenje itd. pretpostavljam da ti ljudi s tim temama nisu uopće zanimljivi (njihove beznačajne težnje raspregnute do beskraja). mi lako poprimimo/upijemo njihove energije koje nas zapravo guše…… kad god mogu gotovo uvijek vrijeme provodim sam, ili u prirodi ili u čitanju,proučavanju i razmišljanju o višim stanjima svijesti,hranjenju “divljih” ptica,promatranju itd.
    ujutro vježbe (tibetance), navečer (yoga asane).

    moon nisam mislio na briganje da ti nisi dobro, nego onako kao nešto neodređeno, ne zanam zašto ni zbog čega…. nadam se da ti to ne smeta. drago nam je da prštiš od razigrane energije i uživaš u stvarima koje te zanimaju i vesele…..
    da u pravu si svemir nekima ne da, da budu zadovoljni sa beznačajnim stvarima te ih naprosto tjera na promjene htjeli to ili ne. recimo, danas sam zahvalan što mi svemir u prošlosti nije ispunio neke želje, a za koje sam tad žarko želio da se ispune. očito svemir zna što je bolje za nas pa lakše ispunjava konstruktivne (kao kod tebe) nego nekonstuktivne želje. mogu ti reći da moje današnje želje svode se uglavnom na jednu (“pravu”) želju, dok ostalo je nešto sitno i manje-više mislim nevažno. ne radi se o depresiji jer uglavnom imam volje za aktivnosti,ali isto tako baš se ne vežem za njih. ima nešto što najvećim dijelom mi zaokuplja pozornost (jedini smisao za mene) i zahvalan sam na tome…..do kad će to ne znam, i kako će završiti.
    mislim da mogu razumijeti tvoj zanos i slobodne aktivnosti s kojima se zanimaš, a tebi nije teško to podijeliti s drugima te ih zaraziti…. to je siguran znak da tečeš….
    knjiga?

    Komentar autora/ice Franjo | 23 studenoga, 2011 | Odgovori

  40. Khm.. knjiga čeka.. Završila sam ju, ali zdnji tjedni su bili tako intenzivni, da nisam stigla raditi na njoj. A i Božić se približava, pa između treninga radije izrađujem zalihu umjetnina za prodaju, iako bi svijet bio ljepši bez novaca, treba od nečeg živjet 😉

    Veeeeliki pozdrav svima :-))))

    PS

    A evo i nekoliko videa i kojima plešem.. http://www.youtube.com/watch?v=86JGohscn-A&feature=channel_video_title (u drugom redu skroz na ljevoj (iz vaše perspektive)).

    Nastup na St patricku u Zagrebu http://www.youtube.com/watch?v=YFzt0TW47Us&feature=channel_video_title

    i završni ljetni žur škole Irskog plesa http://www.youtube.com/watch?v=syMQDes_QN0&feature=relmfu

    Komentar autora/ice moon | 24 studenoga, 2011 | Odgovori

  41. izgledate kao da jedva dotičete zemlju! oduševljena sam! naprijed moon!!!!!!!!

    Komentar autora/ice donadon | 24 studenoga, 2011 | Odgovori

  42. Heh, trudimo se, trudimo, nekad uspije više, nekad manje.. Hvala donadon, od srca :-)))
    Moram priznat, da nisam otkrila ovaj blog i radost što nisam sama, a s onom depresijom u kojoj sam bila, ne bih bila sposobna plesati takav ples. Nekako, ako srce nije nasmijano, a duša laka i vesela, ni noge ne mogu biti lake… 🙂
    Zato sam toliko zahvalana na daru svih vas :-))
    Ogroman zagrljaj svima :-))

    Komentar autora/ice moon | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  43. a za laku noć, evo jedna indijanska mudrost:

    “Things would go well for us if we would think positively about everything.”
    — Mary Hayes, CLAOQUOT

    Each of our thoughts are like individual seeds. These thoughts will plant our life garden. Whatever our thoughts, they grow in our gardens. Each day we will process about 50,000 thoughts or thought seeds. Positive thoughts will produce positive results. Have you ever been aware of what you are thinking about during the day? Of the possible 50,000 thoughts in one day – if the positive thoughts were flowers and the negative thoughts were weeds – how would your garden look at the end of the day?

    Komentar autora/ice moon | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  44. jaooo
    Evo čitam ovo i ne mogu vjerovati da ima još ovakvih ljudi poput mene.Hvala Vam šta postojite,ježim se od vaših priča jer su slične mojima

    Komentar autora/ice tea0203 | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  45. Dobrodošla Tea 🙂

    Komentar autora/ice moon | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  46. pozdravljam!
    još jedno inspirativno iznenađenje donosi nam svojom pojavom i Tea.pa koliko nas već ima. krasno,oduševljeno je vidjeti rastući broj zainteresiranih za promjenu u svijetu, za novi svijet sa što manje patnje ili s vremenom i bez te patnje za sve vrste bića (osobito uzrokovane ljudskom sumanutom djelatnošću). priznajem uzbuđen sam što je u ovo krizno vrijeme sve više iskrenih ljudi s dobrim namjerama željno doživljavati okolinu na posve drukčiji način od ovoga sada.

    da ne zaboravim,imam jedan mislim dobar prijedlog za sve okupljene:jednom tjedno ili više puta tjedno kad tko od nas ima volje i vremena za zajedničku i istovremenu meditaciju. ako se slažete možemo dogovoriti točno vrijeme i dan zajedničke meditacije.med. bi mogla trajati 15-20 min. zapravo imam još prijedlog: vrijeme meditiranja mogli/e bismo usmjeriti/posvetiti (ciljano) prema nekom od “prisutnih”meditanata,već prema tome kako je kome potrebnije i na taj način podizati joj/mu energiju. iz nekih prošlih iskustava poznata mi je ta vrsta prakse, naime pokazala se je kao vrlo djelotvorna/korisna. što kažete?
    ako uspijemo dogovoriti/uskladiti vrijeme nitko ne bi trebao uzimati predloženo kao zadatak već isključivo kao dobru volju, dakle bez obaveza ako vrijeme nakon dogovora nekome bude neprikladno iz tko zna kojih razloga – u međuvremenu se pojavi nešto nepredviđeno.

    moon čini mi se da za irski step treba puno puno ene.,koncetracije, usklađenosti… osobito za vrijeme nastupa…
    postoji li varijanta irskog stepa gdje se dodaje “rad” gornjeg dijela tijela uključujući i ruke?

    čujemo se, do tad L.P.

    Komentar autora/ice Franjo | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  47. Ja sam apsolutno za ideju meditacije.. samo ako nije rano ujutro.. (od jedno 10h pa nadalje, može i oko ponoći.. jednostavno nisam jutarnji tip 😉

    Franjo, istina je, ali baš zato i volim irski step, to nije sam ples, to je izazov.

    Ruke se u tradicionalnom plesu koriste uglavnom u društvenim (ceili) plesovima, u samom stepu tradicionalno ne, mada u koreografiranim koracima u raznim show programima (npr poznati Riverdance i Lord of the dance) imaju izkoreografirane i pokrete ruku. Ali ako mi vjeruješ, s nogama je već toliko posla, da kad nam ubace još i ruke, nastane pravi rusvaj.. ;-))))

    Komentar autora/ice moon | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  48. na mene je upravo ta statičnost ruku djelovala iznenađujuće lepršavo. ne znam koliko ima smisla ta rečenica. gibanje tijela u ritmu glazbe i noge baš kao u nekih bajkovitih likova. savršeno. ali na drugom klipu sam vidjela da i plešete i sa rukama. sve u svemu, vilinska projekcija.
    franjo, uvijek sam spremna na meditaciju u vašem društvu. ja sam slobodna od 18 – do u nedogled sati. noćna ptica!
    bilo bi baš lijepo usmjeriti energiju u nešto pozitivno.
    I naravno Tea, dobro nam došla!
    ima nas puno, i vidiš na neki način uspijemo se naći.
    meni je ovo naše druženje pomoglo na toliko načina da ti nemogu nabrojati.
    nisam više sama.
    od samog početka druženja moj život je krenuo pravim smjerom. odnosno, naučila sam se više koncentrirati na moje unutrašnje ja, i počela sam kršiti kompromise koji su me gušili.
    naučila sam da je moj način života sasvim ok, i vidiš u 40-toj, krenulo mi na bolje!
    pozdravi i zagrljaji svima!

    Komentar autora/ice donadon | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

  49. Pozdrav ekipa,

    dobro sam, bolje sam.
    Oduvijek sam imala jaku svijest o sebi. Imam tu sposobnost da se detaljno analiziram i da točno znam zašto se određena emocija pojavi kod mene i koja je to emocija. Tako da Franjo, znam ja i svjesna sam toga da je to prije svega ljutnja…. ali povodim se za onim, prihvati ono što ne možeš mijenjati. Ova moja ljutnja je vezana za posao. Mijenjat tu nešto je nemoguće.
    Svakodnevno radim na sebi i poznajem se 100%. Ovo je više bilo dijeljenje sa vama nekih stvari koje me ljute. Inaće, dobro sam ja, imala sam puno težih i gorih stanja u svom životu.
    Veseli me da pronalazim uopće snagu i sposobnost da i ovo podijelim s vama, jer sam jako zatvorena osoba.
    Donadon jesi li ti bolje? Zaista se nadam da jesi…
    Moon biće jedno predivno…..
    Divim vam se što ste puni entuzijazma… to je ok. Ja nikad nisam imala entuzijazam u sebi. Oduvijek sam ljudima oko sebe i svemu u životu pristupala jako oprezno i čak mogu reći sa određenim strahom. e kad smo već kod straha, to je zadnje protiv čega sam se borila…. bile su to nepodnošljive paranoje, bojala sam se ljudi oko sebe, imala sam osjećaj da mi netko stoji u stanu, u hodniku ispred vrata, bojala sam se svoje vlastite sjene…. Na svu sreću obratila sam s jednoj preivnoj ženi, za koju tvrdim da je anđeo koji po zemlji hoda… pomogla mi je, otvorila mi oči….. i natjerala me da se borim protiv svih strahova i mrakova… 🙂
    tako da sam uspjela… ne još 100% , ali 95% sigurno…

    Zadnja 2 tjedna sam konstantno u pokretu i nisam uopće imala vremena za sebe… i za svoju samoću….. da, i ja obožavam svoju samoću i tišinu. Ponekad jednostavno sjednem u slušam tišinu i gledam mrak, bez svjetl, bez tv-a bez ičega. i to me smiruje i opušta…. inace ponovo sam se počela družiti s osobom s kojom se dugo nisam družila, nismo se posvađali, nego jednostavno.. ma ne znam…. ali opet smo tu i sve je tako predivno i prekrasno….. 🙂

    Meditacija…..
    Ja sam jutarnji tip… ja toliko jako volim jutra, svitanje i jutarnji ptičji pjev… preko tjedna se dižem rano jer radim od 7h. Izađem van u 5.50h i da imam vremena hodala bih skroz do posla i uživala u jutru…
    Niikad nisam meditirala. nikad se nisam zanimala niti željela znati ništa o meditaciji… tako da ne znam kako se to radi i što trebam raditi. (Znam da vam ovo sad jako smiješno i glupo zvuči….) ne znam da li me zanima….. ali slobodna sam svaki dan 17-21h….
    Malo sam se sad raspisala…. I ovo je previše za mene. Tokom svog života napisala sam i preiše dnevnika koje (naravno) nitko nikada nije čitao. ne mogu vjerovat da sam prvi put u životu napisala i da pišem o sebi i to netko čita…

    E da, donadon nisam sigurna da li mogu i da li želim napisati priču… I ne znam točno što bih napisala jer mi život nije bio niti malo lak… bila sam doslovno mrtva do 21 godine života… ako skupim hrabrost i ipak se odlučim….. spominjala si mail… na koji mail to pišem? malo sam zbunjena… 🙂

    I opet, e da, moon malo me zafrkava internet pa ne mogu pogledati tvoj ples, ali sredit ću to vrlo brzo i pogledati… 🙂

    Nikako ne smikem zaboraviti… Tea bok! Kako si? Odvaži se ti i napiši nam nešto više kad ja već ne mogu… 🙂

    budite mi dobro i dalje tako entuzijastični…. Zagrljaj šaljem….

    Komentar autora/ice Cresa | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

    • Bok Cresa!
      Evo napokon sam dobro i na neki meni nepoznat način smirena ovdje s vama.što se tiče moje priče mislim da ću uskoro podijeliti sve s vama.Imam ogromnu želju i potrebu za tim.Topal i sretan pozdrav od mene….

      Komentar autora/ice tea0203 | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

  50. čekamo Cresu,Teu,…. kaže li se Teu?ili…

    … da i meni je pomogao ovaj način druženja.
    i meni odgovara meditacija na večer,ali do 21:30h. evo da objasnim zašto. ne želim previše remetiti bioritam spavanja,nije preporučljivo za nikoga……odmor/san do ponoći je najvažniji kažu…. dalje, meditativno osvježenje prije spavanja nije poželjno tako što može otežati ulazak u san itd.(teže se zaspi)
    nisam ni ja baš uredan po tom pitanju,ali uglavnom liježem prije ponoći,rijetko poslije.

    ako se slažete krenuli bi od Crese,naravno uz njezino dopuštenje i sudjelovanje u med.

    želite li vidjeti svoju auru(ima načina)?
    moja je boje mislim lile – nekako između ružičaste i ljubičaste valjda.
    vidio je nekih tri puta,no još uvijek sam rezerviran,zapravo želim biti siguran.

    srdačan pozdrav i laka noć!

    Komentar autora/ice Franjo | 25 studenoga, 2011 | Odgovori

    • pozz svima i hvala Vam na toploj dobrodošlici.Nevjerovatno je kada čitam vaše priče i komentare kako me obuzme neka sreća i napokon osjećaj pripadnosti.Neznam dali sam ikad osjećala da pripadam negdje,defintivno je ovo prvi put.Kao da vas sve poznam i da ste dio mene,odličan osjećaj.Inače mi sve jako brzo dosadi.prelazim s teme na temu s posla na posao.slučajno sam dosurfala do ove vaše stranice i kao čitam da vidim šta ima znam da neću pročitati do kraja kao i ništa čega se uhvatim.No i na moje vlastito iznenađenje sve sam pročitala uauuuu,hura za mene.Vama svima još jedno veliko HVALA.,jednostavno imam osjećaj da vam moram zahvaliti šta sam vas pronašla.Prvi put ovako otvoreno pišem o sebi i onome što osjećam,inače sam potpuno hladan i krut tip osobe ali s vama imam osjećaj da mogu sve što želim i napokon biti to što jesam.Šta se tiče meditacije isto nisam nikad meditirala kao ni Cresa.Voljela bih svakako jer u mom mozgu je opći kaos stotine glasova i misli.Definitivno mi treba tako nešto.Kako sam se raspisala,stvarno samu sebe čudim.Šta se tiče slobodnog vremena ja mogu pon sri pet poslije devet

      Komentar autora/ice tea0203 | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

  51. E, ja sam već meditirala.. jednostavno desilo se.. nisam planirala.. 🙂
    Sjećate se kak sam rekla da mi je teško mesditirati, da uglavnom meditiram kroz ples..
    E pa, danas negdje oko 22h išla sam se okupati (to me jako opušta i često si priuštim mirišljavu kupku sa organskim eteričnim uljima i morskom soli) i tako sam se zavalila u kadu i zatvorila oči i meditacija je jednostavno došla k meni. Pljuskanje vode me je odvelo u nešto čemu bi rekla praiskonsko more svijesti.. i je voda i nije voda, nekakav fluid je bio, u njemu sam plivala, čula sam udaljene glasove.. smjeh, ali nekako kristalan i pjevajući, ma bilo je anđeosko.. totalno čudno, ni sama ne vjerujem kako jasno i opivljivo je sve skupa bilo (voljela bi da vam mogu telepatski prenijeti osjećaj, jer jednostavno ne nađem riječi..) ali bilo je čudesno, osjetila sam navalu svježe mladostne energije, nešto poput eliksira mladosti za dušu, tijelo i um. Osjetila sam kako me preplavljuje i mijenja na molekularnoj razini… te se širi kroz krv, kosti, mišice, po koži.. Cijelo vrijeme sam osjećala, da nisam sama i zato sam u jednom trenutku u mislima pozvala sva vaša imena i osjetila energiju kako se otvorila iz mene prema vama i iz vas prema meni. I šire, nismo bili sami, bilo je prisutno puno, puno duša, puno glasova, puno smjeha, sve je čofkalo po toj vodi, titralo u nekoj blagoj svjetlosti duginih boja, sve je bilo povezano i svi smo bili povezani i osjećaj je bio fenomenalan. Kad sam otvorila oči osjetila sam se obnovljena i puna energije i.. pomlađena..

    Ne znam jel to bio samo trip (možda mi je limunada udarila u glavu 😉 možda zato što smo govorili o meditaciji.. ali bilo je fenomenalno i šta je najbolje od svega, došlo mi je samo, nisam se morala truditi, opuštati disati.. ništa, samo zatvorila oči i… par otkucaja srca, par kapljica vode: plonk.. plonk.. i tuf, bila sam tamo.. :-))

    Nadam se da je energija stigla i do vas, a posebno do Crese :-)))

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

  52. jeee! to je pravi trip! i meni se to dogodi ponekad, nekontrolirano, i isto tako u vezi s vodom. samo gledanje vode- rijeke, jezera, mora, nekad i kiše, pokrene taj mehanizam otpuštanja. odvajanja od svijeta, od “realnosti” kojoj se nalazim.
    Cresa, ne želim te tjerati da učiniš bilo šta što ti predstavlja nelagodu. Ma znaš, predložila sam ti to zato što je za mene to učinilo jaaako puno. napokon se otvoriti, otvoreno pričati o iskustvima o kojima ne mogu pričati sa svojom okolinom. važno je da se osjećaš ugodno u našem društvu, nema pritiska. a email o kojem sam govorila nalazi se u uvodu desno na vrhu ove stranice. ja sam tako, čitala priče, komentare na svaku životnu priču, danima. i onda me je to potaklo da ispričam svoju.
    iz tvojih redaka izbija strašno velika tuga. i moram priznati da kad sam sinoć pogledala tvoj odgovor, ostala sam bez riječi. tvoja tuga me je preplavila.
    ali sad kad si tu, i čitaš naš razgovor, sigurno prepoznaješ da iako možda nemamo istu prošlost, nailazimo na iste probleme.
    meditaciju ja nisam učila, ne onako konvencionalno, na tečajevima, u svojoj blizini nemam čak niti jednu poznatu osobu koja bi me u tome vodila. nešto sam čitala, i shvatila da ja to mogu, i da mi to treba.
    Franjo je napomenio kako nije dobro pretjerivati u meditaciji. i ja imam iskustva s tim. meditacija mi se jako omilila jedno vrijeme. jedva sam doticala zemlju nogama, ali počela sam gubiti vezu s okolinom. s onim dijelom života koji mi je potreban da bi živjela u ovom svijetu.
    dakle, Franjo je u pravu.
    i naravno Tea, jeeee!!! za tebe!
    za mene obično govore da sam previše šutljiva. a? ko bi rekao! ne osjećam se dobro u velikim društvima, pretiho pričam, ne znam zaurlati. a vidi me ovdje!
    ovdje ne znam kako prestati! i imam što za reći, i imam mišljenje, ali ne volim ga dijeliti s osobama koje ga ne mogu prihvatiti. čemu to gubljenje energije.
    zato Tea, piši o svemu što te muči, mi ćemo te saslušati, i nećemo te gnjaviti.
    Cresa, još jednom, mislim na tebe i usmjeriti ću svoju energiju prema tebi.
    Franjo! kako si vidio svoju auru? reci mi? mogu li i ja?
    pozdrav svima!!!

    Komentar autora/ice donadon | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

    • mislim da možeš vidjeti svoju auru. evo link:http://www.antimaterija.com/alternativa/gledanje-aure-vjezba/
      javim se kasnije, sad idem vježbati.
      poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

      • evo ja sam probala vidjeti svoju auru pomoću linka i neznam dali radim ispravno ali cijela ruka mi je poplavila gledajući u točku.Mislim ne doslovno ali vidjela sam kao da pliva u tinti.Valjda je to to?!

        Komentar autora/ice tea0203 | 28 studenoga, 2011

  53. hej društvo 🙂 kako ste?
    mooni nije trebao veliki poticaj za duhovno putovanje u neko drugo vrijeme bivanja. lijep opis ugodnog doživljaja,možda nekog “mjesta” odakle netko od nas dolazi ili svi, od nas pa dalje ili prije….. – tko zna. nekako ova priča u meni pobuđuje nostalgiju izazvanu maštom ili možda slutnjom pripadnosti nekom idiličnom svijetu.inače mašta,slutnja, ili što već je ponekad toliko oživi u meni da mi ovaj svijet ima izgled mučne noćne more (kao da nije stvaran) sličnosti nekoj paklenoj loki.
    Kezele u svojoj knjizi “Razdvajanje svjetova” govori upravo o nevjerojatnim stvarima, za koje će biti velika vjerojatnost da će se događati u skoro (buduće)vrijeme. kaže da to razdvajanje će biti opasno razdoblje,a trajat će godinama. radi se o tome da ljudi željni promjene (novoga svijeta) odvajat će se od starog načina življenja, ujedno i ljudi koji žele ostati na starom. to razdvajanje događalo bi se na duhovnoj razini. evo video adrianovog predavanja:http://www.dagroup.org/arhiva/izvjetaji/200-radionica-spajanje-svjetova.html poslušajte ga do kraja zanimljiv je.
    dan i vrijeme za zajedničku meditaciju predlažem za pon. u 18:30h. ili možemo se složiti za neki drugi dan i vrijeme.
    svima L.P.! 🙂

    Komentar autora/ice Franjo | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

    • Meni paše 🙂

      PS vidjela sam svoju auru.. prekrasna je, na rubovima (oko prstiju) svjetličasto plava s laganim zelenim podtonom, bliže ruki je tamnija (indigo, ali ne taman kako indigo boja, nego indigo svjetlost sa lavanda podtonom).. Uglavnom, odgovara i onom što mi je ispalo poslije testa na ovom blogu… :-))

      Komentar autora/ice moon | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

    • Isčitavam postove pomalo svaki dan jer ih ima puno i upravo sam odgledao snimak Adrianovo predavanje o knjizi ” Razdvajanje Svetova” i malo me je rastužilo nešto jer sam shvatio da sam ja možda jedan od onih koji će ostati ovde da pomogne drugima, od malena imam želju da svi oko mene budu sretni i celi život pokušavam drugima otvoriti oči, naravno uzalud. Kažu ” Ma daj se ne zanosi, lupaš koješta”. I imam jaku želju za podučavanjem, deluje malo sebično ali u ovom trenu ja samo želim da što pre pobegnem odavde.

      Komentar autora/ice Ivica | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

  54. Franjo, ova stranica mi je totalno super…. spremam se sutra ujutro vježbati da se uvjerim na svoje oči u boju aure…. ja znam da sam “dukat” plava, ali jednostavno ja to želim moći vidjeti…. 🙂 jedva čekam!!

    donadon…… nisam te željela rastužiti… 😦 to što ja nosim u sebi, nosim od prvih dana svog života i jednostavno sam se na svoj teret navikla…. bez toga ne bih bila ja. Možda zvuči tužno ili čudno ili ne znam kako, ali to je istina…. Ali zaista sam presretna što sam vas našla, i što mogu napisati sve ovo što pišem…. možda će zaista doći vrijeme kada ću i ja moći napisati svoju priču…. 🙂 donadon, zagrljaj ti veliki i sretnij šaljem!! 🙂

    inace ja ponekad imam osjećaj kao da sam izašla iz svog tjela i sa strane promatram svijet i ljude iz svoje okoline…. prečudno ali tako je…
    dala sam si za zadatak da pokušam ne kupit tuđu energiju (lošu naravno). Jer toliko sam puta zbog toga “nastradala”.
    Krenem u dan tao dobro i tako super i nađe mi se na putu netko nervozan ili ljut i to pokupim. i onda sam ja nervozna i/ili ljuta….. Od jednog mog bivšeg šefa sam jednostavno pokupila njegovu lošu energiju…. bio je užasno nervozan, razgovaeao je sa mnom, otišao od mene i ja sam tog trenutka postala nervozna. to me nažalost držalo cijeli dan, a on je bio odlično od trenutka kad je otišao…. samo jedan primjer, a ima ih mali milion.
    Čudesno je kako nas sve obuzima voda…. toliko volim vodu, kupat se, tuširati se, a najviše more…. toliko opušta i smiruje. da ne spominjem koliko često sanjam bazen….
    Može u utorak meditacija? Jer neću moći u pon… please…. 🙂

    Moon da ne misliš da sam te zaboravila, pusu ti šaljem i naravno zagrljaj!! 🙂
    Tea, u kojim si godinama? ja sam ušla u 31. 😉

    Komentar autora/ice Cresa | 26 studenoga, 2011 | Odgovori

    • pozdrav Cresa,ja ti imam 27godina,nisam daleko od tebe 🙂

      Komentar autora/ice tea0203 | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  55. Meni paše i u utorak :-)))

    U vezi s vodom, bi samo prokomentirala, da kod mene opuštanje u vodi seže samo do kupke u kadi i plitkih, toplih bazena u toplicama (naročito grijanih bazena vani, posebno kad je zima)… sve što je dublje od toga, a naročito more užasava me.
    Na moru sam živjela godinu i po dana i skoro umrla.
    Vratila sam se na svoj ljubljeni kontinet, a jedine uspomene sa mora bile su kronična upala sinusa i reuma u prstima ruku i nogu.. Polako sam našla ljek i za jedno i za drugo. Tako, da s morem nisam na ‘ti’, baš nikako. Čak više volim rijeke, ali i te ako su ravničarske (široke) pored divljenja u meni bude i strah. Nikad se ne kupam u takvim rijekama, samo ih promatram, isto tako jezera.
    Volim pliće potoke i planinske brzake, šetati pored njih, močiti noge, hodati po njihovim plićinama.. a ovjde u sloveniji ih je na pretek.. to mi donosi energiju, iako kao dijete nikad nisam bila na takvom potoku (rođena sam i odrasla u Vojvodini, pored dunava) ti potočići me vraćaju u djetinjstvo, postajem djetinjasta i razigrana, podmladim se 🙂

    E sad, zašto je to zanimljivo, zato što ono drugo more, kojeg smo očito svi svjesni, ja ga zovem more ‘svijesti’, to more u kojem sam se u meditacijo osjećala fenomenalno, mi je dugo vremena bilo mračno, hladno i doživljavala sam se osamljeno, plutala na nepreglednoj površini, izgubljena ili tonula na dno kad nisam više imala snage boriti se sa valovima (svijet oko mene), bilo je grozno. To je period od mojega rođenja pa do 3-4 godine unazad, odnosno, točno vrijeme koje sam provela u obitelji ili novčano ovisna od obitelji (koja me baš nikad i nikako nije razumjela i grubo kađnjavala moje, tad sam stvarno vjerovala da su gluposti i tvrdoglav bezobrazluk, a sad znam da su to normalne reakcije indigo djeteta (tipa kažem sve što mislim i sve što kažem je istina koja je očita ali ju u društvu skrivamo itd.).
    Poslje toga sam se osamostalila, puno mi je pomoglo da sam dobila sobu dom za postdiplomce u ljubljani, gdje sam imala prekrasan, tihi prostor za sebe, godinu i pol dana, učenje, meditacija, odmor.. Nisam imala predavanja, malo sam rduckala preko studentskog servisa i puno vremena za sebe i polako, polako.. sam isplivala. I evo, nakon sveg tog vremena konačno doživim to more na sasvim drugačiji način :-)))))

    Inače, glede tog mog straha od mora i dubokih voda, sa jednim prijateljam indijancem (iz Algonquin plemana) pričali smo o tim snovima (oni kažu: vizije) i na osnovu nepisane povjesti, koju mu je pričao njegov pradjed (a njemu njegov itd…) postoji mogućnost, da sam bila na atlantidi kad je potopljena.

    Komentar autora/ice moon | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

  56. …”slobodnog vremena ja mogu pon sri pet poslije devet” -kaže Tea
    poslije 9h navečer? ili? da se prilagodimo – po mogućnosti da bude navećer.

    voda 🙂 obožavam vodu oduvijek. planinski prizori na izletničkom putovanju još u osnovnoškolsko vrijeme ostavile bi me bez daha. na izvoru Save doživio sam neku vrst epifanije (divljenje,čuđenje – kao da nisam bio pri sebi…). staro gorostasno drveće podsjeća me na nešto praiskosno, ne znam ali sve te priče,dokumentarni filmovi o prirodi,”divlji i poludivlji” napjev starih naroda,životinjski krik, rika, urlik vjetra……stvara u meni čežnju i patnju za nekim davno izgubljenim prošlim vremenima. također istočnjački svijet,njihov stil života očarava me,priznajem i žene iz tih krajeva :-). još od početka osnovne škole zatreskao bi se u svaku koja bi imalo naginjala orijentalnom izgledu, iako tad nisam bio svjestan tog,a privlačnost je postojala.

    Cresa,teret kojeg si udomačila u svoj osobni sustav nije pravi ti i bolje je ne identificirati se s njim. takvi tereti podmuklo razaraju uglavnom sve što nam je drago i što nam je istinski korisno i vrijedno.
    na tvoju sreću u nekim pogodnim/nepogodnim okolnostima prije ili kasnije morati ćeš se rastati od njega isto kao i svatko drugi od nas svojeg.
    jednom dijelu oslobađanja mojeg tereta na neki način svjedočile su moon i donadon. da podsjetim, bilo je to nešto kao u vezi s mooninom knjigom u momentu kad je to otpočelo.
    moja otvorenost u kombinaciji oduševljenja s ovom stranicom i njihovih energijama ta tamna pojava iz dubine podsvjesnog/nesvjesnog se da tako kažem odvalila i nezaustavljivo krenula prema van u svjesno područje i van iz njega. danas osjećam puno veću lakoću općenito u svemu,ali još u dubini osjećam neku nelagodu,također i želju da se oslobodim i tog dijela ili dijelova tereta…
    ne bih htio glumiti psihoterapeuta ili nešto sl., ali ti toplo preporučam da počneš malo razmišljati o tome.
    upijanje neg. energija također i meni stvara probleme (osim pozitivnih) tako da se ne osjećam baš dobro u blizini osoba neg. težnji, nadasve poprimam čak i njihovo ponašanje što zna rezultirati i unutarnjim sukobom mojih ene. s tim ene. jednostavno znam da se može stvoriti obrambeni štit, a uspio sam tek ponešto od toga.

    Tea i meni brzo dosade beznačajne teme/stvari:zamaraju me,crpe mi ene.,naprosto smlave me ako sam duže vrijeme u tim šablonima…. tako da te potpuno razumijem.
    meditacija? Tea i Cresa povucite se ako je moguće negdje na tiho ili tiše mjesto.uzmite sat, sjednite (pripazite za slučaj tijekom meditacije ako zaspite da ne padnete),zatvorite oči,ne borite se protiv misli,dakle pustite ih neka teku,ne se koncetrirati,prisiljavati na nešto (bit će glavobolje,napetosti,nervoze…. izazvane koncentracijom), ne treba se previše baviti nadolazećim mislima (kad se uhvatite u tome lagano otklonite pozornost sa misli). dogodi li se da netko sklizne u dubinu sebe neka se ne opire tome već prepusti doživljaju/iskustvu.
    oslobađanje od svakojakih stresova se može manifestirati na raznorazne načine, te se toga ne treba plašiti.toliko za sada. vrijeme med.možemo odrediti 20-ak min.

    donadon i moon odoše u sirene i što reći na to ,ne znam. ovo zadnje sve nešto o vodi, oko vode,u vodi,blizu vode… 😉

    pozdravljam družinu 🙂

    Komentar autora/ice Franjo | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

  57. wow! al se svi raspisasmo!
    voda!!!
    oduvijek sam bila u kontaktu s vodom. moj tata, jako nježan i drag čovjek, bio je odličan plivač. moja mama je bila kao moon. za nju, voda je bila ok, ako je bila topla, bistra, i otprilike do koljena. ne više. nije željela prenositi svoj strah na mene, pa je tati prepustila da prenese svoje uživanje u vodi na mene. s nepunih godinu i pol, ja sam već naveliko plivala, naravno ne bez njegove pratnje. način na koji me je dobio je bio takav da ga se još uvijek sjećam čak i fizički. mislim da sam o tome već prije pisala.
    baš zbog nedostatka straha od vode našla sam se dva puta u jako opasnoj situaciji. jednom u mojoj Dravi, kad mi se omotalo granje vrba oko nogu i počela sam se utapati, a drugi puta u moru kad me je povukla struja na pučinu. ja znam zaboraviti koliko daleko odem… prepustim se vodi i dočekujem valove da me ljuljaju i onda odo ja!
    oba dva puta spasio me je glas mog tate u glavi: “opusti se. lakša si od vode!”
    i naravno kad sam ga čula, jednostavno sam se opustila i u tom trenu grane vrbe su popustile stisak, jer ja više nisam vukla i pustile me na površinu. a na moru, samo sam legla na vodu, dobro se odmorila, očistila um i polako krenula nazad. ali ne istim putem, pustila sam da me intuicija vodi. nikom zapravo nisam ni pričala o tome. to je nešto između mog tate, mene, a sada i vas.
    Cresa, i ja imam isti taj problem. kad te netko uvuče u svoj mračni nervozni svijet samo svojim prisustvom.
    Moja cijela prošla godina, i veći dio ove godine bio je obilježen mračnim razmišljanjima, željom da nestanem, da odem odavde jer je preteško. nisam u stanju da shvatim većinu ljudi. ne razumijem ovo materijalističko, pomodarsko životarenje. još uvijek ne razumijem. nemam pojma što me je držalo na površini. sad kad gledam unazad, jednostavno ne razumijem kako sam preživjela. znam zašto, ali ne i kako.
    došla sam do te točke kad sam prestala jesti, samo da vidim koliko dugo mogu izdržati. otprilike u to vrijeme sam naišla na ovu stranicu. i gutala sam sve što sam mogla pročitati. otkrila sam da sam indigo, da nisam luda! da puno ljudi proživaljava iste stvari kao i ja. i onda uz naše pisane razgovore s franjom i moon, stvari su se počele oblikovati. postala sam otvorenija, sretnija, dozvolim si ponekad da iznenadim svoju okolinu i pokažem im da sam drugačija, ali da im ne želim nikakvo zlo. i mogu ti reći da je sve bolje.
    oo, da, i mene povremeno povuku u to crnilo “realnosti”. imam svoje epizode, ali sada se prepustim u meditaciji tom izljevu misli koje se roje munjevitom brzinom, pustim ih da prođu kroz mene, i pustim ih neka odu. ne upali uvijek od prve, nekad mi treba nekoliko dana da se stabiliziram.
    ok. opet ja napisala traktat! baaaaa! idem sad na sranicu koju je preporučio franjo, da vidim svoju auru!
    pozdrav svima!!!

    Komentar autora/ice donadon | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

  58. e, da, zaboravih, a što kažete na zajedničku meditaciju u srijedu u 21 sat? nekako kako sam čitala, čini mi se da smo onda svi na broju.

    Komentar autora/ice donadon | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

    • može u srijedu u 21h.
      dodatak u vezi meditacije: dobro bi bilo nekih 5 min. prije početka meditacije napraviti vježbu dubljeg disanja (prvo nenaporno izdahnuti sav zrak a potom polako početi udisati do točke ugode – dublje nego inače). ritam si odrediti kako kome odgovara. dubokim disanjem smirujemo hiperaktivni um,pa je to uvijek dobrodošla praksa prije početka med.
      ima jedna dobra tehnika disanja. udiše se i izdiše naizmjenično kroz jednu nosnicu – koristi se prije med. radi se ovako: stavimo na čelo između i malo poviše očiju kažiprst i srednji prst jedan uz drugi,palcem prvo zatvaramo desnu nosnicu,polako izdahnemo kroz lijevu ,zatim polako udahnemo na istu. poslije otpuštamo palac (zrak je još u plućima) s desne nosnice i istovremeno prstenjakom zatvaramo lijevu nosnicu,zrak izdišemo na desnu,i ponovno udahnemo na istu.dalje se ponavlja istim redom. vježba pročišćuje živce,jača pluća i srce čuva ene.itd. sa izdisanjem počnemo i završavamo. ako je nos začepljen vježbu nije preporučljivo raditi.
      disanje 5 min. potom trajanje meditacije 20-ak min. ,ukupno 25-ak :-)))))))
      onda, može li u srijedu u 21h?

      donadon tvoja me priča naježila!
      začudo i ja sam mogu sad slobodno reći s vremena na vrijeme ne samo želio nego i tražio da odem odavde (s ovoga svijeta). gotovo više me se nije ticalo što će biti sa mnom, želio sam samo završetak. od premalo kilograma koje imam, u to zadnje vrijeme izgubio sam još nekoliko.prepustio se, a zatim sljedeće vrijeme počelo se događati nešto neočekivano: naišao na vas, kasnije su počela dublja iskustva svijesti, višestruko povećavanje ene. naime intuitivno mi se činilo (osjetio sam) da sam se u nekim momentima pomaka svijesti potpuno predao došao bi u stanje oslobođenja/prosvjetljenja. u ključnim momentima prekidao bih proces,i tu sam sad vjerujem/vidim pogriješio:-(. težnja k prosvjetljenju što više-što manje drži me dobrih 25 god.i sad najveći dio mojeg bića želi upravo to (do kad će ne znam).jedino u tome vidim pravi smisao pravog i potpunog življenja,ostalo gotovo sve mi je besmisleno.
      poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

      • ja mogu meditaciju u srijedu u 21,danas nažalost ne

        Komentar autora/ice tea0203 | 28 studenoga, 2011

  59. Uh, ja ne mogu srijedu ni petak.. imam redovan trening irskig od 20.15 do 21.45… a upetak dodatni trenig od 21.30 pa nadalje..
    Tak, da, ak može: ponedjeljak.. u bilo koje vrijeme..?

    Hehehe, baš mi je fora kad se svi raspišemo :-))

    Ovo s vodom je baš zanimljivo..

    Nego ovo što Franjo reče o istočnjacima.. ja opet imam isti osjećaj u vezi američkih indijanaca.. totalno, njihova glazba, jezici i da, čak i zaljubljivanje.. ali istu privlačnost osjećam i prema keltskoj tradiciji, iako tu nije toliko fizičke privlačnosti, koliko me privlači njihova glazba.

    Sad je malo kasno da se raspišem o tome, ali ima tu jedna jako zanimljiva stvar, a koju vam ispričam sutra…

    Sad, poslije 3satnog treninga, trebam istezanje, hranu, tuširanje i spavanje 🙂

    Vema laku noć i ljepe snove želim 🙂

    Komentar autora/ice moon | 27 studenoga, 2011 | Odgovori

  60. E da, donadon.. vidiš ja sam toliko puta bila jako blizu točke, da si oduzmem život. Najviše zato što niti jedan od mojih roditelja nije niti blizu indiga. Sami nisu krivi za to, ali puno puta su me svojim ‘represivnim’ mjerama, kako fizičkim, tako psihološkim dotjerali do samog ruba. Živjeti u u apsolutnoj represiji i potpunoj kontradikciji sa samim sobom ili ne živjeti, bilo je pitanje..

    No, kao i to donadon, sada znam zašto sam preživljela, ali ne i kako… slutim, da je netko ili nešto uvijek znalo unaprijed što i kako, te je u svakom tom najcrnjem trenutku postojala barem jedna osoba na tom svjetu, koju bi moj odlazak silno rastužio (bila je to ili divna prijateljica ili trenutni dečko), s vremenom se je broj takvih osoba povećavao (prijatelja i prijateljica, ne dečkiju ;-)) pa sam otkrila ovaj blog… i ostalo znate 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  61. irska glazba odražava dubinu svijesti i isto tako je inspirativna na svoj način,tako je barem doživljavam. afrički napjev, napjev američkih indijanaca ,njihov ples u transu (“divlji”), odraz dubine na njihovim licima, duboki izraz lica aboriđina i drugih sličnih naroda i njihove glazbe ,plesova,telepatije ,itd.
    čudesna Enya: http://www.youtube.com/watch?v=Ljm5225B_cg&feature=related
    utapao sam se u njezinim pjesmama i glazbi,a ima ih. kao da nije s ovoga svijeta…
    indijanska:http://www.youtube.com/watch?v=zpRNjoL-BjM&feature=related


    sad moram ići, čujemo se večeras.

    meditatacija može danas recimo u 18:30h i u srijedu u 21h.
    pozdravljam!

    Komentar autora/ice Franjo | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  62. Heh, ok.. ovo dogovaranje oko vremena zajedničke meditacije postaje polako zamarajuće… To je jedna od stvari koje me u svijetu koji me okružuje strašno nerviraju.. ljudi se ne mogu dogovoriti oko ničega i mislim, da je i to jedna od ‘zavjera’ koju nam društvo nameće – oduzeti nam i najmanju mogućnost, da se organiziramo, pa makar je to meditacija na daljinu.

    Zato, a podstaknuta svojim iskustvom meditacije vode od prije neki dan, predlažem slijedeće: neka svatko od nas nađe trenutak za meditaciju kad mu najbolje paše (ujutro, navečer, iza ponoći.. kad got..), nije važno ni koliko puta nedjeljno.. gad got.. Također, neka svatko od nas nađe svoj način meditacije, Franji pomažu vježbe disanja, donadon voli šetati i meditirati pored rijeke, meni pomaže ples, gibanje.. Svatko neka proba više načina, ako pomaže prosurfajte po netu ili posudite kakvu knjigu u knjižnici.. bez žurbe.. i neka svatko nađe svoj najbolji način.. nije važno, danas, sutra ili kroz mjesec dana.

    Naime, meni se čini, da su naši umovi već prevazišli nametnuta ‘prostor-vrijeme’ ograničenja. Svi u svojim snovima ‘skačemo’ kroz pomenuti prostor-vrijeme bez ikakvih teškoća.. vjerujem, da se isto može postići i u budnom stanju.

    Nešto malo sam čitala kvantne teorije dok sam pisala seminare za magisterij i vjerujem, da je to što piše točno (tim više što veći dio tih teorija ‘klasična’ znanost ne priznaje) iako sasvim neklasični ulagači ulažu puno love u istraživanja bazirana na tim teorijama.

    Materija ne postoji, vrijeme i prostor kakve su nas NAUČILI, da ih percipiramo, ne postoje. Sve je energija i sve je povezano. Misao je osnova svega. I zato sam sigurna, da smo povezani uvijek i nije važno u kojem trenutku po ljudskom mjerenju vremena idemo u dublju povezanost sa svemirom i samim sobom, u trenutku kad se jedan od nas uzdiže, svi se uzdižemo, energija putuje i nalazi svoj put. Kako drugačije objasniti da se svi osjećamo puno bolje već samim tim što smo svjesni da postojimo, što komuniciramo ovdje.. Može li tko od vas garantirati da meditacija mora koja me je dosegla prije neki dan nije rezultat već same ideje meditacije koju smo svi podijelili? Čini mi se, da ako si ‘nametnemo’ određeno vrijeme, to može jako brzo preći u obavezu i postati prisiljeno.. ja bi pustila, da nas naša unutrašnjost i dalje vodi tako kao što nas je vodila do sada..

    Uglavnom, to je samo prijedlog 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

    • nije bilo teško predvidjeti ovakav zaplet situacije,ne iznenađuje me baš. ima još stvari koje bi se mogle ispriječiti,njih nisam namjerno spominjao da se ne bi netko bavio eventualno tim mogućim problemom umjesto med.
      bez obzira što vrijeme ne postoji,moon mi moramo znati da naša svjesnost postoji u relativnom području vremensko-prostornog kontinuiteta i baš zbog toga snaga sinergije u skupnim (istovremenim) med. ima daleko veću pozitivnu moć……..
      zamisli neki teret kojeg treba premjestiti s mjesta na mjesto i da svatko pojedinačno od grupe pokuša premjestiti taj teret, zamisli koliko bi trebalo vremena i ene.u odnosu na grupu koja bi to riješila u hipu na sinergičan način (manje truda više uspjeha u kraćem vremenu).
      ovo što si navela točno je, no grupne med.daju puno puno više rezultata,to mi je poznato iz iskustva.
      točno je i to da ljudi za takvu vrst prakse trebaju biti obučeni od neke kvalificirane osobe…tek tad krenuti s praksom. možda je bolje nastaviti po starom, pošto ovo može inducirati na neželjenu razinu… možda se grupna namjera med. jednom spontano dogodi/ostvari,onako bez forsiranja…;-)

      Komentar autora/ice Franjo | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  63. hej moon! upravo si napisala post o onome o čemu sam mozgala i sama i planirala napisati.
    ja sam prije 18:30 krenula s pripremama, opuštanje disanjem, svijeća, jer ne volim biti u potpunom mraku. očistila misli i … onda je zazvonio telefon. naravno, da sam ga zaboravila isključiti. i to mi se javila prijateljica u boli i potrebi za utjehom. osoba koja me nazove 2-3 puta godišnje! hm… nadam se da joj je moje slušanje pomoglo.
    uglavnom, vratim se nazad meditiranju, opet sve iz početka, nije da mi je to teško ili problem, ali smijuckam se sama sebi.
    hahaha! telefon je opet zazvonio!
    smijem li primjetiti, da telefon jedva da koristim. zazvoni 1-2 puta tjedno, uglavnom se koristim mobitelom. i onda ovo danas.
    u pravu si. našli smo se svi ovdje bez ikakvih dogovaranja, bez viđenja. naše energije su se već dotakle.
    vjerojatno će se i dogoditi jednog dana, ako ne i uskoro, da nas energija spoji u jednom trenutku, bez planiranja.
    što se tiče Enye, apsolutni sam fan. i jako se mogu otkačiti na napjeve aborigina. praiskonski zov? ali naravno moj favorit je dragi pokojnik G. Bach. nije da sam klasičar, rijetko idem na koncerte, ne volim to umjetno, plastično pozerstvo, kad te netko prijekorno gleda jer si došla na koncert u patikama, ili rasčupane kose, ili ne do ti bog da te uhvati kašalj! zato, mp3, bach je moj, dok spremam, šetam, radim, i mogu slobodno zaplesati kad mi se prepuni srce milinom. i da, ne volim ga slušati u izvedbama na orguljama, samo gudači i klavir.
    i uz njega, Coldplay, čija me glazba tjera da se ponašam kao dijete, raširim ruke i vrtim se, vrtim, vrtim……hehe! nisam baš neka plesačica, ali uživam u tome! zato razumijem tvoju slobodu u kretanju, u plesanju.
    franjo! kako je prošao tvoj pokušaj? Cresa?
    e, da, isprobla sam i ja pogledati svoju auru. jako me podjeća na boju opala. tamnoplavog opala u kojem se miješaju svijetloplava, tamnoplava, ljubičasta i nešto bijelih iskrica. kao vrtlog koji struji oko ruke.

    Komentar autora/ice donadon | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

    • žurio i došao kući tek 5 min. prije pola sedam, oprao ruke, onako baš gladan hitro otišao u sobu, malo se nadisao :-)))) i počeo med. osjetio sam povremeno ugodu od finijih energija,mentalno uključivao vas (Cresu najviše) i tako do pet min.prije sedam. smetao me nije nitko,glad prestala tijekom tog vremena…….. opet da ponovim mooninu ene. osjećam kao od nekog dobro dobro poznatog.

      Komentar autora/ice Franjo | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  64. Evo, ja sam odmeditirala u jednu sliku.. ne znam zašto, dobila sam ideju i prenjela ju na platno (za sada samo skica olovkom…).

    Ma meni se čini, da treba još malo pričekato, slažem se s Franjom: zajedno smo jači, ali počevši od sebe, dogovaranje vremena meditacije i načina.. malo me podsjeća upravo na segmenat crkve (od kojeg sam pobjegla).. npr. u petak moraš postit, svaki dan molit krunicu, ić na misu… bla, bla, bla.. ništa se ne mora, a još manje točno određene stvari u određeno vrijeme, sa unaprijed određenim riječima i ritualima.
    Kaotičnost koja me nosi kroz život i zbog koje sam na prvom mjestu bila depresivna, jer me je odvajala od drugih, je ista kaotičnost, koja me je dovela k vama, i ne namjeravam ju ponovno gušiti. Uživam u konačno pronađenoj slobodi, da mogu putiti misli slobodno lutati po dimenzijama, da mogu pustiti energiju prema ljudima, bez naredbi i opterećivanja, nalazi put sama. Ja na vas pomislim milion puta na dan, moja ste nova obitelj, a osjećam i da vi mislite na mene.
    Imam osjećaj, da čak i ako se ne dogovorimo, postoji prilična mogućnost da ‘zameditiramo’ svi u isti mah, čak i prije nego ako se dogovaramo…

    Pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

    • draga moon hvala ti!!!
      i tebi donadon!!!
      i mene guše obaveze;pritisci,brzanje me izluđuju….

      Komentar autora/ice Franjo | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

  65. Franjo, ti si fenomen.. ja ne mogu gladna ni zaspati, a kamoli meditirati.. svaka čast, po mojem si ti ‘najjača karika’ što se tiče meditacije (mi bi te ionako samo vukli dolje ;-))

    Šalim se malo.. naravno, vjerujem u moć zajedništva, ali da bi pronašli jedni druge u vremenu i prostoru, po mojem trebamo najprije pronaći sebe izvan vremena i prostora, a za to trebamo, pazi foru: svoje vrijeme i prostor…

    Franjo, hvala tebi jer nas podstičeš na meditaciju.. iskreno, ja se sama skoro nikad ne sjetim, a paše mi.. možda nećemo tako skoro uspjet meditirat u isto vrijeme, ali ti samo nastavi opominjat.. veće su šanse da se sretnemo u nekom transu..

    Laku noć svima i ljepe snove želim 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 studenoga, 2011 | Odgovori

    • što mislite (želim čuti vaše mišljenje) je li za vas ista stvar kvantno polje ili recimo jedinstveno polje (ima još naziva) u fizici, s pojmovima čista svijest,samosvijest, apsolutna svijest ,temeljna svijest (nepobuđeni) bitak,brahman,kozmička svijest,atman itd. nije provjera znanja niti neznanja radi se o nečem drugom… – obavezno odgovorite:-)

      bit med. je da se barem približimo osnovnoj svijest, kasnije uronimo u nju odakle nastajemo, postajemo, toj svijesti beskonačnih mogućnosti i da odatle svjesno slobodnom voljom krojimo svoju sudbinu kako nam odgovara u svakom datom trenutku. to znači da smo sposobni potpuno gospodariti svojim načinom života. dodir s izvan vremenskim daje nam mogućnost čak i “kršenja” prirodnih zakona bez da se može štogod dogoditi u obliku nuspojava.
      međutim za to treba dosta vremena,nekad više, danas smatram puno manje. prema tome transcendiranje smatram nečim najvažnijim što se čovjeku može događati. ostalo je …..

      moon koja je to slika na koju meditiraš,naravno ako nije tajna.
      ne znam što je s donadon,čini se da je duboko zameditirala….

      hajd’ zdravo i veswelo!

      Komentar autora/ice Franjo | 29 studenoga, 2011 | Odgovori

  66. hej ljudi….

    pokušat ću nekim redom…
    Franjo ja sam svoj teret udomačila u sebi prije 30 godina. živim s njim i to je jednostavno to. Ne mogu i ne želim to maknut iz sebe. Ne mogu to objasnit. nije to samo ovaj moj blesavi život, puno toga leži u meni….
    Što se ovog života tiće, istrpila sam sve moguće oblike zlostavljanja, pubo alkohola u so called obitelji i na kraju sam mami pružila golemu podršku da ode od svega toga.. danas smo sretne, nije to više vrijedno spomena, jer sam ja puno toga naučila, tako da se čak usudim reći drago mi je što sam to proživjela na neki način…. na neki drug način pitam se zašto…. zašto baš ja?
    ljudi zaista vas ne želim rastužiti s ovim i ne želim da se rastužite, zaista ne želim…
    Evo vidiš Donadon da nije pametno da ja pišem svoju priču….
    Enya je pre pre predivna…. u spoju sa Enigmom, čisto predivno savršenstvo… jedino što mogu reći o tome 🙂
    Da li ste ikad doživjeli da vam je neka stvar toliko jako dobra, da boli, da osjećate jednostavno onu fizičku bol…?

    ja jesam, i to želim podijeliti s vama….

    možda me pjesma jednostavno asocira na moju duboku podsvijest…. možda na nešto što ne mogu još otkriti.

    poslušajte…

    Mene fascinira Italija…. točnije Sicilija i to otkad znam za sebe…. Sa 8 godina dobila sam pregaču sa ‘ kartom’ Sicilije. Bila sam toliko sretna i uzbuđena da je to nešto nevjerojatno… gutam filmove i knjige o talijanskoj mafiji…..
    Da li se sjećate reklame fererro roche i pjesme Con te partiro…. evo

    http://www.youtube.com/watch?v=fiA3cHk2Aas&feature=related samo ovo je engleska verzija ajmo to tako reći, hrv verzija je bolja 🙂

    ugl ne samo jednom znala sam toliko jako plakat na tu cijelu reklamu…. bila bih u totalno drugom filmu i nešto duboko duboko u meni bi se pokrenulo i ja bih odjednom bila u suzama…..

    kad sam napisala u svom prvom komentaru da nisam normalna bila sam u pravu…..

    meditacija…
    ulovila me kratkotrajna gripa. prespavala sam popodne i cijelu noć… danas sam ko nova. trebala sam imati goste u pon popodne zato sam vam napisala da ne mogu, pa se to u trenutku promijenilo a mene skrpala gripa…..

    pokušavala sam vidjeti svoju auru i nisam uspjela… tužna sam zbog toga. samo ju ja nisam mogla vidjet. to sam pokušavala u ned ujutro i jedino što se dogodilo je da je ruka počela drhtat a u glavu pojurila vrućina…. 😦
    toliko o auri… 😦

    napominjem još jednom ovo sve što sam napisala nisam napisala iz razloga da bi vas rastužila…. niti mi je namjera slat vam nedaj bože negativnu energiju… jer ja sam ok, pa budite i vi….

    ljubim vas i grlim sve!

    jao skoro sam zaboravila Fanjo oprosti!

    Kvantno polje, samosvijest, apsolutna svijest ,temeljna svijest, meni su ti to strani pojmovi…. nikad se nisam s takvim stvarima bavila, tako da ja tu ne mogu puno pomoći…. 😦

    Komentar autora/ice cresa | 29 studenoga, 2011 | Odgovori

  67. ok, zašto se cijeli spot pokazao ja zaista ne znam…. 😀
    htjela sam da bude samo link….. 😀 hahahahahahahha!!! kak sam zbunjena!!! 😀

    Komentar autora/ice cresa | 29 studenoga, 2011 | Odgovori

  68. evo me!
    prvo obavezni odgovor: kvantno polje – za mene kozmička svijest. stanje u kojemu sve postoji, ne postoji, mogućnost postojanja bezbroj svijetova u isto vrijeme na istom mjestu. to je bilo prvo što sam pomislila kad sam se prvi puta susrela s tim pojmom. i još je mnogo više, ali i manje. nešto što ja ne mogu riječima objasniti ni sebi, a kamoli drugima.
    i da, opet sam se navukla na malo previše meditiranja. ali ovaj puta sam imala fantastičnu viziju. i nisam željela, ili mogla izaći iz nje. zato sam danas poprilično iscjeđena. smirena, apsolutno uravnotežena duhovno, ali usporena i umorna fizički.
    Cresa, prekrasna je pjesma, bolna.
    ja sam već se naučila izbjegavati te prekidače boli. šta misliš zašto sam se okrenula Bachu? Bol ode preduboko i teško mi je ponovo izvući se iz te crne rupe, a ponekad to i ne želim, a znam da moram. Znam da to zvuči banalno, ali jako mi pomažu moje životinjice. moja ćukica i maca. oduvjek sam daleko bolje kužila životinje nego ljude. ne lažu, ne razmišljaju duboko, već samo reagiraju na energiju. u mojim crnim trenutcima obično me pišuljica (pas) i lovac Luka (mačak) izvuku. imam sestru, koju jako volim, koja otvoreno i jako voli mene. ona je jedina osoba iz moje bliže okoline koja me prihvaća upravo ovakvom kakvom jesam, ali niti njezina ljubav i razumjevanje mi ne pomaže onda.
    tako, da razumijem kako se osjećaš.
    svako od nas ima svoj način meditacije, vjerojatno ga već imaš i ti, samo nisi svjesna da je to ono što činiš.
    moon, lol!!!
    razumijem frustraciju. toliko dogovora…. hahaha…. znaš kako se kaže: čovjek planira, a bog se tome smije.
    jednom, sigurna sam u to, da ćemo svi zajedno meditirati bez ikakvih dogovora.
    ionako ne volim linearno gledanje vremena.
    toliko za sada!
    pozdrav svima!

    Komentar autora/ice donadon | 29 studenoga, 2011 | Odgovori

  69. Huh.. koliko pitanja 🙂

    Franjo: slika je vrlo zanimljiva.. kad je završim fotkat ću i poslat po mailu.. ne bih je opisivala.. Što se tiče pitanaj o kvantnom polju, mogu reći, da se nisam dublje posvetila proučavanju iako, da, mislim da bi kvantno polje moglo biti isto što i polje misli. Premda je jako teško promijeniti naše ukorijenjene navike, da vjerujemo samo u ono što vidimo, mislim, da je to samo površina ledenog brijega. Plutamo na tom beskrajnom polju svijesti ili kvantnosti i zaista je prepuno mogućnosti koje ne koristimo. Transcendentalna putovanja, stvari koje se suprotstavljaju ‘zdravom’ razumu (levitiranje, pomicanje predmeta pogledom, mijenjanje strukture materije samo pomoću misli, prolaženje kroz zidove, putovanje sa mjesta na mjesto u trenutku – pomoću teleportacije, telepatsa veza za ljudima koji mogu biti i milionima kilometara daleko.. itd.) sve to je po mojem, ne samo moguće, nego su naši preci upotrebljavali te sposobnosti svakodnevno.
    A što se desilo i klako smo ih izgubili ne znam. Čini mi se pak, da smo upravo mi, oni koji imaju zadatak vratiti te sposobnosti čovječanstvu, pa makar i samo toliko, da ih se sjetimo i pokušamo doseći, generacije iza nas će nsataviti i tako dalje, dok se sve to ne vrati..
    Evo, nadam se da nije preširok odgovor 🙂

    Cresa, ja i dalje mislim, da što got nosiš u sebi i koliko got ti to ponotranjila, ako te to ‘grize’ i ne da ti spavat i imaš noćne more i kupiš negativnu energiju od drugih itd., to mora van. Ne znam koliko grozna su bila tvoja iskustva u obitelji, mogu si samo misliti.. ali vjeruj mi iz iskustva ti mogu reć, kad to jednom baciš van i duša ti zadiše, nevjerojatne stvari se događaju. Uzmi si vremena i raščisti s tim.. isplati se.

    I ne brini, čak i ako napišeš najgroznije stvari, nama neće biti ništa. Na ovim blogovima sam već svašta pročitala i svašta vidjela. I sama sam imala gadnih iskustava u obitelji i mislila, da sam jedina. Meni je puno pomoglo, da sam to podjelila sa ljudima oko sebe i ovdje na blogu.
    I od kad sam to riješila, između ostalog (porast svjesnosti o svojim talentima i željama te moć, da se usmjerim na stvari koje želim) već par godina me nervozna osoba ne čini nervoznom, niti me može naljutiti netko tko je ljut.. Jednostavno mi je sve skupa smješno, kad vidim, da se netko pizdi bez veze (a uglavnom se ljudi pizde bez veze) odvalim se smijati..
    To ne znači da sam uvijek nasmješena i vesela kao kakav hipi, o naprotiv, znam biti jako ogorčena, žalosna i raspižđena, ali me u takvo raspoloženje dovedu svijest o zlu i naopaku na tom svijetu (politika, globalna politika, nepravde, ratovi, uništavanje zemlje i td.), nikako nervozna službenica na šalteru, neljubazna medicinska sestra ili živčan vozač koji trubi iza mene.. oni su mi samo smješni u svojoj patetici.

    Komentar autora/ice moon | 29 studenoga, 2011 | Odgovori

  70. hej društvo!
    gdje ste nestali? odmeditirali u zaborav?
    apsolutno se slažem s moon. u vezi s cresom.
    pa izgleda da i ja nemam baš puno za reći. hm.
    pozdrav svima!

    Komentar autora/ice donadon | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  71. Mah.. mene opet muče sinusi.. al ovaj put sam si sama kriva.. naime svemir mi je dao namig (izbjegavati mlijeko i mlječne proizvode i jaja, jer podstiču stvaranje sluzi) i dok sam se držala navedenog sve je bilo super, onda mi je kolegica (koja ima iste probleme kao i ja) rekla, da kad se umiri, mogu prestat sa dijetom.. i ja prestala.. i sve se vratilo.. i sad već 5 dana neće prestat.. al bude, osjećam 😉

    Inače sam trenutno sama doma, raširila po stanu kamenje, školjke, fimo masu, boje, perlice.. i stvaram.. čim bude gotovo slikam pa stavim na web.. U međuvremenu možete uživati u onom šta već je gore: http://metuljckovvrt.weebly.com/index.html

    Komentar autora/ice moon | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  72. Ok, vidim da smo se malo krivo skužili…. napisala sam u svom zadnjem komentaru da sam dobro…. napisala sam da ne želim širiti negativnost bilo kakvu baš zato da me ne skužite krivo…
    spavam po noći ko beba, noćnu moru ne pamtim kad sam zadnji put imala…. ono što sam podijelila sa vama od svog života događalo se u periodu od 1god do 20 god. To je pokopano u meni i iz toga sam ja naučila ono najbolje… to je moj život koji sam proživjela i koliko god vi željeli da ide iz mene ne može jer kao što rekoh to je moj život. Ja znam da sam indigo već cca 5 god. Sa samim saznanjem sam shvatila da sam morala proći to što sam prošla, da sam sama birala ovaj život i svoje roditelje, da bih mogla nešto naučiti i jednog dana djelovati kako treba.

    Znači još jednom da ponovim ja sam dobro. to što privlačim tuđu energiju kako pozitivnu tako i negativnu (samo što se uglavnom priča o onoj negativnoj) je normalna karakteristika indigo djece, znači ljudi, to nije ništa čudno, pozitivno je i jako kad možeš otpustiti negativnou a zadržati pozitivnu energiju.

    To što me boli pjesma, to što se u mojoj podsvijesti pokrene nešto i zaplačem na reklamu, zar to nisu odlike indiga i prejake osjetljivosti?

    Zaista sam mislila da ćete me skužiti……

    moon onaj komentar koji sam ti napisala je da nisam mislila da se ljudima treba otvoriti oči o tome što jedu i da nije dobro ubijati životinje, to je nažalost za ovaj svijet jedna viša razina.
    Ono prvo što treba, je ljudima otvoriti oči da se međusobno poštuju u nekim svakodnevnim situacijama, da ne mogu biti nezadovoljni s životom i poslom ako sss imaju 6000 kn plaću jer postoje ljudi koji su sa faksom bez posla. Da ne postoje hrvati, srbi, muslimani, njemci, židovi, talijani i što ti ja znam što ne, nego da postoje jedino ljudska bića…… koja su stvorena da bi se voljela i veselo išla kroz život….. da je život dar od Boga koji treba provesti i odživjeti što je moguće ljepše…. odbacivanje života je grijeh i vrijeđanje Boga……

    Ljudi kada to nauče, kada se nauče međusobno cijeniti, voljeti i poštovati, voljet će i poštovati i životinje…. neće ubijati dupine, neće mučiti životinje iz neke zabave, i šta ja znam što još…..

    toliko od mene….

    Komentar autora/ice cresa | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  73. oprosti cresa što sam te povrijedila. žao mi je.
    a sve ovo što govoriš o frustracijama u vezi ubijanja životinja, neosjetljivosti drugih ljudi… sve to razumijem, i samoj mi se s vremena na vrijeme skupi to nezadovoljstvo i bijes na nepravednosti, i manjak želje ljudi oko nas da se otvore onome bitnome. ljubavi.
    franjo je to odmah skužio, na početku našeg druženja na ovoj stranici.
    kao što često kažem, ne razumijem ljudsku vrstu baš nešto najbolje. čemu toliko nezadovoljstvo, ljubomora, zavist????
    zaista ne kužim kako može toliku masu ljudi pokretati bijes.
    ono što sam do sada naučila je: zapravo u srži ljudi su prilično dobri.
    ja isto tako ne volim podjelu ljudi na rase, boje, vjere, i ostale glupave kriterije.
    često sam u situaciji da slušam dosadne tirade zatucanih ljudi. zaista se trudim da ne odreagiram na sve to, ali povremeno popuca debeli zid moje zaštite i upuštam se u uzaludan dijalog s osobama koje ne žele poslušati argumente koje nudim. i onda ponekad i fizički obolim, jer emocije me isciijede, te negativne emocije.
    općenito volim sve oblike života, no dobro, možda nešto manje volim komarce i muhe.
    moji favoriti su naravno psi, mačke, drveće!
    moon! pogledala sam metuljckov vrt! svjećnjaci su fantastični! osobito mi se sviđaju stone people. love it! a onaj na kojem se vidi fosilni otisak puža!!!! aaaaa! prekrasno!
    drži mi se! nego kako ti ide ples kad imaš takve probleme? uspjevaš li to maknuti u stranu dok plešeš ili te ometa?
    i naravno, franjo!! gdje si?

    Komentar autora/ice donadon | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  74. draga moja Donadon…. 🙂 🙂 kako si predrago biće…. nisi me povrijedila… dogodilo se malo nerazumijevanje i to je ok…. zato sam i napisala ovaj post da se jednostavno zna… 🙂

    sve znam i razumijem što si napisala…. kad me nešto naljuti ja puknem na van, ljutim se i glasno uzgovorim trenutno i to mi olakšava sve… danas sam na poslu doživjela jednu jako užnu situaciju od jedne osobe koja se jako loše postavila prema svojoj zaposlenici. tretirala ju je kao jedno balavo derište…. jako me tog trenutka to rastužilo…. pukla sam vikala drugoj svojo kolegici kako sam ljuta i kako dotičnu treba strefit u glavu…. (sva sreća moja kolegica je shvatila da sam ljuta na dotičnu osobu a ne na nju … 🙂 😀 ) nakon toga mi je bilo lakše, kad sam sve izbacila van….

    to je prestrašno… a takvih odnosa se nagledam svaki dan hrpetinu…. 😦

    Komentar autora/ice cresa | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  75. pozdravljam društvo!
    prvo, hvala na odgovorima!
    … cresa, svi smo svašta o sebi napisali,nešto dobro,nešto kao loše, pa tako i ti. nećemo suditi nikoga zbog njegovih “mana” jer pored dobrih strana svatko od nas ih ima, i u tome jest draž i čarolija života.dakle nitko nema idealan život, to je nemoguće u ovom relativnom svijetu………..jedino se je moguće uskladiti sa silama i zakonima svemira……
    npr. mene ovo maglovito jesensko vrijeme učinilo/uspavalo da povremeno više volim slušati ili šutjeti nego pričati. više puta sam otvorio ovu stranicu u namjeri da pročitam eventualno nešto već napisano od vas – trenutno više mi odgovara “slušanje”;-)
    moon jesi li probala sojina i rižina mlijeka? (ne stvaraju sluz) super su, osobito rižina. u zadnjih nešto manje gudinu dana s vegetarijanske prehrane prešao sam na vegansku, tako izbacivši sve mliječno životinjskog porijekla. ustvari nikad mi nije ni odgovaralo to mlijeko.
    sojino mlijeko u ciglastom tetrapaku totalno je odvratno za piće,njega probaj ne probati :-). cijene sojinog i rižinog kreću se za 1 L od 17-24kn (ovdje) ovisno od proizvođača i drugih faktora na tržištu :-))))))
    donadon ako ti se da opiši malo više nešto iz meditacije,inače volim “slušati” takve stvari,inspiriraju me…… nekako sam trom,čini mi se da znam gdje ponovno ponavljam greške.
    pratim eventualno štetne kao i dobre reakcije,pa je tako lakše ispraviti štetno djelovanje.

    može pitanje? :-))))))))))))))))))
    kako biste vi objasnile nadsvjesno,ili što je za vas nadsvjesno? može i skalarno ako vam tak’ odgovara. please.
    gdje nam je Tea?
    sve jednako pozdravljam!!!!

    Komentar autora/ice Franjo | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  76. Uuuu, aktivirala se škvadra… 🙂

    Toliko napisano, objašnjeno.. razjašnjeno..
    Cresa i ja se ispričavam, šta bi rekli lingvisti, došlo je do šuma u komunikacijskom kanalu.. Jako mi je drago, da se stvari koje si na početku pisala odnose na prošlost i da si to prebrodila. A istina je, svi mi imamo stvari koje vučemo sa sobom i koje nas ovako ili onako podsjećaju tko smo bili i što smo preživjeli. Neka pitanja se jednostavno uvjek iznova pojavljuju i čini se, ni jedan odgovor nije dovoljno točan, da ih ugasi zauvjek.
    Nego Cresa, ako nije tajna: gdje radiš tj. s čime se baviš? Iz tvojeg opisa čini mi se neka firma.. svaka ti čast, mene su takva mjesta već toliko puta zgrozila i zgazila i jedva sam se izvukla i sad sam preprepresretna da s mužem nekako krpamo kao free lance prevoditelji i ja usput pokušavam tu svoju umjetnost gurat, e da, smijete mi držat palčeve da konačno nekaj prodam sad oko božića :-))

    Donadon, hvala na brizi, od kad pazim što jedem upale nisu tako grozne, cijedi mi se sluz niz grlo i malo kašljem jer mi je grlo spaljeno od sluzi, hvala Bogu, mogu disat, tako da ples nije problem, nije takav užitak kao kad sam zdrava ali.. nadam se da ću bit čisto zdrava uskoro, jer nas čeka duuuug tjedan, nastupe imam 12, 13, 15, 17 i 27 prosinca, od toga 4 sa mandolinskim orkestrom ljubljana, dva vrlo gala (jedan u filharmoniji i jedan u vrlo poznatom centru kulture). Uglavnom.. držim palčeve i za to 🙂

    Franjo, pijem već dugo sojino i riževo mlijeko. Muž je vegetarijanac, tako, da od kad smo skupa (6. prosinca bude okruglo 3 godine :-D) sam i ja skoro vegeterijanka. Kod nas je litra od 2 eura pa nadalje, osim u hoferu (gdje mi kupujemo) tam je nešto više od eura. Neopisivo skuplje od recimo 1 euro za 1,5 litra svježeg domaćeg, od tu jedne susjede koja ima krave doma..
    Ja inače mljeko obožavam, od malih nogu smo u slavoniji išli navečer po mlijeko, baka je čak neko vrijeme imala i kozu, pila sam nekuhano kozje mlijeko, ne znam jel mi finije svježe, kiselo, kajmak ili domaći putar.. a evo, tijelo mi pokušava nešto reći i to vrlo glasno 🙂 Inače sam disciplinirana i jedno tri mjeseca nisam jela baš ništa s mlijekom ili jajima i bilo sve super, onda mije kolegica rekla, da kad se umiri smijem jest opet sve (i naravno, nije mi morala dva put reć) i evo.. dva jaja i komad parmezana.. i evo nas nazad.. al, kažem nije ni pola tako strašno i uz to.. osjećam, da prolazi 🙂

    Hehehe Franjo, ti si pun nekih mističnih pitanja.. nemam pojma šta je nadsvjesno, jer ni sa svjesnim još nisam raščistila. Znam, da definitivno postoji. Meni je sve to energija, koja se kreće i nema jasnih granica. Zadnjih godina doživljavam vrlo čudna stanja polusna, sjećanja.. ma puno stvari… Sve sigurnija sam da se sjećam svojih prethodnih života.. što znači da je to negdje pohranjeno i očito, povezano sa mnom sada i ovdje i s vama i sa svim svemirom tj. cjelokupnom pojavnošću vidljivog i nevidljivog. Ma moglo bi se tu puno filozofirat, ali mislim, da kako got opisivali stvari, svi koji smo ovdje osjećamo određene stvari i osjećati je puno točnije nego pokušavati definirati.. Zato ću preskočiti ovakva pitanja 🙂

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  77. aaaa, tu si!
    mislila sam si da si opet u svom sanjivom stanju.
    jel ti to vršiš neku anketu? šala mala!
    nadsvjesno, za razliku od podsvjesnog kojeg smo nakupili ovdje, ostaci sjećanja na ono prije, je nešto vrlo jednostavno. barem za mene.
    to je ono što zapravo jesam, i ja i ti i svi ostali, i sve ostalo. ona energija o kojoj smo svi imali ponešto za reći. jer evo upravo sad, ja sjedim za tipkovnicom, pišem tebi odgovor, razmišljam istovremeno o nekoliko drugih stvari, moja podsvjest fajlira iskustva skupljena u toku dana, a moja nadsvjest, odnosno onaj dio koji ja dijelim s nadsvjesti je svugdje, trenutno ja ne znam kako da dođem do nje. možda i ne trebam doći, sjediniti ću se jednog dana s njom kad obavim svoje zadatke ovdje.
    toliko o nadsvjesnom.
    nisam znala da li je to pristojno pričati o viziji. bila je prekrasna, oslobađajuća, istovremeno me zarobila, odnosno željela sam ostati tamo. pričala sam ti kako sam bila prekinuta u dva navrata putem telefona. i onda sam se vratila nazad u kuhinju, sjela na pod, ispred mene svijeća i zapravo se smijući svojoj “peguli” nadisala, opustila i odlutala. svemir, tišina, sjedim u sredini svega, iz mene izlazi mlaz neonskoplave svjetlosti. svjetlost kreće prvo iz mog donjeg dijela tijela, penje se do glave i izlazi kao debeli mlaz uvis, i onda se pojavljujete vi svi. ti, moon, cresa i tea. i isto kao iz mene, tako i iz vas izlazi svjetlost i stvaramo neku vrstu rešetke između nas, ali i u vis. ali nismo sami, tu je još puno takvih grupa. crnilo svemira (koje ni u kom slučaju nije opasno ili zastrašujuće, već samo jest), vibrira od svjetlosti.
    i onda su mi mišići posustali. malkice sam se zanijela, nisam pala, ali sam se trgla. potpuno opuštena, osvježena, ali i umorna.
    rekla sam ti da sam bila iscijeđena idući dan, iako sam jako dobro spavala. ali opuštena i u miru sa sobom i svijetom.
    eto ga, dovoljno štiva za čitanje?
    pozdrav svima!

    Komentar autora/ice donadon | 1 prosinca, 2011 | Odgovori

  78. pozdrav svima!

    Tu sam na blogu svaki dan,čitam i razumijem sve što pišete.Malo sam se ugasila ovih dana,nešto jako utječe na mene, ne mogu otkriti izvor ni razlog.Ispunjena sam negativnom energijom pa da vas ne zamaram malo sam se primirila :).Vidim da ste mi svi ok.

    Šaljem vam pozdrave i zagrljaje

    Komentar autora/ice Tea | 2 prosinca, 2011 | Odgovori

    • hej Tea!
      samo se ti odmaraj. mislimo na tebe. uostalom, svi mi povremeno zbrišemo u sebe i liječimo se.
      pozz!

      Komentar autora/ice donadon | 2 prosinca, 2011 | Odgovori

  79. Pusa svima i veeeeeliki zagrljaj :-)))

    Komentar autora/ice moon | 2 prosinca, 2011 | Odgovori

  80. ljudi moji, ne znam kakav je dan bio vama danas, ali meni je bio veličanstven! dočekala sam napokon i sunca vidjeti. i naravno, čim sam stigla s posla, moju ćukicu u auto i bjež izvan grada u šetnju!
    aaaa, kakva ugoda, zadovoljstvo, nisam mogla skinuti osmijeh s lica. Evo moja ćukica tilly, spava pravedničkim snom, umorna, čak se malo i okupala u dravi. luda jedna! disala sam punim plućima, meditirala na osami, na suncu. kakav dan! a sada idem praviti kolače. hah! baš sam prava teta!
    nadam se da ste i vi ostali danas doživjeli nešto tako lijepo kao ja.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

  81. Donadon.. baš mi je drago za tebe.. ajd bar nek je netko imao ljep dan 🙂

    Mene pak u depru vode sinusi, vani je krasno, otoplilo, magla se razišla (a ja volim i maglu) i sad je kiša, a volim i kišu jako.. al kad jedva dišem, ništa ne mirišim, sve mi je bezveze.. niš mi se neda.. Ono, stalno mi se čini, da mi je malo bolje, a nikako da prođe.. ili mogu disat ali me grlo boli, onda se opet grlo ozdravi, a nos se začepi i tako već cjeli tjedan.. da, moglo bi biti i gore: da je sve odjednom.. hvala Bogu nije 🙂
    Al svejdeno mi je već dosta i previše te moje osjetljivosti i grrrrrr.. Ne znam više što napravit! Jedem najzdravije moguće, sve bio, eko, domaće, uglavnom svježe i puno voća i povrća, alge, macu, kvinoju, sojino mljeko.. vježbam redovno, spavam dovoljno, nemam stresa jer nemam stalni posao (doduše to je neke vrste stres, al recimo, da nemam svakodnevno stresiranje zbog posla).. meditiram i umjetnički se izražavam… Ne znam što više moje tjelo hoće od mene, ako je ovo prelazak u kristal: it sucks 100%, možda postajem svjesnija nekih stvari i rastem duhovno, al pošto sam skoro cjelo vrijeme bolesna uopće ne mogu uživat u tome, non stop sam iscrpljena, spava mi se, nikud mi se ne ide, ljudi mi idu na živce, a da i ne spominjem, da ne uživam u plesu onoliko koliko bi da sam zdrava :-/
    Danas sam baš ljuta zbog svega toga!! Imate kakav savjet.. ?

    Komentar autora/ice moon | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

    • moon… 😦 😦 😦 žao mi je zbog ovog tvog stanja, ali te kužim… i ja imam svoju fazu sinusa…. danas ujutro sam se probudila boljela me cijela glava, i korijen nosa, jučer su mi oči htjele ispast iz glave jersu me boljele kosti i prostor oko očiju… i to toliko jako da su mi suze curile…. ne znam što da ti kažem jer ne znam ni kako da sebi pomognem… mama ni je kupila ulje od planinskih biljaka koje mi je jednom prilikom pomoglo… pa se mažem s tim uljem i mirujem…. jedino što ti mogu reći, ako ti se spava, spavaj, ako ti se neda ustat iz kreveta nemoj (ako si ikako to možeš priuštiti) ako te ljudi živciraju nemoj uopće dolaziti u doticaj s ljudima…. mžda ne bi sada trebala niti plesati nekoliko dana, jer kad vidiš da ne uživaš u plesu toliko kao i inaće to će te iživcirati još više….. meni je vikend, i otkrila sam da za vikend, ne želim gledati nikoga i raditi ništa i tako mi prolazi vikend, odnosno svaki vikend…. punim se i odmaram se i to me jako smiruje….. evo pročitaj ovo i razmisli….. možda i ti sama sve ovo znaš,… možda ti malo bude lakše, ako ti kažem da znam kako ti je…. u isfrustriranosti da te toliko boli da ne možeš disati, ili si s druge strane tako jako začepljena da se gušiš…. pitam se u takvim situacijama zašto ne mogu ispunjavati onu osnovnu životnu potrebu, a to je disanje… 😦
      drži se draga moja…. 🙂 proći će, mora proći jer sve uvijek prolazi, koliko god to sad glupo zvučalo i živcirajuće zvučalo…..

      najveći i najtopliji zagrljaj ti šaljem!!!

      ovo je brzi komentar, pročitam još jednom sve prošle pa napišem još nešto….

      Komentar autora/ice cresa | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

      • Ma znam, da će proć.. al vraća se cca svaka dva mjeseca i traje po tjedan, dva.. tri.. dosta mi je već spavanja, zadnjih godinu dvije, pola života provodim u krevetu i čekanju da neš ‘prođe’ 😛
        Ma, ples me još najviše veseli od svega, a i zbog nastupa nemam taj luksuz, da se maknem. Ustvari neću, jer sam toliko trenirala i veseli me nastup i neću, da neko dugi uskoči umjesto mene..
        Ma, možda sam tako nervozna i zbog ove južine što nas je dostigla s mora.. ne podnosim taj vjetar, od njega ljudi lude..

        Uglavnom, kod mene je danas glup, glup, glup dan i jedva čekam, da prođe i nadam se da će sutra biti bolje..

        Joj, žao mi je da i ti imaš tih problema, u biti bila bi sretnija, da znam da sam jedina.. jer ne priuštim ovo nikome..
        Meni su inače pomogla ova dva linka: http://www.colloidsforlife.com/silver_Sinus_Infection_Sinusitis.html , http://www.thehealthierlife.co.uk/natural-health-articles/allergies/natural-remedies-sinusitis-relief-00279.html (nisam išla na koloidalno srebro, u prvom krugu je već ocat bio dovoljan i uzimam trenutno bromelain, cink i kvercetin (iako niti približno u količinama u kojima bi trebalo – jednostavno nemaju po ljekarnama.. a sa interneta mi je malo riskantno naručivat, a nije baš ni jeftino..).

        Komentar autora/ice moon | 3 prosinca, 2011

    • moon…. možda je ovo zaista odgovor, kao što si ti i sama napisala…
      a i ostali….
      ne otkrivam toplu vodu, znam, ali…. za sebe sam otkrila nešto detaljnije, pa dijelim s vama, možda ste svjesni toga, a možda i niste, ne znam…. hehehe, znam, ne znam… u svakom slučaju:

      http://www.ikm.hr/Default.aspx?dsplType=5&IDcl=58&headline=Prijelaztranzicija-iz-stanja-odraslih-indigo-osoba-prema-kristalnom

      😀

      Komentar autora/ice cresa | 4 prosinca, 2011 | Odgovori

  82. curke moje, baš mi je žao što vas je tako gadno pritislo.
    moon, ti zaista često imaš upale sinusa. pretpostavljam da si isprobala homeopatiju?
    mislim da nemam nikakvih novih zrnaca mudrosti po pitanju boleština.
    već sam prije pričala moon, kako meni najviše pomaže osama, samonametnuta izolacija, kad sam bolesna. i litre čaja od ginsenga i limuna. probleme sa sinusima rijetko kad imam, obično samo kao nuspojavu neke teške viroze. nikad ovako kao vas dvije.
    i do sada sam primjetila da mi je bilo koji oblik fizičke bolesti direktno povezan s duhovnim stanjem.
    npr. do nedavno, zadnjih godinu i pol, bila sam cijelo vrijeme bolesna, ali istina je da sam bila jako nezadovoljna i umorna, iscrpljena od straha od budućnosti, kako stvoriti egzistenciju, onu osnovnu, za sebe, moju ćukicu i macu. šašavo za reći, često mi je kriterij za blagostanje u kući da košara s životinjskim poslasticama bude puna.
    onda se osjećam bogatom ko Krez!
    i sad se opet vraćam na ono što sam već nekoliko puta rekla u prijašnjim postovima, otkako sam pronašla ovaj blog, i moon, i franju, i sad cresu i teu, kvaliteta mog života se drastično poboljšala.
    ne, nemam love, kemijam, ali baš me boli briga.
    ovaj dan je za mene zimomrzca, kao otvoreni portal u proljeće. za razliku od vas dvije, moj nos funkcionira i osjeća se u vjetru miris neke druge zemlje, daleke, sunce mi namiguje iza čupavih oblaka, voda u dravi je danas bila tamnotirkizne boje, sunce na zalasku imalo je ljubičastu auru. tilly se neobuzdano igrala, trčala, a ljudi su nam se smiješili u prolazu. ili su nam se smijali iza leđa, štogod!
    moon, moram ti reći da sam bila u pravu u vezi ovog mog novog posla.
    prvi puta u životu radim u ovako dobroj radnoj atmosferi. nema pritisaka, nema deranja, nema loših vibracija. evo za par dana biti će dva mjeseca kako tu radim, i sve je bolje i bolje. jako puno toga sam naučila, i još imam puno toga za naučiti, ali bolje poslodavce nisam si mogla poželjeti.
    tamo se osjećam kao kod kuće, uopće se ne žurim pobjeći čim otkuca 16 sati. nekad me oni podsjete da je radno vrijeme gotovo.
    a maca u uredu je prava carica. sigurna sam da ima 10 kg.
    volim debele životinje!
    ok. dosta mog cvrkutanja, vjerojatno vam već idem na živce kad ste mi tako bolne.
    mislim na vas, i na sanjivog franju, i od sveg srca želim da ozdravite što prije!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

    • Draga donadon, hvala ti od srca za ovako ljep komentar.. već se osjećam bolje :-)))
      I imaš pravo, vjerojatno me pritiska ta briga za egzistenciju (priznala ja to sebi ili ne..), morat ću poraditi na ‘opuštanju’ i ‘prepuštanju’.

      Pusa svima :-)))

      Komentar autora/ice moon | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

  83. Hehe Donadon, bitno da si nam ti ok… i da ti je dan bio odličan!! To me tako veseli…..

    Moon, istina je, radim u velikoj firmi, nisam dovoljno plaćena za to što radim. Web urednica sam. Radim na studentski ugovor. Bila sam na testiranju prije 2 mjeseca i na razgovoru da me prime za stalno odnosno na ovaj drugi ugovor i nitko mi do dan danas nije dao nikakav odgovor…. to je prestrašno i takvo postupanje sa ljudima je odvratno, da se netko 2 mjeseca drži na iglama i da mu se ne može reći da li je primljen na posao ili ne…. i to bih rekla bilo kome tko bi bio na mom mjestu, ali ja se sama do danas nisam makla od tamo…. Zašto? Kolege s kojima dolazim u kontakt svaki dan su mi super. Moj prvi šef (hijerarhija je prilično razgranata) je odličan čovjek, normalan i dobar s kojim mogu o svemu razgovarati, i još uz to jednostavno sam se našla u tom poslu…… Poslala sam mali milion molbi ali me nitko nije zvao na razgovor…. Moon super mi je što ste ti i tvoj muž free lance prevoditelji, ja o tome sanjam, da jednostavno budem sama svoj šef….

    Od svih silnih molbi koje sam poslala dobila sam sad u petak poziv na testiranje za posao…. bit će to neka administracija u uredu, ne bog zna koliko veća plaća, ali ću se maknut i pokušat nešto drugo raditi…. očekivanja mi nisu velika, vidjet ćemo…. inače, Moon nikako da spomenem, jer tolliko toga želim podijeliti sa vama… Završila sam nedavno (u 9mj) lingvistiku i fonetiku na FF-u… 🙂 Studiranje je trajalo 10 godina, što zbog toga, što sam mrzila učiti, što zbog posla… Naravno da su svađe s mamom bile konstantne oko faksa…. Sjedenje i bubanje nekakvih teorijskih gluposti meni su bile besmislene…. smisao je davala korpusna i računalna lingvistika (na tome sam i diplomirala)…..

    Osnovna škola mi je bila bolja od srednje. Bila sam u razredu u kojem smo svi bili jako složni i odlični prijatelji…. Bili smo nestašna djeca koja su radila gluposti, nered na satu, šarali po wc ima i svi kolektivno markirali. Sve sam predmete mrzila i bili su mi totalno besmisleni, osim matematike i brojeva…. Matematiku sam doživljavala uvijek kao igru i zagonetku i jedino na matematici sam se mogla koncentrirati i sjediti mirno na satu….

    Sanjala sam o tome da idem u matematičku gimnaziju i onda na pmf…. Druga mogućnost je bila da budem psihijatar… imala sam uvijek sluha za druge ljude, oduvijek sam voljela razgovarati s njima. jednostavno sam osjećala da mi to leži…

    Mama naravno nije htjela čuti za gimnaziju pa me poslala u ekonomsku…. našla je vezu i tako sam završila u najgoroj školi za mene. Od prvog trenutka imala sam osjećaj ne pripadnosti. Osjećaj je bio dobar jer me taj razred nije nikada prihvatio…. nazivali su me svakvakvim imenima i to je jednostavno bio najgori period mog života. Povukla sam se u sebe skroz….

    Faks je bio opet nešto drugo, htjela sam napraviti “prekvalifikaciju” a na pmf se nakon ekonomske nisam usudila, što je bila velika greška jer sjećam se te godine nije iopće bilo prijemnog i imala sam i neke šanse da upadnem….. ali dobro otišla sam na FF i to je bio dobar izbor….

    i danas sam tu gdje jesam…. 🙂 posao me zafrkava, znam da si ja ne smijem to dopustiti, ali eto…..
    moram priznati da sam zapravo jako pozitivna osoba…. nakon svega ovog što sam prživjela i doživjela jednostavno mi slim da sam pozitivna osoba ( sa dodacima tuge, sjete i nostalgije ali nije mi to teret 🙂 )

    E da, htjela sam iskomentirati i hranu. Mlijeko ne volim. miris mlijeka me tjera na povraćanje. Šalicu mlijeka sam zadnji put popila sa 7 ili 8 godina koliko se sjećam.
    Od mliječnih proizvoda pijem jedino i isključivo jogurt, a u hrani vrhnje i sir….
    Sojino mlijeko, rižino mlijeko nisam probala ali jako me zanima okus… i to bih voljela probati. da li okus podsjeća na obično mlijeko?

    Inače, nisam vegetarijanac. Jedem meso. Piletinu i ribu. Dva puta godišnje cca crveno meso. Jedem sve osim prokulica 🙂 i karfiola jer mi ta hrana smrdi ( ružno je to reći ali tako je)

    Nadsvjest….. ne znam…. naša energija…. možda “vrijeme” duše između dva života…. povezanost sa Bogom, svemirom, anđelima…. Možda je to ono stanje u meditaciji? (ne znam, nikad nisam 🙂 )

    Opet sam se raspisala….. 🙂
    Sinusi su trenutno sad ok…. nadam se da će sutra biti još bolje….
    Nadam se da ćeš i ti Moon biti ok…. Grlim vas i ljubim sve…… 🙂 :-*

    Komentar autora/ice cresa | 3 prosinca, 2011 | Odgovori

  84. Donadon… ma ne ideš ti nama na živce. meni je jako lijepo čitati tvoje komentare kad si tako sretna i pozitivna.

    Ja sam malo razmišljala o sinusima i bolestima. I došla do toga da sve moje bolesti koje sam imala prije su se lagano prorijedile u zadnje dvije godine. Sa sinusima nije više toliko strašno. Više me ne muče alergije, više nisam toliko jako začepljena i lakše dišem makar se još uvijek javljaju problemi i muke sa disanjem i bolovima. Danas sam se probudila bez bolova i dišem normalno. Prije mi je glavna boljka uz sinuse bio želudac… znala sam imati takve bolove i napadaje da sam prelazila u besvijesno stanje, ne znam i ne mogu to opisati riječima. Mama je naravno inzistirala da idem doktoru i na gastroskopiju ali ja sam od prvog napada znala da mi neće to pomoći i da će mi reći da je s medicinske stranw sve u redu. To je kao što je Donadon napisala odraz mog stanja bio. Ti napadi su nestali… Dvije godine već nemam bolove niti napade… ništa… 😀
    Znala sam za tranziciju u kristal, ali sad kad sam pročitala članak na linku koji sam vam ostavila, osvijestila sam skroz…. i pitam se sada zaista da li sam ja otišla u kristale…. 😀

    Ja do prije dvije godine nisam nikad imala potrebu za samoćom. bila sam u pokretu i negdje vani okružena ljudima non stop…. izlazila van na prebučna i prezadimljena mjesta non stop…

    Promijenila sam se i zarotirala za 360 stupnjeva…. 🙂

    još jednom sam se raspisala…. sad vas ja sve gnjavim već lagano sa svojim pisanjem…. Nekako se osjećam punom, nepovezanih misli…. 😀

    grlim vas….

    Komentar autora/ice cresa | 4 prosinca, 2011 | Odgovori

  85. napokon i ja pročitala ona članak o tranziciji. yap. prošla to. samo nisam znala da je to, to.
    prije desetak godina baš sam prolazila kroz takvo razdoblje. sjećam se jednog člana dalje familije kad mi je rekao da sam postala “sekantna” , štogod mu to značilo.
    sve se mijenjalo oko mene, bilo je zamalo sve ovako kao što piše u članku. promjene su nastale od prehrane do izbora glazbe.
    i znala sam da moji zdravstveni porblemi su uglavnom psihološke prirode. npr. imam probleme s tlakom. jako je visok, ali na pretragama nisu pronašli ništa što bi to fizički uvjetovalo. ali ja sam znala, umara me ovaj svijet, boli me duša zbog svih ovih događaja oko mene, ne samo u bliskoj okolini, već globalno.
    mnogi su me smatrali površnom, prostodušnom osobom. ali moram priznati da me baš i nije zamaralo njihovo mišljenje.
    sada, moram priznati da se osjećam jako udobno u svojoj koži, nemam žaljenja. to je jedna od stvari koje mi često prebacuju.
    donosim odluke uglavnom instinktivno, bez puno razmišljanja, jer razmišljanje o nekom problemu donosi neku statičku buku u moje misli, važem tuđa mišljenja i stavove, znate ono “za” i “protiv” i uglavnom onda donesem krivu odluku. sada samo odlučim na osnovu toga kako mi taj problem daje osjećaj. znam to u trenutku.
    i da mala djeca i životinje jako reagiraju na mene. a i ljude privlačim.
    samo u zadnja dva dana razgovarala sam sa hrpom kompletnih stranaca, na mojim šetnjama.
    možda zato imam potrebu za tim šetnjama, jer me zovu ljudi koje netko treba saslušati.
    danas su me na ulici zaustavile dvije žene, kompletno na različitim dijelovima grada, naravno dok sam ja šetala s mojom tilly.
    obadvije su počele razgovor s uobičajenom temom, kako je lijep moj pas (a ja osobno mislim da je najljepši na svijetu, skromna li sam!)
    i onda dok ja imam još uvijek jednu slušalicu u uhu počne priča:
    prvoj gospođi je teško i najveći joj je strah da će nadživjeti svog psa, jer njena djeca ga ne vole. a druga je pričala o tome kako ima problema s djecom, kako je morala u podstanarstvo u poznim godinama, jer se sudi za kuću koju je gradila s pokojnim mužem.
    ovako, ja te gospođe nikad prije nisam vidjela, ne znam hoću li ih i vidjeti opet, ali one nisu usamljeni slučaj. jučer sam isto tako imala razgovore s nekim drugim neznancima.
    mala djeca mi uglavnom sama prilaze, smiješe mi se iz kolica, a super imam odnos s jednim malenim susjedom koji ima dijagnozu autizam.
    jedino na mene i tilly reagira. inače ne uspostavlja kontakt s očima i ne priča, smiruje ga samo tehnologija i sve skuži na brzinu. ali kad smo zajedno u šetnji s njegovom mamom on bude mirniji. hoda, ne baca se na pod, a tillynu njuškicu obuhvaća s tolikom nježnosti da meni zatitra srce.
    prije par godina upoznala sam preko jednog od mojih pilića jednu djevojku, ona je izuzetna osoba. onda je bila 14 godina, već je naveliko pisala romane, slikala, skladala, razumjevala jezike. jedno vrijeme smo bile u čestom kontaktu jer je bila najbolja prijateljica moga pilenceta. i onda je ona izrazila želju da ide samnom i mojim klinkama koje sam u to vrijeme čuvala u šetnju.
    što je tražila, to je i dobila. cura je bila oduševljena. sjećam se kad je rekla da još nikad nije doživjela takav trip kao onda. hrpa ljudi nam je prilazila, pričali smo o svemu i svačemu, najčešće bi ljudi imali potrebu da mi ispričaju svoju životnu priču.
    ali vidite, nisam to do sada skužila da je to počelo u jedno određeno vrijeme.
    opet sam se raspisala.
    ma to je čudno s vama, jer ja zaista rijetko pričam. uglavnom slušam, ali kad sam ovdje bujice riječi se množe i množe i množe…..
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 4 prosinca, 2011 | Odgovori

  86. Jutro :-)))

    Evo mene.. puno zdraviaj i veselija, nos još malo zeza, ali je sličnije završetku prehlade nego sinusima i baš sam vesela. Juče smo imali veliki trening (sam tri i pol sata ;-), probu u kostimima i otkrili, da moramo još puno, puno vježbati, a prvi nastup je već idući ponedjeljak.. jajik..

    Hehehehe, zakon članak.. cresa, hvala da si ga postala 🙂
    Meni se čini, da sam točno nedje na sredini: ”ogoljena do kosti” i iskreno, jedva čekam, da se presložim i nanovo obučem u šta bilo, sam, da prestanem biti ovako osjetljiva.. :-p
    ”Počinjete vjerovati da ste postali pokretna zbirka tajanstvenih bolova, mučnina, grčeva, obamrlosti i zakočenosti.” hahahahaha, da nije smješno bilo bi tragično, ali stvarno toliko je točno… Toliko puta sam pomislila: čovječe, gora sam od kakve stare babe… Pogotovo, kad mi moja učiteljica irskog,žena stara više od 40, a ima energije ko pubertetlija na speedu, kaže: ”Ivana there’s always something with you.. Are you ever completely healthy…, a kak objasnit ženi, da je istina, mene uvjek nešto žulja, boli, grči, nešto je istegnutno, nenaspavana sam, zamišljena ili me 56% vremena muče sinusi i 100% poslje svake sekvence plesa (cca 2-3 minute bez pauze) iskreno želim, da bi imala bar jedno plućno krilo više.. :-))
    Sad bar znam zašto je to tako i, da sam očito jedino indigo biće među ostalim plesačima.. , a to objašnjava i zašto se skoro s nikim od njih ne kužim baš najbolje..

    Ustvari, zadnjih pola godine sam prilično usamljena, nekako svi prijatelji s kojima se stvarno kužim su ostali negdje daleko, a ja sam se selila.. baš mi nedostaju i jako sam sretna, da imam vas.. ogromno mi znači, da mogu ovdje istresti sve što me žulja i muči, te sve što me veseli i uzdiže, bez straha i srama, bez recenzije..

    Tko got je napravio ovaj blog, hvala mu od srca :-)))

    Pusa svima i puno pozdrava :-))))

    Komentar autora/ice moon | 5 prosinca, 2011 | Odgovori

  87. evo da se javim nakratko.
    hvala na odgovorima i opisima…

    malo da pročitate nešto dobro za zdravlje: http://www.etericnaulja.net/aromaterapija/echinacea-purpurea-ehinaceja-biljne-kapi-za-podizanje-imuniteta-za-odrasle-i-djecu-sipf-otopina.html
    http://www.etericnaulja.net/aromaterapija/ulje-crnog-kima.html
    http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/proizvodi/crni-kumin/

    za ulje crnog kima znam da je pouzdano dobro,ovo drugo mi nije poznato,ali čini me se prema opisu ok (Echinacea)
    upisom u pretraživač možete još štošta naći/pročitati.
    doza uzimanja ulja c.kima može biti 5 puta manja od preporuka koje daju.
    npr. uzmem otprilike 10-15 kapi direktno iz bočice (ne mjerim),držim u ustima 5-10 min. i polako gutam kroz to vrijeme. meni smeta ako progutam odjednom,na preosjetljiv/problematičan
    želudac. uzimam ga rijetko tek samo po potrebi kad počne prehlada,infekcija grla i sl. znači i već samu prehladu za 2 dana suzbije ili barem znatno smanji (recimo ako se prekasno počne uzimati,a grlobolja već uzela maha). najbolje pročitati spektar djelovanja. liječi čak zločudne bolesti. uglavnom čudesno djeluje protuupalno na kožu i sluzokožu……..
    mislim da je obavljeno preko 200 znanstvenih istraživanja. do sada možda već i puno više, jer su im je jako zanimljiva njegova ljekovita svojstva i protuupalna moć.
    tebi moon ,a i svakom drugom,može biti lijek i preventiva…..

    sve vas pozdravljam!

    Komentar autora/ice Franjo | 5 prosinca, 2011 | Odgovori

  88. važnost kisika u tjelesnim organima. što se događa u sustavu s nedostatkom kisika obavezno pročitajte: http://www.ashtanga.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=131&Itemid=1

    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 5 prosinca, 2011 | Odgovori

    • A kamo su svi nestali… 🙂

      Franjo, ljepi link.. a sve to već znam, zato možeš samo zamisliti kako je čovjek očajan, kad mu upala sinusa oduzme tu osnovnu stvar: disati.. Sve što je napisano, ja osjetim uživo, svaki put kad me sinusi muče.
      Doduše, ima to i dobrih strana. Ne znam da li zbog manjka kisika ili zbog toksičnosti gnoja koji mi se sljeva iz glave u želudac ili možda oboje… znate one živopisne, proročke snove o kojima se govori u članku o indigo-kristal tranziciji… e, baš kad najteže dišem, onda najviše sanjam takve snove. Tako, da sam u biti sa svakom upalom sinusa dobila tim kvalitetniji uvid u neki od prošlih života, koliko je je jača bila upala.. 🙂

      Pozdrav svima 🙂

      Komentar autora/ice moon | 6 prosinca, 2011 | Odgovori

      • draga moon, najprije da ti čestitam 3.obljetnicu zajedničkog života i lijepog slaganja! 🙂
        neka tako ostane!!!
        dobro mi je poznato kako izgleda manjak kisika. naime mene više zeza od grla do prsa i tu mene guši,kad pijem onako malo hladnije, previše slatko jedem i dr. neodgovarajuću hranu. to se je događalo proteklih nekoliko dana: nervozan sam, depresivan, pere me nezadovoljstvo, osjećam besmisao itd. ovaj puta slatko nije bilo krivo (od slatkog sam se distancirao),nego malo hladnija pića iz špajze (ostave).
        ima i drugih stvari, kao npr. isto,isto,isto,slično,slično…… nisam u stanju živjeti na rutinski metodičan način.

        jednostavno se ne slažem s tobom da je dobro biti bez dovoljno kisika. uvid u prošle živote može doći uslijed nekih devijacija u sustavu,no nije uvijek tako, sve ovisi koliko je i je li to važno
        nekome za trenutni razvoj. ukoliko se i događaju uvidi mi bi se trebali osjećati ipak poprilično stabilno/prizemljeno. nemoj se s time zavaravati da je u tome baš nešto dobro – držim da nije.
        probaj razumjeti,zapravo pitaj nekog stručnjaka na tom polju: što znači/uzrokuje manjak kisika u mozgu, mišićima i drugim organima? takvo slične stvari već odavna kod sebe mogu prepoznati. umaram se brzo,nisam kao dovoljno prisutan,malaksam, strašno mi smeta dim od cigarete,tromiji sam…… u suprotnom od toga poletniji sam,izdržljiviji,opušteniji i sve drugo što ide uz to.

        svima pozdrav!

        Komentar autora/ice Franjo | 6 prosinca, 2011

  89. Hvala Franjo za čestitku, moram priznat, da je ljepo imat jednu takvu osobu pored sebe i, da nije njega, moj prijelaz bi bio još teži..

    Hehehe, glede toga da je korisno bit bez kisika, ma šalila sam se ja Franjo.. u biti, tješim se nekako s tim, da je barem nešto pozitivno od sve ove muke koju proživljavam.. 🙂

    I kod mene su svi simptomi koje si nabrojao i uz to još nakon tjedan dana upale, počnem osjetiti štipanje u zglobovima, ukočenost u mišicama, jer nije samo nedostatak kisika nego još i dodatni toksini u tijelu.. al valjda će proći već jednom..
    Samo, da izdržim ovaj vikend i idući tjedan.. za vikend imam treninge od 9 ujutro pa do negdje popoldan i subotu i nedjelju, a nastupe 12, 13, 15, 17 i redovne treninge 14 i 18.. blago meni, a sinusi, kao da nemaju namjeru prestat gnjavit :-p

    Komentar autora/ice moon | 6 prosinca, 2011 | Odgovori

    • vjerujem da je sjajno. puno znači podrška od partnera ponaosob ako su oba na istoj ili približnoj frekvenciji; pa to je možda i nužno da bi se živjelo u harmoniji i/ili u toleranciji i međusobnom razumijevanju.
      dobro da je šala,već pomislio da misliš ozbiljno (u vezi kisika).
      e da baš to:mišići su u nedoststku kisika kruti,ukočeniji,bolniji….. zglobovi isto.

      jesi li što pročitala o hemoglobinu – prijenosniku kisika (to mi danas kliknulo). recimo da bi spriječio ili uklonio anemiju, slabokrvnost, povremeno uzimam kupinovo vino i dr. što sadrži
      više željeza. imaš li problema sa niskim tlakom? mjeriš li ga? ili osjetiš li vrtoglavicu popračenu sa slabošću, ………..nedostatkom željeza. malo pročitaj: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hemoglobin, http://zena.hr/clanak/ostalo_na_temu_zdravlja/zeljezo_i_simptomi_pomanjkanja_zeljeza/603.aspx

      bome slijedi ti izuzetno naporan tjedan,ali s jakom voljom možeš to dobro obaviti (više no što misliš). trudit ćemo se, ti pomoći podržavajućom ene. mislim da to već i činimo, naravno koliko trenutno ide,a da bude od koristi. ne znam kako kod koga, no ene. od mene se bez napora kreće prema tebi,jednostavno otvara se četvrta razina u predjelu srca (gdje je bezuvjetnost), rijetko i više (iz glave).to se dogodi i bez moje inicijative,hoću reći ne pita me (hm koga ne pita?), ne pita moj ego, nekako obilazi ga. i stvarno nema veze sa egom. ako bi mislima uključio ego, stvar bi se brzo izvitoperila i prekinula. nekome može izgledati smiješno, međutim meni samo upit: zašto?
      dakle slat ćemo ti dobru ene.,onu drugu (neg.) zadržati za sebe :-). moram priznati ene.ovih dana kod mene nemaju neku osobitu snagu.
      odgovaraju li tebi banane? kod mene izazivaju smetnje otprilike sat vremena poslije jela,a inače ih tako-tako volim. radi se o tome da kod mene pojačavaju simptome smanjenja ene.

      ako ne znaš, topla voda prethodno prokuhana,ohlađena na tjelesnu temp., čuvana u termosici pijucka se više puta u danu po nekoliko gutljaja – takva voda je dobra za čišćenje tijela od (ame) unutarnje nečistoće. dalje:čini tijelo lakšim, gipkijim, mekanijim, …. preporuke iz ayurvede!

      ovo ti pišem da možda nađeš nešto dobro za sebe,odbaciš loše….

      l. poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 7 prosinca, 2011 | Odgovori

  90. Franjo, hvala za savjete i za energiju :-))
    Zanimljivo je to, glede energije, kod mene se razlikuje ‘fizička’ i duhovna. Svakako su povezane, ali samo do neke mjere, često, čak i ako sam fizički jako iscrpljena, umorna ili čak bolesna, znam osjetiti kako mi duhovna energija raste, a opet, zna se desit, da se osjećam fizički fenomenalno, a da sam nekako potištena i bez volje..
    Meni se isto čini, da mi energija sama ide k ljudima..

    Inače, glede sinusa, prekršila sam sve svoje principe i juče ošla k doktorici i uzela antibiotike.. i moram priznati, da se puno bolje osjećam.. Možda ipak treba dopustiti i klasičnoj medicini, da priskoči na pomoć.. sve je korisno u zdravoj mjeri.. 🙂

    Komentar autora/ice moon | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

    • odlično!!! 🙂
      zar ti nisi pokušala već s tim? ja nekako mislio da ti to baš ne pomaže ili što drugo… ne treba biti previše principjelan kad je u pitanju zdravlje ili nešto što ugrožava život. ponekad naizgled bezazlena stvar može se zakomplicirati i nanijeti problem s većim posljedicama. tko zna postoji li “opasnost” da se bakterija ili virus proširi u pluća te stvori dodatni zdrastveni problem. je li doktorica to možda spomenula?
      bolje je poraditi na imunitetu, s tim se pozabaviti dok je još ok!

      da, postoji više energija u sustavu, i da bi se kompletno osjećali stvarno dobro ene. trebaju biti međusobno usklađene, drukčije nam signilaziraju osjećaji (privlače pozornost) kako nešto nije u najboljem redu i da to treba popraviti. ako se oglušujemo na te stvari (unutarnji sukobi i nelagoda) samo se povećavaju…….. kod sebe itekako osjećam “poprište” unutarnjih sukoba i baš to kanim pomiriti (uravnotežiti). svakako želim pobjedu tzv. više razine, od “niže” smuči mi se…..
      e sad sam sjetio pa ću napisati(uvijek zaboravim), na ovom blogu sam bio mislim prije dvije god. kako sam pročitao knjigu “Djeca sadašnjice” autorice Meg Blackburn Losey. dobra knjiga!

      stvarno gdje su svi nestali?

      poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

      • Ma, ja mislim, da će se sve to sredit kod mene i to vrlo uskoro, po mojem sam stvarno baš na sred prijelaza i jaaaako osjetljiva.. Inače baš zbog straha, da si ne porušim vlastiti imunitet sam se toliko dugo ‘odricala’ antibioticima.
        Da, ravnoteža.. kako je to teško doseći.. :-p
        Mada, meni se čini, da je baš taj disbalans koji osjećam ono što me odvaja od ostalog svijeta. Bez te ‘turbulence’ unutar sebe, koja me drži budnom i pozornom, bila bih ‘normalna’, imala posao, zarađivala (vjerojano na račun drugih i bez grižnje savjesti), trošila i živjela ‘normalno’. Ovako, čini mi se, baš to što me ‘izbaci iz kolosjeka’ i najmanje ‘neslaganje’ okoline i mog sustava je to što me čini indigo.. Ne znam jel to ima smisla.. ?

        Komentar autora/ice moon | 8 prosinca, 2011

  91. Ljudi bok! 😀

    ja sam tu. Redovno čitam vaše komentare, Zadnjih dana nisam baš od riječi. Nije da sam loše, ma zapravo jesam. Mogu se savršeno nadovezati na komentar od moon o fizičkoj i duhovnoj energiji……
    Trenutno mi je fizička energija na nuli… ma kakva nula, ljudi u minusu je. os subote me bole leđa…. imam upalu leđnih mišića. jedan dan sam baš imala uklješten živac. masaža mi pomaže dosta, ali to traje sad već 5 dana. :-S

    Ako ćemo o duhovnoj nekoj energiji tu sam super. Fakat se dobro osjećam. Ali kad sam na fizičkoj razini ovako loše, onda je gadno….. mora to jednostavno proći… a kad prođe onda se upisujem na pilates… 🙂 i jedva čekam!

    prije sam uvijek išla na aerobic, tai bo, i što je neka aktivnost jača i brža bila meni je bila napetija. I sad se tu dogodio klik i počela sam ramišljat o yogi i/ili pilatesu… Mislim da će za početak pilates biti sasvim ok…..

    samo da ta leđa prođu jer ne mogu to više podnosit… :-S 😦

    Zagrljaj svima….

    Donadon…… ajde se javi i ti da te čitamo malo….

    Komentar autora/ice cresa | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

    • Cresa, drži se… biće bolje..

      Komentar autora/ice moon | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

  92. hej društvo!
    moon, sigurna sam da ćeš se dovoljno oporaviti do nastupa. ako bude kakvih snimki, ajde nam ih pokaži. najradije bi sama potegnula do slovenije da vidim tebe i ostale u akciji.
    vidim da si nešto proslavljala, pa se eto i ja pridružujem u čestitkama!
    franjo, provjeriti ću u knjižnici, mogu li doći do te knjige.
    pročitala sam članak o kisiku i disanju. dišem.
    trenutno sam u mom crnom stanju.
    tako da radije čitam vaše postove, nego pišem.
    imala sam neugodan doživljaj, bila sam izložena žestokom izboju vrlo negativne energije, koji je uz put bio usmjeren prema meni.
    to me je skoro uništilo. zašto uvijek tako jako upijem.
    meditiram, i donekle me to podigne, dovoljno da preguram onaj dio dana u kojem moram biti u kontaktu s drugim ljudima.
    opet ne mogu jesti. fizički sam se preforsirala, pokušavajući izbaciti tu energiju iz sebe, ali samo sam pogoršala stvar.
    cresa, želim ti da se što prije oporaviš.
    pozdrav svima!

    Komentar autora/ice donadon | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

    • Donadon i ti se drži.. biće bolje..

      Šaljem vam svu svoju pozitivnu energiju..

      Čovječe, osim Franje smo svi nešto, ko poslje teške bitke… možda je pravi trenutak za onu zajedničku meditaciju 🙂
      Kako bilo, ja bum mislila na vas, jako, jako, najjače…

      Šaljem vam jedan ljepi video, malo za predbožićni štimung… http://www.youtube.com/watch?v=MHioIlbnS_A

      Komentar autora/ice moon | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

  93. Moon oprosti molim te, ono što sam mislila nisam napisala. ja tebi naravno želim da se oporaviš do nastupa i da budeš dobro! nadam se da ti prodaja dobro ide… 😀

    Donadon….. znam kako ti je…. 😦 a zaista jesmo ko nakon neke teške bitke…. ali sigurna sam da ćemo se svi uskoro oporaviti i biti ok…. 😀 vjerujem u to!

    još jednom zagrljaji najveći svima…..

    Komentar autora/ice cresa | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

  94. I dvije stvari koje mene uvijek pomognu.. ja ih dam na sav glas i pjevam iz sve duše.. http://www.youtube.com/watch?v=hpmYcbPHuII i http://www.youtube.com/watch?v=3g0DAud5XS8&feature=related

    Sjajne stvari.. mene postave na noge i to instantno.. A ak niste pogledali crtani, obavezno preporučujem, na y-tubu je po dijelovima: http://www.youtube.com/watch?v=3g07eCJef38&feature=related

    Uživajte, ja idem vježbati.. kao što rekoh.. puna energije.. a bila sam totalno zgažena 🙂

    Komentar autora/ice moon | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

  95. dobro je svi smo tu, još “fali” Tea…
    upravo pročitao analizu za 2012 g. pa ako vas zanima: http://www.dagroup.org/arhiva/lanci/201-2012-godina-buenja-jyotish-analiza.html A.P.Kezele

    moon ravnotežu/sklad trebamo postići unutar sebe/sa samim sobom, dalje ju prirodno odražavamo u vanjski svijet,što znači da na nas više ne utječu postupci drugih ljudi u smislu remečenja našeg skladnog samoodnosnog stanja. jednostavno rečeno:postojani smo. to bi se moglo nazvati prosvjetljenje ili oslobođenje od tlapnje, odnosno izlazak iz začaranog kruga u kojem se nesvjesno vrtimo. ako ništa više, već je dobro uči u struju svijesti, tok svijesti…..
    svojim pisanjem/savjetima ja tebi već dodijao….. znaš da mi je to već smiješno, evo i smijem se tome… :-)))))))

    donadon pod čijom verbalnom paljbom si se našla? na poslu pretpostavljam, ili?

    cresa i ti si podložna oscilacijama ene. i raspoloženja. to nam je čini mi se svima zajedničko. fizička aktivnost će ti biti od koristi bez sumnje, treba se natjerati,a dalje može postati korisna navika koju je dobro održavati i poboljšavati.

    ako želite zajedničku meditacij probajte se dogovoriti,meni odgovara svako vrijeme.

    pozdravljam!

    Komentar autora/ice Franjo | 8 prosinca, 2011 | Odgovori

  96. tu sam i ja, čitam svakodnevno vaše postove.Interesantno je to kako smo se svi u isto vrijeme primirili.Možda stiže nešto novo i moramo imati napunjene baterije.Cresa evo i ja ti idem na pilates i yogu već neko vrijeme i mogu ti reći da se osjećam odlično.I ja sam prije išla na aerobic i neke military treninge ali odjednom pilates me u potpunosti zadovoljava i opušta.Moon baš mi je žao što imaš tolike probleme sa sinusima i divim ti se kako izdržiš sve te silne treninge

    Pozdrav i zagrljaj od mene

    Komentar autora/ice Tea | 9 prosinca, 2011 | Odgovori

  97. Dobro jutro svima :-))))
    Evo, ja konačno odspavala malo duže i ravnoteža se vratila, osjećam se sjajno.. nos još malo zeza, al polako odustaje i dišem skoro s punim kapacitetom.. i to ću proslaviti jednim malo agresivnijim vježbanjem.

    Franjo, ne sekiraj se, nisi mi dosadio sa savjetima.. ponešto od toga već znam, ponešto pa baš dobro dođe 🙂

    Donadon, u prošlom postu ti se nisam zahvalila za čestitku, a slavila sam 3 godine sa mojim mužem.. i tom prilikom poželjela svim indigo-kristal bićima, da nađu jednog takvog partnera u životu, jer moj je meni sve.. tek od kad sam s njim, sam se opustila i u sigurnom zavjetištu dopustila promjenama da me obuzmu.

    Svima puno hvala na potpori i čim bude neki video postam vem 🙂

    Draga Tea, ponekad ni sama ne znam kako izdržim sve skupa, al mislim da me taj ples toliko veseli i onaj trenutak, kad sve kulminira na pozornici i čuješ iz publike onaj: jeeeeeee i bučan aplauz, nekako svi oni sati i dani treninga, svo probadanje u zglobovima, nategnjene mišice i lječenje spomenutog… sve nekako dobije smisao. Od svih umjetnosti s kojima se bavim, ples je definitivno najzahtjevniji… danima i mjeseceima radiš, radiš i pripremaš, za samo pola sata programa.. al onda se sve isplati 🙂

    Pusa svima i ljepi pozdrav 🙂

    Komentar autora/ice moon | 9 prosinca, 2011 | Odgovori

  98. ehej tea! dugo te ne vidjesmo!
    da, franjo, na poslu se dogodilo ono ružno. ali eto danas sam saznala od moje poslodavke da ima gadne probleme sa štitnjačom, i ponekad joj se dogodi tako čudni izboji.
    da, znam da moramo stvoriti ravnotežu. i uglavnom je imam, ali kad je energija prejaka, a moja obrana preslaba, ja padam. oni prijašnji dani su bili tako lijepi. južina na mene uvijek djeluje super. i onda BUM, CANGR, KRAŠ!!!!
    ali, eto danas mi je želudac javio da je vrijeme da opet surađujemo. i sjetih se franje i kako on voli banane, i kupila si ja dvije. hm… najčudnija banana koju sam ikad pojela. imala je okus jabuke, miris jabuke… drugu nisam pojela. možda sutra opet probam.
    da, vrijeme je da napunimo baterije. održavamo ravnotežu i radujemo se životu. kroz ples, pilates, jogu, šetnju, meditaciju, na sve moguće načine. nešto dolazi.
    jako sam umorna. ali barem me ništa ne boli. juhu!
    a sad idem pogledati što to moon tjera da pjeva na sav glas.
    i naravno franjin link!
    pozz!

    Komentar autora/ice donadon | 9 prosinca, 2011 | Odgovori

  99. moon! spirit je moj najdraži crtić. nemam pojma koliko puta sam ga gledala. hah! baš sam se raspjevala i ja na sav glas. pretpostavljam da si sada u najvećim pripremama. u ponedjeljak je prvi nastup. zar ne?
    i franjo, pročitala sam članak. buđenje! nekako sam nestrpljiva.
    cresa i tea, lijepi pozdrav i nadam se da ste mi ok. malo sam umorna pa nemam snage da pišem.
    pozdravi i zagrljaji svima!

    Komentar autora/ice donadon | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  100. Brzi pozdrav svima 🙂

    Pripreme gotove, nije bilo tako strašno, uglavnom smo finiširali i pilili koreografije, ulazak, izlazak, preoblačenje…
    Jedna cura se razboljela, pa sam dobila jedan njen ples.. tak, da imam baš zahtjevnu sekvencu ne toliko za plesat koliko kompletna promjena kostima u manje od 5 minuta.. al biće nekako, pomažemo jedni drugima i mislim, da će sve bit super.

    Danas smo imali generalku u teatru, prekrasno.. obožavam te mirise, zvukove, svjetla.. ma čak mi se sviđa i lagana nervoza, mrmljanje i muving.

    No, trenutno sam cijela u plesu.. nekako na niš drugo ne mislim, sam u glavi ponavljam koreografije, a čini mi se, da mi cijelo tijelo vibrira na sasvim drugoj frekvenci.. totalno lud osjećaj.. 🙂

    Niš, dragi moji, držite mi palčeve.. sutra kreće ludi vrtuljak nastupa.. čujemo se kad sve malo prođe i obećavam video čim ga budem imala 🙂

    Veliki pozdrav svima i obećavam, na svakom nastupu plešem i za vas 🙂

    Komentar autora/ice moon | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  101. donadon nasmijala si me sa tom čudnom bananom; prije toga onaj nemili eksces na poslu,zatim čudna banana, nekako kad stvari krenu u tako nekom smjeru vole se nizati kao na traci….
    banana je možda bila zelena, tko zna možda genetski izmanipulirana ili tvoj okus te varao…

    da,pametno je pripremati se za nadolazeće vrijeme velike globalne promjene! ova promjena mogla bi biti veoma bolna za ljude nespremne za novu stvarnost, tko zna jesmo li i koliko, mi i drugi slični nama spremni za takvo nešto, koji željno iščekujemo novi poredak temeljen na prirodnim principima. kaže Kezele da će biti mnogo mentalnih poremećaja ljudi, vjerojatno nepripremljenih za te “snažne” ene. ili zbog nekih neuobičajenih poajva. po mome shvaćanju naša svjesna razina neće biti dovoljna u donošenju nekih odluka ukoliko nije sukladna sa tim podsvjesna raz. npr. mi možemo misliti kako smo odlučni za novi korak,no naša nepročišćena podsvijest nije za to,a unutarnja duboka svijest reagira zapravo više na podsvjesnu vibru.
    paradoks različitih težnji (starih,otrcanih naspram novih) pogoduje unutarnjim sukobima i naravno problemima koje nesvjesno stvaramo iz dana u dan… – tkanje sudbine/budućnosti. promjenimo li podsvjesni sadržaj automatski mijenjamo nesvjesne i svjesne svakodnevne odluke.
    znači bez duboke promjene/odluke nema ni prave vanjske promjene ma koliko god se mi htjeli vidjeti u novom svjetlu. tek žudnja iz naših dubina, istinski će nas pokrenuti u neku svrhovitiju akciju!
    srdačan poz. svima!

    Mozart, za mene uvijek jedinstven,pa ako se još kome svidi:http://www.youtube.com/watch?v=oGvOZTMrRPg, http://www.youtube.com/watch?v=oGvOZTMrRPg, http://www.youtube.com/watch?v=BluvKDdcAt4 zadnja nije instrum. izvedba kakvu inače slušam s USB-a.

    Komentar autora/ice Franjo | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  102. AAAaaaaaaaaaaaaaaa!!!! Moon, sad sam ja uzbuđenaaa zbog tebe!!! 😀 😀

    Sreeetnnoooo!! Držim fige da sve bude lijepo, prekrasno i po planu….

    Ja sam vam ljudi moji u fazi traženja novog stana. Ovaj mi je preskup. ima mi velike režije i dosta veliku stanarinu…
    Leđa još uvijek bole… 😦 ali da se izdržat. U petak sam se upisala na pilates i bila sam prvi put i odušeeevljena sam!!!

    Leđa su nakon toga u subotu opet počela boljet, ali čvrsto vjerujem da će biti s vremenom sve ok….

    A sad vas sve pozdravljam i grlim…. idem klopat!! 😀 😀

    Komentar autora/ice cresa | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  103. moon tvog odgovora nije bilo kad sam počeo pisati prethodni post kao i nekih prije (dogodi se da pišemo istovremeno,to sam već i prije zamijetio) pa ti nisam poželio dobar nastup, osim mentalno u mislima, i ovako pisano. dakle želimo ti dobru zabavu, i nastupima okrunjeni dosadašnji trud!!!! ne misli na nas ili nešto drugo,usredotoči se na dolazeće dane. za ovo ima vremena kasnije.
    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  104. go, moon! go, go, goooo!!!!!
    svi smo u mislima s tobom i pucamo od ponosa!

    Komentar autora/ice donadon | 11 prosinca, 2011 | Odgovori

  105. hej društvance, gdje ste?
    za moon, znam da se vjerojatno umorna i zadovoljna ruši svako veče u krevet.
    cresa, kako napreduje traženje stana? tek si u početnoj fazi ili si već našla nešto zanimljivo?
    čudno je to što si se ti pojavila sa ovako neobičnim imenom. znaš već duže vrijeme, a naročito zadnjih par mjeseci me proganja želja da idem na cres kod prijatelja. opis i oduševljenje tog prijatelja otokom je hipnotizirajuće.
    ne znam kako je kod vas, ali kod mene se stvari opet stabiliziraju.
    i neki dan sam shvatila da otkako sam počela raditi na ovom poslu, kompjuteri im se stalno kvare, žarulje otkazivaju, printeri prkose i ne žele raditi. a i svaki auto koji sam do sada imala uvijek je imao najviše problema s strujom.
    uporno kupujem štedne žarulje kojima “garantiraju” trajanje i do 1000 sati, a moje žarulje otkažu nakon par mjeseci.
    događa li se to i vama?
    tea, što ima kod tebe?
    franjo, imao si pravo. idući dan kad sam pojela drugu bananu imala je normalni bananasti okus. stvar je bila u meni. sad sam si kupila još hrpu novih, ananas i šipak. i uživam u okusu voća.
    na nebu je krasan mjesec.
    laku noć, prijatelji moji!

    Komentar autora/ice donadon | 13 prosinca, 2011 | Odgovori

  106. Hej svi 😀

    Evo mene, umorna ali zadovoljna.. već se navikla n ‘noćni’ život, spavat oko 2,3, ustajanje u 11-12, doručak, tjelovježba, rastezanje,masaža, ručak, pakiranje i na mjesto događaja, a tamo čudesno: svjetla, glazba, lagana nervoza, užurbanost, isprobavanje, mjerenje pozornice, kostimi, šminkanje, frizure.. onako jedna sveopća simpatična ludnica 🙂
    Prva dva nastupa su već uspješno odrađena, video će bit, ali ne puštaju ga van dok ne bude sve gotovo (znači tek negdje iza 27.12, kad odradimo zadnji koncert).

    I to je moja svakodnevica.. sad će bit malo lakše, al svejedno iammo svaki dan probe.. al osjećam se odlično 🙂

    Da i meni sijalice crkavaju non stop, s tim da meni ono štedljive uopće ne pašu, od njih me boli glava.. Hehehe, začudo oprema i ozvučenje na sceni za sada radi odlično, vjerojatno jer sam jedini indigo tamo 😉

    Velika pusa svima i puno hvala za ljepe želje i pozitivnu energiju, definitivno ju osjećam, a i ja vama šaljem val zadovoljstva i oduševljenja koji me preplavljuje 🙂

    Komentar autora/ice moon | 14 prosinca, 2011 | Odgovori

  107. moon ispričat ćeš nam više o svemu nakon svega, sad se drži i uživaj u pozitivnoj napetosti,iščekivanju svakog novog nastupa,… mogla se osjetiti tvoja ene. sinoć i preksinoć…

    donadon zanima me što to utječe na elektroničke naprave i drugo? o kakvoj vrsti ene. se radi?
    pojačani elektricitet tijela poznat mi je, ali tad se ne osjećam ugodno itd. sve dok tu ene. ne ispraznim kroz neke metale na više puta. poslije toga sam ok. ove god. skoro da nisam imao s tim problema,zapravo mislim da sam uspio spriječiti da nije kao prijašnjih god.
    s bananama malo pripazi u hladnije doba godine, jer mogu biti od smetnje. promotri reakcije nakon, recimo sat-dva.
    cresa sretno sa kupnjom drugog stana!!! bolna leđa će proći kao i sve što prolazi.

    Tea kako idu tvoje vježbe?

    dobri snovi

    Komentar autora/ice Franjo | 14 prosinca, 2011 | Odgovori

  108. hej svima!
    zaista kao da moon šalje u našim pravcima dobru energiju. ponekad osjetim uzbuđenje, kao da ću ja osobno zaplesati na zvuk irske glazbe. upravo čujem škripanje dasaka pozornice dok se grupa kreće, a publike još nema. uzbuđenje i dobre vibracije.
    moon, uživaj, ovo je tvoj trenutak!
    e, franjo, nemam pojma koja je to vrsta energije koja generira tako jaku električnu struju. nisam nikad o tome razmišljala zapravo. samo sam živjela s njom. istina, u zadnje vrijeme već mi je žao naše uredske mace. redovito je pecnem statičkim elektricitetom, ali to nju ne sprečava da mi se uporno uvaljuje u krilo, ili da mi se izvali po papirima da ne mogu raditi, već samo da nju mazim.
    i ima moon pravo, štedljive žarulje izazivaju glavobolju. zato sam si i nakupovala onih “neštedljivih”, “rastrošnih” jer mi je dosadilo to sve.
    i pazim da ne pretjeram s bananama. iako, ova zadnja pošiljka koju sam si kupila, baš mi je jaaaaaako prijala. sad sam se prebacila na ananas. kupila sam si ih nekoliko. jeah!
    što se događa s tobom franjo? nekako si mi čudan. možda se varam, ali imam osjećaj da si umoran. pričaj nam.
    redovito pogledam sve tvoje linkove. stavi još!
    ja redovito pratim postove na stranici transformacija svijesti.
    neke teme su mi zanimljive, neke baš i ne.
    cresa, gdje si mi? vjerojatno imaš prepune ruke posla s traženjem stana. kako je na poslu? jesi li dobila kakav odgovor na zamolbe?
    i tea! javi se!
    pozdravi i zagrljaji svima, u svojim meditacijama slati ću vam energiju, nekako ova južina u meni generira dodatnu energiju. povremeno pošaljem val da preleti preko cijele naše planete.
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | 15 prosinca, 2011 | Odgovori

  109. ljudi bok…

    frka mi je zadnjih dana….. danas sam konačno opet u miru i sama i ne radim apsolutno ništa….

    moon tvoja se energija definitivno osjeti. kao i Donadon i ja osjetim kad čitam tvoje postove totalno uzbuđenje od nastupa i svega… kao da ja trebam svakog trenutka stati na pozornicu i plesati… jako lijepo i pozitivno… hvala ti što svoje oduševljenje dijeliš s nama… 😀 😀

    Franjo, da bar kupujem stan. Bilo bi dobro. u podstanarstvu sam. Makar nije to tako strašno, ako je cijena umjerena… Baš sam razmišljala ovih dana, ljudi se muče, rade, dignu preogroman kredit, kupe stan i ostatak života ga otplaćuju… to je pretužno… i cijeli život se skoro svede na to… Makar, da imam mogućnost i ja bih tako valjda napravila… ali nemam stalan posao i tu onda propada sve….

    Donadon… 😀 😀

    dobila sam glavni odgovor za posao koji sam tražila 😦 i našla sam stan….

    U igri je bio stan od kolege s posla. stanarina je ista ali su režije manje i bliže je gradu i to mi je super….
    Ali onda je njegov otac htio da im dam akontaciju i onda još polog i kod useljenja (naravno) i stanarinu… ja se ne mogu seliti prije 1.2. zbog sadašnje gazdarice. Ja naravno nemam sad odjednom toliko novaca jer tu se radi o 1500 kn, koje bih trebala odjednom dati. Ja da imam te novce ne bih se selila jer bi mi i sadašnji stan bio ok… tako da sam mu rekla da zaboravi jer te novce nemam…

    S druge strane… mamina jako dobra frendica se bavi nekretninama.. gradi zgrade, prodaje stanove i iznajmljuje stanove…. ja sam dvije godine u ovom stanu i krpam kraj s krajem već dvije godine. Mamina frendica mi nudi s druge strane stan sa manjim režijama od ovih koje sad plaćam i povoljniju stanarinu. stan koji mi nudi će biti prazan od 1.3. tako da se selim tada… Kolegi sam rekla da nemam te novce nakon što sam razgovarala sa maminom frendicom. i kolega mi kaže: ok nema frke čekam te sa stanom, ne moraš mi dati unaprijed ništa nego tek kad se useliš…. a ja sam mislila da je to to i da je skopčao da ne želim stan ipak….. ugl, malo mi je sad situacija glupa… ali nema veze riješit ću ja to s njim ovaj tjedan, presretna sam jer se selim… ne mogu dočekati…

    ali sad se ja pitam… kako se niti u jednom trenutku nisam sjetila mamine frendice i da idem u njen stan, da njoj plaćam stan, jer to bi mi bilo puno bolje i ne bih se dvije godine mučila po pitanju financija kako se mučim… i zgrada i ljudi su mi jako čudni i nisam se osjećala ugodno nikada u ovom stanu…. mislim da se razumijemo mamina frendica živi dvije zgrade dalje, dakle u istom kvartu smo…. pitala sam i mamu kako to da se ona nije sjetila nje i da bih išla kod nje na stan i kaže da se jednostavno nije sjetila…. ali nije mi ovo prva situacija takva. nekako mi se čini da sam uvijek u životu na neki teži način dolazila do svojih ciljeva i da sam se uvijek morala (pa čak i bezrazložno) namučiti…..

    dobila sam ovaj tjedan odgovor za posao koji trenutno radim da me neće primiti na ugovor. Ovaj posao radim još uvijek kao student, makar nisam više student. Web urednica sam…. posao je kao stvoren za mene kao lingvista…. sastavljam tekstove koje treba, objavljujem ih i jako sam sretna na poslu. Okružena sam sa predivnim ljudima i gušt mi je dolaziti na posao….
    Jako me pogodilo što mi neće dati ugovor i što su umjesto mene primili dvije osobe izvana (ne iz firme) na to radno mjesto…. Sad još intezivnije tražim drugi posao jer ovdje nemam više volje ostajati koliko god da mi je prekrasno… svjesna sam toga da najvjerojatnije nikad više niti na jednom poslu neću naći toliko dobrih i pozitivnih ljudi….. Možda mi se to trenutno čini, a možda sam i u pravu. U svakom slučaju pretužna sam…. 😦

    Javljam se na natječaje i dobijam odbijenice. Ili nitko uopće ne odreagira… I zbog toga kad dobijem odbijenicu veselim se o malo dijete jer sam dobila reakciju a ne reagiranje… Zar to ljudi nije žalosno?……

    Prošlu subotu sam uvučena u verbalni sukob, odnosno jedna mami bliska osoba se jako ružno postavila na mene, bez prevelikog razloga….. Napala me verbalno i izderala se na mene, ja sam istim tonom odgovorila:) i okrenula se i otišla…. Ta osoba je bila užasno nervozna i histerična, a meni je bilo dovoljno da se približim samo i pokupila sam trenutno tu lošu energiju i trenutno sam se od nervoze počela tresti…. Ponosna sam na sebe jer sam se okrenula i otišla i nisam dopustila izbacivanje iz takta do kraja….. Ponosna sam na sebe i što drugi dan nisam pukla zbog toga i mami izgovorila svašta zbog cijelog tog okršaja, nego sam joj jednostavno napisala mail o tome što mislim o cijeloj toj situaciji… odreagirala sam mirno i pozitivno. nisam mogla vjerovati da sam to ja… ja sam u takvim situacijama inače totalni živac koji sipa otrov van… nekoliko dana prije toga me verbalno napao neki tip… reakcija je bila ista.. odgovorila sam mu istom mjerom, okrenula se od njega i dalje ignorirala… kad mi se takva slična situacija dogodila prije cca tri godine, zgrabila sam tipa i skoro ga raspalila…..

    ovo je sad čudno…. jednostavno sam počela osjećati nevjerojatan mir u sebi i kao da to nisam ja…. promjena je jako ugodna i pozitivna… ali ipak mi je malo čudno….

    Eto, to vam je ljudi moji dragi ” ukratko” o meni u zadnjih tjedan dana. Jednom riječju, jako sam tužna zbog posla…. Jako tužna, ali mirna… Čudno, znam….

    E da, leđa ne bole više! 😀 idem redovno na pilates i jako sam sretna… To je jednostavno to! to sam tražila i željela! 😀 😀 😀

    pozdravljam vas sve redom i grlim….. 🙂

    Komentar autora/ice cresa | 17 prosinca, 2011 | Odgovori

  110. Hej svi 🙂

    Evo i treći koncerat iza nas… filharmoniju smo oduševili, a nije bilo lako jer su u publici bili skoro sami snobovi ;-))))

    Jako mi je drago, da osjećate moju energiju, jer meni se čini da sva žarim od energije iako sam poslje nastupa umorna i spava mi se.. nekako je to zdrav umor, ono kao kad smo bili djeca, pa kad si cjeli dan trčao i igrao se pa si navečer onako fizički iscrpljen, a u duši mir i ispunjenost :-))

    Inače čitam sve postove i držim palčeve, da se situacije rješe na najpozitivniji način. Cresa, toliko puta sam mijenjala stanove i potpuno te razumijem i suosjećam s tobom. I meni se je dešavalo, da mi je savršeno rješenje bilo pred nosom, a ja sam do njega, nekako stizala zaobilaznim putem… jednostavno, to je tako..

    Puno puno pozdrava svima i šaljem vam i dalje pozitivnu energiju, imam je na pretek.. a vi mi malo stisnite palčeve jer je u planu jedna mala prodajna izložba za moje kreacije, al nešto se komplicira oko datuma itd.. uglavnom.. to je to 🙂

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 18 prosinca, 2011 | Odgovori

  111. 🙂
    ovo bi moglo zanimati žene da održe lijepu i sjajnu kožu: http://www.himalayskaspilja.com/2010/11/05/soli-za-kupanje-slana-rastopina/
    donadon napisat ću ti što je: novom grupom joga vježbi pokrenuo sam svakojake ugodne ene.
    radi se o “emocionalnoj jogi” (kako tijelo može iscijeliti um) svjetski poznate majstorice za jogu,medit., fitness i ples Bija Bennett. za početak mogu slobodno reći vježbe su odlične, međutim vidjet će se kako bude išlo dalje. vjerojatno si osjetila neke ustajale stare ene. iz dubina koje su se pokrenule ovim specifičnim vježbama.
    zar stvarno štedne žarulje uzrokuju glavobolju? kako? baš ću zamijeniti štednu za klasičnu da vidim razliku.
    cresa žao mi je što se nalaziš u takvoj situaciji u vezi sa stanovanjem, još više što i novčana nije puno bolja. odvažiti se na kupnju stana nije nimalo jednostavna stvar s obzirom na nesigurnu otplatu kredita, a banke su nemilosrdne po tom pitanju. barem emocionalni dio priče nek je dobar……
    moon pitanja ćemo ti postavlajti po završetku svih nastupa. prije ne, da ne uzmeš štogod kao sugestiju.

    🙂 pozdravljam!

    p.s. link s jednog foruma http://www.youtube.com/watch?v=ofpYRITtLSg&list=FL6VJLMOfMDF0lJjDRJKZ3b%20A&index=91

    Komentar autora/ice Franjo | 18 prosinca, 2011 | Odgovori

  112. Pozdrav svima 🙂

    Kod nas je jutros zabjelio prvi snijeg… al već se otopio.. 🙂

    Ja sam malo umorna, jer nisam dobro spavala, malo su me iznervirali na treningu.. duga priča, ukratko, jedan pametnjaković mijenja jednu kolegicu i baš nikako si ne da dokazati, da ne smije mjenjat već uvježbanu koreografiju i konstantno mi u jednoj zamjeni reže put. Al najviše me iznerviralo što je kolegica koja nas vodi u odsustvu učiteljice podsticala mene, da se prilagodim njemu, umjesto, da njega opomene, da radi kao što je dogovoreno… Uglavnom, znate one scene u crtanom kad nekom liku ide para iz ušiju.. e otprilike tako ljuta sam bila.
    Al danas sam im poslala mail u kojem sam ljepo objasnila da ne mislim mjenjat koreografiju koju treniramo nebrojene sat već mjesecima i koju sam perfektno izvela na već 3 koncerta, nego nek ljepo on nauči svoj dio posla.

    Iskreno, sama sam sebe iznenadila, obično sam se poklopila ušima i prilagodila, al dosta mi je toga. Nema pravo i gotovo. Iz cjele priče sasvim sam sigurna, da nitko od njih nije indigo… Većina ljudi tam je kul, no troje (dvoje spomenutih i još jedan) su takvi ego manijaci, da ponekad ne vjerujem svojim očima…

    No, to je sad iza mene, ak treba budemo se još malo derali i svađali…. i biće sve dobro 🙂

    Nego Franjo, ovo sa solju je zakon.. ja ti to radim već godinama i odlično mi je. Kak sam spomenula, da baš ne volim more, a jako volim kadu, prije jedno 6-7 godina me napala ideja, da si istresem, pa točno malo manje od kile soli u kadu i bilo mi je tako odlično, da od onda ponavljam postupak barem jednom tjedno 🙂 Doduše, ne dajem himalajsku sol, ipak je malo preskupa za kupanje, dajem krupnu morsku sol. Uz to sam si napravila i domaće mirišljave soli sa bio eteričnim uljima i odlične su mi kao dopuna, tek toliko, za aromu.

    Genijalno mi je, kad tako nešto otkrijem čisto instinktivno i onda godinama kasnije pročitam kako je to zdravo 🙂

    Uh, kad smo kod meditacija, polako osjećam, da bi trebala uzet malo vremena i priuštit si jednu.. nekako je bilo jako hektično zadnjih tjedan dana, jako malo spavanja i puno gužve, ljudi, događanja… baš osjećam, da se moram malo očistit 🙂

    Nadam se da sam uspjela onu ljutnju juče usmjeriti isključivo na krivce, sram nek ih bude, da iznerviraju jednu indigo 😉 i da je kod vas stigla samo pozitivna energija 🙂

    Puno pozdrava svima, ja se idem ”solit” u kadu 😉

    Komentar autora/ice moon | 19 prosinca, 2011 | Odgovori

  113. razumijem te moon, mene također smetaju nelogičnosti, pa i naljute kad netko ustraje na njima: npr. izvrtanje činjenica te ustrajanje na njima. to i ne bi imalo neku težinu stvari da to nešto ne pridonosi zbrki, ili mogućoj štetnosti gledano unaprijed. ali što ćeš kad ljudi često ne žele sagledati cjelinu i svoje ponašanje u njoj. svi griješimo na neki svoj način, ali stvarno ima tolikih budala da svim silama ne može se doprijeti do njihove pozornosti; ili neumorno ponavljaju uvijek iste fraze. no ipak od svega toga ima i nešto dobro, a to je da ti ljudi nekome podignu akumulirani emocionalni talog (uzburkaju postojeće prividno mirno stanje) znači prilika da se pročistimo i malo emocionalno ojačamo.
    koliko još imaš izlazaka na pozornicu i kada sve završava?
    večeras se i ja osolio u kadi mirišljavom morskom soli koju kupio prije 5-6 god. baš za tu namjenu, ali tad aroma nije mi odgovarala….. sad je ok.

    donadon primjećuješ li da mozak bolje radi od banana,čini mi se da se pojačava aktivnost mozga, nešto poslije pojedene banane – možda frekvencija beta valova se poveća.
    jesi li smanjila elektricitet i kako se osjećaš s viškom struje?

    primjećujem nekako smo svi u boljem elementu bez obzira na okolnosti u kojima smo.

    pozdravljam sve!

    malo nadahnuća: http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=srEjGdSID6g, http://www.youtube.com/watch?v=15IVziEa7zs&feature=related

    Komentar autora/ice Franjo | 20 prosinca, 2011 | Odgovori

  114. pročitajte i širite nek ljudi znaju što im se prodaje/podvaljuje pod tobošnju zdravu hranu
    https://docs.google.com/viewer?a=v&pid=gmail&attid=0.1.3&thid=1346083b42f87214&mt=application/msword&url=https://mail.google.com/mail/?ui%3D2%26ik%3D521eecdf5c%26view%3Datt%26th%3D1346083b42f87214%26attid%3D0.1.3%26disp%3Dsafe%26zw&sig=AHIEtbRaeFIOwpKOnxwAfOzrHUJA1TFR0w

    drage moje nad ovim užasom treba se zamisliti!!!!!!!!! ja sam šokiran kao i uvijek kad čujem ovakve grozote kao iz noćne more. kao i obično trebat će mi dani da se priberem,jer ne mogu prihvatiti, vjerovati, da se to može raditi besavjesno sve u ime prokletog profita kojeg nikad dosta zvijerima gladnima egoističnima….. jesu li ti bijednici svjesni postupaka što rade,koliku patnju nanose svemu živome…. opravdano se sumnja u gotovo sve što kupujemo….
    kad će sve to napokon prestati??? mislite da je zdravstvu u interesu da budemo zdravi? vraga, u interesu im je da budemo bolesni,bolesni,bolesni…… da se troši za zdravlje, al’ možeš misliti koiko su pomogli da se netko stvarno izliječi kak’ treba……..

    Komentar autora/ice Franjo | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

  115. Franjo, hvala na podršci.. istina je, par egoističnih ljudi i pokvare i najljepšu stvar na svijetu. Na kraju ja ispadnem baba svađalica jer pokušavam na opće dobro urediti stvari.. kao, ja se ne znam prilagoditi… A baš nitko ne kuži, da kolega nije niti pokušao onako kako smo uvježbali nego se iz čiste zloće uvjek uputio pravo u mene!
    Ali najviše me ljuti to što se ‘namjesnica’ učiteljice, vrlo važna i samospoštovana kolegica, koja bi trebala koordinirati sve skupa i koja je vidjela kako me tip maltretira, napravila blesava, kao jadan on, ajde prilagodi mu se, izvedi akrobaciju, promjeni uvježbane korake i sve će bit super!!! Katastrofa!!
    Imamo samo još jedan nastup 27.12., ali me je iskreno strah. Učiteljica, koja je u redu i nikad ne bi dopustila ovakvu glupost je u nedjelju ujutro otputovala u Irsku i sad smo prepušteni njenim namjesnicima, koji se blago rečeno u njenoj odsutnosti iživljavaju nad ljudima, a ak se netko pokuša požaliti kad se učiteljica vrati ovi dvoje to tako vješto izokrenu, da ispadneš provokator, problematičen, nesocijaliziran, a njih dvoje nedužni i velikog srca, spremni oprostiti sve neopravdane uvrjede i maltretiranja… Uglavnom, pravi političari :-p

    Al istina je što kažeš, osjećam se jača i nekako emocionalno stabilnija, po prvi put u životu nisam dopustila da me tek tako zgaze i pristala na riskantnu izvedbu samo mira radi.

    Banane obožavam, povećavaju i umsku i tjelesnu sposobnost, glavna su mi hrana prije, između i poslije treninga i nastupa 🙂

    Komentar autora/ice moon | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

  116. Franjo tek sad vidm, da si stavio još jedan kometar u vezi hrane.. al ne mogu otvorit link…

    Komentar autora/ice moon | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

    • poslat ću ti na mail.
      kad središ emocije bit će dobro, no uvjet je da to izbaciš iz misli ili mentalno probaviš ako ikako možeš, a dalje stvari će spontano doći na svoje. znam, lakše reći nego tako učiniti, ali kako izgleda, stvar ti se može samo više zakomplicirati. mislim da si dobro postupila prihvativši nametnuto. iz iskustva znam, da što se više borim protiv nelogičnosti odnosno gluposti teže ju rješavam ,nekako dobiva na moći kao da je dodatno hranimo svojom neg.ene. probaj s tipom drukčije tako da mu kažeš nešto lijepo, možda da ga pohvališ u nečemu gdje je dobar onako diskretno. ili lijepo ga pozdravi ili već što odgovara trenutnoj situaciji… naravno diskretno.
      usredotoči se na vježbu, neka ti to bude u centru.
      znam da znaš te stvari, ali nije loše podsjetiti se dok emocije vriju.

      zanimljivo kak se pogodilo da plešeš baš na dan kad slavim ili bolje rečeno punim 51 g. ovozemaljskog života, nekoliko min. prije 21h i 30min. 🙂

      svima l.pozdrav!

      Komentar autora/ice Franjo | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

  117. Ah navikla ja na sve te reporte o otrovima u hrani, na voću itd. Moj muž i ja jaaaaaaako pazimo gdje kupujemo i što. Imamo u susjedstvu eko farmu, na kojoj uzgajaju sve povrće bez ikakvih sredstava, znači niti biološka, a sad su počeli nabavljati i voće od domaćih proizvođača, sve je strogo testirano i provjereno. Uostalom, od kad smo se prebacili na tu farmu ništa više ne može prevariti moj stomačić, namirišim čim nešto nije 100 % u redu.

    E,da glede na situaciju, znaš Franjo, baš sam prije početka treniga upravo s tim tipom ljepo pričala i zahvalila mu se, da je bio s nama na koncertima i pomagao oko pozornice i da me jako veseli, da će sad plesat s nama…. a on meni ovako… glup svijet, da se ubiješ. Inače nisam prihvatila nametnuto i neću ga prihvatiti, jer time ugrožavam cjelokupnu predstavu, inače nisam inadžija i ako se radi samo o mojoj koži još bi se i pokorila, da ne trošim živce i energiju, imaš pravo, najčešće se ne isplati. Ali ovdje, ja se mogu sudarit sa njim, pasti, pasti na nekog, možemo se spotaknuti jedno o drugo, spotaknut koga drugog… i eto ti cirkusa, a zašto riskirati, ako ne moramo.. on sam mora napravit isto što je radila kolegca umjesto koje sad pleše i to je to.

    Komentar autora/ice moon | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

  118. govoriš da bi se to padanje,spoticanje… moglo dogodit za vrijeme nastupa ili vježbe?
    tip je izgleda umišljeno pun sebe, ali što ćeš, takvi ljudi su sami sebi najveći problem i teret.

    u vezi hrane mislim da bi ti grabežljivci dužni bili deklarirano upozoriti potrošače na količinu kancerogenih tvari u takvim vrlo opasnim prehrambenim i drugim artiklima. osim hrane i odjeća nije ispravno tj. potpuno deklarirana. prema tome tko voli nek izvoli – kad zna što kupuje, ali ovo… ljudi i djeca se truju,obolijevaju,a ne znaju što im je, što im se događa itd. kako onda mladi svijet može biti normalan. nikako ne mogu razumjeti te ljude-trovače, ni pasivne inspektore koji su zaduženi za kontrolu namirnica da okreću glave kao da je sve ok. kako ne suosjećaju sa ljudima koji pate ili će patiti pogotovo ako su u tome i oni sukrivci. na neke stvari nikako se ne mogu naučiti/prilagoditi pa da živim 500 god.

    stvarno imaš sreće sa hranom,a je li skupa ta ekološka hrana? ovdje je ta vrst hrane jako skupa, odeš u dućan treba ti malo bogatstvo za neke osnovne stvari,ali to je ovdje već standardno.

    kako to nitko drugi se ne javlja.

    Komentar autora/ice Franjo | 21 prosinca, 2011 | Odgovori

  119. Da i ja se pitam, gde su svi.. 🙂

    Katastrofa u plesu bi se znala dogodit na nastupu, zato i dižemtoliku frku.. u suprotnom me uopće ne bi sekiralo. Da, taj tip je onako baš pun sebe, isto i ovi dvoje voditelja koje sam spomenula. Puni sebe i ulizice učiteljici, mili i dragi kad je ona u blizini i zli do ljudi čim nje nema.. i kažem, ak neko proba nešt se požalit sve izokrenu tako, da nastrada drznik koji se usudio pobuniti.

    A mislim, da ovo gore ukratko opisuje i stanje u društvu. Dragi Franjo, ni ja nikad neću razumjeti kako funkcionira ovo društvo, a zbog nekih snova i impresija, mislim, da se vraćam na zemlju u različitim životima još od doba neandrtalaca. Razumijem vlast i njihov interes, da nas se riješe, da smo što bolesniii i mentalno uspavani. Čak mislim, da ljudska vlast ima nad sobom jednu drugu, koja im prijeti, da će ubiti njih i njihove obitelji ako se ne potrude u ”uništavanju masa”, a ako se potrude čeka ih bogatstvo, koje im omogućuje vrhunsko zdrav i sretan život i samo je njihov izbor hoće li tu prednost iskoristiti ili ne (po mojem mišljenju ju visoki političari npr. engleska kraljica uspješno koristi, dok je većina malih politčara ne koristi, na našu sreću, jer u tom slučaju ih drmne infarkt i rješimo ih se.. odnosno na njihovo mjesto dođe novi piun). E sad, ovu prvu i drugu kariku razumijem. Treća karika je vojska, policija pa i ti razni inspektori, direktori itd. kojima upravlja vlast.
    E, tu : ne kužim, oni nemaju beneficije, imaju samo prijetnju, ili će ih uništiti odmah ili će ić pa riskirat život za vlast.. pa ak prežive dobiju penziju itd, premda, jesu li stvarno tako blesavi, da ne vide da je sve prevara? Na kraju krajeva, njihove obitelji su skupa s nama, ako truju nas truju i svoje obitelji… oni nemaju takve beneficije kao vlast… Zašto nešto ne učine? Ja bih prije umrla nego svjesno trovala ljude oko sebe, ako ne zbog ljudi oko sebe, onda zbog ljudi koji su mi blizu, moja obitelj, moji prijatelji…

    Mislim ipak, da je stvar u neobaviještenosti. Bila sam u Srbiji kad je Miloševićeva vlada rušena. Vojska je čekala narod, kad je narod došao do vojske, vojska se je okrenula i skupa s narodom išla na skupštinu. Nisu blesavi i ne mogu im toliko isprati mozak, da rade za golo ništa i štite guzice koje ih tretiraju kao potrošni materijal. Tada sam shvatila: ima nade.

    Sada, godinama kasnije, kad se šire informacije o otrovima uhrani, chemtrails-ovima, prevarama, lažima i td. Ima još više nade. To što nas ugrožava ostat će samo i istopiti se i to mislim uskoro. Po mojem je to ‘kraj svijeta’, takvog kakav je sad.. i dolazak novog. Niti taj novi neće biti idealana, jer uvijek je prostor za rast. Ali bit će na stupnju višem od starog. Novac bi mogao nestati, hrane i to zdrave biti dovoljno za sve. Sva postignuća i znanja stavljena u skupno dobro. Uistinu, bićemo društvo tehnološko i duhovno napredno.

    Tako ja razumijem sve skupa..

    Da, imamo puno sreće s tom hranom jer i kod nas su specializirane trgovine gdje samo gledaš cijene i padaš u esvjest. Ova farma iam sasvim pristupačne cijene otprilike tako kao standardno (špricano) voće i povrće u supermarketima ili čak jeftinie. Gotovo uvijek imaju na ponudi 2. klasu (ak je neš ogrebano ili boja nije baš ono zrela moraju prodat pod 2. klasu, a to je za sve 50 centi na kulu), tak smo se najeli paprike i paradajza, koliko nisam valjda od zadnjeg ljetovanja kod bake prije cca 3 godine. Cijelu godinu imaju sezonske stvari u ponudi, jeseni si narežemo i zamrznemo mada evo, prije dva tjedna smo jeli svježi špinat u salati, sad jedemo matovilec i uvjek imaju i zelenu salatu (šta je meni po zimi fenomenalno).

    Komentar autora/ice moon | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  120. hej društvo!
    čitam ja vas redovito. samo sam u zadnje vrijeme znala biti toliko fizički iscrpljena da nisam mogla tipkati.
    franjo! sretan ti rođendan! želim ti puuuuuno dobre energije, i onoliko godina koliko ih želiš poživjeti!
    moon, čitam o tvojim mukama, kako uvijek nekako te crne sile nađu put, da nam zagorčaju sretne trenutke. iskreno, nemoj se toliko mučiti mislima i baviti tim ulizicama. tvoja energija je predragocjena da bi je trošila na te ulizice i jadnike. mislim, koliko mora biti jadna osoba, da želi mijenjati nešto u zadnji tren, što je jako dobro funkcioniralo.
    jadničak! mini musolini!
    ti si tako ispunjena životom i veseljem, da te osobe ne mogu zatrovati tvoj užitak u plesu i kretanju! zapamti, to radiš zbog sebe!
    franjo, još uvijek izazivam kaos sa strujom. sad se već pribojavam za svoj komp. monitor mi je počeo oscilirati s snagom.
    sad je to već frustrirajuće. možda sam baš zbog toga tako iscrpljena.
    bliži se božić, i ja stalno vidim svoje roditelje u licima drugih ljudi.
    skoro svako jutro osjetim mamino prisustvo. jako mi nedostaju.
    a što se tiče kupanja u morskoj soli, trenutno jedva da stignem se na brzinu otuširati! ali uskoro, otići ću i kupiti si soli, i napuniti kadu, i kiseliti se i uživati. za koji dan.
    trenutno sam u fazi voća. neki dan sam morala na ručak kod prijatelja koji su se vjenčali prošli tjedan. ajoj! mrtva pečena životinja, francuska salata, neki čudni kolači… ajoj! nije uopće bilo nikakve žive salate, a ja gladna….
    donekle kužim ovu uvjetovanost o kojoj priča moon. chemtrailovi, namjerno zagađivanje hrane… to je doba u kojem živimo.
    jeste li primjetili kako nas ucjenjuju hranom? na novom zelandu donjeli zakon prema kojem ljudi nemaju pravo u svom vrtu posaditi koji paradajz ili papriku. ucjenjuju nas previsokim cijenama hrane, kao nema je dovoljno! a hrana se baca svaki dan. navodno svaki dan 40% otpada čini hrana. gurali su gmo, koji je trebao osloboditi ljudsku vrstu od gladi. pa što je sad ovo?!
    ja se isto kao i moon nadam velikoj promjeni!
    zato i često šaljem val svoje energije da obiđe cijelu našu kuglu, da pronađem srodnike po duši. neka mi se slobodno jave u mojim snovima!
    cresa, tako mi je žao zbog svih ovih nepravdi na poslu. i sama sam sve to proživljavala. ma, još uvijek proživljavam. jer sve je uvjetovano. najbolje je biti freelancer. samo kad bi pronašla svoje vještine za kojima vapi ovaj svijet! ali nemam pojma što je to. stavila sam točku na čuvanje djece. nemogu više! ovaj posao sada što radim je dosta zanimljiv. naporan, donekle ispunjujući. jedna od prednosti ovog posla je to da ga se jedva sjetim, kada odem kući. ne zaokupljava mi misli i nakon radnog vremena. prednost!
    drago mi je da si riješila stambeno pitanje. važno je imati svoj udoban kutak.
    aha, mislim da sam se dovoljno raspisala.
    teaaa! gdje si? jesi i ti sad samo u modusu čitanja?
    puse i zagrljaji svima!

    Komentar autora/ice donadon | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  121. Ljudi bok… 🙂

    ja sam definitivno u modusu čitanja…. čitam vas i osluškujem svoj organizam…. jer događaju mi se ovaj tjedan neke promjene, koje su me na prvu rastužile a onda sam našla alternativu….

    Promjene u percepciji okusa… 😦 u nedjelju ujutro sam se bila probudila i shvatila sam da mi se kava gadi… 😦 ja sam inače oduvijek obožavala piti kavu ujutro… uživam u okusu kave, volim kolače od kave, volim sladoled od kave… jedina kombinacija u kojoj mogu podnijeti malo mlijeka je upravo u kavi…. u nedjelju sam prvi put osjetila da ne mogu piti kavu… to mi je bio šok… 😦 u ponedjeljak ista stvar… u pon sam kupila nekakav sok od limuna koji inače ako i poželim popiti ( a to je zaista jednom godišnje) sok kupim i želudac mi se izokrenuo jer je to bio živi šećer sranje totalno…. za kavu sam našla alternativu, shvatila sam da mi je okus kave odjednom postao jaako intezivan i pronašla sam blažu varijantu koju mogu podnijeti… 🙂 a ima okus po kavi…. imam osjećaj kao da mi se želudac ljušti mijenja oblik ili kao da je u mene ugrađen drugi želudac na koji se moram naviknuti i isprobavati se ispočetka… ne znam čudno je…. iznutra sam mirna…. totalni mir i spokoj su me obuzeli i ništa me ne može izbaciti iz te ravnoteže trenutne…

    svečano objavljujem da sam se mlijeka odrekla 100%…. 🙂 bilo kakvih sokova isto tako…. 🙂

    hrana i otrov o kojem pišete su poznata stvar već jako dugo… još dok sam bila na faksu prije cca 5 ili 6 god sam dobijala mailove sa popisom “e” otrova… oni e65, e52 (znate o čemu govorim? 🙂 ) ja i dalje mislim da je to nešto preglobalno i da će to prestat kad propadne ovaj način funkcioniranja…. pojedinci ili čak skupine ljudi ne mogu utjecati na ovo…. To vam je kao da zatvorite 30 malih štenaca u kaveze… na jednoj strani štenci, na drugoj ljudi…. jedan će se pobuniti i počet lajati i htjet se osloboditi i neće moći ništa napraviti…. nek se pobune svih 30 opet ne mogu protiv ljudi…. to je surova stvarnost…. 😦 i zato mogu se voditi rasprave i filozofije o tome, ali trenutno sada nema koristi…. ništa nam drugo ne preostaje trenutno nego kupovati hranu dalje i hraniti se…. 😦

    Donadon u pravu si kad kažeš da se jako puno hrane baca… to je točno… i mislim da se tu treba zabrinuti.. da ljudi iz naše okoline bacaju hranu, šutaju jum a u africi i u dugim dijelovima svijeta djeca gladuju…. mislim da je ipak bitnije da se obrati na pažnja na ljudsku zloću i agresivnost…. i takve nekakve grozne stvari…. tako da mi se neda uopće pisati u to smjeru o hrani i otrovima…. otupila sam na to….

    kad smo kod hrane, ja sam u fazi voća 🙂 juhe i sladoleda… samo to je teško kad me mama vidi pa vrisne kako si mršava!!! zašto ne jeseš???? a ja luda od toga i od pokušaja objašnjavanja bilo čega

    e da… voće jedem ko blesava.. i inače a sada pogotovo…. prošli uto sam kupila kilu banana i sve sam pojela u cca sat vremena… 🙂 🙂 toliko o bananama i voću… 🙂 🙂 obožavam jabuke i naranče…. to je voće o kojem sam ovisna… 🙂 🙂

    štedne žarulje lagano izazivaju glavobolju, smetaju…. znam kako vam je.. 🙂 da pucaju žarulje ili da se događa bilo kakav poremećaj sa strujom u mojoj blizini nisam primijetila…. kad sam se uselila u ovaj stan popucale susve žarulje… to je jedino…. protumačila sam si da je to od starosti…. inače ništa drugo ne…

    Franjo, sretan rođendan!! 🙂 😀

    Moon ne daj se iživcirati… 😦 kužim…. tip je kretenčina i pol…. 😦 😦

    Donadon drago mi je da si tu…. jer ni tebe nije dugo bilo… 😀 znam dasi proživljavala slične situacije na poslu… znam…. 😦

    Tea?? si tu 🙂

    Ljudi toliko od mene… gibam spavati.. treba ustat u 5h 🙂 😀

    Želim vam svima mir kakav ja osjećam…. ljubim vas i grlim puno, puno!

    Komentar autora/ice Cresa | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  122. e da. počinje sve propadati… jeste primjetili da euro propada… i EU će uskoro.. sad navodno spašavaju, ali ja ne vjerujem u to… propast će i EU i euro i to je početak! i to uskoro! 😉

    Komentar autora/ice Cresa | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  123. a tu si,ja mislio da si otputovala. puno hvala na dobrim željama,trebat će. te godine koje imam gotovo i nisu u skladu sa mojim osjećajima,duhom itd.znam se osjećati kao da mi je,nekih 25 g.
    s novim vježbama sve se nekako ubrzava, ali nije samo to i misli se mijenjaju,drukčiji optimizam, kao da se budim i poprimam u sebi neke neobične ali dobre značajke, nešto što želim! ne znam radi li se o kratkom životnom razdoblju ili će se to zadržati trajno. sve više istinski volim život i uživam u njemu….. no još osjećam u dubljim slojevima prepreke. te prepreke vuku nazad, njih treba izbaciti da bi te “čudesne” ene. neometano tekle.
    moon pred koliko otprilike gledatelja nastupate? mogu mislit kako bi bilo da se takvo što dogodi u nastupu. nego bolje ne misliti na to! hej,kako ide prodaja umjetnina (sad se sjetih)?
    slažem se s vama: svijet se ubrzano mijenja i novo doba je već pred vratima. uzbuđen sam zbog toga,jako! veli Kezele da od 6 mj. 2012 g. žensko načelo dobiva na snazi te se izjednačuje sa muškim ili ga “prevlada”. i meni se čini da sam nekad (ali neznam gdje) živio život ili živote potpuno drukčije ovome. novi svijet bio bi kao povratak kući! nešto i sad dok ovo pišem jako vapim iz dubine za tim nečim prošlim. sve osjećam tu blizinu kao da se želi otkriti, ali prepreke blokiraju protok tih informacija.
    donadon pripazi na hranu, i ona pojačava elektricitet: neko kiselo voće, previše suha hrana, hladna pića, suha koža, možda i premalo spavanja, odjeća sintetička (grozna je), posteljina….
    ja redovito lagano namastim ruke, nekad i stopala maslinovim uljem (navodno da je dobro dodati i limunov sok k ulju). ulje crnog kima je odlično za suhu kožu. ima ga jeftinijeg isto hladno prešano kao i organsko, 60 kn 1 dcl. baš ima jaku masnoću, dok maslinovo više je suho.

    koju zubnu pastu koristite?http://www.zdravakrava.hr/clanak/307/oprez-zubne-paste-pune-otrova
    ja već mnogo godina koristim kupljene u dućanima zdrave hrane,također i šampone, sred. za pranje suđa po koji sapun.
    da nažalost skoro sve je uvjetovano. ljudi su toliko naučeni na to da se zabulje kad im kažeš da ne tražiš ništa za učinjenu uslugu. zbunjeni misle da stvari ne trebaju tako funkcionirati.
    jedna od više stvari me zasmeta kad netko kaže “pa ti trebaš/moraš tražiti što je tvoje” e ovakve imperative uistinu ne mogu smisliti,kako kaže donadon “jadno” je.

    huh al sam se zahuktao….
    svima srdačan pozdrav!

    Komentar autora/ice Franjo | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  124. hvala Cresa! predao post i vidio da si se i ti u međuvremenu javila. i ja mislim da starome i istrošenome nema više spasa.
    postoji razlika od otrova do otrova, neki su izuzetno opasni,kancerogeni, neovisna istraživanja dokazala. ja vjerujem da ljudi zajedničkim snagama mugu pobijediti sve opačine, pa i ovakvog tipa. moćna carstva su padala pa past će i ovo, jer i sama priroda ne podržava tj.”urotila” se protiv ove opačine, zapravo zlo na kraju priče i samo sebe uništi.

    Komentar autora/ice Franjo | 22 prosinca, 2011 | Odgovori

  125. E da, Franjo sve naj naj naj 🙂 http://www.youtube.com/watch?v=Xc3L9C6v9k4&feature=related

    Drago mi je, da smo svi opet na okupu… puno pozdrava svima i sretan zimski solisticij 🙂

    Komentar autora/ice moon | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

    • hvala moon! znaš li koliko me dirnuo ovaj mali video, s ovim glazbenim prilogom. nema riječi kojima bi to mogao izreći na pravi način,a da bi dočarale taj kratki čarobni doživljaj. zatitrale su dječje energije, bio sam dijete za trenutak….. kako si samo pogodila ono pravo i najbolje,upravo čudesno i za nepovjerovat 🙂 🙂 🙂 možda osjećate ene.
      vjerujem da si izuzetno kreativna i domišljata osoba…..

      sve vas najljepše pozdravljam!

      Komentar autora/ice Franjo | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

  126. (moćna carstva su padala pa past će i ovo, jer i sama priroda ne podržava tj.”urotila” se protiv ove opačine, zapravo zlo na kraju priče i samo sebe uništi.) jako si lijepo ovo Fanjo napisao i jako mi se sviđa i jedva čekam….

    meni je danas izgleda dan za topljenje… Frendica je udomila psa… malo štene. pa mi je poslala slike na mail…. ljudi moji da vi vidite to malo predivno biće!! koliko je taj pas predivan i presladak…. baš sam danas s njom komentirala koliko je strašno kada ljudi kupuju pse pored toliko napuštenih malih prekrasnih peseka…. 😦

    i onda sam se sa rastopila na ovaj “mali” video klip čestitku… zaista je prekrasno…. ja se bavim čišćenjem stana…. jer ga ove godine neću više čistiti.. putujem sljedeći tjedan u Zadar kod prijatelja i ne da sam sretna nego sam presretna!! 😀 😀

    i da, htjela sam podijeliti s vama… redovito idem na pilates i jednostavno sam oduševljena…. inače sam jako ukočena i zakržljala…. ne mog recimo sjediti sa ispruženim nogama ispred sebe i ravnom kičmom… sada osjećam da sam se malo pomaknula po tom pitanju sa mjesta… da mogu osvijestiti i gornji i donji dio leđa kod istezanja i osjećam se malo više “prohodnom” tako da mi to stvara ovisnost o pilatesu i tjera me da idem i dalje….

    veliki sretni pozdrav od mene!! 😀 😀 😀

    Komentar autora/ice Cresa | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

  127. A evo i mene 🙂

    Trening danas prošao odlično… tip je popustio i nije pravio probleme.. ima nade 🙂

    Franjo, baš mi je drago, da sam pogodila pravu čestiku… nisam se baš mogla odlučit ili to ili štrumpfovi 🙂

    Cresa, samo naprijed, kad ti se tjelo počne mekšati i otvarati, to je odličan osjećaj. Ja ga uvijek imam poslije baleta, kao da skineš sa sebe metalne ploče i obučeš pidžamu 🙂

    Veliki pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

  128. evo opet i mene. umorna, ali radosna zbog 3 slobodna dana pred sobom! dok mi sviraju dragi dečki 2cellos ” fields of gold”, opuštam se i ne radim ama baš ništa.
    u posljednja dva tjedna bilo je previše ljudi, previše buke, utjecaja sa svih strana. a da ne pričam o zubobolji koja je sve to dodatno ukrasila.
    zubobolja jenjava, napokon sam imala termin kod zubara.
    da cresa, čudno je to što se takve promjene, mislim na okus, dogode preko noći. ja imam jednu slabost, flips od kikirikija. zapravo volim sve od kikirikija, mislim da bi se mogla isključivo s njime hraniti. ali evo već tjedan dana žvačem jednu vrećicu, jer mi svaki puta bude mučno od par zalogaja. ali navika me tjera da je opet otvorim i stavim u usta!
    smiješno.
    ma sve to o EU mi je smiješno. od samog početka nisam bila zagrijana za tu ideju. istina tamo početkom 90-tih euforija o zajedništvu, ona pjesma s eurovizije “united europe”, malkice me je zakačila. i onda jepočelo osnivanje novog carstva. a svi znamo kako su u prošlosti završavala sva carstva!
    a franjo moj, pa svi smo mi prvo i osnovno, djeca. samo mnogi to zaborave. ja sam imala sreću da su me djeca osobno podsjećala redovito, da se igram, pjevam na sav glas, vrtim se raširenih ruku oko sebe, i stalno učim, zbog dječje znatiželje koja uporno čuči u meni.
    promatram svoje recimo, prijatelje, ljude s kojima se družim i nikako ne mogu shvatiti kako su mogli zaboraviti ushićenje novoga, igranje, smijeh, uživanje u naizgled malim stvarima, koje zapravo uopće nisu male! npr. prekrasan dan, on možda nekome izgleda trivijalan, ali radi se o skladu između svemira, ove planete i mog duhovnog stanja. kako tako nešto može biti trivijalno i malo!
    gledam ih kako se muče kreditima, željom za stvarima koje im zapravo uopće ne trebaju! gnjave svoju djecu raznoraznim (svojim bolesnim) ambicijama i zakidaju i tu djecu za djetinjstvo.
    zato ti franjo, pusti tog dječaka koji još uvijek viri iz tebe da se raduje i znatiželjno upoznaje svijet, i tako se voli igrati, van!
    moon, kakva je situacija? jel se sredio onaj jadničak?
    i, da franjo, koristim biljnje zubne paste bez dodataka fluora i ostalih stvari.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

    • Dragi moji…

      Evo nam badnjak i božić… sve malo prekrojeno i ukradeno od poganskog praznika svjetla i proslave zimskog solisticija. Al nema veze, važno je, da svi govore o ljubavi (iako je nema baš puno naokolo) i miru (isto tako…).

      Znam, da je glupo, al iz godine u godinu nekako sve teže padam u to praznično raspoloženje, ne znam kako vi, ali meni je to takvo mazanje očiju i marketinški trik, da se najradije zatvorim u stan s mojim mužićem i našom micom, malo pospremamo, malo ukrasimo, nešto fino skuhamo i ljepo nam je.

      Ove godine mi je posebno teško… Juče navečer me je napala ideja, da napustim irski ples, jer koliko sam se namučila oko ove stvari nije vrijedno.. pogotovo što u sve skupa ide i dosta novca, a o energiji i vremenu koje ulažem, ad i ne govorim. A sve to zbog par ljudi… Kao što spomenuh, tip se je umirio, ali je strašno uvrijeđen mojim ”bezobrazlikom”, da ja njemu idem nešto objašnjavat, pa sam se u ime mira ispričala ak sam slučajno bila pregruba i objasnila mu, da sam to napravila ne zbog svog ega nego zbog dobrobiti predstave i pokušala mu objasnit, da niti on nije bio baš fer… naivno, očekivala dam, da će bar priznati i on se meni ispričati… naravno: nije…

      Uglavnom, tako mi je žalosno oko srca i baš sam grozno depresivna.. :-/

      Htjle sam vam čestitat božić.. naravno, postala sam čestitku na facbook i poslala po mailu.. i pred svima (osim doma) se pravim, da je sve super.. a onda sam pomislila, zaboga, pa vama ne moram lagat… ako igdje, ovdje se ne moram pretvarat..

      Svejedno, želim nam svima neku promjenu, neku veliku promjenu koja će obuhvatit cijeli svijet, sva srca, sve umove i učinit ovaj svijet boljim, ljepšim i ugodnijim za sve ljude… nada ipak umire zadnja…

      I jedan link za sve nas koji smo djeca u duši http://www.youtube.com/watch?v=jB5-HeGkAQs

      Komentar autora/ice moon | 24 prosinca, 2011 | Odgovori

  129. Je donadon, popustio je 🙂

    Nek ti zubić dat mir kroz praznike :-))

    Komentar autora/ice moon | 23 prosinca, 2011 | Odgovori

  130. Eh, sad vidim… donji post je od sinoć, gornji post je od danas… izgleda da sam pisala u box: odgovor na dondonin komentar umjesto u box skroz ispod…

    Komentar autora/ice moon | 24 prosinca, 2011 | Odgovori

  131. “Nek ti zubić dat mir kroz praznike” što, a poslije praznika može se opet razboljet :-))))))
    i jadničak popustio kako ga smiješno zove donadon, valjda ga glava više ne boli :-)))))

    donadon pročitaj ovo i pogledaj video pa će ti biti jasnije zašto ljudi toliko kompliciraju svoje i tuđe živote. nije ništa novo no vrijedi pogledati http://www.freedomtek.org/prvi_koraci/aktivacija_desne_i_lijeve_strane_mozga.php ima primjer kako kontrolirati umove ljudi, tako što treniraju lijevu polutku mozga, dok desna kreativna,umjetnička,cjelovita…. bude “zakržljala” ako se i dalje nedovoljno koristi. vidjet ćete što se događa kod moždanog udara lijeve strane mozga – zanimljivo.

    ima još:http://pogledkrozprozor.wordpress.com/2011/05/30/metode-ucenja-pomocu-pokreta-i-vjezbi-za-mozak/, ili ovdje je više svega…. http://www.google.hr/search?client=firefox-a&rls=org.mozilla%3Aen-US%3Aofficial&channel=s&hl=hr&source=hp&biw=1280&bih=628&q=mo%C5%BEdane+polutke&oq=mo%C5%BEdane+po&aq=4&aqi=g1&aql=&gs_sm=c&gs_upl=11378l29737l0l32914l10l10l0l4l4l0l293l1339l0.3.3l6l0

    kažu da je za zubobolju dobar sirovi krumpir.
    Cresa korisne stvari za poboljšanje kvalitete života su dobre ovisnosti (štetne nisu). međutim korisne danas sutra mogu biti beskorisne; stoga unapređuje se program vježbi,naravno kad je tome vrijeme. još nešto nadam se da ti neće zasmetati: nemoj previše izgladnjivati tijelo. iz prve ruke mogu ti reći da to nije pametno. znao sam biti danima da ništa ne jedem i nedragi rezultati vide se još i dandanas. osim potpunih postova forsirao sam i pogrešnu prehranu sa medom, samo zato što je to netko napisao (ja pretjerao i višestruko). u 27-oj naglo smršavio (u nekoliko mjeseci), da i ne govorim koliko pitanja od poznanika bilo je postavljeno u to vrijeme i vrijeme godinama nakon toga, naprosto izmorili me sa tim pitanjima i primjedbama.
    druga krajnost je svakako pretjerivanje sa hranom! ni to nije ok.

    donadon mogu razumjeti nedostatak i čežnju za roditeljima, sjećanja na nešto znaju biti jako bolna…..
    moon jedva čekam video ako bude mogće linkati ga.

    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 24 prosinca, 2011 | Odgovori

  132. ehej, društvo!
    moon hvala na lijepim željama, i svima nama neka bude lijep božić. na ovaj ili onaj način.
    prilažem link za moju najdražu božićnu pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=z1rYmzQ8C9Q&feature=related
    prošlog božića mi je praktično spasila život, dok sam bauljala u mraku zime s kapuljačom na glavi.
    moon, sad ćeš vjerojatno imati pauzu nakon svih tih nastupa, imati ćeš vremena da se iskristalizira što je jače, tvoja ljubav za plesom ili ogorčenje zbog tupavih ljudi koji ti zagorčavaju ples. daj si vremena. uostalom kao indigo, vjerojatno te je već počela privlačiti neka nova ideja! imaš nešto novo u vidu?!
    razumijem te po pitanju tog nekog ulazka u praznično raspoloženje. kod mene je to već jako dugo. još dok mi je mama bila živa, znala sam se natjerati na sve to, kićenje bora, pravljenje kolača, …. njoj je to puno značilo. otkako je otišla, više se ne prisiljavam na to. istina, živa, hehe, danas sam se naspremala, ali više zbog toga što sam cijela dva tjedna krepavala od umora i zubobolje, pa zanemarila spremanje, a i ćuko i maca mi se linjaju! hehehe! danas mi je puno bolje i zato sam se kupala u znoju lica svoga dok sam to sve očistila.
    ali priuštila sam si i šetnju s ćukicom, mojom curicom, duuugu, opuštenu.
    nemam ništa protiv božića, naprotiv, volim tu ideju o zvijezdi, mudracima koji se klanjaju djetetu, o ljubavi koja prožima sve ljude. samo, već duže vrijeme, to se sve pretvorilo u ljubav prema stvarima, konzumerizmu koji mi se gadi. ne volim ići u trgovačke centre običnim danima, a u ovo vrijeme, ne mogu se natjerati ni nogu staviti unutra.
    cresa, udomljavanje životinja je jedna od najljepših stvari koje čovjek može priuštiti sebi a i životinji.
    moja tilly je mene posvojila na parkiralištu jednog izletišta u blizini osijeka, sijela je pred moj auto, na jedan od najgorih dana u mom životu, i odlučno me spašava svaki dan od onda. i moj pokojni boni, stari ćuko kojeg sam morala dati uspavati tjedan dana prije nego mi je mama umrla, je bio štene s ulice. našli ga moji klinci koje sam prije čuvala i dali mi ga jer sam prije toga stalno kukala kako silnoželim psa.
    bio je beba i stijena u kući punih 16 godina! morala sam ga dati uspavati jer je imao rak i više nisu pomagali nikakvi analgetici. bio je prestar za anesteziju i operaciju… e, to je najteža odluka koju sam ikada morala donijeti. mog lubljenog bonija uspavati zauvijek. ali u to vrijeme je već i tilly bila u kući, i ona mi je pomogla da nastavim dalje.
    možda jednog dana kad budeš imala riješen stambeni problem, i ti pružiš dom nekom malom biću koje će te trebati. oni uvijek uzvraćaju s ljubavi. apsolutno im je svejedno kako izgledaš, koliko zarađuješ, jesi li faca ili ne, samo im je važno da ih voliš.
    a evo opet ja pišem i pišem i pišem…..
    no dakle dragi moji, sve najbolje želje, mir u duši, i u iščekivanju!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 24 prosinca, 2011 | Odgovori

  133. hvala na dobrim i pravim željama, jedino je to što čovjek može istinski zaželjeti svim srcem!
    zanimljivo je kako svi želimo stvarne promjene,drukčiji svijet, potpuni život u kojem ne bi bilo hijerarhije…,ali kada će to? umjesto toga korporacijska komercijalizacija vlada u društvima kao norma koju treba slijediti i ispunjavati da bi čovjek toboš bio sretan.
    ipak osjeća se kolektivni duh boljeg raspoloženja nego inače. moon, donadon ti je već rekla da je možda potrebno donijeti neku novu odluku za novu aktivnost, ali otom potom. smatram da nisu toliko bitni ljudi koliko tvoja strast za tom vrstom plesa, ima li ga ili nema. treba uvidjeti razliku što je u pitanju: strast,stvarna želja ili samo navika. možda ti je žao što si bila malo grublja prema kolegi s jedne strane, s druge ti se čini da je to zaslužio kad sve proanaliziraš.
    sudim po sebi,jer i meni zna biti teško ako bi se dogodilo katkad da prema nekome budem grub,
    iako sve pokazuje, npr.bahat odnos ili kršenje nekih principa od strane tog čovjeka. ti si nadišla ego te mu se ispričala,i to je dovoljno s tvoje strane, ostalo je sad na njemu.
    preostaje ti još da preispitaš što osjećaš prema toj aktivnosti.

    ako nešto želim, to je globalna preobrazba, da svakom biću svane nova zora bez strahova i briga za svaki sutrašnji dan!!!

    pozdravljam!

    Komentar autora/ice Franjo | 24 prosinca, 2011 | Odgovori

  134. evo da podijelim s vama adrianovu čestitku za zimski solsticij i stvarni početak nove godine.

    Želim vam:
    …otkrivanja istine, koliko može podnijeti priča u kojoj živite, i još komadić više, tako da nikad ne postanete robovi laži i privida.

    …iskustva sreće, baš onakve kakvu želite i sami sebi, ali i one drugačije, zbog koje ćete shvatiti da ono što želite nije uvijek sve što možete dobiti.

    …imetka i obilja, u količini koju možete zamisliti, i još mnogo više. (To vam želim prije svega zato da prestanete gubiti vrijeme na nevažne stvari.)

    …zdravlja, toliko koliko je vaše tijelo spremno održati, ali i onaj osjećaj iznad toga – osjećaj da ste, u kakvom god stanju vaši mišići i kosti bili, sposobni za više. (Poželio bih vam i ljepotu, ali to već imate u neograničenoj količini, pa vam onda samo želim da to i prepoznate.)

    …ljubavi, toliko koliko može podnijeti vaše srce, i još trunku više tako da ekstaza postane vaša svakodnevica.

    …mudrosti, koliko stane u vaš um i još malo više, tako da uvijek žudno upijate nova znanja.

    Ali, na posljetku, kad dobro razmislim, ono što vam želim više od svega jest buđenje, čisto i potpuno, tako da privid odvojenosti zauvijek nestane iz vašega života!

    U budnosti vaš,
    Adrian

    ne znam zašto je e-pošta stigla tek jutros?
    http://www.sunutarnjestrane.blogspot.com/2011/12/cestitka-za-zimski-solsticij-2011.html

    Komentar autora/ice Franjo | 25 prosinca, 2011 | Odgovori

  135. dragi franjo! zapravo to je ono što najviše i želim. buđenje! sad sam nažalost u stanju samo vidjeti djeliće onoga što bi moglo biti. potencijale! i ta silna želja za promjenom me prožima.
    današnji dan je bio zanimljiv. druženje s obitelji, i naravno luda zabava s bebonjicom. otežana komunikacija s mojim šogorom. kako je težak taj čovjek. uvijek traži nešto zbog čega bi se ljutio i prigovarao. imam osjećaj da ga ispunjava ponižavati i činiti svoju okolinu nesretnom. jedan od tih ljudi. teško mi je gledati sestru koja se pravi da je otporna na njegove otrovne strelice, a znam da pati. voljela bi joj pomoći da si olakša muke meditacijom, pozitivnim mislima, ali na žalost kao da je pomirena sa situacijom i nije u stanju prihvatiti da ova realnost u kojoj živi nije jedina. uvijek mi bude teško nakon promatranja njenog milog lica u boli.
    naravno, da mi sestra i ostatak familije ne zanovjeta pojela sam malo mesa. užas! već mi je satima mučno, i nikako da prođe taj loši osjećaj.
    znam da je mučnina zapravo kombinacija današnje prehrane i loših vibracija. ali moj mali kristal, leica, bebonjica je ublažila sve to. čak i moj šogor ne može odoljeti tom malom biću. utjelovljenju ljubavi. to me je uvijek oduševljavalo kod djece. taj osjećaj življenja u sadašnjosti. ne postoji jučer, još nije došlo sutra, njihovo zanimanje se odnosi samo na ono što se događa ovog trenutka. točno znaju što osjećaju, jasno kažu što žele, nema tajni, predrasuda, …
    ok. volim djecu. priznajem…
    buđenje. danas kad sam pročitala adrianovu čestitku, osjetila sam uzbuđenje zbog onog što slijedi. ne znam što će biti, ne znam kako će se sve to dogoditi, ali jedva čekam taj dio života kad će ljudi biti ljudi. svi mi.
    pozdrav!

    Komentar autora/ice donadon | 25 prosinca, 2011 | Odgovori

  136. e da donadon potrebna je velika volja i rad na sebi da bi se konačno izvukli svi željni, potpune slobode, iz društvene matrice po čijim normama gotovo svi plešemo (vrlo vrlo malo ih se do sada iščupalo). do sada je išlo tako, dalje će ići vjerujem, kako vrijeme bude odmicalo, sve lakše i lakše. nije teško zapasti u stanje kolektivne hipnoze (kao slučaj tvog šogora) kada je negdje u eteru silna nakupina destruktivnog misaonog i emocionalnog naboja koji se lako stacionira u svijesti i podsvjesti neosvještenih bića. i u tom neredu moguće se je prebaciti na neku konstruktivniju frekvenciju,ali baš ne ide ako se držimo starih obrazaca ponašanja (navika). ljudi pate pa se shodno tome i ponašaju.

    moon kako si? osjećaš li se bolje? kako idu pripreme?

    pozdrav svima!

    Komentar autora/ice Franjo | 26 prosinca, 2011 | Odgovori

  137. Pozdrav svima…

    Zadnjih pardana sam puno, puno razmišljala o mojem plesu i ljudima tamo.. i tužna sam, pretužna. Fizički mi nije baš lako izvući sve skupa, ali nije ni nemoguće. Premda za sve skupa treba imati puno veselja i ako mi je duša turobna, nema šansi, da se dignem od zemlje i poletim u korak. To je vrsta meditacije.. s malo levitacije.. ako nisi ”čist” i duboko radostan, ništa od toga. Također, to je grupni rad, svi moramo biti povezani i energija i veselje nas usklađuje i uzdiže. Bilo je trenutaka, kad sam to osjećala. Bilo je to prvih par godina, dok se nisu pojavili ovih par groznih, egoističnih ljudi. Dok je učiteljica bila tu i dok je ovaj ”jadničak” što mi je sad zagorčao sve skupa bio doma jer mu je nokat urastao u meso, bilo je divno. Na nijednom koncertu nisam napravila grešku, bilo je zabavno, adrenalinsko, glazba me je dizala i plesala sam sa dušom i tijelom. Ipak, nije bilo tako savršeno kao u početku, prisutni su bili ostali dvoje egoista i već tada sam primjetila, da ne funkcioniramo kao grupa nego kao pojednici. A onda se desilo i ovo i…. ako je vođa netko tko će me diskriminirati svaki put kad učiteljica nije tu, i ako grupi pokušam reć šta me muči, a oni me osude kao problematičnu, ako će se netko namjerno zabijati u mene, a kad mu se ispričam (iako nisam bila kriva) a on se ponaša kao uvrijeđena primadona.. onda sve skupa nema smisla.
    Vježbe su prošle dobro, iako sam bila skoro sve vrijeme na rubu suza, jer sam svjesna, da je danas bio moj zadnji trening. Sutra je moj zadnji nastup… barem s ovom grupom. Tješim se, da ću možda negdje nać neku drugu grupu.. iako u sloveniji nema ni jedne druge, a sve ostalo je ipak malo predaleko.

    Ne donadon, svakako mi neće bit dosadno, mogu ić na dramsku i/ili na balet (koji je uz to i puno jeftiniji) iako, ni jedno ni drugo nema produkcije tj. samo su vježbe, ne organiziraju nikakve nastupe. Ima i dramskih grupa koje ih organiziraju, ali njih treba plaćati..

    Trenutno bi najradije iznajmila sobu u nekom samostanu ili budističnom hramu.. ili nekom ljepom hotelu s vrtom (ne mora bit povezano s religijom) sam najradije bi se odvojila od svijeta za koji mjesec na nekom ljepom mjestu sa ljepim interijerom i ljepim vrtom, da mi netko donosi hranu, može i samo kruh i sojino mljeko nije važno, svoj slikarski pribor i ostale potrepštine za stvaranje…

    Trenutno ne mogu biti blizu ljudi, ovih ljudi.. Ne bi me smetalo, ako bi me okruživali ljudi poput vas, samo ne bih pričala ni sa kim koji mjesec..
    Trenutno mi se gadi sve skupa i donekle sam ljuta i na sebe što sam uopće išla u sve to i dala se prevarit, još jednom.. naivno, trudila se, ulagala energiju i trud, i ne malu količinu odvratnog novca.. a nikoga nije briga, svak gleda sebe i ako imaju priliku zabodu ti nož u leđa dok trepneš.

    Tu je link na par komada s dosadašnjih nastupa, čisto da vidite zašto sam tako tužna, jer ples za sebe je divan… šteta što ga ljudi moraju pokvarit: http://www.youtube.com/watch?v=NF6reqxRQuw (na desni je još par videa).

    Komentar autora/ice moon | 26 prosinca, 2011 | Odgovori

  138. prvo na što me asocirao ples je na lepršav let leptira u grupi ili bolje ples leptira! –
    rad vaših nogu=leptirov lepršavi lepet krila! kostimografija savršeno je usklađena sa koreografijom u bojama i dizajnu!
    zarazno je, dođe čovjeku da počne lamatati sam sobom na neki vjerojatno nespretan (neuvježban) način dok to gleda (ples). ovo pišem srcem!!! umu ne dam da se umješava jer on suhoparno svemu oduzima ljepotu čari.
    sad bolje vidim žašto si toliko privržena tom plesu! fantastična je i (plesna) glazba!!!

    zašto ti se to sve događa, mislim da ima neko dublje značenje (bit). na tebi je da to otkriješ. možda si već i dobila odgovore,ali ih ne uočavaš zbog konfuzije.
    sutra smo s tobom, ma kako god ispalo ne brini previše.

    sradčan pozdrav!

    Komentar autora/ice Franjo | 26 prosinca, 2011 | Odgovori

  139. franjo je već rekao sve što bi ti i ja rekla. znaj, sutra smo svi uz tebe!
    ples je čaroban, zaista ima nešto vilinskoga u njemu i vama koji plešete. i mogu zamisliti taj osjećaj koji se u tebi gomila.
    i potpuno razumijem potrebu za osamom i nepričanjem. mila moja, moon, tako mi je žao što moraš tako nešto prolaziti.
    mislim na tebe, i ako možeš, pokušaj očistiti misli prije nastupa, budi ono što jesi: leptir, lepršavi, nedodirljivi. tvoji kolege i kolegice ne razumiju tvoju bit, ali ti razumiješ bit plesa.
    uživaj u nastupu, i biti će sve u redu!
    zagrljaji!!

    Komentar autora/ice donadon | 26 prosinca, 2011 | Odgovori

  140. Dragi moji, puno mi znači vaša podrška. Osim vas i mog muža, nitko ne zna za ovo muku.

    Inače sam smirena i fokusirana, a ove koreografije sam toliko uvježbala, da ih mogu otplesati i ako me emocije potpuno preuzmu i ako mi se mozak totalno smrze, noge točno znaju što i kako.

    Svakako ću još probati popričati sa učiteljicom, ali nekako osjećam, da bi mi pasala pauza, ne od plesa, nego od ljudi…

    Veliki pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 prosinca, 2011 | Odgovori

  141. Pozdrav ljudi…

    nekoliko riječi samo…

    Moon… isprika onom kretenu kretenskom je bila nešto najgore što si mogla napraviti… otkrit ću ti istinu… taj čovjek osjeti tvoju energiju i osjeti koliko si ti jaka… on se tebe boji… i pokušava te zaplašiti i terorizirati… najgore što ti možeš napraviti je da mu se ispričaš i povučeš… e sad je on na konju i sretan…. i još će malo pojačavati taj osjećaj u tebi sa svojim durenjem nakon isprike…. tvoja zadaća kao indiga nije da se uplašeno povlačiš i bježiš od takvih…. ti si dovoljno jaka, odnosno imaš dovoljno jaku energiju da ti bude štiti i da takve stvari i provokacije ne dođu do tebe… još nešto gore od ovoga što se spremaš napraviti je odustati od plesa zbog njega i zbog takvih kao on. pokaži svoju snagu, po potrebi se posvađaj i daj do znanja ološu da te nitko i ništa ne može uništit… jer ti si jaki indigo…. predivno biće koje mijenja svijet…. ti ne mijenjaš svijet ti se koliko vidim povlačić uplašeno pred njim… ti se uplašeno povlačiš pred svim zlom i plačeš u tišini…. i očekuješ podršku od nas… ja ti ju sigurno neću dati… jer podrška kakvu bi ti željela od mene je sažaljenje…. ja ti dajem podršku da ustaneš već jednom i kažeš dosta…. nema ništa loše od zatvaranja u samoću i povlačenja, ali nije rješenje se povlačiti pred drugim ljudima i bježat od ljudskog zla….

    Donadon…. bezbrižna djeca koja žive u sadašnjem trenutku su djeca koja nisu kristali i nisu indiga… kristali su preosjetljiva djeca koja žive u minimalno dvije dimenzije i užasno pate…. smještena su u nesređene obitelji, odnosno biraju takve obitelji da bi mogla nešto naučiti. hiperaktivna su totalno, i agresivna do jedne mjere jer na taj način izražavaju svoju usjetljivost i bol…i ne samo kristali nego i indigovci… prema tvojoj priči o šogoru ne čudim se što je birala tu obitelj..ti kao indigo znaš kako joj je…. sjeti se sebe i svog odrastanja… onako kako je tebi bilo, njoj je bit će joj tri puta gore…. u tebi ima saveznika, ti znaš kako joj je i nadam se da ćeš joj pomoć…. u odrastanju i kad naraste i da osvijesti tko je i što je…. isto što sam napisala moon vrijedi i za tebe i tvoju sestru… svojoj sestri ćeš valjda pomoći da otvori oči i da se ne boji i ne podržava odnos više koji ima sa šogorom…. jer po čemu je on bolji??? po čemu je on na višoj razini od tvoje sestre?? Reci mi da li ta mala ima velike plave pametne oči u kojima se čita pamet i mudrost jedne odrasle osobe? 😀 ti si indigo Donadon… ti zastupaš jednakost i ljubav među ljudima ti ne zatvaraš oči pred tim jer se na taj način poistovjećuješ sa ostatkom svijeta i čemu onda tvoje postojanje??? ajmo tako svi do kraja naših života….

    Ljudi malo imate krivu percepciju svega…. najlakše je pisati o zlu ovoga svijeta i otrovanoj hrani a zatvarati oči pred ljudima i zlom iz svoje okoline… ako vjerujete da ništa ne možete promijeniti kod osobe koja vas psihički maltretira nego se još i ispričavate, ako zatvarate oči pred nekim tko sipa otrovne strelice i samim tim to podržavate i pristajete na psihički teror kakvi ste onda vi indigovci?? šutnja i stapanje sa ostatkom svijeta vam nije zadaća…a na ovom blogu/ forumu izigravanje patnika sa: mene boli…. i čekanje da se nešto dogodi uz filozofiranje…. vrijeme je da se pokrenete i da se čuje vaš glas…

    Očekujem da shvatite što sam s ovim komentarom htjela reći, jer ste prepametni i prebistri svi! 😀

    Na sam Božić sam doživjela šok, jer se mojoj najboljoj prijateljici dogodilo nešto strašno…. neću vam do daljnjega pisati jer se trebam izdvojiti od svijeta da bih povratila veliku količinu pozitivne energije i optimizma je će joj trebati…. ja ću joj trebati….. i zato vas pozdravljam sve do daljnjega……

    čitamo se nekom drugom prilikom…. odnosno vi mene.. ja ću najvjerojatnije vas i dalje čitati….

    Komentar autora/ice Cresa | 27 prosinca, 2011 | Odgovori

  142. ehej, cresa!
    uf, obrisa ti nama nos! neka.
    da, leica zaista ima duboke plave oči, i komuniciramo uglavnom neverbalno. nema potrebe za riječima.
    očigledno je šok koji je doživjela tvoja prijateljica strašan, kad je ostavio takav utisak na tebe.
    možda si u pravu kad kažeš da previše filozofiramo, ali moraš shvatiti, da smo mi bili na istom mjestu na kojem se ti sad nalaziš, i ne mogu reći za druge, mogu samo za sebe, i ja sam isto tako reagirala na nepravde. žestoko, s dubokim uvjerenjem da samo nastupom i svojim djelima mogu mijenjati svijet.
    možda su se vremena promjenila, a da ja to nisam opazila. iz osobnog iskustva kojeg sam iskusila, moji okršaji s npr. mojim šogorom završavali su tako da se jednom prilikom sa svojom sestrom mogla nalazati samo potajno cijele dvije godine. vjeruj mi, on sa svojim godinama i sjedinama na glavi nije stekao nikakve mudrosti, već je akumulirao još više zloće, sada takav okršaj rezultirao bi s tim da ne bi leicu mogla vidjeti sljedećih nekoliko godina, jer moja nećakinja je vrlo slična svome ocu, i usput stanjuju zajedno u kući.
    znaš i sama, to su osnove fizike: što je veći pritisak, veći je i otpor.
    moja sestra je žena 56 godina, koja je ostala bez posla, čuva jednu staru baku i na taj način zarađuje neku crkavicu, tek toliko da joj muž ne zagorčava svaki dan život s time da jede njegovu hranu, troši njegov novac, udiše njegov zrak. možda bi i otišla od njega sadaa i došla kod mene živjeti, pričale smo o tome, ali sad je tamo njena kćerka i njena unuka, i ako se ona makne od tamo sav njegov bijes i budalaštvo će se okrenuti protiv njih.
    nije baš sve tako jednostavno,
    indigo borci u revoluciji da promjene svijet.
    vjeruj mi, radila sam na tome. govorila riječnikom kojeg nitko nije razumio. bijesnila, pokretala peticije…
    možda neću imati uspjeha da promjenim život moje sestre, ali definitivno ću utjecati na leicin. utječem i na druge živote, na svoj način.
    a to što filozofiramo, zapravo je informiranje.
    no dobro, osvježila si mi dan.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 27 prosinca, 2011 | Odgovori

  143. Draga, draga Cresa, razumijem točno što hoćeš reći i cijenim to. Vjeruj mi četiri godine, dva puta na tjedan, sve nastupe i sve dodatne vježbe, a to nije malo vremena krvim se i hrvem sa tim idiotima i ponekad ne mogu razabrati jesu li toliko tupavi ili toliko zli, da im ništa, ali baš ništa ne dođe ni do mozga, ni do srca. Neću više, dosta mi je. Ne bojim se ja njih, ali ne da mi se više derati i krviti i umarati za to da mogu plesati tam u pozadini i da mogu izvest koreografiju bez da me netko maltretira…. Zaista sam probala, ne ide.. Pametniji popušta 😉

    Uostalom, ne napuštam ja ples, ja napuštam patetičnu grupu koja će uvjek ostat na dnu jer je puna mržnje i zavisti i umjesto sudjelovanja vodi konstantni rat. Nisam prva koja ih napušta, a imam jak osjećaj, da neću biti ni zadnja.

    Malo je problem što su jedina škola irskog stepa u regiji, ali već sad imam par ideja kako dalje… u sloveniji je puno bendova koji sviraju irsku mjuzu i pomojem bi im taman jedna plesačica dobro došla, jer u pubovima ionako nema puno mjesta za plesat, a sasvim je dovoljno, da obogati nastup. Do sad nisam imala vremena za to, sad ću imati, a možda čak i dobijem koji eurić… do sada sam samo trošila i to ogromne količine love za to, da me par idiotov zajebava..
    Dosta je bilo, vrjeme je za solo karijeru, iako ću probat potražit sve ljude koji su već napustili atvar i probat osnovat svoju grupicu.. nikad se ne zna..
    Lovu koju bih inače dala za ovo, stavit ću na stranu i uplatiti si kakav intenzivni tečaj u inozemstvu ili čak u irskoj.
    U vojvodini (gdje imam stan i puno prijatelja) je jedan dečko koji pleše u Dance of desire i držao je jednu vikend radionicu ovdje. Dogovorili smo se da mu se obavezno javim ak budem u vojvodini, mislim da ako ga zamolim da me malo trenira, da će biti za…
    Mogućnosti je nebrojeno… 🙂

    Najprije, trebam odmor od svega. U sječnju nastavljam sa baletom i doma ponavljam plesove koje znam. Uostalom, svakako moram pričat sa učiteljicom i reć joj, da odlazim i obrazložit zašto.. Možda se zamisli nad svojim izborom i napravi promjene u organizaciji.. u tom slučaju ću se brzo vratiti, jer zaista samo je par idota, ostalih petnajstak ljudi je divnih…

    Znaš, bilo mi je zanimljivo, ovih par dana imam takav osjećaj, kao da prekidam dugogodišnju vezu sa tipom koji je inače jako zabavan i živahan, ali ima par mana (tih par egoista) koje mi svu tu zabavu grozno zagorčavaju i zbog kojih se non stop svađamo.
    To nikad neće prestati, baš kao što donadonin šogor nikad neće prestati vrijeđati njenu sestru, ma što sestra učinila, ako bi mu kontrirala svađali bi se non stop!
    A vjeruj mi Cresa: rođena sam u takvoj obitelji i pobjeda je bila kad sam pobjegla od nje. Moja prva veza, tri godine je trajala je bila točno s takvim dečkom (psihologija: s njim sam se osjećala ”kao doma”) i svu energiju koju sam vratila dok nisam bila sa obitelji sam ponovo iscrpila. Ma koliko je boljelo, prekinula sam i polako, polako došla k sebi.
    S mužem se ne svađam, nikad, tu i tamo se malo sporečemo oko kakve stvari, ali se ne deremo, uglavnom svako ode u svoj kut gdje se malo durimo, ali unutar pola sata bez riječi zagrlim ja njega ili on mene i nasmijemo se gluposti te odemo nekaj skupa napravit…
    Zašto bih plaćala da mi je hobi jedna takva veza i još gore, ovdje imam troje na grbači… ?
    Samo je jedan način: prekinuti vezu… i ja to ne vidm kao bježanje, nego baš kao dokaz, da ja ne trebam njih da bi se bavila s onim što me veseli.

    Uh, kako sam se raspisala… 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 prosinca, 2011 | Odgovori

  144. simpatična Cresa blog (s)tresa 😉 ne bih ti želio biti na suparničkoj strani, mislim da do toga malo vjerojatno bi moglo doći pošto nismo svi ovdje baš imuni na nečiju patnju i/ili nepravdu. malodušnici,kao neki, koje se spominje u tom kontekstu ne poznaju (ili vrlo malo) ljepotu ljudskosti (darivanja, pomaganja nesebično, dijelenja čega god, također i primanja kad i ako nam je potrebno, itd.).
    lako je istjerati svađu na kraj s čovjekom razumijevanja i širokog poimanja stvari, ali sa egocentrikom ili gore, egomanijakom,stvarno trebat će ti krv i znoj i spremi se za dugi i iscrpljujući rat – bez pobjednika.
    u očima i riječima takvih ljudi rijetko,ako i tad, ćeš vidjeti samilost, osim kad su oni u problemu,e tad se smanje!
    da ne bi bilo sve samo na pustim pričama,odnosno “ispraznoj filozofiji”, ovom prilikom navest ću neke konkretne aktivnosti/poteze. recimo: ne naplaćujem usluge ili smanjim cijenu usluge gdje vidim loše materijalno stanje (ovisno od situacija),redovito novčano pomažem udrugu u koju imam povjerenja,isto tako jednu organizaciju (koliko sam u mogućnosti),da i ne spominjem jednokratne pomoći (tko zatraži pomoć,ili ne zatraži ako vidim da mogu nekako pomoći),hranim ptice u prirodi raznim sjemenkama, pomognem eventualno ozlijeđenoj, nerazgradivi otpad (PE vrećice,plastiku raznu,staklo,metal,zauljenu ambalažu…) kod kuće odvajam te kad se nakupi odvozim u reciklažno dvorište, supotpisnik raznih peticija (u nekima aktivno sakupljao/tražio potpise),….. ima i “svađa” ohoho,bilo je i bit će ako mi se čini da je potrebno….egoisti su mi možda najveći kamen spoticanja, e s njima se mogu zakačiti u datim prilikama… pored ljudi-aktivista koji se nesebično zalažu sa srcem,bezuvjetno, za nešto ili nekog, osjećam se tako sićušno,ustvari divim im se s velikim poštovanjem!!!
    e sad,da treba više koječega uraditi debelo se slažem u tome,i smatram da nikad nije previše i da uvijek može bolje, zapravo imam osjećaj da su to sve sitnice i da treba učiniti/činiti nešto navodno veliko,jako veliko. ove i slične stvari inače nikom ne pričam, ali tek toliko nek se vidi da smo i od djela/akcije 🙂

    donadon je rekla dosta stvari, pa ne bi ponavljao isto.

    Cresa što je prijateljici??? – naravno ako se može znati.

    moon ne pišeš kakav ja bio nastup jučer. je li sve proteklo koliko toliko ok,ili? ako možeš i kad možeš podijeliti (linkom) video s nastupom. onaj i druge ću barem još nekoliko puta pogledati – nadahnjujuće je!
    to što ti se događa vjerojetno ti ukazuje da je na pomolu (neka) životna prekretnica. dakle na raskršću si ili pred njim. pokušaj biti što budnija,postavljaj pitanja (sebi), osluškuj nutrinu, smiruj preaktivni um/intelekt,… poslije buđenja, prije spavanja ili tijekom smirenog dijela dana kada se moždani valovi spuste na nižu frekvenciju možeš s manje dvojbe doći do intuitivnih informacija – samo da te podsjetim na neke od mnogih mogućnosti.
    eventualnu prazninu ispunit ćeš nečim novim.

    bome i ja se natukao slova :-))))))
    a sad,
    vrijeme je da pozdravim sve!

    Komentar autora/ice Franjo | 28 prosinca, 2011 | Odgovori

  145. moon, znala sam ja da ti imaš asa u rukavu!
    znaš, od srca sam se nasmijala, kad si objasnila svoj plan da nađeš bend i plešeš iz gušta, a usput da i zaradiš nešto love.
    to me podsjetilo na moju mamu i nećakinju.
    moja nećakinja je bila izuzetno dobra u jazz danceu, uživala u plesu, i naplaćala se za sve te sate. sjećam se njenih frustracija kad bi je nakon svih onih sati vježbanja, vrlo napornih, kad bi došlo vrijeme za neko natjecanje, uvijek izostavljali. uvijek bi neka nova ulizica upala na njeno mjesto. i na kraju je odlučila odustati od svega. međutim, njen trud i vještina nisu prošli nezapaženo. nekoliko tjedana, nakon što je prekinula s vježbanje sponzorica red bulla ju je nazvala i pitala da li bi htjela biti ekskluzivna animatorica na tehno partyma. moja bubica je naravno u prvi mah odbila. zašto? zato što je zapravo poprilično konzervativna, stidljiva… to se sve dogodilo kad je bila na vikendu kod nas, moja mama je još onda bila živa. onda ju je baka lijepo posjela ispred sebe i rekla joj: “a čega se bojiš? tolike godine plaćaš da bi plesala, zašto sad tebi nebi plaćali za ono što toliko voliš?! misliš da je onu plesačicu tina turner zapazila dok je ona plesala u svojoj sobi?”
    i naravno, baka ju je ohrabrila, teta (ja) vozila u maglovitoj noći od osijeka do slavonskog broda na gažu. sjedila sam u autu od 22 – 04 sata ujutro. moja curka bi mi tu i tamo izašla van, oduševljena i samo da provjeri jel joj teta živa.
    još je nekoliko godina, dok joj je to bio gušt, plesala kao animatorica na partyma i dobro zarađivala.
    tako da me je ova tvoja ideja jako podsjetila na to.
    mislim da je super što si odlučila krenuti dalje.
    novi dan, nove odluke!
    i pitanje za franju! gdje se može nabaviti nejodirana morska sol? baš mi se namače u morskoj vodi, a sigurno je da neću skoro vidjeti mora.
    pozdravi i zagrljaji svima!

    Komentar autora/ice donadon | 28 prosinca, 2011 | Odgovori

    • imaš u bio&bio trgovini morsku nejodiranu i himalajsku sol. cijena u Zagrebu za morsku 13 kn 1/2 kg, za himalajsku 22 kn 1/2 kg. broj tel. za Osijek (031) 297 587, 9-21h Avenue mall.
      br. tel. za Zagreb 01 4848 085, odakle mislim distribuiraju dalje po trgovinama.
      možda da pogledaš u supermarketima (tržni centri) Konzum ili neki drugi, na odjeljku zdrave hrane. Dm trgovina i druga slična prodajna mjesta zdrave hrane. Dm je dosta skup i on je zadnja opcija za kupovanje.

      poz.

      Komentar autora/ice Franjo | 29 prosinca, 2011 | Odgovori

  146. hej društvance!
    franjo, misija obavljena. kupila sam sol u dm. nisam imala vremena obilaziti trgovine, a ionako sam morala kupiti životinjama neke poslastice koje oni vole samo iz dm-a.
    nekako smo sad ušutili.
    u stvari, ono što želim vam svima reći: franji, moon, creci, tei i rijecaninu je: hvala vam! hvala svima.
    do prije par mjeseci bila sam izgubljena, jadna, izbezumljena od straha od budućnosti. nisam znala niti tko, niti što sam.
    poslala sam e-mail rijecaninu i on je objavio moje pismo kao post. zatim su me pronasli franjo i moon.
    ljudi, spasili ste mi život! sutra je noć kad ulazimo kalendarski u 2012. godinu, moram priznati da nisam baš nešto uzbuđena zbog same noći, proslave … već zbog onoga što dolazi poslije. život sad izgleda zanimljiv, aktivno sudjelujem u njemu. nakon svih onih franjinih savjeta meditacija mi je sada svakodnevna stvar. prije je bila sporadična, spontana, sada je nešto što mi ispunjava dan, izbalansira me i štiti.
    moon je vratila ljubav prema ljepoti u mom životu, nisam ni primjećivala koliko je zapravo ima. moon, nemaš pojma kako često sad znam zaplesati (i usput, uvijek se sjetim tebe), boje me vesele. moj život je lijep. je, ima negativnosti, ali raditi ću na tome da ih bude što manje, i u mom a i u drugim životima, obećavam cresa!
    eto dragi moji, nadam se da ćemo se još čitati.
    Iskreno vas sve volim, i želim vam najljepšu, najuzbudljiviju, najosvješteniju godinu života koja slijedi!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 30 prosinca, 2011 | Odgovori

    • Hej haj, evo i mene 🙂

      Baš sam sespremala svima čestitai, kad me Donadon preduhitrila i napisala tako ljepu čestitku, i kao i na početku ovog bloga: i ja isto 🙂
      I meni je ova stranica promjenila život, izbrisala tugu i depresiju, vratila volju i odlučnost da se stvari mogu i moraju mijenjati.
      Hvala vam svima za sve, a najviše, hvala velikoj univerzalnoj ljubavi, koja nas je spojila, nadahnula Rječanina, da napravi blog i dovela svakog od nas ovamo i gdje jedni drugima predstavljamo obitelj i potporu.
      Baš kao i Donadon ni mene ne uzbuđuje sam doček, koliko osjećaj, da će nova godina donjeti velike promjene… stoga, draga moja nova obitelji, želim nam puno zdravlja, snage za sve promjene u nama i oko nas, ljubavi koja povezuje cijeli svemir i otkrića o kakvim smo do sad samo sanjali 🙂

      A sad da odgovorim na pitanja 😉
      Franjo, zadnji nastup je prošao s manjim komplikacijama za što je bio kriv neposluh vođe, ali mi je samo potvrdilo, kako je moja odluka, da ih napustim bila pravilna. Poslušala sam tvoj savjet i budnije osluškivala što mi moje tijelo i duša hoće reć i ustvari iako bih bez problema nastupala sa irskim plesom, otkrivam, da vapim za gomilom drugih plesova. Kretala bih se u svim smjerovima, želim oslobodit tijelo i ruke i glavu i plesat slobodno i veselo bez nametanja pravila i koraka i ukočenog držanja. Tako da… čeka me naprije veseli swing i charleston, a onda se spremam probat flamenco, pa tango i…. što got me uhvati. Za većinu stvari neću morat ništa platit ili barem puno puno jeftinije nego irski. A naravno namjeravam nastaviti sa baletom jer mi je osjećaj poslje treninga fenomenalan. Uz to sam zanemarila i dramsku, a gluma je nešto što me veseli još više nego ples. Pa tu je i beskonačan niz ideja i inspiracija koje čekaju da ih bacim na platno, napišem tj. natipkam ili izvajam u nakit, obojam u svjećnjak ili što got mi još padne na pamet. Donadon, definitivno mi neće biti dosadno 😀 Sad tek vidim koliko sam vremena i energije trošila na ovo i čini mi se da mi treba promjena 🙂

      Franjo, videa još nemam osom onog što je objavljeno, većina ljudi je na odmoru i nije dala fotke on-line, čim bude: postam 🙂

      Velika pusa svima i veliki zagrljaj i sretna nek nam bude ova Nova 🙂

      Komentar autora/ice moon | 30 prosinca, 2011 | Odgovori

  147. drage sve zajedno HVALA na ovako lijepim čestitkama i željama za nadolazeće vrijeme, svakako trebat će nam! hvala vam za dobru energiju! hvala osnivaču ovoga bloga!
    neka nam se ostvaruje i ono što nam ni mašta ne može izmaštati sa što manje truda, a sa više uspjeha. neka nam snaga izvornog okrepljuje duh i tijelo kroz sva buduća vremena da budemo snažni i postojani i u najtežim trenucima životnog puta!!! i na kraju, budimo svjetlo koje toliko želimo vidjeti i doživljavati u svijetu, da sa lakoćom na kraju životnog puta kažemo sebi: “misija je dobro obavljena” (posuđenica od donadon) 🙂

    moon ne trebaš se truditi oko videa ako ti to i najmanje komplicira stvari.
    sama si došla na ono što sam ti htio reći o plesu kad sam te pitao o plesnim pokretima ruku, tad sam mislio i na gornji dio tijela. iako irski step je lijep ples ,mislim (po mojem viđenju) “fale” pokreti ruku i gornjeg dijela tijela. nekako ples mi je kompletan kad nije ograničen na samo neke dijelove tijela…
    http://www.youtube.com/watch?v=8cYYzcTzm6Y komentirajte ovu vrst plesa. ima lijepih elemenata.

    novogodišnji pozdrav cijelom društvu! 🙂

    Komentar autora/ice Franjo | 31 prosinca, 2011 | Odgovori

  148. Evo i mene 🙂

    Odmorila se i napunila baterije, donjela nove odluke i s novom snagom u nove pobjede :-)))

    Ples 5 ritmova poznajem još od prije 6-7 godina kad je moja cimerica išla na radionicu, ja nisam imala love ali mi je ona pokazala što su radili. Inače još puno prije toga, nekako od kad sam bila stara 8-9 godina i kad sam ostajala sama kod kuće, znala sam si puštati glazbu i plesati isključivo za sebe, tražiti pokrete i prepuštati se glazbi i ritmu. S godinama sam razvijala tu naviku i uvjek isprobavala nove plesove i nove vrste glazbe, dok prije 4-5 godina nisam otkrila, da mi za tu moju plesnu meditaciju najbolje paše tradicionalna indijanska (native american) glazba, uz to sam proučila njihove plesove i moram priznati, da su ekstra dobri za ulazak u trans.
    A 5 ritmova je praiskonski ples, koji znaju, mogu i trebali bi plesati svi ljudi 🙂

    Franjo, u irskom plesu ruke zaista nisu potrebne, jer je rad sa nogama tako uzbudljiv i zahtjevan, da na ruke uopće ne pomisliš. Irski step je hodanje po zraku i golicanje zemlje s nogama, kad je sve u redu i kad su ljudi oko mene pravi, to je ples koji daje toliko energije i toliko slobode, da se smiješ kao djete dok imaš osjećaj, da te tla bacaju u zrak kao trampolin. Kad stvari nisu u redu, tijelo mi je teško i jedva se odbacujem u mali skok, s nogama grubo udaram u tla i svaki korak osjetim u zglobovima. Zato mi paše, da najprije idem malo divljat po drugim plesovima, da oslobodim tijelo i dušu negativnih iskustava vezanih za irski ples, te, da mu se mogu vratiti lagana i prozračna, ispunjena smjehom kao s helijem, koji me diže u zrak bez puno truda 😉

    Komentar autora/ice moon | 2 siječnja, 2012 | Odgovori

  149. hah! i mislila sam si da ćeš napuniti baterije i krenuti punom snagom!
    yeeee!
    franjo, nisam ni znala da zapravo ono što ja izvodim kod svoje kuće je zapravo wawe dance! već me neko vrijeme moja starija curica, nagovara da idem s njom na ples 5 ritmova. obećala sam joj da čim malo financijski stanem na noge, da idem, a vidi ti čuda, ja to već naveliko radim kod kuće. lol!
    evo, prošlo i to novogodišnje ludilo. nije baš da je mene nešto osobito streslo, ali ne mogu opisati koliko sam se veselila i skakala zajedno s mojom tilly po sobi i vrtila mačka u krug kad sam vidjela da nam se i franjo javio! mačak naravno nije bio baš osobito oduševljen s mojim akrobacijama u koje sam uključila i njega, ali dozvolio mi je onako sa skepsom (poznatom kod mačaka) da ga vrtim i bacakam u zrak. zna on da ja nikad ne bi dozvolila da padne na pod!
    naravno, prvo što sam napravila ujutro, bilo je da odem s tilly u šetnju pored drave, upravo su na promenadi postavljali rekvizite za novogodišnji cross. naravno da ja nisam trčala, bila sam obučena za polarne uvjete, prije bi me bilo lakše kotrljati! jutro je bilo kao naručeno! britko hladno, inje na granama, sunce zubato, ali sa širokim osmjehom. zamislite, patke su izvele male pačiće na kupanje! nisam znala da sada imaju mlade. zatim, sam se vratila kući i napisala svoje odluke, odnosno želje za ovu godinu. neke su sasvim luckaste, ali kakav je to život ako nema šašavih elemenata.
    i onda naravno ručak kod moje sestre. čak se i moj šogor primirio! vjerojatno je na njega utjecala cresina žestoka energija! štogod. bio je to lijep dan. bebonjica nije spavala 3-4 sata, kako inače voli odspavati kad sam ja kod njih. probudila se odmorna i vesela nakon 2 sata i onda smo nas dvije preuzele stvar u svoje ruke! ajme, bojim se da nikad neću postati prava ozbiljna odrasla osoba. lol!
    moon, znaš što oduvijek jako želim naučiti? tango! glazba je hipnotizirajuća, barem za mene. i naravno želim jahati konje. iako malkice “štrikam” od njih. uvijek sam imala prilično neugodne kontakte s njima. iako ih ne krivim. ne znam kako pristupiti njima. ok. jahanje i tango, ne mogu strpati u isti koš, ali nekako me oboje jako podsjete na argentinu. valjda zato automatski pomislim ja konje, kad razmišljam o tangu. bla, bla, bla….dosadna sam…
    e, franjo! navečer na silvestrovo sam se kupala u vodi s morskom soli. kako, o kako mi to nikad do sad nije palo na pamet!!!!! ludnica!
    uspijela sam se cijela uvući pod vodu i virio mi je samo nos van. cijeli sat sam se opuštala i šnjofala miris mora. kako očiglednu stvar nisam uočavala sve ove godine! ja inače imam problem s vrlo suhom kožom, ali ovo je prekrasno! nisam se uopće morala mazati s onim hidratantnim glupostima! čak i izuzetno suha koža lica je bila mekana i vlažna još satima! moram pronaći himalajsku sol!!!! jer ovo je bila sol mrtvog mora, tako bar piše na kutiji.
    eto, dragi moji, ušli smo u 2012.-u…
    kako si se ti proveo franjo? što je tebi donjelo nedjeljno jutro? nadam se nešto lijepo!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 2 siječnja, 2012 | Odgovori

  150. jako sviđa mi se irski ples, i irski melos:dubok je i upečatljiv. vjerojatno potječe od neke pradavne kulture iz tko zna kojeg vremena. plesovi i glazba starih kultura sa bilo kojeg kontinenta imaju neki sklad sa ritmovima prirode i to daje pravi smisao i pravo uživanje u pjesmi,glazbi i plesu. staroindijanski plesovi uz istu glazbu stvarno mugu plesača uvesti u stanje transa. naravno za vrijeme izvođenja potrebno se je prepustiti ritmu i atmosferi koja zavlada u prostoru… Kezele godinama podučava Neodance – ples neolitske kulture. kažu da kroz tu vrstu plesa ulazi se u ekstatično stanje plesa kada se navodno može plesati cijelu noć, čak i danima…
    što je još zanimljivije ne treba se uopće biti talent niti treba plesačka sposobnost. čak i invalidna osoba može ući u to duboko stanje svijesti jednostavnim kretanjem ruke ili ruku.
    primjetio sam lakoću izvođenja irskog plesa na videu, tako da te u potpunosti razumijem. no mene nekako više privlače tipovi indijanskog orginalnog plesa, recimo Adrianovog i sl., jer mogu te uvesti u posebna stanja svijesti, sve ovisno od vrste plesa itd.
    e kad bi oslobodili dušu mislim da bi mogli spontano zaplesati vodstvom i ritmom same duše, i uistinu to osjećam u dubini dok mislim i pišem o plesu. kako i ne kad sve pleše u nekim svojim ritmovima: svemir, priroda i svaki djelić istoga.
    la-ka-no-ć i sanjajte lijepom u ritmu plesa 😀

    Komentar autora/ice Franjo | 2 siječnja, 2012 | Odgovori

  151. donadon sad vidim da si i ti u međuvremenu postala, odgovaram sutra!

    Komentar autora/ice Franjo | 2 siječnja, 2012 | Odgovori

  152. donadon skroz mi je nepoznato da bi patke mogle imati mlade u ovo doba 😕 to je doista neobično…. možda su na rijeku došle iz nekog domaćinstva.
    da zanimljvo je kako morska sol daje mekanu ugodu kože. inače poslije kupanja koža zna biti iziritirana,napeta,jako suha, osobito dlanovi, stopala i lice, tako da obavezno poslije mažem maslinovim uljem u malim količinama. himalajske soli ima u bio bio 22 kn pola kg.

    novu god. dočekao u krevetu. već pomislio kako nemam što važno za reći, a onda se sjetio… nedjeljno novogodišnje jutro na početku jutarnjih vježbi, u sobu kroz kestenovu šumu, (dalje na brijegu) probijala se jarka sunčeva svjetlost i kao da mi je htjela nagovjestiti/obečati svjetliju ovu godinu (tako sam barem protumačio). ta svjetlost mi je dala dodatnu nadu i volju da svi što spremnije dočekamo početak preobrazbe svijeta koja je pred nama! poslije bio pozvan u popodnevno gostovanje kod prijatelja i prijateljice i tamo proveo zabavno vrijeme do večeri, a u centru je bila djevojčica koju ta prijateljica želi posvojiti. to nam dijete nije dalo razviti ni jednu temu svojom hiperaktivnošću. tako da je zabave i smijeha bilo jako jako puno 😀

    do čitanja 😆

    Komentar autora/ice Franjo | 3 siječnja, 2012 | Odgovori

  153. Dragi moji, evo mene 🙂

    Franjo, irski ples je povezan sa plesom indijanaca (native americans) i sa neolitskim plesom na isti način na koji su svi plesovi povezani i proističu iz praiskonskih plesova. Ali i još malo više 🙂

    E sad… jednom prilikom sam vam u komentaru nagovjestila, da ću vam ispričati jednu zanimljivu priču, za koju vjerujem, da je istinita.
    Naime, prije 4-5 godina, kad sam se preselila u Ljubljanu i imala svo vrijeme za sebe i neogrničenu uoprabu interneta u studentskom domu, spopalo me da tražim indijance (zbog politične i zemljepisne korektnosti referiraću ih sa native american, skraćeno NA). I to sam i učinila. Najprije ništa, osim gomile podataka o migracijama i plemenima na wikipediji, kao, da nisu ni postojali na internetu, ne skupine, ne pojedinci tj. nitko mi se nije javljao niti se želio družiti sa mnom on-line. Bila sam očajna, toliko sam željela kontakt, prijavljivala sam se na sve web stranice koje su imale veze s njima, na forume, čak sam (sram me bilo) kreirala izmišljeni profil na nekoliko stranica za upoznavanje… ali ništa, zip, nada!
    A onda ljepog dana osvane u mom inboxu mail od jednog stričeka, vidio moj profil na NA radio forumu i odlučio da mi piše. Striček je tad bio 62 godine star i nešto ga je nagnalo, da mi piše. I tako, ja sam se požalila kako nitko neće sa mnom, da se druži, pa mi je objasnio, da su oni ”pravi” NA jaaaaaako sramežljivi i nepovjerljivi (tko bi ih i krivio) prema ”white people”, te nek me to ne obeshrabri, a na sva pitanja, će mi on probat odgovorit. Na kraju krajeva, ipak je sin poglavice. Ne njegov tata, koji je po porijeklu njemac, nego njegova mama Dorothy Little Bear je bila chief (da žene su bile ravnopravne sa muškarcima u svim funkcijama davno prije su naši EU preci stigli k njima i zahtijevali, da razgovaraju samo sa muškarcima, pa je uskakao muž, brat, stariji sin ili otac žene na funkciji). A uz to je grandpa (tako ga zovem od kad me je ”posvojio”) i sam spirit man (ne medicine man, jer taj lječi tijelo i dušu, nego spirit man, koji lječi um i dušu i moglo bi se reć da je kombinacija psihijatra, sudije i medijskog predstavnika za odnose s javnošću.. jednom rječju pomaže ljudima u traženju vlastitog smisla, rješavanju problema u svakodnevnom životu i ak se pojavi kakav stranger, kontakrtiraju s njim u ime zajednice).

    Huh, već sam zaboravila kako jednostavni izrazi u tradicionalnoj NA strukturi društva zvuče komplicirano kad ih prebacujem u euvremenu EU strukturu 🙂

    Uglavnom, nas dvoje smo se dopisivali svakodnevno. Svaki dan sam dobila zadatak, da istražim neki pojam ili segment povijesti, a onda bi mi on još dodatno objasnio i dopunio lekciju. Bilo je nevjerojatno zabavno i… znate već, kad vas nešto silno zanima i imate učitelja koji je totalna suprotnost onim zatucanim profesorima s faksa i koji vas totalno podstiče, da sami istražujete izvodite zaključke.. jednom rječju, koji vam ne naređuje što da učinite i kako morate nešto znati, nego vas usmjerava da sami dođete do otkrića… fenomenalno 😀

    E sad, pošto je komentar već priličan, probat ću sažet najvažniju spoznaju.
    Već u drugom mailu sam dobila kompliment, da mu se po mojoj fizionomiji čini da sam jedna od njih.. Hahaha, hvala, rekla sam, ali.. ne treba biti pokroviteljski i laskati mi, svakako nisam jedna od njih.
    No onda mi je grandpa rekao nekaj kaj me je blago rečeno šokiralo. Njegov djed mu je rekao, da će u svojem kasnijem životu sresti/upoznati osobu svijetle puti sa kontineta i koja će silno žeđati za znanjem i tredicijom njihovog/našeg naroda. I to se je i desilo.

    Sama sam se uvijek pitala zašto osjećam tu neopisvu čežnju za tim ljudima, zašto me toliko vuče da učim o njima i još interesantnije jednaku potrebu i čežnju sam imala prema irskoj kulturi i glazbi… na prvi pogled nisu povezani. A onda mi je grendpa objasnio. Njegov djed mu je rekao, da su porijeklom sa otoka, oni su Algonquin, jedno od najstarijih NA plemena. Otok se je potopio i ljudi su otplovili, jedni na zapad (sj. amerika), a jedni na istok (evropa) istočni dio su bili Kelti, jedno od najstarijih ”plemena” u evropi.

    Najprije sam kontala, ma da.. baš! No malo po malo, riječ ovamo, riječ tamo, priča ova, priča ona i počela sam uočavati sličnosti. Usporedite npr. bodhran (irski ”bunanj”) i NA storytelling drum, ok možda je slučajnost… Jednom prilikom mi je granpa pripovjedao kao je s djedom išao u planine, djed ga je vodio u jednu špilju negdje bogu iza nogu, oko grand canyon, gdje su se vidjeli tragovi leda na zidovima i gdje su bili neki čudni znakovi, pokušao mi je objasnit, tako, neke crtice i točkice na nekim uspravnim linijama, ma jako, jako čudno, nigdje nije vidio niš slično, al njegov djed je rekao da je to pismo njihovih predaka. Svaki lingvist (Cresa ti sigurno prepoznaješ) najprije pomisli na ogham, pa sam poslala mom grendpa sliku i: yes, yes, that was it!
    Hm, što radi ogham u nekoj špilji negdje oko grand canyon-a (na žalost grandpa je bio tek krenuo u školu kad je zadnji put bio tamo i nema pojma kamo ga je točno njegov djed vodio).
    Opet može bit slučajno.. ali opet možda i nije.. A bilo je tu i puno druhih stvari npr. riječ: ceili u ”keili ela” (it will come to you), koja se izgovori isto kao gaelic (irski) ceili (doduše znači društveni ples, al opet… ipak su minule tisuće godina od kad su se razdvojili, Cresa zna, a vi možete zamisliti koliko to može promjenit značenja, dok oblik riječi ostane isti).
    I još puno, puno stvari, uključujući i ples (tu vas neću daviti s detaljima, ali postoji ogromna sličnost između side step-a u NA jingle dance (koji je jako karakterističan baš za Algonquin i ostala plemena iz Anishinaabe (drugo ime za Algonquin) nadskupine plemena sa side step-om u irskim plesovima reel i jig.

    Uglavnom, to je pričica koju sam vam htjela pripovjediti, malo je duga, al meni je bila zanimljiva, pa se nadam, da ni vi niste zaspali.
    A za bombastični zaključak, pa grandpa mi je pripovjedio još nešto bombastičnije: potonuli otok je Atlantida, a sve legende o raznim ”stvranjima” i prvim ljudima na zemlji uključuju element neba i božanstava, koji su ništa drugo nego napredne druge civilizacije ili jednostavno: vanzemaljci. NA ih zovu: sky people (ljudi s neba)…

    Ok, ak mislite da sam prolupala: slobodno 🙂 Možete i ne morate komentirat, možete i ne morate vjerovat. premišljala sam, da li da podjelim to s vama ili ne, pa sam najprije oustala, al onda je Franjo spomenuo sličnost između irske i NA glazbe.. pa mi se činilo, da vam trebam ispričat 🙂

    A za zaključak, a glede 2012 i velike promjene, tu imate link na 7 proročanstava Algonquin plemena: http://en.wikipedia.org/wiki/Seven_fires_prophecy
    i kopiram vam zadnje:
    “In the time of the Seventh Fire New People will emerge. They will retrace their steps to find what was left by the trail. Their steps will take them to the Elders who they will ask to guide them on their journey. But many of the Elders will have fallen asleep. They will awaken to this new time with nothing to offer. Some of the Elders will be silent because no one will ask anything of them. The New People will have to be careful in how they approach the Elders. The task of the New People will not be easy.

    If the New People will remain strong in their quest the Water Drum of the Midewiwin Lodge will again sound its voice. There will be a rebirth of the Anishinabe Nation and a rekindling of old flames. The Sacred Fire will again be lit.

    It is this time that the light skinned race will be given a choice between two roads. If they choose the right road, then the Seventh Fire will light the Eighth and final Fire, an eternal fire of peace, love brotherhood and sisterhood. If the light skinned race makes the wrong choice of the roads, then the destruction which they brought with them in coming to this country will come back at them and cause much suffering and death to all the Earth’s people.”

    Komentar autora/ice moon | 3 siječnja, 2012 | Odgovori

    • moon, što je ovo uzbudljivo!!! tebi u glavi prolupalo 😆 meni u prsima (srce). prvi dio rečenice je potpuna šala, dok drugi nije! ovaj tekst me potaknuo da se ponovno i ponovno pitam :tko sam, odakle sam, gdje sam prije bio, što sam radio…. takva i sl. pitanja u mislima postavljao sam sebi bezbroj puta!
      imam snažan osjećaj da su odgovori blizu, ali ipak nedostupni zbog lošeg prijema 😆 mislim na raznorazne koprene ispriječene između svjesne i nesvjesne razine uma. naime čini mi se da sam negdje nekad živio u zajednici/ama gdje baš i nije postojala svojina, nego sve je bilo dostupno svakome. e sad je li to mašta, kakav život želim, ili je to bila zbilja – ne znam.
      uh što bi volio odživjeti dio života negdje u prirodi u osami gdje ima puno raznih vrsta životinja. one me podsjećaju na primitivan način življenja, u njima vidim prirodnu jednostavnost koja me inspirira.
      moon samo da znaš sad si ti kriva za ovo što sam elegičan 😦
      L.P.

      Komentar autora/ice Franjo | 3 siječnja, 2012 | Odgovori

  154. ma-ha! moš si mislit! dosadno… ccc… moon!!!
    imaš takvu stvar sakrivenu u arsenalu i tek sad to pokazuješ! bad moon! bad!
    četiri puta sam pročitala tvoj post. i mislim da ću sada opet, da vidim jesam li šta propustila.
    jesi li još uvijek u kontaktu s grandpa?
    ja ti baš ne vjerujem u slučajnosti. prije u sinkronicitet. uvijek sve ima svoj put, svoj razlog. ovo je fantastična priča, ne u smislu fantazije, već … ma ne znam kako da to izrazim.
    već duže vrijeme sam upućena u tu priču o podjeljenosti naroda Atlantide na zapad i istok. i moram priznati da sam prije par godina čitala o tim proročanstvima.
    znaš, odjek koji je ostao u meni bilo je ushićenje. drevno znanje, prenošeno s koljena na koljeno, da bi sada došlo i do nas. nakon toga otrežnjenje. to se sada događa! onda naravno strah. a što ako ne uspijemo.
    tada sam se tješila mentalnom slikom Zemlje, bez ljudi na njoj. jer ako krenemo tim putem, nismo je zaslužili. neka ostane biljkama i životinjama. ionako su je imali i prije nas.
    da, što da kažu Mudri, ako im se ne postavi pitanje. nisu oni propovjednici…
    način na koji si došla do svega toga. kako si mogla misliti da ćemo misliti da si prolupala?! svako od nas ima svoj put do saznanja.
    znam da ja uglavnom pišem o mojim bajkovitim šetnjama, susretima, i meni to osobno ponekad ide na živce. naravno nakon što već pošaljem na internet. mislim si, kako možeš stalno tako lupetati.
    ali znaš, moj hiperaktivni um, može se skoncentrirati samo na te jednostavne ali veličanstvene stvari.
    koja priča! moraš još o tome pisati! kako neobična priča!
    otkako znam za sebe, uvijek sam imala apsolutno uvjerenje da svi ljudi na ovome svijetu dolaze sa istoga mjesta. školovanjem prvo su me uputili na onu priču o Africi, koljevci čovječanstva. a onda,, razmišljanjem o Aboriđinima, Indijancima, europljanima, došla sam do zaključka da mora tu biti još puno toga.
    rekla sam da imam hiperaktivni um. uglavnom cijelo vrijeme obrađujem u glavi hrpu toga. ne bi rekla da sam klasični znanstveni tip. dosadna mi je klasična znanost. kao kad je newton uočio tri glavna zakona fizike! uočio, ne izmislio. ali kad tradicionalna znanost uhvati tako nešto u svoje ralje ona ispada da je sam newton izmislio akceleraciju, inerciju i gravitaciju! kao da to prije nije postojalo. halo! to je oduvjek postojalo, on je samo tome dao ime!!!
    da ne pričam o Tesli, koji je moj najveći junak djetinjstva. kad sam naučila čitati, sestra mi je poklonila slikovnicu o njemu. moš me zamisliti, kako danima prelistavam slikovnicu i upijam svaku informaciju o njemu. nakon toga mama i tata su mi morali čitati enciklopedije da saznam što više mogu o njemu.
    onda je bilo razdoblje biologije. totalno sam bila zaluđena kloniranjem. s 13 godina razbucala sam knjižnicu da dođem do bilo kakvih informacija na tu temu. dan danas, kad bi imala potrebnu opremu mogla bi ti klonirati mrkvu. sve je ostalo u glavi. iako, više nemam želje niti potrebe za kloniranjem. sve je to postalo malo previše perverzno.
    zatim je tu bila kvantna fizika. savršena fizika, koja jednostavno kaže, iskreno, a dalje ne znamo! hahaha! to mi se sviđa.
    svemir. ne mogu ti opisati čežnju za svemirom. oduvjek. otkako znam za sebe, blejim u noćno nebo s čežnjom da odem tamo. i onda sjevne kroz glavu: hej, pa ja jesam tamo! jer majčica zemlja je dio toga, kugla koja se ludom brzinom vrti oko svoje zvijezde, a ja sam na njoj!
    ma moon, kako si mogla i pomisliti da bi mislila da si prolupala. ti si jednostavno zdravi um, svjež i željan znanja, pa što ako to nisu konvencionalna znanja! njima se ionako svi živi bave, zamračuju i zamagljuju svoje umove s umjetno postavljenim zakonima, koje su upravo postavili drugi umovi koji zamagljeni i uplašeni veličinim istine i znanja koje postoji zatvaraju se u svoje male koncentrične krugove.
    ajme, zabrijah ja! ma rekla sam ti, to je samo djelić onoga s čime se moj um bavi. pitanja stalno iskaču, a onda ja mozgam, a obzirom da je vremena sve manje, moram mozgati o hrpi toga istovremeno. i sad si mi ti dala još jednu mozgalicu. morati ću se malo više posvetiti tome. google here I come!
    e da, da franjo ne misli da se nisam sjetila njega!
    tako mi je drago što si proveo i ti lijepo novogodišnje jutro i dan! mališani zaista daju neku drugačiju dimenziju svemu, zar ne?
    i naravno sunce. upravo sam gledala kroz tvoje oči, sunce koje te mami između drveća kestenova! uh, što volim to drveće!
    no dobro. mislim da je ovo i više nego dovoljno za danas!
    puse i zagrljaji!
    p.s. bukmarkirala sam onu stranicu s smajlićima, sad samo trebam naučiti kojeg! ali nisam imala baš puno vremena. ali budem!!!

    Komentar autora/ice donadon | 3 siječnja, 2012 | Odgovori

  155. Hehe, a i činilo mi se da ću vas dić na noge lagane…
    Donadon, šalila sam se s onim: da sam prolupala. Znam ja dobro da nisam, a znam i da vi znate 🙂
    A zašto nisam prije to podjelila s vama? Pa ne znam… možda iz istog razloga što ni grandpa nije sve odmah rekao, nego tek poslje nekog vremena i polako, malo po malo… ne znam, jednostavno, palo mi je na pamet, da vam to ispričam onom prilokom kad sam rekla da me je strah mora, otvorene vode i plivanja u dubokoj vodi (potonuće atlantide..), al tad nisam imala toliko vremena za pisati, poslje sam nekako smetnula s uma, dok me Franjo nije podsjetio s opazkom o sličnosti NA i irske glazbe… Svemir je tako htio 🙂

    Franjo, preuzimam odgovornost za tvoju elegičnost uz komentar iz posljeratnog doba: nema odmora dok traje obnova 😉 i

    Donadon, tvoj opis uživanja u klasičnoj školi je sličan mojim iskustvima i ja sam skakala od povjesti i zemljopisa na biologiju i jezike i lingvistiku na faksu i završila na spajanju teorija iz lingvistike sa nekim teirijama u kvantnoj fizici (mogu vam mailat članak koji su mi objavili.. doduše na slovenskom je, al imam negdje i englesku verziju..). I moj mozak radi milion na sat. Analiziram sve skupa non stop i uvjek iznova. Tko nas je stvorio? Gdje su ti što su nas stvorili? Tko su ovi koji nas hoće uništiti? U kakvom su odnosu jedni s drugima? Gdje su i kakva sve izgubljena znanja starih naroda? Što je tajna Atlantide? Da li je to bila prirodna nesreća ili je netko htio ukloniti naše stvaratelje? Da li mu/im je uspjelo? Jesmo li sada sami? Što možemo učiniti? Što znače svi moji snovi? Što trebam učiniti?
    Franjo i ja osjećam isto golicanje u želucu, kod mene graniči sa boli. Ponekad je toliko jako da bih ostavila sve i otišla tražiti NA Elders people, bilo koga od njih, netko se mora sjećati, netko mora znati uputiti nas. Da i mene uhvati, da bi otišla u šumu živjet. A što u šumi? Ne znam da li sam u stanju preživjeti… Malo jača i zima i ja se prehladim, a živim u toplom i suhom. Jedna noć na proljetnoj kiši u šumi i mislim da bi mogla umrjet od upale pluća. I što jesti? Ne znam loviti, a i da znam, sve više sam u fazi da ne bih mogla nauditi drugom živom biću.. Biljke, nemam pojma koje su jestive a koje otrovne.. po mojem ne bih preživjela ni jedan dan… Mora postojati drugi put, mora. Imamo svu potrebnu tehnologiju, s kojom se možemo prebaciti sa iskorištavanja prirode na sudjelovanje s prirodom. Samo treba srušiti postojeće lobije: naftni i koroporacijski sistem. A kako… pojma nemam. Meditacijom? Molitvom? Izvođenjem starih plesova i rituala? Možda, a možda i ne. Probati ne škodi, pa sve to već činim, a osjećam, da postoji i više od toga.. zato i dalje tražim Elder koji/koja će me uputiti. Da, još uvijek sam u kontaktu sa grandpa, iako mi više ne govori o tim stvarima. Ili je rekao sve što treba reći, ili još nije vrijeme, da mi kaže što još treba reći. Više puta me je (i od kad sam se udala, nas je) pozvao k sebi u goste. Osjećam, da bih trebala prihvatiti poziv, ali nekako odugovlačim, ujedno me preplavljuju sumnje. Ipak sam čovjeka upoznala samo preko interneta, kaj ak je neki luđak koji si je sve to izmislio… Mislim, ne čini mi se vjerojatno, al opet.. ne bi bilo prvi puta, da me je neko preveslao, jer me zanimaju takve stvari i vjerujem u njih.

    Uglavnom… vjerujem, da ako je to sve točno i ako bude potrebno otići, da će mi se pokazati jasan znak. Vjerujem toliko sebi, da ako me još nešto zadržava, da nije trenutak za ić na silu. Vrijeme će pokazati.

    PS Donadon, tango je prekrasan ples i na mojoj je listi plesova koje planiram pobliže upoznati dok se odmaram od irskog. Konja se ništa ne boj, to su ti velike mace. Vole se maziti, vole da im pričaš i pjevušiš. Ako su navikli na ljude i posebno ak su jahaći konji, slobodno oko njih, istimari ih, daj im da te ponjuše, potapkaj ih po leđima (tj. po boku), nevjerojatno je ako hoćeš da se pomakne samo se nasloniš na njega i potisneš ga s rukom i posluša te, toliko koliko su veliki i jaki, toliko su nježni i pažljivi. Svjesni su svoje snage. Jahati je divno. Imala sam doduše samo 5 sati i stigla tek do kasa, ali je čudesno, konj te osjeća, osjeća tvoju energiju i kad si ti mirna i ona je miran, kad ti poželiš malo brže, krene malo brže pa u kas i iha, onda počne zabava 🙂 Ako te to veseli toplo preporučujem.. sigurna sam da je u blizini kakva ergela sa dobrim učiteljem jahanja – koji ne trpe slabe, njih se brzo riješe 😉

    Komentar autora/ice moon | 4 siječnja, 2012 | Odgovori

  156. oprosti na onom svom vrištanju od jučer! bila sam totalno ufurana u tvoju priču, uzbuđena, i na adrenalinu.
    moram priznati da nisam baš nešto informirana o keltima i o NA. možda malo više o NA. putem tv-a, knjiga…priča sa prijateljima koji žive u americi.
    ja isto kao i ti, ne mogu se zamisliti živjeti samostalno u prirodi, bez svih ovih blagostanja tehnologije. volim tehnologiju, samo mrzim to što tu dobru stvar stalno zloupotrebljavaju.
    za mene je internet od početka bio nešto fantastično. cyberspace za sebe. savršeno. i naravno odmah se našlo načina da se i to iskorištava u grozne svrhe. uvijek je tako.
    nekako sam danas jako umorna. ne moram vam ni pričati o čemu je stvar. uobičajeno preuzimanje tuđe energije, loše, bolesne… ali otresti ću ja to!
    razmišljam o tebi i franji i kako se pronalazite u indijanskoj, keltskoj kulturi…
    ja nemam takvu strast. iako, uvijek me sve civilizacije zanimaju. naravno, kad sam bila puno mlađa prošla sam kroz razne faze, npr. egiptologija. zanimljivo do nebesa. ali ono što me je odbijalo od daljenjeg proučavanja je uobičajeno katalogiziranje razdoblja po dinastijama, ratovima, ubojstvima…. nekako uvijek se iznađe način da se ubije ljepota učenja stalnim isticanjem godina i ratova koje su te godine obilježile. zaboravlja se na to, da su ljudi uvijek razmišljali, o svemu, znali su daleko više nego što nam povjesničari serviraju. srećom imamo sad net, i možemo dolaziti do saznanja raznoraznih, i uživati u učenju.
    a što se tiče konja, ma da znaš da mi je to jedna od novogodišnjih odluka, napokon sjesti na konja.
    za vrijeme rata moji su me poslali na oporavak na mjesec dana kod tete u zg. loš potez! to mi je bilo najteže razdoblje u tom dijelu života.
    pa onda da ne gubim razum razmišljajući, hoću li se čuti navečer s mojima, jesu li živi ili ne… dane sam provodila s frendicom na veterinarskom faksu. tamo su smjestili trudne lipicanerice. jadne kud su bile trudne, tu im se prevrnio kamion kojim su ih dovezli. onako jadne, pune modrica, u nepoznatoj okolini bilo im je jako teško. i onda sam došla ja, nadobudna s četkom u ruci! uf! loš potez! prva kobila me je pokušala tresnuti s stražnjim nogama, spasila me frendicaa jer me je naglo povukla u stranu. druga me je ižvakala. nemaš pojma koliko jako može nervozna kobila ugristi. sljedeća me je skoro ugušila kad se naslonila na mene stomakom. hehehe! kužiš sada? no svejedno sam odlazila tamo svakodnevno i barem čistila štale, kad me cure nikako nisu mogle prihvatiti, jer su bile jadne baš kao i ja.
    ali ne mogu reći da su svi konji tako reagirali na mene.
    jedan od mojih bebača rodio se s hidrocefalusom. i kao posljedica toga ima teških problema s motorikom i hodanjem. ja sam ga vodila na terapiju jahanjem kad je bio dovoljno velik da sjedne na konja. ta kobila je bila pravo srdašce. ona me je vodila, a ne ja nju dok je moj vjekica gugutao od sreće i upravo ležao na njenim širokim leđima.
    ali sad je vrijeme na mene da gugućem od sreće dok se klimbetam na leđima nekog konja.
    ok. dosta od mene. mislim da ću se sad izvrnuti u krevet! baš sam umorna.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 4 siječnja, 2012 | Odgovori

  157. Ma, kužim te. Kod mene mislim, da ni mačka ne bi preživjela vani. Nazadnje kad smo ju muž i ja uzeli s nama van, uživala je 100%, skakala i penjala se po drveću, a drugi dan je imala visoku temperaturu i završila na antibioticima. Veterinarka pretpostavlja, da se je našpranjila na kakvom drvetu, ali je špranja bila očito tako mala, da ju nismo ni našli… Toliko o preživljavanju u prirodi.

    Da, kod konja je jako važno u kakvom su stanju. Jako su osjetljive životinje. Ja sam imala tu sreću, da su svi s kojima sam došla u kontakt bili u odličnom stanju, na svom terenu, pored je uvjek bila i osoba koja inače brine za njih i kojoj vjeruju. I tada su stvarno prekrasni. Jahala sam jednog lipicanca Plutka i jednog islandca Jari-a. Oni koji se kuže u konje, uvjek preporučuju, da muškarci uzmu kobile, a ženske uzmu ždrijepca.. nekako bolje pašu skupa 🙂

    Komentar autora/ice moon | 5 siječnja, 2012 | Odgovori

  158. evo i mene opet.
    jučer sam bila sva ukomirana. moja leica, mali kristal, završila je u bolnici. konvulzije zbog visoke temperature. nisam imala vremena ni za što drugo, i jedino što me je smirivalo bila je meditacija i slanje svoje energije bebuljici. nisam plakala, nisam se zabrinuto ljuljala, samo sam slala mlaz energije. smirena.
    danas sam je bila posjetiti. ona i moja nećakinja su smještene u apartmanu na pedijatriji, tako da malena ne bude sama preko noći.
    aaa, kkoje olakšanje. kad smo se vidjele i zagrlile, i lein glasić kad me je zvala. cijela dva sata nas dvije smo se igrale, pričale, smijale se. njena temp. je normalna, ali ne mogu je pustiti kući dok ne naprave sve pretrage.
    nisam vam pričala o našem prvom susretu. u bolnici nam nisu dali da je vidimo. ne znam zašto. samo je njen tata dobio dopuštenje. na dan kad su je donijeli kući otišla sam je vidjeti. moja nećakinja i ona su ležale na kauču u dnevnoj sobi, malena je spavala. prišla sam im. sjela na pod uz njih i blago je pomilovala po ručici. ona se na tren probudila, pogledala me svojim plavim okicama i nasmiješila mi se kao da vidi staru dobru frendicu. i zatim je opet zaspala. onaj njen pogled me je ispunio do kraja. kako sam silno željela da odmah počnem pričati s njom. na žalost, pričati nije znala, ali njene okice i radost kad god me vidi, dovoljne su da mi život postane puuuuno ljepši.
    apsolutno sam sigurna da se ovo sad dogodilo, jer je napetost u njihovoj kući sad bila na najvećem vrhuncu. šogorova egocentričnost je eskalirala do krajnje granice. moja sestra je već bila spremna otići. djeca su se samo sakrivala u svojoj sobi.
    leica je donijela mir ponovo u kuću. sad su svi opet udružili svoje snage da bude bolje. ne sjećam se kad sam zadnji puta vidjela mog šogora tako poniznim.
    ali ona je dobro. kao da se ništa nije dogodilo, vesela, razigrana, ali s vremena na vrijeme ima potrebu sakriti se i šutiti. moja obitelj ne kuži u čemu je stvar. ali ja znam. i ona ima potrebu za osamom, povremenom.
    sada idem opet meditirati i poslati joj val energije da se što prije stabilizira do kraja. očigledno joj pomaže.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 6 siječnja, 2012 | Odgovori

  159. Šaljem i ja energiju, nek što prije ozdravi 🙂

    Komentar autora/ice moon | 6 siječnja, 2012 | Odgovori

  160. hvala ti moon!
    znam da se mogu osloniti na moju indigo obitelj.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 6 siječnja, 2012 | Odgovori

  161. evo da se javim.
    kako ste vi (obje)?
    donadon kako je dijete? zna li se uzrok visoke temperature?

    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 7 siječnja, 2012 | Odgovori

  162. hej!
    ja ok. samo kronično umorna. zima me počela pritiskati. uvijek je tako nakon ovih svjetlucavih praznika. previše mraka.
    malena je baš onako kako i treba biti. potpuno se oporavila. divlja po sobi jer joj je temperatura pala na normalu. nalazi su odlični. nema traga infekcije! jedino joj je veliki problem što je soba mala, i nema mjesta gdje se može skriti i samovati. to se dobro vidi jer postaje nervoznom.
    mislim da je uzrok ono što sam već napomenula. napetost u kući je bila u zadnjih tjedan dana prestrašna, i na njoj se prelomila.
    srećom da je ona tako jaka.
    ja sam blago ižmikana, zbog svih ovih praznika poremećen mi je raspored na poslu, a posla je sve više zbog svih onih knjigovodstvenih gluposti na kraju godine. tako da svaki dan ostajem na poslu po sat i pol duže, samo da sve stignem napraviti. a obavezno zaboravljam jesti, tako da sam iscrpljena. a i od četvrtka intenzivno šaljem svoju energiju leici.
    ali, osjećam se zadovoljno. uspjeli smo joj pomoći. familija se smirila i fokusirala na našu miljenicu. negativna energija je oslabila, a povezanost je ojačala.
    dobro uvijek nađe svoj put do cilja.
    zar ne?
    ma znate što dragi moji, i opet dolazim do toga zaključka, da ne bi sve ovo mogla pregurati bez vaše podrške.
    kako mi je bilo lagano meditirati i stvarati velike mlazove, valove energije! tako sam sretna!
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 7 siječnja, 2012 | Odgovori

  163. Draga Donadon, baš mi je drago, da je sve u redu sa malenom… Baš kao što i kaže u onom članku, u tijelu se događaju drastične promjene, nalazi ne pokažu ništa..
    Sjećam se da sam i sama jednom bila tako grozno bolesna (mism, da sam bila 5/6 r. osnovne), temperatura se vrtjela tamo oko 40, groznica, nisu više znali što sa mnom. Doktorica mi je na slijepo dala antibiotike, ali ni nakon tjedan dana meni nije bilo bolje. Poslala me na sve moguće pretrage (doma su jako bili zabrinuti), kad su stigli rezultati dan-dva kasnije: sve uredno, nigdje ništa i tad mi je već bilo bolje.
    Joj, joj, kako mi je grozno kad čujem, da su ti maleni i dalje pod pritiskom, uvjek nekako mislim, da se kristali rađaju u boljim okolnostima, sa razumjevajućim roditeljima… Ajde, nek barem ima tebe i tvoju sestru. Mada moram priznat i meni je svemir slao dobre vile tijekom cijelog procesa odrašćanja, uvjek je postojala barem jedna starija, odrasla odoba koja me je savršeno razumjela i fenomenalno usmjeravala. A onda sam još našla i vas.. Zato i vjerujem, da netko sve skupa vodi i brine za nas i za Leicu i nama i njoj slične.
    Ja sam ova dva dana intenzivno pospremala stan. Pravim takvo generalno čišćenje, kakvog skoro nisam. Počela sam još prije Božića i sad samo nastavljam. Slijedim feng shui-ju i sa svakom prostorijom koju sredim osjećam veći dotok energije i silnu ugodu, prekrasno je.. iako sam fizički jako umorna, osjećaj je fenomenalan.
    Donadon, držim palčeve, da se brzo oporaviš. Preporučila bih ti da potražiš kakav dodatak prehrani, ne znam kakva je ponuda u hrvatskoj, meni recimo paše, da dodam malo mace (http://en.wikipedia.org/wiki/Lepidium_meyenii) ili kakve dodatne vitamine. I jedi, jedi, nemoj zaboravit jest, uzmi si kakvo voće sa sobom, pa barem to pojedi ak nemaš vremena za ručak, tjelo ak radi mora dobit i gorivo za taj rad 🙂
    Nadam se da ste i svi ostali dobro 🙂
    Puse i pozdravi svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 8 siječnja, 2012 | Odgovori

  164. hej dragi moji!
    danas sam zaista radosna. leica je došla kući. nema nikakvih posljedica. sve pretrage pokazuju da je u savršenom zdravlju. bila sam kod njih kod kuće, i igrala se sa mojim malim švrćom.
    ne mora, na sreću primati baš nikakvu terapiju. jedino moraju sada imati kod kuće sredstvo za brzo skidanje temperature. u svakom slučaju ona je sigurna. sigurna sam da je to od sve one energije koju smo joj slali.
    istina, ja sam poprilično umorna. radni dan je bio duuug i iscrplujući, nakon toga sam imala puno toga za obaviti u gradu, i …
    i onda tako umorna došla kući, razmišljajući samo o tome kako moram nahraniti svoje životinje, malo se poigrati s njima, istuširati i spavati.
    ali nope! pružila mi se prilika da pomognem dvijema dragim osobama. odmah mi se vratio intenzitet, umor nestao i jaako se dobro osjećam.
    jedva čekam da me uhvati volja za spremanjem. upravo ti zavidim, moon, što tako revno sređuješ svoj stan.
    ponekad i mene takvo što uhvati, ali na žalost, već duže vrijeme sve je na standby. spremam samo ono što moram.
    ali doći će i meni.
    klopanje je još uvijek donekle problem. eksperimentiram, tražim dobitnu kombinaciju, od koje neću imati mučninu.
    primjetila sam da mi jako odgovaraju ugljikohidrati u manjim količinama. integralna kifla i sokić.
    nadam se da ću si uskoro moći priuštiti sokovnik, e onda ću biti na konju! hehhe!
    možda bi se toga i trebala držati, mislim na kiflu i sok. zašto eksperimentirati? ionako će mi tijelo reći što mi dalje treba, kad dođe vrijeme za to. zar ne?
    a definitivno posežem za dodatkom. napraviti ću si tonik od aloe. to već dugo nisam koristila. a aloa vera mi raste ko traava svugdje oko mene!
    trebalo mi je biti već odavno jasno da moram usmjeriti svoje misli prema vama, jer onda ugledam ono očigledno.
    franjo, gdje si?
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 10 siječnja, 2012 | Odgovori

  165. Pa da, kamo su svi nestali.. ?

    Ja još uvijek čistim i spremam. Dva dana smo bili kod muževih staraca u posjeti, danas se vratili i navali na pospremanje 🙂

    Još par detalja i biće sve perfektno 🙂 Točno osjećam kako raste energija i moja i od prostora, muž kaže, da je njemu sve isto, ali zdušno mi pomaže 🙂

    Drago mi je, da je s malenom sve u redu 🙂

    Donadon, kako praviš tonik od aloe? Ja ih imam dvije različite vrste, jedna ukrasna i jedna prava, s tim da mi prava uvjek iznova strune iako ju ne zaljevam previše.. vjerojatno sve skupa ima veze s tim, da sam ih dignula na viseće kuhinjske police u suprotnom ih moja maca raskopa, iskida i po potrebi još prevrne kalić 🙂

    Glede hrane, važno je da nađeš sto tebi paše. Ja sam otkrila, da mi najviše paše režim za plesače, puno ugljikovih hidrata i zdravih masti. Osnovna hrana mi je domaći punozrnati kruh (od brašna iz mlina, svakih, mjesec dva uzmemmo po 5 kila svježe mljevenog) i razni namazi, najčešće avokado, sojin ili od slanutka, to mi je doručak i večera 🙂 Za ručak kus-kus, kvinoja, riža (jedino rižu jedem bijelu, nekako mi integralna ne paše), krompir (s ekološke farme) ili tjestenine (punozrnate) i puno povrća kuhanog i svježeg (sve s eko farme) te razne ribice, tofu, sejtan i ponekad meso (opet, domaće, od muževog strica). Iskreno, kad mi ljudi kažu da zaborave jest meni je to nevjerojatno, ja imam takav apetit, da mi se to ne može desiti, ako probam ignorirati glad, počne me boljeti želudac i glava, a kroz koji sat me hvata nesvjestica. Tak, da ja papam redovno i fino 🙂

    Komentar autora/ice moon | 11 siječnja, 2012 | Odgovori

  166. hej moon!
    dakle bila u skitnji, pa nastavila sa spremanjem! svaka čast na energiji.
    šteta što mi nisi bliže, jer bi te sad zatrpala s alojom. kod mene ti ona raste ko trava. ove zime sam morala ostaviti vani staru agavu. pokušala sam na sve načine da je udomim. ma ljudima sam nudila novac da je posvoje, ali ništa od toga. prevelika je. i evo zima je već nekoliko puta pokazala svoje zube, ali ona stoji vani velika i zelena i ne da se! ovo ljeto se jako razbacala, sad je skoro 3 m u promjeru. a mlađih imam jako puno. nemam srca baciti mladu biljčicu kad mi izraste, a rastu praktično svakodnevno. imam ih svugdje. u dnevnoj sobi, spavaćoj, kupaonici, kuhinji, hodniku, u dvije sobe koje ne koristim! općenito mi biljke jako brzo i veselo rastu. prošlo ljeto mi je jedna malo starija aloja i cvala. ima jako smiješan cvijet!
    preko zime ja ih jedva i zaljevam. možda 1 mjesečno. ali opet kod mene u kući nije neka visoka temp.
    recept za tonik sam naslijedila od moje mame koja je bila živi dokaz ljekovitosti aloje i ginsenga.
    jednostavan je: 30 dag aloje(listove ne prati! samo obrisati vlažnom krpom, i biljka ne smije biti mlađa od 4 godine), 40-50 dag proljetnog meda sa saćem, 7 dl crvenog vina (po mogućnosti domaćeg) i 1 dl alkohola. sve zajedno samljeti.
    staviti u staklenku i dobro zatvoriti, ostaviti na tamnom i prohladnom mjestu. nakon toga procjediti kroz gazu i onda piti 3 puta na dan 1 jušnu žlicu 2-1 sat prije jela.
    tog tonika sam napravila za neznam koliko osoba. svima je pomoglo. a ginseng čaj imam uvijek pri ruci. čim osjetim da me hvata viroza ili temperatura, skuham si litru tog čaja i popijem ga što toplijeg mogu uvečer, i ujutro sam zdrava.
    može biti da je to moja dobitna kombinacija. možda kod drugih to i ne pomaže, ali za aloju znam da pomaže. sigurno.
    a ginsengom se moja mama izvukla od posljedica masivnog moždanog infarkta kojeg je imala kad je bila 40.-tak godina. tata je prevrnio cijelu bivšu jugu, da joj nabavi. naručivali su taj čaj iz makedonije. sad ga ima i u dm-u, ali meni je draži jedan što ga nabavljam u mađarskoj u biljnim ljekarnama.
    a što se tiče klope… ja sam ti čudna biljka. nikad nisam voljela jesti, ali sam uvijek bila debeljuca. variram s kilažom skoro 10.-ak kilograma.
    sad sam dosegnula moj minus od 10 kg. obzirom da naporno radim, mislila sam da si moram malo pojačati prehranu, jer sad sam u fazi kad ne mogu jesti. ali imaš pravo. ako su kifla i sokić ono što mi paše, to ću i jesti dok mi tijelo ne bude reklo nešto drugo. na sve ostalo, osim na par voćki, želudac mi se grči i boli.
    uzela sam si i muslle i jogurt, ali joooj! boli!
    nego, jel se vratila učiteljica irskog plesa? jesi li stupila u kontakt s njom? ima li nečeg novoga na plesnom polju?
    tilly i ja smo sinoć plesale po dnevnoj sobi. mislim da si i ti bila sa nama! hahahaha!
    kažeš da tvoja maca kopa po aloji. mi smo ti u uredu našoj carici cici ostavili isklijalo žito na papanje! nisam skoro vidjela mačku koja tako jako voli klopati zelenjavu! znaš kako je smiješna, prvo se sakriva iza stolica, vreba na travicu, onda se sjuri kao da će joj trava zbrisati, i na kraju zagnjuri glavu u travu i klopa! medena je!
    a gdje nam je franjo?
    franjo jaaaaviiii seee!
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 12 siječnja, 2012 | Odgovori

  167. Evo, spremanje je konačno gotovo… vjerojatno ću još slagati i preslagivati razne sitnice, ukrasne figurice, drage uspomene, svjećnjake itd., volim imati sve skladno kako na velikom planu, tako i na manjim površinama unutar većih (police, stolovi, radne plohe) i u svakoj sobi moram imati barem jednu površinu koja je tamo isključivo zbog estetike, kakav mali oltarčić ljepote i sklada s kakvim svjećnjakom ili par figurica ili foto album ili umjetno drvce od perlica (prije mace su to bili kalići s cvijećem..). Uglavnom, jako sam zadovoljna, iako je stan jako mali, barem sam ga uredila koliko je bilo moguće u skladnu cjelinu, nije sve 100% kako bi željela, ali uz male kompromise je najbolje moguće u datim okolnostima 🙂
    Maca je uvjetovala puno kompromisa… 🙂 i možda ću još morati mjenjati stvarii (već je izgrebala stolnjak koji sam juče stavila) 🙂
    Pokušavam malo promjeniti boje u stanu, otkrivam feng shui, boje i položaje u skladu sa smjerovima svijeta, te kako utječu na svakog od nas i ima nešto u tome. Kad sam doselila k mojem tada dečku, sada mužu, bilo mi je grozno, bila sam totalno bez energije, stalno umorna, spavala po cijeli dan, ništa mi se nije dalo, ništa mi nije išlo, prijevodi teški, slabo plaćeni.. ma katastrofa. Onda sam slučajno naletjela na članak o feng shuiu, pa sam malo googlala i najprije otkrila da sjedim za kompjuterom u najgoroj mogućoj poziciji za mene, premjestila se i posao je krenuo.. 🙂
    Onda sam našla knjigu: feng shui za početnike i polako učila i usput mijenjala stvari, a sa svakom promjenom mi je išlo na bolje i na bolje i imala sam energije za sve više i više promjena. A ovo zadnje spremanje je bilo vrhunac, ono od poda do stropa i od kuta do kuta, sve smeće van, sve što ostaje sortirali, složili i očistili, kupili smo veliku policu, a namještaj sam premještala i razmještala toliko dugo dok nisam osjetila sklad i pozitivnu energiju 🙂

    Da, učiteljica se je vratila, bile smo na kavi još prošli tjedan (vidiš već sam to potisnula, da se nisam ni sjetila..). Novost je bila, da se je ona potpuno povukla iz škole i učenja, tako, da ona dva idiota preuzimaju sve i učenje svih grupa i vodenje grupe za nastupe i to mi je olakšalo odluku… definitivno sam se povukla iz svega. Učiteljici sam objasnila zašto i opisala ji događaje koji su me u to nagnali. Rekla je da razumije. Doduše, rekla sam joj, da ću uzeti pauzu do jeseni, pa ću poslije vidjeti što i kako te, da ako dođe kakv drugi učitelj, da me obavijesti.. I to je to. U biti mi je silno žao, ali ne mislim ostati tamo i biti na milost i nemilost dvoje egoističnih ljudi, koji nemaju niti najmanjih društvenih manira. Uglavnom, mislim da sam se spremanja uhvatila da bi skrenula misli od svega skupa i uspjelo je. Doduše već dva tjedna nisam uopće plesala, tako da ste ti i Tilly plesali za mene 🙂

    Da, Franjo… Cresa.. kamo su svi nestali?

    Veliki sunčani pozdrav svima i puno, puno čiste energije iz mog cakum-pakum stančića 🙂

    Komentar autora/ice moon | 13 siječnja, 2012 | Odgovori

  168. moram priznati da nisam baš nešto osobito informirana o feng shuiu. samo nešto malo, što je došlo do mene sporednim kanalima.
    trenutno sam u fazi kad mi je mrsko upaliti usisavač da pokupim dlake psa i macana. a i suđe perem svaki treći dan. kaos.
    radim do kasno, stalno mi je hladno, i onda kad se sjetim da će mi biti hladno još minimum slijedeća tri mjeseca… brrr,
    ali vidim da moje cvijeće, za koje ti moj mačak uopće ne mari, tjera nove listove, maranta je procvjetala, opet, upravo sam zabrinuta za nju. bojim se da se ne preforsira. bambus u kuhini tjera mladice… glume proljeće. valjda da me razvesele, ali vjerojatno to nema nikakve veze sa mnom, to je neka njihova fora.
    uh sad sam se najela pečene bundeve s cimetom. i ne boli me želudac!!!
    eto vidiš, svi tvoji instinkti su ti govorili da je vrijeme da kreneš dalje. mislim na irski ples.
    koliko je stara tvoja maca? kad je opisuješ čini mi se da je mače.
    moj macan je 10 godina. djedo moj mali dragi. čudno je kako nam životinje bivaju sve slađe kako stare. moj pokojni leo, prijašnji mačak je doživio 16 godina. kako je bio smiješan kad je ostario. gluh, kratkovidan, krezub, a mazan i nježan kao kad je bio mali.
    uvijek sam imala ljubimce, i ne mogu zamisliti život bez tih dragih krznatih bića.
    gledam na tv-u onog šaptača psima, pa sam i ja probala neke od tih stvari na tilly. i zaista djeluje. iako, tilly nikad nije bila problematičan pas, više sam ja bila problematičan vlasnik psa. uvijek se pribojavala susreta s drugim psima, bojala sam se pustiti je s uzice kad smo u šetnjama. a sada znam da joj mogu vjerovati. uvijek se zadržava dovoljno blizu da me vidi.
    ne znam gdje su nam franjo i cresa. nestali. vratit će se.
    eto, ti uživaj u svom cakum-pakum stanu, a ja ću trpiti moj kaos.
    puse i zagrljjaji!

    Komentar autora/ice donadon | 13 siječnja, 2012 | Odgovori

  169. Ajoj, ti baš ne voliš zimu… a proći će brzo, kad prođe veljača je praktično proljeće 🙂
    Ne znam kako je kod vas, kod nas je jako blaga, snijega je bilo valjda jedno popodne i to je to (osim u planinama), a temperature su više proljetne nego zimske (kukci još mile i zuje u zraku) što znači da nije bilo pravog mraza, a što nije dobro jer onda je ljeto puno komaraca i malarični komarci se pomaknu prema sjeveru (k nama), a i za zemlju je dobro da smrzne i malo ”zadrema” pod snijegom, bolje rodi. Svako godišnje doba ima svoje korisne učinke.. Meni je po ljeti grozno vruće, jedva funkcioniram, ali obožavam rajčice, krastavce, paprike, breskve, lubenice, jagode, maline i svu ostalu tonu svježeg voća i povrća iz domaćeg vrta, a kojih ne bi bilo bez ljeta 🙂
    Drago mi je, da ti je želudac dopustio obrok bez kazne.. U biti i ja imam periode kad osjećam glad (tak da me želudac boli koliko sam gladna) ali nemam apetita (ništa mi se ne jede tj. na pomisao na bilo koju hranu mi se želudac još više zgrči), obično to riješim tako da dugo, dugo razmišljam o tom što bi jela, dok mi se stomačić ne ”nasmješi” na neku ideju, pa onda to idem jesti. Vidiš, ja sam mislila da mi je to od tableta koje pijem protiv migrene (zadnje vrijeme jako rijetko, moram se pohvalit), ali zna biti da je još jedan indigo-kristal simptom.
    Da, naša Liza je još jako mlada, stara je tek godinu i 7 mjeseci i totalno je razigrana i puna energije, ali moram priznati, da je dobra mica i poslušna. Hehehe, ja sam opet toliko vremena s micama, da bi mogla biti šaptač macama 😉 Uz malo truda, pomazim mace koje nisu htjele niti blizu ljudima, a našu micicu sam tako strenirala, da točno zna kamo smije i kamo ne smije (skakat na stol npr.), čak smo joj i bioritam promjenili i uskladili s našim, isto kao malu bebu, ak nas je probudila jako rano ujutro, malo smo joj skratili popodnevno spavanje i drugu noć je išla spavat kad i mi i ustala se kad i mi.. tako par puta i mica spava kad i mi… , tu i tamo se ustane koji sat prije, al ide jesti i sama se igra sa svojim igračkama dok se mi ne ustanemo 🙂 Jako je dobra, kad sam rekla, da smo radili kompromise u uređenju, mislila sam na jednu policu (kraj koje najčešće sjedim) i koju sam ukrasila brojnim fuguricama, a Lizi je silno htjela baš tamo spavat, pa sam maknila figurice i dala joj jastičić i sad je najšeće tamo najljepša figura koju imamo – naša mica 🙂

    Komentar autora/ice moon | 14 siječnja, 2012 | Odgovori

  170. Evo jedna psihologinja govori o indigo djeci… doduše na slovenskom je, malo sam googlala ali ništa sličnog nisam našla ni na engleskom ni na hrvatskom, mada ima puno priloga o njenoj tehnici povezivanja sa višom svijašću.. Uživajte u čitanju i istraživanju: http://aljatasi.com/2010/10/phyllis-krystal-o-indigo-otrocih/

    Pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 15 siječnja, 2012 | Odgovori

  171. hehehe! baš smo se našle. zimski i ljetni tip!
    znaš, ne bi ja bila toliko negativna po pitanju zime, da mi nije konstantno hladno svo to vrijeme. nije da se ja ne obučem dovoljno toplo. ma ljudi mi se smiju jer izgledam kao da idem osvajati sjeverni pol! i nije da se dovoljno ne krećem, jer unazad 3 mjeseca sam izgubila 10 kg od naporog rada i kretanja, i preznojim se ja, ali opet mi je hladno. to je više psihološki, čini mi se. sivilo… nedostatak svjetla i boja tijekom zime. zato valjda moje biljčice cvijetaju punom parom preko zime, da me malo razvesele.
    znači Liza je mlada mica. to mnogo toga objašnjava. i sviđa mi se to: stolić s jastukom za cicu. lol! slatko!
    ja ti nemam baš puno površina za izlaganje lijepih sitnica. ali opet to kompenziram s zidovima punim fotografija koje snimam u šetnjama, slikama moje dječice. neki od njih su dali čak i uramiti svoja remek djela te ih imam izložene na zidovima.
    pročitala sam članak s Phyllis Krystal. Već sam prije gledala par intervjua s njom na youtubu. prekrasna osoba. a kako je tek lijepa!
    da, očigledno smo ovdje da pomognemo novim generacijama, utiremo put. naši mali kristali trebaju našu pomoć.
    uvijek sam neku vrstu telepatske veze s mojim klincima. iako su svi odreda izuzetno elokventni, jako smo malo pričali kad su bili jako mali.
    ne želim kalibrirati dječji um dok nije spreman pitati pitanja.
    tako sad i sa leicom. često moji znaju doći u sobu gdje se nas dvije igramo jer je previše tiho. ali nema potrebe za riječima. mala izuzetno dobro govori za 1,5 godišnjakinju. sklapa rečenice savršeno. ali u našoj igri mi komuniciramo očima, govorom tijela. najljepše mi je kad se pogledamo i prasnemo u smijeh jer nam se očigledno pojavila ista misao. ne, ne čitam njene misli, ali smo na istoj valnoj duljini.
    tako isto funkcioniram i sa svojim životinjama.
    moja energija i govor tijela dovoljne su da im kažem što želim od njih.
    iako s vremena na vrijeme, uhvatim se kako nježno gugućem nježne gluposti: najbolji ćukica na svijetu, najslađa maca na svijetu…. bar za mene.
    za mog macana uvijek govore kako ima zločesto lice. ja to baš i ne primjećujem. on još nikada nije ogrebao niti jednog čovjeka. voli pričati, mrnjauče čim otvori oči. tilly je opet tako nježna dušica da imam potrebu štiti je od cijelog svijeta. te nježne oči, upravo vučje… kad se mazi njen dodir je kao da držiš ustreptalog leptira u ruci. njen osmjeh (iako psi nemaju facijalne izraze) kad trči prema meni… i isto tako nikad nije bila gruba prema nikome.
    kad sam bila mala na vjeronauku su mi tupili kako životinje nemaju dušu. onda su poljuljali moju vjeru u religiju. kako tako nešto savršeno, oličenje ljubavi da nema dušu?!
    tvoja Liza čini tvoj dan lijepšim. ona daje svjetlost kad je u ljudskom svijetu nema. kako da onda ona nema dušu???
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 15 siječnja, 2012 | Odgovori

  172. Hehehe, potpuno se slažem.. to je jedna od stvari koja je i mene udaljila od crkve i njenih bedastih nauka. Ali ne toliko to, da tvrde da životinje nemaju dušu (jer priznaju da imaju duh) nego mene je frapiralo, kad je papa Ivan Pavao II ukinuo limb, a limb, kako su mi objasnili je ‘bilo’ čistilište za bebe, koje su umrle nekrštene….. To je meni bio presedan svih vremena. Halo! Samo zato što neki debeli popa nije poprsko djete slanom vodom, prije nego je prerano napustilo ovaj svijet, zbog ko zna kave bjede, bolesti ili muke – što znači, da je nedužno trpjelo (baš kao i Isus kojeg propovjedaju) – osim ako je plakati i kakati u pelene grijeh?!
    Uostalom, ja sam ionako prešla na native american (indijanski) sistem vjerovanje, a za njih sve ima spirit (duh/dušu) i maca i kuca i drvo i cvjet i kamen i zemlja i nebo i oblak i kiša… i – sve je povezano svi smo povezani sa svima i sa svime. I što učiniš bilo komu ili bilo čemu – učiniš sebi, ako je to ljubav i dobro, činiš si ljubav i dobro, ako ne…

    Da, naša micica nas jako razveseljava, nasmije nas milion puta na dan, tu i tamo je malo nestašna, al jako se dobro zna ‘ispričati’ ako pretjera (npr ak nas u igri ogrebe, a zna ogrebat jako..) onda se umiljava i gleda tako ljupko, da joj moraš oprostiti 🙂

    Komentar autora/ice moon | 16 siječnja, 2012 | Odgovori

  173. lol! izgleda da je Liza carica u obitelji! znam ja dobro kako ti naš ljubimci preuzmu vodstvo! imam i ja kod kuće dva cara! evo tilly upravo odmara stare koske na mom krevetu! a jerry obožava spavati u kupaoni pored radijatora, ali čim ja ugasim svjetlo i čuje me kako se ušuškavam u krevet, odmah doleti mazno ćakulajući i traži da ga zagrlim. obožava staviti mi šapicu na lice i uprede nas u san.
    ja sam još kao dijete usvojila native american način vjerovanja, ali nisam znala da to ima ime. tako su me uostalom učili kod kuće. zato je vjeronauk i bio toliko zbunjujući. a zašto sam išla na vjeronauk? zanimala me je ta mistika, znaš onaj mirisni dio kad uđeš u tihu crkvu, upaljene svijeće, cvijeće na oltarima, jaslice, i šššš! budi tiho!
    i onda su me pustili da odem, procjenim, donesem svoje mišljenje o svemu. zaista sam imala ludu sreću s roditeljima. kasnije u teen godinama odlučila sam pronjuškati i ostale religije koje su mi bile dostupne u osku. onako na prvi pogled jako su me dojmile baptističke službe. svo ono skakanje s rukama u zraku, pjesma… ali nakon nekog vremena shvatiš da i tamo postoji zadrtost. zatim judeizam, totalno mističan. ali iste nuspojave… i onda sam shvatila, nakon dugog proučavanja da sam u biti gnostik. tražim istinu kroz boga.
    i nema misterije. jednostavno je, sve je povezano, kamen, drvo, mačak, ja… energija. ljubav.
    priznajem da nisam tip grizzly adamsa, ali volim prirodu. volim je osluškivati, mirisati, gledati. dodirivati. i neophodni su mi ti izolacijski mini izleti da se obnovim. i zahvalim se na svemu ovome što me okružuje, (hm, pa čak i na snijegu koji upravo pada vani).
    da, čudno je to što “vjernici” tako lagano progutaju dogme. ok. jučer je limb postojao, ali danas više ne. to postavlja pitanje, a kamo sad idu sve te jadne nekrštene bebe? raj? ili pakao?
    ma ionako nisam nikad vjerovala u to.
    na vjeronauku za pričest vjeroučiteljica mi je bila časna sestra, jedna od onih koje su šibom utjeravale pravdu, klečanjem u kutu.
    zločesta babetina, frustrirana, ali ja sam bila mala, pa se nisam znala braniti. moji su mi govorili da uvijek mogu odustati, da to nije važno, bog će me voljeti sa ili bez pričesti. ali ja sam željela ići do kraja. mislila sam da će se nešto čarobno dogoditi kad se prvi puta pričestim.
    nosila sam sekinu haljinu s njene pričesti, imala mali vjenčić u kosi. stiskala sam ruke prema nebu očekujući nekakav znak. ali ništa se nije dogodilo, osim što sam se razbucala vani i raskrvarila koljena, pokidala svoje prve prave hulahopke. ali zapravo, vidiš, taj dan sam prvi puta upoznala i drugi tip svećenstva. pala sam ravno ispred biskupa, on me je podigao i predao jednoj drugoj časnoj sestri koja me je utješila.
    možda je to bio taj znak, do sada o tome nisam ni razmišljala, znak da svugdje postoji i dobrota.
    hm… štogod.
    tako se dobro osjećam sada.
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 17 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Da, Liza je naša mala maza 🙂

      Potpuno se slažem glede religije. Kad si spomenula native american način vjerovanja, u stvari i nema ime i to je ono što mi se najviše sviđa kod njih, oni o tome ne govore, ne međusobno, ne među plemenima. Jednostavno odnos svake osobe sa stvoriteljem (creator) je njegova/njena osobna stvar i koliko je taj odnos kvalitetan vidi se jednostavno iz toga kako ta osoba živi, kako se ponaša prema ljudima, životinjama i stvarima oko sebe. To je jedino mjerilo. I kad bi se svi vjernici na svijetu držali toga, ovo bi bio divan svijet.. ali ne, važnije je koliko netko vsi na misama nego to koliko je zločest do soljudi.. Definitivno je i dobrog i lošeg svugdje i upravo ta činjenica je meni dokaz da crkva nema baš nikakve veze s bogom, a još manje s ljubavlju i dobrotom, jer jednako toliko je dobrih i divnih ljudi koji ne idu u crkvu, koliko je zlih i groznih koji su strašni vjernici.

      Ja sam bila dobro par dana (od kad sam očistila cjeli stan) a onda me juče uhvatila silna žalost. Grozno mi fali moj ples. Doma se nekako ne mogu motivitrati, jedva sam jedan dan malo vježbala i to je sve… Baš sam grozno, grozno žalosna, cjela sam teška i turobna… :-p

      Komentar autora/ice moon | 18 siječnja, 2012 | Odgovori

  174. da znaš da sam si mislila kad ćeš početi tugovati za plesom. a što je s onom zamisli da se povežeš s nekim bendom? znam da to ne možeš napraviti preko noći. to traje. a da sama formiraš neku grupu za irski ples? za početak onako rekreativno, a onda … nebo je granica! tak bar kažu.
    a kod mene se događaju neke čudne stvari.
    unazad 3-4 mjeseca, ja ubrzano mršavim. nije da se izgladnjujem namjerno, već, ma pisala sam već o tome. totalno mi se promjenila potreba za hranom. imam tri izuzetno naporna dana u tjednu kad fizički radim. i eto ga skinuh ja 12 kg. i onda nuspojave, kad se pređe ona magična granica od 30tak godina, koža se baš i ne vraća na staro. ostaje visiti i nastaju bore.
    uvijek sam izgledala puno mlađe nego što jesam. imala lijepi ten (uf taština!), bila okrugla i pomirena s time. i onda ovo.
    ne znam da li je to od zasoljenih kupki, ili ste opet vi društvo, i vaša energija u pitanju, ali primjetih da mi je prokrvljenost kože na visećim mjestima pojačana. imala sam crvene fleke po licu, koži vrata, rukama.
    i danas kad sam se pogledala u ogledalo shvatila sam da nemam bore! zapravo, imam još uvijek neke od njih, ali većina je nestala.
    yeeee!
    imala sam ja dosta svojih čudesnih iscjeljenja, ali ovo nisam očekivala. zapravo nisam se baš puno ni zamarala s time. znaš, ma koga briga za sharpei kožu!
    nego, draga moja, ideja o sljedećem koraku sama će doći, zapravo je ona već tu, ali još je ne vidiš.
    pusti si omiljenu glazbu, zagrli Lizu i muža i ljuljaj se u ritmu. i ideja će doći!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 18 siječnja, 2012 | Odgovori

  175. Ma znam.. nekak mi je sve presporo. Svi bendovi koji u skoro vrijeme sviraju u blizini su već bukirali moju bivšu grupu za ”dodatak” svojem nastupu. Mislim, znala sam, da će neko vrijeme biti ”sivilo” i da ću se morat pošteno potrudit da se samostalno pojavim na nastupima. Pitala sam par kolegica bi li mi se pridružile, ali su rekle da imaju previše nastupa i vježbi, i da iako im nije sjajno sa novom postavkom, ipak su odlučile ostati. Jedino jedna je rekla da bi radije išla sa mnom stvarati novu grupu, ali ta je već pola godine na lječenju jer je povrijedila nogu, tek je ovih dana stigla na red za operaciju po kojoj mora odmarat još najmanje pola godine.. Ma, morala bih doma trenirat, al to mi je tako šugavo, tla su betonska, tak da ne smijem više od 10-15 minuta dnevno, a i to je opasno ak radim redovno, a i nemam prostora. Nije isto plesat irski ples u velikoj dvorani, gdje jedva zaključim krug i mišice istežem do krajnje granice i u prostoru 2×3 metra, gdje moram grčit noge i gušit pokret, da ne bi šutnula orman ili nogu od stola.
    Razmišljala sam i o tome da sama pokrenem grupu, možda čak i svoju školu sa nižom cijenom, al tu je jedan osnovni problem: gdje? Ljubljana je relativno malo mjesto i svi takvi prostori su ili prebukirani, ili jako izvan grada (nepraktični za eventuelne strankle) ili u centru i bez parkinga ili sa najamninom toliko visokom, da mogu samo sanjati o tome.
    Ma, moram si nekako preusmjeriti misli, pustit da vrijeme i univerzalna ljubav naprave svoje 🙂

    Nego, baš mi je drago, da smo te podmladili 🙂 Ja isto osjećam, da sam puno bolje od kad se ovako družimo ovdje. Nekak imam puno više energije, nisam više depresivna i letargična. Mene je prije uvjek bolio stomak ak sam pojela nešto s e-jevima, tipa salamu ili čips ili slično, sad mogu tu i tamo pojest i što takvo bez posljedica (iako i dalje izbjegavam koliko je moguće i jedem jako zravo). Ne znam što bih ti rekla za tvoje mršavljenje, po svoj logici čini se, da nije zdravo, al opet ak ti tako nalaže tijelo.. valjda zna što čini. Važno je kako se ti osjećaš, ako imaš dovoljno energije za normalno funkcioniranje onda je sve u redu. Ne znam kako to točno djeluje, ali neki indijski jogiji i čak i jedna osoba iz slovenije nisu jeli već desetljećima i jednostavno žive od kozmičke energije (prana) i žive jako dugo i potpuno su zdravi, ali koliko kužim, oni 90% vremena sjede u meditaciji, ostalo malo prošetaju i spavaju.. a izgledaju kao da su od papira, kost i koža – skoro prozirni.
    Zaista ne znam, ja se još nisam srela s gubitkom apetita, čak suprotno, kad sam i htjela izvuć kakav post ili čišćenje organizma, uglavnom mi nije uspjelo, moja buša mora bit sita i zadovoljna u suprotnom imam grčeve u želucu i vrtoglavicu. Glad mi se pojavi svaka 3-4 sata. Istina je, da ne jedem puno, ali moram jesti redovno, tri glavna obroka, često i 4, ak idem spavat iza ponoći imam veliku večeru i malu večeru 🙂 i između užina ili dvije (obrok voća između doručka i ručka, poslastica uz čaj koji sat iza ručka, eventuelno još kakvo voće prije prve večere). Znam, da zvuči kao da žderem non stop, ali obroci su stvarno mali, hrana raznovrsna i od puberteta mi je težina oko 53 kg (+/- kilogram, dva), visoka sam 164 cm. Tak, da baš imam sreću s tim.. mada kako mi se tijelo mijenja u zadnje vrijeme.. nikad ne znam što me još čeka u ovoj transformaciji 🙂

    PS Liza nikako ne voli, da ju neko drži na rukama i (za razliku od svih mačaka koje sam ikad srela) mrzi biti u krilu, smijem ju pomaziti samo ako spava, a i to samo po glavi i malo po leđima, inače se probudi i ogrebe me. A muž je antitalenat za ples (odnosno uvjerio je sebe, da je antitalenat za ples), tako da mogu plesat samo sama 🙂

    Komentar autora/ice moon | 19 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Aha, Liza je apsolutni vladar! kužim. imala sam i ja takve mace. ovaj moj mali ludov, izuzetno je mazan i nježan. iako, moram priznati da ima neke dizajnerske ideje koje se baš ne uklapaju u moje.
      npr. iz nekog samo njemu poznatog razloga, on ne voli staklene, keramičke, porculanske, dakle lomljive posude na policama.
      u zadnje tri godine otkako smo sami, on mi je polupao barem 20tak posuda. i to naravno po noći. čeka da ja zaspim i onda ode u kuhinju, sjedne na policu iznad frižidera i gura šapom posudu dok ona ne padne i razbije se. plastiku ne dira. ali ne neki način oslobodio me tako nekih stvari koje sam držala na istom mjestu na kojim ih je mama ostavila, iako mi ništa zapravo nisu značile.
      tako mi je žao što patiš za plesom. a što je s baletom?
      ma dobro, neću te daviti, moraš svoje odžaliti i to je to. iako imam potrebu da te na neki način utješim, od sada ću se kontrolirati i neću te gnjaviti. ti ćeš već reći kad opet nađeš inspiraciju.
      vidiš kod mene ti je uvijek bilo problematično hranjenje. od samih početaka. moja sestra, često kaže u šali, da sam ja odgovorna za njen čir na želucu. ona me je uglavnom hranila kad sam bila mala. nisam nikada voljela jesti, ali sam uvijek bila okrugla. sada kad sam napokon odbacila sve konvencije u vezi prehrane i počela osluškivati svoje tijelo i davati mu ono što mu prija, napokon dolazim na neku normalnu težinu. definitivno mi nije cilj potpuno prestati jesti. neeee. previše volim čokoladu! ali vidiš i u tome mi se promjenio ukus. prije je za mene bila carica svih čokolada milka s keksima, ili neka mliječna čokolada s lješnjacima. sad mi je najfinija crna čokolada s komadićima narančine kore. hehehe! dobila sam jednu takvu za božić od prijateljice, i cuclala sam kockicu po kockicu tjednima.
      jučer mi je bila sestra u posjeti. nije bila kod mene već 3 mjeseca. sjedile smo i pričale satima. tako mi ponekad nedostaje. pokušavam ja nju s vremena na vrijeme uhvatiti i odvesti nekud van, samo nas dvije. ali rijetko mi to uspijeva.
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | 20 siječnja, 2012 | Odgovori

      • Ma ne gnjaviš me draga moja, osjećam tvoju dobru energiju koja me želi utješiti i uopće se ne branim 🙂

        Balet sam skenslala jer je ova kolegica koju sam spomenila ošla na operaciju noge i ne ide više na balet (jedino nju znam od svih cura tamo), a i pokreti su se toliko zakomplicirali, da ih ne mogu više pratiti, a onda mi je bezveze plaćati i ić samo zijat naokolo, pa sam se odlučila do jeseni doma uz you-tube, pa pokkret po pokret, malo naučiti, pa jeseni nastaviti. Ma biće to sve kul… evo baš sam danas dopodne bila na jednoj kreativnoj radionici u jednoj galeriji, upoznala neke nove curke.. a nikad se ne zna, možda s galerijom dogovorim kakvu izložbu 🙂

        A znači i tvoj je mačkić malo zloćko.. a mi mislili da je naša Liza gnjavator, hehe, do sad je samo razbila jednu posudu za cvijeće a i to samo zato što je kopala zemlju van, pa se je prevrnila i pala s prozorske police.

        Hehehe, meni je još uvijek najbolja mlječna čokolada s alpskim mljekom (runolist ili 10000 želja, ali ih jako rijetko nađem..), od crnih mi je jedino dobra ta s narančom. Milke mi nikad nisu bile fine, nekako su mi preslatke. I ja volim tu kombinaciju keksa i čokolade, dorina s keksom mi je super i pecivo domaćica 🙂 Mada ne jedem puno čokolade, dva do tri puta na tjedan mi paše poslje ručka par kockica (možda malo više kad je pms u tjeku) i to je to 🙂 No, svakako znam što ću ti donjeti, kad se jednom budemo srele 😀

        Potpuno te kužim glede sestre, znam da se ne može mjeriti, ali ja imam istu groznu nostalgiju za prijateljima iz vojvodine i hrvatske, koje viđam jako, jako rijetko i baš mi fale. Al super mi je da upoznajem uvjek nove i nekako uvjek je netko s kim se mogu do mile violje napričat… A ovo otkriće indigo stranice mi je promijenilo život – totalno 🙂

        Komentar autora/ice moon | 21 siječnja, 2012

  176. baš bi bilo divno da se možemo vidjeti! pa da mi onda doneseš čokoladu.. hehehe! zezam se!
    ma opet sam umorna. vikend je bio šašav. većinu subota radim, ali samo do 12. tako da moj vikend počne nakon toga. subota je bila prekrasna, sunčana, topla… naravno što onda ja radim? odem u šetnju s tilly. otišle smo do gradskog kupališta “Copacabana”, tamo je prekrasan pijesak uz dravu gdje se tilly može naigrati s drugim ćukicama, valjati po pijesku, trčati neobuzdano, a ja se onda smijem i smijem i smijem. najdraže mi je kad shvati da je otišla malo dalje od mene i ugleda me, i onda trči ko luda prema meni, dok ju ja čekam raširenih ruku.
    i naravno pretjerale smo u šetnji. siroče moje, kad smo došle kući jedva je hodala. zadnja lijeva nogica ju boli. i naravno prvo sam je utoplila, nahranila onako umotanu u dekicu, mazila i onda usmjerila svoju energiju da joj olakšam bolove. i uspjelo je!
    danas smo to ponovile par puta, otišle u jednu vrlo kratku šetnju, samo da se malo razgiba, i evo je, opet se može popeti na fotelju!
    evo, vikend je završen. sutra opet sve iz početka.
    osjećaš li ti ubrzanje vremena? sve izgleda kao i prije. satovi pokazuju vrijeme kao i prije 100 godina, ali vrijeme definitivno brže prolazi. izmjenjuju se radni dani s vikendima nevjerojatno brzo.
    umorna sam i idem sad spavati.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 22 siječnja, 2012 | Odgovori

  177. čvrst zagrljaj!!!
    vrijeme od početka god. provodim uglavnom depresivno. osjećam po tijelu povremeno neke čudne bolove….. iza sebe imam tjedan dana križobolje,radio nešto teško pa tako presjeklo me. ali sve to i nije tako strašno do eventualno ovoga sada, ne znam što je točno možda i nije nešto o čemu bi trebalo govoriti ali samo da znate razlog nejavljanja do sada, i od sada ukoliko je nešto teže u pitanju…
    posjećivao sam ovu stranicu svaki dan ali postove nisam čitao redovito….
    srdačan pozdrav i svako dobro!!!

    Komentar autora/ice Franjo | 23 siječnja, 2012 | Odgovori

  178. Franjo, što got, da je, šaljemo ti energiju, da se što prije oporaviš..

    Donadon, čini mi se da je taj prolazak vremena ovisan od stila života. Moj mužić i ja smo non-stop kod kuće i dani nam prolaze različito brzo, sve ovisi kiliko imamo za prevesti, kakvi su rokovi, u kojem stadiju umjetničkog stvaranja sam, da li idemo u kupnju i slično… Definitivno mi se čini, da vrijeme brže prolazi od kad sam odrasla i sama organiziram svoj dan i u njemu radim ono što me zanima umjesto da sjedim prisilno u školi i onda još doma žuljam stolicu nad knjigama i učim sve što me ne zanima 😉

    Komentar autora/ice moon | 24 siječnja, 2012 | Odgovori

  179. kao što reče moon, šaljemo ti svoju energiju!
    kad budeš našao snage, molim te da nam kažeš što je s tobom. možda možemo pomoći. čitaj nas, ali i javi se.
    pročitaj ovo ponovo, možde te malo podigne: http://www.dagroup.org/arhiva/lanci/201-2012-godina-buenja-jyotish-analiza.html
    sjećaš se?! ti si nam to pokazao. mislim na tebe. inače je i meni ovo doba godine najgore. sivilo. nedostatak svjetla. hladnoća. brrrr. ali izgurati ćemo i bolove i tuge.
    moon, da, može biti da je to samo osobna percepcija vremena. iako, sad su mi se već i moji klinci počeli tužiti na to kako vrijeme jako brzo prolazi. to je ono što me je potaklo da te pitam.
    kako tvoja umjetnost? s vremena na vrijeme pogledam Metuljckov vrt. puno lijepih stvari. boje.
    moja tilly se lijepo oporavila, idemo samo u kratke i polagane šetnje da joj se ne ukoči kuk. veselija je i uživamo u našem druženju.
    jerry upravo sad spava pravedničkim snom i hrče. lijepo se napapao, ispričao mi sve što se događalo dok me nije bile kod kuće, pa sad odmara.
    još jednom, franjo, nemoj se povlačiti u sebe. imaš nas, reci što te muči, možda se možemo udružiti i pomoći?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 24 siječnja, 2012 | Odgovori

  180. Kuc, kuc… ima li koga?

    Franjo, kako si? Ja čvrsto vjerujem, da što got, da je, da ćeš se oporaviti i uskoro opet s nama komentirati i istraživati brda i doline indigo puta, samo čvrsto vjeruj u vlastitu moć 🙂

    Ja sam opet, bila par dana depresivna i žalosna zbog plesa, a onda sam kontaktirala par ljudi i voila: 3 cure su zainteresirane za pridružiti mi se :-)))))) Sad tražim sobicu za najam, a po pristupačnoj cijeni (i sa prikladnim podom) tako, da, držite palčeve 🙂

    Pusa i puno, puno pozdrava svima, a posebno Franji 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 siječnja, 2012 | Odgovori

  181. moon! držim ti thumbs up! znala sam ja da tvoj nemir neće potrajati dugo! žao mi je samo što nismo bliže, mogla bi kod mene imati vježbe, jer ja ti imam pola kuće prazne :(.
    aaa, depresija… sve nas nažalost zakači, prije ili kasnije. ja sam obično u ovo vrijeme godine duboko u bluesu, ali ove ne toliko.
    povremeno izbija ona duboka tuga zbog osjećaja nepripadanja. ali rijetko.
    franjo nam je u ozbiljnom bedu. zabrinuta sam.
    franjo javi se!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 26 siječnja, 2012 | Odgovori

  182. Kao i vecina vas nasao sam ovaj sajt slucajno, ( ili nisam…?) dok sam googlao i neverovatna je cinjenica da bez obzira sto nas razdvajaju razdaljine, godine starosti, socijalno i drustveno uredjenej okoline u kojoj smo odrasli i vaspitani,nalazim da svi imamo istu pricu, osobine, iskustvo. Neprilagodjenost, usamljenost, misljenje da sa nama nesto nije u redu. A onda kad saznamo istinu osecamo se kao da smo konacno kod kuce. Znam za aure vec enkoliko godina unazad kada sam otkrio svoju i osetio olaksanje sto je sve ono ” ZASTO”? sada imalo “ZATO”. Nesto me nagoni od puberteta da istrazujem sebe i procitao sam zaista raznorazne knjige, Nesto sam stalno trazio ali u pocetku nisam znao sta. A od nedavno imam strahovitu zelju da uspostavim kontak sa drugim indigo osobama, a kako citam po postovima nisam jedini sa tim porivom. Jednostavno sam jednog dana osetio “KLIK” i to je bilo to, kao da se u meni aktivirao neki program, zvuci pomalo sasavo. Vidim isto da i mnogi od vas govore o crkvi i religiji i ako mi se cini svi su skoro odbacili “zvanicnu” religiju. Ja licno od malena nikada nisam voleo ni svestenike ni crkvu, mada priznajem da kada se nadjem unutra osecam i ja taj spokoj. ali svestenici su mi oduvek delovali kao “laznjaci” u mom decijem umu a kada sam porasto i skupio dovoljno informacija znao sam i zasto i znao sam da sam u pravu. Takodje ne mogu da podnesem glupe i tupave ljude to je jedina stvar koja me momentalno izbaci iz takta, pobesnim. najradje bih ih nabio u top i ispalio na drugi kraj planete sto dalje od mene. Inace ne poznajem osecaj ljubomore, zavisti, mrnje ta osecanja su mi oduvek bila strana. Jedino sto osecam u sebi je bezgranicna, bezuslovna ljubav. I zaista sam u stanju da nesebicno dajem sebe ( naravno ne mislim ovde na strast i ljubav u vezi, mada mislim da vi to vec znate). ako neko zeli moze mi pisati na eclipse105@gmail.com ili skype, nickname mi je midralstephenmorrow. Hvala svima 🙂

    Komentar autora/ice Ivica | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  183. Dobrodošao Ivice 🙂
    Jedini komentar koji imam, je isti komentar koji ponavljam od kad sam došla na ovu stranicu: i ja isto 🙂 tj. mislim, da će se svi složiti, ako kažem: i mi isto 🙂 Sve što si napisao, osjećamo i proživljavamo i mi. Jel da je fenomenalan osjećaj, kad vidiš koliko ljudi dijeli jako slična ili čak ista iskustva kao i ti? I potpuno te razumijem glede onog ‘klika’, ja sam isto najprije čitala i istraživala indigo fenomen i najprije dobila svoje: zato na sve: zašto, a onda me spopala silna želja, da upoznam ljude čija životna iskustva sam čitala… Sad me još uvjek spopada želja, da ih upoznam osobno.. što ću i učiniti u bližoj budućnosti 🙂

    Nego, donadon, otvori šampanjac: 10.2 imam prvi solo nastup 😀 cipelice su vesele, juče su ‘češkale’ pubski pod i bilo je veselo i grupa koja je imala živi nastup me je pozvala da s njima nastupim na jednoj priredbi za karitas, tako, da lijep početak, a uz to i dobrotvoran (naravno ako netko iz karitasa ne pokupi pare od ulaznica, al ajmo bit pozitivni, pa vjerovat da neće).

    I to je to.. imam tonu stvari za napravit, dvije slike sam počela slikat, pa se suše, još imam gomilu svijećnjaka za fotkat i dat na Metuljčka, cjelu vječnost nisam ništa izvajala iz fima.. al ja samo poplesavam po kući i toliko sam vesela, da se ne mogu skoncentrirat na ništa drugo osim plesa 🙂

    U biti, tako se dobro osjećam i fizički i duhovno, da me strah, da prestajem biti indigo… nekako, toliko sam naviknuta na to, da sam na dnu, potlačena i depresivna, da mi je ovo: too good to be true. Ali onda uvjek iznova pročitam ovaj tekst (neko ga je postao ovdje pa sam si ga kopirala) i kontam.. možda je to to:

    ”Jedan od darova u tranzicijskom procesu je to što ljudi postaju svjesni toga tko u stvari jesu. Da su duhovi u ljudskim tijelima, drugačije rečeno, anđeli u ljudskom obličju.
    Svjesni smo naše veze sa višim dimenzijama tisućama godina, ali uvijek smo nekako isključivali mogućnost anđeoskog nasljeđa. Pričamo o svojem višem ja, znajući da imamo pristup tom aspektu, ali to nekako nije dio onog što jesmo i dosižemo ga jedino meditacijom. Dio tog problema je i taj što je naše fizičko tijelo zatvoreno u trećoj dimenziji, ali naše više ili anđeosko ja je mnogo profinjenije i osjeća se bolje u višim dimenzijama, tako da je uvijek bio jaz između materijalnog i duhovnog ostvarenja ljudskih bića.
    U ovo vrijeme, kad Zemlja doživljava porast vibracija, ljudi imaju priliku uzdignuti se u višu dimenziju, što je viša dimenzija svijesti, duhovni svijet nam je bliže, sve dok ne nestane jaz između tjelesnog i duhovnog i postane kontinuum, “Multi – dimenzionalna svijest”. U tom stanju, ljudsko je biće sposobno doseći oboje i materijalno i duhovno, s lakoćom. U toj točki “Više biće” i “Niže biće” se spajaju i ljudsko biće postaje “Ljudski anđeo”. Takvi ljudi konstantno su svjesni svoje duhovnosti, snage i kreativnosti. Nemaju vremena ni potrebe za tim da se osjećaju žrtvama, kao ni da osjećaju strah. Oni svoje vrijeme provode tako da kreiraju stvarnost u kojoj će se bolje osjećati, biti sretni i zadovoljni.
    Mnoga su Indigo i Kristalna djeca već gotovo dostigla taj nivo svijesti, neki već i jesu u njemu. To su ta bića, svjesna svojeg ljudskog i duhovnog nasljeđa, koja će stvoriti “Novu Zemlju”. Važno je naglasiti za one koji doživljavaju tranziciju, da osim duhovne, također budu svjesni svoje ljudske dimenzije. Poanta tranzicije je dovesti “Raj na Zemlju” i ne pobjeći u nekakvo neuzemljeno “više” stanje. Kad se postigne nivo više dimenzije svijesti, na nivou planete, tada će kultura doći na nivo dostojan poštovanja a odrazit će se na mir, harmoniju i kreativnost.”

    Uglavnom, jako se dobro osjećam i šaljem vam gomile pozitivne energije, volim vas iz dubine svoga bića, koje osjećam, rezonuje daleko, daleko u prostor-vrijeme koje me okružuje, a posebno se koncentriram na Franju.

    Komentar autora/ice moon | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  184. hej Ivice!
    pridružujem se dobrodošlici! i da ponovim ono što je moon već rekla: i ja isto!
    dobro je što sumnjaš u slučajnost. ja osobno mislim, da tako nešto ne postoji. ja već imam ponešto godina iza sebe, evo za koji dan punih 45!
    nevjerojatno, a uopće se ne osjećam tako.
    zapravo, kako se ljudi trebaju osjećati u određenim godinama? ups, još jedna misterija koju trebam otkriti!
    kad gledam unazad vidim jasan put, koji me je vodio do ovog trenutka.
    ne žalim ni zbog čega, pri tome mislim na svoje odluke. sve je sjelo upravo na ono mjesto gdje je i trebalo.
    tako i ti, otkrivaš svoj put. i zaista, baš si to dobro rekao: “klik”. neki program se pokrenuo i napokon ima sve smisao. dobro, ne baš sve…
    ljudska glupost nikako mi ne stvara osjećaj smisla.
    znam točno, da su ljudi u srži dobra bića. puna ljubavi, želje da pomognu, ali nešto im se dogodi. ne znam što… ja to nikako ne mogu razumjeti. predrasude, zatucanost. nikako ne mogu skopčati odakle to.
    a ti moon! lol! 🙂 nisam ništa manje i očekivala od tebe!
    i bahahahaha! to što napreduješ i osjećaš se sretnom ne znači da nisi indigo. naprotiv, to je on što želimo svi. mislim na tebe svaki dan, a 10.02. ću se pokušati teleportirati u Ljubljanu! tko zna, možda uspijem.
    ja trenutno nisam u ekstatičnom stanju, više sam smirena, samo imam neku vrstu problema. opet s meditacijom. zaista bi trebala nekog mentora za to. ne znam kako da to opišem. sada svaki dan meditiram, rano ujutro, pustim da me ispuni energija, spojim je s vašim energijama, i to zna biti jako intenzivno.
    treba mi franjo! on zna puno o tome.
    osjećam se kao da se odljepljujem od fizičke sebe, to bude popraćeno blagom mučninom u početku, a onda samo svjetlost i mir, i vibriranje energije. moram se jako kontrolirati da prekinem to stanje, čini mi se da bi tako mogla ostati po cijeli dan.
    e, Ivice, ja ti moram priznati da ipak imam nešto ljubomore u sebi. malkice sam bila ljubomorna na mooninu volju za spremanjem. jer vidiš, ja mrzim spremati. eto ga i mržnje. ma nije da mrzim, već sam ljenčina koja radije landra okolo sa ćukom, nego da lijepo kao ozbiljna žena srednjih godina lijepo čistim svoju kuću i štrikam. hehehe! upravo sam imala mentalnu sliku sebe kako štrikam! lol!
    i da, moon, ne brini se, imam dva šampanjca u frižideru koja čekaju na svoju priliku. pa, ova prigoda čini mi se savršenom!
    inače sadržaj mog frižidera, kojeg sam usput jučer napokon sredila(počeo je proizvoditi neke čudne zvukove!), je poprilično dekadentan! ti miša! imam dva šampanjca, finu jetrenu paštetu, kavijara na žalost nemam, iako ga baš i nešto ne volim, i hrpu pekmeza. ljudi imaju iz nekog razloga potrebu da mi donose pekmeze. luckasto! a ja ih čak i ne volim. nije da ih mrzim, ali zbog mojih osjetljivih zuba, ne mogu ih jesti!
    franjo, redovito meditiram ujutro u 7 sati. ako možeš, hajde da udružimo snage! da ti bude bolje.
    javi se!
    društvance, puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  185. Ivice dobrodošao u naše malo društvance!

    hvala vam ali nemojte se zamarati sa monom. usmjeravajte se na ono što vam je sad važno….
    eto zato se nisam javljao i prije da vam ne kvarim tijek razgovora itd.
    one večeri mislio da se radi o moždanom udaru kad sam se javio,ali izgleda da ipak nije. radilo se o iznenadnom poremećaju ravnoteže,kordinaciji pokreta,čak i na sjedeći sam se njihao,i još drugi kojekakvi slični simptomi. nakon 2 sata od toga legao u krevet pa što bude, pomislio. međutim ujutro je bilo ok,osim nezainteresiranosti koja vlada i sad.

    hvala!

    Komentar autora/ice Franjo | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  186. Hvala svima na lepim rečima i dobrodošlici osećam se kao doroti iz Čarobnjaka iz Oza koja klapće svojim štiklicima i ponavlja ” There’s no place like home” Evo jedne pesme od Enye u kojem sam ja potpuno prepoznao svoju sudbinu, stalno nešto tržiš, ne znaš šta, ne znaš da li je početak ili kraj a kad nadjedješ shvatiš da to već znaš. “Anywhere Is”

    I walk the maze of moments
    But everywhere I turn to
    Begins a new beginning
    But never finds a finish

    [Chorus:]
    You go there you’re gone forever
    I go there I’ll lose my way
    If we stay here we’re not together
    Anywhere is

    The moon upon the ocean
    Is swept around in motion
    But without ever knowing
    The reason for its flowing
    In motion on the ocean
    The moon still keeps on moving
    The waves still keep on waving
    And I still keep on going

    I wonder if the stars sign
    The life that is to be mine
    And would they let their light shine
    Enough for me to follow
    I look up to the heavens
    But night has clouded over
    No spark of constellation
    No Vela no Orion

    The shells upon the warm sands
    Have taken from their own lands
    The echo of their story
    But all I hear are low sounds
    As pillow words are weaving
    And willow waves are leaving
    But should I be believing
    That I am only dreaming

    To leave the thread of all time
    And let it make a dark line
    In hopes that I can still find
    The way back to the moment
    I took the turn and turned to
    Begin a new beginning
    Still looking for the answer
    I cannot find the finish
    It’s either this or that way
    It’s one way or the other
    It should be one direction
    It could be on reflection
    The turn I have just taken
    The turn that I was making
    I might be just beginning
    I might be near the end.
    I walk to the horizon
    And there I find another
    It all seems so surprising
    And then I find that I know

    [Chorus:]
    You go there you’re gone forever
    I go there I’ll lose my way
    If we stay here we’re not together
    Anywhere is

    The moon upon the ocean
    Is swept around in motion
    But without ever knowing
    The reason for its flowing
    In motion on the ocean
    The moon still keeps on moving
    The waves still keep on waving
    And I still keep on going

    [Chorus]

    I wonder if the stars sign
    The life that is to be mine
    And would they let their light shine
    Enough for me to follow
    I look up to the heavens
    But night has clouded over
    No spark of constellation
    No Vela no Orion

    The shells upon the warm sands
    Have taken from their own lands
    The echo of their story
    But all I hear are low sounds
    As pillow words are weaving
    And willow waves are leaving
    But should I be believing
    That I am only dreaming

    [Chorus]

    To leave the thread of all time
    And let it make a dark line
    In hopes that I can still find
    The way back to the moment
    I took the turn and turned to
    Begin a new beginning
    Still looking for the answer
    I cannot find the finish
    It’s either this or that way
    It’s one way or the other
    It should be one direction
    It could be on reflection
    The turn I have just taken
    The turn that I was making
    I might be just beginning
    I might be near the end.

    Komentar autora/ice Ivica | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  187. ups nešto sam malo zabrljao sa paste i copy he, he…. 😦

    Komentar autora/ice Ivica | 27 siječnja, 2012 | Odgovori

  188. Evo i mene 🙂

    Danas bio baš lijep dan.. sunčano (s chemtrailsima, ali ajde, zanemarimo to..). Bila na kreativnoj radionici, upoznala voditeljicu jedne galerije, pa.. možda padne izložba. Uz to još našla i dvije trgovinice koje prodaju ručno rađen nakit i traže nove umjetničke dobavljače… Tako da, stisnite palčeve 🙂

    Franjo, energija kruži i spaja se sa drugim energijama te skupa vibrira u pozitivnom ili negativnom smjeru (to je onako laički, kako ja to osjećam i doživljavam). Nekako ne nađem vremena za istraživati na tu temu, tako da vjerujem da postoji terminologija i cjelokupna teorija o svemu tome… ali ja je ne znam.
    Ipak, onako laički, otkrivam sama kod sebe, kako s tom energijom upravljati.
    Iz dana u dan sam sve svjesnija svojeg energestkog pola i ‘moći’ koju to polje posjeduje. U trenutku kad pomislim na nekog ili nešto tko/što mi je blizak, osjetim kako se od mene odvoje vibracije, jako pozitivne i usmjerim ih k toj osobi ili čemu drugom (npr. prema zemlji ili nebu, biljci itd.). Ja ne ostaje, bez energije, nego samo svojom energijom djelujem u prostor-vremenu (u kojem smo svi povezani) i povezujem se s drugom energijom (tvojom, zemljinom itd.). Do prije koji mjesec to se dešavalo samo od sebe, a sad ga mogu i svjesno izazvati.
    Također, iako nisam ponosna na to, kad me kakva grozna osoba (svi znamo na kakve mislim, lažljivci, prevaranti..) totalno iznervira, osjetim kako se od mene odvoji oblak jako negativnih vibracija, pokušavam ih zadržati, ali najčešće ih moram pustiti jer se u suprotnom ja osjećam jako loše (fizički i duhovno).

    E sad, također, zadnje vrijeme (par tjedana) prije nego počnem jesti, osjećam potrebu da par trenutaka držim dlan iznad hrane i (ak nisam u restoranu) čak zažmirim i povežem svoju energiju s energijom hrane koju ću pojesti (pogotovo ako hrana nije ekološka). Malo se osjećam čudakinja zbog toga, ali to mi paše.

    A naravno, i moj kompjuter osjeća moje energetsko polje, evo baš prošli tjedan, sjedila sam jedno 3-4 sata za njim tak da mi je počela trnit ruka i kompjuter zamrznuo (imam ga cca goinu dana, novi je i to mu se još nikad nije desilo i sad redovno pravim pauze i ni jednom se više nije smrznuo..). A često se desi, da se sam od sebe restarta ak čitam nešto što me grozno iznervira 🙂

    Tak, da Franjo, ak se moj kompjuter ne sekira, nemoj ni ti – prepusti se 🙂
    Uostalom, sjeti se kako ste svi meni slali energiju kad su me mučili sinusi, ja sam se otvorila prema vašoj energiji i problem se rješio u roku tjedan dana (a mučili me više od 4 godine).
    Tako, nemoj biti preskroman, svi smo povezani i svi si pomažemo – prepusti se 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

  189. Hm…isčitavao sam dans celi dan vaše stare postove i mogu reći da ima puno situacija gde bih napisao ” I ja isto” ali se ne prepoznajem u vašim pričama o meditaciji. Meni je više sve na polju emocija i u snovima. Dešava mi se da u snu dobijem ponekad poruku ako me nešto muči a nemam koga da pitam. Recimo zadnji takav san ticao se ove tranzicije vezano za 2012. Gledao sam puno snimaka na youtube-u na tu temu pa sam se počeo pitati u koju grupu ja spadam onu koja ostaje ili onu koja ide dalje. A moram da napomenem da sam u decembru ( prosinac) imao dosta čudnih siptoma, vrtoglavica, dezorijentisanost, osećaj opijenosti, pospanost, umor a da nisam bio bolestan. U snu sam imao sledeću situaciju mučen pomenutim pitanjem. Neko više biće koje nisam video, samo sam znao da je tu negde reklo mi je ovako. ” Uzeli smo 500 naših vojnika i poslali ih na novu neistraženu planetu, samo jedan od njih petsto dobio je kijavicu drugima nije falilo ništa. to što se razboleo značilo je da je prolazio kroz promenu i prilagodjavao se novoj okolini, a njegovo telo je patilo zbog te transformacije” Posle tog sna osetio sam se sigurnijim. Desavalo mi se iranije da sanjam takve čudne snove u kojim dobijam kao neke poruke ali ovaj je prvi koji sam zapisao u svoj dnevnik, druge nisam i zaboravio sam ih. Da li neko od vas ima slična iskustva?

    Komentar autora/ice Ivica | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

  190. ma tri puta sam isčitala tvoj komentar, moon.
    tako sam sretna! osjećam ponos, iako nemam nikakvih zasluga za to.
    odličan ti je taj postupak s odbacivanjem oblaka negativne energije, vidiš ja se tome nisam sjetila. moram i ja to raditi.
    a nakit, uuuu! znaš, već na početku naših dopisivanja mene si opisala kao plavu energiju. i u pravu si. plava boja je meni apsolutno najvažnija od svih ostalih. čak i kad vizualiziram energiju pri meditaciji, uvijek je plave boje. od svjetloplave do indigo. tako da sam naravno najviše odreagirala na plavu ogrlicu, cvijet nalik na runolist plave boje, i naravno broš plave male vile-anđela.
    vila mi je preslatka. kopirala sam si sliku da je mogu pogledati kad god to želim.
    sjećaš se kad sam pisala o problemu sa strujom?
    otkako sam počela raditi svih 4 kompjutera su se uspjeli pokvariti već nekoliko puta. pojavljuju se čudni problemi s softwareom.
    a da nekažem koliko je već žarulja otišlo! naravno da ne želim ništa reći svojim poslodavcima. no way!
    tako da potpuno kužim tu pojavu s energetskim poljima. a pepa, mačja carica našeg ureda, apsolutno je luda za mnom. uporno hoda za mnom, skače mi na stol, spava mi u krilu dok pišem na komp. i uopće je ne smeta što svaki puta pucne poprilično jako statički elektricitet kad se razdvojimo.
    a što se tiče Franje, pa bio on zainteresiran ili ne, mi ćemo njemu slati energiju!
    Ivice, prekrasna je pjesma. ali moram ti priznati da mi je jako teško slušati Enyu, bez obzira što je prekrasna, pjesme su joj vanvremenske, mene ti uhvati neka intenzivna čežnja, za nečim, neznam čim. nostalgija. moja najdraža pjesma je May it be. doslovno svaki puta zagrcam kad počne. zato je zapravo rijetko slušam.
    kako ti stojiš s meditacijom? ako imaš kakvih savjeta, molim te da mi ih prosljediš.
    što nam ti radiš? nekako imam osjećaj da si poprilično mlad. jesam li u pravu?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Hvala na lepim rečima, pa po godinama sam sličan vama svima imam ravno 30, ali se celog života osećam kao klinac od 16, ljudi često misle da sam znatno mladji kada me vide uživo: Obično mi daju oko 22-23, mada ja imam i takve gene, izgledam mladolik a i u duši sam samo jedno prostodušno dete i ta dva u spoju daju mi tu mladalačku energiju i izgled. Što se meditacije tiče nemam savet, jer on treba i meni, nešto sam pokvario u svom biću posle zadnjeg pokušaja suicida, treba mi opravka. Od tad mi je jako teško da meditiram. Samo sedim kao balvan i ništa se ne dešava i to mi jako smeta i tužan sam zbog toga jer sam ranije za najviše 5 min tonuo u nekakav spokoj. toliko o tome.

      Komentar autora/ice Ivica | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

  191. znači i to nam je zajedničko. osjećaj da zapravo ne starimo.
    i ja ti se osjećam poprilično mlado. ne snalazim se baš nešto najbolje u društvu svojih vršnjaka. njihovi umjetni strahovi i predrasude, i opsjednutost materijalnim stvarima mi je nerazumljiva.
    isto tako, izgledam daleko mlađe nego što jesam kronološki.
    žao mi je što si izgubio nit za meditaciju. ali ona će se pojaviti opet. sigurna sam u to. ja sam prije uvijek samo spontano, baš kao što si i ti opisao za sebe, ulazila u to stanje. ni ne znajući da je to to. ali nakon franjinih savjeta, naučila sam meditirati relativno kontrolirano.
    obzirom da mi je život kaotičan, to stanje opuštanja sad mi je zapravo previše primamljivo. tako da moram uložiti snagu kontrole, da se trgnem i prekinem. ponekad kad imam prilike, dozvolim si malo duže ostajanje u tom stanju, ali ne bude dobro za moje fizičko tijelo.
    a što se tiče snova. hm… već odavno, zapravo oduvijek se zezam da nisam s ove planete. čini mi se da nisi ni ti.
    nikad ne sanjam svoju okolinu, ljude s kojima dijelim svakodnevnicu. moji snovi se odvijaju na nekim čudnim mjestima, koja su mi poznata ali nikad nisam bila na njima. a odgovore uglavnom znam prije nego što ih dobijem. recimo što se tiče znanosti, to mi je uvijek čudno kad se znanstvena zajednica i opće ljudstvo zapanji nekim novim otkrićima, a ja to već znam odavno. ali problem je u tome, što ja mislim da je to i drugima poznato pa nikad ne pričam o tome.
    recimo, nedavno otkriće da neutrini mogu putovati brže od brzine svjetlosti, ja sam zaista znala o tome već odavno. i zaista sam se iznenadila kad sam shvatila da je to tek sad objavljeno.
    i još ogromna hrpa stvari.
    reci mi, kako se nosiš s empatijom? ja nemam tu disciplinu kao moon, da mogu otresti sa sebe te loše, ali nekad i dobre ali previše intenzivne emocije kkoje upijem od drugih osoba.
    baš sam nedavno imala taj problem. osoba iz moje okoline je isijavala jaaako lošom energijom, iako izvana nikad to ne bi rekao.
    trebalo mi je nekoliko dana da se oporavim, i izbacim taj otrov iz sebe.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Empatija….pa od najranijeg detinjstva sam bio jako osetljiv na tudje suze, preemotivan sam i sve me pogadja. U svom biću nosim veliku tugu zbog sveta i načina na koji ga ljudi tretiraju i uništavaju. Podložan sam tom prenosu negativnosti, zapravo upijanju tudje i ne umem je se otresti. Naročito loše na mene utiče moja mama. Probudim se super raspoložen onda mi se ona nešto požali i upropasti mi ceo dan. Inače kada su stranci u pitanj želim da se sakrijem od njih ili da pobegnem kad osetim tu negativnost. Priznajem da se takodje pomalo plašim ljudi. Ovaj svet mi je oduvek delovao divlje i grubo. Vrlo sam krhak, Kao leptirić na vetru kada su te energije u pitanju, i jako mi je teško da se kotrolišem da ne počnem pisati po hrvatski, jedva uspevam jer sam kao metamrf. Skim sam takav sam, sve upijam iz okoline. Nemojte me pogrešno razumeti, lično obožavam hrvatski govor samo se bojim da ne ispadne kao da nekom želim ismejati. Ne pravim te podele izmedju ljudi. Čitajući postove moram reći da mi se čini da sam malkice drugačiji od onoga što svi vi opisujete jeste to sve i kod mene ali nije. Ne znam kako da objasnim.

      Komentar autora/ice Ivica | 28 siječnja, 2012 | Odgovori

  192. 🙂

    Huh… koliko komentara 🙂

    Najprije donadon, kod mene se ne radi o disciplini glede otresanja od energije, oduvjek se je praznila sama od sebe, a tek nedavno sam otkrila, da uz malo mentalnog truda mogu sama izazvati pozitivne vibracije i poslati ih kamo želim. Negativne još uvijek dolaze kao reakcija i isto sam tek nedavno naučila, da ih ne zadržavam, jer mi samo škodi, jednostavno sam prihvatila, da to mora tako i iako ne želim biti zlobna, ako moje tijelo i duh vrate negativnost na adresu s koje su poslani, a tko got je provocirao sam si je kriv. Iako sam se jednom uplašila vlastite ‘moći’. Muž i ja smo se vraćali sa jednog puta, po auto cesti, kad nas je jedan kreten u ljepom auto obišao po desni strani. A nešto sam tih dana bila iznervirana, jer su meni i mužu poslodavci (sa sličnim autima) dugovali oko 3500 eura za prijevode (i još nam duguju) i uglavnom, osjetila sam gomilu negativnih vibracija i onako, baš ljuta samo sam prosiktala: da bog da se prvrnuo u prvi jarak… Par kilometara naprejed obišli smo vrlo sličan sivi auto, koji se sudario s jednim drugim, također skupim i ljepim autom. Nismo vidjeli registraciju.. ali bio je iste boje kao onaj koji nas je obišao. Muž me je samo pogledao.. onako polu u šali: treba li me biti strah? Ja sam bila i sama u šoku, al onda mi je nekak postalo toplo oko srca, znam da zvuči, kao da se radujem tuđoj nesreći, al ja sam stvarno samo osjetila nekako, da je pravda pobjedila, na kraju krajeva auti su se samo malo ogrebali, nije bilo ništa strašno, a i štetu će im vjerojatno pokrit osiguranje, koje su platili upravo s parama koje su pokrali nama i nama sličnima, al eto, ak niš drugo, barem su se malo uplašili, shvatili, da su smrtni, i možda će razmisliti ma li to neke veze s tim kako tretiraju ljude oko sebe. Mužu sam rekla onako u šali: nemoj da me nerviraš i sve će biti u redu, a onda smo se oboje nasmijali (nekako i njemu je bilo lakše… jer njemu su dužni 3000, meni samo 500 eura). Toliko o energiji.

    Ivice, ja isto imam malo drugačiji pristup meditaciji, ja meditiram kroz ples i rjeđe prije nego zaspim ili ako sam bolesna ili jako, jako uznemirena, ali i onda je toglazba i sjednem te počnem iz mirovanja, mada uskoro tijelo pronađe pokrete, najprije s glavom, pa ramenima, pa se nakraju ustanem i isplešem sav nemir te s plesom postignem balans i mir.
    Što se tiče snova, imam ispisanu cijelu knjigu čudesnih snova. Svjesna sam ih još od ranih tinejdžerskih dana i pošto ni moji roditelji nisu bili baš osjetljivi na moje indigo potrebe (ravno suprotno) u snovima su se pojavljivali glasovi i bića koja su me vodila, čuvala, hrabrila itd. Sjećam se, da sam još kao djete a i dan danas tik prije nego zaspim imam osjećaj, da me neko veliko i odbro biće drži u naručju, kao malo dijete, sjedim na njegovom velikom dlanu sa glavom preko njegovog ramena i iz sigurnog utočišta promatram svijet sa velike visine. To biće me nosi preko nekih čudesnih krajolika u kojima uživam dok me san ne obuzme i zaspim.
    Uz to u zadnjih par godina (posebno jedan period kad sam godinu dana bila sama u ljepom apartmanu u domu za posljediplomce.. na neki način dosta osamljena i sa puno vremena za posvetiti se samo sebi – jako sam trebla taj period i svemir mi ga je poklonio) sanjala sam niz snova, koji su na prvi mah bili jako čudni i nepovezani, ali kristalno jasni i jako emocionalno obojani, budila sam se iz njih teško, kao da bi bila pijana i često sa fizičkim bolovima. Po svemu skupa, vama mogu reć, da su to bili snovi/sjećanja iz prethodnih života, imam ih gomilu, neki su povezaniji, neki su tek slike po kojima tek slutim gdje sam bila i što sam bila, a neki su tako jasni, da sam u njima dobila imena i čak na internetu našla točno mjesto koje sam sanjala (hvala amerikancima, da rade replike povjesnih mjesta npr. tvrđave). Nakon svih snova, jasno mi je zašto se osjećam tako stara u duši. Kod mene je tako, tijelo mi je jako mlado, fizički se osjećam kao da mi je 18 (također i izgledam mlađa), ali meni je uvjek sve bilo dosadno, sva znanost u školi, svi razgovori, jedino su me zanimali magija, alkemija, paranormalno, umjetnost i emocije. Družim se i sa svojim vršnjacima i sa mlađim ljudima, ali u njihovom društvu se uglavnom opuštam i zabavljam, dok me druženje sa starijima od mene (naravno ne svi, nego oni ‘pravi’) inspirira i intelektualno podstiče. Iako, moram priznat, da to koliko je ko star nema veze, jer od kad sam tu s vama, vidim, da ima puno mldaih ljudi jako stare duše i puno jako starih ljudi jako mlade (i sve nijanse između) i to mi je svaršeno. Vjerojatno to ne opažam toliko kod ljudi koji me inače okružuju, jer istini za volju, o ovakvim temama se baš i ne govori drugdje osim ovdje 🙂

    Sve te snove sam složila u knjigicu, koja još uvjek čeka na lektoriranje, pa da ju počnem slat naokolo izdavačima (od sveg plesa i ručnog rada, opet sam zaboravila na knjigicu.. 😉

    I za kraj, ak te vuče pisat hrvatski, piši, nećemo ti mi zamjeriti. A kao lingvist, mogu te utješiti, da to nije samo indigo stvar, svi ljudi imaju potrebu ‘u Rimu se ponašati kao rimljani’, naš mozak je tako napravljen, da se brzo prilagođava, pogotovo ako je u pitanju okolina u kojoj se osjećaš dobro i prihvaćeno 🙂

    I da, naravno, htjeo to Franjo ili ne… moji oblačići dobrih vibri putuju k njemu po par puta na dan 🙂

    Komentar autora/ice moon | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Hm…moram priznati da sam imao sličnih epizoda ovo sa prokljinjanjem drugih samo mislim da su bile manje dramatične ili nisu prosudite sami. U 6 rasredu osnovne škole trebalo smo imati kontrolni iz francuskog, kako ja nisam bio rad da radim kontrolni jer ništa nisam znao rekao sam naglas ” dabogda dobio infarkt”, zvonilo je za čas ali nastavnik se nije pojavljivao, Došla je ili tetkica ili neko od nastavnika i rekao nam da je nastavniku pozlilo imao je srčani udar i pozvali su hitnu pomoć. Drugi primer je kod moje babe na selu. Došla joj je neka komšika jedna užasno dosadna baba koja me je strašno nervirala izmedju ostalog i zato što je uvek smrdela. moja baba ju je ponudila nekim jelom ne sećam se više, davno je bilo. Pomislio sam u sebi ” dabogda se zadavila” i istog trena ona je počela da krklja i da kašlje, zagrcnula se. Takodje mi se dešava da pokopavam firme u kojima sam radio. Kad prestne moj radni odnos, ta firma u roku od par meseci prestane sa radom. Do sad ih imam 3 ili 4 na spisku. Moja baba je redom tako sahranjivala muževe. Ima na duši dva zakonita muža i 3-4 ljubavnika. Jednog je čak u istom danu dva puta udario auto u razmaku od nekih 40 minuta i drugi put je bio fatalan.

      Komentar autora/ice Ivica | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  193. hah! moon je opet rekla sve ono što sam i htjela reći! super!
    koja usklađenost!
    ja nisam lingvist, i apsolutno nisam opterećena s time kojim jezikom se dopisujemo, dokle god razumijem što piše. tako ako imaš potrebu pisati na bilo kojem jeziku ništ se ne brini. postoji google prevoditelj!
    bitno je ono što se napiše. tako, ako imaš potrebu pisati na hrvatskom, samo navali, ionako ti ja to nebi ni primjetila.
    u redu je da si različit. ionako svaka indigo ili kristalna generacija dolazi sa novim drugačijim sposobnostima. svi smo isti, a opet svi smo različiti.
    vidiš, ja sam baš kao i ti u svakodnevnom životu jako povučena. riijetko kad iskačem s nekim biserima mudrosti, ili nekim posebnim gledanjima na probleme, jer me je vrijeme koje sam provela na ovoj planeti naučilo da je bolje prešutjeti. bar za mene.
    kao i ti osjećam se jako neugodno u društvu neznanaca, naročito kad pokupim neku vibru, koja mi jasno kaže: pazi se! ova osoba je opasna za tebe!
    ti si očigledno izuzetno osjetljiva osoba. nema ničega lošeg u tome. to je ono što ti jesi.
    ja sam u nekoj prednosti pred tobom jednostavno zbog toga što sam imala nešto više godina za prilagodbu od tebe.
    i kao što sam već pisala, imala sam jako neobične roditelje. tako da sam uvijek imala sigurnu luku u koju se mogu sakriti kad vanjski svijet postane previše za mene.
    što se tiče suicida, kojeg si spomenuo u jednom od prijašnjih komentara. obirom da čitaš sad naše postove, vidjet ćeš da smo svi mi imali svoja previranja, želje da odemo odavde. jer zaista je jako teško vidjeti ovaj svijet oko nas, pun nepravde, osjećaj bespomoćnosti da utječemo na nepravdu.
    ja sam sama bila u tome totalno omotana još ovo ljeto. netom, prije nego sam naišla na ovu stranicu, shvatila sam da je to to. želim odavde. i izabrala sam izgladnjivanje. prvo da vidim koliko dugo mogu. onda je to došlo na drugu razinu, kad sam shvatila da sam sposobna da to izvedem u djelo. bila sam u mračnom ponoru u kojem je bio vrtlog straha, rezignacije, bijesa, tuge, … ma svega negativnog što se akumuliralo u mom životu.
    glumila sam pred svojom okolinom da je sve u redu. i družila sam se samo s onima s kojima sam morala. htjela sam ispričati svooju priču, ali činilo mi se da baš nikga ne zanima.
    i onda sam naišla na ovaj blog. aktivan! ljudi u stvarnom vremenu izmjenjuju iskustva. njihove priče, kao da su moja priča. moja priča već ispričana! i onda onako impulzivno, napisala sam svoja iskustva i poslala mail…. i evo nas!
    sad dok iščitavaš naše postove, možeš vidjeti pravu evoluciju. moj razvitak.
    postoje dani kad se ne želim suočiti s ovim svjetom. kad mi je izlazak iz ova moja četiri zida napor titanskih razmjera. ima dana kad ni ne izađem! ali sad znam da nisam sama.
    promjene, budućnost, tko ostaje, a tko odlazi…
    imam osjećaj da smo mi učitelji u pripremi, ili kao što si ti imao viziju ratnika.
    i već radimo! mijenjamo svijet oko sebe. ne možemo utjecati na sve. ali, možemo pomoći mnogima. svaki dan trudim se pomoći nekome. na ovaj ili onaj način. ne zato da bi me neko potapšao po leđima i dao mi priznanje za to. najdraže mi je da niko ni ne sazna da sam to upravo ja napravila. iako, ponekad dođe do preopterećenja sistema i poželim se popeti na navišu zgradu u osijeku i zavikati: PROBUDITE SE!!!!!
    ali naravno to ne napraavim. već trudim se buditi osobu po osobu. to je moj izbor.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  194. S’v vašim dopustom sada mi je mnogo ugodnije pisati onako kako osećam, zvuči bleasavo znam ali šta ću he he. Moon i ja se osećam star-mlado u duši jedan deo mene je kao razigrano detence, a drugi deo mene je umorni starac kome se smučilo sve. Donadon ne mogu ti opisati koliko puta sam se osećao upravo kao ti oko onog deranja ” PROBUDITE SE!!!” Kada pokušam ljudima ukazati ne neke stvari ili me smatraju čudnim ili čak i ako su zainteresirani ne razumeju me gledaju i trepću i nije im jasno o čemu ja to zaboga pričam. Sve zaboravim da prokomentarišem Enyu i mene neke njene pesme bole pogotvu pilgrim, svidja mi se melodija ali mi je mučno slušati je, srce mi se stegne i grcam u suzama ali nekad mi odgovara da izbacim sve to iz sebe. Zvuči glupo ali kao da volim patiti, nekad mi odgovara taj osećaj sete, nostalgije i mira koje te emocije nose sa sobom. Smatram ta stanja podjednako važnim kao i ona sretna jer jedno bez drugog ne može da postoji. Da što se tiče osećanja, jako sam osetljiv i psiholog mi je to rekao i rekla mi je da moram da naučim da me ne pogadja sve tako jako. ali ja sam empata i sve me dojmi , juče sam htio plakati kada sam pomislio na zemlju i kako ju ljudi uništavaju čupaju stabla i istrebljuju životinje, bilo je kao da mene neko sakati. I oduvek sam osećao tu povezanost sa prirodom i njenu patnju, jer kad god bih pomislio na našu Zemlju rastužio bih se. Dopada mi se što ovde sa vama mogu pisati o svemu a da me niko ne prekori, kako si umišljam da sam nešto bolji od drugih. Ljudi često smatraju da prosipam pamet kada želim sa njima da podelim informacije do kojih sam došao putek knjiga ili kako drugo, i smatram da bi bile korisne i za njih. Jedna moja tetka konstanto ima potrebu da mi dokazuje kako je ona mudrija jer je starija, a iskreno ma koliko to ružno delovalo od mene glupa je ko ĆUSKIJA!!! i nervira me do bola jer ona smatra da je jako pametna. Inače i vatrena je sledbenica “spasitelja našeg Isusa” ali na onaj zatucani način a uvukla je i svog sina u to, mog brata i jako mi ga je žao, jer se on bori da bude dobar vernik, redovno se moli na kolenima pred oltarom koji je napravio u jednoj sobi, konstantno je opsednut da ne zgreši i stalno mi se žali kako mu je jako teško biti vernik a zastranio je u fanatizam. Pokušao sam ga isčupati ali bezuspešno, on se jednostavno ne želi pustiti i digao sam ruke, samo me zamara kad mi tupi o bogu jer to je jedino o čemu on priča. Jedna drugarica mi je isto rekla da kada pričam sa nekim uvek izgledam kao da želim da se prikažem jako pametnim ili inteligentnijim nego što jesam, ne znam kako to ako samo prosledim informaciju do koje sam došao. Ok to bi bilo to za sad hvala svima na podršci.

    Komentar autora/ice Ivica | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  195. ovim kao da se ciklički vraćamo na sam početak od prije nekoliko mjeseci.
    koliko istosti i sličnosti s vama. mislio sam da ću s godinama nadrasti sramežljivost i povučenost od vanjskoga svijeta,ali ništa od toga čak ni dandanas.
    …volim ljudima vraćati nadu, osobito onima kojima se beznađe duboko ukorijenilo u izraz lica. recimo, blagajnice u dućanima gotovo redovito barem malo nasmijem ili istaknem im njihovu vrijednost,što ih koliko-toliko podigne. dok s oholima, autoritativnima i sl. nisam baš od šutnje ako se ponašaju shodno tome. tu se razlikujem od donadon. ne mislim da je ta moja reakcija (kontranapad) ok ili da je za primjer,ali jednostavno dosta mi je tog umjetno-kulturnog nadimanja.
    Ivice piši ti na jeziku na kojeg si naučen,odnosno ne trebaš mijenjati način pisanja od ovoga do sada. važno da se razumijemo! i meni dođe da zauvijek pobjegnem iz okoline šire i uže u kojoj se nalazim, naprosto vidim da se ne nalazim ovdje što god i kako činio. u tijelu se osjećam tako zatočeno, sputano…. bolje je isklesati osobni sklop za veći osjećaj slobode, ali……
    prezasićen sam svakojakim besmislicama koje dolaze iz dosadne i mučne okoline tako da mi ovog trenutka treba velik napor da se dignem na noge. dobro bi bilo se isključiti se……
    i ja sam mislio da si puno mlađi – nekih 10-ak god.

    donadon kojeg datuma ti je rođendan?
    moon držimo ti palčeve!

    hvala!

    Komentar autora/ice Franjo | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  196. yap, Ivice! potpuno kužim tvoj očaj zbog bake i brata. i sama se srećem s takvim osobama. moja kuma je bila priije baš takva. svako malo bi mi propovjedala o važnosti odlaska na misu nedjeljom. čitanja nekakvih crkvenih novina, obožavanja pape…. ma sve ono što ide u tom paketu! ali moram priznati da je popustila. napokon me je pustila na miru i prihvatila me upravo ovakvu kakva jesam.
    nemam ja ništa protiv toga, ako nekoga ispunjava, čini sretnim odlazak u crkvu, bogomolja, uostalom i sama vjerujem u boga. ne u onog boga oslikanog na crkvenim prozorima i zidovima, već u ono nešto, energiju, vječnu ljubav koja nas spaja. ali ako vjeruju u boga samo iz straha, to prema meni pobija samu njegovu svrhu. često me znaju pitati zar me nije strah od boga. a meni opet nije jasno zašto bi se bojala njega ili nje ili što god to je! ta sila je dio mene, stvorena sam kao i svi ostali upravo od te energije. ako je ta sila, energija mene stvorila upravo ovakvu kakva jesam, zašto bi se onda ljutila na mene i kažnjavala me?!
    mislim da se uglaavnom kažnjavamo sami.
    i da, ono: moraš naučiti da te sve ne pogađa toliko!!! hm… a kako? ako je to tvoja bit. kako ne zajecati kad vidiš toliko tuge i jada? kako se to kontrolira? manje mariti? ne znam kako to izvesti. istina je da se vremenom donekle ojača.
    vidiš, ja ti to gledam ovako, ja zaista ne mogu pomoći svim onim jadnim ljudima u Darfuru, ljudima pogođenim potresima, poplavama, osakaćenima, bolesnima. ne mogu na fizički način, jer financijski sam poprilično ograničena, uvjetovana na golo preživaljavanje (ok. pretjerujem, priuštim si ja čokoladu!). ali mogu pomoći, baš kao i Franjo, tako da poklonim lijepu riječ ili osmijeh, ili ruku kad nekome treba iz moje okoline. nekako me je životni put usmjerio prema djeci. i sa njima imam odličan odnos. i pomažem im u odrastanju, usmjeravam. možda to i je moj put.
    ali sa odraslima… pa, baš kao što si i sam rekao da ti prigovaraju da se praviš pametnim i boljim od ostalih, tako sam i ja dobijala komentare. pa sada pažljivo biram s kim ću pričati i kome ću reći što zapravo mislim. naučila sam, donekle, ne mariti za to što ljudi misle o meni. npr. jako mi ide na živce predrasude prema homoseksualcima. a takvih ljudi s tim predrasudama ima tona oko mene. i kad sam totalno pukla i jasno i glasno rekla ljudima svoj stav o svemu tome i da ne razumijem zašto se tolik opterećuju s cijelom stvari, dobila sam naravno etiketu lezbijke. hahaha! moram ti priznati da sam uživala u tom statusu jer su me barem prestali gnjaviti određeni ljudi i izbjegavali me. ma neka si misle što god žele! baš me briga. tako su me isto proglašavali ateisticom, anarhisticom, umišljenom….. zanimljivo.
    a ja sam samo poprilično stidljivi indigo. ali sve je stvar percepcije.
    ma vidi ti mene, opet traktat!
    franjo, 23.02. slavim propadanje svog fizičkog tijela! hahaha! nekako mi je to proslavljanje rođendana postalo s godinama koje prolaze, smiješno! ali moji klinci jako vole moju sacher tortu, pa onda mi dolaze u pohode redovito svake godine i donose mi kojekakve poklončiće, koje ja onda moram mjesecima imati izložene na vidljivom mjestu. tako da imam punu kutiju staklenih, plastičnih, drvenih delfina, hrpu čestitki izrađenih dječjim ručicama, i moram priznati da mi je to jedna od najdražih kutija s uspomenama.
    i opet me hvata uzbuđenje zbog mooninog nastupa. miša mu, ko da ću ja plesati! baš sam šašava!
    i franjo, možda je došlo vrijeme da se obnoviš? samoizolacija je nešto za čime svi mi često posežemo. nema pritisaka od nas na tebe, samo lijepa energija koja će te obavijati od nas, da nađeš svoju ravnotežu.
    volimo te!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Hahahahah..baš me je nasmejalo ovo o lezbejkama, imam drugaricu koja iz nekog razloga prezire i gnuša se veza, neki dečki su je muvali a ona ih je ladno odbila. Pitali su ju, onako grubo ” Šta si ti neki lezbos” na šat im je ona odgovorila ” A jesi li me video kad u društvu kog momka?” Nazvali su je lezbačom i otišli. A i meni se dešavalo da upiru prstom i da mi kažu da sam gay, Nekad bih kao u crtiću uhvatio nekog za noge i olupao ga o patos. Od kad sam Vas našao osećam nekako neki čudan nalet snage, osećam se sigurnije i bolje u svojoj koži. Sad sam i gledao neke crtiće po youtube-u i iskidao se od smeha. Duško i Dača. Naravno jasno vam je da ovo znači rat?! Mi protiv njih hahah 😀

      Komentar autora/ice Ivica | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  197. Hej društvance 🙂
    Kako ste se samo raspisali, baš je ljepo vidjeti kako svaki indigo, koji nađe ‘put kući’, donese ‘svjež zrak’ sa sobom 🙂

    Pročitala postove i… što reći: sa svime se slažem i praktički nemam ništa za dodati, odnosno: i ja isto 😉

    Glede toga, da ljudi ne vole kad im savjetujem, ja sam još prije desetak godina promijenila pristup, samo ih gledam, ali onako, svakomu pogled po njegovim zaslugama. Zločestima tako prijekoran i prezriv, da pocrvene i zbune se. Onima koji se kao tvoja teta prave pametni a nisu, pogled koji zrači svu jednostavnost vrhunske mudrosti u smislu: vidim te, vidim kroz tebe, glup si i jadan i što više se trudiš ne biti, to si gluplji i jadniji (i samo zbog tog pogleda jedan jako obrazovan, a glup profesor me je na faksu jako maltretirao… al nisam si mogla pomagati.. ). Onima koji trpe pogled sućuti, ali i dubokog poštovanja. Onima koji su zaista mudri i puni ljubavi, pogled divljenja i velike oči u smislu, želim učiti. E sad, svaka osoba reagira na svoj način. Jedni su me mučili, kao onaj profesor, jedni izbjegavali. Drugi su se otvorili i na neki tihi način, bez pompe, smo ‘izmjenjali informacije’ i stvorili ljepa prijateljstva ili pak tiho ošli svako svojim putem već kako nas je život nosio. Nekad sam bila učitelj, nekad sam bila učenik, a nekad smo oboje bili oboje.

    Hehehe, donadon, kako bih te imala kraj sebe na nastupu, nemaš pojma – plesala bih samo za tebe 🙂

    Komentar autora/ice moon | 29 siječnja, 2012 | Odgovori

  198. ono što Ivica kaže o sječi šuma bolna je istina. šume se bezočno sijeku osobito u vremena ekonomske i financijske krize. pored toga, tu su i duševne krize koje se nastoje ublažiti – a zamislite kojom vrstom zabave!? – lovom na vanjske tzv. divlje životinje. i to im je razonoda?
    velikog divljeg zeca nisam vidio u prirodi već godinama i godinama,do ove lanjske jeseni. približio mi se do 20-ak metara,njušio trag gdje sam stajao prije minute a zatim lagano odskakutao dalje. imao sam nepripremljen fotoaparat sa sobom,žao mi je što ga nisam uslikao,nego sam ga impresivno promatrao začuđen njegovom korpulentnošću. i zamislite,čujem da su ga lovci ubili, zapravo jedan od njih, iz zabave i užitka. “civilizirano-kulturna” sezona lova je otvorena pa se ubijaju i druge životinje koje su rijetke i ugrožene samo da bi se zadovoljavala nečija sujeta. iznad svega uzeli su si pravo umišljati da to spada pod njihovu ingerenciju,i kažu:”mi si imamo pravo ubiti,to je naše,mi to imamo,……!”
    slikaju ubijene životinje,hvale se time,hvale se trofejima ubijenih životinja,…..
    i sitne ptice su ugrožene.lastavica je pred odumiranjem,jako jako ih je malo. mladima se nešto događa prije nego prolete – dan-dva čuje se pisak a poslije toga mrtvi su. tako da leglo rijetko kad uspijeva. pitao neke ljude od kojih sam očekivao odgovore,što je, što se to događa?, međutim od njih dobijem onako bezvoljan odgovor,”da ugrožene su”,i to je sve. odgovori tog tipa i načini kako se izreknu ,učine me još bespomoćnijim i beznadnijim da se bilo što želi poduzeti u vezi toga. mislim da je problem ili jedan od problema prašenje komaraca iz aviona, čime se truje i smanjuje dovoljna količina hrane, potrebne za mlade lastavice.

    zanimljivo, vidim da se i na vas gleda kao na čudake sa čudnim stavovima i mišljenjima kada je u pitanju zauzimanje za nešto i iznošenje mišljenja o nečem. 1 primjer, nisam jednom čuo svog oca ,ali u ironičnom kontekstu, kad nekome kaže za mene: “njemu je za drvo kao da mu na srcu raste.”

    “pobožni” rođaci i neki znanci više pred drugima a manje meni direktno, znali govoriti da je to što ja radim sotonsko (joga i med.) i da će se moliti za mene i za spas moje duše da se priključim njihovom “jedinom i pravom bogu”,na što bi ih ja zamolio da ne usmjeravaju takve misli prema meni.sad mogu reći da već duže vrijeme na moju sreću nisam izložen takvoj i sl. vrsti napasti,barem mi više to ne govore.

    što se tiče osjetljivosti na vanjske podražaje i destruktivne “lutajuće” ene. iz okoline koje se lijepe
    za našu auru,mislim da se tu radi o našim oštećenim aurama kroz koje i u koje prolazi takva tamna i teška ene., kao i ona svjetla i lagana ene, uvijek “dobrodošla”. ovog trenutka kao i ovo zadnje vrijeme imam osjećaj kao da sam bez odjeće na sjevernom hladnom vjetru (vjerojatno vam je to poznato),značilo bi slab energetski štit od vanjskih utjecaja.

    L.P. svima!

    Komentar autora/ice Franjo | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Zasuzile su mi oči kada si napisao da su ubili to jadnog zeku i sada mi ce celo telo trese od jeze. Da i meni se desilo da mi isto pobožni rodjaci sole pamet kako su yoga i med. nešto od sotone poteklo i zamislite sve rogate životinje stvorio je djavo, krave, koze, itd. Dokle ide ta ljudska glupost? Ja sam se sa svojim ocem oduvek svadjao jer je gadjao mačke saksijama ( on ne voli mačke, mrzi ih). Jednom prilikom pošao sam sa svojim pobožnim bratom na probu crkvenog hora, čiji je on član. Neki momci su se klanjali maltene do zemlje i ljubili ruku nekom masnom i debelom popu. Naravno ja nisam, samo sam mu rekao ” Dobar dan”, nije mu baš bilo pravo što mu nisam ljubi ruku, a ko zna gde ju je sve gurao. Posle mi je tetka rekla kako je morala zbog mene da se izvinjava tom svešteniku zbog mog nepoštovanja, mislim AMAN!!!
      Peočitao sam dans u novinama crno na belo, nauka je dokazala da su ljudi sa nižim IQ-om skloni i da se uglavnom razviju u rasiste i da su skloni predrasudama. Mislim ja to znam i bez njih ali sad je i zvanično. Naslov je glasio ” Rasisiti su glupi” hahahaha. Osetio sam malo neko olakšanje što su konačno i priznali. Group hug for all. kiss

      Komentar autora/ice Ivica | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  199. E to za jogu i meditacije, to mi je tako tipično.. ne znam u čemu je štos i zašto se toliko boje toga i moja mama je prije 5-6 godina me upozoravala: nemoj se baviti jogom to je satanizam i slično. Ali sad recimo, kad vidi kao sam zdrava i vitka i pita me što radim, ja joj kažem, da se sim plesa bavim sa jogom i meditacijom, a onda se ubacila i mama od muža (jer smo bili svi skupa), pa je rekla da je i njoj joga super i moja mama je bila tiho.. po mojem će na skrivaje malo pogledat što je to joga, a možda i probat (s obzirom, da ništa ne vježba, po mojem bi joj koristilo).

    A za meditacije, naši vrli vjernici, kao i njihovi hiptnotizeri (svećenici) bi se mogli malo pozanimati, naime vatikan je izdao cijeli niz knjiga koje se bave raznim meditacijama u okviru kršćanstva, te naglašavaju koliko je meditacija važna. Uostalom, krunica je školski primjer meditacije, što je to drugo nego beskonačno ponavljanje mantre. Ja im obično to nabijem na nos.. pa nemaju što odgovorit 🙂

    Komentar autora/ice moon | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  200. hah nasmijali ste me svi odreda: donadon kao lezba, Ivica s masnim popom,moon s nabijanjem na nos.
    pa naravno da nemaju što odgovorit jer ti ljudi su programirani umjesto da sami svojim srcem i glavom donose zaljučke. moja mama nije bila protiv joge jer nije znala točno što je to osim što sam joj ja rekao. dok za satya sai babu i druge indijce nije bila,jer kao oni imaju svog poglavara a mi imamo svog papu,dakle ne treba njih slušati što govore i pišu, nego papu. a ja joj davao na znanje da nema ništa od sljedbeništva, što znači da nisu važni ljudi tko su i odakle, nego učenje i izvorno znanje koje ti ljudi prenose. usput spočitao joj pitanjem, zna li kako je nastala recimo novija kršćanska religija i tko ju je preradio tj.adaptirao na način kako mu je odgovaralo. zna se,okrutni, surovi i lukavi rimljani poslije kristove smrti kako bi lakše mase održavali pod kontrolom…..

    Ivice znaš da mi je žao što sam te rastužio! i meni je veoma drago kad na internetu ili gdje drugdje pročitam takav članak o rasistima. zapravo ništa novo ali ipak vrijedno!

    uf,ljudi moji otapa mi se teška i zamagljujuća tmina. hvala vam!!!

    Komentar autora/ice Franjo | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  201. hehe! 🙂 opet: i kod mene isto tako!
    a, ovo što je Ivica napravio, napravila sam i ja! umjesto da kažem velevažnom svećeniku: faljen isus i marija, ja mu lijepo rekla dobar dan i pružila ruku. usput, tad sam bila i kuma jednoj curici na krštenju. ali imala sam sreću da sam naišla na vrlo zanimljivog klerika. ovoga je više zabavljala rasprava sa mnom nego da se nešto naljutio. lijepo smo sjeli, pili vino, grickali štapiće i dugo pričali, svako o svojim stavovima. naravno, on je izuzetak. moram priznati, da sam imala dosta sreće sa susretanjem velikog broja zanimljivih ljudi.
    a i da, u vezi meditacije, svo to zaziranje od meditacije dolazi iz najobičnijeg neznanja. i ja isto imam u familiji popriličan broj ljudi koji se busaju o prsa kako su pravedni i pobožni, jer zna se, ak sjediš u prvom redu u crkvi i najglasnije se dereš pri zajedničkoj molitvi, to si bliže raju! najbolje su mi one babe iz crkve koje se dernjaju u zboru, možda nekad su i imale lijepe glasove, ali to je stvar prošlosti… kao da je bog gluh, pa moraju biti jako glasne da bi ih on čuo. i npr. ispovjed!
    baaaaaaaa! oni zaista misle da je svrha ispovjedi da ti u nedjelju bog sve oprosti, a onda kad izađeš iz crkve možeš sve opet po starom.
    ma, glupost!

    Komentar autora/ice donadon | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  202. yeeeeeeeeee za Franju!!!
    otapa se! i to na ovim ludo niskim temperaturama koje su vani!
    izgleda da smo u isto vrijeme pisali komentare, pa sam sad pročitala tvoj post.
    da, nevjerojatno je koliko malo ljude zanima istina. mrzim kad mi kao papagaji ponavljaju odlomke iz biblije! bez razmišljanja, bez shvaćanja. bibilija je zaista knjiga nad knjigama. strašno uzbudljiva, puna strašnih horor priča… a jedan od mojih najdražih poteza je bio recitirati pobožnim ljudima(pod navodnicima) “pjesmu nad pjesmama”. potrudila sam se naučiti je napamet, tek toliko da ih malo protresem. tužno je to, da nitko od njih nije ni znao za tu pjesmu. i naravno kad krenem s tim blago erotskim nastrojenim štivom, oni se sablazne! a i ja. oni nemaju pojma da je to iz biblije! ili recimo ona glupa izreka: oko za oko, zub za zub! malo tko zna što ide dalje! jadno!
    uglavnom izgleda da smo postigli konsenzus i zaključili da većina ljudi je lijena masa, kojima se ne da pogledati što se nalazi ispod površine.
    aaaa, ok. dosta za danas!
    idem pronaći nešto jestivo u mom frižideru, gladna sam kao vuk!
    imam soka od breskve pa ću se nalokati!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  203. E mene je nasmejalo baš ovo o ispovedi, jer kod moje babe u selu jedna se žena ispovedala kod popa kako je psovala svinje i onda je sa oakšanjem otišla kući jer se pokajala i šta je radila kad je došla kući? Ope thranila te životinje, pa verovatno ih je psovala ponovo. ali nema veze iduće nedede će opet da zatraži oprost 😀

    Komentar autora/ice Ivica | 30 siječnja, 2012 | Odgovori

  204. Jupiiiiii, franjo se osjeća bolje, donadon je gladna i ide jesti, ivica se osjeća kao doma, a ja sam vesela i vani sunce sija 🙂
    Kakav divan dan 🙂

    Komentar autora/ice moon | 31 siječnja, 2012 | Odgovori

    • baš, zaista divan dan! iako je vani minus milijun stupnjeva(bar se meni tako čini), sunce sja, naše društvance je u pozitivi!
      cijeli dan se osjećam taaako dobroooo! unatoč tome što sam radila ko životinja(hehehe!) cijeli dan bila na nogama i jurcala amo-tamo, ispunjena sam izuzetno dobrom energijom.
      trenutno nemam nikakvih posebnih ideja, osim da uživam u tom osjećaju!
      nego moon, kako napreduju vježbe? imaš li gdje razgibavati se?
      idem sad odmarati. zadovoljna.
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | 31 siječnja, 2012 | Odgovori

      • hej 🙂 evo baš došla od kolegice, kod koje ću trenirati 1-2 puta na tjedan.. osjećam se fantastično, ugodna toplina u nogama i stopalima, osjećam mišice dok hodam – fenomenalan osjećaj 😀

        Komentar autora/ice moon | 31 siječnja, 2012

  205. Franjo, ne moraš da brineš ja ću se moliti za spas tvoje duše 😀

    Moon našao sam tvoju priču u kojoj govoriš o tome šta i kako možemo menjati i posetio sam sajt o “Venus” projektu i apsolutno sam ZAPANJEN!!! O_O Neverovatno je šta je čovek uradio, oduševljen sam, cela ideja me podseća na Atlantidu. Nešto vrlo slično sam i ja oduvek zamišljao kako bi svet trebalo da izgleda. Često kada vidim šta sve ljudi rade, čime se bave i kad vidim nove klince koliko su pametni i već se obraćaju svetu da promene svoje stare navike osećam se kao “fake” i sumnjam da li sam zaista indigo-kristal, šta već. Jer ja niti umem nešto da poduzmem niti znam kako, a u pojedinim ispovestima uvidjam da su drugi mnogo napredniji i razvijeniji duhom od mene i imaju mnogo bogatija iskustva u paranormanom , zaista sumnjam da li sam ili ne, bez obzira i na test i na životno iskustvo u kojima ima naznaka da jesam. Hteo bih nekako i nešto da doprinesem, ali me konstanto prožima osećaj bespomoćnosti i to me u isto vreme i rastužuje i nervira, jer se osećam kao bez mozga 😦

    Komentar autora/ice Ivica | 31 siječnja, 2012 | Odgovori

    • Ivice, donadon je odgovorila praktički na ovo pitanje, ja bih samo potvrdila točno to što ti je rekla, nemoj se opterećivati time tko i koliko je napravio na određenom području, jako često sam se divila nekim ljudima kako su heroji i dobrotvori i osjećala se postiđeno, jer ja ne radim ništa tako ”grandiozno”, a onda je izbio neki skandal i od našeg heroja ispao neki egoist koji je sve skupa dobro iskoristio za neke svoje perverzne namjere, a usput se pokazivao kao anđelčić. Ne znači, da su svi takvi, neki su zaista face i čuda čine, njima svaka čast. Ali pogledaj taj Venus projekat, dovoljno je da je jedna osoba to pokrenula, potrebno je pu o malih vrednih ”mrava” da se to ostvari, ja se možda nisam uključila drastično i ostavila sve i otišla tamo, ali uzela sam k srcu sve upute i u svom svakodnevnom životu uvodim taj stil života, uz to širim ideju naokolo, a moj muž besplatno prevodi za web stranice.. i kad bi svako ko čuje za Venus projekat napravio samo to.. znaš koliko je to posla.
      I nemoj sumnjati da nisi indigo, jer ako si tu i ako osjećaš, da tu pripadaš – indigo si. A svako od nas ima svoj put i vjeruj, da te svemir stavlja upravo tamo gdje si u tom trenu najpotrebniji. Znam, da se čini kako vrijeme leti i kako je sve gore i gore na toj zemnlji i da treba nešto poduzeti – istina je, ali ako krenemo nasumice, neorganizirani, uništiće nas jednog po jednog i naši dragi kristali, koji dolaze za nama ostat će bez svoje vojske. Pogledajte kako se sve više ljudi javlja na ovoj stranici, svi sa istim obrazloženjem: nešto me uhvatilo i tražio/la sam dok nisam našla. Je li to slučajno? Ja bih rekla da nije. Prije neg smo se našli ovdje svi smo bili apatični, depresivni, suicidalni.. pogledajte komentare gore… Osjećate li kako od vas izsijava snažna i prekrasna energija, usprkos umoru, usprkos kemikalijama, usprkos nervoznim ljudima.. Ja osjećam, i ne sjećam se da je ikad prije bila tako snažna. To je zato što smo na neki način povezani. Mislim, da postoji nekakav plan, netko ili nešto nas vodi, neka viša svijest, neka energija čiji smo dio. I polako, polako, bit će nas toliko puno i sijat ćemo kao lampe na svakom uglu ulice i povezani međusobno, istopit ćemo ovu zloću koja nas okružuje..

      Komentar autora/ice moon | 31 siječnja, 2012 | Odgovori

  206. e, sad si me razbudio, Ivice.
    znam tu sumnju u sebe. svi to osjećamo povremeno.
    i šta misliš zašto je tako veliki broj indigo djece koja se okreću drogama, samouništavanju?
    upravo taj osjećaj, nepripadanja, “fake”, izmorenosti ovim čudnim svijetom.
    moraš naučiti da svako pridonosi nečemu. na svoj način. je Venus projekt je nešto fantastično. i postoje načini da se pridružiš tome, ako je to zaista ono što želiš. ali, isto tako ranjenici i oni u potrebi su svugdje oko nas.
    iznad svega je važno da prihvatiš sebe onakvog kakav jesi. a savršen si. nema ništa lošega u tebi. ti si sposoban mijenjati svijet. ali kao što već rekoh, prvo moraš prihvatiti sebe.
    i mijenjamo mi svijet. svako na svoj način. možda ne tako grandiozno kao neki, ali radimo na tome.
    ali opet što je to “grandiozno”? zamisli samo ono što mi zapravo jesmo. fizička tijela sastavljena od istih onih atoma od kojih su sastavljene zvijezde! i onda ona viša bit. anđeli koji su zaboravili da su anđeli.
    ti si ratnik! sam si to vidio u svom snu. sad si u procesu tranzicije, promjene se događaju u tebi i oko tebe. zaviri unutra u sebe i iskreno reci šta vidiš. nemoj tražiti ono što želiš biti, već ono što već jesi.
    ti si voljeno biće, i prikupljaš znanja i snagu za ono što dolazi, štogod to bilo.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 31 siječnja, 2012 | Odgovori

  207. Ivice zahvaljujem ti u ime svoje duše:lol:
    ne znam što joj je stalno nešto zanovjeta,impulzivna je i nemirna; šalje mi impuls nezadovoljstva ako imalo zastranim,a zadovoljna je kad joj je po volji…. i što sad mogu učiniti, nego strpljivo podnositi njezin nadzor. upravo mi je kliknulo da taj nesklad (duše i osobnosti) uzrokuje umor.

    i kod mene isto postoji sumnja jesam li ili nisam indigo,ali mene to ne zamara što je ili nije. naime svejedno mi je. koliko-toliko svjestan sam unutarnjih često snažnih impulsa koji se podudaraju s vašima i drugih indigovaca,tako da gotovo sve indicira na to. samim tim da želiš napraviti nešto značajno jer u protivnom osjećaš prazninu i nezadovoljstvo ukazuje da je to to.

    kod tebe moon vidim da se događa nešto… osjećati tijelo, biti svjestan tijela, neophodno je za ispravan razvoj svijesti. i vjerujem da se fenomenalno osjećaš!

    donadon pa koliko ti sati dnevno radiš? imam dojam da ti je dug radni dan!
    smijem li tvom šefu došapnuti kako mu uništavaš elektroničku opremu po uredima?
    😆

    Komentar autora/ice Franjo | 1 veljače, 2012 | Odgovori

  208. Bahahahhaaa! e, franjo, al si me nasmijao! molim te, nemoj! onda ništa neće biti od mog posla.
    ma znaš, moon je bila u pravu, donekle, što se tiče ovog posla. naravno da postoje skriveni motivi. sad više nisu skriveni. i radim otprilike 10-tak sati na dan. i skoro sve subote. nisam željela baš puno pričati o tome, jer me zapravo baš i ne muči sve to. prvi puta u životu mogu doći kući s posla, i ne razmišljati o njemu! zaista!
    stvar je u tome što su dvoje ljudi odlučili mi dati priliku, moglo bi se reći – životnu poslovnu priliku. riječ je o firmi koja upravlja zgradama. oni su već umorni, firma je stabilna i treba im neko tko će ih zamijeniti. i tu uskačem ja. naravno, moram početi od dna. trenutno radim tri dana kao marica hrdalo, čisteći zgrade i upoznajem se sa terenom i problemima na terenu, ostale dane uvode me u poprilično obilnu administraciju i knjigovodstvo. oni ne inzistiraju da ja ostajem duže, nekad me i podsjete da je vrijeme za ići kući, ali ja želim što više naučiti.
    vjerujem da to mnogima zvuči suhoparno, ali ovo je za mene kao igralište.
    do nedavno, bila sam uvučena u tuđe živote, putem djece. i emocionalno je bilo jako teško. bilo je lijepo. ima li šta lijepše od toga da te tvoj posao voli! moji pilići, anđelčići, ljubavi moje!
    zamisli dobiješ na dar da sudjeluješ u rastu i razvijanju savršenog lljudskog bića-djeteta. uvijek sam ih dobivala jako male, od 7mj.-godinu dana starosti. gledaju svijet potpuno drugačije od nas odraslih. bez predrasuda, emocionalno neopterećeni i onda ih gledaš kako rastu. ali ima i mračna strana svega toga, i to je ono što me je ubijalo. totalno imbecilna očekivanja roditelja, to najviše.
    i onda sam odlučila da to više ne mogu. niti emocionalno, ali ni financijski.
    e tu uskače ovaj posao. moji poslodavci mi uporno opisuju kako je ovo naporan posao, težak, a ja im ni u ludilu ne želim reći kako je ovaj posao smiješno lagan! igram se s brojkama. napokon mogu iskoristiti svoj talent za brojeve, nikad nije bilo potrebe da se koristim njime. i tako je lako! ali da, ipak malo pretjerivanje s brojem radnih sati me izmori. i najviše od svega me umara zima. nedostatak svijetla, hladnoća. previše svoje energije moram usmjeravati za golo preživljavanje i funkcioniranje tijela, tako da na kraju dana budem iscjeđena. naravno, nakon što dođem kući, moram još u šetnju s tilly. maziti se s mačkom, obići neke prijatelje i poobavljati one svakodnevne glupe poslove.
    a što se tiče neusklađenosti duše i osobnosti… mislim da nas sve to muči. ja sama sebi ponekad izgledam kao totalno šašava podjeljena ličnost! hm.. ovo čudno zvuči. povremeno iskaču neki dijelovi moje osobnosti i preuzimaju stvar u svoje ruke. takko da sam i nepokolebljiva poslovna žena, marljivi učenik, zaljubljenik u prirodu, mistik… sto dijelova i sve sam to ja. nikad kraja čudima…
    ma dobro, i lijenčina koja ne voli spremati, i kuhati, i raditi neke svakodnevne stvari .
    i ja isto ponekad pomislim da možda ipak nisam indigo. voljela bi napraviti hrpu stvari. promjeniti svijet. onako veliko! ali ne znam kako. i onda se opet sjetim efekta valova. počinje kao mali, ali završi velik kao tsunami! i to je za sada moja misija. utječem na svoju okolinu na onaj način koji mi je dostupan. ljudi, biljke, životinje.
    uvijek zaboraavljamo da utječemo svjesno i nesvjesno na druge. iako nas uglavnom okružuju ljudi koji gledaju na svoje postojanje jako ograničeno, i na neki način nas koče zbog svih frustracija, mi i dalje utječemo. mi ratnici!
    meni je nekad dovoljno da budem izuzetno sretna i zadovoljna svojim životom kad uspostavim kontakt očima i dodir s autističnim djetetom. kad do mene dotrči neki luckasti pas kojeg inače ne poznam i stavi mi glavu u krilo s povjerenjem, kad biljke oko mene rastu i cvijetaju. kad gledam živu vodu rijeke ili mora i svjesna sam da upravo ona donosi život. zar to nije čudesno?!
    aaaaaaaa, i dosta za sad! TRAKTAT!
    baš se raspišem ko luda!
    puse i pozdravi!

    Komentar autora/ice donadon | 1 veljače, 2012 | Odgovori

  209. donadon baš si šašava hahahaah 😀 Naravno da nije suhoparno, svi indigovci vole da uče nove stvari, a ti si našla novu zanimaciju u potpunosti razumem ushićenje kad počinješ učiti nešto novo što te zanima ili kad počinješ ćitati vrlo zanimljivu knjigu i ne možeš ju ispustiti iz ruku.

    malo pre sam PUKO!! ali me je donadonin kometar zasmijao :lol2: . Na gomili postova o indigo deci u srbiji vodi se rasprava, kako su to samo razmažena derišta koja su našla način da opravdaju svoje ponašanje, jedni na sav glas trube kako biti indigovac znači biti nešto još malo poput x-mena, trebamo pomerati stvari pogledom, pričati sa duhovima, lečiti dodirom, levitirati i još gomila gluposti. nisam odmah reagirao ali sam se pokušavao prijaviti na jedan sajt da napišem svoje mišljenje i kako nikako nisam mogao samo sam se još više živcirao pa sam otišao na neki drugi sajt kad i tamo isto i onda sam poludeo i rekao sam im u čemu je fora sa indigovcima i zašto su potrebni ovoj planeti. Ono što je čudno je to što se već godinama ne usudjem nigde kometirati i davati svoje mišljenje ali ovo poznanstvo sa vama dalo mi je neku novu snagu i hrabrost da konačno ponovo progovorim. Isuviše često i isuviše dugo su me ućutikvali. Ne dopada mi se samo što svi ti blogovi liče na prepucavanje a ja stvarno ne želim da učestvujem u takvim raspravama ali morao sam ovaj put hi hi Peace and LOVE to all :sun:

    Komentar autora/ice Ivica | 1 veljače, 2012 | Odgovori

    • hahaha! peace and love!!! lol!!!
      ma i ja sam ti bila na takvim sajtovima. bolesnici! ne znam zašto se osjećaju tolliko ugroženima od nas?! iako, baš bi bilo zgodno znati levitirati! uf, idem sad zamišljati kako levitiram iznad vode! yeeah!
      pozz!

      Komentar autora/ice donadon | 1 veljače, 2012 | Odgovori

  210. Hahahaha, joj vas dvoje ste generator smjeha – baš vam hvala, uljepšate mi dan 🙂
    Baš mi se sviđa kako smo svi postali nekako razigrani i znmo se nasmijati svim našim ”poteškoćama” i glupostima sa kojima se srećemo u okolini. I ja sam isto nailazila na komentare: indogo djeca – to su samo gluposti, bjedan izgovor za ljenost, razmaženost itd.. I zato sam prestala ljudima naokolo i naširoko govoriti o tome, tek ako se s nekom osobom jako dobro upoznam i osjetim, da bi znala bit indigo, nekako polako joj sugeriram ili joj pošaljem link na članke na ovom blogu pa ona sama otkrije. Iako moram priznati, to prakticiram tek od kad sam i sama otkrila ovu stranicu, i do sad sam tek poslala link dvijema osobama, ali mi još nisu ništa rekle o tome… tako da… Ma, ja se ne bi sekirala šta drugi misle i uopće ne bi čitala takve forume ili barem ne komentare.. ako je suđeno, a mislim, da je, kad dođe vrijeme, svi ćemo se nekako povezati i da.. možda ćemo biti baš kao x-man.. 😉

    Danas neću naširoko pričati, imam gomilu stvari za srediti.. dragi i ja idemo u toplice za produženi vikend, tak da se ne uplašite ak se ne javim par dana – uživam. I naravno, kupaću se i za vas 🙂

    Komentar autora/ice moon | 2 veljače, 2012 | Odgovori

  211. E pazi sad “vako” šta ja mislim, ( Genije razmišlja) hahahaah 😛 Ljudi se obično osećaju ugroženim od onoga što je novo i nekad od onoga što je bolje od njih, jer obični ljudi ne vole da im se natura da postoji neko bolji od njih, oni su NAJBOLJI!! Ne kažem ja da smo mi bolji ali kad pogledamo društveni poredak i čime se zanimaju pa….tu nešto ne štima. Primetio sam da obično loši ljudi ili da bolje kažem ljudi loših navika najčešće upiru prstom u druge i ističu tudje mane, zašto? Zato što su svesni svojih vrednosti ( koje nemaju) a jedini način da se oni osećaju bolje je da prikažu druge kao ništavnim. Susretao sam se sa puno ovakvih ljudi kojim je uživanje da ogovaraju druge i uglavnom su to uvek bili ljudi od kojih mi se gadi. Doživljavam ih kao niža bića, ma koliko znao da smo svi kao jednaki mislim da ipak nismo. Mnogo filozofiram…JA Pera Kojot SUPER GENIJE!!! ( valjda bar nekog zasmejem)

    Komentar autora/ice Ivica | 2 veljače, 2012 | Odgovori

  212. Hehehehe, pero kojote: super si to sročio 😉
    PS i ja sam totalno zaljubljena u crtane 🙂

    Komentar autora/ice moon | 2 veljače, 2012 | Odgovori

  213. samo ti filozofiraj Pero Kojote SUPER GENIJE!!! treba se razmišljati, donositi odluke, a ja sam i za ono da priznam kad nisam u pravu. ponekad malo pobrkam lončiće, mislim si mislim, pokefam se s nekim, da bi na kraju skužila da zapravo i nisam u praavu. e onda predam bitku i kažem: u pravu si.
    ne mogu ti opisati razinu zaprepaštenosti osoba koje prekinem u bezglavom objašnjavanju i upornom trubljenju jedne te iste stvari, da mi objasni kako sam u krivu. ali što jeste – jeste. ako su u pravu, ja im to i kažem.
    ali, uglavnom su u krivu!! hehe!
    ma znaš za ono što kažu za nas indigo, da smo rođeni s osjećajem da pripadamo kraljevskoj obitelji. pa to je i istina. znam da se sigurno i ti tako osjećaš.
    mene ti izluđuju s viđenjem mog života, odnosno viđenjem kako bi moj život trebao izgledati. barem tri puta tjedno dobijem dobronamjerni savjet kako bi se trebala preseliti u neku garsonjeru, dati svoje životinje nekom drugom, ili ih jednostavno ostaviti, i onda živjeti za nekog drugog. stalno služiti. ili ova je još bolja; udaj se! pa će onda neko drugi za mene misliti, oblačiti me i hraniti itd….
    ja sam već odavno odlučila da se neću opterećivati s time što drugi misle o meni. jer ja znam da zaslužujem ono što želim.
    ne želim hrpu novaca, dragulje, put oko svijeta…
    prilično sam skromna, ali zaslužujem živjeti u kući, neka ona bude mala kao kamp-prikolica, ali neka ima malkice dvorišta za moje cvijeće i životinje! zaslužujem sve ono što i drugi imaju. odonosno nemaju.
    i ja sam zadovoljna svojim životom. sama ga stvaram, kad imam onda je sve ok. a kad nemam i onda je sve ok.
    a istina je da smo u prednosti nad mnogima. imamo uvid u malo drugačiji poredak na ovom svijetu. imamo uvid u duše. zahvaljujući empatiji, a neki možda i telepatiji.
    a što se tiče iscijeljenja.. pa mogu ti reći da imamo tu sposobnost. samo mora se raditi na tome.
    naročito mi lako ide samoizlječenje. osim kad su zubi u pitanju, iako, …
    često imam probleme sa zubima. postala sam upravo najboljom prijateljicom s mojom zubaricom, koliko je često viđam. ali uspjela sam u zadnja dva slučaja samu sebe izliječiti. bez antibiotika, bez ikakvih pomagala, samo usmjerivanjem energije tamo gdje mi treba.
    isto tako sam izliječila tillynu nogicu, kad je šepala nakon previše naporne šetnje. i tu sam vidjela nešto neobično.
    znaš kako su životinje intuitivne, ja sam držala ruku iznad njene nogice, a ona je odjedanput živnula, i stala njuškati u smjeru gdje je dolazila energija. dan poslije, ona je normalno hodala.
    dakle, vračevi smo! hehehehhe!
    dakle filozofe, filozofiraj! tako i treba, i ne daj da te izluđuju. imaju oni pravo na svoje mišljenje, i zamisli kako je njima teško i izluđujuće ta nemogućnost da izađu iz svoje kutije koju su si tako lijepo organizirali. točno znaju što je pravo, a što ne, i onda ih jedan dan lupi po glavi da zapravo nemaju pojma. ja zaista mislim da su vrijedni žaljenja! jadni!

    moon! lijepo nam se provedi! nakupaj se i opusti i uživaj! a mi ćemo uživati zato što je tebi lijepo. a možda bude sreće, pa i ja imam slobodnu subotu, pa ću moći se malo naspavati!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 2 veljače, 2012 | Odgovori

  214. Svaki put se razgalim kad dodjem ovde i pročitm vaše postove. Nešto slično sam i ja radio sa svojim psom kada su ga otrovali ali do danas ja ne znam da li sam ja išta uticao na njegovo ozdravljenje jer i ja ne umem da kanališem tu energiju, treba mi OGROMNA količina koncentracije a jako mi je teško da se skoncentrišem. Ali kad se otrovao prvi put drhtao je i imao grčeve stavio sam isto ruke iznad njega i molio sve sile da ne ugine i nadao se da nešto postižem. Posle oko sat vremena on je trčao po kući kao da mu ništa nije bilo. moja mama se čudila tom njegovom opravku. Ja sam to prepisao tome što možda nije progutao veliku količinu otrova pa se brzo oporavio. Kasnije se opet otrovao, jer imam komšiluk koji voli da baca otrove i truje životinje, ali nisam uspeo da ga sapsim izdahnuo mi je na rukama. A bio je prelep, imao je one tužne okice kao kuce sa bombonjera, tako je bio sladak i čupav i pametan. I što je čudno sve moje životinje su uvek dobronamerne i miroljubive, niti jedan moj pas koga sam imao nikada nikog nije napadao uvek je samo trčao da se igra, kao da smo delili istu energiju. Jedna mamina prijateljica ima običaj da kaže. ” Kakav mu gazda takvo mu je i kuče” Mada moram ovde da stavim primedbu jer ja lično ne smatram sebe gospodarem životinja sa kojim delim životni prostor, smatram ih prijateljima. A što se tiče tvoje udaje donadon, pa moram da se složim da ni ja nikada nisam osećao potrebu da stvaram porodicu niti da budem u vezi, oduvek su mi knjige bile privlačniije, jedanput sam svom bratu da bih mu objasnio uporedio da je prelistavanje neke nove knjige za mene jednako uzbudljivo kao što bi nekome bilo isto takvo pipkanje neke devojke hahah. po cenu da me smatrate čudakom. Takodje nikada nisam osećao svoju polnu pripadnost, celog života se osećam kao androgeno ( bespolno) biće i to je takodje jedan od velikih razloga zašto mi je teško da se uklopim u postojeći sistem jer ne razumem šablone ponašanja. Vidim nekog dečka recimo kako se duva i izigrava JAKOG frajera, a meni to posmatrano sa strane izgleda smešno jer pravi budalu od sebe. Takodje se i nek devojke u pokušaju da budui koketne i sexipilne ponašaju kao obične prostakuše, koje kao životinja u šumi pokušava da privuče mužijaka za parenje. Svo to, da ga tako nazovem ritualno ponašanje ljudi mi je oduvek bilo pomalo zbunjujuće.
    A crtane obožavam i evo jednog koji mi je jako smešan

    Komentar autora/ice Ivica | 3 veljače, 2012 | Odgovori

  215. Ovo morate da vidite, komercijalizovali su Indigoe, prvi put vidim ovo O-o

    Komentar autora/ice Ivica | 3 veljače, 2012 | Odgovori

  216. Ovakvim sadržajem i materijalom samo čine medvedju uslugu svim malim indigoima, već vidim klince koji maltretiraju neko indigo dete da pomera stvari mislima i da im dokaže kako ima super moći. DEBILI!!!!!!!!

    Komentar autora/ice Ivica | 3 veljače, 2012 | Odgovori

  217. joj, Ivice, ovo je kod mene izazvalo drugačiju reakciju. lol! ovo je bizarno! podsjeća me na moju omiljenu seriju Heroji.
    klasično preslikavanje svojih strahova! uuuu, dolaze strašna indigo djeca. danas ih mazite i pazite, a sutra oni vas sve odreda pokokaju! bolesno! mi znamo da je ovo notorna glupost, ali zaista hrpa ljudi takve stvari gledaju upravo na ovaj način. “ljudska vrsta” je u opasnosti! moš si mislit! a šta smo mi, mi kao nismo ljudi?
    sve je to klasična manipulacija, ali na neki način i kompliment, primjećeni smo!
    kroz povjest, uvijek ista stvar, paljenje vještica, ubijanje i porobljivanje rasa da bi se nakon toga bojali istih tih rasa, histerija oko islama, … ma uvijek ista priča. ali tome će uskoro doći kraj!
    sad kad se zaletim i isprevrćem cijeli parking, vidjet će oni!!!
    hahahaha! bolesnici!

    Komentar autora/ice donadon | 3 veljače, 2012 | Odgovori

    • Baš si me nasmejala sa ovim parkingom, hvala dobijaš pusu od mene za to he he 😛

      Komentar autora/ice Ivica | 3 veljače, 2012 | Odgovori

  218. hej društvance!
    otišla naša moon na mini odmor, pa i mi svi zašutili.
    ja se nisam javljala iz jednog poprilično prizemnog razloga. u subotu sam naravno radila, došla kući, isplanirala si krasan ostatak dana, ljenčarenje uz dobru knjigu, malo lopatanja snijega, tek toliko da mogu u nedjelju izaći iz kuće van…. i ups!
    u drugom dijelu kuće, kojeg inače ne koristim, zamrznuo se radijator, bojler, općenito sve što ima veze s vodom! i onda sam ja to počela odmrzavati! hah! naravno da je radijator pukao i sva voda iz sistema je zbrisala van! onda je i prestala funkcija sanitarne tople vode na bojleru, ali srećom imam jednu plinsku peć u dnevnoj sobi. ona me je spasila!
    a zašto imam tu plinsku peć? zato što je moj tata inzistirao da je postavimo, iako imamo centralno grijanje. nikad je nisam koristila, jer se nalazi u sobi gdje je i termostat, pa ako ona radi, u ostatku kuće nema grijanja! ali očigledno je moj tata vidio da će mi jednom u budućnosti jaaaako trebati. hvala ti tata!
    naravno obzirom da ta peć stoji kao stalak za moje cvijeće već 12 godina i nikad nije korištena, nisam baš bila sigurna da ću se ujutro probuditi, obzirom da nikad nije korištena i čišćena, ali zapravo sam imala samo dva izbora: grijati se i riskirati da krepam od neispravne peći, ili smrzavati se.
    uglavnom, kao što vidite preživjela sam i pričam o tome. danas je bio moj šef i popravio mi radijator, i sve je opet po starom.
    nadam se da se moon lijepo opušta, da nam je franjina duša dobre volje, i da je ivica nešto novoga našao na netu da nas malo šokira.
    haha!
    idem se sad i ja lijepo opustiti u kadi punoj morske vode. potrebno mi je to nakon svih ovih stresova tijekom ovog tjedna!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 5 veljače, 2012 | Odgovori

  219. Evo vam malo nečega da se zabavite u ovim hladnim zimskim danima. nije važno da li je tačno ili ne, ZABAVNO JE!!! 😀

    Komentar autora/ice Ivica | 6 veljače, 2012 | Odgovori

  220. Heeeeej everybody, evo mene 🙂

    Da, odmor je počeo baš kao i donadonino subotnje popodne. Ljepo se mi spakirali, natrpali sve u auto i macu pa krenuli, kad izišli iz ljubljane jedno 40 kilometara, kad se u auatu upale sve crvene lampice na ljevoj strani i dragi prijavi gubitak kontrole nad gasom, još dok je bio u zaletu, nekako se prešaltamo na desni pomoćni trak i…. sve utihne, ostane samo vjetar i onaj grozni zvuk svaki put kad kamion švigne pored nas i cjeli se auto zatrese. I ajde, zvo AMZS, čekaj na vuču, u citroen servis, plato 100 eura vuču (jer naravno osiguranje nam je preskupo), al k sreći stari od dragog je došao po nas, pa nas prebacio do njih, pa poštp imaju dva auta, dali su nam naviji, pa smo ipak ošli na odmor i bilo je super. Sad još uvijek čekamo da autek dođe na red i da nam jave kakva je šteta, tako, da stisnite palčeve da ne bude prevelika 🙂

    Pročitala vaše postove, donadon, drago mi je da si sve uspjela srediti, nema goreg neg kad te u kući zebe. Jednom mi je u zagrebu crknilo grijanje, stan u potkrovlju, izolacija nikakva i to baš onaj tjedan one zime kad su temperature bile od – 15 po danu do -20 po noći, a gazde otišle u toplice na tjedan dana.. Spavala sam u 5 pari čarapa, pidžami i 2 trenerke, pokrivena sa 2 jorgana, 4 deke i tanjim madracom, a budila me zima negdje oko 5h ujutro, svako jutro, onako umorna i promrzla nisam mogla vjerovat, na termometru je bilo – 8… al dobra stvar je: jedina nisam bila prehlađena, svi ostali su bili balavi ili čak gripozni, a meni ništa, jer jedina nisam imala veliku temperaturnu razliku između one unutri i one vani. Ali ne bih ponovila avanturu 😉

    Hehehehe, be scared, be very scared: indigo – the child next door will get you 😉 Joj kak glupo, al mislim da nema straha, kad dođe vrijeme, ljudi će razumjet da smo tu da pomognemo a ne da škodimo 🙂

    Komentar autora/ice moon | 6 veljače, 2012 | Odgovori

  221. Izgovaram ponekad riječi i rečenice koje nisu s ovog mjesta, po ničemu ne pripadaju ovom vremenu, prostoru, ovoj stvarnosti. Kao da mi se ljudska svijest odvoji i otplovi u neku drugu dimenziju.. a nešto “drugo” me preuzme, naseli se u mene, zaposjedne mi um. Ništa strašno ili nepoznato. Zapravo vrlo blisko i intimno. Nešto, kao samo moje i ničije ali svačije, Vama koji “znate”.

    Nešto, s početka, s kraja, sredine, ili možda najbolje s polovice.

    Najdraži moji, svime Vam želim lijep dan.

    Komentar autora/ice Čuvar | 7 veljače, 2012 | Odgovori

  222. Ivice, baš zanimljiv filmić, super da si ga našao. Inače o dosta stvari sam već puno čitala, ali ovako ljepo i jednostavno povezano i objašnjeno, još nisam našla 🙂
    Uostalom, neko bi rekao da je sve malo nategnuto, al kad pogledam koliko je rupa u znanstvenim objašnjenjima i koliko je stvari stavljeno pod oznaku ‘paranormalno’ jer ih ne možemo objasniti sa ‘znanstvenim’ pristupom… ovo zvuči kao dobro objašnjenje, uostalom, jedna od stvari koju sam naučila u svem silnom učenju je: najjdenostavnije objašnjenje je obično točno objašnjenje 🙂
    Hehehe, a sad kad sve to znam… treba se pozabaviti sa merkabom 😉

    Dobro došao čuvar, ljep dan i tebi 🙂

    Komentar autora/ice moon | 7 veljače, 2012 | Odgovori

  223. Hteo bih da učestvuje u svemu ovome ali me tako mrzi da tipkami, smrzavam se celi dan, I stalno sam pospan. Po netu ima zaista svega i svačega . Dobeodošlicu želim i ja novom članu i nadam se da nisi samo u prolazu. Tipkamo se kasnije BIG KISS 🙂

    Komentar autora/ice Ivica | 7 veljače, 2012 | Odgovori

  224. joj Ivice, nisam pogledala filmić do kraja! nastaviti ću jedan drugi dan kad budem imala više vremena. vjerojatno za vikend.
    a ja sam ti otvorena za sva tumačenja. nije da ću svaku istinu prihvatiti za svoju istinu. ja sam ti osoba kkoja gotovo nikada ne citira. nekako mi je to, ma što ja znam… znaš radije kažem sve svojim riječima. jedini citat kojeg ikad koristim je jedna odlična misao koju je volio koristiti moj jedini najdraži profa iz matematike iz srednje škole: SVE JE MOGUĆE, DOK SE NE DOKAŽE DA JE NEMOGUĆE!
    dakle, treba se sve prihvatiti, izvagati, razmisliti, i onda odlučiti hoće li to biti moja istina.
    ali kao što kaže moon, i još hrpa znanstvenika, duhovnih ljudi, puuuno toga se ne zna! cijela povijest čovječanstva je puna rupa. definitivno vjerujem u našu planetu kao da je živo biće. a na nas ponekad gledam kao na parazite.
    milim pod tim na ljude. ponašamo se kao gospodari, rušimo, ubijamo, teroriziramo druge vrste. vodu, koja je živa tretiramo kao materijal. i sve se to mora obiti o glavu!
    a o ispraznosti znanstvene zajednice, i njihovim čudnim parametrima kojima mjere zakkonitosti ovog svijeta, nemam više volje govoriti.
    uvijek se razbijesnim kad razmišljam o tome. mrzim kad kažu: “to nije moguće!” ma nije moguće sada u ovakvim uvjetima koje sada imamo, ali ne znači da nije prije moglo biti moguće, ili da neće opet biti!
    uf, evo me, opet ljuta!
    i cijela ta priča, kako napredujemo… ma daaaaj! to što se više služimo tehnologijom, nije baš i neki dokaz napretka! ionako 99% ljudi nema pojma po kojem principu rade TV, mobiteli, struja… sve one stvari koje prihvaćamo zdravo za gotovo.
    ponekad sam u totalno konfuznom stanju, kad moj mozak počne obrađivati istovremeno hrpu pitanja. baš kao i ova priča o atlantidi i marsovcima. istovremeno razmišljam o otkriću planete s tri sunca, skitanju pionira i voyagera izvan sunčevog sustava, onda koliko slojeva odjeće da obučem sutra za posao jer sam se prehladila i trese me temperatura. nadam se da neću opet imati jako visoku. zadnji puta sam tri dana buncala o divergenciji prirodnih brojeva u harmonjskom nizu s vizualnim prikazom geometrijskih tijela od mjehura sapunice.
    uvijek mi se mozak prebaci na matematički modus kad imam višu temperaturu. tko zna zašto? ja nemam pojma. vjerujte mi da o tome nikad ne razmišljam kad sam normalne temp.
    i potpuno te razumijem Ivice! i sama nikako ne podnosim zimu. počele su mi se kočiti ruke kad izađem van iako nosim dva para rukavica!
    čuvar! hej, dobrodošao!
    pusti te riiječi u cyberspace i podjeli ih s nama! volimo čuti nove ideje!
    moon, tako mi je drago da je tvoj vikend imao happyend. ima novosti o autu?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 7 veljače, 2012 | Odgovori

  225. Misli mi se razvlače, a mapropo najranijih sjećanja – 1. je kiša bila pravi blagoslov i spoznaja da Pustinja i njeni vjetrovi više nije jedina čarobnica/Božica..
    Naš je susret ugovoren..
    Vi me očekujete..
    Pa, evo me!
    Ljuska i sadržaj spakirani u jedno.

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  226. Danas promatram svijet i upijam svjetlost. Sunce mi zbilja prija. Uvijek mu se veselim kao malo dijete.Samo jedna zraka je dovoljna za smjeh.
    A vama svima svime dobrim želim lijep dan.

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  227. Nemojte se iznenaditi ako mi riječi budu i na nekim stranim jezicima,jer moja su razmišljanja na raznim jezicima i kad ih zapisujem, zapisujem ih upravo onako kako promišljam. Tako je oduvijek. Ne pitam se što je tomu uzrok, ali osjećaj je kao da mi se iskidana svijest pokušava spojiti paralelno u više dimenzija istodobno.
    Pisanje je moj jedini ventil. A do vas je bilo namijenjeno isključivo meni.
    Al moram priznati, bilo je pokušaja i prema vani, nekim osobama, al manje-više završavalo je komentarom “neobična priča”, kao da izmišljam stvari o kojima govorim. Tek nedavno nabasala mi duša ne jednu mladu, čistu i tek probuđenu energiju i bio je pravi užitak, vjerujte mi, razmijeniti ideje “in live”.
    .

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  228. Ivice, evo nakon čitanja tvojih postova, postojala je želja da ti napišem nešto na ekavici, pa ako pročitaš nešto od mene na ekavici, to će biti samo zakašnjeli odgovor na tvoju emociju, pa nemoj bit, molim te, u čudu.

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  229. Sunce je zbrisalo, i ostavilo mi nemir, pa tako i ja, non-stop, odem odavde i vratim se. NEŠTO ME DANAS JAKO OVDJE VUČE.

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  230. Kažem kolegici danas da danima sanjam neke mrtve prijatelje..i tek mi sad sine da oni koje sanjam nisu mrtvi.. ali onaj od kobnog dana ne izlazi iz kuće-7 godina, a ovaj drugi umire svaki dan. Treći nas je napustio, dao je svoj obol ovom svijetu, toliko puno je unio sebe u sve i ispunio nas, a i tijelo je svoje podario neznancima, TJELESNE dijelove koji su bili potrebni..a njemu DUHOVNOM ionako nisu trebali više.
    Frend, znam da si samnom u svakom danu, u svakoj zraci, i sad si ovdje sa nama svima. Znam da bi želio da te dijelim i sjećanje.

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  231. Dragi moji, danas je divan dan, Sunce sija i ja se osećam fenomenalno, voleo bih da vas mogu sve zagrliti u grupni zagrljaj.
    Mali osvrt na novog člana, naše “virtuelne” obitelji ha ha 😉 Čuvaru, vidim, odnosno smatram da si neobična osoba sudeć po postovima. Imam i ja stanja kada mi se čini da pokušavam da se povežem sa više dimenzija odjednom, i mada mi je folozofija draga tema moram priznati da malo teško pratim tok tvojih misli i onog što želiš reći. Ne znam je li to kod tebe hronično stanje ili trenutno, mene samo povremeno hvata 😀 Jako mi je drago što smo se proširili za još jednog člana. I mene vuče da stalno svraćam ovde ali ostali su zauzeti pa se jave uveče a ja sam bezposlen i onda blejim ceo dan po netu :-P. Moram stidljivo da objavim, jer ne volim toliko da se exponiram da je i moja pričica objavnjena danas, morao sam dosta toga da izbacim iz originalnog texta jer je bio predug i mislio sam da svako ko budeo video koliko je obiman dići će ruke od čitanja još u startu. Zato sam ga dosta skratio ali mislim da je neka suština sačuvana. D
    Fenomenalno mi je to što ovde i funkcioniramo, čini mi se kao obitelj. Moon brine oko donadoninih popucalih cevi i radijatora ili beše bojlera a Donandon pak razmišlja o mooninim kolima, i mada ja lično ne izražavam verbalno zabrinutost za sve pomenuto, celi dan razmišljam o svima vama. Franje baš i nema puno pa ne znam što se s’njim zbiva, on mi je nekako stranac, a osećam da je drag. Jooojjjjj….kad prolupam ovako ha ha ha…ali dragi ste mi svi i mislim o vama i voleo bih kada bi smo svi mogli da budemo zajedno na nekom lepšem i sretnijem mestu. Tipkao bih danas ceo dan dok mi prsti ne prokrvare ali ne znam šta…..o_O……VEEEEELIKO ZAGRLJAJ ZA SVE…. 🙂

    Komentar autora/ice Ivica | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  232. hej Ivice! upravo sam pročitala tvoj post! odmah sam skužila da si ti mali tužni kristal. i opet… toliko sličnosti!
    naročito onaj dio o djetinjstvu. usamljenost, nerazumjevanje druge djece. potpuno kužim tvoju potrebu da budeš na ovoj stranici po cijeli dan. i ja sam u početku, dok nisam radila, po cijele dane čekala da se neko javi i da nastavimo razgovor.
    ova naša obitelj je za mene upravo organska. ono pravo! grupa ljudi koji se vole, mare jedni za druge, i najvažnije od svega razumiju se!
    nekad znam o čemu ćeš pisati i prije nego se javiš! haha!
    što se tiče samoubojstva, pa otprilike u istom dobu kao i u tvom životu i sama sam planirala to obaviti. samo sam se jako bojala, a što ako ne uspijem i onda budem eksponirana, i svi ostali saznaju da sam drugačija. i naravno, moja obitelj. mama, tata, sestra. oni su mi bili jako važni, i oni su mi nesvjesno pomagali da ostanem tu.
    baš ovih dana razmišljam o tome kako je sve imalo smisla. postojao je razlog za sve. svaki korak, svaki izbor bio je zapravo na mjestu. i okolnosti. predugo bi trajalo da o tome sad pišem, ne da mi se. možda jednom. jako mi je urezana slika tebe i one male djevojčice u bijeloj haljinici. i tako sam ponosna na tebe! prekrasno ljudsko biće!
    vremenom ćeš ojačati. i neće te više toliko mučiti tvoja okolina. naći ćeš načina da se ogradiš. svako od nas je našao svoj način, tako ćeš i ti. nema univerzalnog riješenja.

    čuvar, zavodljivo pišeš! da, jedna zraka sunca je dovoljna za osmijeh i lakoću u grudima. ono daje boje, spektar koji nestane u ovim zimskim danima. piši!
    nekada sam i ja pisala, i isti komentar: čudna priča… a onda su me pokušali strpati u kalup, dali mi hrpu štiva koje mi treba bit uzor, ali moja duša nije to mogla prihvatiti. onda sam prestala. s vremena na vrijeme dobijem opet volju, i onda pišem. za sebe.

    franjo je izgleda sad u svom nemiru. traži ono nešto. a naći će. i onda će nam se opet javiti.

    moon, još dva dana! al ćemo plesati!!! imaš li tremu ili samo uzbuđenje? javi se!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 8 veljače, 2012 | Odgovori

    • Ha! 🙂 Pa i ja ponekad kad se osvrnem na svoj život i neke odluke pomislim da mogu da se ponosim, a onda pomislim – A čime se ja to ponosim?- Da li treba da se ponosim što JA…mogu da vidim, Sunce, Mesec, zvezde itd a čovek koji je slep ne može. Ako postavimo stvari ovako, nemam čime da se ponosim već da tugujem jer oni ne mogu da vide. A ono što je još tužnije MI… ne možemo da im pomognemo da vide. Sve dok oni sami tako ne odluče.Probao sam toliko puta da probudim druge…UZALUD..:-( Imam brata koji je zaintrigiran svime onim što čitam i što sam naučio i često mi postavlja pitanja u vezi mojih shvatanja ( stariji je od mene 12 god) ali kad mu kažem kako ja gledam na stvari, on nemoćno vrti glavom i kaže da nikako ne razume. Ali on je, ja bar mislim na dobrom putu jer shvata, da ne razume još uvek i željan je da uči. Nadam se da nisam sve spleo u nerazmrsivo klupko što često radim he he 😀

      Komentar autora/ice Ivica | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  233. Pretpostavljam da ste čuli za ljude poput Drunvala Meltizeteka i njemu sličnih…ali slučajno sam naleteo na entitet Bashar ( koji je navodno vanzemaljac iz viših dimenzija) koji govori kroz čoveka čije je ime Darryl Anka. Po svim svojim istraživanjima o 2012 i šta će se desiti svi se slažu u jednom , iako im se teorije malo razlikuju, ali suština je da će Zemlja kakvu poznajemo u 3 dimenziji prestati da postoji, mada Bashar kaže da smo mi već u 4 dimeziji jer vreme je četvrta dimenzija pored one tri koje svi znamo.Mi ćemo zapravo preći u 5 dimenziju a tamo vreme nije linearno kao što je sada. Ovo što se čini da sva ljudska podlost i pakost se ispoljavaju do extrema, kažu da se planeta kao jedan veliki organizam pročišćava i izbacuje svu negativnost na površinu, kao kada smo bolesni pa se telo trese u groznici i znojimo se da se oslobodimo štetnih materija. To se dešava sa Zemljom da bi kasnije započeo jedan harmoničniji i pozitivniji period.

    Komentar autora/ice Ivica | 8 veljače, 2012 | Odgovori

    • yap! čitala o tome. i dijelim to mišljenje. sve je intenzivnije. svakim danom.

      Komentar autora/ice donadon | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  234. ha! pazi ovo! moja sestra je starija od mene 11 godina! i opet slično.
    i ja isto uporno pokušavam da je protresem i izvučem je iz svakodnevnih gluposti u kojima živimo. i ona mene zapravo ne razumije, ali me prihvaća upravo ovakvu kakva jesam. i moram priznati da me nikada nije ni pokušala promijeniti.
    nisam mislila da gledaš unazad i tražiš ono čime bi bio ponosan. nego, svaka odluka, donesena od tvoje strane ili odluka koju je neko donio za tebe, sve na kraju ima smisla.
    evo primjer: ja sam oduvjek željela svirati klavir. znam malo, note čitam bez problema, ali iz nekog razloga moji roditelji su jako bili protiv toga da idem u muzičku školu. muzika je jedna od mojih strasti. regenerira me! i gledaj sada. moje ruke otkazuju. koče se zglobovi, vjerojatno je to od zime. kako bi onda to bilo da sam završila kao učiteljica klavira (a to je bio moj cilj), sa loše pokretnim rukama.
    ok. možda je ovo glupavi primjer.
    ja imam iza sebe poprilično zanimljiv život. ne kažem uzbudljiv, nego zanimljiv. ogroman broj ljudi koje sam upoznala. puno toga sam iskusila. i naizgled taj moj život izgleda konfuzno, ali…
    ali zahvaljujući ulaženju u tuđe glave, stvaranjem poveznica između njih i sebe, vidim uzorak. ima smisla.
    ono što me je nekad činilo tužnom, poniženom, ljutom, frustriranom, zapravo je bilo učenje. zadaci koje sam morala obaviti da postanem ono što sad jesam.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 8 veljače, 2012 | Odgovori

    • Dona, ( moram da ti skratim nick), mislim da nas dvoje ne bi sklapali usta od teoretisanja kada bi se negde sastali hahaahah….. 😉

      Komentar autora/ice Ivica | 8 veljače, 2012 | Odgovori

      • aha! nema sumnje! znaš, nekad imam osjećaj da nema više baš tako puno vremena pred nama, i da moramo saznati što više. ne samo na nivou memoriranja činjenica, već jednostavno dati si prostora za snalaženje u svijetu. ima jedna super stranica koju redovito pratim – http://2012-transformacijasvijesti.com/.
        ima svega i svačega. nije da mi je baš sve super zanimljivo, ali volim saznati kako ljudski umovi rade.
        a, sad idem savijati kašike pogledom. hehehe! matrix!

        Komentar autora/ice donadon | 8 veljače, 2012

  235. Hahahah, Dona uvek me nasmeju ove zadnje rečenice u tvojim komentarima, pozitivno si šašava 😛 A bio sam i ja na onom sajtu čitao intervju Davida Wilcocka http://2012-transformacijasvijesti.com/2012/david-wilcock-o-2012 Zanimljivo štivo

    Komentar autora/ice Ivica | 8 veljače, 2012 | Odgovori

    • aha, pročitala sam to. zanimljivo, ali moram priznati malo too much informacija. ali lijepo je znati da ni jedan život neće biti izgubljen. recikliran, obnovljen. dobiti će drugu šansu.
      a gdje si ti? što šutiš?
      ja sam nekako dobro u sebi. i moji ćukica i mačak su dobro. a jedan ludi kaktus mi je procvjetao u tami sobe. čudak! spustila sam sve roletne skoro do kraja, tako da mi toplina ne zbriše van, a on se jučer razbacao, pun je ružičastih velikih cvjetova. odmor za oči.
      slušam gyimnopediu, navukla sam na papke omiljene crvene čarape s prstima, toplo mi je, i cijelo vrijeme razmišljam o tebi, tvojoj priči. bilo bi lijepo da smo se ranije upoznali.
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  236. Hej svi 🙂

    Vidi, vidi, kava se tu rasprava razvila 🙂

    Najprije: Ivice, tvoj me post potresao do temelja i malo rasplakao, ali sviđa mi se kraj, odnosno početak, tvojeg druženja s nama. Kao i u svim drugim postovima i u tvojem sam našla puno momenata u kojima sam i sama bila, osamljenost u osnovnoj, druženje sa ‘odbačenima’ i malo poboljšanje u srednjij, ja nisam uspjela upisat faks pa su me moji straci jako gadno tretirali, tako sa dubinu boli kad te vlastiti roditelj odbaci umjesto da te utješi suosjećam u potpunosti, nema veće osamljenosti od te. Ali, zato je super ovaj sajt, tu smo svi svima i prijatelji i roditelji i kaj je najvažnije razumijemo se i prihvaćamo jedni druge upravo takve kakvi jesmo.

    Donadon, još ne znamo šta je s autom, danas je u sloveniji praznik, tak, da.. valjda ćemo znati više sutra. E sad, što se tiče plesa, bila sam jako uzbuđena, al danas sam imala malu nezgodu sa ćoškom radnog stola, naime sagnula se da vidim di je maca i punom snagom zviznula tjemenom u sam ćošak, malo si razrezala glavu, pošteno se udarila i sad imam poštenu glavobolju, tak da budem vidila kak ću se osjećat sutra i preksutra, pa postoji mogućnost, da sve otkažem.. ali i to je prednost solo nastupa, mogu odustat bez iakakvih posljedica 🙂 Nego glede tvoje želje za sviranjem klavira, a jesi li ikad pomislila, da si upisala klavir i vježbala/vježbaš svaki dan po par sati, možda bi ti cirkulacija u rukama i pokretnost zglobova bila takva, da ti ni najjača zima ne bi mogla ništa. Ja vjerujem da naša duša poznaje svoje tijelo (jer mi nemamo dušu nego mi jesmo duša, a imamo tijelo) te da bira točno ono zvanje i ima točno takve želje koje čine najbolje njenom/našem tijelu. Npr. ja sam uvijek imala problema sa cirkulacijom u nogama i rukama, probleme sa slabim mjehurom i s godinama mi se razvila i kronična bol u leđima, od kad intenzivno plešem, unatrag 2-3 godine, cirkulacija mi je fenomenalna, mjehur se učvrstio (odnosno mišice koje ga drže – to mi je čak fizioterapeut objasnio koliko mi koristi sav taj ples i vježbanje) i leđa više ne bole, čak su mi se drastično prorijedile migrene sa 2-5 na mjesen na 1 mjesečno ili u dva mjeseca i to jako blagu. A moj je tata imao fiksnu ideju da je balet samo za djecu snobova iako ga je nagovarala i mama da me upišu, a i obiteljska doktorica je objašnjavala koliko bi mi koristilo, jer sam rođena u 8 mjesecu trudnoće, jako mršava i osjetljiva, ali sa puno energije i za 5godišnje dijete neobično zaljubljena u ples. A ja jednostavno mislim da se starom nije dalo, prvo plaćati za (po njegovom mišljenju) takvu glupost i drugo, neko bi me morao vozit u susjedno mjesto cca pol sata puta na balet. Jednostavno, njemu je već bilo previše to što ima djete.. a što očekivati ak se rodiš zato što je kontracepcijska pjena bila pri kraju, pa su reskirali..
    Uglavnom, odlutala ja.. 🙂 Donadon, probaj sama malo prebirati po notama, nabavi si barem neki sintisajzer, daju se dobit dosta povoljno, pogotovo polovni, znam da imaš posao, ali ako te to vuče, pokloni si to vrijeme, ja tek sad vidim koliko me ples ipunjava i čini mi se, koliko sam fulala u životu samo zato što nisam dobila priliku raditi ono što me veseli.

    Čuvar, ja te kužim u potpunosti, i ja sam imala faze kad sam intenzivno pisala i upravo to, napadalo me je u svim mogućim jezicima, jednostavno neke stvari zvuče savršeno u jednom jeziku neke u drugom. Sad tek vidim kako sam imala sreću, jer me je profesorica u srednjoj podsticala, da pišem i čak slala moje pjesme na natječaje. I sram me bilo, imam cijelu knjigu ispisanu, sam je moram lektorirat pa počet slat izdavačima, pa nikako ne nađem vremena.. ali obećavam, zadaću si rok i do kraja veljače to završit.

    A sad: pa nemojte mi toliko po zimi, pa zima je dobra i korisna, zamislite samo koliko bi bilo komaraca i ostalih štetočina da ih zima malo ne smrzne? Zemlja odmara pod snijegom i priprema se za proljeće, razne životinjice spavaju zimski san i odmaraju se, pa snjeg, taj ljepi snjeg, pravo veselje i čisti zrak, bez prašine, ugodno ohlađen, kao dobro vino, pročisti pluća i zarumeni obraze. Ja baš volim zimu, tako je veličanstvena, svečana, bajkovita i meditativna. Puna divnih mirisa, medenjaka, cimeta i sjevernog vjetra. Prepuna topline, vunenih čarapa, mekanih kapa i pulovera, stiskanja sa dragim pod dekicom i dugih večeri sa knjigom ili ugodnim čavrljanjem uz šalicu toplog kakaa ili kreativno, stvaranja, ukrašavanja, pripovjedanja..
    I u to ima, evo vam jedan odsječak iz moje knjige, o zimi:

    Iz dnevnika… 28.11.2005

    Mislim da imam temperaturu, gorim, sva drhtim od emocija. Preplavljuje me tisuću osjećaja: crtam, pišem, plešem… ali nešto je zapelo tamo unutra i ne ide van. Sanjam duge slikovite snove koji me fizički iscrpljuju.

    Kada padne prvi snijeg, zatvore se svi izlazi prema drugim dimenzijama mene i ostanem zarobljena u ogromnom hladnom zamku okruženom šumama i planinama, potpuno sama, u plavoj, sivoj i bijeloj slici. U zamku, pokrivenom snijegom, zarobljena točno u onom najljepšem trenutku dana, kada se dan spaja sa noći u blijedoj indigo boji, tek jedan trenutak u kojem su dan i noć jedno, pomiješani, jedinstveni. Ima nešto čarobno u tom trenutku, čini mi se ljepše čak i od samog zalaska sunca.
    Ima nešto veličanstveno u tom poljupcu crnog princa i bijele princeze, koja ulazi u njega i umire u njemu obojivši ga za jedan trenutak u čarobnu, baršunastu, svjetlo – tamno plavu boju.

    Zimi su ti trenuci dana najplaviji.
    I tamo sam. U dvorcu, zarobljena u beskonačno plavom trenutku.
    I sve je plavo. Snijeg polako pada, što je najbolje od svega, meni je toplo i ugodno, peckavo dobro, niti mi je hladno, niti me je strah. Niti mi najmanje smeta što sam sama u ogromnom dvorcu usred šuma, naprotiv, kao da sam tu oduvijek, hodam po hodnicima, po dvoranama. Zapravo letim, lebdim, igram se, jer i ja sam plava i lagana. I tako se savršeno osjećam. Zapravo i nisam zarobljena, nego sam se sakrila i… meditiram, plavo.

    Komentar autora/ice moon | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  237. hahaha! 🙂
    moon, nećemo te više dirati u zimu!
    kužim ja to, takav ja osjećaj imam za ljeto.
    ali vidi se da si freelancer i ne moraš prtiti put kroz kaotičan grad totalno ukopan u tonama snijega. ili možda lopatati tri puta na dan, tek toliko da te susjedi ne linčuju jer im kvariš prosjek čistoće ulice! i to nakon poprilično napornog posla. ok. neću više kukati!
    a što se tiče klavira, to ti je jedna od mojih odluka da ću naučiti svirati barem jednu stvar: gymnopedie no.1 erica satiea! to nije možda, to je samo pitanje vremena, bez obzira na stanje ruku.
    ups, po pitanju udarca u glavu! nezgodno!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 8 veljače, 2012 | Odgovori

  238. Ekipa trebali ste mi sinoć. Ne. Trebala sam Vas sinoć. Zapravo, najispravnije bi bilo-dopustila sam si dio ljudskosti = potrebu ZA objekt u instrumentalu…
    ne znam dal ste osjetili pomak u energiji-zazvala sam vas, bez glasa, u momentu. A već u drugom vratila sam se u sebe i svoju smirenost.
    Bilo je pakleno a opet nije. Uzavrelo-a tako, odvojeno. Sizuacije koje se neprestano događaju kao na traci. Ali ne pokretnoj, već zamrznutoj u vremenu. a ja u nekom sasvim dugom prostoru gledam što mi se to događa. A znam, što se događa. kako se događa. I zašto.
    Znam SVE.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  239. I am not the poet, You know.

    I don`t write poets..

    I`m just writting things that my mind have seen, here and there, but mostly because You wont me to –

    somehow You understand it is NOW time for some things to be said…

    maybe I am Your BOGUS?

    Or maybe I AM who I`m claming to be… ONLY, THE TIME IS MY JUDGE.

    Pst…

    Once apon a time,

    there was emptines, so long and big, so dark and wide. There was no things… But, it was everything.

    Nor evan the Time existed, not then, in the Deep…

    And than, the Wind appeard, so we can now say, he is probably the Oldest.

    Podigao se kovitlac, prašina tame izmiješala se je sa svjetlošću, tvar bijaše obojena, ali on je nastavljao dalje..

    Eoni su se izmjenili, jedan za drugim.

    Ustalilo se i Vrijeme, koje je pojava.

    Stvorene su magnetizirane maglice koje su ispaljivale energiju preko svojih rubova i privlačile tamu u sebe. To je omogućilo da se nakupine energije zbiju jedna u drugu, i da zbijajući se također usisaju sav plutajući materijal koji je lelujao oko njih. Bilo je to doba stvaranja krute tvari, da je tako nazovemo, ili možda zgusnute mase.

    Stvorene su zvijezde i planeti, recimo dom.

    u tome svemu, cjelokupnom procesu stvaranja i umiranja, rođena je i misao, dozvolili su mi da se rodim, meni i još petorici. U trenutku rađanja, podarena mi je i odgovornost očuvanja života, pa je tako moje poslanje da bdijem nad vama postao moj jedini smisao i moja jedina odgovornost.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  240. – Moon, i mene već godinama zapitkuju “kad će knjiga”, jer rukopisa je već toliko da i ne znam kad sam počela, tj, kad je to sve zapravo počelo bujati iz mene, i pritom ne mislim na rukopise samo iz sadašnjeg života.
    Svi smo mi ovdje s razlogom, a svi mi jasno znamo s kojim, jel da?

    – Ivice, ti, kojem se duša zlati, znaj da mi je dosta teško pričati kao osoba, ali mislim da uspijevam. Kad sam tu sa vama, ja širim krila, i kako dolazi i tako i izlazi iz mene.

    – Donadon, u samom času tvojeg posljednjeg (upravo ovog kojeg živiš) oživotvorenja, ovdje na Zemlji na Sjevernom nebu umirala je jedna zvijezda kako bi tvoja duša zahvatila najljepši odsjaj kraja i početka. Ali ovo nije tvoje posljednje poslanje na ovoj planeti.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  241. U početku ne bijaše riječ, bijaše MISAO.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  242. osjećam pomak energije, ali jednostavno nemam straha. sve se kreće naizgled kaotično, ali zapravo ubrzanje je u tijeku. osjećam se smireno, zdravo, iako me upravo trese neka viroza, ali nije onako kao što je to bilo prije. bolest kao da je odvojena od mene. bolovi su jedva primjetni, ne moram piti nikakvu kemiju da si olakšam muke.
    ali primjetila sam da su napadi od strane “marsovaca” sve jači prema meni. što sam ja smirenija, to su oni ljući!
    i jučer i danas sam bila na vjetrometini ćudi određenih ljudi. jučer me je uhvatilo nespremnom, tako da sam svrdlanje pakosti osjetila duboko u sebi. kako je zaboljelo! ali uspjela sam prerezati pupkovinu. i ostaviti zloću osobi koja me je napala, onda sam trebala neko vrijeme da se oporavim. ali ovog puta to nije trajalo danima, kao što bi prije, nego su u pitanju bile minute. odbacila sam to, i nastavila dalje.
    danas sam bila spremna. ovog puta je to bila još ljuća energija, usijana, bezumna! ali ovog puta je naišla na moj zaštitni sloj! moja ravnodušnost prema toj lošoj energiji je djelovala savršeno! osoba se zaista fizički počela udaljavati hodajući unatrag od mene, a ja sam je samo ravnodušno gledala. nisam se svađala, besmisleno je, jer u toj osobi kao da nije bilo razuma! vrlo čudan osjećaj.
    znaš čuvar, zajecala sam čitajući sve ovo što si napisala. reci mi hoćemo li se napokon riješiti ovog zatupljujućeg linearnog mjerenja vremena? jer, znaš, ja živo osjećam trenutke koji su bili, a i one koji će tek biti. uvijek su stvarni, jer postoje baš kao i ovi koji su sad na meniju!
    moja mama mi je često pričala o nekoj zvijezdi na sjevernom nebu koju je vidjela na dan kad sam se rodila. ali nikad mi je nije pokazivala. znači, to je zato što je onda umrla.
    malo me je presjeklo, to da ću opet doći ovdje. zaista sam se nadala da mi je ovo zadnji trip u ovoj dimenziji. ali opet, dolazi ubrzanje, dolaze promjene, idući puta će biti bolje? ma mora biti!
    šta ćeš, uvijek optimista.
    svemir je naš dom. uglavnom ljudi gledaju na svemir kao na nešto nedokučivo, nešto strano, opasno, beskrajno opasno, ali ja znam. upravo sada mi se krećemo kroz svemir. oko nas su zvijezde. dah iz drugih galaksija nas oplahne, a mali znanstvenici brzo trče pisati svoje formule, tako da mogu staviti i taj dah u kutiju.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  243. A svima vam šaljem samo pozitivne vibracije.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  244. Ooo, kako ljepo i romantično 🙂

    Baš sam gledala ostale filmiće iz serijala video-filmića koji nam je Ivica postao.. astralne projekcije i sjetila se kako sam više puta imala osjećaj da se odvajam od tijela, ali sam se borila i vukla duh nazad u sebe (nekako me bilo strah, da će se netko ili nešto uselit u moje drago tijelo dok ja lutam dimenzijama..) tak, da sam do sad samo šetala po svojim prošlim životima, al sad kad sve znam.. opustit ću se i sljedeći put poletjet. Također sam odlučila da produbim meditacije..

    PS donadon, kužim te i istina je, vjerojatno ne bi tako romantizirala zimu ako ne bih većinu dana provela u toplom domu, mada jednako uživam i kod staraca od dragog, gdje smo čistili snijeg 2-3 puta na dan i trčali milion puta u ložionu nahajcat peć za centralno i otkopavali i odleđivali auto ak smo htjeli kamo. A što se tiče prijevoza i kretanja kroz grad, uvjek radije kroz tone snijega nego na 35 i više stupnjeva po vrućini i betonu usijanom od sunca :-p

    Za auto nam još ništa nisu javili, glava je bolje… huh, sutra prvi solo nastup 🙂

    Veeeeeeliki pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 9 veljače, 2012 | Odgovori

    • I ja volim zimu i doživljavam je bajkovito, tako tiha i mirna, onaj neobični zvuk tišine, kad nikoga nema napolju a sneg tiho pada i sve je ogrnuto belim pokrivačem, a maleni kristali titraju i gurkaju se koji će od njih jače da sija. Oduvek sam voleo ” Snežnu Kraljicu” od Hansa Kristijana Andersena, delovala je nekako nostalgično poznata. I da mogu živeo bih u ledenom dvorcu……..

      Komentar autora/ice Ivica | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  245. Posle svih Čuvarkinih postova moram reći da se osećam kao kap u okeanu naspram njenih misli i reči, osećam se izgubljeno, plutam po moru zaborava i razbijam se o hridi. Ovo me je podsetilo na jednu mesmu o moru od Žaka Prevera, možda ste je čuli….

    Ko će znati, ko će znati
    Da li plavo more pati
    Da li voli, da li žudi?
    Kada spava, kad se budi?

    Ima’l more misli snova
    Želja, uspomena?
    Šta sve može da učini
    Kad poludi na pučini?

    Da li nekad zbog oluje,
    Prehladi se i boluje?
    Oseća li morska voda
    Zub ajkule, pramac broda

    Šta oseća plava duša
    Kad se naglo zapenuša
    Kad se goni, ludo penje
    Sve do kule od kamenja

    Boji li se more mina.
    Kada grunu iz dubina?
    Kada morem oganj plane
    Oseća li voda rane?

    Ima’l more usta, uši?
    Može’l ikad da presuši?

    P.S Izvinjavam se zbog nepravilnosti, ako neko zna ovu pesmu, jer sam je davno, davno naučio napamet ali sam malo zaboravio redosled stihova 😀

    Komentar autora/ice Ivica | 9 veljače, 2012 | Odgovori

  246. Ne želim nikakve umjetne zvukove.

    Želim ćuti samo vjetar
    Želim osjetiti samo kišu
    Želim upiti samo Sunce
    Glasovi umuknite

    Želim dodir tišine
    i kad sve zamre-

    Uz cestu trava je nikla
    Uz rub

    Vidjela sam – njen krik
    Polako pobjeđuje
    Polako osvaja oduzete teritorije

    Vraća izgubljene

    Misli, su moje prebučne

    A dan je danas, jedan od onih
    kada želim samo,
    uron u mir.

    Komentar autora/ice Čuvar | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  247. ..uzmičem pred gorostasom-
    nerazumna skupina ljudi
    koja ne priznaje da ne zna što želi
    uzvikuje parole drugih ljudi-
    i gorostas raste
    zastrašujuće..

    Komentar autora/ice Čuvar | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  248. Moon,

    nekoć dok su postojale samo zime
    (A postojale su samo zime)
    I dok je Bjelina bila jedina kraljica
    U tom Bijelom Kraljevstvu svijeta-
    rodi se moja misao – ideja – ne toliko djelo –
    jer ono što ja jesam – isključuje djelo
    I otkotrlja se do Ruba
    Svijeta
    I zastane Na Rubu

    Bijaše zanimljivo
    Biti odvojen od sebe
    Biti posvuda samo ne u sebi
    Biti – i znati sad odjednom – da JESAM

    Komentar autora/ice Čuvar | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  249. Neprestano i već danima rasipam energiju na nepotrebna objašnjavanja. I svjesna sam toga. Da se rasipam i da nepotrebno objašnjavam, jer objašnjavam nekom tko na žalost nikad u potpunosti neće razumijeti, al objašnjavam se i dalje, jer radi se o mojoj ovdašnjoj/sadašnjoj majci.
    Ne mogu jer ne smijem olakšavati joj spoznaje, do svega “novog” što otkrije mora doći sama i svojim tempom.

    Komentar autora/ice Čuvar | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  250. Po lokalnom vremenu sada je 19:15, snijeg izgleda prekrasno i neodoljivo, pa se idem obuči za jednu laganu šetnju..samo još da utoplim mace, prije nego izađem.
    Svima lijepi pozdrav i također lijepa noć.

    Komentar autora/ice Čuvar | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  251. Pozdrav svima 🙂

    Evo i mene, prvi solo nastup prošao odlično, bilo je veselo i poskočno i obetavaju se nove suradnje 🙂

    Malo žalosnija vijest je, da je auto oficijelno mrtav, naime za popravak bi išlo u najboljem slučaju oko 1500 eura (pa do 3000) a za tu cijenu možemo dobiti solidan noviji rabljen auto.. Znam, da zvuči blesavo, ali strašno mi je žao tog auta, baka Xantia je bila zakon, dobra, udobna, pouzdana, nosila je mene i mog dragog na duga i kratka putovanja, nekako smo se i zaljubili u tom autu.. puno uspomena. Znam da je ‘marsovski’ mehanički proizvod, ali sa nama je dobio naše vibracije i nadam se da će se njen duh preseliti s nama u novi avtek..

    Hehehe i Čuvar ima mace 🙂

    Nego, Franjo, gdje si opet nestao? Kako si?

    PS a da bude pravda zadovoljena, na nastupu sam se smrznila pošteno, utrnili mi prsti na nogama tek sad mi dolaze k sebi, tak, da znate i mene zima grize, al ju ipak volim više od ljeta 😉

    Sviđa mi se kako se upjesnili komentari.. pa da ne zaostajem, evo i jedna iz moje knjige:

    U postelju od leda, liježem sama,
    Poda mnom škripi snijeg, hladi, zebe.
    Probija do kosti i dublje, do neopipljive srži,
    Boli, kljuca, probada, trne i prži.

    Umorna od dana, godina i stoljeća sama.
    Oči mi grumenjem tuga odranja,
    Leti i sanja. Oči umorne, upaljene,
    sklapam i znam. Znam…

    Jednom moraš doći, dojahat ćeš na sjevernom vjetru,
    upaliti srebrnu i bijelu.
    Probuditi
    me poljupcem, nježno.
    Usnulu uzeti
    u naručje, snažno.
    Ponijet ćeš me tada na brdo Meštro,
    Grijati me, hraniti i vidati od jada,
    snom, zelenom i vinom od sedam godina slada.

    Kad se mjesec pomiri sa suncem,
    a snjegovi i cvijeće zajedno se rode,
    kad uzmognem uzjahati Snora,
    jahat ćemo zajedno po bijelom do mora
    i nazad u šume Meštra.

    Kad popijem tisuću i drugu kap rose
    i zaborav pokrije sve moje smrti.
    Otići ćemo zajedno,
    na sjever, u planine Morostre
    i živjeti još milijun zima.

    Komentar autora/ice moon | 10 veljače, 2012 | Odgovori

  252. E da.. i kad smo već kod ljubavne poezije.. netko je u komentarima spomenuo kao nema potrebe za suprotnim spolom (mislim Ivica?), ja se isto oduvjek osjećam nekako bipolarno, odnosno ne bipolarno, prije bih rekla sa jako osvještenom i muškom i ženskom prirodom u sebi. Sa sigurnošću iz snova i sjećanja mogu reći, da sam u nekoliko prošlih života bila muškarac (nekoliko puta u srednjem vijeku) a bila sam i žena-ratnica. U ovom životu sam se zaljubljivala u muškarce ali i u nekoliko žena, jer su me i jedni i drugi privlačili kao osobe, a ne isključivo kao tijela. Uglavnom, koliko kužim sam jedna od rijetkih u sretnoj bračnoj vezi i moram priznati da što dalje, to više počinjem cijeniti dar koji ta veza predstavlja. Znate ono kako kažu, da se indigovci ponekad osjećamo kao, da smo kraljevskog roda… e, pravi partner te tretira ako da si kraljevskog roda. Moj dragi me pazi i mazi kao pravu princezu, poštuje me kao mudru kraljicu i općenito, drži kao kap vode na dlanu. Nakon jako teškog djetinjstva i mladosti, koja je proletjela u oporavljanju od djetinjstva, ne moram naglašavati koliko mi taj tretman znači, od kad sam s njim, otvorila sam se umjetnosti i općenito ‘procvjetala’. Svi koji me znaju kažu, da od kad sam s njim naprosto zračim od sreće.
    Svima želim, da bi našli takvog partnera..

    Komentar autora/ice moon | 10 veljače, 2012 | Odgovori

    • Oui mon cher moon, c’est moi…. 😀 Ja sam rekao to o polovima i oduvek mi je bila nejasna ta potreba ljudi za silnim podelama, na crne i bele, na boje za devojčice i dečake i tako redom. Ja na ulici nemam u sebi svesnost da srećem muškarce i žene, moram da razmišljam o tome svesno da bih ih tako video. Ja ljude na ulici posmatram kao što neko posmatra stabla, a niko ne razmišlja da li je stablo muško ili ženski ne? (iako i oni čak imaju polove) A u najvećoj meri ja ustvari i ne primećujem ljude na ulici, to su samo neke senke i oblici, poznanici mi često zameraju jer im se ne javim kada se sretnemo, ali nije to zato što ja to ne želim ili sam umišljen, jednostavno ne obrćam pažnju i uvek sam negde u svom svetu zanesen mislima. Kada je ta polarnost u pitanju u našim bićima, menu su dugo mešali za devočicu pa čak i u pubertetu kada su počeli brkčići da niču, ljudi nisu bili sigurni da li sam muško ili žensko. Čak i sada ako recimo zakačim kosu naočarima na vrh glave na mom licu se jasno ocrtava ta ženska polarnost u meni, jer čak i ja u ogledalu sebi ličim na žensko. Ne uvek, ali ako mi pramen kose padne pod odredjenim uglom, pojavi se to moje drugo lice. Što se partnerstva tiče, naišao sam jednom na devojku gde smo oboje osetili “KLIK” u povezivanju, privlačnost nije bila sexualne vrste, oboje smo imali osećaj da se znamo od ranije iako se nikada pre nismo sreli, isto smo razmišljali i osećali i potreba za verbalnom komunikacijom je postojala samo zbog toga da bi smo potvrdili da smo isti. Mogli smo da ćutimo i da uživamo, ali naše poznanstvo je kratko trajalo jer nije mogla da se oslobodi droge i predozirala se. I iako smo se poznavali vrlo kratko, to je bio najinetnzivniji ljudski odnos koji sam iskusio.

      Komentar autora/ice Ivica | 11 veljače, 2012 | Odgovori

  253. Today is the last day that I’m useing words
    They’ve gone out, lost their meaning
    Don’t function anymore
    …………………………………………
    Traveling, leaving logic and reason
    Traveling, to the arms of unconsciousnes
    ………………………………………………………….
    Words are useless , especically sentences
    They don’t stand for anything
    How could they explain how I feel
    ………………………………………………
    And all that you’ve ever learned
    Try to forget
    I’ll never explain again…….

    Komentar autora/ice Ivica | 11 veljače, 2012 | Odgovori

  254. Šetnja mi je sinoć bila prekrasna. Opustila me je. Svi su titraji bili upravo u tonu u kojem su i trebali biti. Priroda je predivna, a onda još kada je bijela, pokrivena, zapravo sve razotkriva.

    2 mace i 2 mačića.

    – Moon, prelijepi stihovi jer prelijepa ti i duša, pa ne može drugačije sve i da hoće.

    – Ivice, i ja se uvijek osjećam nespolno u smislu, da me privlače duše a ne njihova tijela.

    -Donadon, zvijezdo, gdje si se skrila?

    Komentar autora/ice Čuvar | 11 veljače, 2012 | Odgovori

  255. ja nisam spremna još uvijek pustiti poeziju iz sebe, a niti iz onog ormara u ledenoj sobi u koju neću nogom stupiti do proljeća.
    ali lijepo je čitati vas.

    moon, znala sam da će biti uspjeh! grupa te je ionako uglavnom kočila. ovako ako budeš napravila grupu, to će biti ljudi koji su ti kompatibilni. tako sam sretna zbog tebe. žao mi je zbog bake xatie. moja stara fiesta se zove frida, i znam da ću je se morati odreći u iduće dvije godine. neće ona moći još dugo.

    žao mi je što ne mogu vidjeti zimu vašim očima. sinoć sam pokušala, otišla sam sa prijateljicom u stari dio grada gdje su napravili izložbu ledenih kipova. slikala sam se u naručju ledenog mede. i zaista sam se trudila da vidim ljepotu, ali bol od hladnoće, i nekontrolirana drhtavica me je udaljila od svega. a zaista se oblačim vrlo toplo. i kod kuće temperatura u prostorijama mi je jedva 16 stupnjeva, ali vani…

    kao što sam već prije pisala, ja nemam sjećanja na prošle živote, niti u snovima, niti u vizijama. ovo je povezano s očigledno našom zajedničkom crtom – androginost. ja naime, često sanjam da sam dvije osobe, sestra i brat blizanci. istovremeno jedna ja u dva tijela. oboje su plavi, skoro albino, obučeni u identičnu blještavo modru odjeću. ne mogu odrediti koje je razdoblje, osjećaj je sadašnjosti, ili možda budućnosti. mjesto niti jedno poznato. ali uvijek je prisutna voda. puno vode, poplava, močvara, rijeka, uvijek živa voda.
    imala sam svoj dio veza u životu. vrlo intenzivne, na emocionalnom planu. ali uvijek sam prekidala ja. iako još uvijek volim te moje drage duše. nije da sam odustala od traženja one prave, već znam da sam kompletna, ne osjećam potrebu za još nekim.
    sretna sam zbog moon. to je velika stvar pronaći dio svoje duše u drugoj osobi.

    subota je. prva slobodna nakon dugo vremena. cijeli dan se opuštam i ne tjeram se raditi ništa što mi nije drago. tilly i jerry spavaju ušuškani u toplini, a ja razmišljam. odmaram. ovo je subota osobođena od stresa!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 11 veljače, 2012 | Odgovori

  256. Hej haj svima 🙂

    Evo mene, samo na kratko, jer sam provela cijelo popodne uz računalo i jedva čekam, da ustanem (proučavala sam priave kao samostalni umjetnik, porezne obaveze, zakone i obrasce… osjećam se ovako: %P)

    Donadon, kužim te u potpunosti, meni je ljeto tako nesnošljivo kao tebi zima, volim ga u nekim stvarima, volim biti bosa, osjetiti toplinu na tijelu, ma volim i sunce, a tek svo divno voće i povrće kojeg ljeto donosi, mmmmm.. ali sve to izgubi čar ak sam samo 5 minuta na direktnom suncu između 10 ujutro i cca 6 popodne, jer me zaboli glava, pred očima mi se smrači, padam u nesvjest. Ali moram priznat, da je meni puno lakše, jednostavno ne idem van u to vrijeme ili se držim sjene drveća, obavezno šešir sa velikim obodom i flaša vode, lagana odjeća sa dugim rukavima i nogavicama i… trpim dok ne prođe.

    Evo ti jedan video da te malo ugrije: http://www.youtube.com/watch?v=MVzPz6OBgZI&feature=related

    Pusa i pozdrav svima :-))

    Komentar autora/ice moon | 11 veljače, 2012 | Odgovori

    • moon, natjerala si me da zaplačem.
      nije loš osjećaj. samo iskren. ova šuma izgleda upravo kao moje najdraže mjesto u proljeće, kad se tilly i ja šuljamo kroz šumicu uz dravu. i baš tako ja hodam gledajući u vis, visoke topole i ostalo drveće koje je tek istjeralo svjetlozeleno lišće, a tilly jurca uz moje noge za minijaturnim zmijicama, žabicama i kukcima u zraku.
      upravo tako izgleda. samo što nam ne svira vangelis, već šuma sama.
      hvala ti! ovo je bio preljep prozor u budućnost.
      ima nade da će i ovo proći!
      puse!

      Komentar autora/ice donadon | 12 veljače, 2012 | Odgovori

  257. Detox-
    “Užurban način života, loše prehrambene navike i stres”
    Potreban mi je detox, pod hitno
    I sve bi bilo u redu, da i to nema prizvuk neke totalne
    kemije i općeg zastranjenja
    Možda samo par sati zdravog sna svakog dana po par
    puta, dok ne napunim ćelije,
    a onda mogu opet ispočetka
    Izgorijeti
    I gorijeti i dogorjevati
    Lagano i sa stilom, sasvim
    Damski-

    Komentar autora/ice Čuvar | 12 veljače, 2012 | Odgovori

  258. Pahulje plešu pred prozorom, vjetar ih nosi lagano i u svim smjerovima, pokoja čak leti prema gore, pa se zavrti, pa nastavi prema dolje, ali tako polako, nikud im se ne žuri . Sve je bijelo i tiho. Doma je toplo, dala sam kruh u pećicu, dragi kuha juhu od buče. Mica spava pored kompjutera. To su mirisi i zvuci mira i ljubavi.

    Komentar autora/ice moon | 12 veljače, 2012 | Odgovori

  259. Komentar autora/ice Ivica | 12 veljače, 2012 | Odgovori

    • uuu, strašno!
      što se događa Ivice?

      Komentar autora/ice donadon | 12 veljače, 2012 | Odgovori

  260. O f..k*, a ja se pripremila na nešto ljepo, ljupko i nadahnjujuće.. Fakat Ivice, di ga nađe?

    Komentar autora/ice moon | 12 veljače, 2012 | Odgovori

    • Stvari nisu uvek onakve kakvim se čine 🙂

      Komentar autora/ice Ivica | 12 veljače, 2012 | Odgovori

  261. A ja sam našla ovaj video: http://www.youtube.com/watch?v=ydzvc-VIPoo&feature=related

    Upravo zadivljujuće da smisao svem sranju oko nas, uključujući i to, da su nas starci od dragog popljuvali, da smo totalno nesposobni jer za dvosobni stan u ljubljani plaćamo 380 eurov + 100-200 eura troškove i jer smo skoro bez posla…. Blago njima, po njihovom je život lak, završili višu školu, dobili posao u lokalnoj tvornici alata (teta je tajnica, striček je inžinjer), imaju redni posao i rednu plaću (cca 700 eura svaki na mjesec) i to već 40 godina, od staraca dobili parcelu i pola građe za kuću, koja btw. još nije čisto gotova, a dok su je gradili stanovali su u ogromnom trosobnom stanu koji su dobili od firme i otkupili ga za siću, te prije koju godinu i prodali (dragi i ja zapravo živimo već godinu dana od tog stana, jer su mu dio love dali u nasljedstvo). Uopće ne uzimaju u obzir, da smo i dragi i ja diplomirani (ja sam čak magistra iako mi to više šteti nego koristi), radimo kao crnci, prevodimo za siću (za 5, 10 i ako imamo jako puno sreće 15 eura na stranicu). Posla je jako malo, jer svaka šuša danas prevodi, engleski ionako svi znaju, a svi doseljenici iz bivše juge u sloveniji barataju i srpskim i hrvatskim i bosanskim (nema to veze što sam ja lingvist), a uglavnom se rodili u sloveniji i nikad iz nje izišli, jezika nisu studirali, al ionako je to sve isto. Nema baš nikakvog zakona koji bi zahtijevao minimum kompetentnosti za prijevod, sve je na izboru stranke, koja naravno, da će se odlučiti za poludebila s ulice i koji joj onako odokativno prevodi za 5 eura na stranicu (onako popodne ili čak na stalnom poslu jer većina ima stalni posao) a mi smo grozno uzvišeni jer tražimo minimum 10 eura za stranicu kvalitetnog prijevoda nad kojom probdijemo i po sat vremena…. A da i ne spominjem da dragom izdavačka kuća duguje više od 3000 eura, koja je između predaje prijevoda i isplate uspjela nestati, nema ih na službenoj adresi, stvar se vuče po sudu već skoro godinu dana. Da, smotani smo u pizdu materinu, jebote, ko nas je samo tako smotane i nesposobne napravio!!! Ispričavam se na riječniku, ali ne mogu vam opisati kako sam ljuta i iznervirana, da rođeni roditelji ne mogu shavtiti u kako teškoj poziciji smo i kako nas prca i društvo i država i politika i zakoni i sve je okrenuto naopako, pa uvjek im govorimo šta radimo i šta nam se događa i onda tako…. Joj, joj, pa stvarno, ta vlada i dnevnici i propaganda rade odličan posao kad ti vlastiti roditelji žive u balonu iluzije i ne vide dalje od svog uspavanog nosa!! grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr

    Komentar autora/ice moon | 12 veljače, 2012 | Odgovori

    • Moon evo ti snimka da te malo smiri…….

      Komentar autora/ice Ivica | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  262. Evo još jedan videić o tome šta i kako nam se događa: http://www.youtube.com/watch?v=k1hmoo3lnTo&feature=related

    A sad se idem maziti s mojim dragim, da ne mislimo na to kako nas naši starci doživljavaju kao nesposobne ljenčine.

    Komentar autora/ice moon | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  263. Prilično sam dugo ovdje. Svijest mi je stara.
    Ponekad, kad se skoncentriram mogu se vratiti
    paralelno na početak.
    Uvijek idem paralelno, jer obitavam uvijek u
    nekoliko svijetova
    Oni nisu i oni jesu – prošlost i budućnost, jer samo
    sam sada tu
    Svjesna.
    Ovaj je razgovor mnogo puta već vođen, između mene
    i Vas,
    Samo bili smo neka druga bića i imali smo neka
    druga poimanja
    Nisam;
    otkad je vremena, mada jasno čujem
    neki zajednički, nerazumljivi jezik koji;
    pak savršeno razumijem
    Osluškujem titraje
    Zemlja mi ih prevodi
    Pričam
    Sve, vremenom
    stvari koje ne razumijete
    a onda pričam i sa sobom
    Tužno je kad si sam
    i nemaš s kime to podijeliti
    A vremena je, beskrajno mnogo
    mada sve manje
    Moja snaga kopni
    Polako nestajem
    Misli su mi sve sporije, teže, rijeđe
    Ne napuštaju me svijest, ni mudrosti
    Samo mi se energija rasipa – zato
    znam da za Vašeg života napuštam
    Svijet kojeg je Vama suđeno da poimate
    Teško je živjeti u koži ljudskosti i biti
    Čovjek pred ljudima koji to nisu.
    A trebali bi biti.
    Sutra kad se probudim, bit će još jedan zemaljski dan.
    Obući ću svoju kožu, i bit ću kao Vi – lažna, isforsirana
    do temelja poljuljana osoba – čovjek;
    sa svojim usponima i padovima – to je definicija,
    zar ne?
    Tako ograničavajuće zgodno,
    lišeno svih objašnjenja i kvarova – prolazim i ja.
    Neprimjetno, i
    sasvim uklopljena u očaj.
    _______________________________________________
    “Tko si ti? Tko si ti da misliš da možeš drugima reći što misliš?
    I koga za to briga”, 07.09.2010. (Ovo gore bio je moj odgovor)
    ..a pitanje/a je postavila meni jedna (još uvijek)draga osoba..

    Komentar autora/ice Čuvar | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  264. Molba svima, nakon što pogledate ovaj trailer (ili još koji video o The Venus project i Jacque Fresco) zaustavite se za trenutak, zatvorite oči i zamislite svijet koji Jacque predlaže. Znam, znam.. pojavit će se milion: kako i još milion čak i ako je moguće, ne će uspjeti zbog političara itd.) ali probajte utišati sve protiv argumente, samo zamislite, to što on govori, ostvareno. Osjetite energiju tog svijeta, vibracije planete na kojoj su ljudi sretni, ispunjeni, planeta koja je i tehnološko i duhovno potpuno razvijena, vrhunska tehnologija bazirana, isprepletena i u sudjelovanju sa prirodom te socijalna struktura u kojoj svi imaju sve što mogu poželjeti i svi rade ono što vole, te time doprinose dobrobiti svih….. zadržite se u toj slici i tom osjećaju… kako vam se čini? Meni se sviđa i to jeako.. i osjećam se potpuno umirena i sretna..
    Mislim da je to transformacija koja nas očekuje ili čak, koja se od nas očekuje, jer napokon: misao=stvarnost i ako uspijemo u svojim mislima stvoriti takvu stvarnost, ona će se materijalizirati, jer to je jedna od osobina koju trebamo steći pri prelasku u Chrystal consciousness… sve što zamislimo – materijalizirat će se.. 🙂

    Komentar autora/ice moon | 13 veljače, 2012 | Odgovori

    • izgleda da smo obje pisale u isto vrijeme. vidim da te blues prošao.
      pogledala trailer. zamišljam takav svijet od malih nogu. i u mojim mislima on je već stvaran. sva ta riješenja koja nudi Venus project, već odavna znam. i zatvorila sam oči i zaželjela upravo to. da što prije počne. i ne brinem zbog zemaljskih moćnika, i briljantno zlih političara. baš me boli briga za njih, ili će se promijeniti, ili će nestati! u našem novom svijetu nema mjesta za zloću.
      mnogi će to pogledati, i sjetiti se da upravo takvo nešto žele. i tako će na kraju i biti. nema alternative.
      aktivacija dna je u tijeku. mijenjamo se. mnogi od nas su već i u finišu s promjenom.
      upravo o tome sam pisala. za sam ZA ovo. ne želim se boriti PROTIV.
      uostalom, samom svijesti o mogućnosti postojanja takvog svijeta, već smo jednom nogom kročili u njega.

      Komentar autora/ice donadon | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  265. ah, moon. potpuno te kužim. razumijem tvoj bijes i rezignaciju. koliko god se mi trudili da pokažemo svojoj okolini da je sve ok s nama, oni to baš i ne prihvaćaju.
    voljela bi da te mogu utješiti, ali mislim da tvoj dragi čini dobar posao po tom pitanju. ali razumijem. i čuvar isto tako, neshvaćena. svi mi.
    mene su isto nazivali svakakvom. prvo sam većini bila prostodušna, jednostavno zato što se ne želim opterećivati sa ovim malim sitnim glupostima, za koje većina smatra da su bitne za život.
    ja sam za sadašnji trenutak. uglavnom. ponekad i mene uhvati apsolutna panika i tjeskoba. (sad znam da su zato krive sunčane baklje) razmišljam o računima koje trebam platiti, o mučnom radnom tjednu koji moram odraditi, o svim onim ljudima koji su me na neki način ponizili u toku dana, ma uhvatim se ja na to samo tako! i onda kao i ti nađem način da se izoliram od svega.
    jer upravo sad, u ovom trenutku, ja sam ovdje na ovoj stranici s mojom obitelji. ti, franjo, ivica, čuvar, možda i tea ponekad baci oko na nas, u toploj sam sobi, moje životinjice su smirene i site, spavaju ili se igraju, ja zapravo u ovom trenu imam sve!
    to je jedan od razloga zašto me ljudi vole nazivati prostodušnom. kažu da mi treba jako malo da budem sretna.
    a koliko nam zaista treba?
    živjeti dan za danom, rješenja se uvijek na neki način ponude!
    barem je to u mom slučaju.
    e vidiš, iz tog razloga me opet neki nazivaju inertnom, jer ne istrčavam van na ulicu s bijesom u duši da se borim protiv te neke nepravde. i to je istina. ja se borim za pravdu, uvijek ZA!
    ne borim se s natpisima na nekim tamo štapovima, ne urlam pod ničijom zastavom. to mi je besmisleno.
    ja sam toliko ponosna na tebe, i na tvoj prekrasan život.
    ne mogu reći da bi ja voljela živjeti tvoj život. imam svoj, i sasvim je ok. i da baš bi bilo lijepo dobiti jackpot na lottu tako da ne moram više nikada brinuti barem o novcu, ali i ovako je podnošljivo.
    mislim da mi debeli bankovni račun, kompletno renovirana kuća i novi auto ne bi ni malo pridonjeli uživanju koje osjećam pri šetnji s mojom tilly uz dravu, ili kad ujutro dok si kuham kavu u kuhinji skužim da su afričke ljubičice opet u cvijetu, ili kad hodam bosa po mahovini i zurim u nebo i krošnju drveća. ili znaš one trenutke kad gledaš noćno nebo puno zvijezda, i one zaista postoje, sad, tu, i onda opet se osjećam veličanstveno, kao princeza svemira. ne kažem kraljica, jer zapravo osjećam prisustvo nečega puno većeg od mene, ali prijateljskog, roditeljskog. i to me čini princezom, ne kraljicom, još moram rasti i biti mažena i pažena od mojih dragih zvjezdanih roditelja i zemaljskih, naravno, još tako puno toga moram iskusiti, naučiti…
    i onda sam toliko ispunjena i sretna, da ti ne mogu opisati. znam da i ti imaš te svoje trenutke. za neke i znam. npr. kad plešeš i postaješ vjetrom. ili dok stvaraš, ili u naručju tvoj dragog muža.
    pusti neka prođe ta tuga i ljutnja kroz tebe. osjeti sve to, i onda samo pusti neka padne niz tebe, neka sklizne padne na tlo i neka tamo ostane.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  266. Moon, meni nije teško da zamislim taj novi svet, ne osećam protivrečnost, ali trebaće vremena da se sve to izgradi i kada bi ovog momenta počeli, tako da mi verovatno to nećemo videti za našeg života.
    Što se tiče Doninih bosih šetnji po mahovini ja moram da kažem da sam bos hodao po snegu 🙂 osećaj je neverovatan kao da hodate po peščanoj plaži sneg ulazi izmedju prstiju i miluje stopala samo što je hladno.
    Moon znam da nije lako i da treba preživeti ali sve će proći i živećemo uskoro u nekom boljem svetu bez ZLIH ČIKA
    Čuvar mi je ovde zaista najneobičnija jer uvek pluta mislima u nekim višim sferama postojanja i priznajem da je moj skromni um teško prati ali bitno je da smo svi tu i da podržavamo i razumemo i volimo jedni druge, jer na kraju samo nam ostaje ljubav, sve ostalo je nebitno i prolazno. A ne brinite za Teicu, ona budno motri na sve nas kao andjeo čuvar, samo toliko ću reći. Samo mi nedostaje Franjo, na kraju uvek završim sam u ženskom društvu hahaahh 😀 Tako mi je i u REAL LIFE-u
    Pozdravlja vas mali skakutavi, šumski vilenjak, poljubac 😛

    Komentar autora/ice Ivica | 13 veljače, 2012 | Odgovori

  267. 30.10.1997. (četvrtak/17:20)
    __________________________________________________________________________________
    JEDNOM, kada se sve zamrači i kada se ni zvijezde ne budu vidjele
    kada mrak poput paukove mreže tiho, ispreplatene, obavije naša preplašena, gola tijela
    I KADA, osjetimo hladnu samoću u našim dušama

    JEDNOM, kada nas probudi sivilo dana i kada iskričavo Sunce proviri kroz zastore, pozivajući nas u tamu
    kada zaspemo u grču tmine i sjena
    I KADA, ne budemo više mogli razaznati nježnost i čežnju u našim pokretima

    JEDNOM, kada se snenost uvuče u sve uglove našeg života
    kada magla bude cvileći oplakivala naša izblijedjela lica
    I KADA, se budemo osjećali strancima u svojim ljušturama

    JEDNOM, kada kiša bude padala danima
    kada gustoća smoga zatre sjaj u našim očima
    I KADA, onemoćalo budemo tražili utočište u ishlapjeloj snazi

    JEDNOM, kada budemo šetali ulicama promrzlog grada
    kada naši osjeti srca budu izgubljeni u nekom prošlom vremenu
    I KADA, panično budemo tražili sebe

    Shvatit ćemo da NAS ZAPRAVO, NIKADA NIJE NI BILO
    Pustinja nas je progutala, baš, kao i sva ostala ZRNCA PIJESKA
    Ne dopuštajući nam, da stignemo DO OAZE

    _____________ ______________ _______________ ______________ _____________ _________
    Ali, mi ćemo LJUBAVI STIĆI!!!!!!!!!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | 14 veljače, 2012 | Odgovori

  268. Koliko uspona i padova, u jednom času, dok traje jedan život..”sudbina” nam nije namijenila male uloge, a niti su nam ulozi jednostavni..al prijatelji moji dragi, osmjeh je naše neizostavno oružje (OBRANE).
    SVIMA po jedan osmjeh šaljem, velik kao Nebo blistav kao Zvijezde za novi dan i ljepši kraj tekućeg.

    Komentar autora/ice Čuvar | 14 veljače, 2012 | Odgovori

  269. Sretno Valentinovo svima :-))

    Nama je malo tužno, jer su nam xantiju jutros odnjeli u vječna lovišta… šmrc :’-(

    Komentar autora/ice moon | 14 veljače, 2012 | Odgovori

  270. Moon, i moja je “zvijer” u vječnim lovištima već 3 godine. Pa ne brini za malu xany, zvjerka će joj čuvati leđa.
    Inače, svima puno ljubavi svaki dan pa tako i danas.

    Komentar autora/ice Čuvar | 14 veljače, 2012 | Odgovori

  271. čudan neki dan.
    ljubav, osmjesi i tuga. sve zajedno!
    u ime ljubavi, svima šaljem energiju u obliku plavih srca!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 14 veljače, 2012 | Odgovori

  272. … sve je dobro, kad se dan završi duuuugim večerom uz irsku glazbu i ples…. još jednom sam osvokila publiku i sprijateljila se sa novim glazbenicima.. hehehe, imam više nastupa i više plesa nego u cijelom semestru sa bivšom grupom.. a ja mislila, da će mi biti dosadno 🙂

    Veeeelika valentinovska pusa svima i ja šaljem energiju u obliku plavih srca 🙂

    Komentar autora/ice moon | 15 veljače, 2012 | Odgovori

  273. U knjižnici posudila knjigu Drunvala Melchizedeka http://www.genija.com/knjiga.php?recordID=12 .. uživam u čitanju i šaljem pozitivne vibracije iz srca 🙂

    Komentar autora/ice moon | 15 veljače, 2012 | Odgovori

  274. moon, nisam ni sumnjala, da ćeš uspjeti i sama! i vjeruj mi da se radujem zajedno sa tobom! tako i treba, živjeti svoj život s osmjehom.
    vidiš kako si bolje prošla otkako si donjela bolnu odluku da odeš iz grupe!
    ja sam u nekoj vrsti vakuma. trenutno. pokušavam prepoznati emocije koje me ispunjavaju i želim ih se riješiti.
    samo kad bi napokon našla svoj pravi talent! nešto u čemu bi mogla biti bolja od drugih.
    u stvari znam što je to, ali …
    nisam još ovo nikome pričala, ali mogu vama. moja prijateljica, najbolja i najdraža, majka moje dvoje djece će najvjerojatnije otvoriti privatni vrtić. tu mi se pruža prilika da opet radim s djecom.
    bilo bi tako divno opet raditi s tim malim gegavcima. odrasli mi se nikako ne sviđaju.
    ZLOČESTI ČIKE I TETE!
    nekako kao da bezumlje vlada! ovaj snijeg je izvukao ono najgore iz većine.
    sad ulazim u onu kasno zimsku fazu kad imam osjećaj da umirem, da više nikada neću vidjeti sunce, zeleno drveće i travu, aaaaaaaa….
    patetično!
    uglavnom, moon, definitivno si bila u pravu što se tiče posla, a ja sam opet naravno, bila totalna naivka i blenton!
    i usput, gledala sam Drunvala na youtube. nisam još ništa čitala od njega.
    ma kažem ti, sad je ovo vrijeme kad ne znam kako da si pomognem. uvijek me ubije kraj zime!
    a ono što je Ivica izveo! bos po snijegu! bua! naježila sam se! brrrrr!
    dio mene je znatiželjan, a dio zgrožen! hehe! zima, zima, zube ima!!
    ma idem se maziti sa tilly! cijeli dan je bila sama. ne mogu opisati koliko je to moje psetance dobra dušica! i to je jedan od razloga zašto mi treba proljeće! da možemo opet na naše duge šetnje! ovako ne možemo. bole je nogice od hladnoće! mislim da je prekopirala moje osjećaje za hladnoću.
    idem se maziti s tilly!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 15 veljače, 2012 | Odgovori

  275. Donadon, ne mogu ti opisati koliko mi je žao, da posao nije ispao pravi, baš se činilo da si našla nešto što te veseli i ljude koji to cijene.
    Ja sam baš danas bila na razgovoru za posao: predstavnik na destinaciji mediterana – uopće nije posao za mene (zamisli mene gdje trčim naokolo po grčkom ili čak egipatskom suncu (možda u drugoj dimenziji.. i vjerojatno jer bi kroz pola sata umrla od sunčanice) i od jutra do sutra (uključujući i partijanje po noći) razmaženim turistima skačem na svaki mig… Al prijavila se, jer je mama od dragog poslala link i oboje smo se prijavili.. mene pozvali na razgovor, dragog nisu (šta mi je grozno nelogično jer dragi govori engleski, francuski i talijanski, a ja samo hrvatski i engleski – pored slovenskog naravno..). Uglavnom bull-sheet wrapped in some more bull-sheet.. ono totalno grozna energija od ljudi, pa neki tamo šefek, gdje vidiš kako mulja i laže i vidiš kako se patetično trudi da bi izgledao kao da je najiskrenija osoba na svijetu..

    A 21 imam još jedan razgovor za posao i taj me jako privlači, malo je neobično i totalno neskladno sa mojim obrazovanjem, ali pisalo je da ne treba nikakva iskustva ni obrazovanje pa sam se prijavila: salon za podmlađivanje https://rijecan.wordpress.com/2011/09/05/cudaci-ludaci-ili-samo-posebni-njena-prica/#comments. Privukli su me jer im program temelji na nano masaži, prenošenju vibracija, rada sa životnom energijom qi i kvantnim poljima… Brine me jedino što na web portalu poslovnih subjekata firma ima dva računa od kojih je jedan blokiran a jedan zatvoren (šta obično znači da su neš muljali i sud im je blokirao račun), što znači da bi mi se moglo desit da radim i čak uživam na poslu i u poslu, al ne dobijem denarčke…

    Uglavnom… ići ću i probat srcem nekako ispipat…

    Donadon, držim palčeve za vrtić 🙂

    Gdje su svi ostali: Franjo, Cresa, Teja, Ivica, Čuvar…. ?

    Komentar autora/ice moon | 15 veljače, 2012 | Odgovori

  276. Ej ekipa,, kaže meni moj prijatelj jučer (ima 4 i po godine) ničim izazvan: ” Znaš da su anđeli bijeli i imaju lijepa preljevajuća krila?” ja kažem, znam ljubavi, i ono da ga malo potaknem da kaže još nešto na temu, pitam ga: a ti ih vidiš non stop, kaže on meni: “Ne, baš si šašava, zar si zaboravila da su oni prisutni u svim dimenzijama i svjetovima istodobno, tako da se i ne mogu baš uvijek vidjeti, samo malo.” Ja se smijem i kažem mu da valjda sam to nekako smetnula s uma. A on se naglo uozbilji i pita/kaže: “Ti znaš da je njima svima tata Bog” i ušuti, blaženo se smješkajući. Ja kažem, znam , a kako ti to znaš, baš ga volim zezati..i on to zna i sad me gleda milo i smješi se i kaže: “Znam jer znam.”
    Uglavnom, jučerašnji dan nakon razgovora s mojim malim/velikim prijateljem prošao je blaženo. Mislila sam na svih vas pa vam i sad šaljem zdrave i pozitivne vibracije.

    Komentar autora/ice Čuvar | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  277. Aheemm….ovih dana sam se osećao malo isrpljeno i umorno. Sklon sam melanholiji, a nekad me depresija ščepa u svoje kandže tako da joj se ne mogu otrgnuti. Volim zimu, ali mi je nekako život monoton, jer kao da živim u zamrznutom vremenu, obzirom da nemam posao niti ikakve obaveze svaki dan mi je isti kao i prethodni. Ne znam nikada ni koji je dan niti koji je datum, sve se vrti u krug. Moon divno je to što imaš taj intervju za posao i mene lično jako zanima iseljivanje organizma a ne odlazak kod onih kasapa kada nam nešto fali. Naša “PRIZNATA” medicina se uvek samo bavi posledicama ali ne i uzrokom a to nije onda izlečenje već guranje problema pod tepih. Naišao sam na neke snimke o kristalima i njihovim svojstvima, zanimali su me i ranije ali to je bilo mnogo pre nego sam imao komp i internet a u biblioteci se nikada nisam setio da tražim knjige o tome, mada mislim i da ih nemaju. Saznao sam takodje i za Orgonit, mislim da se tako zove. Možda ste čuli?? Ako niste evo u čemu je fora, metalni opiljci i kristali se redjaju u odredjen šablon u kalup koji povezuje smola. Liči na musaku hahahh smola pa kristal pa opiljci i tako dok se kalup ne ispuni. Svrha mu je da svu negativnu energiju preobrazi u pozitivnu, naučno je dokazano.Jedna stvar me zbunjuje kada je 2012 u pitanju video sam intervjue raznoraznih ljudi koji svi tvrde da su u kontaktu sa nekim višim entitetima ali njihove teorije se razlikuju svi se slažu samo u jednom da se zemljina vibracija menja ali to je sve ostale pojedinosti su totalno drugačije. Ako svi tvrde da su u nekom kontaktu sa bićima ili silama koje znaju šta će se desiti zar onda i njihove priče ne bi trebalo da budu iste? Ak se setim još nečeg relevantnog u toku dana bum dopisao 😛

    Komentar autora/ice Ivica | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  278. Joj Čuvar, hvala ti, danas trebam pomoć izvana… Mene je danas probudio jedan od onih napada anaksioznosti i sjedi mi na ramenima i kopa noktima oko srca i ne da mi ljepo disat, zato sam nervozna i najradije bi grizla sve oko sebe. Užasno me nerviraju sve te nepravde i koliko got se pokušavam umiriti i fokusirati na blaženu budućnost, sve što se događa u sadašnjosti (to bolno traženje posla, neiskreni ljudi, nepravedni uvjeti, dvojni standardi, sva lova koju nam duguju i to da nas zato starci gledaju kao dva nesposobna idiota) sve me to razdire i najradije bi se zavukla u neku rupu i plakala dok ne zaspim i spavala dok se svijet ne promjeni.

    Komentar autora/ice moon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  279. Za donadon (a i sve ostale): http://www.youtube.com/watch?v=3_JsZZwxYZ4

    Komentar autora/ice moon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  280. Hej Moon ludice, ali svijet se mijenja i to je dokazano, vidi samo kako se ova naša mala grupa širi i kako je to lijepo.
    Sad sam na poslu, radim od 08 do 16, i moj je dragi došao do mene samo da me poljubi jer sad u 13:30 odlazi na brod..tako da me je i on JAAAKOOO oraspoložio, pa ti ja šaljem sve svoje predivne i smirene misli da ti budu na pomoć.

    Komentar autora/ice Čuvar | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  281. Ivice, budi manje Kay a malo više Gerda i sve će bit ok, danas malo zezam, ne ljutiš se ?!!!

    Ono, nekako sam se napunila stv.dobrim vibrama i sva prštim i šaljem vam ih svima.
    Pozdrav!

    Komentar autora/ice Čuvar | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  282. hehe! spring has sprong! kad to izgovoriš zvuči kao da se lončići sudaraju! ali je lijepo. i probudi to u meni čudovište, i nekako kao da gledam u pozadini slike šparoge koje niču i probudi se gladna beštija u mom stomaku! vidim te krasne mirisne biljčice kako se kuhaju u slanoj vodi, osjećam njihov miris i sline mi cure! joj! baš sam prasica!
    ja sam danas bolje. jedva da je nešto padao snijeg. svi oko mene muku muče s skidanjem snijega sa krovova, ali ja nemam taj problem. moj snijeg će biti još dugo tu. obzirom da sam u sjeni jedne velike zgrade, te je kod mene uvijek malo hladnije.
    čuvar, potpuno razumijem. moja leica je sad skoro dvije godine. još uvijek nam gleda iznad ramena i priča s anđelima. i uvijek mislim kako su najčistiji i najpraviji (znam, to nije prava riječ!) primjeri ljudske vrste. ono što ljudi zapravo i jesu. jednostavni, znatiželjni, razigrani i veseli. dok nas ne strpaju u kutije, stave naljepnice i odlože u arhivu koja se zove život.
    zato se ja još uvijek često igram. pjevam s klincima dok sam u šetnji na ulici. penjem se na drveće (ono niže!), glupiram se kad god imam prilike. kažu mi da sam djetinjasta. paa, ja to prihvaćam kao kompliment.
    a ivice, što se tiče orgonita, ma, naravno čula, čitala, gledala, i naraavno da ga želim napraviti. ali… malo sam smotana po pitanju nabavke potrebnih elemenata. mislim, kak to, dođeš u dućan i kažeš: “molim 20 deka metalne piljevine i pola litre tekuće prirodne smole!”
    to me uvijek zbuni. gdje da nabavim to? i gdje da nađem potreban kristal? možda ga već i imam kod kuće ali neznam da je to to.
    hm. znaš, prilično sam spretna, i većinu popravaka sama izvodim na kući. od zatvaranja rupa na krovu ili bojanja prozora. haha! da samo vidite moje prozore! prije nekoliko godina sam otkrila fen za skidanje starog laka s stolarije. hahaha! i naravno zaboravila na činjenicu da staklo baš najbolje ne reagira na vrućinu. i tako ja samosvjesno krenem u posao, ljudi me pitaju: “znaš li što radiš?”
    “pa naravno!” hihihi! ma nemam pojma, ali baš je zabavno! i naravno, sad mi je većina prozora napukla, zaljepila sam to sa superljepilom, a kad napokon odlučim onda ću window bojama nacrtati neke vitice i cvjetiće preko pukotina! kreativna žderačica šparoga!
    i ajmo natjerati franju da se javi! ja počinjem prva! dosta je tišine, dovoljno se odmarao od nas i vrijeme je da se javi!
    FRANJO JAVI SE!!!!!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  283. Dona što se tiče konkretno metalnih opiljaka kažu da se može koristiti i žica za posudje iz marketa, jer i to je metal.
    A glupiram se i ja i verem po drveću i meni kažu, zameraju da sam detinjast i neozbiljan, posebno moj psihić koja kaže ” Moraš da se uozbiljiš i odrasteš” ali ja niti znam kako niti to želim. Uvek nam neko govori šta i kako treba.
    Čuvar – naravno da se ne ljutim ali ovaj Kay još nije završio svoju ledenu slagalicu, još uvek tražim zadnji deo. Muči me ovih dana nostalgija za domom, znam da zvuči glupo ali neko vreme me već muči osećaj da se želim vratiti kući a to nije ovde na planeti Zemlji. Ne znam gde je ali se ovde nikada nisam osećao udobno u svojoj koži. Pozdravlja vas mali šizovreničar iz relama snova *_*

    Komentar autora/ice Ivica | 16 veljače, 2012 | Odgovori

    • Komentar autora/ice Ivica | 16 veljače, 2012 | Odgovori

      • jako lijepa uspavanka, ali sličica… joj! strašno, ali podsjetila me na jedan od mojih najdražih filmova: Stigmata. si gledao? ako imaš prilike svakako ga pogledaj. stravično dobar! s patriciom aryquete.

        Komentar autora/ice donadon | 16 veljače, 2012

    • ok. opet – i ja isto! onaj osjećaj, kad imaš potrebu zbrisati glavom bez obzira i ne gledajući na druge s ovog smiješnog plavog kamenčića koji se vrtoglavo obrušava oko sunca!
      ta nostalgija, za domom, uuu… strašno jaka! oduvijek gledam ljude kao stranu vrstu. imam osjećaj kao da sam neka vrsta promatrača, relativno objektivnog.
      barem jedanput na dan poželim da se vratim kući. ova gravitacija me ubija!! sve je pregusto! nekad nemam zraka. ali odlučno odbijam ići dok ne obavim sve ono što mi je zadatak! jer znam da na kraju ipak ću otići. to mi je neka vrsta utješne nagrade, ok, užasno je, teško je, boli, ljudi su ponekad prava gamad, nemam baš neku blistavu budućnost u ovom svijetu, ali doći će dan kad ću napokon dobiti zeleno svjetlo i moći ću se vratiti. a do onda…
      znaš, kad se vratiš kući, i tamo gdje je vrijeme mekano kao vata, gdje si napokon ono što zapravo jesi, ovo vrijeme na zemlji izgleda kao dvosatni film u kinu. ali dok smo tu, vrijeme…
      e upravo zato mrzim linearnost vremena! odnosno taj način mjerenja vremena. tu opsjednutost sekundama, minutama, satima!!!
      mislim, ne znam gledaš li ti nekad sport? i one izuzetno glupave pobjede, kad neke face pobjede neku drugu facu za stotinku sekunde!!!! nije li to bolesno?
      ali evo dok se ne vratimo kući, čučati ćemo ovdje na ovom kamenčiću i učiti!
      i ne slušaj ovu tvoju psihičku! ma daaaj! uozbilji se! aha, kak da ne! neka si ona priušti nešto od one svoje kemije koju dila ljudima i malkice se opusti i uživa u životu, baš kao što to djeca znaju raditi i bez kemije!
      i zaboravio si proderati se:
      FRANJO JAVI SE!!!
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

      • Gledao sam ” Stigmatu”, filmovi takve vrste su nešto što uglavnom i gledam a okultno, ono što nam je nepoznato, onostrano je neka vrsta moje opsesije, to je srž mog bića, duhovi, drugi svetovi i dimenzije, svet mrtvih je nešto što sam uvek osećao podjednako stvarno kao i ovaj svet. Kada sam bio klinac i saznao šta je to smrt u početku sam se bojao jer sam mislio da smrt mora da boli, kada sam naučio da nije tako postala je moja opsesija.

        Komentar autora/ice Ivica | 16 veljače, 2012

  284. Hej haj svima… ja sam još u dperi, čisto malo… s dragim smo se pokefali, naljutio se jer sam mu prigovorila što je previše namočio rižu (znam, glupo totalno) al baš sam bila grozno razdražena i sva nervozna i onda sam se naljutila jer se on naljutio i zaderao na mene (inače to nikad ne čini) i obično kad je netko od nas nervozan (a on je puno češće nego ja) to objevimo i zamolimo onog koji nije nervozan, da malo spusti prag osjetljivosti i ne zakači se za svaku glupost koji nervozni izjavi. I to djeluje i bilo mi je baš žalosno, kak nije mogao biti malo strpljiviji, pogotovo što nisam često u takvom stanju i što sam ja prema njemu puno strpljivija kad je on u ”grizo bi sve oko sebe” raspoloženju.. I cjeli dan mi je totalno glup i bezveze.

    Ivice i ja sam čitala o orgonitu, Krešimir Mišak je imao emisiju i opširan blog o tome. Čak ima i za kupit http://indigo-svijet.hr/proizvodi/orgonski-uredaji/ al ne znam, čim je sve tako komercijalizirano i netko iz tog pravi dobar biznis, meni se čini da tu nema dobre energije.

    A našla sam o orgonitu i ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=DtVqsr4-CWQ&feature=related , preporučujem, da pogledate sva 4 videića od početka http://www.youtube.com/watch?v=xoUOn4Vbrz0&feature=related

    Komentar autora/ice moon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  285. Donadon, možda ovo pomogne: http://www.orgonite.info/how-to-make-orgonite.html

    Razmišljam koga poznam ovdje, da bi se toga uhvatio.. ja sam u stanu i nemam baš uvjeta, a i totalno sam smotana zatakve stvari, ide mi umjetničko stvaranje i čak sam spretna u sastavljanju raznih polica i stolova, ali već zabiti ekser u zid završi sa vrlo čudnom oblikom eksera pod vrlo čudnim kutom i prevelikim rupom oko njega…

    Komentar autora/ice moon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  286. A bilo bi genijalno kad bi napravili chembuster, kod nas špricaju nesmiljeno, prije su samo po ljeti sad već i u proljeće i u jesen, pa i po zimi, čim je ljep dan, nebo cijelo u progama i iksevima, ništa čudno da smo svako toliko nervozni i iscrpljeni.

    Komentar autora/ice moon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  287. misliš na cembuster od orgonita? a, to bi bilo fantastično!
    zamisli svu ovu negativnu energiju pretvoriti u pozitivnu! naježim se od same pomisli!
    da, moon, ja sam ti sam svoj majstor! manje-više! tata me je naučio hrpu stvari, puno toga sam naučila sama.
    nisam neki inovator, da sama smislim neki projekt, ali daj mi materijal i shemu, i nema problema! a nekad ipak moram improvizirati, i što je najluđe u cijeloj priči, moje improvizacije obično se pokažu dugotrajnije nego “prava” rješenja. tehnika mi nije strana, samo kažem, prilično sam smotana po pitanju nabavke. naime, zaista mrzim ići u trgovine. i ne snalazim se baš najbolje u njima. prebrzo me zamori sva ona hrpa stvari. tako da ako idem u malo veću trgovinu mogu ići samo ciljano. s papirićem i popisom! inače ništ od posla! čim uđem unutra odmah zaboravim po što sam došla, i onda me privuče neka boja ili oblik, bez obzira što to bilo i puf! nestala misao, onda me uhvati panika, i moram što prije izaći van.
    ivice, i sama sam imala priliku iskusiti “smrt”. i zaista nije uopće neugodno. zapravo, vrlo lijepo iskustvo. ali kao što uvijek kažem, mi smo u misiji! neki zadaci su pred nama, a možda su već i u tijeku, ali mi još nismo svjesni toga. zato sada učimo, pripremamo se.
    i mi ostali smo bili u tom svijetu u kojem si ti sada. bez posla, dani stopljeni u jedan neprekidan dugački dan. čini ti se da je besmisleno, ali zapravo nije. samo budi ivica! savršen kakav jesi!
    pozz!

    Komentar autora/ice donadon | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  288. pozdravljam sve,posebno novu raspjevanu “članicu” Čuvar,neformalne grupe indigo-kristal!
    do prije neki dan nisam posječivao blog tako da sam se jako iznenadio onaj dan kad sam vidio koliki ima broj postova.
    nepročitane postove,komentare, pjesme morat ću pročitati u ratama.

    u početku ovog mjeseca satrli me nepodnošljivi napadi depresije,ipak zadnjih dana uspio se malo srediti. ne bi život toliko bio zagušen kad bi ljudi bili imalo razumniji da budu u stanju vidjeti dalje od nosa. što li samo ljudima zaokuplja pažnju, kakvo besmisleno vrednovanje stvari,nevjerojatno.
    priznajem smučiva mi se slušati i gledati to svaki dan. ne znam kako vama, ali meni se čini kao da sam već podosta vremena na rezervama snage i strpljenja. prikovan zbog obaveza prema starcima koji takoreć svemu daju trajan otpor nemam ideje što i kako učiniti da promijenim trenutno stanje. ja ne znam,onako kad promatram ljude,njihovo ponašanje, pa to se kreće i ponaša sumanuto ko bez mozga,mehanički maltene.ne znam vidjet ćemo što dalje…

    he kad bi ono bilo što srce je snilo, gdje bi bio nam kraj!, ni nebo ne bi nam bilo granica.

    dragie mojie srdačan pozdrav! http://www.youtube.com/watch?v=TJzGumTTtcU&feature=related

    Komentar autora/ice Franjo | 16 veljače, 2012 | Odgovori

  289. Franjo, vratio si se 🙂
    Ma svi smo nešto u depri al daj, nemoj prestat dolazit on-line, dovuci se do računala i napiši bilo što, samo javi, da si tu. Zato smo svi tu, da dijelimo i tugu i radost, a još je Jova Jovanović Zmaj mudro opjevao:
    Koji ima dobra druga,
    ne boji se očajanja
    podeljena tuga
    upola je manja;
    podeljena sreća
    dva puta je veća.
    J.J. Zmaj

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  290. Franjo pozdrav ne daj se smesti i odj…od sebe sve nepoželjne, koji samo turaju svoje nosiće u nešto što ne kuže, al i dalje žele naći neku rupicu i primirisati. E pa neće moći ove noći!!! Hihihi
    Lijepi pozdrav i svima ostalima!

    Komentar autora/ice Čuvar | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  291. E joj, kad ja poludim, bit će svega!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  292. Ljudi, ajmo nešt skemijat i nać se… na nekoj geografskog točki jednako udaljenoj od svih.. a relativno dostupnoj svima…. na proljeće ili u ljeto???

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  293. Ili čak i prije… Što vam srce kaže?

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  294. Ne morate da gledate ceo snimak jer je dugačak, ali jasna će vam biti slika posle nekoliko prvih rečenica. Da li je moguće da postoje toliko glupi ljudi na obe strane i oni koji misle da će uz pomoć neke rarobne reči steći nekakvu moć i oni koji smatraju da su meditacija i komunikaciija sa višim entitetima od sotone hahahahah. Moram da kažem da sam se prvo nasmejao kada sam čuo uvod. Sve su pomešali i izbrkali…. 😀
    Moon ideja je divna, čini mi se da ste o tome raspravljali i na vrhu ove stranice, ne bih da ispadne da kukam ali meni lično je to nemoguće, a moja podsvest nije dovoljno moćna da mi obezbedi način da to i ostvarim. Čitao sam dosta knjiga o raznoraznim tehnikama kako možemo da naučimo da naša podsvest radi u našu korist, ali ja mnoge stvari prvo ne praktikujem jer sam lenj a drugo nemam dovoljno vere u sve to iako sam imao pozitivne primere u svom životu i kako vreme prolazi sve lakše i brže mi se manifestuju neke stvari u životu, ali ja ih smatram dovoljno malim i skromnim da bi bile moguće. A ovo putovanje mi deluje previše ambiciozno za moj mali um.
    I da Dona pomenula si nešto o sportu, ne ne pratim niti jedan sport nisam nikada razumeo to oko navijanja i tu opsesiju i rivalstvo. Volim da gledam skijanje i skokove i umetničko klizanje. Tu se ne vidi direktno nadmetanje takmičara a i zanimljiva mi je dinamika pokreta tela.

    Komentar autora/ice Ivica | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  295. hej čuvar! hajde poludi, pa da se dogodi svašta!
    ja kada poludim obično se dogodi svašta, ali uglavnom ne u moju korist.
    franjo, tako mi je drago vidjeti tvoje riječi. ok. neću te više gnjaviti. samo sam željela vidjeti jesi li tu. i kako si.
    i ja sve više imam potrebu opet se sakriti od svijeta. ljudska glupost, bahatost i ružnoća su sve jače. ili smo mi sve više osjetljivi na sve to. nemam pojma. da mi je zaspati i ne buditi se do proljeća.
    moon, ambiciozno! bojim se da je moj problem sličan ivicinom. no tengo dinero! haha! trenutno sam u kemijanju kako da ostvarim golo preživljavanje. nekako mi se omililo grijanje i stuja.
    ma neću kukati! nadajmo se, jednog dana, barem da bude uskoro. možda na Rastokama? čarobno mjesto!
    umorna sam. duša mi je natopljena tugom i rezignacijom. da me barem oće ovi marsovci pustiti na miru! kao da ih iritiram samim svojim postojanjem. boli. zaista fizički boli. mislim da sam ovaj tjedan omršavila barem dvije kile.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  296. Ivice dragi, ako je tako, reci gde si, doćemo mi do tebe 🙂

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  297. Eh opet smo donadon i ja pisale u isto vrijeme, pa tek sad vidim post…
    Joj kužim vas ljudi, ja sam juče bila isto takva, najradije bi si iskopala rupu u zemlje negdje u šumi u planini, navukla si u nju lišća, pokrila se i spavala kao mali medo dok se svijet ne promjeni. Ali čini mi se, da to nije opcija… Juče sam bila očajna i depresivna, ljuta na svijet, ljuta na svemir što to dopušta i imam takvih dana, traju dan, dva – tri, a onda se sljedeće jutro probudim i vidim samo da je svijet išao naprijed takav kakav je. Jedina promjena je, da kad se isplačem, izvičem, izljutim i isprotestiram sve što me boli, osjećam se lakše, svjetlije i više puta sam nakon takvog ”demanda” prema svemiru, dobila dragocjene darove i čini mi se što je očaj bio dublji, adr je bio veći (npr. kad sam po faksu godinu i pol dana zaglavila sa mojim starcima u malom stanu, došla sam do točke kad su me trenuci dijelili od toga da si oduzmem život, plakala sam svaki dan, udarala sam se po nogama, da sam imala masnice i grizla si kožu do krvi, jer je bol duše bila tolika, da sam si instinktivno nanosila fizičku da bi utišala duhovnu) i to je trajalo danima. Dala sam svemiru posljednju molbu, poslala sam prijavu za dom posljediplomaca i zaključila, ako ga ne dobijem, smatraću to kao znak, da si mogu oduzeti ovaj život i vratiti se k izvoru. Tjedan dana kasnije, dobila sam dom za posljediplomce u ljubljani. Os 150 prijavljenih ljudi, primali su 34, ja sam bila 28 na listi (konkurencija je vjerujte mi bila jaka, nisam imala sve desetke (ok imala sam samo jednu 9) i nisam imala nijedan znanstveni rad objavljen) za mene je to bilo čudo i to veliko. Stari mi je dao nešto love, amlo sam raduckala preko student servisa. Slijedio je dug miran period u kojem sam se preporodila, stupila u kontakst sa svojim sjećanjima iz predhodnih života, upoznala jednog divnog indijanca (grandpa Gene – pisala sam o njemju u gornjim postovima). I taman, kad se preiod koliko sam smjela biti u domu bližio kraju (godinu i pol dana), decembra sam upoznala mog dragog, aprila se preselila k njemu.

    Poanta priče, to nije jedini, a sigurna sam ni zadnji primjer malih i velikih čuda u mojem životu, mogla bih cijelu knjigu napisati… bit je, da poslje svake ”duboke boli” mama zemlja i tata nebo odgovore na moju bol i baš kao što roditelji utješe dijete koje je palo i udarilo se, tako i ja dobijem zagrljaj, utjehu i ”slatkiš”.

    Jedini način traženja na koji svemir ne odgovara je zahtijevanje. Bolna potreba ili pozitivno očekivanje, oboje djeluje, pitanje je samo šta vama bolje paše.

    Primjera radi, nakon mojeg plakanja juče, danas su nas pozvali na jedan sastanak u nedjelju, jedne grupe ljudi, koja pokušava stvoriti prvo eko selo u sloveniji http://www.ekomagazin.si/Samostojne-vsebine/osebno/Srecko-Vrzel-Snovalec-nase-prve-ekovasi-pri-Sv_-Trojici.html … možda bude nešto za nas..

    U svakom slučaju, nakon jučerašnjeg čišćenja, osjećam se lakše i nekako imam više vjere.

    Preporučujem vam da potražite knigu od Drunvala (njegov web http://www.drunvalo.net/) ne znam da li ima prevedena na hrvatski, ja imam slovensku: Kako vstopiti v sveti prostor srca, piše o nevjerojatnim stvarima..

    Uf… koliko sam napisala 🙂

    Poanta svega je, i ja osjećam grozotu oko sebe i meni se čini da je sve gušća ili da sam ja sve osjetljivija, ali čuda su moguća, šta više, mi smo odabrani da ih prizovemo i zato vam šaljem veliki svijetli val enetrgije iz srca.

    Praktično gledano, ajmo ovako, Ivice čini mi se da si negdje u srbiji, mi koji imamo nešto love, možemo svatko dat po dio i poslati ti za kartu, Donadon, ti si u Osjeku i ako dobro razumijem imaš kuću u kojoj bi se za silu svi nekako stisnili za koju noć… Ljeto je pred nama, ajmo si priuštit pravi odmor… Sve se da dogovorit, ako me lingvistički sluh ne vara, Čuvar je negdje s mora, Franjo blizi zagreba, za Teju jedino ne znam, Cresa je u Zagrebu, dragi i ja svakako moramo preko zagreba ak idemo dolje, pa se možemo nać u Zg, natrpamo se u auto i k donadon na vikend, naravno ako nas donadon hoće primiti 😉

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  298. PS Svi koji su zainteresirani za ideju, nek mi pišu na neelanna@gmail.com (da ne iznosimo previše podataka on-line)…

    Komentar autora/ice moon | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  299. moon srce vuče,al da pričekamo da nam sunce obasja naše sjeverne geografske širine?

    donadon ne gnjaviš me ni najmanje! zašto bi? uistinu znaš odabrati izuzetno mjesto!!!
    http://www.slunj-rastoke.com/

    čini mi se, da tvoj lik mi se predočuje u ne baš jasnim konturama. reći ću ti kako izgleda: lice ti vuče na okruglo,lijepo,gotovo anđeosko (ili je). kosa vitičasta,(vijugavi prameni kose,umjereno kovrčava), boja kestenasta (otprilike), gušća je, osrednje dužine, više kraća, e u ovo nisam sasvim siguran.

    ovakav izgled lica viđam već nekoliko puta, prate ga fine i vrlo ugodno ispunjavajuće ene. prvi put negdje prije 10-12 dana, u međuvremenu, i večeras. oko kojim ga vidim vjerojatno je duhovno oko s ne baš jasnom i širokom mentalnom slikom. o čem’ se god radi plijeni mi pozornost!

    Ivice kako si? pročitao sam tvoju priču kada sam je dobio na mail.
    Čuvar, ti si ok pretpostavljam?

    Komentar autora/ice Franjo | 17 veljače, 2012 | Odgovori

  300. Apsolutno se slažem, zato sam predlagala ljeto… a to će doć brzo, zato bi bilo ljepo, da se dogovorimo, kad svima najbolje paše, da si radni dio eventualno uzme koji slobodan dan i slično…

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 18 veljače, 2012 | Odgovori

  301. Ne znam kako vi, ali ja se bolje osjećam, već samo s tim, da postoji mogućnost, da se nađemo. Svijet je glup, ali baš me briga, ja ću naredne mjesece preživjeti u blaženom iščekivanju susreta s vama 😀
    A uz to je i baš ljepi dan, vani je sunce i miriši na proljeće 🙂

    Komentar autora/ice moon | 18 veljače, 2012 | Odgovori

  302. OK…Franjo zbunio si me….ti si oformio ovaj sajt? Jer sam slao samo priču na e-mail sajta.

    Ovo je snimak koji sam davno video i rasplakao me je, ali tužno je i to što će svi ti političari reći ” Jao kako je slatka i pametna, pa i u pravu je” a onda će već sutra sve zaboraviti i nastaviti po starom, jer EKONOMIJA NE MOŽE DA TRPI!! To su bile reči nekog američkog predsednika, ne znam kog, kada su mu rekli da fabrike moraju da smanje emisiju štetnih gasova koju otpuštaju u ozon, a to bi značilo i prestanak radova nekih fabrika. Ali EKONOMIJA NE MOŽE DA TRPI! A što će njegova praunučad možda u budućnosti morati da nose gas maske kad budu hteli izać napolje to nema veze. Važno je da on sada ima svoj Rols-rojs i veliku vilu i debeli bankovni račun itd…

    Komentar autora/ice Ivica | 18 veljače, 2012 | Odgovori

    • ne nisam ja. priče se valjda automatski preusmjeravaju na sve naše mailove ili ih preusmjerava tvorac ovoga sajta, Rječan.

      vidi ti što “pametan” svijet radi, pili granu na kojoj sjedi, unatoč alarmantnom stanju na planetu. da nešto kažem nemam više želje, jer što god kome govoriš u njihovim očima ispadaš smiješna budala. trudim se solo nešto učiniti koliko mogu i znam kad mi se ukaže prilika: a oni (i dobri ljudi,ali na žalost nemarni) kažu mi ma što ćeš ti učiniti, pogledaj svi rade tako kako rade, džabe ti to. moj automatski odgovor: radit ću to tako, pa taman bio jedini na svijetu koji to radi!
      prepreka da napravim nešto više su i moji stari. ljute se kad odbačano smeće donosim kući……..

      najviše me raduje,iznad svega kada uspijem učiniti nešto konkretno.
      evo primjera:http://www.pustolovina.com/index.php?option=com_content&view=article&id=106:talijanska-invazija-na-ptice-pjevice-u-lici&catid=43:vijesti&Itemid=64
      koliko god su mi dani bili mračni nisam se mogao miriti da ovakvi monstruozni činovi obavljaju /odvijaju se neometano od strane zakona! prije svega zahvaljujući gosp. Miji Jaiću stvar se preokrenula u pozitivnom smjeru….

      poslani mail
      ja:

      Poštovanje!
      Ovaj mail šaljem na više adresa (Upravu za zaštitu prirode i Upravu za inspekcijske poslove zaštite prirode) u nadi da netko od mjerodavnih iz uprave poduzme neke odgovarajuće korake u sankcioniranju i sprečavanju zločinačkog akta nad faunom Like (pretpostavljam i šire od ovog područja).

      Hvala!

      odgovor od poštovanog Ilića:
      Poštovani,

      Zahvaljujem Vam na dostavljenoj informaciji. Nažalost, članak je star više od godinu dana, no svakako ćemo stupiti u kontakt s g. Jaićem kako bi dogovorili da nas ubuduće kontaktira kad primijeti sličan slučaj.

      Ovom prilikom Vas želim informirati da je u proteklom razdoblju inspekcija zaštite prirode u suradnji sa policijom imala niz uspješnih akcija kad je u pitanju lov pomoću vabilica (Osječko-baranjska županija, Vukovarsko-srijemska , Virovitičko-podravska) pa se nadam da ćemo ubuduće uz pomoć dojava građana i na području Like imati rezultata.

      Još jednom, hvala na suradnji.

      Lijep pozdrav,

      Krešimir Ilić

      Inspekcija zaštite prirode

      Komentar autora/ice Franjo | 18 veljače, 2012 | Odgovori

    • ivice, ne znam kada sam toliko plakala, kao sada.
      ne osjećam bijes. samo ogromnu tugu. svi su svjesni, ali ne mare.

      Komentar autora/ice donadon | 18 veljače, 2012 | Odgovori

  303. moon, koliko li si ti zagrijana za susrete! što ukoliko financijske mogućnosti ne budu povoljne?:neznam:
    po pitanju financija i ja sam kaput u zadnje vrijeme!

    možeš li reći što te vuće na sastajanje, puka znatiželja ili nešt’ mnogo više?

    Čuvarica nam je nešto ušutjela.

    Komentar autora/ice Franjo | 18 veljače, 2012 | Odgovori

  304. sad sam se malo smirila.
    nije da nisam svjesna svega ovoga što je ta djevojčica pričala. nego, nešto sam osjetljivija u zadnje vrijeme. a ovaj govor istine me je totalno izbacio iz kolosjeka.
    to je baš kao što i franjo kaže, kao da u ljudima nema razuma. bezosjećajnost, nedostatak empatije. nije da se ne može postići raj na zemlji, nego nekome to ne odgovara. stalno proizvoditi nove ratove, neke umjetne krize, smišljeno uništavanje ljudi ispiranjem mozga.
    strašno!!!!
    poznat mi je taj osjećaj kad te ljudi bljedo gledaju mutnim očima i pitaju se: ” ma šta ova tupi!”
    sami spomen permakulture ili samoodrživih kuća u mojoj okolini prouzroči opasnu epidemiju okretanja očima. a da, i siromašni su si sami krivi što su siromašni! pa neka nađu posao! ha! koliko sam to puta čula. i u zadnje vrijeme sve češće.
    kod nas u kući je bio običaj, o tome su se brinuli moji roditelji, da onaj tko je gladan i traži našu pomoć, mi mu je moramo pružiti, jer to je ono što te čini čovjekom. ako možeš pomoći, pomozi. nema to nikakve veze s nekom vjerom, već jednostavno, to je prirodno za napraviti, kao što je prirodno popiti vodu kad si žedan, i udahnuti kad ti treba zraka.
    i evo nas sada, gdje su takvi običaji smiješni. koliko se puta moji susjedi ljute na mene, jer ne mogu otjerati beskućnike ili one u potrebi sa svojih vrata a da im ne pružim pomoć koja mi je dostupna. onda oni pozvone i na vrata mojih susjeda, pa ih smetaju.
    tužno. jako tužno.

    Komentar autora/ice donadon | 18 veljače, 2012 | Odgovori

  305. Danas nam je na svijet došao još 1 mali anđeo. Danas popodne. Jako sam se koncentrirala da mu poželim dobrodošlicu. A i dragi mi je otišao, kao što već rekoh prije par dana, na brod, al danas je isplovio, pa sam se i tu koncentrirala da ga u mislima ispratim kako treba. Naime, jako smo povezani. Pa su nam svi rastanci jako “naporni”. To je razlog zašto sam vas zapostavila na kratko. Ispričavam se.

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  306. Donadon zvijezdo, za tebe!
    _____________________

    Pronađi to u sebi
    Onaj mir
    Jer,
    postoje stvari
    Stvari koje su tu a
    postoje tamo
    Slijedi miris i nasmij se
    preko ramena
    Stvari postoje
    Sjeti se
    Razmisli i prestani s
    Glavoboljom-
    Bol nije stvarna
    Samo umišljaš da se
    Uklopiš
    U ništa
    Stvari postoje
    Znaš da su tamo
    Da
    Tako je
    Prisjećaš se
    Obuci boje i odbaci ovu
    staru i isfucanu kožu
    Pričaj mi u sebi
    A naglas
    ___________________
    Reci ljubav
    Cvijeće
    Sunce i Kiša
    Oblaci
    Nebo
    More
    Svemir
    Postoje stvari
    (U Srcu
    Mom
    Voli)
    ____________________
    Da bi se probudila
    sažmi Sunce
    Gdje je moć
    Posvuda
    Vidjet ćeš kad se probudiš
    Vidjet ćeš da
    postoje stvari
    Sanjaj i slušaj
    Otvori se
    Budi svoja
    Dopusti da te ispuni
    Nema ništa lošeg
    Samo vibracije koje ne titraju
    Nađi svoju i nađi ritam
    Postoje stvari
    O da
    Jesu li u razumu?
    U granicama?
    (Ne, jer, postoje
    Razum pojmi ono što su mu
    naložili da vjeruje u
    A stvari koje postoje
    Samo su tamo
    A nekao i tu
    Ovisi o velićini srca
    Vedrini duha
    Otvorenosti i blistavosti)
    Stvari koje su tu a
    postoje i tamo
    __________________
    Odaberi neki novu
    sjajnu zastavu
    i ponesi je hrabro
    Ne zaboravi svoje nasljeđe
    Jer,
    postoje stvari,
    Stvari koje postoje.

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  307. Ugodni snovi svima.

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  308. Pozdrav svima 🙂

    Ivice nisam još pogledala video, ali razumijem o čem se radi i mlom bez panike… to sa globalnim zatopljenjem i da ne budemo imali kaj za disat uskoro je još jedan način da nam uzmu pare i uplaše nas bez potrebe. Da, nažalost Al Gore i kompanija su također pripadnici iluminata, sa svojim prijedlogom ”kupnje” toplogrednih plinova su smislili još jedan načina kao kroz poreze nametnute ”razvijenim” zemljama a preko poreza opljačkati nas… Uz to nas straše elem, da bi se uspaničili. Ali nemojmo se upaničiti, jer nema razloga, za početak gore spomenuti orgonski uređaji uspješno čiste zrak. Također Durnvalo u svojoj knjizi opisuje uređaj, koji uglašen na vibracije kišnog oblaka odaaje frekvencije koje stvaraju ozon i razbijaju ugljikovmonoksid na kisik i vodenu paru. Nitko ih financira, grupa nadobudnih znanstvenika o vlastitom trošku izrađuje ih i postavlja naokolo… Što znači: ne samo da ima riješenje, nego je i situacija daleko od alarmantne. Druga stvar je da je Drunvalo otkrio da također pomoću mediracije čisti zrak oko sebe… Tako da.. bez panike, duboko udahnimo, zahvalimo na finom zraku i budimo sigurni, da će tako i ostati ili čak i bolje postati.

    Zašto me vuče, da se nađemo, ne Franjo, nije čista znatiželja, osjećam vas jako blizu i imam približnu mentalnu sliku svih vas. Od kako sam ovdje poveća mi se energija odnosno polje vibracija oko mene i mislim da je to povezano s vama, kako što spomenuh čak sam dobila (ili sam se možda sjetila) kako te vibracije kontrolirat i usmjeravat. Sigurna sam da nismo ovdje slučajno i prije nego sam se našla tu imala sam čežnju, koja je graničila s boli da ostavim sve i odem u ameriku tražiti najzabačenije pleme indijanaca jer duboko u sebi osjećam, da me očekuju i da tamo moram sudjelovati u nečem važnom što neće propasti ako se ja ne pojavim, ali ja uskoro neću moć živjet sa sobom ako to ne učinim. Ujedno uvjek me je nešto držalo da nisam učinila taj korak (šta je jako čudno, jer sam prilično impuslivan strijelac koji ne razmišlja dva puta prije nego krene za čežnjom srca). Sad mislim, da me je tu držalo to, da se moram nać s vama. Duša mi podrhtava kad pomislim da bi približili naše energije, moramo se nać na jednom mjestu, povezati se i moramo sjest u krug i meditirati svi skupa. Ne znam, da li vi to osjećate, te valove energije oko vas. Meni se širi iz predjela srca i osjećam je čak i fizički kao lagano golicanje, kao da bi se valovila voda oko mene ali nekao lagano i prozračno, ta nergija mi šapuće, da se moramo nać.

    Franjo i dragi ja živimo od ušteđevine, al kontam ako se dobro dogovorimo i svatko od nas uloži po dio, da možemo za jako malo love napravit nešto od čega ćemo svi mi imat pozitivnu korist, a tko zna kako će to utjecat na svijet oko nas.
    U Drunvalovi knjizi, Drunvalo opisuje kako su na jedan obred sjeverno američkih indijanaca pol ure prije početka došli 5 južnoameričkih indijanaca. Za obred su saznali u svojim vizijama, obukli su svoje najsvečaniju odjeću, prepješačili su više od 4000 kilometara i prešli meksičko-američku granicu, bez novaca, bez putovnice, samo u toj jednoj ultra svečanoj odjeći koja im se nije ni uprljala, preko rijeka, polja, preko žica i kroz šume……. Drunvalo piše, kako nije mogao vjerovati.. No kad sam to pročitala pomislila sam: mi stvarno nemamo izgovora.

    Komentar autora/ice moon | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  309. *ispravak 400 kilometara

    Komentar autora/ice moon | 19 veljače, 2012 | Odgovori

    • nekako taj osjećaj zaokuplja i mene isto ili slično kako si opisala. lijepo si sve to opisala! te ene. osjećaju se od samog početka + što su se u zadnje vrijeme da tako kažem udomaćile u auri. zacijelo nešto jest što razumu izmiče. no ima svakodnevni aktivni dio nas koji sumnja u sve to unatoč stalnim “dokazima” a naziva se intelekt, um. gle što mi se vrzma, možda Rječan-ovo energetsko polje je snažno pa otuda taj osjećaj koji ti opisuješ i mi drugi. i sad dok ovo pišem osjećam tu povezanost a i kasnije uglavnom barem koliko sam svjestan.
      jedno povuklo se kao ikod tebe (depra), drugo evo već 2 dana je tu. guši me upala bronhitisa ili tko zna početak upale pluća (kvragu). tjelesno koma, duhovno lijepo.
      ima još sumnja ali u vezi mene, na znam kako bih ja mogao spadati u “vašu” indigo kategoriju s ovoliko godina. želim biti iskren prema vama i sebi možda je posrijedi samo moja težnja da izađem iz cikličkog kruga rađanja-umiranja pa nam se shodno tome poklapaju gledišta, mišljenja i drugo što s tim ide. energije koje osjećam od vas možda mi gode/odgovaraju te tako djeluju na mene od vas zapravo,i mislim da je to posrijedi. možda je ovo za mene samo privremeno ” utočište” na putu, koje mi trenutno odgovara. nemaš gorih stvari od samozavaravanja!!! imajte to na umu i ne zamjerite što govorim te stvari.

      Komentar autora/ice Franjo | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  310. Moon ja sam ZA.

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  311. Uh..koliko postova…. 🙂 ali ono što me je zbunilo je Franjo….o_O…nemoj mi reći da se ona tvoja rečenica na vrhu ove strane ” a šta bi ste da vam je 50 -tak god” odnosi ta tvoju starosnu dob….??! Jer ja te od početka doživljavam kao 30- etogodišnjaka, tako te osećam, ovo mi je zaista šok…

    Komentar autora/ice Ivica | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  312. moram i ja ispraviti napisano (proletjelo mi kasnije kroz glavu da nisam ispravio). nešto sam se spetljao: nije “upala bronhitisa” nego upala bronhija (bronhitis), nisu “činovi” nego čini, nije “preusmjeriti”poštu već proslijediti.

    a jesam smotan! :-))))

    Komentar autora/ice Franjo | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  313. evo i mene. malo nadošla sebi. znate i sami nedjeljni ručak kod sestre.
    huh! nije bilo eksplozivno, sve manje-više ok. samo ja danas nisam bila za to. nisam se baš i nešto naigrala s leicom. ona je naime danas imala čudan dan. baš mi je i sestra pričala kako ima sve češće svoje čudne sate. voli se povući u praznu sobu i mirovati u tišini.
    kako mi je to bilo drago čuti. kaže, ništa posebno ne radi, samo se zavali u krevet, gleda u neku točku i ponekad mrmlja.
    danas je to isto radila u dva navrata. to radi kad je nas više na istom mjestu. ha! buka!
    voli prigušeno svjetlo. kada priča, priča vrlo jasno i bez tepanja, a i redovito ih iznenadi izjavama. pucam od ponosa!
    ja sam naravno za skupljanje. pokušati ću skupiti nešto love do ljeta. ma neću pokušati, to ću napraviti!
    i evo napokon da odgovorim franji na njegovu mentalnu sliku koju misli da sam ja. da, imam okruglo lice. lijepa? pa neznam. imam tip lica na koje ljudi uglavnom reagiraju pozitivno, a naročito djeca. smiješno mi je bilo sad dok je ova mećava trajala. hodam s kapuljačom na glavi, jedva da mi viri malo brade, a klinci mi mašu i smiju mi se. a što se tiče kose.. e moja kosa živi svoj život. potpuno odvojeno od mojih želja i vizija kako bi trebala izgledati. dugo sam imala valovitu poludugu kosu, smeđe boje, ali shvatila sam da mi je život puno jednostavniji s kratkom, obojanom u plavo. isprobavala sam sve vrste boja, ali obzirom da sam jako osjedila još sa 16 godina, plava mi sada olakšava život. ne volim se baš nešto često farbati, a volim ovu kombinaciju izrasta i bojane kose.
    i franjo, kakve su to ludosti s godinama? pa ja ću za koji dan napuniti 45, ali imam osjećaj da sam tek na početku. ma daaaaj! ne izvlači se na godine! to je samo kronologija!
    ovdje smo se skupili iz nekih drugih razloga, a ne zbog toga da oformimo nekakav teen klub. naši interesi su daleko iznad ove smijurije koja se zove ljudski životni vijek.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  314. Franjo, ima i starijih od tvojih ljudskih godina, To je samo faza tvojeg postojanja. Ti/tvoja duša postoji znatno duže i postojati će još nekoliko malih ljudskih života. Ovdje, na ovoj planeti, gdje se mjeri vrijeme čak i satom s ruke, mi “starimo” jako sporo u odnosu na naša raspadajuća tijelesa.
    Vjeruj onom mjestu na koji te vuče duša svaki put kada se odvojiš od “sebe” – tek si tada biće koje mi svi ovdje “vidimo”.

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  315. Lijepi pozdrav svima!

    Komentar autora/ice Čuvar | 19 veljače, 2012 | Odgovori

  316. Hej hoj, evo i mene 🙂

    Pročitala postove i mail od donadon… odlično 🙂 Ivice i Čuvar, očekujem vaše mailove na neelanna@gmail.com pa se dogovorimo svi skupa za detalje.

    Danas ću bit jako kratka, pri kraju sam Drunvalove knjige i ne megu je ispustit iz ruku… 🙂

    Komentar autora/ice moon | 20 veljače, 2012 | Odgovori

  317. Cijeli su mi dan pred očima obale i more.

    Komentar autora/ice Čuvar | 20 veljače, 2012 | Odgovori

    • Čuvarice, um ti ode tamo kamo čežnja srca ga odnosi.
      (subjektivni) dokaz da udaljenost ne kida nevidljive konce povezanosti.

      jel ti dragi radi na brodu ili odlazi na neko dakeko odredište?

      drži se!

      Komentar autora/ice Franjo | 21 veljače, 2012 | Odgovori

  318. Juče sam bio totalno deprimiran, ali raspoloženje mi se tako naglo menja da sam sada svoja jučerašnja suprotnost osećam se SUPER i napunjeno, kao baterija hahah evo jedne pesmice koju volim, text je zanimljiv

    Nekaj ste svi ušutali 😉 našao sam i jedan sajt koji govori o 2012 i teoriji zavere, zanimljivo je ali ono malo što sam pogleedao nekako mi se baš ne dopada pristup svemu tome, ali kažem pogledao sam samo deo.
    http://najvecetajne.yolasite.com/
    Jeste li premitili kako čitav svet samo negde žur. napet je i pun nabojai i gura te laktovima, AJDE BRŽE, BRŽE, BRŽE….. najsmešnije su mi bake po autobusima koje prave stampedo na stanici na kojoj žele van, pa neće bus da nastavi se kretati ako joj je jedna noga van a druga unutra ali one izgleda misle da hoće. Nisam baš ni danas nešto raspoložen za pisanje isuviše sam umotan u svoje pozitivne emocije prija mi da se ušuškavam u njima, samo sam hteo da se javim. VEEEEELIKI ZAGRLJAJ :-*

    Komentar autora/ice Ivica | 21 veljače, 2012 | Odgovori

  319. Hehehe, Ivice, dobar ti ovaj komentar na bake koje teroriziraju po autobusima, al u njihovu obranu, jednom sam bila svjedok, da je nervozni vozač bakici zatvorio nogu među vrata tramvaja a ona jadna ostala vani (ne sjećam se jel to bilo u zagrebu ili beogradu) al bilo je grozno, jadna žena, totatalno prestrašena počela skakutati s onom nogom vani i sreća, nas dosta ju je vidjelo i svi smo se odmah zaderali vozaču da zaustavi pa ju je pustio unutra… tak, da ih kužem do neke mjere.
    Ni meni se ne sviđaju teorije zavjere, ali mislim da ima neke istine u tome.. najviše mi se ne sviđa, što sve prikazuju kao bezizlaznu situaciju u kojoj smo mi, mali ljudi prikazani kao potpuno nemoćni, ali to nije istina… Zato mi se sviđaju oni filmići Spirit Science, jer nude rješenje, kao i Drunvalova knjiga i meditacija svjetla.

    Ja sam danas super. Čuvar, i moj dragi je danas otišao na par dana k svojima, već mi fali, ali opet, kad sam sama najradije se zatvorim u stan i ”otputujem” i ja, u svoj mali/veliki svijet, najprije počistim i pospremam, napravim smoking ceremony (native american tradition, of course 😉 ), i polako padnem u svoj umjetnički trans te po cijele dane samo stvaram. Mada upravo sam dobila po mailu gomilu linkova na raznorazne natječaje i ponude za stipendije na području umjetnosti, tako da ću morat svoj umjetnički trans odložit te pripremit materijale (slike, tekstove itd.), ispunit i poslat gomilu prijava, jer napokon, trebam i dobit nešt za svoje stvaranje 🙂

    Tak, da ak se ne budem javljala nekoliko dana stisnite palčeve za moje prijave… nek se rascvjetaju, da imamo što više love za naš susret 🙂

    Franjo, slažem se u potpunsoti s Čuvaricom, slijedi svome srcu… i baš kao i Ivica i ja te doživljavam kao 30-godišnjaka. Zanimljivo je, od prvog posta i ja sam vidjela donadon sa valovitom smeđom kosom oko ljepog, okruglog lica… U stvari imam mentalnu sliku svakog od vas… ali ne bij sad provjeravala, nego ću se pustiti iznenaditi kad vas upoznam osobno 🙂

    Evo i od mene jedan link: http://www.youtube.com/watch?v=nifSyuXzI4U&feature=related

    Šaljem vam puno vesele, razigrane, kreativne energije 🙂

    I love you all 🙂

    Komentar autora/ice moon | 21 veljače, 2012 | Odgovori

  320. hej svima!
    moj raspored je totalno blesav. ali nema veze, moram pregurati ovaj tjedan. ako ništa drugo, a ono sam mobilna. napokon se snijeg dovoljno otopio da mogu voziti i parkirati auto.
    nasmijala sam se na sve ove priče o bakicama, ne zato što ne volim bakice već asocijacije na monty phytona i njihov skeč o bakicama iz pakla. prilažem link: http://www.youtube.com/watch?v=5tq89_rAu_s .
    phytonovci su za mene jednostavno kraljevi komedije. ako će me išta nasmijati u bilo kojem trenutku to su oni.
    kod mene nema ništa tako bitno. samo svakodnevne užurbancije. bez veze!
    moon, vjerujem da tvoja stipendija čeka na tebe! samo joj se trebaš javiti i to je to!
    danas je tek utorak, a ja imam osjećaj da je petak. huh!
    idem se sad natjerati praviti kolače. a baš mi se neda!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 21 veljače, 2012 | Odgovori

  321. Moon veruj da možeš SVE!!!!!!!!!!!! jer ti imaš moć da oblikuješ svoju stvarnost, ja se stalno kljukam filmićima te vrste dok god mi ne udje lepo u moju malu glavicu, posle čitanja vaših postova se osećam još bolje i prilažem link za film,
    http://www.sockshare.com/file/7ADAB713E0655C70#
    prvi film o gayevima koji sam pogledao, izašao mi je trailer na youtube-u pa sam ga potražio i na netu.Komedija je u pitanju da ne pomislite ” šta nam ovaj Ivica ovde pušta” hahahahahah 😛 Mene je bar jako nasmejao i napunio me još više pozitivnom energijom volim HAPPY ENDOVE, Pesmica je divna od Johna I LUV IT *_*
    Evo i filmića o kvantnoj fizici o pozitivnom razmišljanju, zanemarite vulgaran prevod, umetnička sloboda he he 😀

    I pridružujem se komentarima o Doni nisam puno razmišljao kakvo joj/ti je lice ali tako nekako sa valovitom poludugom kosom tamno plave boje, koja je skupljena labavo. Za ostale ne znam pitaću -Vidovitu Ćorku-
    Ah da kada smo kod vidovitosti, moja mama je na nekoj TV stanici videla um…” ispalu” ? ne znam kako drugačije da to nazovem. E ovako neka kao gatara gleda u karte ljudima koji se jave telefonom u emisiju i pita je čovek šta će biti sa njegovom bolesnom ženom, na šta gatara promeša karte i počne priču. ” Vaša žena ima visok pritisak, hipertenziju, malokrvna je, malo je oslabila ali ne brinite to će se regulisati za 5-6 dana” na šta čovek zapanjeno kaže ” …ali moja žena ima tumor na plućnom krilu” ” Pa rekla sam vam sve će se regulisati za 5-6 dana” i prekinu mu vezu. Toliko za sada od ovog majmunčića pa se čitamo ponovo INDIGOS RULES; YEAH !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    Komentar autora/ice Ivica | 21 veljače, 2012 | Odgovori

  322. Grrrrr, grrrrr, grrrrrrrrrrrrrr, od jedno desetak ponuda jedva mogu iskoritit 3-4, a i za te moram uredit ili status slobodnog umjetnika (šta dobiješ tek nakon što imaš nekoliko većih izložbi, a koje ne moš napravit ak nemaš status – znači: misija nemoguće..) ili prijavit dopunski rad (nigdje ne piše da li uključuje plaćanje poreza) ili biti kulturno društvo (piše svašta samo ne kako se prijaviš i da li uključuje plaćanje poreza)…. vidi li netko ovdje uzorak!?? Uglavnom, većina ih je otpalo jer nema šanse da si uredim te statuse u roku par dana, a ostali vise u zraku jer ne znam ni da li će mi uspjetu u roku mjesec dana.. Al baš neću da se sekiram, nek bude šta bude! Frrrrr, a tak sam bila vesela kad sam vidila koliko ponuda.. naivičina :-p

    A kad smo već kod nerviranja, jeste opazili jako puno ponuda u zadnje vrijeme, po internetu i TV-u sve neki ‘prosivijetljeni’ tipovi i tipice, svi nešto nude poučavanje meditacije, transgresije u prošle živote, energijske masaže, raznorazna paralječenja itd. (i ja prilažem link, znači ovakve i slične stvari: http://www.potovanjeduse.si/, http://www.mojchi.com/index.php?option=com_content&view=article&id=137&Itemid=53). I sve je to ljepo, ali pogledajte te cijene…. …. …. e, jel još koga od vas to onako, malkoc smeta? Mene malkoc i još malo više, naime, ljepo je da su ljudi toga svjesni, ali nešto mi te cijene govore, da namjera nije baš čista… Posebno me iznervirala ova prva, malo pogledajte kaj se skriva pod naslovima radionica i kakve su sve cijene… npr. za 90 eura u roku 6 sati i 30 minuta dobiješ certifikat za medija (komunikacija s duhovima), hm…. Šta vi mislite o tome?

    Donadoooooon, proljeće dolazi :-))))))))))))))))))))) A ja bi najradije došla k tebi na kolače 😉 (PS ak ti se nešto ne da, nemoj se siliti… ), e i moj dragi obožava Pytonovce, meni su tako-tako, najprije je smješno, al onda ponavljaju foru do besvjesti i postane dosadno, čak i malo annoying. E, ja uopće nemam osjećaj koji je dan, dragi je otišao, ja se dala u klauzuru i izgubila osjećaj vremena, super mi je taj osjećaj… samo plovim, kroz dan, poznajem njegovo jutro, podne, večer i noć, kroz prozore mirišim godišnje doba, ali plivam u beskonačnosti, gdje nije važno kako se taj dan zove i ništa me ne obvezuje na ništa… freedom 🙂

    Komentar autora/ice moon | 21 veljače, 2012 | Odgovori

    • Hm…pa ja ovako mislim o svemu tome Moon, uvek je bilo i biće raznih prevaranata koji će pokušati iskoristiti tudju naivnost ili muku, sa druge strane onih malo koji su autentični, ako su ceo život posvetili tome od nečega moraju živeti, što se tiče cena ne ulazim u to, to je stvar njihovog ličnog izbora, hrabrosti i samouverenosti koliko su svesni da mogu pomoći ili obmanuti nekoga. Ja sam naleteo na neki sajt sa puno informacija, mnoge verujem da već svi znaju ovde kao i ja ali volim utvrdjivati gradivo. http://www.tisinauma.com/ Moon nemoj biti tužna zbog ponuda, dovoljno je da se probiješ i kroz jedna vrata, a onda će ti se put sam ukazati za dalje. Znam da je teško ostati pozitivan kad doživiš razočarenje ali to je jedini način da nastaviš dalje. Gilim te puno 🙂

      Komentar autora/ice Ivica | 22 veljače, 2012 | Odgovori

      • Hvala Ivice, baš si zlatan, uzvraćam zagrljaj 🙂

        Ma nisam bila osobito tužna, samo stvar se non stop ponavlja, da je to jedini takav slučaj, pa bi mislila ajd slučajno se potrefilo, al to se ponavlja od ponuda za posao, poslovinh razgovora, raznih birokratski stvari, stipendija za faks, raznih prijava i odjava, vize, državljanstvo itd. .. beskonačno, uvjek je neka kvaka koja ti zatvori put ili moraš platiti masnu lovu da ti se otvori. Ali nisam odustala daleko od toga, upravo i dragii ja ispitujemo opcije i vjerojatno ćemo moje in njegove hobije prijaviti kao kulturno društvo te se s tim riješiti puno prepreka 🙂
        PS hehehe, baš odvala o onoj vračari, dobra komedija ak ništa drugo 🙂
        Kad uhvatim vremena pogledat ću sve linkove koje si postao 🙂

        Franjo, jesi bolje? Ja ti se pridružujem.. par dana nisam mogla odolit i jela sira (mmmm, njam, njam) i evo jutros sinusi… :-p

        Donadon, kod nas sunce sija već drugi dan… jel i kod vas stiglo proljeće?

        Čuvar, kako si? Jel ti se vratio dragi?

        Cresa, Teja.. ima li koga?

        Komentar autora/ice moon | 22 veljače, 2012

  323. dragoj prijateljici donadon od sveg srca želim sve naj naj najljepše i najbolje!!! SRETAN ROĐENDAN!!! http://www.youtube.com/watch?v=417tfAZjUnI&feature=related

    Komentar autora/ice Franjo | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  324. Joj, da, Donadon, sve naj naj naj za tvoj dan, nek ti se ostvare sve želje i svi snovi ispune 🙂

    PS zato si pravila kolače juče, baš sam smotana, a šta ćeš, duga kosa – kratka pamet 😉

    Komentar autora/ice moon | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  325. moon gotovo sigurno uključuje se porez. vjerojatno paušalni oblik poreza ako se vodi kao dopunska djelatnost. odrede neku mjesečnu obavezu bez obzira jesi li unovčila štogod ili nisi.
    ne znam kak to sve skupa ide,ali probaj iskalkulirati cijenu izratka,vrijeme uloženo, ponuđačku cijenu eventualno… odbij porez i troškove vezane uz to (repromaterijal i sl.) da vidiš isplati li se to. mislim na to da ako nešto ugovoriš da ne izvisiš na kraju mjeseca (s manjkom) i dalje/više od toga. to ti kažem obavijesno jer može ti se dogoditi da se zaletiš – umjesto logičnog prihoda zapadneš u neočekivani deficit, i evo ti problema. svakako uzmi u obzir ama baš sve POJEDINOSTI !!! koliko god ti može nešto izgledati fantastično u konačnici plan se može neočekivano izjaloviti. hohštapleri (ako naletiš na takvog) maksimalno će iskoristiti tvoje/nečije neznanje i zbunjenost, pa i naivnost…

    Ivice pogodio si glazbeni video s (mislim) jantrom (ili što je). podsjeća me na (irsku) pozadinsku glazbu iz filma Titanik. moon u pravu si, uočio sam sličnost, irski melos sliči indijanskom!
    onaj film o kvantnoj f. pogledat ću obavezno, jako me zanimaju takve stvari! prije nekih 3 god. izašla je knjiga s stim naslovom, nažalost bila je preskupa da bi je vrijedilo kupiti bez obzira na sadržaj.
    hvala ti!

    Komentar autora/ice Franjo | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  326. moon naknadno vidio tvoj post. da, birokratski nemilosrdni aparat neda disat nikome tko nema dobre veze ili poznanstva.
    jesam li bolje? ne znam. za sad sam smanjio upalu (ako jesam). isto ne ide niš po planu………
    veza s vama nekako je oslabila ili se prekinula, ne znam,jer srčana čakra zatvorila se ili pritvorila opet, ne znam niti to. središte aktivnosti vrti se oko ega, uh al ne volim kad mi ego-lažac želi kontrolirat stvari. mislim da znaš na što mislim.

    Komentar autora/ice Franjo | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  327. Ne daj se egu, meditiraj i u meditaciji si vizualiziraj naše energije kako se isprepliću s tvojom i lječe te. Ja sam tako ozdravila svoje sinuse onomad skoro čudesno (sad samo znam da ne smijem jest sir, mljeko ne kupujemo, pa ne dođem u napast al dragi jede sir i onda kad ga vidim… uh, ne mogu mu odoljeti, al istina, kad osjetim da malo pretjeram, koji tjedan jako pazim da niš mlječno ne jedem, pa sam opet kao nova). Možda ti se čini da si se zatvorio, a možda to samo znači da su ti tijelo i duša skoncentrirani na vraćanje ravnoteže u vlastitom tijelu, nemoj se previše brinuti oko toga, pusti da vrijeme učini svoje, u tom slučaju je ego koristan, jer te odmakne od svega oko tebe i skoncentrira te samo na sebe, jer mu je posao da spriječi rasipanje dragocjene energije naokolo, to je ustvari pametan mehanizam tijela i duše u kojem štite i pomažu jedno drugom.

    Franjo, sve znam, zato sam tako i regirala, s ljutnjom i nerviranjem. Što si manji, to te više ”cijede”, jedva čekam, da se taj svijet promjeni.
    Vjerojatno me zato i ljute i svi ti ”prodavači magle” jer nisu ništa uložili a ljepo zarađuju. Frizerka ti za pol sata-40 minuta rada ladno naplati 30-40 eura i nitko se ne buni, ja na jednoj stranici prijevoda provedem i po više od sat vremena, pa ak je cjena više od 5 eura na stranicu, svi već misle da sam umišljena. Na kraju dođe netko koji nikad nije studirao jezik, ponudi se za 5 eura i stranka ga uzme, jer im kvaliteta nije važna (pogledajte samo razne upute uz proizvode koje kupujete). I šta se desi, dragi i ja smo primorani radit za 5 eura na stranicu, pa pošto naručitelj plat tek kad predaš prijevod, desi se da ti ne plati ni taj minimum (npr. mom dragom više od 3000 eura, izdavačka kuća, za prijevod dvije knjige). Pošalješ im ovršitelja (koji ti masno naplati uslugu), na adresi na kojoj su prijavljeni nema nikog, prijateljica odvjetnica (hvala dragom bogu, da ju imamo) savjetuje da ovršitelj pošalje nalog za ispis iz sudskog registra, poslje par mjeseci kaj se ništa ne pomakne, prijateljica odvjetnica provjeri i vidi da nalog nije poslan. Ovršitelj tvrdi da ga je poslao, sud tvrdi da ga nije primio, ništa se ne pomiče, izdavčaka kuća i dalje posluje…. I gdje je tu pravda!!!??? Mjesecima nemamo ponude za prijevod, jedva se izborimo za 10-15 eura na stranicu, a takve narudžbe stižu na kašičicu (do par strana na mjesec), k sreći dragi radi za Slovenia times i redovno zaradi 300-400 eura na mjesec, to nam je jedini prihod (a praktički živimo od ušteđevine), a sad nam je još i auto ”umro”. Zato pokušavam sve živo sa tim ručnim radom i onda se pojavi kvaka, nema stausa ak nisi priznat a kako da me ”priznaju” ak bez statusa ne smijem ne prodavat, ne izlagat – ništa!! I onda nam se povrh svega još starci poseru na glavu kako smo nesposobni…. e pa stvarno!! :-p

    Komentar autora/ice moon | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  328. ehej dragi moji!
    hvala na lijepim željama! baš ste me razveselili!
    od svoje zubarice sam danas dobila na poklon vađenje živca iz zuba! to baš i nije bilo lijepo od nje. ali moram priznati da sam se pomalo hihotala, u toj boli, jer se ona cijelo vrijeme ispričavala, i preznojavala, daleko više od mene.
    ma dobro. no bigi!
    franjo, podvlačim sve što ti je moon rekla. možda si zaista trenutno u traženju ravnoteže, i ego je uskočio da ti pripomogne. bez obzira, imaš li ti želju za komunikacijom, ili osjećaj veze s nama, mi smo svakako za tebe tu!
    moon, ma šta se tu ima reći. grozno! uvijek mora postojati neka petlja. mrzim to!
    ti i dalje kopaj po linkovima, jesi probala možda neke od američkih stipendija? oni imaju dobre stvari.
    gdje nam je čuvar? negdje luta po morima.
    ja sam sinoć bila na maskiranom koncertu glazbene škole u koju ide moja malena. kakav gušt! ti mali čončike preobučeni u raznorazne spodobe, svirali su tako ponosno! nema veze što nemaju veze sa sviranjem klavira, bili su tako dražesni, a ja sam pucala od ponosa! njeni roditelji su se iznenadili kad su me vidjeli. karla nije dala nikog od familije da zovu, a mene je zivkala svakodnevno zadnja dva tjedna da dođem. naime, napokon je naučila odsvirati bacha. i zna koliko ga volim, i to je njen poklon meni za rođendan. toliko sam se smješkala i zaista bila sretna da me i danas bole mišići lica! slatka bol! preludij broj 9. yeeeeaaah!
    uf! al se falim!
    ma lipi moji, proljeće zaista dolazi! osjećam ga! sunce je definitivno toplije na koži, vjetar donosi mirise iz afrike! za koji mjesec vidjeti i okusiti ćemo jagode! preko zime nikad nejedem one čudne iz kutijica iz trgovačkih centara.
    hehe! budim se iz zimskog sna! ima da rasturim ovo proljeće i ljeto!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 22 veljače, 2012 | Odgovori

  329. Evo, da se javim.
    Čahurim se, ovo je doba kada i inače to radim, al mislim da je ovaj put taj proces ipak ubrzao dragi i njegov odlazak. Falite mi, al drukčije ne mogu. Potrebna mi je osama da osposobim svoje tijelo za nadolazeći topli period.

    Komentar autora/ice Čuvar | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  330. Lijepi pozdrav svima i zdravih vibracija!

    Komentar autora/ice Čuvar | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  331. Eh….Donice ne znadoh da ti je rodjendan, primi moje saučešće…hahahhaaa šalim se, ali to je zato što imam kako kaže jedna moja drugarica morbidan smisao za humor, ali zaista šta slavimo, kao što neko od vas reče propadanje fizičkog tela. Želeo sam danas da malo više unesem voća u organizam i kupili smo neke kruške koje jako lepo izgledaju spolja, ali su odvratne nikad odvratnije voće nisam okusio u životu. kora joj ima ukus prašine iako sam je temeljno isprao a sam ukus je nekako sintetički i bezukusna je totalno gotovo je ne mogu jesti koliko je grozna. Imao sam danas u marketu emotivni napad, ne znam šta mi je bilo. Znate već da sada po velikim marketima puštaju muziku, bila je pesma You raise me up http://www.youtube.com/watch?v=9bxc9hbwkkw i tako mi je došlo da zaplačem, oči su mi zasuzile jedva sam se suzdržavao da se ne zarozam u sred marketa a u grudima mi se nešto steglo. Ljudi koji su tu bili verovatno nisu bili ni svesni muzike a kamoli da su razumeli reči i ono o čemu pesma peva. Nikada mise do sada tako nešto nije desilo, ne znam šta mi se dešava. Imam već neko vreme potrebu da izbacim iz ishrane za sve što sam naučio da je štetno, ne osećam ja nikakvo fizičko gadjenje niti mi je muka od bilo koje hrane ali imam strahovitu potrebu za totalnom promenom jer sve što sad imamo u kući na što god pomislim osećam da ne želim to da jedem. Možda umišljam stvari ne znam, ali ta potreba postaje sve jača i jača. I FRanjo i ekipo moram Vas pitati da li ste zaista toliko napredni u meditaciji da osećate kada vam je koja čakra otvorena ili zatvorena i osećate sve te vibracije i energije kao toplotu ili golicanje ili peckanje, jer moram priznati u odnosu na vas ja tapkam u mraku poput slepca. Pre mog poslednjeg pokušaja suicida počele su mi se dešavati neke čudne stvari u meditaciji ali to je bio vrlo stidjiv početak nečega što sam ja bojim se upropastio i sada nikako da se vratim čak ni na onu primitivnu stazu kojom sam ranije hodio i to me ubija, jer sve što ja jesam i što me je oduvek zanimalo u životu su te da ih tako nazovem “mistične” stvari, mada znam da to nije adekvatan izraz. Ne znam da li ste gledali francuski film Lepa zelena ( La Belle Verte) http://www.youtube.com/watch?v=eUTlmrWQ6CU Ja sam naleteo pre nekog vremena, imao je engleski titl i mada znam engleski bilo mi je zamorno da čitam pa sam odustao na pola ali sam sada pogledao ceo film, preveden je na naše jezike. Toplo ga preporučujem za popodnevni odmor, možda jednog dana takvo stanje svesti zavlada i ovde na Zemlji. A sad moram da brišem ljubim vas sve ćaos!!!! 🙂

    Komentar autora/ice Ivica | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  332. Totalna depresija………………………………………….

    Komentar autora/ice moon | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  333. hm… magla, inje na drveću, cijeli dan ledena konstanta… a ja ko na duracell baterijama. stalno u pokretu.
    vidim da vas je sve odreda uhvatila depresija.
    blues! ja sam nestrpljiva. gdje je ono najavljeno zatopljenje!!!!!
    zima mi je!!! moram stalno biti u pokretu, jer mi se počinju zglobovi zaštekavati od stalne hladnoće.
    ok. ja totalno nisam u depri.
    ali za sve vas koji ste ili nostalgični ili depresivni prilažem nešto lijepo i nježno, onako kako vas ja osjećam: http://www.youtube.com/watch?v=RBiPQKK1upk&feature=related
    možda malo uljepša dan.
    moj dan je bio daleko zanimljiviji nego što bi ja to željela. ali punim jedra, krećem.. negdje… u sebi. i izvan sebe.
    u čežnji sam za toplijim danima, šetnjama za mojom tilly, duugim danima punim svjetla, mirisa trave, taninskog mirisa lišća na drveću usred ljeta, kratkim zvjezdanim noćima, vjetrom i munjama, i snažnom kišom.
    ok. ovo je bio tok misli kojji se vrti mojom glavom dok slušam satia. to je to.
    puse i zagrljaji mojim najdražima!

    Komentar autora/ice donadon | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  334. heej!
    ovdje prekrasan dan! cijeli dan sunce nešto što se može poželjeti samo. pjev ptica,krikovi jastrebova uoči parenja, snijega ima još 15-ak cm, jednostavno divan dan. suosjećam sa curama, tako bi rado podijelio današnji ushit sa svima!
    moon što je sa poslom, ima li nade da se štogod realizira?
    sunčani pozdrav!

    Komentar autora/ice Franjo | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  335. aaa! da mi je bilo vidjeti ovaj tvoj dan! kkod mene, kao što sam već opisala, ali upravo sam na trenutak, ma lažem… još uvijek mi lebdi slika prekrasnog sunčanog dana kod tebe! huh! a kod mene maaaglaaa! možda sutra i kod mene bude tako?!
    ma samo se još moram strpiti neko vrijeme. i onda.. haaaj!
    magleni pozdrav, (posipan injem)!

    Komentar autora/ice donadon | 23 veljače, 2012 | Odgovori

  336. Blmb, frrrrf, mghrrrr, rrrrrrrrrhhh… …… paralizirana, obeshrabrena, opljačkana, mrzim ovaj svijet! Hoćuuuuuuuu kućiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    Komentar autora/ice moon | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  337. moon tako mi vas je žao! znam dobro što proživljavate, barem približno. dijelim s vama to stanje. i najmanji impuls osjećaja sreće dijelit ću s vama! da sam barem u mogućnosti da vam mogu kako financijski pomoći, učinio bi to s velikim zadovoljstvom!

    Čuvarice drži se!

    Ivice ispričaj nam nešto,bilo što.

    čujemo se kasnije.

    Komentar autora/ice Franjo | 24 veljače, 2012 | Odgovori

    • Ma Franjo, nije problem u parama, imamo i više nego dovoljno, sve skupa nas nije tako utuklo i obshrabrilo, dok nam nisu starci počeli govorit kako smo nesposobni i smotani i da smo sami krivi za sve šta nam se desilo. E, to boli.

      Komentar autora/ice moon | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  338. Na početku svega i na kraju isti je osjećaj –
    Nedorečenost

    Imam neopisivu želju da odem s ovog mjesta i nikad se više ne vratim, al ne mogu, tako nikad neću završiti svoj ciklus..uvijek isto u proljeće. Naučila sam se već na bol..ali..gadno je.

    Komentar autora/ice Čuvar | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  339. Dona…..o_O…!!!! Da li te je neko zaista opljačakao……??!! ili je to samo metafora tvojih osećaja.
    Čuvar pridružujem se željama ali još malo pa smo tamo 😉
    Franjo evo ti pričice, radi se o mom snu.
    U to vreme spavao sam u sobi gde mi je krevet bio okrenut naspram balkonskih vrata koja su zbog letnjih vrućina bila uvek širom otvorena sa izlazom na veliku terasu. Sanjao sam tu sobu apsolutno isto onako kako bih je video da sam u mraku kojim slučajem otvorio oči i slušao tišinu. Dakle u svom snu, sanjam sebe kako ležim u krevetu, letnji povetarac viori zavesu a tama ispinjava celi prostor. Na terasi spazim figuru koja liči na mene ali pošto sam ja u krevetu zaključujem da je to moj brat, jako smo slični. Pitam se šta radi usred noći na terasi, a onda on zakoračuje u sobu i prilazi krevetu. Klekne na krevet i opkorači me, četvoronoške je nadamnom. Ta osoba ima vreću na glavi tako da joj ne vidim lice. Nisam uplašen niti što samo me zanima šta hoće i zašto je nadamnom. Posežem rukom da mu skinem vreću sa glave i vidim ko je to. Ono što sam video toliko me je iznenadilo i malo uplašilo da sam se momentalno probudio. Nije bilo ništa strašno ali lice koje sam video bilo je moje. To sam bio ja.

    Komentar autora/ice Ivica | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  340. besmisao ovakvog života je i mene pogađao svojim otrovnim strijelama od početka prošlog mjeseca do prije nekih 10-12 dana. izdržavao sam sve to teškom mukom pitajući se pritom, čemu sve to što se proživljava, bilo to nešto dobro ili loše u ovakvom neprirodno “uređenom” svijetu u kojem živimo. djecu se od malena uči sebičnom ponašanju, kao to će im biti za njihovo dobro u daljnjem životu. ali brus, nemaju pojma koliko će patnje i zla proisteći iz tog nakaradnog mentaliteta u kasnijem životnom dobu, čak i po štetu njih koji su ih obučavali (roditelji) takvom štetnom ponašanju.
    da, u pravu si Čuvarice! odlaskom se ne rješavamo nečeg što nas čini nesretnima i nezadovoljnima, već se nastavlja sličnost stanja u drugom obliku na nekoj drugoj razini i vraćamo se nakon nekog vremena ponovno ovdje u točno pogodno vrijeme i okolnosti koje su u skladu s našom karmom, i u kombinaciji s našim svjesnim ili nesvjesnim odabirom u okvirima te karme. nerazriješeni problemi/izazovi “čekaju” priliku da se ponovno aktiviraju u datom trenutku i okolnostima……
    usudim se reći, glupi/bezvezni kružni “putevi” od početka prema kraju. taj kraj je zapravo početak tamo gdje, ili od kuda je sve otpočelo. složio bi se s nekim da život može biti divan, ali tek izvan nametnutih ograničenja, kruto debilnih pravila i propisa koja guše prirodnost življenja u svim segmentima postojanja. brutalno, grozno, teško podnošljivo,besmisleno!

    Ivice to je vjerojatno paralelni astralni svijet u kojem opažaš, projiciraš sebe. nešto ti može biti poručuje podsvijest preko astrala u vezi tebe. jesi li pokušao shvatiti značenje poruke? imaš li tendenciju skrivati se od ljudi, izbjegavati susrete i sl., pa čak i bježati od samog sebe?

    čekamo donadon i njezinu priču, doživljaja današnjeg dana!

    poz.

    Komentar autora/ice Franjo | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  341. huh! moon, baš si u depri!
    znam. nikako da oguglamo na to što naši najbliži misle o nama. lako je s drugima, ali najbliži…
    i jučer sam se osjećala kao nula, nakon šogorove tirade. moja kuća je poderotina koju treba srušiti, sve je puno dlaka od psa i mačke, vrt mi je neuredan, zbog škrtosti ne grijem dovoljno, općenito sam glupo i nesposobno žensko. barem tako kaže moj šogor. hm…
    i iako ne marim za njegovo mišljenje, opet boli.
    bila mi je i leica! naša komunikacija bez riječi je savršena! apsolutno sam luda za tom malom.
    franjo, moj dan baš i nije bio nešto uzbudljiv. ali… sunce je granulo! i odmah je malo lakše. kao da mi se kapacitet pluća poveća. na stranu s glavoboljom, bolovima u nogama i rukama od napora, ja mogu disati!!!
    i baš kao što i sam kažeš, sve te podlosti ovog svijeta, čine čežnju za povratkom kkući sve jačom. ali znaš moje mišljenje o tome. kao i tvoje. sad sam tu. ovog puta ne odustajem! idem do kraja. zapravo ne znam jeli bilo još koji put prije, nemam sjećanja, ali ovo obavljam do kraja. ma koliko mi to besmisleno izgledalo s vremena na vrijeme.
    marsovci su sve ljući! napadaju sad već otvoreno.
    stalno furaju ideju borbe! borba za opstanak! borba za posao! borba za sreću!
    ma daaaaj! mrzim se boriti! odgulim ono što moram odguliti. za sada je tako, sutra… tko zna! uostalom, ja sam u misiji! nemam izbora, moj duhovni ustroj mi ne dopušta ništa drugo, osim da pomognem onima kojima mogu pomoći, ali sigurno neću povriijediti nekoga samo zato što mogu. a mogu, i znam kako, ali ne želim. dugo sam bila u nekoj čudnoj egzistenciji, osjećala sam da je ono što radim, i način na koji živim sasvim ok, ali sa svih strana su me napadali da se pokrenem, učinim nešto.. a to nešto je uvijek bilo u suprotnosti s mojom naravi.
    ja sam ja.
    i istina je, čeznem za povratkom kući, ali i sami snovi o domu, sjećanja kroz snove su gorko-slatki. ujutro bude puno teže živjeti u ovom gustom svijetu nabijenim lošim vibracijama.
    i onda pojavi se slika preljepe planetice zemlje na ekranu, tv-u, u novinama, i gledam je i osjećam se tako ispunjeno. ona je živa! plave i bijele boje, vrti se u krug. kakvo iskustvo, biti na ovom preljepom planetu! bez obzira na “marsovce”! i sutra će me bockati svojom zloćom, vijesti će biti pune negativnosti, na poslu će me dočekati razjareni poslodavci, bit ću jadna, ali moj život je ipak moj! i dijelim ga samo s vama! mojom obitelji. ostalima dajem ono koliko moram. ne mogu to izbjeći, osim toga, moram i to naučiti.
    ma, moon, čuvar, ivice, franjo, sve će biti bolje. mora! našom energijom ispuniti ćemo svijet.
    i znaš moon, tako mi je drago što nisi otišla u ameriku, baš sebično od mene, ali ovako smo se upoznale, a uskoro ćemo se i vidjeti!
    indigo ratnici su uzeli pauzu i liječe svoje rane!
    ali oporavak je neminovan! ha!
    a sada idem se namakati u morskoj soli! bole me mišići, jaaako! i meni treba odmor.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  342. 🙂

    I love you people, I truly, deeply love you 🙂

    Komentar autora/ice moon | 24 veljače, 2012 | Odgovori

  343. ……….how does it feel to be frozen in time, forever beautiful, forever young knowing that you will never die……..

    Komentar autora/ice Ivica | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  344. Donice primećujem da često , relativno često pišeš o svojoj, i našim misijama uopšte. Posle moje osednutosti razmišljanjem šta bi bila moja misija došao sam do sledećeg zaključka. Niko od nas nema neku odredjenu misiju naša misija je ono što radimo u životu, mada mnogo više ono što mislimo. Naravno ima onih koji drže predavanja i pišu knjige i otvaraju sajtove poput ovog na kome smo se svi mi našli ali ono što je mnogo važnije a što sam naučio od svih tih drugih ljudi preko interneta je naš uticaj na kolektivnu svest čovečanstva samim našim postojanjem, jer razmišljamo i osećamo drugačije od drugih. Naravno ima nas malo ali kako se ljudi širom planete bude naš broj se uvećava bez obzira što oni nisu rodjeni kao indigoi ili kristali ali su podložni promeni. Siguran sam da svi već znate za experiment kako velike grupe meditanata, i to samo 1% od stanovništva neke populacije utiče na kolektivnu svest ostalih ljudi. to je naša misija uticanje na to energetsko polje samim našim postojanjem i iako je promena možda spora ali je konstantna i traje. Posle ovakvog mog zaključka ja se bar osećam mnogo spokojnije i umirenije jer znam da doprinosim samim svojim postojanjem. Namaste (^_^)

    Komentar autora/ice Ivica | 25 veljače, 2012 | Odgovori

    • Ali ja mislim/osjećam, da smo pozvani učiniti i više (za početak naći se)…

      Komentar autora/ice moon | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  345. Krugovi?
    Ne oni u žitu
    Ti nisu bili važni
    Krugovi drugog smjera
    Znate ono,
    kad udarate u samoga
    sebe
    Kuda god i gdje god
    Isprovocirani ili ne
    Sobom ili tuđicama
    Ili ste se samo dali smesti i, zavesti, navesti,
    privesti
    Ali nikad nisu (bez obzira što trebamo izliku) drugi
    krivi – samo pad koncentracije
    Ispad iz sistema
    Raspad
    Izgorijeli osigurač – rastaljena
    sklopka
    Prekinut krug
    Vrijeme je za više ampera?
    Ne;
    Definitivno za šteriku.
    Mislim da ipak samo mrak
    pomaže..
    I onda se nakon nekog vremena
    probude, i ova druga osjetila.
    Pritom ne mislim isključivo
    na mirise i glad
    Otvore se ta vrata, i ako si dovoljno domišljat i
    nesiguran, kreneš,
    nadu ostaviš da tapka u mraku
    Bolje ona nego ti
    Znate o čemu pričam?;
    bili ste i znate.
    Postoje mjesta savršenija od kruga
    Ona idu usporedno s nama i sastoje se od nas.
    Mi smo njihova materija.
    I zidamo.
    Nema ništa mračnije od ljudskog uma – izlazim
    vani.
    Još se uvijek radije suočavam sa svjetlom i ljudima.
    A nije ni to lako.
    A Dan će ionako doći –
    Dan koji će biti Noć.

    Komentar autora/ice Čuvar | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  346. Yap Ivice, prokužio si me, i prokužio si sebe! upravo tako si i ja vidim misiju. misija…. zvuči tako tvrdo, i odlučno. sama riječ do nedavno me je podsjećala na one odvratne kršćanske misije gdje su ugnjetavali lokalno stanovništvo s izgovorom da šire božju riječ. ali to je samo riječ. možemo isto tako reći i zadaća. ili naša stvar! whatever! geografski, financijski, fizički sam ograničena da mijenjam stvari, ljude, prirodu na onaj način na koji bi htjela. ali duhom, energijom, to mogu učiniti. i znam da ti to radiš. čak i kad nemaš namjeru da mijenjaš svijet, onaj indigo Ivica odradi svoju zadaću.
    znam da uglavnom se jadamo o tome kako nas gnjave “marsovci”, naše obitelji, prijatelji, susjedi, ma tko sve ne?
    ali isto tako postoje oni upravo nevidljivi dijelovi koje dotičemo svakodnevno. osmjeh, lijepa riječ, misao upućena prirodi, vodi, sve se to stapa u prekrasnu upravo opipljivu energiju.
    znaš, i ja budem izfrustrirana, bijesna, ma, posvađala bi se sa ciijelim svijetom. i zašto ne? mogu i ja biti gruba prema svojoj okolini, mogu im reći koliko su glupi, bezosjećajni, kako gube dragocjeno vrijeme i energiju na idiotarije koje zapravo su samo instant sreća, nakon koje opet ostaju prazni i u potrebi. ali znaš onaj osnovni zakon fizike: što je veći tlak, to je veći otpor! zato nisam za velike demonstracije, jer svi imaju pravo na svoje mišljenje. iako se ja ne slažem s njima, ali…
    ja za tebe gajim neke skoro materinske osjećaje. naročito otkako sam pročitala tvoju priču, i znaš, plakala sam jer sam osjećala tvoju bol, osamljenost, tugu. i široko se osmjehivala i osjećala veliki ponos kad sam čitala o tvojoj potrebi da pomogneš osobi kojoj je teško, iako ni sam nisi u boljem položaju.
    da, i franjo je pisao o tome kako ima potrebu barem lijepom riječi i osmjehom uljepšati dan tužnoj blagajnici, ili nekom drugom kome treba baš to.
    ja ne mislim da smo mi klaunovi koji trebaju grohotom nasmijati smijeh. ali ti ni sam nisi svjestan koliko svjetla donosiš sa sobom!
    gledaj moon, ona svojom umjetnošću, plesom mjenja vibre u ljudima. to nije nešto što ona nosi kao oružje, ne prijeti se ljudima: e sad ćete vi vidjeti! ne, samo pleše, vrti se, stvara time takvu energiju, koju ja stotinama kilometara dalje osjećam.
    a tako i ti, stvaraš polje energije.
    evo i čuvar, ona nam govori o noći koja dolazi. što nije loše, jer upravo u mraku se najbolje vidi svjetlo! ono pravo, koje dolazi iz nas.
    ja se često osjećam kao da bauljam u mraku. priznajem skrušeno, da imam probleme sa strahom. sad je već puno bolje, ali prije… uf!
    moram ga upravo vizualizirati, odvojiti od sebe, i fizički ga odbaciti kao kakvu gadnu smrdljivu stvar! ne uspjevam uvijek, odmah, ali nakon te seanse prožimanja straha i kad shvatim kako sam se apsolutno nepotrebno izlagala toj strahoti, nekad budem pomalo i razočarana u sebe.
    ali, svi smo mi u procesu izgradnje samih sebe. svaki dan moramo savladavati prepreke. uglavnom glupe, i postavljene od strane onih koji nam na neki način žele dobro, ali oni neznaju da mi možemo naći svoj put i bez njihovih putokaza.
    nego, dosta filozofiranja!
    ljudi moji! sunce! toplina! proljeće! tilly i ja u šetnji! igra s drugim cuckima! gnjecavi snijeg se topi! drava nema ni komadića leda na sebi! osjeti se miris mokre zemlje, ali ne i miris trulog lišća kao u jesen!
    moje duracell baterije su napunjene do kraja! osjećam se obnovljeno!
    happy!
    i moon, we love you too! you are our bight shining moon on the night sky full with stars! light on!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  347. ne znam što bi rekao o misijama ili “zadatku” svakog čovjeka,no mislim da postoji vjerojatnost,kako kažu pristanak,nekih duhovnih bića da budu utjelovljena u svrhu vraćanja prirodne ravnoteže na zemlji kakve nije bilo već tisućama godina unazad. slažem se da i samo postojanje ljudi konstruktivnih vibracija (misli, riječi) pridonosi u kolektivno nesvjesno polje pozitivne promjene. a je li to dovoljno? treba li stati na tome? uvjeren sam da nije! izostaju li konkretna djela stvar je nepotpuna/nedorečena. prema tome, mislima i riječima ne izražavamo svoj potpuni ili barem veći dio potencijala. izostankom fizičkog djelovanja stvaralaštvo nije upotpunjeno. djelovanjem, stvaralaštvom, okrunjujemo smisao postojanja…… osim toga kvantno polje baš previše ne reagira na naše svjesne misaone procese, nego na podsvjesne,koje su mu bliže,tj.na vibraciju našeg podsvjesnog sadržaja. ovo što nas muči na ovaj ili onaj način dolazi poput naruđbe u naš vanjski svijet/život iz sfera naše nesvjesne razine—>naručitelja. pobuđeno kvantno polje isporučuje naručeno koje zatim mi doživljavamo kao nešto tzv. dobro ili loše. dakle ključ leži u promjeni paradigme koja je izvorište sve patnje.

    što doprinosimo kolektivu prije svega ovisi o stanju naše podsvijesti,mislim. snovi su jedan od pokazatelja kakvi smo podsvjesno. bijes,ljutnja,strahovi…pokrenuti u nekim okolnostima iz podsvjesnog,a u budnom stanju,otkriva nam da nešto ne štima,nije kako treba biti.
    dakle nisu li stvari takve kakve bi tebale biti upitno je pozitivno vibracijsko polje pojedine osobe.

    p.s.
    ljudi ja ne znam engleski, tak sam :oops::oops::oops:

    Komentar autora/ice Franjo | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  348. donadon tvoj upis vidio tek nakon odašiljanja svog upisa. danas radio u stanu jedne tvoje kolegice po zanimanju. radi u vrtiću u Zagrebu. ne sjećam se da sam do ssada sreo ijednu bijesnu tetu,iako mi je današnja teta rekla da ih se može naći, ali više namrgođene. želim reći gotovo sve odreda prepoznatljive su po karakterističnom ljupkom izgledu lica, isto tako i ponašanju. ova teta kaže da drukčija ne može biti nego li zaigrana. dobru volju i vitalnost održava zahvaljujući dječjim energijama.
    zaista sreća je raditi s malom djecom.

    kako ste svi?
    donadon-ina sreća osjeća se preko njezinih napisanih riječi! zarazno je!
    kako mi se često čini da ste blizu mene, kao da osjećam vaš dah na licu:-)))))

    čujemo se, a možda i vidimo.

    Komentar autora/ice Franjo | 25 veljače, 2012 | Odgovori

  349. Hehehe, e sad ću ja počet kukat nad ljetom, kao donadon nad zimom… (iako je tek početak proljeća) danas je bilo vruće (glede na to da je prekjuče navečer bilo -5, 16 u podne je jako velika razlika), išli dragi i ja u šetnju (vratio se dragi i ja polako dolazim k sebi). I vratila se iz šetnje cijela preznojena, prekuhana, stopala i dlanovi zatekli od vrućine (prsti, k’o ćevapčići), a glava u migreni, ležala s oblogom na čelu, popila tablete, tri čaše limunade i jedva došla k sebi prije pol sata (a već je skoro 23h i vrijeme za spavanje) i tako meni obično prođe svako ljeto… najljepše po ljeti mi je, kad cjeli dan pada kiša i oblačno je 🙂

    Ali, osjećam, ovo ljeto će biti drugačije: aktivnije, ispunjenije, budnije 🙂

    Franjo, oprosti, imala sam dojam, da svi ovdje vladaju engleskim, pa pošto je Ivica postao na engleskom, zanijelo me, pa sam i ja, a napisala sam da vas sve volim iz dubine duše 🙂

    Komentar autora/ice moon | 25 veljače, 2012 | Odgovori

    • moon ne ne trebaš se ispričavati! tko mi kriv što sam, slobodno mogu reći, budala. brusim se već preko 20 g. naučiti engleski, ali tko mi je kriv što ne slušam intuiciju koja mi stalno signalizira da trebam (moram) naučiti engleski. probao preko kazeta, cd-a, knjiga, ali ne ide to kako treba pa svaki put odgađao za bolje prilike. vi i dalje pišite ponešto na engleskom, smatram da je to bolje za mene, nešto ću možda naučiti i natjerati se na učenje, konačno!
      ustvari neugodno mi zbog toga!

      3 osnovna tjelesna tipa: vata,pitta,kapha
      ti si definitivno pitta tip. značajke tog tipa koliko se sjećam su oštar karakter, vrućina u tijelu, osjećaj oštre gladi, jaka probavna vatra, brzo stišavanje nakon ljutnje, dobro usvajanje prilikom učenja, pjege na licu,boja breskve, odlučnost, vodstvo,….. tko želi može testom saznati svoj tjelesni tip (došu) prema ayurvedi te tako prilagoditi dnevnu rutinu. http://www.biorama.net/ayurveda-test.html, http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/ayurveda-paradajz/ ovisi od ravnoteže ili neravnoteže tjelesnog tipa. vata – elementi prevladavaju, zrak i prostor. pitta – vatra i voda. kapha – zemlja i voda. probajte zanimljivo je i korisno.

      Komentar autora/ice Franjo | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  350. http://www.youtube.com/watch?v=WlBiLNN1NhQ 😉

    Ljep dan želim svima i puno, puno pozitivne energije 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 veljače, 2012 | Odgovori

    • ajoj! ne znam osjećaš li, ali upravo se tolik smijem da jedva ovo pišem. LIKE!!!!!

      Komentar autora/ice donadon | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  351. Evo nečeg malo i od mene http://www.youtube.com/watch?v=VILWkqlQLWk Već ste ukopčali do sada da sam FREEk za netom i da stalno nešto istražujem i gledam i moram reć da mi je srce puno kada vidim koliko ljudi i koliko mladih čak i od po 13 i 15 godina se već zanimaju za AWAKENING, i koliko puno drugih ljudi postavlja snimke na tu temu. I nalazim da se sve radosnije i iskrenije smejem kada vidim snimke na kome propagiraju VELIKU katastrofu i propast sveta 2012. Ljubav svima 😉

    Komentar autora/ice Ivica | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  352. Komentar autora/ice Ivica | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  353. draga pozz priključi se ovdje k nama na način kako ti to najviše odgovara. ne ustručavaj se 🙂

    Komentar autora/ice Franjo | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  354. Jutros je jedan predivan pristojan dobar miran smiren dječak crne valovite kose i s očima boje mora u ljeto u zoru ono kada crvčci neumorno pjevaju već 10-ti dan za redom, i kad je oseka, pa kad se more povuče iz vale, i ostavi svoj miris na kamenju..zauvijek otplovio kući. Otišao je s ove planete u nepovrat. Nikad više. Prestvarno. Sva sam naježena i sad dok ovo pišem. A od petka imam taj šugav osjećaj i u koje sam se god lice zagledala ovih dana, samo bih odmahnula glavom i rekla u sebi: “NIJE”. I u subotu na nedjelju sam sanjala.. i danas 2 put prizvala njegovo lice u misli u nekim sasvim nevezanim pričama i kad su mi rekli, izustila sam samo: “JE”. Ne osjećam ga još. Ja inaće VIDIM-nazovimo to tako MRTVE, tj. NE ŽIVE, ni to nije dobar izraz, kako da kažem, OSJEĆAM PRISUTNOST-to je najbolje objašnjenje. Al njega ne osjećam još.

    Komentar autora/ice Čuvar | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  355. hej ljudi! ovo je bio poklon kao sa neba!
    naravno, moja nedjelja.. da nema bebonjice, mislim da bi uvenula tamo kod sestre.
    stalno prepucavanje mog šogora, nećakinje i njenog muža.. uvijek novci, hrpa glupana oko njih, a oni najpametniji, itd… neću vas zamarati s tim glupostima. danas nisam više mogla izdržati. pružila sam jezičinu i kako su se samo trgli! nisu to očekivali. ali ja sam uludo potrošila energiju, tako da sam ranije otišla.
    a dan je tako lijepo počeo! sunčano, u tišini, na tv se vrtio neki koncert s vivaldijem, obavila sam hrpu stvari, obavila šoping za moje životinje.
    i onda se dogode oni… nemam pojma kako moja sestra uspijeva održati se koliko-toliko normalnom?!
    i dođem ja tako kući, još uvijek je dnevno svjetlo, pa otišla u šetnju s tilly. nekako sam mislila da će mi to pomoći, ali nope..
    i evo napokon upalila komp i vi me čekate sa sredstvima za ozdravljenje duše!
    skoro sam pala sa stolice koliko sam se smijala na montyevu pjesmu! i nakon toga moj najdraži dio filma buch i sundance!
    opet sam živa!
    hvala vam!
    i franjo, da, mislim da je to zapravo prava istina. česti boravak s malom djecom te ispuni energijom. a igra s njima obnavlja nas! baš sam si i ja mislila, nakon tvog komentara, kako su sve tete iz vrtića koje sam upoznala imale nekakav ozareni izraz.
    neko veče je bio na tv na emisiji “na rubu znanosti” intervju s phillys kristal. i ona je o tome pričala, kako se djeca sjećaju simbola, povezanosti s višom svjesti. kako se lagano povezuju s višom svjesti. i onda sam se osjetila počašćenom, sve ove godine koje sam provela s djecom one su mi pomogle da budem ovo što jesam. i današnji dan bio je ipak ok jer sam se igrala, slagala legiće, valjala se po krevetu s leicom. ona jako voli, kad dođem kod njih, da nas dvije legnemo na krevet, gledamo jedna u drugu, dodirujemo se samo prstima. ruka u ruci i šutimo. nekad takko duboko gleda u mene, da mi pred očima samo lebde velika plava srca, kao baloni. ponekad poželim je priupitati da mi kaže čega se sve sjeća, ali ona na to meni samo kaže kao kakva bakica : šuti nanice!
    i onda nanica šuti i upija dar koji mi je dan. i onda naravno ludo zaplešemo uz jingl iz Bumbe! haha!
    e, da još je nešto pričala philys kristal, o majskom drvetu. i načinu kako djeca automatski prihvaćaju igru i shvate o čemu je riječ.
    naime, drvo, štap, predstavlja višu svijest, a trake su u raznim bojama i svako prihvati svoju traku i povezuje se s višom svijesti. i onda sam ja zamislila nas, kako plešemo oko tog drveta i zajedno se povezujemo. ne bi li bilo lijepo, da mi svi zajedno tako zaplešemo i igramo se. moon bi nas mogla naučiti koji korak irskog plesa!
    uglavnom, oporavljena sam! i mislim na vas! i volim vas!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  356. Ne žalim, kako god to zvuči, ja nikad ne žalim, osjećaj je samo tup i mjesto koje se upraznilo. Zauvijek pamtim ono što su mi ikad rekle njihove oči, to je urezano u mene i u moje sjećanje, dio je mene..svi mi rođenjem na ovoj planeti umiremo dan za danom, a oni koji su toga svjesni žive “svaki dan kao da je posljednji”, i onda još kada su svjesni da ih netko kuži onda mi kažu i više nego što možda žele, podare mi dio sebe a ja im vratim tako što jednostavno primim tu informaciju, sazidam je u svoj život..i tako svi zajedno nastavljamo ciklus.
    Jedan par očiju manje, u meni živi više.
    Sad sam umorna. Dobro poznat osjećaj.

    Komentar autora/ice Čuvar | 26 veljače, 2012 | Odgovori

    • odmori se. već će se on javiti. dani prolaze, i onda nam priđu.

      Komentar autora/ice donadon | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  357. Drago mi je za tvoje današnje ispunjenje Donadon i svima vam želim mirnu i ugodnu noć.

    Komentar autora/ice Čuvar | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  358. Postam emisiju sa Phyllis Krystal, koju je donadon spominjala http://www.youtube.com/watch?v=dK4B3P7jaRs

    Čuvar, ako možeš zaspati, pođi spavati, meni se obično pojave u snovima.

    Komentar autora/ice moon | 26 veljače, 2012 | Odgovori

  359. Osjećam samo jezu..a dan je predivan, blistav.
    Čekam ga da mi dođe, s obzirom da se ježim znam da je u blizini.. i znam da će uskoro, pogodit će me njegova bol, preplavit će me njegov posljednji i njegov prvi osjećaj, i svi njegovi titraji ikad bit će zbijeni i gusti kad ih primim i kad ih vratim u energetsko polje, tako je oduvijek.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  360. Oduvijek. Čuvam ravnotežu.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  361. Primam i vračam.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  362. A sad sam primila i službenu potvrdu na poslu da će nas sutra posjetiti 1 gmaz..ozbiljno, taj je “uništavatelj”, gadan lik..iza uvijek namještenog a rekli bi blaženog osmjeha krije se neumoljiv i lišen svih osjećaja um, um, za koji znaš dok ga gledaš u ledeno sive oči koje isto izgledaju kao da se smješe, koji bi mogao oduzeti život bez ikakvog premišljaja (jer to je već radio u prošlim životima), i uvijek se moram posebno koncentrirati i zamaskirati pravu sebe..a to iziskuje strašno puno energije..
    Jutros dok sam išla na posao, samo mi je jedna moja davno izgovorena rečenica bila u glavi cijelim putem i ponavljala sam je kao mantru, a sad točno znam i zbog čega: NAJJAČA SAM KAD SAM NAJSLABIJA-NAJSLABIJA SAM KAD SAM NAJJAČA.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  363. nisam baš imao potrebu ispričati noćašnji san ali čini mi se da bi trebao premda ne znam zašto.
    sanjao sam neku vrst ogromne čegrtuše, ozloglašene, vrlo ubojitog ugriza (tako sam čuo otprilike u snu od ljudi). ubrzo potom spazio debelu i dugačku zmiju namotanu poput šlaufa na neku prečku u mojoj visini ispod sjenice a iznad neke stare klupe koja je služila za odmaranje. toj zmiji približavao bi se svojom glavom do njezine na par centimetara, ali zmija bi svaki put odmicala svoju opasnu gotovo četvrtastu glavu od moje. da je ubijem, kako su ti ljudi govorili da treba, nisam ni pomišljao jer naučio sam se obzirno ponašati prema zmijama i drugim gmazovima. međutim u sljedećem trenutku kraj te zmije točnije ispod nje malo sa strane spazim svoju pokojnu baku kako sjedi na klupi u blizini te zmije potpuno mirna. taj prizor me je uplašio,osobito kad sam vidio prijeteću glavu zmije uperenu u bakino čas lice čas vrat. bez razmišljanja nekim predmetom udario zmiju tako da joj se otkinula glava s malim dijelom tijela koji je kad je pao na tlo počeo se brzo kretati tražeći nekoga koga će ugristi. odjednom za to vrijeme u blizini stvorilo se tu puno poznatih i nepoznatih ljudi, mislim da se radilo o pokojnicima (za neke sam siguran,za neke ne). dalje što sam učinio, s tim dugačkim sjekućim predmetom je da sam smrskao glavu tom opasnom gmazu. još malo poslije toga mislim da sam se probudio i sam sebi prebacivao još sneno u polusnu, zar baš sam morao ubiti tu zmiju.
    mislim da mi taj san nešto poručuje,slutim ali ne znam što točno. prije spavanja nisam razmišljao ništa o zmijama,ništa gledao o zmijama…

    Čuvarice o kakvom to gmazu pričaš?

    Komentar autora/ice Franjo | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  364. Franjo, pričam o odvratnoj ljudskoj spodobi, gnjusobi, užasnom živom stvoru..s maskom čovjeka.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  365. Zanimljivo…. Ja sam prije koji mjesec ‘dobila’ jednu apstraktnu sliku, kad sam išla popodne zadremat, kad sam zatvorila oči jednostavno mi se islikalo u nekakvom dalijevskom stilu. Stavila sam skicu na platno, ali nikako, da ju završim… Izgleda kao krajolik od kornjača i guštera između kojih protječe zimja, kao nekakva rijeka, a na nebu je umjesto sunca pečeno jaje na oko… ne znam šta bi to moralo značit, ali je poprilično uvrnuto…

    Inače, Čuvar, znam točno o čemu govoriš ima jako puno takvih ”gmazova” oko nas.

    Komentar autora/ice moon | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  366. Morat ću večeras malo otploviti “iz sebe”, da prikupim što je moguće više čiste energije, tako da sutra budem što pribranija, a i moram energiju dječaka koju sam primilia vratit prvotnoj energiji.
    Krajnje iscrpljujuć dan..al takav mi je cijeli ovaj period..
    A i gmazovi se bude, mjenjaju kože, griju se na Suncu, i njihovo vrijeme spavanja prolazi…bljak.

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  367. Čuvarice prvo sam i pomislio da je riječ o čovjeku,ali ona riječ “ozbiljno” me navela da pomislim doslovno.
    zmiju iz sna koju sam ubio tj. pogodio oba puta precizno, u snu me začudilo kako nisam nijednom promašio.
    uzgred da spomenem, čitao sam nešto o tim gmazovima, ali intuicijom nikako ne dobivam potvrdan odgovor o postojanju takvo nečeg, tako da ja u to jednostavno ne vjerujem. pitam se od kud potječu sve te priče i zašto to nekome treba. mogu pretpostaviti samo to da netko – tko već je – treba pokriće ili izmišljenog krivca za sve što se događa u svijetu.

    na dnu kičme ima energija zvana kundalini ene. sklupčana u obliku zmije pa možda zmija ima kakvu simboličnu vezu s tim.

    donadon jel’ da kako svađa i prepirka crpe ene. i čovjeka čine nesretnim poslije nje. ja se znam zakačiti, prije više sad manje, kad netko nameće svoju besmislenu teoriju za koju se vidi da nikako ne drži vodu. još me više smeta kad se takvo što standardizira.

    moon jesi li pročitala moj odgovor na tvoj post 346? tiče se engleskog.

    Ivice ima li na netu što god zanimljivo za nas? jučer pogledao onaj film o kvantnom polju.

    hajd’ zdravo!

    Komentar autora/ice Franjo | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  368. Ali Franjo bitno je da mi svi djelimo iste/slične vizije, kužiš?

    Mi smo dopustivši si da ovdje dijelimo svoje živote, stvorili neraskidive veze, i možemo čak i da štitimo jedni dr., možemo se upozoriti, u najmanjem slučaju, na opasnosti bilo koje vrste. A to je neprocijenjivo.

    Npr. Moon je imala snoviđenje zmija, pa si ti sanjao kako ubijaš zmiju, pa sam ja u par navrata kroz zadnjih par dana (a i inaće su mi ovi zadnji dani, a tek su počeli bili krajnje naporni) stalno u bilo kakvim oblicima uočavala uzorak vijuganja, i onda danas kad sam čula da “dotična osoba” stiže u firmu..da sam znala što ste vi vidjeli i osjetili i kad sam sama vidjela te vijugave oblike, već bih se bila pripremila na taj ogavan susret.

    Dobro, stignem i ovako.

    Tu osobu ne čitam, ne mogu, van je mog domašaja, jer je čisto zlo. A vas sam prestala čitati (ne mislim na vaše postove) jer sam opuštena i sigurna, pa se želim prepustiti i kojem iznenađenju..razumiješ?!

    Komentar autora/ice Čuvar | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  369. Uh..uh..uh kakve strašne stvari zmije, žabe i rogate babe hahahaha a ja sam sanjao nešto mnogo mirnije. Sanjao sam predivno svetlo plavo nebo i sunce koje zaslepljjujuće blista i iako je bio dan i vedro plavo nebo video sam i gomilu zvezdica a u jednom kutu neba video sam neka sazveždja, ne verujem da onakvi oblici koje sam sanjao postoje ali sa druge strane ja i ne znam oblike sazveždja ovo koje sam ja sanjao bilo je u obliku polukruga najviše je sličilo zmiji, opet reptili yah…fuj… koja je glavom okrenuta svom repu ali ga ne dodiruje. Na neke zanimljive snimke na netu obično naletim slučajno kada se najmanje nadam. Ja obično umem dobro da procenim osobe ali jednom sam se susreo sa jednim dečkom, koji je drug mog komšije gde nisam osećao ništa u vezi njega a pomalo je čudan, neobično se ponaša. U jednom trenu ti je normalan sagovornik a onda ti odjednom okrene ledja i ne obraća pažnju na tebe kao da ne postojiš, to je samo jedan primer. ali obično imam dobar osećaj u vezi toga koga treba da se klonim.

    Komentar autora/ice Ivica | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  370. da slažem se Čuvarice. iznenađenja i nepredvidivosti u kontaktima i životu uopće, ionako neizbježni su i katkad nas znaju zbilja ugodno ili neugodno strefiti. ona neugodna kao da gađaju u mjesto koje je nezaštićeno (preneseno, ono što nismo nikako očekivali,nismo se pripremili/nadali) a to je bolno.
    mene i jest ponukalo da dam neku vrst odgovora (možda upozorenja) na tvoj post jer sam slutio da događaj iz sna ,opet možda, ima veze sa tobom, i šire.

    ispričat ćeš sutra navečer kako je sve proteklo.

    i da, slat ćemo ti podršku. počinjemo već sad.

    Komentar autora/ice Franjo | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  371. Evo i mene… ja opet imam svoju fazu spavanja, prespavala cjelo popodne..
    Uh, koliko postova…
    Najprije Čuvar, s tobom smo (ja vjerojatno više u snovimam nego budna, al, čudne snove imam, opet putujem izvan tijela, tako, da možda budem uz tebe i više nego samo s mislima).
    Franjjo, na koji točno post misliš, mislim, da sam sve pročitala.. da se možda vidimo 🙂 ili koji drugi (neko vrijeme mi je automatsko slalo na mail i usmjeravalo me na nove postove, zadnje vrijeme neće, tak, da ak je što postano naknadno, ne vidim..).
    Glede gmazova skrivenih među onima koji vladaju nad nama i meni se čini previše nategnutna ideja, ali ponekad mi se čini, da mora bit nešto na tome (gmazovi ili marsovci..) jer kad gledaš te političare i bogatune, što viša pozicija i što više love, to manje ‘života’ u očima (ozbiljno, pogledajte im oči: nema iskrice, nema sućuti, nema radosti, nema tuge, nema ljubavi, nema ništa… prazno), a i kako dtugačije objasniti besćutnost s kojom uništavaju svijet oko sebe, a imaju obitelji… Svatko iole normalan i ljudski, bi pomislio, kaj ću s papirom koji je novac, ak moje djete, unuče, praunuče bude živjelo na goloj planeti… ali oni kao da ne pomišljaju na to.. ili a) gušteri su sa druge planete (na koju se vraćaju nakon što nas okradu ili b) gušteri su, koji ne trebaju hranu, vodu i čist zrak za život, nego tko zna šta drugo, a šta nabavljaju od druge rase prodajući naše resurse ili c) kao što je prikazano u Spirit science, jednostavno su blentavi marsovci, koji su zbog svoje gluposti već uništili jednu planetu i uhvatili se druge… ili d) nekaj čist drugo, ali neko objašnjenje mora biti, jer to za mene nisu normalni (ma čak ni nenormalni) ljudi…

    Komentar autora/ice moon | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  372. čuvar, znam da se znaš čuvati i sama, ali jeza me prolazi kad znam da se moraš suočavati s tim čudovištem.
    velika koncentracija reptila u zadnjim našim kkomentarima! uf! priznajem da i sama donekle “štrikam” od reptila. životinjskih i ljudskonalik. i sama se često susrećem s njima. opasni su. ali ne baš tolliko, koliko im dajemo moć da nas plaše. i ja sama imam nekoliko reptila u svojoj okolini. štitim se na isti način kao i čuvar. ne dopuštam ima da me “vide” . ne mene pravu. ne smeta mi kad misle da sam priglupa, misle da neznam progovoriti. to je dobro za mene.
    baš kao što glupa svađa iscrpi energiju, čak i sa osobama koje nisu moćnije od mene, tako i samo suočavanje s zlim spodobama totalno izvuče energiju.
    onda postanem nevidljiva. iako često vidim da se malo previše trude oko mene, ja to ignoriram. nije sva pažnja dobra.
    ja osobno rijetko sanjam reptile. ponekad sanjam da mi je kupaona terarij u kome živi moj piton joe. uglavnom je dobar. spava na grani u tropskoj toplini, ali ponekad me pokušava ugristi čim otvorim vrata.
    ne bi rekla da ga volim, ali tu je. šareni s dijamantnim uzorkom na koži.
    možda je to metafora za ono zlo u mom životu s kojim koegzistiram?
    ne znam.
    ne znam kako je kod vas, ali ja sam primjetila da su ljudi ponedjeljkom jako razdražljivi. dans na poslu smo imali hrpu rada s raznim ljutim ljudima. kao da su cijelu nedjelju proveli samo da smisle način kako da nama zagorčaju život u ponedjeljak. hm.. čudno.
    tako sam iscrpljena. povlačim se za danas. idem se maziti s tilly i jerryem. cijeli dan su bili sami. sad je vrijeme da im posvetim pažnju i pripremim za sutrašnje samovanje.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  373. to je taj odgovor:
    “moon ne ne trebaš se ispričavati! tko mi kriv što sam, slobodno mogu reći, budala. brusim se već preko 20 g. naučiti engleski, ali tko mi je kriv što ne slušam intuiciju koja mi stalno signalizira da trebam (moram) naučiti engleski. probao preko kazeta, cd-a, knjiga, ali ne ide to kako treba pa svaki put odgađao za bolje prilike. vi i dalje pišite ponešto na engleskom, smatram da je to bolje za mene, nešto ću možda naučiti i natjerati se na učenje, konačno!
    ustvari neugodno mi zbog toga!

    3 osnovna tjelesna tipa: vata,pitta,kapha
    ti si definitivno pitta tip. značajke tog tipa koliko se sjećam su oštar karakter, vrućina u tijelu, osjećaj oštre gladi, jaka probavna vatra, brzo stišavanje nakon ljutnje, dobro usvajanje prilikom učenja, pjege na licu,boja breskve, odlučnost, vodstvo,….. tko želi može testom saznati svoj tjelesni tip (došu) prema ayurvedi te tako prilagoditi dnevnu rutinu. http://www.biorama.net/ayurveda-test.html, http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/ayurveda-paradajz/ ovisi od ravnoteže ili neravnoteže tjelesnog tipa. vata – elementi prevladavaju, zrak i prostor. pitta – vatra i voda. kapha – zemlja i voda. probajte zanimljivo je i korisno.”

    moon sjajno si opisala te ljudske oblike bez plemenitih atributa. ali ono o čemu se radi kod njih, je to da su im srca zakržljla. tako da je teško, bojim se i nemoguće doprijeti do njih. u ratnim i sličnim vremenima te nemani izražavaju svoju zlu ćud.

    lijepi snovi!

    Komentar autora/ice Franjo | 27 veljače, 2012 | Odgovori

  374. Hvala Franjo za link, bacam se na rješavanje testa, a vama postam jednu pjesmicu, koju si vrtim u glavi i djeluje kao neka mantra za pridobivanje super moći – magije 😉

    Posebno refren:
    You can do magic (možeš stvarati magiju)
    You can have anything that you desire (možeš imati sve što poželiš)
    Magic, and you know (magija i ti to znaš)
    You’re the one who can put out the fire (ti si taj/ta koji/koja može stvoriti vatru)

    You know darn well (znaš ti jako dobro)
    When you cast your spell you will get your way (kad bacaš čini, da će biti po tvoje)
    When you hypnotize with your eyes (dok hipnotiziraš svojim očima)
    A heart of stone can turn to clay (srce od kamena pretvori se u meku glinu)
    Doo, doo, doo …

    PS Franjo, meni nije problem prevesti, ali podupirem te u želji, da naučiš engleski… Ja sam ga isto učila sama, najprije sam si riječ, po riječ prevodila iz knjiga, pa mi je malo kolegica koja ga zna jako dobro preko ljeta kod bake donjela svoje knjige i svaki dan smo radile po jednu lekciju, a uz to mi je i cijeli dan govorila na engleskom (kad što nisam znala mi je prevela), ja sam za njom ponavljala i tako učila. Ne znam u kojoj si fazi, meni trenuntno najviše pomaže za utvrđivanje gledati filmove na engleskom sa engleskim titlovima, a dragi je anglist, pa me i on malo pili… Nije lako, ali upornost se isplati..

    Pusa svima i ljep dan i: mi imamo magične moći i zmijurine nam ništa ne mogu 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  375. Hehe, Franjo, dobro si me pogodio: pitta 110, kapha 76, vata 59… mada neke stvari su se s vremenom promijenile, ne ljutim se više toliko i definitivno bolje spavam.. 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  376. Kapha-82, Vata-78, Pitta-71

    Komentar autora/ice Čuvar | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  377. Uf, bio je, gadljikavi, već sam prije primjetila da ima nekakav pečatnjak na prstu ali do danas ga nisam uspijela dobro osmotriti, uglavnom, to je štit sa 2 ukrštena mača koji prolaze kroz tijelo orla, na kojima je nekakav gmaz, kao žaba ili nešto slično, a iznad toga je odvratan iscereni zmaj koji gleda udesno sa raširenim krilima, sa strane su neke kao zmije/zavijuci, i neki natpis na latinskom, pre sitni tisak da bih iščitala. Držao je ruku na mome radnom stolu neko vrijeme, ostavljao svoj otisak..
    Odvratan osjećaj, čak smo se i rukovali..
    Hvala vam svima na vašoj prisutnosti, osjećala sam vas, i još ste tu uz mene.. i nek, ovaj dan vas zbilja trebam.
    Lijepi pozdrav, radni je dan još u tijeku. Javim se poslije.

    Komentar autora/ice Čuvar | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  378. moon imaš i kaphu visoku. puna si fizičke snage i izdržljiva si. te dvije kombinacije dobre su za sportaše. možda ti malo fali pokretljivosti (vata), s više vate u kombinaciji s pittom i kaphom postižu se vrhunski sportski ili neki drugi rezultati vezani za tjelesno. mentalno vata brzo uči ali i zaboravlja, pitta dobro apsorbira prilikom učenja, kapha teže pamti ali što zapamti dugo zadržava. kapha se teško naljuti i dugo joj treba da se odljuti. kod mene prevladava vata, a i pita je poviša. kapha je bodovno najmanja na žalost.

    plešeš li i dalje ili tražiš/čekaš neku priliku? što je s umjetninama i događa li se što u vezi toga?

    neke moje fotografije s web albuma od prošle godine: https://lh3.googleusercontent.com/-Y9GxmImAQl0/TeKJBe4jfeI/AAAAAAAAB4M/_-dtw5rIPWk/s640/IMG_0015.JPG, https://lh3.googleusercontent.com/-4vrUMh6IOkg/TeKDI2Ct2DI/AAAAAAAAB3o/ebXDNsOSGa8/s640/IMG_0016.JPG, https://lh4.googleusercontent.com/-4Jh7mUoF4II/TeKBj4dyHwI/AAAAAAAAB3Y/B4B6aM3nYNc/s640/IMG_0035.JPG, https://lh3.googleusercontent.com/-CKTDps8sYMk/Tg9Zd29kwWI/AAAAAAAAB9M/0QgIBt7oOl8/s640/IMG_0004.JPG, https://lh5.googleusercontent.com/-aYqZfTXFKsY/Tg9fIoSb82I/AAAAAAAAB-U/LFvvarVALLM/s640/IMG_0042.JPG, https://lh4.googleusercontent.com/-Hq-eF0bh-Rs/Tg9cpb1b4mI/AAAAAAAAB9w/6ysQL-Q0zAI/s640/IMG_0110.JPG, https://lh3.googleusercontent.com/-sEZBpVqM1Jg/TlvWWZpabcI/AAAAAAAACPM/D-VqRo0SlkA/s640/IMG_0001.JPG, https://lh5.googleusercontent.com/-pWZ1GpugyvA/TlvYCcNYu5I/AAAAAAAACPw/U5TCDNJ9TL0/s640/IMG_0020.JPG, https://lh5.googleusercontent.com/-LBtorQu3Ul0/TlkmrfWqVqI/AAAAAAAACKA/u1QU0ck5bPE/s640/IMG_0012.JPG,https://lh5.googleusercontent.com/-290rF31nEl4/TlAJrU2bAUI/AAAAAAAACG8/tZlmwqo9fcw/s640/IMG_0022.JPG

    Komentar autora/ice Franjo | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  379. javila se i Čuvarica. ??? tip pripada sigurno nekoj organizaciji s tom simbolikom.
    mislim bolje o tome ne pričati ovako preko….

    za tebe Čuvarice imam osjećaj da si dosta stabilna i čvrsta osoba. to mišljenje potvrđuje i ovaj test.

    Komentar autora/ice Franjo | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  380. kapha-88, pitta-71, vata-66.
    danas je defininitivno dan gnjusobi! nikako ne mogu naći u sebi ono sretno mjesto.
    cijelo prijepodne sam mislila na čuvara i iako znam da je ona jaka, bojala sam se za nju.
    što god sam pokušala napraviti preko neta, sve mi je propalo u vodu!
    bzzzzz! bilo bi bolje da sam cijelo poslijepodne zujala, gledala tvoje lijepe sličice franjo, i potrudila se naći sebe.
    ne mogu niti nešto puno pisati. stalno mi se brkaju slova. hm..
    piši-briši!
    ma uzalud, stalno brkam nešto.
    idem se isključiti!
    nejde više ovako. sutra će biti bolje.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  381. These are my hands, but what can they give me? ( ovo su moje šake, ali šta mi mogu dati?)
    These are my eyes, but they cannot see ( ovo su moje oči, ali one ne vide)
    These are my arms, but they don’t know tenderness ( ovo su moje ruke ali one ne znaju za nežnost)
    And I must confess that I am usually drawn to sadness ( i moram priznati da često potonem u tugu)
    And loneliness has never been a stranger to me, but ( i samoća mi nikada nije bila stranac, ali)

    Love tried to welcome me ( ljubav mi je širila ruke)
    But my soul drew back ( ali duša je vukla nazad)
    Guilty of lust and sin ( krivica od požude i greha)
    Love tried to take me in ( ljubav je pokušala da me preuzme)

    These are my lips, but they whisper sorrow (ovo su moje usne, ali one šapću tugu)
    This is my voice, but it’s telling lies (ovo je moj glas, ali priča laži
    I know how to laugh, but I don’t know happiness ( znam se smejati, ali ne poznam sreću)
    And I must confess, instead of spring, it’s always winter ( i moram priznati, umesto proljeća je uvek zima)
    And my heart has always been a lonely hunter, but still ( a moje srce je uvek bilo usamljeni lovac)

    Komentar autora/ice Ivica | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  382. Evo i mene…. prozujala dan u dobrom društvu sa kolegicom… napunila se novom energijom 🙂

    Najprije: Čuvar i Ivice, još uvjek očekujem vaše mailove sa podatkom odkuda ste, a i nešto bi vam poslala po mailu.. 🙂

    Franjo, ne buš vjerovao, nakit i ples mi se spojio (zato sam toliko tražila rješenje, da nešto zakonski prijavim, da mogu prodavat i mislim, da će to bit upravo kulturno društvo) jer imam dogovoreno par nastupa i uz to su mi rekli, da mogu prodavat nakit uz nastup samo, da ga malo prilagodim tj. napravim malo više keltski stil (što zaista nije problem), tak, da… iako znam, da ljudi nemaju love, opet se radujem svakoj pa i najmanjoj prilici (držimo palčeve, da krene) 🙂

    Komentar autora/ice moon | 28 veljače, 2012 | Odgovori

  383. Ekipa puno vam hvala za jučer..

    Moon, bila sam dobra curica pa sam ti poslala mejl na gmejl.

    Donadon, sve je u redu, gmaz je sad već dio prošlosti, bar u ovoj stvarnosti, do idućeg puta. Smirila sam se, al ipak još osjećam stanovitu nelagodu.

    Franjo, baš lijepo od tebe što si me proglasio čvrstom i stabilnom osobom, neke dijagnoze iz djetinjstva ne idu ti u prilog/tvojoj tvrdnji (kada mama nije znala što bi samnom, a nikad nije znala što bi samnom i ne zna ni dan danas, zove me svojom pokorom, vodila me kod raznih psihologa, psihijatara i neurologa/psihijatara, i što su oni svi zajedno mogli zaključiti nego) – POREMEČAJ LIČNOSTI.. koji smjeh me obuzme kad se kod toga sjetim, ej!!! I još se sjećam kako bi me oni svi ozbiljno promatrali očekujući neku moju reakciju, a ja bi se samo nehajno osmjehivala, jer oduvijek sam znala oni što znam i sada, a oni su to tumačili kao bezobzirnost..i mama s njima. Mislim oduvijek bi joj se bilo lakše nositi s tim da sam narkomanka, kurva, alkoholičarka, bilo što s već poznatom etiketom bolesti..a ovako kad ni dan danas ne zna, to je ubija u pojam, a ja joj ne mogu objasniti – njen um to ne može pojmiti, neke djeliće da, ali..pa ti ja njoj s vremena na vrijeme donosim kući neke članke (jer ona voli čitati), isprintam joj nešto s neta, i tako trudim se općenito da je ne bombardiram previše, al da nekako počne uviđati i “apstraktno”. Imam posla (al baš svaki dan je borba među nama), ali ne predajem se.

    Ivice, ti mali cyberfreaku, zadužio si me u više navrata svojim postovima, i drago mi je, jer to znači da ću ti MORATI vratiti, a to me posebno veseli.

    Svima vam od srca želim ljiep dan.

    Komentar autora/ice Čuvar | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  384. A od Madonne Ivice, dragi su mi slijedeći stihovi:

    Live and learn (Živi i uči)
    Well the years they flew (Godine lete)
    And we never knew (I nikad ne znamo)
    We were foolish then (Bili smo luckasti)
    We would never tire (Nikada se umarali)
    And that little fire (I ta mala “vatra”)
    Is still alive in me (je još živa u meni)
    It will never go away (Nikada neće otići)
    Can`t say goodbye to Yesterday (ne mogu reći zbogom prošlosti)

    No regrets (Nema žaljenja)
    But I wish that You (ali želim da si ti)
    Were here with me (bio ovdje sa mnom)
    Well there`s hope yet (tu je nada)
    I can see Your face (Mogu ti vidjeti lice)
    In our secret place (Na našem tajnom mjestu)
    You`re not just a memory (Nisi samo moje sjećanje)
    Say goodbye to Yesterday, the dream (reći zbogom prošlosti, snu)
    Those are words I`ll never say (To su riječi koje nikada neću reći)

    Komentar autora/ice Čuvar | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  385. Čuvarice, hvala za mail, primljen i odgovoren 😉 Ivice čekam još tvojega, da vam mogu svima poslati nešto za čitanje..

    A sad idem raditi nakit, imam par novih ideja i jedva čekam, da ih isprobam, a moram i pripremiti dokumentaciju za prijavu za kulturno društvo i još sastaviti prijave za sva natječaja (uglavnom, birokracija :-p) al neka, ak se nešto iz tog razvije, nije mi žao truda 🙂

    Pusa i zagrljaj svima i ljepi dan želim, sa puno dobrih vibracija 🙂

    Komentar autora/ice moon | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  386. moon držat ćemo palčeve na rukama i nogama. nemaš pojma koliko me veseli da ti krene kako-tako u početku, prije svega zaradi vas dvoje!!! 🙂

    Čuvarice reći ću ti, mene ne zanimaju dijagnoze ni mišljenja tzv. stručnjaka koji ne znaju kako prići ili od kud krenuti kad je u pitanju neki jednostavan problem, ako i je problem upitno je. nego zakomplicirati do besvijesti tamo gdje problema zapravo i nema ili se da riješiti ukoliko ga ima.
    jadnici izgubljeni u svoj svojoj doktrini od koje ne znaju što je gore a što dolje, što je prirodno a što neprirodno, gdje je glava a gdje rep… što je za njih normalno zapravo neprirodno je…… od neproblema stvaraju teške istinske probleme, prave probleme guraju pod tepih posredstvom onih kojekakvih ludih “lijekova” od kojih se stvara ovisnost, a kao droge su zabranjene. daleko veća tragedija je kad problem naprave gdje ga uopće nema!
    pogrešnim savjetima i preporukama naravno i propisima, utječu na razvoj ličnosti mladih ljudi/djece od kojih kasnije proizlaze sukobi odnosno raskoli unutar ličnosti. samim tim stvaraju se preduvjeti za sukob pojedinca s okolinom, i eto nam slike i prilike današnjeg tzv. civiliziranog društvenog ponašanja. fuj!
    izvor sukoba u pojedincu događa se u srazu unutarnjeg prirodnog impulsa/nagona evolutivne sile i inteligencije, što i kako bi trebalo se odvijati, s besmisleno-suhoparnim vanjskim nametnutim standardima, koje naprosto treba slijediti želi li se opstati u tjelesnom i osobnom obliku. dakle uvjeti za mentalno i fizičko oboljenje i više su no zadovoljeni. šuplja fraza: “pa svi tako rade”, i danas mi sjela ko sol na ranu.

    ovaj video s nostalgičnim glazbenim prilogom nosi me negdje daleko od ovog suhoparnog vremena http://www.youtube.com/watch?v=nD45OpDJnuo

    Komentar autora/ice Franjo | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  387. Moon & Franjo imate poruku na gmejlu!

    Komentar autora/ice Čuvar | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  388. donadon kako si danas? Ivice gdje si?

    Komentar autora/ice Franjo | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  389. evo mene.
    ma znaš, utorak, srijeda i petak su za mene izuzetno naporni dani. fizički i duševno.
    danas sam došla kući, srećom, sad opet vozim auto, u totalnom kolapsu. dehidrirana, umorna toliko da mi se grče mišići, umorna od zajedljivih “marsovaca” koji su me tlačili cijeli dan.
    e, onda mi treba nekoliko sati mira i tišine, i mirovanja. kava. tišina. kava. tišina. i tek onda počnem funkcionirati.
    čitala sam tvoj i čuvarev komentar. i onda si razmišljam. koja sam ja anomalija. moj odnos s roditeljima, sestrom. koliko sam ja imala sreće, zapravo imam sreće, jer njihova dobrota se još uvijek preljeva preko mene. koliko su me branili od okoline, pripremali me na neki malo drugačiji život od ostalih iz moje okoline. prihvaćali me onakvom kakva jesam.
    i ta kategorizacija ljudi: normalni i nenormalni! hah! moš si mislit!
    zato zazirem od doktora. uvijek nešto nađu.
    poprilično uspješno sam samu sebe liječila cijeli svoj život. i to namjeravam nastaviti.
    moram trošiti jedne lijekove, svakodnevno. naime, prije desetak godina sam dobila jako visok tlak. pipkali su me, bockali, zračili, ma, sve odreda, da bi zaključilida je sa mnom sve u redu ali da imam neki atipični visoki tlak. srce mi se jako povećalo. u mom malom tijelu furam srce vaterpoliste. i od onda moram piti te drekove. probala sam s nekim biljnim pripravcima, ali na žalost, već je moje tijelo naviklo na ovu glupu farmakologiju, tako da nakon tri dana bez lijekova jurim u predinfarktno stanje, i mogućnost moždanog udara. i eto ga.. pilule za lilule!
    stvar je u tome, da kad mi se to počelo događati, bila sam u jako lošem stanju. i eto me sada… ali sve ostalo riješavam na svoj način. uvijek znam sama od sebe što trebam napraviti. bez razmišljanja, instinktivno. to su moji roditelji otkrili dok sam još bila mala.
    prvih deset godina života vodali su me kod svih mogućih doktora. zbog raznih stvari, bila sam alergična na sve živo. od sezonskog voća i povrća do svih vrsta kemije- pesticidi, herbicidi, pa čak i nova odjeća!
    i onda kad su skužili da doktori zapravo nemaju pojma što rade, onda su odustali od njih i jednostavno pazili na mene. trebam li reći da sam sama riješila se svih alergija. kožnih čudnovatih bolesti. čestih upala na ništa!
    sad imam samo par alergija. pojavile su se u tranziciji: na sunce, školjke i klor.
    da, moon, jako volim ljeto, ali ni ja ne podnosim samo sunce. isto moram hodati s šeširom, ali ne podnosim kreme za sunčanje, zapravo dobijem opekotine na tim mjestima gdje se namažem. čudno.
    ali otkrila sam da kad se ne namažem, odreagiram na sunce relativno burno, ali se sve povuče nakon tuširanja mlakom vodom.
    ljudi, moram opet malo odmarati. umor se vraća u valovima. ali duh je oporavljen.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 29 veljače, 2012 | Odgovori

  390. Hej svima 🙂

    Donadon, šaljem ti svoju plešuću energiju, nek te poživi i podigne od zemlje i nek te nosi pod oblake, zaboravi na marsovce.
    Ja sam moram priznat danas bila vrijedna, napravila sam par stvarno ljepih privjesaka i sortirala koje dokumente trebam za koje prijave i čak plesala koji sat, doduše ne itski ples, ali plesala sam i osjećam se sjajno 🙂

    Čuvar, ja sam imala i imam isti problem sa mamom a i sa tatom, točno tako, jednostavnije je proglasit me nenormalnom i tražit milion i jedan uzrok za moje ponašanje, radije nego me prihvatiti. A šta je najbolje u srži biti, slažemo se u svemu, moji su dobri ljudi, radi pomažu drugima, otvoreni i druželjubivi… ali kad sam ja u pitanju, kao da im netko pokrije oči rukama i začepi uši, ne vide, ne čuju – ne razumiju.

    Franjo ljep videić 🙂

    Ivice hvala za mail 🙂

    A postam i video od glazbe na koju sam plesala sa akrobatima koji me inspiriraju

    Komentar autora/ice moon | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  391. Uh…ja sam već danima na emotivnom toboganu, emocije me vozaju gore i dole jednog dana sam na nebu a drugog totalno down. Danas sam započeo da n Disney-ijevom dečijom pesmicom i super se osećam evo je i vama. Svima želim ugodan dan uz Happy Little Working Song

    Komentar autora/ice Ivica | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  392. Hahaha Ivice, zakon pjesmica, sam, morat ću vježbati onaj početni aaaAaAAAaaaaa, jer kad ja to otpjevam, ne samo da ne dođe ni jedna životinja iz vana, već i moja maca si pokrije uši šapama, a dragi doleti, da vidi u kakvoj sam opasnosti 😉 (čitaj: talenat kojeg nemam je pjevanje) al pjesmica je super za pokrenut se 🙂

    Komentar autora/ice moon | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  393. donadon, čovjek kad se nalazi u situacijima kakve ti opisuješ u kojoj ga nitko ne štedi, ne preostaje mu drugo nego sam zauzeti se za sebe. ne mislim na klasičnu svađu, jer od toga rijetko ima koristi, mislim na mudro otklanjanje poslova koje nisi u stanju normalno obavljati.
    ono kako si sinoć opisala svoj radni dan mogu ti reći zaboljelo me. vjerujem i ostale kad su pročitali. pa zar nemaš vremena ni recimo, čaj popiti. prijedlog, možeš u termos boci uzeti čaj od kuće za preko dana. oprez, čaj se u kasnim popodnevnim satima može pokvariti,na to trebaš pripaziti. vruć neće, topao da.

    već kad smo kod roditelja pokušat ću i ja ukratko opisati kakvo stanje je prevladavalo kod mene. roditelji nisu bili baš grubi prema meni. od malena bio sam preosjetljiv na sve, jasno kao takav i dosta boležljiv. možda je to i bio razlog što s majčine strane sam uživao povlaštenu poziciju k tome bio i najmlađi član u osmočlanoj obitelji. međutim od očeve strane nije bilo baš tako, zapravo bilo je nešto drukčije. bilo je galame, vrijeđanja, pogrdnih naziva, omalovažavanja, dakako i recimo to tako, umjerenih batina (znao je navući za uši 🙂 otvorenim dlanom izlupetati po tijelu :-)))). baka mi je tu i tamo isto znala očitati fizičku lekciju, mislim u mjeri davanja do znanja tko je stariji i koga se treba slušati :-))) ovo moje bilo je prava svetinja naspram onog što sam viđao u susjednim obiteljima. roditelji nogama cipelarili djecu, glavom im udarali o zid….. i da ne govorim puno o odnosima supružnika gdje su sjekire, šake i razni predmeti bili u uporabi, no začudo da da su takvi sukobi završavali sa ozlijedama a da nitko nije tragičnije stradao.
    nas uključujući i mene nisu baš voljeli jer je kod nas bilo relativno mirno stanje ako ne računam galamu. zapravo kod mene fizičkih obračuna među roditeljima nije bilo, i to im je smetalo. sasvim dovoljno još pored drugih elemenata smetnji za njih, da se “urote” protiv nekoga tko je bio drukčiji od njih. te drame trajale desetljećima.
    e da, stariji brat, on mi je zadavao velike glavobolje. on kao da je uživao u fizičkom i psihičkom maltretiranju mene (kasnije svoje obitelji), osobito kad smo bili sami kod kuće.
    ali dobro to je sad daleka prošlost. možda još ponešto u nekoj drugoj prilici.

    moon, i mene fizičke sposobnosti uduvijek su fascinirale! npr. volio sam borilačke sportove i vježbao istočnjačke vještine u školsko doba i još poslije. fascinirala me umjetnost pokreta/kretanja ruku i nogu.

    pozdavljam ekipu :-))))))))))

    Komentar autora/ice Franjo | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  394. hej!
    moon, dopirala je do mene tvoja energija.
    ali isto tako kako sam prijemčljiva za dobru energiju, tako i na lošu.
    znam da se moram othrvati tome. znam i kako, ali kao da je napukla moja aura i propušta u mene sve ono ružno, a lijepo se ne može izboriti na to svoje pravo.
    samosažaljenje, kako jadno! danas se ne želim izboriti za svoja prava. mučno mi je. prolazim po ulici i doslovno čujem misli ljudi koji prolaze pored mene. nerazumljivi mrmor, bijes, ogorčenje, jad, ljutnja. točka u sinusima mi je zagrijana do usijanja. valovi bola dolaze sa svih strana.
    to mogu reći samo vama. nemam nikome drugome. boli.
    još ću si priuštiti par sati tog mučenja i onda zatvaram pukotinu!
    sad nemam dovoljno snage da to prekinem. dolazi u obliku ogromnog vala. tsunami. proždire sve ispred sebe.
    za par sati preokrenuti ću taj proces. osjećam otpor u sebi. prizivam pozitivnu energiju, svemir i sve vas da mi pomognete.
    boli. jako. ne mogu niti pravo razmišljati. ionako ovdje nema mjesta razumu. samo emocije. idem.

    Komentar autora/ice donadon | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  395. Orgonit: http://www.youtube.com/watch?v=fhMfmcSK1UQ&feature=share

    Komentar autora/ice moon | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  396. donadon s tobom smo!

    Komentar autora/ice Franjo | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  397. Donadon, razumijem te potpuno i šaljem ti svu svoju ljubav i dobru energiju, da te izlječi i zaštiti.
    Bilo bi zaista idealno kad bi se odmaknila od tih ljudi i našla kakav drugi posao. Što je sa onim vrtićem kojeg si spominjala?
    Vidiš, ja sam bila u depresiji jer nemam ‘pravi’ posao, a u biti nisam ni svjesna kako mi je dobro ovako, love taman koliko treba i još malo više, a kad mi se ne da, po par dana ne idem van i daleko sam od sve te gužve i nervoze, doma okružena ljubavlju i pažnjom mog dragog i moje mice. A opet… padnem u depresiju kao prošli tjedan. Vidi, meni je tad ogromno pomogla ideja, da ćemo se možda nać po ljeti. Probaj nać neku svjetlu točku u bližoj ili daljnjoj budućnosti i usmjeri svoj pogled prema njoj. Meni to uvjek pomaže, odmislim svo sranje oko mene i zagledam se u neki cilj koji me veseli, bilo što, može biti i maleno i grijem se u svjetlu tog doživljaja i s tim osjećajem nekako preplovim i kroz najodvratnije dane pune ljudske zlobe. Nek ti to svjetlo uđe kroz oči kroz točku u sinusima i polako ispuni cijelo tijelo, dok ga ne bude toliko da bude izsijavalo kroz tebe i oko tebe, a onda neka te štiti.
    Šaljem ti veliki zagrljaj!

    Komentar autora/ice moon | 1 ožujka, 2012 | Odgovori

  398. Samo sretne misli i i blještave vibracije pune proljeća i cvrkutanja ptica iz prekrasnog sunčanog Zadra šaljem svima SADA (10:33). Osjećaj prirode je predivan i želim vam ga svima.

    Komentar autora/ice Čuvar | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  399. I Donadon, zvijezdo – NEMA BOLI, to je samo subjektivan osjećaj, izbaci to iz sebe, svog bića, BOL nije zaslužila da uznemirava tvoje tijelo i tvoju dušu, TI se presnažna za to, samo se prisjeti SEBE I KRENI!!!
    (Znam nekad je i bol potrebna, ali to sada nije slučaj).

    Samo udahni Sunce. Primi u sebe svjetlost. I sjaji, sijaj.

    Komentar autora/ice Čuvar | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  400. Ljudi ovo je strašno O_o…. ako se neko odluči da odgleda snimak budite spremni da će vas uzdrmati. Ja nisam mogao da ga pogledam odjednom nego sam morao u delovima, da pravim pauze da se odmorim. Ali ovakve osobe nas uče kakvi ne treba da budemo i kako izgleda lažna religioznost.

    Komentar autora/ice Ivica | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  401. brinem što je s donadon! čudno da se tako dugo ne javlja.

    Komentar autora/ice Franjo | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  402. Jao Ivice, pa gdje ih samo nađeš… Neću uopće komentirati, znam, da postoje takve stvari i grozne su, da nema riječi za opisat grozotu, ali ne brinem se, brzo će ti mali stasati i oni koji su naše sorte će već nekako naći način da progledaju i izvuku se iz te gluposti.

    Donadon, kako si? Jesi bolje, javi se!

    Ja sam danas rano ustala i napravila gomilu posla, poslali su mi nekoliko prijevoda i baš sam zadovoljna iako mi se spava skoro cjeli dan 🙂

    Ja vam pak opet postam video za motivacju, jedan od mojih omiljenih irskih (ovako ću ja plesati kad porastem 😉 )

    Puno ljepih proljetnih pozdrava svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  403. evo me.
    sad sam ok. jučer je došlo do preopterećenja sistema.
    bila sam iscrpljena, a okolina je bila toliko negativna da jednostavno nisam mogla zaustaviti unos sve te negativne energije.
    zahvaljujući vama, i satima tišine i meditacije koje sam si priuštila, sad sam dobro.
    danas sam se cijeli dan hranila svjetlosti. osjećala sam vašu energiju. opet sam cijela.
    bol nije bila moja. i onda sam je odbacila. morala sam i raditi na strahu, odbaciti ga. nije moj.
    moon, za sada ništa od vrtića. moja prijateljica koja je trebala biti organizator cijele priče, jer ona ima završeni pedagoški faks i može to napraviti, se jako razboljela. sad sam ja njena potpora, vodim je u šetnje u prirodu, nakon posla, da napuni baterije. nije ništa smrtonosno, ali isto totalna iscrpljenost, jer ona je izuzetna duša i veliki humanitarac kojeg je sistem totalno izmorio. toliko je onemoćala, da jedva hoda. takko da od vrtića za sada ništa, ali bez obzira na to, ja sam ti primljena u ovu firmu na temelju poticaja, i to znači minimum godinu dana rada tu. i uostalom, nemam kuda sada.
    šta je tu je! uostalom, već sam ti rekla da sam totalno zaljubljena u idej freelancea u kojoj si ti. znam da ti je teško.
    mislim da sam i ja bila toliko zagrijana za tu ideju “pravog” posla, iz istog razloga iz kojeg se ti toliko sekiraš zbog roditelja. i meni je moja okolina vječito tupila o tome kako vrijeme prolazi, kako moram naći pravi posao i zaraditi penziju… ma znaš i sama sve te priče, nemam ti ništa novoga za reći. moram očvrssnuti. nekako se izolirati. to je samo posao. a ja mogu sve!
    hehe! baš sam maloprije chatala s mojom malom karlom, pa smo se zezale što ćemo biti kad narastemo. odluka je: prvo ću biti prva žena astronaut na marsu, a onda kad se vratim bit ću kao ona, karla. moj uzor! haha!
    franjo, nisam u mogućnosti da odbijem posao za koji dobijem nalog. to se mora napraviti i to je to. donekle sam sama kriva za iscrpljivanje, ali vidiš, toliko znam biti umorna, da ne smijem stati. onda se ne mogu ponovo pokrenuti, tako da se moram cijelo vrijeme kretati dok sve ne obavim. istina, nakon takvog radnog dana više nisam nizašto!
    pokušala sam da si ponesem čaj, kavu, sok, ali jedino mali gutljaji vode mogu proći kroz grlo. ma znam, zeznuta sam…
    ono što sam htjela reći je – ja sam opet ok. našla sam svoje svjetlo. srčana čakra je ponovo u punom sjaju, zaista osjećam sreću.
    sutra je na programu: skraćeno radno vrijeme (samo do 12!) i onda šetnja uz dravu, daleko od buke, s mojom dragom prijateljicom i tilly! nestrpljivo očekujem vidjeti moje drrago drveće uz vodu, vrbe stare. namreškanu vodu, i mirisi… i tilly koja trčkara okolo njuškajući poruke nekih ddrugih ćukaca, a znaš što je najljepše? kad tilly u jednom trenu osjeti potrebu da se zatrči do mene. onda izgleda kao da se smije! uši joj klepeću u zraku, rep kao zastava vijori, uf, baš volim mog četveronožnog anđela!
    čuvar, hvala ti na svjetlosti! došla je do mene!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  404. hvala nebesima da je sve ovako super! osjećam sreću što smo opet u sretnom okupljenju!
    :-)))))))))

    do sutra

    Komentar autora/ice Franjo | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  405. Moon mislim da je publika zaista poludela tek kada su se cure skinule hahahahh….. Mene, nezavisno od ovog plesa irska muzika jako podseća na njihovu mitologiju, vilenjake, čarobne šume, na Avalon, tamo je dom u maglama Avalona

    Komentar autora/ice Ivica | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Hehehe, da, mislila sam dodati, da bih samo plesala ovako, ne bih se svlačila (a oni su morali malo dodati euforije, da šov ne postane dosadan 😉 )

      Da i mene isto jako inspirira ta mitološka nota u svemu tome, budi uspavanu magiju i u meni 🙂

      Komentar autora/ice moon | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  406. I ja isto, baš je ljepo kad smo svi ok. 🙂

    Mislim, da je potrebno ponekad zaroniti duboko i isplakati se, poslje je nekako sve lakše… ja sam ovih dana sva nježna o zahvalna za svaku malu stvar. Upravo se razgibavam uz umirujuću glazbu i osjećam se tako čista, lagana, lepršava…

    Komentar autora/ice moon | 2 ožujka, 2012 | Odgovori

  407. ugodna glazba, prekrasan video ! preslušat ću je 500 puta. a tek ples, plesačice, sve ljepše od ljepšega….

    želite li se malo nasmijati uzrečicama, evo možete:

    1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
    2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
    3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
    4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
    5. Umjetna inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
    6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
    7. Niti jedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
    8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
    9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
    10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerovatno vam treba putovanje.
    11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
    12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno .
    13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
    14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
    15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao suđe.
    16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
    17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
    18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
    19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
    20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
    21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
    22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
    23. Ne teži više od svog frižidera!
    24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
    25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.

    Komentar autora/ice Franjo | 3 ožujka, 2012 | Odgovori

  408. e, franjo, baš si me nasmijao!
    ističem, da se uzrečice 6. i 21. odnose baš na mene! hahaha!
    dakle, društvance moje, što da kažem? kriza je iza mene.
    danas, sunčan dan, dobro društvo, pola radnog vremena, drava, šetnja, aaaaa…. kakav dobar dan!
    svi ste mi bili u mislima dok sam slušala šuštanje vjetra, i gledala rijeku. uf. to “gledala” zvuči tako bezveze! ma upijala sam je! gutala očima, udisala njen miris, tako dobar dan!
    to je ono što je nedostajalo! mini izlet za resetiranje!
    istina, nije baš sve dobro prošlo. tilly je opet, luda jedna, uletila u prehladnu dravu . sada opet šepa. veterinar mi rekao da je moram staviti na dijetu i šopati paracetamolom. moram malo pronjuškati net, možda nađem neku prirodnu zamjenu.
    zna li netko od vas nešto prirodno da umanjuje bol, smiruje upalu. jer psi jako teško podnose kemiju. jetra i bubrezi im naglo otkazuju nakon nekog vremena dok to troše.
    sad tilly spava, okupala sam je toplom vodom, izmasirala nogice, i umotala je u tople dekice. upravo hrče!
    dakle moon.. napokon da odreagiram na sve te dobre vijesti! plešeš! prekrasno! uživala sam u klipovima. pogledala sam naravno i još par ponuđenih s plesom. gledala sam nedavno na tv nastup te iste grupe. ne mogu se sad sjetiti imena. impresivno, i glazba… čarobna.
    ivice, nisam mogla odgledati cijeli klip o ispiranju mozga djeci. prestrašno i premučno! i na žalost, vrlo slično onome što se događa kod nas u školama na vjeronauku. ovdje je to kao uobičajen predmet u školi, kako je kod vas? jeli isto uvršten u svakodnevni školski raspored?
    baš sam jučer razgovarala s mojom malom karlom. ona ti je curka 12 godina. vrlo oštroumna, kreativna, ma super klinka! ona ti je jadna stalno pod vatrom od strane vjeroučiteljice, ali i vlastite mame. zamisli, obični djetinjasti bunt, oblačenje majice s slikom Ironmadena njena mama tumači kao da je mala sotonist! a sama je totalno iskvarena i izopačena biljka, kojoj moralnost i empatija su apsolutno nepoznati pojmovi! jadno moje curče, i ona će se gadno napatiti s roditeljima dok dovoljno ne otfrkne da može zbrisati od kuće.
    sad sam malo umorna, onako slatko umorna. bez strahova, bez boli. znam da će moja tilly biti dobro. mora! pa tek ima 8 godina! moj stari ćuko je poživio 16 godinica, moj dragi pokojni boni. tilly ima da poživi barem 25! uuuu, baš sam ambiciozna!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 3 ožujka, 2012 | Odgovori

  409. Eh, pisala i pisala i onda mi se komp resetiro i sve ošlo… 🙂

    Al nema veze, neću ponavljat, i meni je dnas bio super dan, i juče i danas.. dragi ja smo nešto strašno romantični i baš uživamo i upravo sam malo napita, hihi, tak, da sam ionako pisala same gluposti 😉

    E, da, Franjo, zakon izjave, nasmijasmo se i dragi i ja od srca… Hm, moje su definitivno: 16 i 20, ali i 15, ja volim, da je čisto i čišćenje mi je nekakva terapija za živce, umiruje me kretanje i obožavam doživljaj, kako stvari čišćenjem postaju ljepše, svjetlije i energiju koja se oslobađa tom prilikom… a tek osjećaj, kad se sjedneš a sve oko tebe čisto i mirisno, mmmm 🙂

    Donadon, ako dobro kužim, tilly ima artritis, probaj nabaviti kapsule bosvelije (http://en.wikipedia.org/wiki/Boswellia) prirodno je i odlično protiv upala.

    Veliki pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 3 ožujka, 2012 | Odgovori

  410. slušam mooninu zadnju postanu glazbu i mislim (zapravo ideja je od ranije) kak bi bilo gušt gledati fotografije od rijeke. donadon pa ako si u mugućnosti fotkati pejzaž rijeke i to postaviti ovdje ili poslati na naše mailove. bio bi ti veoma zahvalan. ne uzimaj to kao zadatak, nego ako budeš u prilici i mogućnosti za neko buduće vrijeme, bez osjećaja obaveze, moranja.

    uvijek volim slušati priče od mudroj djeci, pa ako i kad imate nešto ispričajte svakako, to volim slušati, čitati o tome.

    moon baš šteta što te “gluposti” nisu došle do nas, a nekako slutim da bi bile veoma zabavne. tako da se osjećam “zakinuto” (ali nije važno ne trudi se ponovno). volim otkačenja lišena cenzure! što će i kako, tko, nešto ludo reći kad mu se pojavi neka šašava misao, nego ju jednostavno bubnuti i poslije živ ostati. izvaljene “gluposti” nemaju puno ili ništa veze s pameću a dobrano nas mogu nasmijati. oslobađaju duh pa ih bez razmišljanja možemo svrstati u ludu duhovnost, ili još bolje, u lude duhovne (ne)tehnike 😆 jedini problem može biti da se dobije status etiketiranog luđaka. samo zamisli kak bi nekome bilo čuti primjedbe na njegov račun, iz okoline: gle ide onaj/ona luđak/luđakinja, što to tamo izvodi onaj luđak ,”ajme sačuvaj me mili bože”, i tako slično.
    zna li tko odgovor na pitanje: gdje bi završio, da jedan korak ide naprijed, dva nazad?

    Čuvarice kako je bilo na moru? kada ćemo konačno saznati/spoznati tajnu, što misliš?
    Ivice ima li zanimljivosti na netu? (ne one grozote ljudskih umova)

    gledam vrapce koliko li su samo zaokupjeni traženjem “boljih” slamčica za izgradnju gnijezda. vesele se samom postojanju!

    lijep pozdrav!

    Komentar autora/ice Franjo | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  411. Hehehe, Franjo se probudi hiperaktivan, stotinu ideja, želja, prijedloga… a ja mamurna 😉

    Šalim se, nisam, baš sam dobro spavala i odlično se osjećam 😀

    Hehehe, Franjo, ova tvoja ideja etiketiranog luđaka mi se jako sviđa, i iskreno, s alkoholom ili ne, imala sam puno trenutaka kad sam izvalila glupost i ostala živa… uopće nije ništa strašno, ljudi se nasmiju i to je to.

    Hm, a kamo bi dospio s korakom naprijed i dva nazad, pa ja sam probala par puta i nekako sam uvjek, prije ili kasnije, završila na riti, jer čovjek ne vidi kad ide u nazad i prije ili kasnije se o nešto spotakne i sjedne 😉

    Želim vam svima ljepu, ljepu nedjelju i puno pozitivne energije 🙂

    Komentar autora/ice moon | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  412. Franjo, o čemu što mislim? A ja jesam na moru, i s morem oduvijek. U ovom životu, grad Zadar mi je dom.

    Komentar autora/ice Čuvar | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  413. Moj posljednji i jedini željeni dom. Dom za kraj. Znaš ono, kad na kraju života imaš još samo jednu želju..pa moglo bi se reći da je ovo bila moja posljednja želja – odredište Zadar, grad koji se uvijek i nakon svih bura diže iz pepela. Disati povijest ovoga grada za mene je svakim danom neponovljivo iskustvo. Gledati i vidjeti. Upijati mudrost iz kamena. Toliko duša..

    Komentar autora/ice Čuvar | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  414. Čuvarice, ja zbunio tebe pitanjima, ti mene odgovorom. nisam znao da živiš uz more. mislio sam da si iz Zagreba. ali gle, ZAdaR (ZAR) ima sa ZAgReb (ZAR) dosta sličnosti po istosti slova. znači i nisam puno omašio ako bismo zanemarili geografske položaje i izglede gradova. možda se pitate odakle mi ta nevjerojatna pronicavost u sukus stvari. pa ljudi moji dragi, jednostavno, dubokim i neprirodnim promišljanjem. ajoj, dobro,dobro, ne trebate se sad toliko čuditi tom fenomenu, nije to ništa (ako niste do sad znali upravo sam vas upoznao sa svojom skromnošću). ima još jedna vrla skromnost: ne trošim puno novca, samo malo, a kako ću, kad više ni nemam. ali vratimo se na genijalnost. ok priznajem, trebali biste se ipak malo zamisliti nad rezultatima mojeg PRIRODNOG razmišljanja. uz svu skromnost i napor njega nikako ne mogu prikriti od budnih ušiju i očiju čak ni slučajnih prolaznika
    za sada toliko.

    ne ne pišem iz ludnice, još sam doma 😆

    sjetite se samo naslova ovog topica i vidjet ćete kako sve sjeđe na svoje pravo mjesto “Čudaci, luđaci ili” stalno bolesni. eto i naslov nastradao, pretrpio malu izmjenu. donadon, ne zamjeri.

    moram ranije u krevet sutra rano ustajem.

    znate kakko ovdje neki stariji ljudi kažu, “sretno spavanje”, tako i ja vama želim!

    Komentar autora/ice Franjo | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  415. mene ti franjo ništa kod tebe ne iznenađuje. od starta za mene si osoba od povjerenja i humora. prirodno razmišljanje! hehe! to od tebe i očekujemo.
    i sama imam neki čudan tok misli koji me često dovodi do zaključaka koji se često sudaraju s tuđim. ljudi koji me baš dobro ne znaju, misle kako nemam smisla za humor. i možda nemam onaj klasični. ne kažem da sam nešto osobito suptilna, ali vulgarni vicevi (a pod time mislim na one rasističke, seksističke, nacionalne…) nisu mi smiješni. ali zato jako volim humor apsurda. monty phyton, zapravo uglavnom mi leži britanski humor. i zdravorazumski humor. štogod to bilo.
    ja sam imala poprilično aktivnu nedjelju. u pokretu manje-više cijeli dan. naravno, mala bebonjica i moja nećakinja koja je popustila svojoj staroj teti i njenoj vječitoj želji za igranjem. uspjela sam je nagovoriti da nakon ručka i leinog spavanjca odemo u jedan krasni dječji park. i kako smo se samo zabavile! leica je očarano trčala po penjalicama, spuštala se niz tobogane, a najdraže mi je njeno spontano oduševljenje svemirskim tijelima! usred trka i sva zajapurena od igre i zadovoljstva ta mala stane, zagleda se zaljubljeno u nebo i uvijek se iznova oduševi mjesecom. “nana, vidi mjesec!”, i onda nas dvije, s rukkom u ruci stojimo i blejimo u mjesec kao da je nešto što smo prvi put vidjele.
    trčala sam, skakala, gacala po blatu, i baš je bilo divno.
    haha! čuvar je iz zadra! i ta ljubav prema tome gradu mi je nešto vrlo poznato. ima nešto u tom gradu, što ljude čini zaljubljenima u život.
    moja najbolja prijateljica, o kojoj sam nekidan pisala, ona je porjeklom iz zadra, i tamo provodi svako ljeto, dala bi život za taj grad. i ja sam se zaljubila u njega kad sam ga upoznala kroz njene oči.
    imam jedan snimak karle, kad smo nas dvije bile u zadru, s morskih orgulja. čarobno. često ga gledam. i naravno najfiniji sladoled na svijetu iz slastičarne “Donat”. tako se zove? to će čuvar znati.
    što se tiče fotografija, nema problema. ne znam kako bi to mogla postaviti ovdje na ovu stranicu, ali ako ne uspijem poslati ću ti ih na mail. nisu baš nešto umjetničke, ali su emocionalno obojane. i uglavnom slikane mobitelom, jer u žurbi da izađem što prije iz kuće i krenem u novu pustolovinu s mojom tilly, obavezno zaboravim fotoaparat! da, znam, brzopleta sam! pa kad napokon napravim neki album šetnji, poslat ću ti. voljela bi da vidiš ono što i ja vidim.
    dakle, nedjelja je bila dobra prema meni, danas sam uspjela čak i susjedovog psa osloboditi straha od drugih pasa uz pomoć moje mile tilly. jako sam ponosna na nju! ona je naravno moj najdraži fotomodel na većini slika! haha! ali ima i lijepih s jerryem, ali njega ne vodimo na šetnje. on, zapravo najviše voli spavati u miru kad nas dvije nema da ga gnjavimo!
    evo, uskoro počinje novi radni tjedan, a i ja moram jako rano ustati, pa laku noć moji dragi!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 4 ožujka, 2012 | Odgovori

  416. Grad za dar – Zadar 🙂 Nisam nikad bila tamo, bila sam u Splitu, Supetru na braču, Puli, po cjeloj crnogorskoj obali i živjela godinu i pol u Novigradu, a tad mi se more zamjerilo (silne promjene bura i juga, depresivne zime, migrene skočile sa 2-3xmjesečno na 2-3xtjedno, sinusi počeli sa upalama…) sad jadno more ne mogu vidit očima, ni po ljeti. Moje su planine i doline i to što sjevernije i dublje u kopnu – to bolje (za sada nejdalje što sam bila su Slovačke Tatre, pa Bled i Bohinj s okolicom.. prekrasno! Bila sam i na Bjelolasici, ali nije me ni približno tako oduševila, zrak je potpuno različit, a i struktura šuma… Vjerojatno sam se smukala po planinčugama u prošlim životima i iako sam u ovom životu porijeklom iz Vojvodine (čitaj jezik se vuče za mnom dok se penjem na planinu i pušem, k’o lokomotiva) al svejedno se preporodim. Već kad u dolini izađem iz auta i udahnem par puta osjetim kako me obnavlja i regenerira… a tek kad stignem do vrha… … blaženost, totalna katarza, epiphany, sami ste: ti, planina i vjetar, dolje, daleko ispod vas je ostali svijet, a vi ste pod samim oblacima, gdje vjetar šapuće božje planove.. Uh, obožavam planine i iz ovih stopa vam idem poslat par fotki na mail 🙂

    Komentar autora/ice moon | 5 ožujka, 2012 | Odgovori

  417. Moon dobio sam poštu, pročitat ću knjišku a fotkice su predivne potsećaju me na Švajcarske Alpe. Ja ovih dana nešto nisam baš sav svoj, u svom sam svetu misli pa mi se baš nešto i ne javlja ovde. Pozdrav

    Komentar autora/ice Ivica | 5 ožujka, 2012 | Odgovori

  418. – Moon, u Slo sam bila u Rogaškoj (4 DANA) i u Kopru (SAMO U PROLAZU).

    Volim planine, šume, doline, more, kamen i krš. Rascvjetane livade, ogoljela stabla. Snijeg, dažd, buru i jugo, levanat i tramontanu, ljeto, zimu, proljeće i ljeto. Sve što mi priroda nudi, jer migrene imam u svim vremenskim uvjetima, alergije (kojima liječnici ne mogu naći nikakav “medicinski” uzrok) isto tako, pa sve prirodno jednostavno prihvačam i volim, u svemu pronađem ljepotu. U svakoj kapljici, svakoj vlati, kamenu, titraju, zvuku/šumu zrcali se dio svih nas, i povezuje nas, svi smo satkani istom tvari. Izađem “vani”, udahnem i napunim se prirodom u bilo kojem obliku i stadiju i sanjam otvorenih očiju.

    Komentar autora/ice Čuvar | 5 ožujka, 2012 | Odgovori

  419. E sad me poklopi Čuvar, ispadoh prorodomrzac 😉
    Ma volim i ja pirodu, sve mi je super, nije mi ni more toliko mrsko, sviđa mi se miris soli i šum valova, ali jednostavno sijelu godinu i pol dolje mi je bilo previše, te promjene temperatura po zimi..
    Ne znam koliko jake migrene imaš, ali moje su znale bit takve, da mi je išlo na povraćanje, ležala sam nepomično sa debelom mokrom krpom preko glave i očiju, jer i najmanji tračak svjetla je bio kao da bi me neko nožem probio u mozak kroz oči, svaki zvuk me je bolio, a i u potpunom miru i tišini, na svakih par sekundi mi je bol prosijevala kroz jednu ili drugu sljepoočnicu.. trajalo je od sat-dva, do dan-dva, kako kad. A sad zamisli takvo stanje po par puta na tjedan…. izgledala sam kao zombi, a o tome da uopće nisam mogla normalno živjeti i funkcionirati, da i ne govorim. Uz to se migreni po dva puta po zimi pridružili i zapušeni sinusi, tak, da jedina stvar koja me je lječila (svježi zrak), nije mogla do mene, a uz to nisam mogla ni jesti (probaj si začepit oba nosa i progutat zalogaj hrane), sinusi su me znali mučit (doduše s malim izboljšanjima) i po mjesec dana…. Od kako sam se vratila svome milom kontinentu, migrene potpuno nestale, a evo, nakon par godina i sinuse držim pod kontrolom.. Imam osjećaj, da sam ostala dolje još jednu zimu – umrla bih. Od tada je moja ona: voli more, drž’ se kraja 😉

    Ivice, nisi svoj – naš si 😉

    Veliki pozdrav svima

    Komentar autora/ice moon | 5 ožujka, 2012 | Odgovori

  420. baš me nešto zasvrbjeli tabani! uf, što bi tabanala po tim planinama! a mislim da bi i tilly uživala! moje slikice nisu ni do tabana ovima!
    a uživanje u prirodi. otprilike kao čuvar. mislim da nema komadića ovog planeta gdje ne bi našla razlog da budem ispunjena i preporođena.
    nisam od onih koji će se odlučiti na život u divljini! imam previše respekta prema sanitarijama! ali, odlazak tamo van, na vjetar, kišu, sunce, sve to odreda me veseli i smiruje u isto vrijeme. moj vječiti problem je da ne odvojim dovoljno vremena za sve to. i onda u žurbi…
    kao sad nedavno kad je slavoniju zarobio snijeg. ništa od toga ne bi bilo tako teško i iritirajuće da imam dovoljno vremena da uživam u tome. svi očekuju da se život kreće dalje… kao kad je sve optimalno. ali halo! ljudi napadalo je snijega više nego što je napadalo u zadnjih 20 godina zajedno. posao mora trpiti. a onda na kraju ne trpi posao već ljudi koji ga moraju obaviti.
    danas sam se kasno uključila na net, a zaista sam već umorna, tako da ću si sad odvojiti još malo vremena da pročitam koji red moonine knjige, i onda u krpe!
    ja sam dosta proputovala, ne nisam svjetski putnik, ali imam dosta kilometraže, i moram reći da još nikad nisam bila na mjestu, gdje sam si pomislila da tu ne bi mogla živjeti.
    ljudi obično zamišljaju slavoniju kao nešto dosadno i depresivno. ali znate kako se kaže: ljepota je u očima promatrača.
    u mojim očima, ovo ravno, močvarno područje je bajkovito! unatoč komarcima ljeti! sve je tako intenzivno. vrućine su ubitačne, ali uzbudljive, hladnoće su isto tako ubitačne, ali uzbudljive. a oluje! njih obožavam! siloviti udari vjetra! kapi kiše velike kao dinje! led! munje koje dotiču tlo, i istovremeno izgledaju kao rijeke svjetla koje se slijevaju s neba.
    moon, možda su se poklopile sve moguće loše kombinacije za tebe dok si bila na moru? znaš, vjerojatno nije samo klima bila ta koja te je mučila. bilo je tu sigurno mnogo više, a onda sama promjena mjesta, s obale na kopno, osobito u prekrasne planine, te je preporodila.
    ne znam. pretpostavljam.
    uglavnom, sad idem malo čitati, a onda u krpe!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 5 ožujka, 2012 | Odgovori

  421. – Moon, sa čitanjem sam započela u 10 i završila upravo sad.

    Komentar autora/ice Čuvar | 6 ožujka, 2012 | Odgovori

  422. A sad je 15h. i ja sam na poslu, i još uvijek sam naježena. Tvoja PREDIVNA “priča” je sada dio mene, apsorbirala sam sve njene djelove i neki tvoji snovi su mi prilično bliski, ali o tome kada se vidimo, neke “stvari” ne volim izgovarati/pisati.

    Komentar autora/ice Čuvar | 6 ožujka, 2012 | Odgovori

  423. huh! baš si me uvalila u nevolju, moon!
    sinoć sam skapavala od umora, pa nisam mogla dugo čitati, ali zato sada ne mogu prestati!
    aha, osjećaj naježenosti! tako blisko, nekoliko odlomaka su upravo identični mojim pokušajima pisanja dnevnika… brrr!
    u svakom slučaju, do sada nisam primjetila potrebu za dodatnim lektoriranjem, ali opet, ja baš i nisam iz izdavačke branše!
    lijep pozdrav i odoh dalje čitati!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 6 ožujka, 2012 | Odgovori

  424. Ok, čuvar je pročitala knjigu u dahu i sviđa joj se, donadon je nemre pustit iz ruku… to je dobar znak 🙂

    Ali slobodno budite kritični, jako me zanima što mislite o cjelokupnoj knjizi, kakva je za čitanje, jel napeta, jesu koji djelovi dosadni itd.
    Ja uvjek imam osjećaj, da je sve što napišem tako dosadno, da ne bude niko htio čitat.
    Djelomice je to zato što sam sama puno puta naletjela na knjigu, koja čini se nije nšta drugo nego gomila piščevih iznutrica (moj svijet, moji osjećaji, moji problemi, ja mislim ovako, ja zahtijevam ovako, ja, ja i samo ja i izvan mene ništa ne postoji) i ne bih htjela sama napisati nešto takvo – moreće.
    A djelomice je za to kriv moj tata, kad mi je bilo jedno 15 godina napisala sam ljubavni roman, a stari se valjda uplašio moje erotske strane u romanu (iako je erotika bila otprilike na razini vampirske sage Sumrak, ono poljubac i držanje za ruku vrhunac doživljaja), pa mi je gadno poljuvao štivo opisavši ga kao: odlično sredstvo protiv nesanice (cca zaspiš nakon dvije stranice) pa sam razočarana i naivna spalila svoj prvi romančić i uspavala pisca u meni koji se budio. Onda sam pisala pjesme, ajde, to su i starci rekli da su dobre, da napišem za jednu knjižicu, pa će mi probat dat kamo objavit, pa sam se jako trudila i opet, ubacila malo ‘nerecenzirane’ sebe (znate već, naše indigo fore.. malo kritike na društvo, malo čiste istine, nekoliko važnih pitanja) i več je to bio koktel kojeg nisu htjeli piti, pa su mi (starci) rekli, da ipak nisam toliko dobra, pa ak mi se koja pjesmica posreći, ne znači već da sam pjesnik. Pa sam uspavala i pjesnika u sebi..
    Evo, ovo vam dođe kao biografija uz knjigu 😉

    Sam sad kad razmišljam unatrag… od toga, da sam kako mala htjela u baletnu (6 godina stara), vrtjela se po kući non stop i bila rastegljiva k’o kinski cirkusant, pa još i doktorica rekla kako bi bilo jako korisno dat me na balet (jer sam bila nedonošče i balet bi me očvrsnuo) je tata rekao da je to za snobove i da mu ne pada na pamet nešto takvo (a mislim, da mu se ustvari nije dalo jednom 1 ili 2 puta na tjedan me vozit u pol sata udaljeni grad gdje je bila škola), mada zanimljivo, kad je brat u nešto kasnijim (oko 10-11) godinama pokazao interes za glazbenu, tražili su veze i pokušavali ga ugurat i ništa nije bilo problem ni vožnja ni ak bi trebalo kome platit sam da upadne), al nije prošao prijemni… Jel ja tu vidim nepravdu ili mi se samo čini.. Uglavnom, bilo pa prošlo uspavala sam i balerinu u sebi..

    Pa sam htjela probat slikat na platnu (divili su se, čak i starci) mojim slikama, ali nije bilo love.. pa sam uspavala i slikara u sebi..

    Jedino što sam imala, bila je dramska i glumac u meni je rastao i rastao, pa sam rekla kumu (negdje poslije srednje, tad sam već znala da starcima ne treba ništa takvog govorit), a kum je bio i jeste glumac (i to jako uspješan u Srpskom narodnom pozorištu) da bi upisala dramsku akademiju, pa mi je rekao da zna, da imam talenat, ali da dobro razmilim, jer on, kao glumac bi mi savjetovao da izaberem bilo što drugo jer, kako reče: ‘Nije to posao za žensko, radiš uveče i ponoći, pa onda zabave posle predstave, ljudi piju, bacaju se po ženama i gnjave ih, režiseri te maltretiraju, šminka ti uništi lice, uvek si u zatvorenom, ujutro probe, uveče predstave, pa razne turneje, za muške još nekako, al gde će žensko, pa još ako hoćeš decu (a tad sam htjela veliku obitelj), kad ćeš da budeš s njima… Poslušaj ti svoga kuma, nađi bilo šta drugo. Pa još vidi čim je kriza (a tad je baš negdje bi posljeratni embargo u jugi) nema predstava, nema posla, ljudi nemaju od čega da žive, ko će da ide u pozorište’. I pošto mi je čovjek to tako ljepo i dobronamjerno obajsnio i savjetovao me… uspavala sam glumca u sebi.

    I nakon svega, sve se svodi na Franjin broj 18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.

    Zato me jako zanima što mislite o knjizi, jer ak se vama sviđa, slaću je izdavačima. Ako se svidi i ‘običnim’ ljudima, bit će to plus, ali i samo ako ju pročitaju ljudi poput nas i pomogne im, da shvate, da nisu sami – moja misija je ispunjena.

    PS Da ne bude sve žalosno, moje prilike mi se očito vraćaju: plešem, doduše ne balet, ali i irski step je dobar; prošlo ljeto sam glumila u nekoliko kratkih amaterskih filmova, slikam (ulje na platnu, hehe) i stvaram mala umjetnička djela… a ak bude i knjigica… otvaramo šampanjac kad se vidimo 🙂
    A za sve moram zahvaliti mom dragom, koji ne samo da je mecena mojih umjetničkih izleta nego je i silna moralna ptpora i velika inspiracija.

    Komentar autora/ice moon | 6 ožujka, 2012 | Odgovori

  425. Eh…Moon draga, nisam želeo danas da se javljam ovde jer me užasno boli glava ali moram da se obratim posle ove kratke ispovedi i u mnogim situacijama reći ono čuveno i ja. hahahahahaaa… Kao klinac sam hteo da učim i jahanje i da sviram klavir i da učim tenis ali malo mesto, a pre 25 god toga svega nije ni bilo baš kao danas a nije bilo ni para. Mada priznajem da je za sve ovo na mene verovatno imala uticaj najpoznatija sapunica Dynasty, sećate se serije verujem. Moon nisam još pročitao knjigu, jer me zamara čitanje sa monitora a nemam štampač ali nisam naleteo na išta što bih opisao kao dosadno, priča ima svoj tok i polako se razvija, ne vidim da se razlikuje od bilo koje knjige nekog poznatog pisca. Pisana je vrlo laganim i razumljivim stilom, a dobro mi je znan taj osećaj sumnje da nešto nije dovoljno dobro jer je poteklo iz mog pera. Kada sam imao oko 22 ili 23 okušao sam se i ja u pisanju ali je i mene pokolebao jedan moj ujak koji je nekakav novinar i već je objavio neku knjižicu pa sam smatrao da će biti iskren i pošten. Ali nije bio. Ja sam se pod uticajem TV-a razviio u američkog katolika, znam da zvuči blesavo ali kada čujem reč srbin ne mogu se indetifikovati sa tim. Dakle sve moje priče su zbog toga bile amerikanizovane, kak je rekao moj ujak i pitao me je zašto ne pišem o stvarima koje znam o našoj zemlji o situacijama u srbiji. Nešto na foru kao pripovetke Ivana Cankara, ali meni to nije blisko, ja ne volim običaje ove zemlje niti ljude, o čemu bih pisao o seljacima kako kopaju njive kako biju žene o nesretnoj majci 4 deteta čiji je muž pijanca i kako je prokockao svo imanje ili tako nešto? To nisam JA, pisao sam o duhovima, napuštenim hramovima, prokletsvima, istraživačima po šumama i prašumama, vampirima itd. Da bih zadovoljio svog ujaka i proverio svoju sumnju u vezi nečega napisao sam jednu priču u stilu kakav je on voleo i želeo. Kada je naleteo na tu priču, jednostavno ju je preskočio i nije je komentirao ni jednim slovom, dok je po ostalima sipao drvlje i kamenje. Dovoljan mi je bio njegov izraz lica da shvatim da u njemu tinja zrno ljubomore ili tako čega. Znam da zvuči kao da sam JA sujetan, ali video sam i osetio i znam šta znam. Naravno to me nije sprečilo da totalno posumnjam u svoje sposobnosti, tako je moj rukopis čamio u kompijuteru dok ga jednog dana virus nije uništio. I sada imam i u kompu i po kući gomilu započetih priča, ali ne mogu se naterati da ih završim. Moon ugasila si tako mnogo toga u sebi i drago mi je što ih sad sve oživljavaš jedno po jedno, a što se tiče glume, možda je tvoj kum bio dobronameran i možda jeste teško ali šta bi bilo da s u sve mlade devojke postupile tako…. ne bi bilo ni jedne glumice. Ovo nije kritika tebi, nego svima onima koji ruše tudje snove, zato što oni nisu zadovoljni onim što imaju. Ako si ti izabrala to, ma koliko teško bilo ako to voliš i ispunjava te onda si to TI. A kad nešto voliš i živiš za to onda nije ni tako teško. Umoran sam i glava mi puca pa ne mogu baš da nadjem prave reči koje želim ali se nadam da me razumete svi. Moj najduži post do sada hahah…. laku noć, grlim vas sve 🙂

    Komentar autora/ice Ivica | 6 ožujka, 2012 | Odgovori

  426. – Moon i ostali..
    ja sam trenirala balet od 4 do 13 i ritmičku gimnastiku od 5 do 12, a onda je učinio rat, na baletnu školu su pale 3 krmače..a ni gimnastika se kao i sve drugo više nije održavala. Onda sam u srednjoj školi neko kartko vrijeme išla na odbojku, jer su mi falili treninzi, al ispostavilo se da mi je trener teški kreten, pa sam odustala. Jako volim ples, sve vrste. Kada slušam glazbu, zatvorim oči, i za svaku stvar koju čujem , vidim scenu, plesače, koreografiju, odječu, sve. Uglavnom, jako sam sretna kada plešem, ja sam ona osoba koja u disku 1.izađe na podij i pleše na tom istom podiju do zatvaranja s bočicom vode u ruci.
    A što se tiče pisanja, pa tu bih isto mogla svašta napisati o pečecima, ali eto, između ostalog imala sam super profe u osnovnoj i u srednjoj školi, koje su poticale moj nekonvencionalni duh, (vjerovatno sam ja bila njihov ispušni ventil prema sistemu), tako da sam redevno, osim u 7., 8. OŠ i 1. SREDNJE (tad je u Zadru bilo gadno granatiranje) svake godine, išla na natjecanja, jer bi one prijavile neke moje radove..imam i neke nagradice..pišem kratke priče, prozu, pjesme, mislim da sam napisala svega 2-3 pjesme u rimi..a onda mi se još s vremena na vrijeme “dogodi” da me “nešto” obuzme i “priča kroz mene”.

    Komentar autora/ice Čuvar | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  427. ..al to su ionako stvari koje kad izađu iz mene-ja shvatim da ih znam oduvijek..uglavnom meni to nije čudno, a nije bilo čudno niti mom posljednjem neuropsihijatriću, on je to oklasificirao kao “KLASIČNI SLUČAJ PODVOJENOSTI”, a meni je to bilo posljednji put da sam “ljudima” pokušala išta objasniti.

    Komentar autora/ice Čuvar | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  428. – Inače, Moon, priča je kako sam ti već rekla predivna i jasna, nemoj mjenjat ništa, sve ima svoj prirodan redoljed stvari, i evo dok ti ovo pišem, ježim se od sjećanja na pročitano. A to mi se ne događa baš često.

    Komentar autora/ice Čuvar | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  429. Eh, a što se tiče Irske, tamo oduvijek želim poći..bila sam u Engleskoj, u Wellsu, u Škotskoj, meditirala sam u Stonehengeu-11.02.2002. u 09h ujutro po našem vremenu..još 1 sjećanje od kojeg me uvijek prolaze trnci..a Irska još uvijek nedosanjani san..al dok sam bila u Londonu(bila sam 2 mjeseca), živjela sam kod jednog Irca, koji mi i dan danas jednom godišnje (nevezano za datum) pošalje razglednicu, s pozivom da kad se zaputim u Irsku najprije pokupim njega..Jim, njegovo mi lice uvijek razvuče osmjeh preko lica.

    Komentar autora/ice Čuvar | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  430. Jutro svima 🙂

    Ivice, daj napiši što od nabrojanog, obožavam priče sa duhovima, istraživačima, napuštenim hramovima i naravno vampirima.
    Ja sam sa svim svojim umjetnostima počela, jer nisam imala posao, pa da ne dangubim, počela sam najprije pisati, pa ići na irski step, pa nakon udaje sam malo po malo dobila od dragog sav potrebni materijal za slikarije i nakit.
    I pazi si podatke, znam, da nemate puno love, al ak ti uspije malo našparat uloži u USB, ne treba ti sa puno memorije (word dokumenti su jako mali), samo da je dovoljno za pohranit dokumente na kojima radiš. Ja čak imam sistem trojnog pohranjivanja, kad završim neku cjelinu, pohranim na kompjuter, pa na vanjski hard (ili usb) i još si priljepim datoteku na mail i pošaljem na dva svoja maila. Tako panična sam od kad prevodim (jer prijevod zaista ne želim riskirat ni najmanju mogućnost da ga izgubim), al sam skontala da je dobro i za moje osobne datoteke (jer se i meni delsilo par puta, da je hard ošo i ošli podaci).
    A što se tvog ujka tiče, stvarno nemam komentara, ali te razumijem, tako je lako odustati kad ti neko mrcvari sve što napraviš. Ono, točno osjećaš, da nemaju pravo i da nešto nije u redu, ali svejedno nekako ti se smuči sve skupa..
    Ali bitno je slijedeće, sada, kao odrasle osobe i svjesni tih stvari iz djetinjstva, imamo priliku započeti ponovno i dati ‘djetetu’ u sebi poticaj, koji nam tad nisu dali. Jako je teško i sama još radim na tome, ali meni je puno pomoglo par intenzivnih psihoterapija (sa kolegicom psihoterapeutkinjim, koju mi je samo nebo poslalo, bila mi je susjeda u domu za posljediplomce i poslje se čak i preselila blizu mene i dragog, pa smo često išle u šetnje i nisam ni znala, da je psihoterapeut nego onako, malo po malo je skontala kaj me muči, dala mi par dobrih knjiga i par puta smo imale seansu kod nje doma i puno mi je pomoglo). Knjige koje su mi pomogle su od autorice Alice Miller (http://en.wikipedia.org/wiki/Alice_Miller_%28psychologist%29): Drama je biti otrok i Upor telesa (mada mislim da je bilo koja knjiga od nje odlična). Potraži ih u knjižnici.

    Čuvarice, ti si isto plesna duša kao i ja, i ja svaku glazbu ‘vidim’ u pokretu i bojama u savršenoj koreografiji. I ja sam cjelu mladost preplesala u diskaćima i uvjek kad bih plesala, ljudi su se oko mene razmaknuli i gledali me (šta mi je bilo grozno neugodno, pogotovo ak je još DJ dao reflektor na mene, jer nisam došla da nastupam nego da se opustim i isplešem za svoju dušu) pa sam obično onda išla dolje s podija i plesauckala negdje sa strane. Znam da je grozno, da te je rat prekinuo, ali ti si imala barem toliko da si išla na balet cjelo djetinjstvo. Kod mene je tako, da sam sad jako ukočena i moram strašno puno raditi da imam minimum rastegljivosti i svako jutro iznova jer se budim sva pokočena (prema gore spomenutoj autorici, to je skoro sve na psihološkoj bazi, jer sam pod pritiskom nasilu ugasila impulse u tijelu i postala prisiljeno ukočena umjesto da sam razvijala svoju slobodu i rastegljivost iz ranog djetinjstva) ali svejedno, obožavam ples i često plešem preko boli i iako sam tehnično jako daleko od minimalne kvalitete (ja samoj sebi u ogledalu izgledam strašno smotano, borim se sa stopalima, da nisu ravna ili na unutra, nisam dosta visoko na prstima, imala sam jako iskrivljenu kičmu, sad je bolje, ali još uvjek ramena vučem prema naprijed i dolje) ali kad čujem glazbu ona me potpuno preuzme i kao da padnem u trans, za mene nestane sve i samo smo glazba i ja i izgleda da ljudi to osjete, jer su mi puno puta rekli, da na pozornici ne ličim na samu sebe… a ko zna, možna to i nisam ja 🙂

    Komentar autora/ice moon | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Fajlovi koje mi je proždrao komp su bili na mom prvom kompijuteru koji je neko muzejsko izdanje, to je bilo još 2000 ili 2001 ne znam tačno. Na ovom računaru nema bojazni od toga a USB imam. Nažalost nemam niti jednu priču završenu, samo gomilu nedovršenih tekstova. Mada moram biti iskren kada su moji raniji radovi u pitanju nisu bili baš tako dobri, ali to nije razlog da neko koga gledaš kao mentora uništi sve tvoje nade. Pokušavao sam da šaljem neke svoje priče nekim časopisima, bili su saglasni da ih objave ali su mi odmah rekli da nisu u mogućnosti da išta plate za to. Tako da u zemlji srbiji ak nemaš love da sam finansiraš objavljivanje knjige i rizikuješ pa šta bude, malo šta se može uraditi po tom pitanju. Onaj isti ujak mi je rekao da jedinu sigurnu zaradu, možda mogu da imam ako budem pisao erotkse priče i šaljem ih porno časopisima hahahaaaa… to mi nije bilo ni na kraj pameti. Ali tužno je to što kad god mlada osoba ima neki san ili ideal uvek se nadje neko stariji i “mudriji” ko će deliti dobronamerne savete tipa. – Jao pa nemoj to, ne znaš ti kako je to teško, pa ima tu mnogo više nego što ti misliš, treba tu upornost, a koliko je to i sigurno…..itd I to ne mislim samo za stvari vezane za umetnost, u svakoj situaciji se nadje neko da te sapliće šta god da izabereš, umesto da te podržava i usmerava i momogne ti na putu da ispravite zajedno početničke greške. A što se tiče psihoterapije i kniga, Aheemm…prvo u mom malom gradu ne postoji psihoterapija samo te kljukaju lekovima a psihoterapija sa svodi na šamaranje kad se onesvestiš jer psihijatrica misli da se pretvaraš. Čitao sam knjige Kako preživeti uprkos roditeljima, Otrovni ljudi, Ja sam OK ti si OK, Kako da izlečite svoj život, Daveži, gnjavatori, siledžije i kako ih se otarasiti i još neke knjige na temu samoispomoći i dosta su mi pomogle ali potražiću i ovu autoricu koju si predložila moon jer nikad ne možeš da naučiš sve, uvek ima još. Iskreno od kad je počela priča o tvojoj knjižici potakla si me da razmišljam o svom pisanju samo nikako da se nateram da počnem. A što se tiče muzike i plesa, ne umem da plešem ali osećam ritam kako me vuče i isto mi se u glavi odvijaju pokreti plesača ili pokrete koje bih ja želeo da umem da izvedem dok mi u ušima bubnja ritam iz slušalica I-pod-a dok šetam ulicom, samo u mojoj glavi nije sve tako detaljno kao kod Čuvara. Umm.. zamolio bih vas samo sve ako nije teško da svi kažete svoje pravo ime, jako mi je teško da razmišljam na pr da li da pišem Čuvar ili Čuvarica, moje ime već znate Ivica, pretpostavljam da je i Franjo, pravo ime.

      Komentar autora/ice Ivica | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  431. Hehe Čuvar izgleda da smo pisale istovremeno.. tek sad vidjela druga 2 komentara. Hvala ti draga od srca za pohvale i znaš, da sam već razmišljala da bi opet nešto mijenjala u knjizi (od kad sam počela pisati non stop nešto mjenjam… ), ali vjerojatno je vrijeme, da prestanem, da ju lektoriram i počnem slati izdavačima.

    Da, irci su totalno ludi… Ja nisam bila ni na jednom ‘otoka’, a voljela bih ići, dragi je bio u Londonu i po cijeloj Škotskoj, i čim bude više love, planiramo skupa jednu turneju.. A za sada mi je slovenija onako sasvim dovoljno irska, da sam načisto luda za njom 😉

    Komentar autora/ice moon | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  432. čitam…. ne mogu prestati, a imam tako malo vremena.
    srijeda je i opet totalni kolaps tijela i uma. brkaju mi se slova dok pišem. stalno piši-briši!
    sutra kad završim knjigu, javit ću se podulje.
    i ivice, nema problema donadon – marijana. nije tajna.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 7 ožujka, 2012 | Odgovori

  433. Curke, sretan nam naš dan!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | 8 ožujka, 2012 | Odgovori

  434. jeeee! sretan nam naš dan! zahvaljujem Klari i Rosi na svemu što su učinile za nas žene! uvijek se borim s ženskadijom iz svoje okoline, kad krenu sa bedastoćama, kao: eto, u šta su nas uvalile!
    ma onda se u meni pokrenu neki agresivni nagoni i poriv za podučavanjem povijesti. al, uzalud… koke misle da bi vjerojatno sve žene bile dame s bijelim rukavicama, pažene i mažene i ne bi imale baš nikakvih problema jer bi se za njih brinuli njihovi pažljivi i obzirni muškarci!
    baaaaah! ma, nemam ja ništa protiv muškaraca. apsolutno ništa! više me smeta inertnost mnogih žena.
    štogod! dosta o tome.
    negooo…
    moon! ti! čudo jedno!
    to si sakrivala od nas tako dugo! bad moon!
    knjiga je fantastična, ima hipnotički ritam koji ti neda da niočemu drugome razmišljaš dok čekaš priliku opet sjesti za komp i listati stranice na ekranu. ne, nemam printer. ali nema veze!
    trebam li reći da mi se sviđa?!
    mislim da svi ovi uskličnici govore svoje!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    nemam pojma što bi se tu trebalo mijenjati.
    ali svakako ti preporučujem da je prevedeš na engleski i probaš sa stranim izdavačima. akko na našim terenima pokušaš s izdavanjem, bojim se da ćeš ostati povrijeđena i usamljena. ne zato što kod nas nema ljudi kojima bi se svidjela knjiga, već zbog oligarhije koja vlada u književnim krugovima.
    i u svakom slučaju vani je daleko veća publika, ona čitalačka, koja jedva čeka da pročita ovaj roman.
    prekrasan! čiste emocije, bol, toliko poznata nama, zar ne?
    mistika, ljubav.
    stvarno sve ono tvoji snovi?
    tako ti zavidim na tim snovima!!!!
    ja sanjam sa jako malo dijaloga. uglavnom simboli. nepoznati krajevi koji su svi odreda moj dom.
    otok me je jako protresao. jer upravo njega sanjam. naježila sam se i utonula u to. samo u mom snu, dvorac je svjetionik, moj dom. boje su iste, stiijene su iste. opasan rt, tajni ulaz u uvalu. ali kod mene je uvijek sunčano. i usput, iskopala sam si mali bazen u stijeni u koji ulazi more kad je plima, voda je ugodna za kupanje, jer se jako brzo zagrije.
    i mnogi diijelovi Anjinog dnevnika. huh, povremeno bi se sledila. kako si uspjela čitati moje riječi? ali onda se sjetim. svi smo mi povezani. energija, misao je energija. plava.
    moon, hvala ti!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 8 ožujka, 2012 | Odgovori

  435. Šmrc… rasplakah se… od topline oko srca.. šmrc, hvala ti draga, nemaš pojma koliko mi je drago čuti, da ti se sviđa 🙂
    Da, to su sve moji snovi, još i sad ih imam pred očima, mirise, boje, zvuke, osjetilo dodira: vrućinu, hladnoću, snijeg, vodu, dodire… bol i fizička i duhovna. Ttoliko su realni.. a buđenja, kao da sam se budila iz kome, obično bi me probudio kakav zvuk iz okoline, ali najprije onako udaljen i mutan, pa bih jedva otvorila oči i morala sam ležati koji sekund da sam se mogla pokrenuti, jer sam se budila paralizirana, nisam mogla pomaknit ni ruke, niti glavu, a kamoli trup. A koliko snažano sam osjećala sve iz sna… sve. I štos je, da sam to sve skoro sanjala na gomili u onih godinu i pol dana u domu za podiplomce, ne znam da le je nešto posebno na tom mjestu ili je bilo samo to, da sam bila idealno izolirana i konačno sama sa sobom poslije godinu i pol sa starcima u jednoipolsobnom stanu.. ne znam, ali otvorilo mi se baš, kao knjiga, danima sam znala hodati okolo kao zombi, tjelesno u ovoj dimenziji, a sa svim ostalim… u ko zna kakvim procjepima. Nakon što sam se preselila, sanjala sam još samo jedan takav san (past life iskustvo, isto sam se probudila točno kad sam u snu umrla) i zanimljivo je i iz njega sam se budila kao iz kome. Zato sam sigurna, da su ti snovi u biti astralna putovanja i sneak-peek u prošle živote. Uvijek su: stravično realni in intenzivni do zadnjeg detalja, gotovo uvijek u snu umrem i u trenutku kad tamo umrem, ovdje se probudim (vjerojatno je to zato što si trenutke pred smrti jako zapamtiš) i uvjek sam paralizirana pri buđenju i cjeli taj dan sam kao u nekom transu, tijelo mi je čudno, nekako umrtvljeno, a sva osta osjetila doslovno overloaded… Čudno.. fale mi ti snovi.. ne znam, ovdje ih ne sanjam.

    Da, i meni se činilo, da bi bilo bolje kad bih probala vani (uz to je grandpa Gene imao svoju malu izdavačku kuću, pa iako se povukao iz posla, sigurno još ima kakve veze..), a dragi je anglist, pa mi može besplatno prevesti 😀
    Ali prije ju moram ja prevest na slovenski, jer dragi baš ne zna toliko hrvatski..

    Nego, sretan nam dan žena 🙂
    Slažem se sa donadon, i mene više nego poneki muškarci nerviraju žene koje im dozvoljavaju da su takvi kakvi jesu i pogotovo ženama koje su njihove mame (nemaju pojma kako svojom glupošću unište život sinu i svim ženama s kojima stupi u vezu). Al pustimo to, danas slavimo ženskost, našu snagu i ustrajnost, našu nježnost i ljepotu 🙂 I u čast našim prednicama slobodnog duha, postam ovaj video

    Komentar autora/ice moon | 8 ožujka, 2012 | Odgovori

  436. vuk. vukovi. moja najdraža bića. moja tilly ima vučje oči. kako ide starija, tako ima onaj stabilan, očekujući pogled vuka. pokojni boni imao je oči tuljana. vodene. drage, nježne, i pomalo lopovske. ali tilly…
    znaš, kad sam bila mala nikad nisam voljela priče o zločestim vukovima. moji mi roditelji ni nisu pričali te priče. mama je uglavnom sama izmišljala svoje priče, naravno poučne. uvijek naglasak na empatiji prema životu oko sebe. tata je čak širio tu empatiju na strojeve. znao je prije nego se neki stroj pokvari, da će se pokvariti.
    kao dijete imala sam hrpu ljubimaca. i već sam ti rekla da sam i bila odgajana na neki čudan slavonski native american način.
    mojima je uvijek bilo važno da se poštuje život. nisam vegeterijanac, ali sam zahvalna svakoj životinji što je dala život da bi se ja najela. nije baš da sam neki mesaroš, da se razumijemo, ali da, pojedem meso.
    ptice nisam nikad baš dobro kužila, uvijek sam imala osjećaj da me baš nešto ne vole. imala sam tri papigice, dvije grlice, hrpu spašenih vrabaca… i nikad me nisu voljele, iako sam ih upravo ja sređivala, hranila, pokušavala maziti. bar sam ja tako mislila, da me ne vole.
    ali svaka od mojih ptičica se došla pozdraviti sa mnom prije nego bi umrla. iakko su me u svakoj prilici pokušavale ugristi (i uspjevale), okretale bi mi leđa kad bi im prilazila, nisu nikad meni željele sletjeti na rame ili glavu, iako su to radile drugima. ali svaka od njih je upravo to učinila prije nego bi umrla. dado je svoj zadnji obrok pojeo zajedno sa mnom iz mog tanjura i dao mi pusu. roko i cicibela su mi sjeli na prst i nisu me ugrizli, već samo lizali kožu. a grlice sam pustila na slobodu kad su se oporavile, i dolazile su mi s vremena na vrijeme na ruže i gledale me.
    ovu cijelu priču je potakao ovaj filmić. indijanci i vukovi. indijanci i orlovi. indijanci i mudrost. tako si sretna što si upoznala grandpa Geena.
    ja sam isto kao i svi ostali pisala. kratke priče, pjesme. ali prije dosta godina sam sve živo spalila.
    bilo je to poslije rata. bila sam na dnu dna. planirala sam se ubiti, ali nisam željela da me upoznaju. pa sam skupila sve te papire, ubacila u kantu, polila benzinom i zapalila.
    prije toga moje prijateljice koje su studirale književnost, dale su svojoj profesorici moje tekstove. ona je sada jedna “priznata” hrvatska književnica. i onda me je ona uhvatila u rotor. dobila sam za zadatak da pročitam hrpetinu teoretskih knjiga o pisanju, hrpu “priznatih” u to vrijeme savremenih hr. pisaca i pjesnika. i da se ukalupim u to zdanje. ali nisam mogla. nekoliko sam svojih priča iskasapila u želji za priznanjem. ali to je bilo tako lažno. sve je to mirišalo na nekog drugog, a ne na mene. i onda sam prestala pisati. ubila pisca u sebi.
    ali ne žalim. tata me je totalno zapalio za književnost kad me je upoznao s Remarqom. to je bilo ono čemu sam težila, ljepota, tuga, emocije, beznađe, progonstvo. sve ono o čemu je on pisao bio je moj život na neki način.
    vidiš, bez obzira što sam ja imala savršeno optimalne roditelje, ipak sam isto tako prolazila kroz turbulencije života baš kao i vi ostali. čudno. ali sada imam prekrasna sjećanja. uvijek ih mogu prizvati i proživiti neki dan ponovo od početka do kraja.
    tatu koji kao indijanac pleše oko roštilja i priziva kišu (i često bi uspjevao, bez obzira koliko vedar bio dan), mamu koja me gleda i vidi, i zna neku tajnu o meni, ali daje mi prostora da je sama otkrijem.
    sestru koja je bila u stanju potući se sa dva puta većim čovjekom od sebe samo da bi mene odbranila.
    već par dana imam osjećaj da su tu. mama i tata. osjećam ih. ponekad kao da čujem. tako dobar osjećaj.
    ma vidi mene. opet se ja raspisala. otvorila si mi vrata da se sjetim nekih stvari, ponovo ih osjetim. dobro je to.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 8 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Slavonska indijanka… savršeno 🙂

      I ja sam veliki dio djetinjstva provela kod bake i dide u slavoniji i da, i moj djed ima megičnu sposobnost predviđanja prirodnih promjena, npr. po ljeti, kad nije bilo vidjeti ni oblačka, znao je reć ajmo brzo sjeno pokupit i uvest, kiša će… i stvarno, mi pod krov a prve kapi kiše padnu, ili s proljeća bi ga baka gnjavila, kad ćemo posijat svi su već posijali, a on bi joj odgovarao, pusti me ženo, znam ja svoj red i… koji dan kasnije je već stabilno proljetno vrijeme presjeklo po dva tri dana mraza taman dovoljno da smrzne mlade usjeve, e kad je ponovno otoplilo, dida je posijao i imao najveću letinu. A oboje i baka i dida su znali sa životinjama, kod njih je sve bilo mazno, koke, svinje, konji, krave, psi, mačke, pa čak i golubovi, ježevi dolazili jest šta bi im baka dala u posebne posudice…

      Drago mi je da ti je moje pisanje otvorilo vrata k sjećanjima, sad kad vidim da smo svi pisali nešto što nije bilo prihvaćeno od okoline… možda nije bio pravi trenutak, a možda je i moja knjiga namjenjena vama, i ostali ‘svijet’ ju neće prihvatiti, ali kako bilo, ja sam zadovoljna jer sam ju napisala, i još zadovoljnija jer sam ju podjelila s vama.

      Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  437. Hm…i ja volim vukove, ima nešto u njima što me opčinjava i kako ne mogu da imam vuka za ljubimca jedno vreme dok sam bio mladji želeo sam da imam haskija jer su mi najsličniji po bojama i izgledu vukovima, a bit bubnjeva u kompoziciji me opčinjava. Dopada mi se i zvuk afričkih tam-tamova, ima u njima nešto hipnoitušuše, mojim ušima. Jdanput sam meditirao, davno uz zvuk pesme Madam Piano, pesma se zvala devi, kada sam završio primetio sam da mi je sve nekako mutno. Brat me je pitao šta sam radio, šta sam popio, jer sam u to vreme bio sklon kljujanju sedativima. Branio sam se da nisam ništa uzeo. rekao mi je da su mi oči čudne i da su mi zenice ogromne. Ne znam kako se desilo ali proširile su mi se zenice dok sam meditirao uz te zvuke.

    Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  438. – Ivice, što se tiče ovog poslanja na zemlji – ime kojim se potpisujem je ime koje mi je dao moj pokojni otac-ime koje je on odiuvijek želio da nosim i upisao je to ime po mom rođenju,..ja se s tim imenom nisam identificirala sve do nedavno, a i tata me je godinama zvao Nini od milja, pa je tako u familiji to prešlo u Nina, mislim da još negdje i egzistiraju moji mejlovi s tim imenom..postoji jedan dragi frend koji me je godinama zvao Nata, skrač.od Nataša-rekao je da mi to ime stoji skroz, nadimci su mi uvijek bili neki životinjski, jedan također drag bio je Mrav, znaš čak u Zadru po nekim zidovima još možeš (u starom dijelu grada, dok me je držala faza “šaranja” sprejom) naići na moj Mravski potpis, onda jedan od dražih, iz srednje škole, bio je Vještica (iz faze “gatanja”, samo ja bih da im ne bi bilo čudno, uzela šalicu kave, bilo čega, i kao gatala s krinkom, a zapravo sam ih samo gledala i govorila im što vidim, a te čudne likove u šalicama kave i onako nisam kužila uopće, ..više ne gatam, nakon proricanja 3 smrti, nisu me više zvali, samo su šaptali za mnom, i bila je kao fora reći, nemoj me zajebavati, jer dobar sam s Vješticom, pa nemoj da te stigne kakava kletva..).. Čuvar je “nešto” što oduvijek živi u meni i sa mnom, kako da ti to objasnim, kako je “to” odabralo mene, ne znam ali i ne razamišljam o tome, mislim da smo se konačno sjedinili na način, da ja prevladavam, a kad mi treba onda to preuzme, mada još ponekad kad riječi o postanka krenu iz mene, ja se odmaknem u stranu, a i inače ja oduvijek od vrlo ranih sjećanja, znam da sam štitila mlađe, slabije, ustrašene..i koliko god meni to išlo u štetu, ja sam se uvijek zauzimala za potlačene i borila njihove bitke, sama protiv svih, cijelog sisitema..hm, možda mi je zato cijelog moga školovanja u “rubrici vladanje” stajalo LOŠE, hahaha..postoje još neke izvedenice moga imena kojima me određeni ljudi zovu, u jednom krugu dragih ljudi – Giovanna, ali evo, ime koji mi je dao moj pokojni otac mi i s kojim sam se u zadnje vrijeme počela poistovječivati je IVANA. a ti me Ivice možeš zvati/obračati mi se i nekim svojim.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  439. A što se vukova tiče, znam da sam svojevrmeno imala vuka i pumu, za prijatelje, ne nikad nisam radila u cirkusu…Moon, draga meni su bliska sjećanja na stepu i i bezgranično trčanje jugom nekadašnje Amerike, miris razgorene trave u jesen, trbuh konja u trku, stezanje i opuštanje mišića vrata prerijske lisice..

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Jako mi je teško da pa u pravilnom rodu napišem ovo tvoje čuvar to me muči, ali nasuprot tebi ja nikako ne volim da oslovljavam ljude nadimcima uvek im se obraćam njihovim punim imenom. Ne znam zašto ali osećam da je tako poštenije, imam osećaj kao da im činim štetu ako ih zovem poluimenima kao da se obraćam samo polovini te osobe, ne umem da objasnim taj osećaj. Kao kada u nekoj bajci, vilenjak koji ima svoje magiske moći se obraća nekom nižem stvoru ali mu koristi lažno ime ili samo pola imena da bi ga držao u neznanju ili potčinjeno ili da taj “niži” oblik života nikada ne bi spoznao svoj pun potencijal jer se on sadrži upravo u njegovom imenu. Ne znam zašto, ne idetificiram ni ja ljude njihovim imenima ali smatram da naša imena koja su nam data sadrže odredjenu energiju koja je jako bitna za vlasnika imena. Kao i obično ne umme da nadjem reči da uobličim svoje misli i emocije ali se nadam da me razumete šta pokušavam reći. Počinjem polako da uvidjam zašto je ovaj način komunikaciije rečima primitivan, da komuniciramo telepatijom mogao bih tačno svakome da prenesem emociju koju imam u sebi u vezi neke teme i stvari bi bile mnogo jasnije ja mislim i niko ne bi mogao da ne razume ili da pogrešno protumači. Što se tiče te zaštite o kojoj govoriš i ja sam u svojim ranijim danima, dok me nisu zatrovali na ovoj planeti uvek štitio druge u raznim prilikama i nikada se nisam obazirao ako sam ja jedan a njih 10 ili ako je neko snažniji od mene, ali vremenom sam prestao, mada mi svaka nepravda razdire dušu, osećam bes i nemoć što ne mogu ništa da promenim i popravim. Zvali su i mene svakakvim imenima prvo je bilo Vučko od mog prezimena, onda Ivica-koprivica, Ivica-šljivica. Iva, skraćeno od Ivica ali to su bezazleni nadimci. Kasnije su me zvali Ivica-žena, ali se ne sećam zašto nisam radio ništa degradirajuće za dečaka u tom uzrastu.Zato jer sam skakao i uvek trčao zvali su me baletan, kengur- kengur mi se dosta dugo vuklo. Jedna devojka u srednjoj me je zvala bolero mada ne znam zašto, koliko ja znam to je kratka ženska jakna ne? ili ima još neko značenje? Drugarici sam i ja gatao u karte ali sam počeo suviše da pogadjam pa se uplašila i prestala da me pita, mada priznajem da nemam pojma da gatam samo sam pričao ono što sam osećao dok sam gledao slike, hoću da kažem da nisam u stanju da precizno kažem desiće se to i to. Već samo navodim pojedine pojmove koje karta može da označava. Ono najčudnije što mi se desilo, jedna moja rodjaka je tražila da joj gatam tri puta smo otvarali karte i pretpostavljam da je sva tri puta imala isto pitanje jer je u sva tri otvaranja uvek izvlasčila istu kartu. Čuvarko od početka osećam da si malo drugačija na ovom postu ali ono što do sad nisam osećao je tvoja snažna ličnost, ogleda se u nekim rečenicama ali ne mogu da preciziram u kojima. Nekad mi se neke misli zabiju u glavu pa ne znam da li ih ja samo umišljam ili zaista nešto osećam. Ali ako zaista osećam, ti si jako stara duša i poseduješ veliku snagu.

      Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

      • Ivice, ožda je mislila na ovaj bolero: http://www.youtube.com/watch?v=Q4wb11w0ZHQ

        I da: i ja isto… sam gatala u srednjoj, ali nisam ljudima govorila sve što sam vidjela/osjećala, nego onako, jel te voli i ne, oće li ić na neko putovanje i slično (ne znam jel se ostvarilo, ali obično su bili oduševljeni kako sam pogađala ono što sam rekla.. a ne znam, meni je to bila više zabava..).

        Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012

    • Kako su nam zajednička ta sjećanja.. vidiš ja ne samo da imam sjećanje na indijanski kamp i život u njemu, zvučat će čudno, ali imam i sjećanja na osjećaj kad si konj i trčiš preko prerije, zemlju pod kopitima, jutarnju rosu na leđima, sočnu travu među zubima… Isto i za mačku (ne znam da li sam bila divlja ili domaća)…

      Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  440. – Da, Ivice, jako dugo sam ovdje – planet Zemlja je odavno već moj posljednji dom, a ovo je ujedno i moj posljednji “život”. Ne moraš da se brineš oko svojih misli, ja ih jasno vidim i razumijem…nema greške u prijemu.

    Komentar autora/ice Čuvar | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Um…misliš na svoje misli ili imaš prijem mojih misli i jasno ih vidiš hahahaaa….. 😉

      Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  441. E moon ti često pričaš o problemima sa novcima našao sam mantru koja treba privuć novac u život onoga ko je ponavlja, možda pomogne, nisam još probao http://www.youtube.com/watch?v=RMfiRHVfiHI&feature=related A ono što jesam probao i znam da deluje je sledeće. Kada je mlad mesec, ( to je valjda samo srp, oduvek mi je bilo teško da zapamtim te stvari), ali siguran sam da je mlad mesec u pitanju imam zapisano, prekrstiš prste na rukama slično kao u molitvi ali tako da ti desni palac prekriva levi na ruci, podigneš ruke iznad glave ka mesecu i zamišljaš novac, da ga primaš, brojiš ili šta god. Ja to radim kad god se setim, ali moja vera u sve to je slaba pa su tako i novci koje dobijem oskudni hahahah. Jedna moja drugarica kojoj sam preneo isto ovo je radila to nekoliko puta i svaki put joj se ostvarilo da dobije novac ali se na kraju uplašila da možda ne zloupotrebljava tu sili pa će se “NEŠTO” da naljuti i zato je prestala sa tim a imala je mnogo više uspeha od mene i jako brzo joj se sve manifestovalo.

    Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  442. Hvala za video i savjet… probat ćemo, škodit ne može 😉
    Nego nismo mi bez novca imamo ga sasvim dovoljno, ali rado bi zaradili svoje novce i dobili ono što smo zaradili 🙂

    Nego, ja našla Drunvala 😀

    Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  443. a i ovo je ljepo http://www.youtube.com/watch?v=txTsbeuY5gM&feature=related

    Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  444. čuvar, trebam tvoju pomoć.
    opet. sve je intenzivno. preizntenzivno. morala sam maloprije sve prekinuti što sam radila da bi se prepustila meditaciji. to je još jedino stanje kad se osjećam dobro.
    u trenutku sam otvorila vrata od oblaka i pustila da svemir jurne prema meni. i napokon sam osjetila olakšanje. ali kako da zadržim taj osjećaj? nakon nekog vremena on nestane. ostane samo sjećanje pa i ono izblijedi. mrzim strah! svugdje su gmazovi i marsovci. tako su ljuti. srčana čakra mi se zgvrči u čvarak, umjesto da zasja.
    u glavi i mislima mi je stalno moonina knjiga. sjećanja. njena. moja. naša. kako se obraniti od ovoga svijeta?
    plačem, i suze mi cure niz lice. znam da ću sutra opet ustati, opet glumiti da sam nešto drugo. naporno je tako glumatati. previše energije se troši na gluposti.
    samo da mogu strah odbaciti.
    umorna sam fizički i psihički. stalno. moje tijelo se promjenilo. moja duša je u pokretu, mijenja se, ali gluposti, navike, samonametnuta ograničenja ne mogu premostiti. trudim se. pa zapnem. pa zapnem.
    ne treba mi gatanje. mislim da ti znaš što mi treba.

    Komentar autora/ice donadon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  445. Joj donica, ja ti šalem veeeeliki zagrljaj i puno puno tople i zaštitničke energije, obuci se u nju, nek te grije, mazi i čuva, nosi ju posvuda i ne boj se glupih lažnjivaca, gmazova i marsovaca, naša ljubav te čuva.

    I meni je danas neki čudan dan, ne mogu se skoncentrirati na ništa, sva sam rastresena i zasanjana, a imam gomilu stvari za napravit.. Ali sutra će biti bolje, s vremenom sam naučila, da je najbolje ne sekirati se, nego se prepustim i prespavam…

    Komentar autora/ice moon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  446. Ajde mi jednom objasnite te vaše gmazove i marsovce jer zaista ne razumem o čemu pričate ili ja nemam dodira sa tim u svojoj okolini.

    Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  447. Danas sam više nego obično surfovao netom i malo sam razdražen koliko glupih ljudi ima, da li je moguće??? Nekoliko puta sam bio u iskušenju da napošem komentar i kažem im koliko su slepi ali šta vredi to bi se pretvorilo u beciljno prepucavanje. Kad će se sve ovo konačno završiti…..joojjj ne mogu više AAAAAAAAA!!!!!!!

    Komentar autora/ice Ivica | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  448. hvala ti moon. umotala sam se u zagrljaj kao u dekicu. pustila sad koju suzu od ganutosti. što bi ja bez vas!
    je, neki je čudan dan. možda je ona sunčana oluja kriva za to? navodno je totalno poremetila magnetizam zemlje. ma ne znam. danas sam stalno imala vrtoglavicu. padala sam ko kruška. jedva sam nešto prozborila s lljudima, a i ono malo što jesam bilo je tako negativno obojano. na poslu nakon terena, u uredu me dočekala gazdarica ljuta kao ris. a nije mogla istresti svu svoju ljutnju na mene, jer je zapravo trebala biti ljuta na sebe. ona je napravila neku veliku grešku, i tražila je način da to svali na mene. onda su se pojavili neki totalno nebulozni novčani problemi, i stalno mi je hladno. tako mi nije bilo hladno čak ni kad su temp. bile -27 C. gladna sam, ali ništa mi se ne jede. pijem samo puno vode i sok od breskve.
    i taj neki mrmor koji stalno čujem, čak i kad stavim slušalice u uši i pustim glazbu na najglasnije. zidovi kao da se žele urušiti prema meni. sad kkod kuće je malo bolje. i nakkon meditacije.
    kako sam se slobodno osjećala kad je svemir jurio prema meni i ulazio u mene. zašto to ne mogu zadržati?
    a, možda je to samo proljetni blues?
    ivice, objašnjenje za gmazove i marsovce neki drugi dan. može? preumorna sam sada. idem još malo mirovati.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 9 ožujka, 2012 | Odgovori

  449. Danas se osećam podlo i mrzim ceo svet >:-(

    Komentar autora/ice Ivica | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  450. Evo mooon iskopao sam jednu od svojih priča, ostale koje sam imao pojeo je virus u kompijuteru a nemam ih zabeležene na papiru a i davno je to bilo. Ali našao sam nešto što imam na papiru pa sam je prekucao. Ne znam koliko sam godina imao kada sam je pisao ali recimo oko 24, malo mi sad deluje naivno medjutim nisam hteo ništa da menjam i da prepravljam. Ne sećam se više ni koju sam skrivenu poruku imao u sebi u vezi nje ali evo pa procenite sami.

    Reinkarnacija

    Vreme sadašnje: lokacija univerzum

    Ne, ne, MILOST, PREKLINJEM VAS, NEMOJTE!! Ječao je crnokosi mladić, andjeoskog lika, dok su ga ispod mišica držala i vodila dva snažna, krilata ratnika. Na njihovim licima nisu se nazirala ikakava osećanja. Bila su kameno beživotna. Mladić je unezvereno, pogleda punog straha gledao čas u jednog čas u drugog gorostasa koji su ga nemilosrdno cimali napred. Išli su blistavim hodnikom, čiji su zidovi sijali sami od sebe, ledeno plavetnom svetlošću nalik oštrici mača. Pred njima se ukazaše visoka vrata pod lučnim svodom, iza kojih se začu gromki glas : – Uvedite prestupnika!
    Prostor pred vratima ispuni se beličastom maglom, kada su se pokrenula. Ušavši unutra činilo se da su pre izašli negde, jer prostor iza tih vrata beše beskonačan a podom se valjala niska magla. U centru stajala je visoko na vrhu četvrtastog stepeništa, stolica sa čijeg je vrha sijala zaslepljujuća svetlost i skrivala priliku u njoj. Negde u medjuprostoru čulo se srdito, ali nerazgovetno žamorenje mnoštvo glasova. Krilati stražari, gvozdenog držanja gurnuše mladića i on ničice pade na kolena, ispred trona u maglu.
    – Dakle Habrijane – zagrme glas sa trona – ovo ti je već treći prekršaj, kazna mora da usledi.
    – Ne, milost oče, preklinjem te, nedužan sam. Odriz to može da posvedoči, Urijel je kriv ne ja.
    – Laži…….laži…..sablasno su šaptali glasovi, mrmoreći.
    Glas sa trona se opet začuo:- Ja možda roditelj jesam svemu što stvorih, ali ovde i sada predsedavam savetom i stoga te ne mogu kao roditelj gledati.
    – Ali nisam ja…….- zavapi mladić, medjutim preseklo ga je jedno ljutito
    – Dosta! Dosta laži. Odriz koga si pozvao u odbranu nije ovde, a nisko je svaljivati krivicu na druge.
    – Kriv…….je….. – sablasno su mramorili glasovi opet.
    U hodniku iza vrata čuo se zvuk kloparanja. Starac u beloj togi duge kose i brade, boje kao i toga trčao je brže i življe nego što se moglo očekivati sudeć po izgledu. Svetlost zidova pulsirala je blještavije i svetlije.
    – Njegov gnev je velik, samo da nisam zakasnio – pomislio je starac dok se približavao vratima. Unutra crnokosi mladić bio je na sve četiri, dok su mu se tople suze tiho slivale niz obraze.
    – Dakle Habrijane, evo Odriza tvog spasitelja. Čujmo ga, šta on ima da kaže reče glas kada starac stupi unutra u svoj svojoj svetosti. Delovao je do-
    stojanstveno i ponosito, iako se duboko poklonio pred tronom i uputi jedan brz pogled podrške Habrijanu.
    – Presvetli, mogu reći samo jedno, kakva god da je optužba protiv Habrijana, tvrdim, nevin je! – reče strogo Odriz nepokolebljiva glasa.
    – Isuviše si često ti najmudriji medj najmudrijima, Odrize stajao u zaštitu Habrijanovu, ovog puta za njega nema oprosta. Provala u riznicu zabranjenih duhovnih znanja jedan je od najtežih prekršaja. Ono što su oni koji si odabrali da budu smrtni zaboravili, kada odu odavde tako treba i da ostane. Ako bi saznali da se krug ciklus života u materijalnom svetu nikad ne može da prekine, jasne su ti posledice.
    – Imaju prava da znaju! – prkosno dreknu Habrijan, ohrabren Odrizovim prisustvom, koji ga pak zbog ove opaske prekorno prostreli pogledom.
    – Čuješ li Odrize mudri, Odrize svetli, učitelju usijanih glava drskost svog učenika, kakav oprost da očekuješ za njega kad mu je narav neobuzdana.
    Odriz mrdnu krajem usana, gnevno zbog nemoći, ali tad opet progovori.
    -Zar nisi o najveći i najmilostiviji medj nama ti sam rekao da je oprost naš najjači zakon prema kome treba svi da se upravljamo i zar nisi i sam često hvalio Habrijana da je najsvetliji i najmudriji medj mladima……. Jesam – prekide ga glas – ali sve to je bio i Lucifer i najsvetliji i najplemenitiji i vidi kuda ga je to odvelo. Žao mi je Odrize, ti znaš najbolje da jeste – glas je sada bio zabrinut i brižan, čak saosećajan – ali za tvog miljenika ovog puta nema pomilovanja iako je i meni od svih draži. Kod trećeg prekršaja savet nad krivcem ima vlast, ne ja. Ja samo njime predsedavam i izričem njihove odluke. Habrijan kaznu mora da odtrpi.
    – A koja će kazna njegova biti o presvetli? – upita Odriz
    – Bojim se najteža, provešće u materijalnom svetu 78 godina kao smrtnik na planeti Zemlji.
    – NE! – kriknu mladić, očajno hvatajući se za glavu. Odriz koji se od ove
    odluke i sam trznu, stavi kažiprst na usne dajući do znanja mladiću da treba da ćuti, a potom uze reč.
    – Veruje mi o presvetli kad kažem da Habrijan bi zaveden, Urijel ga je namamio, zar nije ta kazna prestroga i zašto baš Zemlja pored tolikih drugih svetova kojima vladaš i koje poseduješ.
    – Barem ti bi Odrize mudri trebao da znaš da ja ne posedujem ništa i nikoga, a čuvari su na delu uhvatili Habrijana a ne Urijela, njemu blizu riznice ne beše ni traga. Pitaš me još zašto Zemlja. Zato što je to najprimitivniji svet i Habrijan bi sam trebalo da vidi kakvom bi življu odao naše najsvetije tajne od davnina zaboravljene i odbačene od strane onih koji su izabrali da podju sa tada najsvetlijim a kad sidju dole onda se meni mole, ja gospodarim duhovnim. Tamo dole on im je gospodar, ali oni to ne shvataju i ne žele da prihvate sopstvenu glupost kada su podigli ruku i rekli «Ja» kada ih je tad najsvetliji pitao « Ko je uz mene?» . Zamisli šta bi se desilo kada bi im Habrijan otrio istinu.
    – Da u pravu si – progundja Odriz mrzovoljno i ozlojedjen i pun gneva. – Onda nek bude što biti mora
    – Učitelju NE…… oče…… – zavapi mladić, ali ga ratnici ponovo ščepaše i
    iznesoše iz te prostorije. Odriz okrenu glavu na drugu stranu sa suzom u oku, jer nije mogao da podnese da gleda Habrijana kako se bacak i vrišti u stisku stražara dok je polako nestajao u srebrnasti hladni plamičak. Znao je šta to znači isuviše dobro. Ubrzo Habrijanovu vrisku i zapomaganje zameni dečiji plač, jer njegov duh bi nastanjen u telo smrtnika tek rodjenog.

    *
    Negde daleko u mračnim ponorima izgubljenog sveta, a opet dovoljno blizu dopre taj plač u područije gospodara svega matrijalnog.
    – Čuješ li to? – zapita duboki glas
    – Šta gospodaru?- uzvrati sena koja mu se vijala oko nogu
    – Plač naravno. To je to. – reče gospodar zadovoljno. Svi znaci su se složili i onaj koji nije smeo, rodio se!. Saturn je visoko uzdignut i u konjukciji sa Marsom a zajedno su u ravni sa sazveždjem Zmaja, što je zmija zapravo. Asteroid Tutatis takodje je kraj Zemlje prošao, što karakteriše destrukciju i razaranje. Moj naslednik je rodjen. Proročanstvo je ostvareno. Ta budala, sa svakim novozbačenim moja moć samo jača, ali ovo….je bio…..onaj……jedini, drugi po redu najsvetliji i najčistiji za koga je i ON sam rekao da ni po koju cenu ne sme biti zbačen, makar krenuo mojim stopama, kada se konačno ispili iz njega kao i sve ostalo. Ali biće da se prevario……ili su mene prevarili znaci. Onda malo poćuta zamišljena lica – to je nemoguće – promrmlja sebi u bradu, a usne mu se izviše u zlobni kez.
    – Gospodaru, kada ćemo ga preuzeti ? – interesovala se sen kraj njega
    – Ne još verni moj, ne još. Sada sledi ono najteže, poslednje godine čekanja, posle toliko eona. Strpljenja to nama sada treba, strpljenja – završi gospodar treptavim glasom.

    Priča ima i nastavak ali mrzelo me je da sve sad pišem.

    Komentar autora/ice Ivica | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  451. ajd se ivice skuliraj, i napiši nastavak! zločesto od tebe da prekineš kad se radnja zapetlja!
    vidim da si danas malo ljut?
    razumijem te.
    ja sam se danas napokon smirila. čak su me ranije pustili s posla. da je pravde, danas sam trebala imati slobodan dan! ali… i ovo nije tako loše. poslije posla otišla na groblje. malo do mame i tate. nisam već dugo bila. do tada sam imala stalan osjećaj gušenja, ubrzanje u glavi. i onda sam malo na groblju mirovala. mislila o njima. pričala s njima. zavidjela im! i onda sam se konačno smirila.
    sunce me je izvuklo van, i krenula u raskrčivanje mog vrta nakon zimskog uništavanja. obrezala ruže. sve su preživjele one niske temperature!!! igrala se s tilly. jerry je pratio svaki moj korak, u stopu! i zavlačio se u svaku vreću za smeće koju sam otvorila! ludov moj crni!
    vrtoglavica je malo popustila. ali i jela sam!
    i naravno neka blesava fiksacija na sok od breskve! čudno za mene, obzirom da ja nikad nisam voljela sokove. samo vodu. hm…. možda potreba za voćem, ali ništa od voća koje vidim na pultovima me ne zove da ga kupim. zapravo mi se gadi. čak i banane…
    ej, ljudi pa di nam franjo nestade?
    moon, jeli i tebi danas bolji dan?
    idem sad pogledati onaj ivicin klip s mantrom za lovu. nešto mi uzfalilo love. možda pomogne…heh!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  452. I nama treba strpljenja… dok Ivica ne napiše nastavak priče, a obavezno ga napiši… pravi majstor, dovede do zapleta i onda ti poželi laku noć.. a ti čekaj nestrpljivo 😉

    Donadon i meni je danas bolji dan, upravo odvježbala redovite vježbe i spremam se malo vježbat ples i kombinirat koreografije za nastupe… Joj kak bi ti se pridružila u uređivanju vrta, a sigurna sam, da bi i moja Liza pravila društvo jerry-ju (i ona se zavuče u svaku vrećicu koji vidi). A šta se hrane tiče, najradije bi ti poslala ovo što mi kupujemo na farmi (sce ekološko) sigurno bi ti se vratio apetit 🙂

    Da, Franjo je neš tih opet, al ne sekiram se, tu je on, vratiće se, kao uvjek 🙂

    Komentar autora/ice moon | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  453. Uh, sat i pol plesa, toplina u nogama i stopalima, osjećaj mekoće i gibljivosti u kičmi i zglobovima, ukočenost i bol zamijenili toplina i energija koja moćno protiče koroz sve dijelove mene, um harmoničan i oslobođen, duša prede od zadovoljstva.. a ja presretna 🙂

    Komentar autora/ice moon | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  454. hehe! cipelice plesalice! uživaj!
    ja opet gledam “dan nezavisnosti”. taj film mi je beskrajno komičan. luda sam za njim! najdraža mi je scena kad pas boomer skoči u zaklon ispred eksplozije u zadnji tren! uf! uvijek i ja povičem na sav glas: BOOMER!!!
    ups! mislim da moram još raditi na onom dijelu koje se zove odrastanje.
    a sad se vraćam filmu! uskoro će ona scena kad will smith vuče vanzemaljca preko pustinje. i taj dio volim.hehe! pa kad već nema monty phytona, onda je dobro i ovo!
    i ja bi voljela da si samnom danas rondala po vrtu! ti i Liza!

    Komentar autora/ice donadon | 10 ožujka, 2012 | Odgovori

  455. Evo nastavka moje priče, zanemarite religiske elemente. Oni postoje da bi običnom čitaocu bila jasnija cela radnja. Vama ne trebaju objašnjenja, ovo pišem jer se malo stidim svog rada i naivnosti kojom odiše. Jaoooo….što me sramotaaaaaaa……. 😛

    Vreme buduće: lokacija planeta zemlja

    U parku pod drvetom, skrštenih nogu, okupan jutarnjim sunčevim zracima sedeo je crnokosi mladić zadubljen u neku knjigu i jeo jabuku čija je kora ispuštala rasprskavajući zvuk pri svakom ugrizu, njegovih zuba. Bilo je u parku još dosta ljudi, uprkos jutru. Jedni su džogirali, drugi su vidno još neispavani sa aktovkama i rukom preko usta žurili na posao. Jedna starica već se vraćala iz jutarnje kupovine, sudeć po bagetu koji joj je virio iz mekano pletene kotarice i pozdravljala je prijateljicu koja je bila u jutarnjoj šetnji. Jedan deda koji je izveo psa u park preteći je mlatio rukom ka mladom biciklisti koji ga je mimoišao i svojom nepažnjom, blago kolenom okrznuo rub starčevog kaputa, što ga je vrlo pomelo u njegovoj starosti iako nije bilo ikakve štete. Svako je tu gledao svoja posla i bio prepušten svojim mislima i malo su pažnje obraćali na ostali svet, ali nečije je oko pazilo na sve njih i pomno ih posmatralo. Visokog čoveka markantnog izgleda, koji je tiho stajao kraj stabla u mekoj travi kao da niko nije primećivao, što njemu nimalo nije smetalo. Neznani je bio muškarac u ranim četrdesetim, zgodna stasa i dopadljiva izgleda, srebrnaste kratko potšišane kose prošarane sa po kojom tamnom dlakom. Bio je glatko izbrijan, meke kože i sa moderno oblikovanim brkovima i bradom. Nosio je dug tamno sivi kaput, a u ruci mu je ležala glava dugog štapa , čiji je vrh bio izradjen u obliku glave tigra, na mesto očiju stajala su dva smaragdna kamička. Medjutim njega je u svoj toj gužvi zanimala samo jedna osoba, a putokaz mu je bio zvuk prskanja jabuke. Nije dugo oklevao pošto je bio siguran kome treba da pridje. Njegov cilj bio je crnokosi mladić pod drvetom i neznani se uputi preko staze za šetnu a potom preko travnjaka. Jedna zift-crna doga preprečila mu je put iznenada besno režeći iskeženih zuba. Istovremeno od pozadi za kraj kaputa cimala ga je sa istom žestinom jedna mala pudla. Crna doga pobeže iznenada kao što se i pojavila, prestrašena i povijena repa kad joj čovek reče neke ljudima nerazumljive reči. Pre nego je stigao da se obračuna i sa pudlom, spas stiže u vidu mlade devojke zadihanih obraza i ozlojedjene: Lili, sram te bilo – korila je psića, dok ga je uzimala u naručije. Izvinite gospodine, stvarno ne znam šta joj je. Obično je mirna i poslušna – činilo se da želi da kaže još nešto ali je zanemala, kad je čovek prešao rukom preko njenog pogleda. Zadovoljno joj se izkezio dajući da joj do znanja da su izvinjenja suvušna. Mala pudla se i dalje batrgala u devojčinom naručiju besno kevćući piskavim lavežom, neznani je znao i zašto. Šepavim hodom stigao je do mladića kad iz krošnje drveta preko njegove glave poskoči uplašena veverica, koja je od nečeg bežala. Za njom preko glave neznanog poskoči i mačka iz krošnje i ogrebe ga preko lica u skoku. Na njegovom licu pojavi se tanka crvena brazgotina i odmah zacele. On baci jedan besan pogled u nebo a zatim se isceri.
    Ti si Erlik? – obratio se mladiću sa knjigom koji ga je čudno promatrao
    Da – promuklo je potvrdio
    – Da mladiću no, to nije tvoje pravo ime
    Nije? – nasmejao se Erlik podrugljivo – A kako se to onda ja zovem, reci mi.
    Neznani se zadovoljno smeškao, a onda snažno viknu – HABRIJAN!!! – neki ljudi u blizini se trgoše od njegovog glasa, drugi su samo gledali u čudu odakle je dopreo taj zvuk. Mladić se uozbiljio i skupio obrve.
    Zašto me nazva tim imenom – a onda zbunjen dodade – zašto izmenih govor, ovako čudno?-
    – Zato dečače moj što se u tebi budi ono što probudjeno biti ne sme, već da spava dok se ne vratiš k’njemu – i on upre pogled ka nebu. Mladić uradi isto
    zagleda se u nebo zajedno sa neznanim.
    – Misliš da ON, zaista postoji ? – pitao je Habrijan – ali ko si ti i šta želiš od mene ? -.
    – Od tebe Ja ne želim ništa, želećeš ti od mene znanja kad zazovem tvoje ime jedino i pravo sve ukupno tri puta i probudim u tebi ono što ti jesi, a skriveno je od tebe samog. Mene možeš zvati Ključar, mada ih ne nosim, čuvar sam duša umrlih pa me neki zovu i Sudija. A stvoritelj postoji i stvarniji je nego što ti možeš i da zamisliš. Neki ga zovu ocem.
    – Zašto si boga nazvao ocem i o kakvom znanju pričaš ?
    – Zar nije on tvorac svega i samim tim i roditelj svemu, znanje koje pomenuh u tom smrtnom obliku ne možeš ni da zamisliš. Tajne svetinja koje si i sam želeo da obelodaniš ili …… možda nisi, ali si svejedno zbog njih kažnjen. Ključar se još dva puta snažno prodera – HABRIJAN, HABRIJAN…. svuda
    u parku odjekivalo je od njegove rike. Iz krošnji stabala ka nebu poleteše mnoge ptice. Habrijan oseti snažan bol u grlu u očima mu se za trenutak, kao bljesak munje pojavi plavetna svetlost, ničice je pao na sve četiri i teško disao. Na kraju udahnu duboko kao davljenik koji se posle borbe sa vodom konačno domogao vazduha. U sećanje mu kroz bljeskove dodjoše i krilati stražari i Urijel i lice Odriza i zlokobno žamorenje glasova.
    Sećam se, sećam se – stenjao je, čvrsto stežući ključara za koleno šakom. Kljućar je bio zadovoljan svojim delom.
    – Sada kada znaš sve je drugačije, zar ne? Žudiš li za znanjem i osećaš li mržnju koja ti ispunjava srce ? Habrijan ga besno pogleda : Zašto si mi to učinio, nazvao me imenom od stvoritelja dodeljenim, zašto si u mene opet usadio nemir ?
    – Zašto ? Jer mi trebaš, ti mi trebaš Habrijane kome je nepravda učinjena kao i meni. Da se osvetimo, a ne obličije smrtnika koje ti je dato da u njemu obitavaš. Habrijan ustade i besno procedi kroz zube : – Ne, gospodaru seni i tame ja neću služiti.
    – Budalo !! – besneo je Ključar – zar možeš još osećati pokornost nitkovu koji te je zbacio, svog miljenika. Šta onda ostaje za druge ! Habrijan se ote
    stisku ključareve ruke i potrča preko parka na ulicu u susret jutarnjem saobraćaju. Kjlučar shvati njegovu nameru i potrča za njim. Ne Habrijane, ne čini to ! – vikao je za njim. Habrijan koji nije šepao i brže je trčao već je bio na ulici. Prvi auto je uz škripu guma naglo zaokrenuo i izbegao mladića koji je stajao na sred puta, ali je zato sam upao u izlog obližnje radnje. Drugi auto pokosio je Habrijana i njegovo telo vinu se visoko u vazduh preko vozila i lupi o haubu sledećeg i tu skliznu niz lim na hladni pločnik kao džak, obilato krvareći. NE budalo ! – dreknuo je ključar tresući se od besa nemoćno klečeći na ivici trotoara, ali prekasno. Telo je ležalo beživotno kao odbačena zmiska ljuštura. Posle ogromnog bola Habrijan dodje k’sebi i otvori oči. Svuda oko njega bilo je beživotno sivilo i retka koprena tame koja mu nije ulivala ni malo nade. Oko njega su treperile seni izmučenih aveti, kao što se dim izvijao iz cigarete. Gde sam to ja ? – razmišljao je glasno – Zar se nisam vratio svome domu ?
    Ne, nisi – začuo je dobro poznat mu glas
    – Oče, ti si pomozi mi
    – Žao mi je ali nad tobom ja više nemam vlast, podanik si drugog gospodara sad
    – Ali zašto, zašto ne možeš da me vratiš – pitao je ožalošćeno gledajući na gore, odakle mu se činilo da glas dopire.
    – Avaj sinko, opet si prekršio pravila i jednu od svetih zapovesti, ne ubiij.
    – Ali ja nisam nikog ubio – pravdao se Habrijan
    – Jesi, sebe si ubio, što je možda i greh veći nego ubiti kog drugog. Stoga sam ja nad tobom nemoćan. Tuguje srce moje ali dok ne odužiš kaznu povratka ti nema.
    – Ali zar nisi Ti, najmoćniji od svih – zavapi Habrijan
    Možda ali ja ne gospodarim svetom gospodara izgubljenog sveta u kome se ti nalaziš, neke su stvari izvan mojih moći. Gospodar tame ima svoja područija delovanja i ja u njih ne zalazim kao ni on u moja. Pakt je davno sklopljen
    – Oče ti si gospodar duhovnog, zar ovo nije duhovna strana materijalnog sveta?
    – Jeste, no kao takav neodvojiv je od materijalnog i poseban sam po sebi. Kad odužiš nekoliko ljudskih ciklusa, potpuno čisto i bez prekršaja biće ti dozvoljen povratak u kristalnu kupolu sa svim iskustvima koja budeš skupio kroz cikluse u kojima ćeš živeti. Sve u potpunosti zavisi od tebe. Kad god se jedan ciklus završi posećivaćeš po jedan od ovakvih svetova a zatim se opet vratiti da bi nastavio ciklus ispočetka.
    – Ne čini mi to, ne čini preklinjem te, nemoj.
    – Žao mi je Habrijane, drugome sad pripadaš ne meni. Šta su tek nekoliko ljudskih ciklusa u odnosu na večnost koja te čeka kad se vratiš. Tek trun prašine u kosmosu. Idi sada i vrati mi se sine moj. Zbogom.
    – Ne, nemoj oče, kako možeš, poštedi me , OČE!!! Mrzim te, MRZIM….. – urlao je kroz suze Habrijan, grcajući. Ubrzo taj plač iz Habrijanovog
    grla zameni dečija vriska, jer upravo beše ponovo naseljen u telo smrtnika tek rodjenog.

    Komentar autora/ice Ivica | 11 ožujka, 2012 | Odgovori

  456. uf. imam osjećaj da si bio poprilično bijesan na cijeli svijet kad si ovo pisao. dobro štivo! i kao svi dobri nakladnici lijepo si nas mučio da čekamo nastavak. zločesto!!!
    da, osjeća se mladost i neiskustvo u pisanju, ali… sama tema, lajtmotiv! hehe! ja preporučujem da nastaviš pisati, čim ti dođe želja! neznam kako sada stojiš s potrebom za pisanje, ali bila bi prava šteta ne iskoristiti ono što ti je bogom dano!
    bravo ivice!

    Komentar autora/ice donadon | 11 ožujka, 2012 | Odgovori

    • E ovo mi se svidja prava iskrenost i kritika, mada i da si mi rekla da je obična glupost znao bih da je istina, jer vi me nećete lagati. Hvala ti dona grli te vaš mali šašavko pusa i zagrljaj. 🙂

      Komentar autora/ice Ivica | 11 ožujka, 2012 | Odgovori

  457. Meni se sviđa i to jako.. iskreno, u poređenju s mojim čini mi se savršeno… Najviše mi se sviđaju imana, tako zvučna, odlična… I ja glasam za to da nastaviš pisati 🙂

    Komentar autora/ice moon | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

  458. Hvala ti moon, a sad je red na mene da dam kritiku tvog rada i uzvratim uslugu zato udahni duboko, jer ne umem da lažem i surovo sam iskren hahahah….. Izvini što sam gnjavio ovoliko ali zaista mi je bilo naporno čitanje sa monitora. Generalni utisak je da mi se dopada, mistično je, tajanstveno, onostrano, ima i topline i tuge ali ako bih morao da odabere jednu reč koja bi obuhvatila celo tvoje delo to bi bila reč zbunjujuće. Ja ti ovde sad ne iznosim savete već samo svoja zapažanja, svoje misli. I mislim da prosečni čitaoci koji uglavnom čitaju literaturu tipa vikend romana nisu spremni za ovako nešto, možda sam skeptičan ne znam, ali mali broj njih bi uspeo da pronikne u srž dela i da ostane dosledad dogadjajima koji se smenjuju u svakom trenu. Meni što mi je objašnjeno kakva je knjiga u pitanju pa mi je u nekim trenutcima bilo malo teško da budem u toku. Zbunjujuće počinje sa Anjinim dnevnikom i njenim snovima i stvarnosti koje se naizmenično prepliću morao sam malo da razmišljam kad kad šta je šta. Sa puno detalja sam se indetifikovao, ne znam da li su anjina razmišljanja samo njena ili ima tu i tebe, jer potpuno razumem njen osećaj podvojenosti od tela od sveta, samoću, hipnotizirano stanje u kome se kreće i oseća kao da to nije ona već neko drugi. U Patriku sam prepoznao onu dečiju dečačku razdraganost i to tako dobro znano umiljavanje kome sam i ja sklon, stvarno se nekad ponašam kao balavac. A u Davidu sam prepoznao samo običnog čoveka, mislim on je višeod toga u priči i svi su više od ovoga što sam naveo ali to je deo u kome sam prepznao sebe, obično ljudsko biće. Mislim da bespotrebno brineš što se tiče texta i da ne trebaš ništa menjati ali to je piščeva sloboda. I ja stalno vagam, merim sečem i dodajem kad nešto pišem i obavezno mislim da nije dovoljno dobro. Svestan sam ja delova koji bi mogli biti i bolji ali mislim na selu stvar kad je uglačam i izbrusim, uvek mi se nešto ne dopada. Ali knjiga ti je super samo se mora pročitati cela da bi se razumela. A ako su ono sve tvoji snovi, zaista su ludi, ja malo redje sanjam te lude snove, zato mi se čini da nisam ovde bio baš često možda mi je ovo prvi ili drugi život na Zemlji, kad bih samo znao……… Jako mi se dopadaju oni onostrani ili okultni momenti u knjizi. veliki zagrljaj svima

    Komentar autora/ice Ivica | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

  459. ma zašto glupost??? ma daaaaj! stvarno sam progutala priču do kraja, čim si nam ispunio želju i dao i ostatak priče. odlična je. ali svaki zanat se mora ispeći. znaš to i sam. stvar je u tome da bi zaista bila strašna šteta da taj talent ne iskoristiš. znaš li da je i isaac asimov svakodnevno pisao po desetak kartica teksta, ne zato što je imao jako puno ideja. već zato da isteše zanat.
    ma dobro. ne želim te sad bičem tjerati da radiš nešto što ti se ne da. samo eto pružam ti potporu.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

    • dona samo sam hteo da naglasim da umem da budem objektivan i da nisam neki egocentrični mali, narcisoidni, uobraženi, gordi ( šta još da dodam hahaha) krelac koji će da popljuje svakoga ko mu kaže nešto loše o njegovom radu to je sve. A nisam bio ljut kkada sam pisao priču, nastavak me je zapravo naterala da napišem mama i njena prijateljica jer im se činilo da je samo onaj prvi deo nekako nedorečen, inače da nije bilo tog gurkanja sa njihove strane ne bi bilo ni drugog dela priče. Zaista mi u tom trenutku to nije padalo napamet. Habrijan se rodio kao smrtnik na zemlji i mislio sam to je to, ali izgleda da je moj lik hteo još malo pažnje. Imam jednu super knjigu koju sam kupio u Beogradu dok sam pokušavao da studiram ako se sećate one serije Zona sumraka, e priče u knjizi su takve i knjiga se tako i zove. Ima na početku svake priče onako kao jezivi citat koji te uvodi u priču. Evo nekih mojih najdražih

      ” Ja sam trgovački putnik”, rekao je čovek. ” Prodajem smrt”, jedino iznenadjenje bila je cena.

      Videti sebe onako kako nas vide drugi može da bude prilično uznemiravajuće – naročito ako ste vidjeni očima
      sopstvene mačke.

      A ja volim da pišem, skoro obožavam ali sam lenj, lenj, lenj. Nedostaju mi upornost i disciplina, ali ova podrška od vas puno znači. HVALA….

      Komentar autora/ice Ivica | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

  460. Hvala Ivice za pozitivnu kritiku, vjerovao ili ne, i mene malkoc brine hoće li oni ‘obični’ ljudi izdržati do kraja knjige, ali pazi sad štos… ako ju ‘popravim’ i ‘pojednostavim’, to više neće biti ista knjiga, zar ne? Ovakva je baš zato što sam ju ja tako napisala, usostalom, nisam prva u tom žanru (ne znam ni da li žanr ima ime), ali počeli su još jaoko davno, ne znam da li si kad čitao slikovnice u kojima si mogao da biraš nastavak priče, npr. ako misliš da Snjegiljica (Snežana) treba da ugrize jabuku, okreni sljedeću stranu, a ako misliš da ne treba, idi na stranu npr. 24, i tako više puta kroz knjigu. Obožavala sam te slikovnice, tako uzbudljive, tako drugačije i mentalno stimulativne. A onda sam se još oduševila stilom Harukija Murakamija (posebno njegova Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta (Hard-Boiled Wonderland and the End of the World) i zatos am odlučila sama pokušati nešto slično.
    E sad, samim time, moja knjiga nije namjenjena publici koja čita ljubavne vikend romane.. oni će pak i dalje čitati ljubavne vikend romane…
    Ne znam za vas, ali ja obožavam knjige i odrastajući u svojoj usamljenosti, čitala sam jako puno od beletristike, pa stručne litarature na faksu, pa opet koju godinu beletristike, sad sam zapela sa nekim praktičnim knjigama od meditacija, masaža, prirodnih ljekova (valjda sam se ufuralu u obiteljsku ulogu). I šta je najbolje, mene uvijek nađu posebne knjige, nekako mi padnu u ruke i zato sam napisla i svoju knjigu, baš ovako kako je, ne za ‘njih’, nego za nas, za sve poput nas i moram vjerovati, da će knjigica naći put do štampe i do ljudi koji ju trebaju. A sigurna sam da je takvih jako puno.
    I zato, fingers crossed, sad imam malo gužvu dva tjedna (nastupi i nadam se, velika prodaja nakita) a onda se hvatam prevođenja na slovenski i dragi prevođenja na engleski, odlučila sam ju ponuditi na sva tri tržišta… 🙂

    Komentar autora/ice moon | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

  461. PS da, to su stvarno moji snovi… samo neki od brojnih, ostali su rasuti po mojim dnevnicima… donadon ima pravo, pisanje je talenat i vježba.. ja imam cjele tomove dnevnika napisanih približno istim tempom kao knjigica, ustvari veliki dio knjigice su odabrana poglavlja iz dnevnika…

    PPS Čuvarice, Franjo, gdje ste, kako ste, javite se?

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 12 ožujka, 2012 | Odgovori

  462. ajajaj! ljudi moji! svi se raspisaste! eto i moja frendica počela pisati blog. hehe! ja pišem samo komentare.
    moj problem s pisanjem je: apsolutno loša organizacija vremena. naime, do nedavno sam bila noćni tip. sve sam živo radila isključivo noću. sad kad radim na ovom šugavom poslu, moram se ustajati u 6 ujutro. tako da sam morala vježbati spavanje prije 1 u noći. i uspjela sam. ali svejedno mi je mrsko ustajanje tako rano.
    a tek sad kad budemo mijenjali vrijeme u ljetno!!!! strava i užas!
    naravno ustajem se zapravo sat vremena ranije nego što bi normalni ljudi trebali. prvi sat je rezerviran za zujanje uz kavu i na kraju meditacija. skontala sam da ne mogu bez toga.
    daaa, kavopija sam! eto priznajem! volim taj stimulans, i da ne moram ići rano spavati popila bi najradije 5 kava na dan, i više. volim onaj osjećaj ubrzanja koji mi daje taj napitak.
    a što se tiče forme tvog romana, moon, ja sam možda malo pristrana. u stvari, ja volim taj način pisanja, volim filmove s mnoštvom priča u njima, koji traže jaku koncentraciju da se prati nit. volim uroniti u priču, zaboraviti na sebe, živjeti taj život likova. kažu mi, obično vrlo posprdno, da imam jakko razvijenu maštu. i to je istina. mogu zamisliti jakko puno toga.
    od malih nogu ludujem za sf-om. počela sam ga čitati onako polagano, u politikinom zabavniku. uvijek je bila jedna sf priča pri kraju časopisa. a onda sam otkrila čarobnu knjižnicu. moja sestra me je išla učlaniti kad sam krenula u drugi razred, to mi je bio poklon za rođendan.
    koja čarolija! mnoštvo knjiga, a možeš uzeti samo tri u jednom turnusu! moram li naglasiti da sam išla po tri puta u tjednu mijenjati knjige? i onda sam naišla na zapreku. jedna prekrasna knjiga bila je na pismu kojeg nisam znala. sestra mi je rekla da je to ćirilica, i da se trebam strpiti do trećeg razreda, jer u to vrijeme smo je učili kad sam ja išla u osnovnu školu.
    naravno da ja nisam imala dovoljno strpljenja da čekam tako dugo!!!!
    nego sam nagovorila mamu da mi kupi udžbenik za učenje ćirilice i smazala ga za tjedan dana i pročitala moju najdražu knjigu svih vremena. “KARBONEL, CRNI MAČAK” eeee, i danas se sjećam dijaloga i slika u romančiću.
    željela sam da je moji klinci isto pročitaju, ali nema je. da je ima na ćirilici, ja bi im je pročitala. ali, nisu ni oni loše prošli. imaju “harry pottera”.
    skrušeno priznajem da sam i potteromanka! i plakala sam kad sam čitala zadnji nastavak.
    jooooj! meni je zaista teško odrasti! mislim da nikad ni neću sasvim odrasti. mislim da ne želim potpuno odrasti. mislim da mi se baš nešto ne sviđaju odrasli!
    ma idem se igrati!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 13 ožujka, 2012 | Odgovori

    • 🙂

      Pazi sad komentar, vrlo ‘svjež i neviđen’: i ja isto… sve što si nabrojala, od toga, da sam noćni tip, da volim rascjepkane priče, da sam čitala od vrtića pa nadalje (tone knjiga), da ne želim odrasti… i samo jedna stvarčica je malčice različita: ja sam LOTR-ovac (lord of the rings), Potter me nekako nije dirnuo, ali LOTR gledamo dragi i ja trilogiju za svaku novu godinu 🙂

      Komentar autora/ice moon | 13 ožujka, 2012 | Odgovori

  463. Dona MI nikada nećemo odrasti, i to je naše najveće blago ali i prokletstvo u ovom 3D svetu, jer se mora misliti na budućnost i sigurnost stabilnost i sve te takve reči koje odredjuju nešto stameno. I ja sam plakao ali u četvrtom delu kada su ubili Sedrika, nisam bio posebno vezan za taj lik ali me je jako ganula njegova smrt, kada Harry drži njegovo umiruće telo a ne može išta da uradi. Nekada kada dodjem ovde i pročitam vaše postove toliko me preplave emocije da me stegne u grlu a u prsima imam toliko pritiska da mislim da ću eksplodirati, drhtim i zasuze mi oči. Gledao sam neku seriju i potpuno se indentifikovao sa nekim kao klincem od 17 godina a onda kada sam prošao pored ogledala shvatio sam da odraz ne odgovara mom unutarnjem osećanju, nisam video klinca od 17 god već odraslu osobu to me je nekako ne zanm da li rastužilo ili iznenadilo, jer sam se totalno uživeo u fantaziju. A onda sam našao tog glumca na netu koji je ustvari stariji od mene 4 godine samo ali ima baby face, osetio sam se odmah bolje hahahahahaa. Ja ni kao klinac nikada nisam hteo da odrastem za razliku od ostale dece, ali mislim da mnogi pate od onoga da zauvek budu lepi i mladi. Ručice gore ako spadate i u njih hahahahaa. Jedina dobra stvar je u tome što mi svi koji me poznaju obično govore da izgledam mladje, malo sam tašto po tom pitanju 😉 Ali imam prava valjda da budem malo tašt, kaj ne? Čitao sam i ja kao mali neku knjigu o nekom mačku i njegovim avanturama ali nije u pitanju crni mačak. Znam samo da je bilo tužno na kraju. I za kraj evo vam nečeg magičnog u zvucima koji me potpuno opijaju.

    Komentar autora/ice Ivica | 13 ožujka, 2012 | Odgovori

  464. Hehehe, i meni laska kad mi kažu da izgledam mlađe, baš me u trgovini neki dan trgovac pitao jel imam studensku iskaznicu, da mi da popust… koji kompliment 🙂

    Ja se vratila sa divnog plesnog druženja, šuškali smo o našoj plesnoj grupici, koja za sada broji 4 čalanice uključujući i mene… počeli bi sa radom u septembru… tako da, držimo palčeve… 🙂

    A postam vam nešto ljepo od Baleševića (vrlo indigovsko i skoro proročki o odrastanju):

    Zazvučaće to, možda, pomalo patetično (moj otac, izraziti realista, samo bi odmahnuo rukom), ali ja mislim da sam postao ovo što jesam, u stvari, da nisam postao ništa, samo zato što sam rodjen u pogrešnom vremenu. Kao i svi takvi, rodjeni sa mislima koje pripadaju prošlosti ili budućnosti, da sanjam i da virim u oblake, da čeznem za vremenom kad je postojalo plavo nebo i crveno vino, i pesma koja otvara srca začaranih princeza. Bezbrojni sudari sa vetrenjačama spustili su me na zemlju, u svet čelika i betona od kog sam želeo pobeći.

    Bilo je bolno suočiti se sa stvarnošću, sa ljudima i stvarima onakvim kakvi su, i ja mislim da bi bilo mnogo lakše da se to dogodilo ranije. Moja generacija je prohujala ne osvrćući se. Svako svojim putem. U želji da ih stignem, da nadoknadim ono što sam propustio, ponovo sam napustio pravi put i lutao prečicama, redovno stižući do ćorsokaka.

    Sad razmišljam o budućnosti. Sve je manje vremena. Došao sam u godine kad počinje da mi smeta što prolazi vreme. Valjda starim. Sad stvarno razmišljam o budućnosti. Moram. Ljudima koje sam voleo i koji su me voleli, naneo sam mnogo bola. Želeli su da postanem “neko”, da stignem daleko, da dostignem vrhove ljudskih stremljenja.

    Razmišljajući o budućnosti, ja ne vidim titulu na vratima svog stana, niti kancelariju sa nameštajem prevučenim kožom. Ne vidim odredjeno mesto i zvanje, ali znam šta želim i za kakvu budućnost ću pokušati da se borim. Želim da se mama mnogo češće smeje. Želim da sa tatom razgovaram ponekad i o nekim običnim, sasvim bezveznim stvarima, a ne samo o tome kako moji vršnjaci već rade i guraju kolica sa nasmejanim bebama. Biću miran i zadovoljan tek onog trenutka kad se, kao nekad, ponovo svi okupimo oko stola za nedeljni ručak i kad ona tamna, jedva primetna, nit sete nestane iz očiju ljudi koje volim. Ja možda neću postati ono što sam hteo. To i nije više važno. Želim samo da postanem “nešto”, da se ponovo vratim medju ljude i da pokušam da dokažem da nešto ipak vredim. A stihovi koje sam, čini mi se, davno napisao neka ne budu više nikad moja stvarnost.

    Ja, Tihi Don Kihot,

    Ptica bez matičnog gnezda,

    Saputnik vetrova

    I visokokvalifikovani brojač zvezda,

    Još jednom krećem

    Na vetrenjače.

    19. 11. 1975. Ðorde Balašević

    Komentar autora/ice moon | 13 ožujka, 2012 | Odgovori

  465. a di me nađeste!!!
    ti Ivice s falling!!! to mi je jedna od najdražih pjesama, a twin peaks sam gutala svojevremeno, upravo pobožno!
    imam naravno soundtrack iz serije.
    a ti moon… ravno u dušu. i da znaš i ja sam LOTRovac. knjige sam pročitala u žednom gutljaju za vrijeme rata. moji me poslali kod tete u zg da se kao oporavim, jer sam imala par živčanih slomova. naravno, oporavak za mene nije bio moguć. po danu sam timarila konje, a po noći sam čitala. nisam uopće mogla spavati cijelih mjesec dana koliko je trajao moj “oporavak”. tako da sam u tri dana pročitala trilogiju. onda sam prešla na “dinu” ona ima dvanaestak nastavaka. ona mi je potrajala cijeli tjedan.
    kad su najavili film, skakala sam od sreće. naravno kao svaki zagriženi ljubitelj lotra, i ja sam davila s nepodudarnostima. ali… znaš one broševe koje je ekipa dobila od galadrijel? e, oni su upraavo onakovi kakvima sam ih ja zamislila dok sam čitala. i ima još par stvari koje su točno onakove kakvima sam ih ja zamišljala.
    naravno bila sam totalno uvrijeđena kad je aragorn osvanuo s lijepim plavim okicama… hm.. ali naviknula sam se na to. vjerojatno je nemoguća misija naći u hollywoodu glumce s smeđim očima.
    no dobro.
    već nekoliko dana imam takav stres da sam danas već mislila da ću prolupati. malo i jesam. dopustila sam si trenutak samosažaljenja i plakanja i urlanja. tilly je zbrisala van kad sam počela. uplašila se…
    moja najbolja prijateljica me je prevarila s lovom. bacila me je doslovno u dužničko ropstvo. sad mi još jedino može pomoći jack-pot na lotu.
    sutra se idem suočiti s njom, i pokušati je urazumiti.
    ona je jedna od onih veselih iskričavih osoba koje te uvijek mogu raspoložiti. nisam nikad kužila koliko je to površinski. više od ove novčane nevolje povrijedilo me je razočaranje. čemu to? nemam pojma kako ću to sve zajedno riješiti. moram svakodnevno početi s ivicinom mantrom za novac! ili prodati bubreg! ma zezam se, ne bi ja to nikad napravila. moram čuvati bubrege, jer mi je sestra bolesna, i mogao bi joj uztrebati.
    ali opet, nakon svih tih šokova, došlo i nešto lijepo, nježno, slatko..
    moja starija curka, koja je sad maturant, već neko vrijeme pripomaže svojoj učiteljici joge pri vježbanju. i od idućeg tjedna će ona sama voditi svoju grupu. pogodite tko je njen počasni učenik?!
    JAAA!!!! danas me nazvala da me pita hoću li! kako da ne! oduvijek želim ići na jogu, ali nedostatak novaca, nedovoljno vremena….
    čak i lokacija ne može biti bolja. skoro prekoputa moje kuće u mom starom vrtiću. hah!
    dakle, od idućeg tjedna napokon ostvarujem još jedan san. zapravo dva! uvijek sam željela da se uloge između mene i mojih klinaca promjene. želim učiti od njih. a sada će to biti i formalno! moja Ira će biti moja učiteljica. zar to nije cool!
    eto dragi moji. kod mene uvijek uzbudljivo. donekle se nadam da će moja prijateljica ipak stati na loptu i srediti se. ma, mora!
    a sad idem provjeriti jesam li dobila na lotu.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 14 ožujka, 2012 | Odgovori

  466. Dona, držim palčeve za lovu i juuuupi za jogu 🙂
    Ja sam isto poslala jedan ‘oglas’: traži se učitelj (duhovnih vještina) na adresu svemira i čekam odgovor. Ja pak smatram, da to poučavanje mora biti iz duše i iz čiste ljubavi. Naknada je moja predanost i svašta nešto od mojih rukotvorina i dobrota, s čime ću svakako počastiti učitelja, ali unaprijed zadata svota (koja najčešće nije ni tako mala) mi nekako briše onu duhovnost u startu.
    Ja sam isto imala ljep dan, bili dragi i ja na jednom druženju/predavanju i upoznali neke krasne ljude, koji su mi ponudili još neke dobre opcije za upoznavanje i predstavljanje plesa i ručnih radova.. tako, da.. imam osjećaj, da se konačno otvara 🙂

    A sad idem spavati, jer jedva gledam od umora 🙂

    Komentar autora/ice moon | 14 ožujka, 2012 | Odgovori

  467. Heeeej, pa gdje ste svi?? 🙂

    Donadon, super su ti slikice… uživala sam i obećavam ti, prije ili kasnije, skupa ćemo prošetati tamo. A veranda ti je fenomenalna, odiše mirom i ljubavlju (ne samo zato jer se kuca i maca maze) i baše je onako heavenly, jedva čekam, da te posjetimo 🙂

    Ja sam ovih dana sve na trčeće, događa se 100na sat 😉

    Upravo dragi i ja letimo u trgovinu, dobit ću mašinu za valjanje fimo mase, jupiiiiiiii 🙂 Juče sam dobila još 20 eura za jedan nastup sa starom grupom i odmah ih ulažem u podizanje kvalitete posla 🙂

    Ali najtop vijest je: juče ja tako nedužno plešem u pub-u, kad priđu tri ljepe djevojke i pitaju me gdje bi se dalo naučit irski ples… I ja onako počnem objašnjavat: pa… imate dvije opcije (htjela sam im reć ili u moju bivšu školu ili kod mene) al me od glasne glazbe nisu čule (sva sreća, jer mi je u tom trenutku u glavi zazvonilao: halo, šta je s tobom, pa nećeš ih valjda poslati k onim vukovima… hej! budi se, ovo ti je znak…) i onda sam rekla onako kao, da sam to oduvijek planirala: Drage moje, dajte mi vaše mail-e poslat ću vam obavijest o detaljima, septembra ću držati tečaj, a možemo napraviti i koju radionicu preko ljeta… One su rekle: jupi, dale mi maile.. i… imam tri buduće učenice 😀

    A sad letim u trgovinu, pa doma, ručak pa vježbanje, navečer nastup… sutra isto tako… a usput do 22.3 hoću napravit najljepšu i najraskošniju kolekciju keltskog nakita ever 😀

    Puse svima i puno, puno, puno, puno, puno irske rasplesane energije (jer trenutno vibriram samo u tim ritmovima) vam šalej vaša totally crazy moon 😀

    Komentar autora/ice moon | 16 ožujka, 2012 | Odgovori

  468. Prethodnih dana sam i ja bio malo down ali se danas osećam kao da sam uzeo neku žešću drogu i imam osećaj kao mogu leteti. Otprilike kao moon, i ja vibriram pozitivno i celi dan se drogiram muzikom i vrckam i djuskam po sobi hahahaahha pošto ne umem da igram. Čaos svima i veliki zagrljaj 😉 http://www.youtube.com/watch?v=F_kWU0R2QVM

    Komentar autora/ice Ivica | 16 ožujka, 2012 | Odgovori

  469. Baš mi je drago Ivice, da te je moja vrckavost zarazila 🙂

    Šaljem jedan tragikomičan link http://www.posao.hr/clanci/karijera/na-radnom-mjestu/zabava-i-poucna-forwardusa-kako-je-mrav-dobio-otkaz/4017/

    Letim na nastup…

    Pusa svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 16 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Pričica o mravu je jako tužna, jadan mali mrav a bio je tako sretan. Nadam se da ćemo i mi biti sretni kad se otarasimo zlih čika sa ovog sveta. Želim da ih sve ostavimo u oblaku prašine dok prelazimo na našu novu planetu. ;'(

      Komentar autora/ice Ivica | 16 ožujka, 2012 | Odgovori

  470. Sretan dan svetog Patrika svima 😀

    Komentar autora/ice moon | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  471. Gdje su svi???

    Postam vam jednu ljepu indijansku mudrost:

    “By listening to the inner self and following one’s instincts and intuitions, a person may be guided to safety.”
    — Dr. A.C. Ross (Ehanamani), LAKOTA
    Be still and know. The Medicine Wheel teaches the four directions of inner power – not personal power, but the power of God. These four directions are emotional, mental, physical, and spiritual. As our emotions get too far out of control, we simultaneously create an equivalent mental picture, our physical body fills with stress and tension, and we become spiritually confused. When we experience these uptight feelings, the best thing to do is mentally pause, slow down our thinking, breathe slowly, or pray and ask the spirits to help. Only when we approach the stillness of the mind do we get access to our spiritual guidance system. To be guided, let your mind be still.

    Komentar autora/ice moon | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  472. aaa, sveti Patrik je! sad kužim. bila sam sva zbunjena s ogronom količinom irske glazbe na radiju. belfast food se stalno vrti.
    pa hvala! baš u tom stilu ja danas provodim dan. u zelenilu. ostao mi je za srediti dio vrta iza kuće koji nisam stigla prošle subote.
    tako da ja i moji životinjski kompanjoni švrljamo po vrtu, ja očistim sasušene grane, onda tilly odnese koju na terasu, a jerry razvlači gdje god stigne. pravi mali lijepi kaos! ali sunčano je, vrlo toplo.
    nisam sinoć imala snage se javljati. bila sam totalno iscrpljena od prošlotjednih gluposti. vjerojatno malo se umješao u sve to i proljetni umor. ma whatever!
    medići su preslatki! hehe! tak si ja zamišljam sebe da plešem irski ples!
    ali ne mogu si sada priuštiti, kako to kaže ivica, đuskanje, već vrijedno rondanje po vrtu. a bio bi red da i unutra malo spremim. huh!
    ono s lovom je okončano pozitivno. nisam pala u roblje. ipak se moja frendica skulirala, i evo riješile smo i to.
    na poslu…
    ma šta da ti kažem moon, imala si pravo. totalno sam razočarana. ne da mi se pisati o tome detaljnije. samo to da sam tek danas dobila svoju slobodnu subotu. i to samo zato što idući tjedan moja gazdarica putuje za vikend, pa onda nje neće biti.
    a sad o indijanskoj mudrosti. iste takve mudrosti dolaze od mudrih glava koje uglavnom ne pripadaju zapadnjačkoj kulturi. i svi su na različitim dijelovima ove kugle došli do istog zaključka, i svi govore isto. ravnoteža, umjerenost.. i opet ova zatrovana zapadnjačka, industrijsko tehnološki zaražena inteligencija sve to baca u neki koš alternative. mene to uvijek jako muči. to ne prihvaćanje normalnih parametara za život. kao ono što ne vidiš, nije stvarno. religijske grozote kojima truju ljude. brrr… zaabrijah ja!
    ma, na stranu sve to!
    neka nam bude uvijek ovako lijep dan svetog Patrika! zelen i sunčan i raspjevan i rasplesan!
    danas sigurno opet imaš nastup. pleši i uživaj!!!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  473. Oh God, kakvu tremu imam…. jedva dišem, suze mi oči… al sve će to proći, kad se ugase svjetla, kad nastane muk, kad se melodije začuje zvuk…
    Joj kak bi da ste tuuuu 🙂

    Komentar autora/ice moon | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  474. He he moon možda jednog dana i budemo i budemo te pobdrili iz prvih redova. Nego je li neko primetio da su zvezde postale drugačije, baš sam pričao sa mamom i ona kaže da je primetila da su zvezde jasnije i blistavije. Ja se oduvek sećam da su zvezde sjajile nekim malo mutnim sjajem a danas sam video nekoliko zvezda koje šljašte kao da su sijalice a ne zvezde, neke su i intezivno treperile što nikad pre nisam uočio kao ni to da su neke zvezde bledo narandžaste. Ja se pokušavam setiti svega što sam znao o photoshopu pa bijem glavu i obnavljam gradivo, dugo se nisam igrao pa sam zaboravio, a omiljena zanimacija mi je fantasy art. Zato me malo boli glava, pa nisam previše proveravao blog. 😉

    Komentar autora/ice Ivica | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  475. yeah, Ivice. i ja bi rado bila u prvom redu i uživala u plesu naše moon. možda jednog dana nam se i ispuni ta želja. mogu zamisliti kakvo je večeras bilo uzbuđenje.
    i da imaš pravo. i ja sam sinoć primjetila kako su zvijezde jako sjajne. blejala sam u njih hipnotizirano. možda je to zbog sunčeve oluje? moram priznati da sam bila malo i zbunjena rasporedom zvijezda. nekako mi je sve izgledalo drugačije nego obično, ali onda sam vidjela onog zločestog zimskog Oriona, i uvijek sad pred kraj zime mu mašem pa-pa! nek se nosi! iako je jako lijepa konstelacija zvijezda, uvijek me podsjeća na hladnoću i mračnu zimu.
    kažeš fantasy art? imaš šta za podijeliti? da vidim?
    po ljetu moja najdraža zanimacija je gledanje zvijezda po noći. imam dvije jako udobne stolice, onda na jednu stavim noge, a na drugu.. znaš već šta, zabacim glavu i gledam. uživam u tišini, duboko plavom nebu i zvijezdama. nevjerojatno je koliko puno pada meteora. skoro svaku noć se mogu vidjeti.
    laku noć!

    Komentar autora/ice donadon | 17 ožujka, 2012 | Odgovori

  476. E, jel sjedite… Sjednite imam veeeeeeliku vjest!
    Nastup je bio ok, bilo 10 ljudi u prostoru za 100, čak 150 ak se stisnu, plesala sam ispod odra u polutami.. ali, tamo bila jedna ženska koja je plesala kao luda i poslje me prišla pitat jel bi ju naučila ples, pa sam rekla da bi, al nemam prostor i ispalo ženska je šefica tog prostora i… pogađate: imam prostor.. i onda se još javilo par cura i sa one tri iz puba ih je već 7 😀
    Šta kažete na taj obrat situacije 🙂

    Komentar autora/ice moon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  477. YEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    HAPPY!HAPPY!HAPPY!HAPPY!HAPPY!HAPPY!
    .) 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂
    tako sam sretna!
    jutro nije moglo bolje početi nego sa ovakom vijesti!
    mogu samo zamisliti tvoje uzbuđenje, i uzbuđenje ljudi koji su te gledali.
    tako sam ponosna na tebe! napokon san postaje stvarnost. i neka mi sad neko kaže da je to nemoguće!
    moon! šaljem ti plava srčeka! jutros priije nego sam odlučila paliti komp, jer nemam običaj njedjeljom ujutro visiti na netu, meditirala sam, i pozvala sve nas da spojimo svoje energije. to ponekad radim na kraju meditacije, kad osjetim da su mi baterije napunjene.
    i vidi kakva viijest me dočeka!
    samo naprijed, zaslužila si!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  478. Hvala draga od srca 🙂
    Da, još uvijek ne mogu doć k sebi i ako sad već počinju one misli grizuljice: hoću ja to moć?, šta ak moja bivša šakola za to sazna?, jesam li trebala ipak ljude naputit k njima?, nemam nikakav certifikat…. Dragi kaže: prestani sama sebe sabotirati i skoncentriraj se na veselje, da ti se san ostvaruje. Ima pravo u potpunosti, nekako moram odbaciti te zubate misli i uživati u svakom trenutku, na kraju krajeva, naučit ću ih sve što znam (a toga je ipak 4 godine moga truda i učenja) i uostalom, ja sam platila poštenu lovu za to ‘znanje’ što znači, da sam ga ‘kupila’ od bivše učiteljice i moja je stvar hoću li ga koristit samo za sebe ili ću ga ‘prodati’ dalje, ako tko bude htio naučit još više.. može nastaviti u mojoj bivšoj školi, iako imam aduta u rukavu i za ‘viši stupanj učenja’: jedan dečko iz Vojvodine, plesač grupe Dance of desire (http://www.danceofdesire.com/), bio je gost predavač u mojoj bivšoj školi i baš smo se nekako skontali (možda jer sam i ja porijeklom iz Vojvodine), pa mogu njega pozvati.
    Ma, sve će bit super, moram vjerovat u to 🙂

    A sad na posao, dobila sam mašinu za valjanje fimo mase i jedva čekam da ju upotrijebim 😀

    Komentar autora/ice moon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Puno lepih vesti kako vidim i baš mi je drago, mislim i ja da nikom ne duguješ ništa bila si u toj plesnoj grupi sad više nisi, svoj si čovek, kako se kaže. A ovaj svet ionako ima previše pravila šta treba reći, što se ne sme, kako se pristojno ponašati i td. Mada ne volim film ” Kosa” ali najomiljenija scena mi je kad oni hipici upadaju na onu uštognjenu zabavu i skaču po stolu hahahaa ne kažem da tako zamišljam slobodu ali volim da provociram druge i da im na šokantne načine ukazujem da postoji i druga strana. Mada mislim da je taj deo moje ličnosti ustvari moj EGO koji želi da bude u centru pažnje. Moon samo napred, najteže je biti pionir, što ti nisi ali ovo ipak zahteva neku vrstu probijanja leda. Znam po sebi jer mi se celog života dešavalo da prvi nešto uradim, započnem, obučem i tad mi se svi smeju i rugaju a već iduće godine to je trend. Zato hrabro napred držim ti fige i ja…… poljubac

      Komentar autora/ice Ivica | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  479. Um….dona rado bih ja postavio slikice ali sam totalni duduk kako se to radi a i imam samo jednu dve, jer sam počeo sa photoshopom tek prošle godine pa sam pravio dugu pauzu. ako bi mi neko objasnio …..

    Komentar autora/ice Ivica | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  480. Hvala Ivice, istina je, meni je ovo pionirsko, jer mi se čini prvi puta u životu se ne skrivam i ne zatvaram u sebe, nego idem za željom svoga srca i osjećam se fantastično.

    I ja bih rado vidjela tvoje umjetnine. Možeš ih poslati po mailu ako nisu prevelike? Ili preko ovog linka: http://www.wetransfer.info/

    A gdje su svi ostali…?

    Komentar autora/ice moon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  481. hej! evo mene!
    ma drži te misli grizuljice na kratkoj špagi! zločeste misli! ti si naša moon, i ti to možeš! i mi vjerujemo u tebe! eto ga!
    mora da si danas napravila hrpu nakita! kad čovjek ima toliko pozitivne energije u sebi, posao ide kao igra.
    ja sam opet imala užasan dan. nevjerojatno! nemrem bilivat! što je previše, previše je! nakon totalno fuj tjedna, maltretiranja sa svih strana, negativnosti je bilo da se napuni jedan svemir! i onda još ovo. ma da znate da ću početi izbjegavati odlaske na ručak nedjeljom!
    sve je počelo lijepo, sunčan dan, svi smo vani, moja sestra završava ručak, i onda: bumburumbumbum! leica se skotrlja niz stepenice! bilo je plača, krvi, ogromne tuge leicine. ali to je tek početak! onda je moja nećakinja prihvatila si kćerku i smirivala je, a njen muž i moj šogor su se počeli derati na sav glas! morali su pod hitno naći odgovornu vješticu za tu nesreću i spaliti je! od sve te galame, mala je počela sve jače plakati, a moja nećakinja mi se srušila u rukama. jednostavno kolapsirala. za to vrijeme naši dragi muškarci u familiji su još uvijek urlali na sav glas. i tako ja držim nećakinju, koja upravao pada u šok, trese se, ne može doći do zraka, moja sestra trči s mokrim krpama, da nam curke dođu k sebi, i onda skužim da sam narasla do šogorove visine (on je skoro 1,90) gledam ga u oči i vrištim da ušuti!
    nakon toga otišli su mladi roditelji s leicom na traumu, da tamo ustanove da joj nije ništa, samo je dobro izgrebana.. ali… izvučene su sve tenzije na površinu i visi u zraku pitanje: a što sad? sad su izrekli u vrlo kratkom vremenu jedni drugima puno ružnih stvari.
    naravno da nismo ručali. ja sam se pokupila čim su se djeca vratila iz bolnice, kad sam vidjela leicu dobro raspoloženu. ona je već odavno zaboravila na sve. a njih sam ostavila da rješavaju svoje probleme. moje mišljenje tamo ionako ne vriijedi ni pišljiva boba! ja sam samo teta freak!
    nadam se da je ovo bila kulminacija svih ovih negativnih zbivanja.
    sutra opet na šugavi posao. moram naći mir u sebi. ali moram priznati da me moonin uspjeh grije oko srca. i daje mi nadu, da ćemo tako i mi ostali njenim stopama.
    oprostite što sam vas ugnjavila ovom obiteljskom šugavom pričom. ali vi razumijete o čemu govorim. toliko su nezahvalni. imaju tako mnogo, a vječito nezadovoljni i bijesni. ZAAAAŠTOOO????
    jednostavno ne mogu proniknuti u te duše. i zašto se ja svake nedjelje izlažem svemu tome? ma, znam, zbog sestre koju jako volim, i naše bebonjice.
    ma, kraj je ovog ludog tjedna. odlučujem da ću sutra napraaviti što više lijepih stvari koliko budem imala prilike. neću dati da me bace u bad! NEĆU!
    moon, jedva čekam da vidim kako plešeš! i Ivice, pošalji mi slike mailom. mislim da ga imaš na onom mailu gdje su sve naše adrese kad nam je moon slala svoje slikice i roman.
    ja sam si sada priuštila malo pjevanja na sav glas! dosta adele, a onda za kraj moonin “can’t take me”! i odma se osjećam bolje.
    eto najdraži moji, toliko za večeras!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Baš sam razmišljao upravo o tome što si učinila sebi da bi se osećala bolje dok sam čitao tvoj post. Ja nekad kada nisam u prevelikom bedaku pustim glasno muziku koju volim izludim se po sobi ili pevam na glas ono što volim uporedo sa zvukom iz kompa a kad sam baš u bedaku i ne znam šta ću sa sobom, mada ovo ne preporučujem ali volim da se malo nagutam pililica i zaboravim na sebe i čitav svet. A ako toliko voliš svoju sestru i želiš da provodite vreme možda bi trebalo da ustanovite novu tradiciju samo za vas dve, ne znam ja sam asocijalan i ne trebaju mi ljudi previše.

      ” Druge ne primećujem ni u prolazu
      Sebe uvek pozdravljam
      U ogledalu.
      Ja volim samo sebe,
      Svog predivnog mene…””” Hahahahaahahaaaa u inat celom svetu

      Komentar autora/ice Ivica | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  482. Joj donadon, skroz te razumijem i moja obitelj je bila takva, uvjek neka dreka, vika strka, ak sam pala i udarila se još su se i derali na mene, da sam smotana i ne pazim na sebe… ma baš, moraju nać krivca i to nikad i nikako nisu oni. Ne mogu prihvatiti, da se neke stvari jednostavno dese, a još manje, da bi pomogli u takvoj situaciji. K sreći moji su se malo skulirali zadnjih desetak godina, pa je podnošljivo, al tvoja priča mi je totalno digla tlak… Drži se, kad Leica malo poraste sve će se to izgladit.
    Totalno suosjećam s tobom, traži si kakav drugi posao, a ja ću držat palčeve i slat ti pozitivnu energiju, da štoprije nađeš nešto što te veseli 🙂

    A šaljem vam i link na zanimljivu temu na Mišakovom blogu: http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=311

    Komentar autora/ice moon | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  483. Uh….uspeo sam da iskopam svoja dva rada, trenutno se pokušavam vratiti u fazon pa kad završim objavljujem. Poljubac za sve :-*

    Komentar autora/ice Ivica | 18 ožujka, 2012 | Odgovori

  484. Ivice jedva čekam da vidim 🙂

    Kod nas je danas oblačno i kišovito, uživam 😀

    Čekam, da me nazove spomenuta šefica, da se dogovorimo za termin tečaja, nadam se da nije zaboravila 🙂

    Komentar autora/ice moon | 19 ožujka, 2012 | Odgovori

  485. Uh…..moon pročitao sam Krešimirov članak, za koji si postavila linka, mada priznajem nerado jer me zamaraju takve teme ali sam smatrao svojom dužnošću da ubacim tu informaciju u svoj um i da je budem svestan. Ideja nije loša ali onima koji trenutno kontrolišu planetu to nikako ne bi odgovaralo jer smo svi mi trenutni njihovu robovi i najradije bi nas izvrnuli naglavačke za i poslednju paricu. ovo se posebno odnosi na deo koji opisuje da je projekat bez novca uzrokovao pad cena…..KATASTROFA!!! zamisli šta to znači za naše robovlasnike, gubitak kontrole i ono najvažnije smanjeni profit, a profit je njima najvažniji. Ideja o plaćanju SATIMA. tj svojim vremenom podsetila me ja na film koji sam gledao ” In Time” sa Justinom Timberlake-om, gde u dalekoj budućnosti trguju bukvalno svojim vremenom koje ujedno predstavlja i njihov život, jer svako na ruci ima genetski ugradjenu satnicu i sat otkucava a kad dodje do nule umireš.

    Komentar autora/ice Ivica | 19 ožujka, 2012 | Odgovori

  486. oho, Šokre nam se raspisao! inače redovito pratim svjetlost(blog), ali jedno vrijeme je izgleda bio zabavljen nekim drugim stvarima, pa je rijetkko pisao. čula sam i prije o tim alternativnim valutama. dobra stvar. i istina, i sama provodime previše vremena razmišljajući o novcu. kako smo samo limitirani s time. jer, istina je, novac ti treba za svakodnevne stvari. ne volim ga, osjećam se sputano s njime, ali ne mogu bez njega.
    ja još nisam uspjela pogledati “In Time” iako sam to željela. ma otkako su pozatvarali skoro sve videoteke, a ova koja mi je peostala je predaleko i izvan svake moje svakoddnevne rute, ne uzimam dvd-ove.
    grafička kartica mi je krepala, mislim na onu bolju, pa mi je ostala samo ova integrirana na matičnoj ploči. sa njom ne mogu baš najbolje gledati filmove sa neta. više izgledaju kao isprekidane slike.
    nadam se moon, da se šefica javila!
    jedva čekam da čujem kako se razvija situacija.
    a ivice, neki dan sam baš gledala na telki, ili na netu, nemam pojma, kako pjevanje na sav glas pomaže otpuštanju dobre droge u našem mozgu. bolje se osjećamo. nije baš da mi se nešto jako pjevalo kad sam došla kući iiz one ludnice, ali … više nisam znala kako da si pomognem. i onda si mislim, pa šta me košta! lijepo si ja pustila vrlo glasno ” rumor has it”, moja omiljena pjesma od adele, i pjevala na sav glas. hehehe! tilly je bila jako sretna zbog mene. jer moje pjevanje na sav glas obično završava s našom luuudom igrancijom i maženjem. i tako je bilo! a onda za kraj, prema mooninoj preporuci bryan adams i “can’t take me”. ma istina živa, odma se osjećala bolje! zaboravila na novac, ludilo toga dana.
    ponekad posegnem za pilulicama. ali samo kad je udaranje srca prejako i depra stegne da se počnem gušiti. iako, ponekad ni to ne pomaže. zbog težine misli. emocija.
    ok. sad idem spavati. umorna sam i jedva gledam!
    laku noć!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 19 ožujka, 2012 | Odgovori

  487. Hej svima…

    Šefica me još nije nazvala.. ali dragi kaže, da se ne sekiram, jer je rekla, da će me nazvati kad naprave program za iduća dva mjeseca (pa iako je rekla u ponedjeljak, možda se zavuklo..).

    Ja sam danas uglavnom prespavala dan, mislim, da i dragog i mene malo muči proljetni umor…

    Da, pjevanje na sav glas je odlična terapija. Dragi i ja smo prije koji tjedan baš imali ‘karaoke’ 60′, 70′, 80′ ex yu stvari i bilo je fenomenalno 🙂

    Komentar autora/ice moon | 20 ožujka, 2012 | Odgovori

  488. ehej! evo i mene nakkon moje prve joge!
    nije bilo baš nešto strašno. ja sam u dobroj fizičkoj kondiciji i poprilično gipka, tako da mi vježbe i nisu baš nešto strašne.
    bojim se samo da neću moći financijski to izgurati. trebala bi se obavezati barem na tri mjeseca, a ne znam kako to izvesti. i opet taj glupi novac! mmmmmm! to ja mumljam ljuto!
    ma o tome ću razmišljati sutra! hehe! to mi je omiljena rečenica iz “prohujalo s vihorom”. mislim da se tako zove film. znate onaj s scarlet o’harom.
    nekako mi se čini da je napokon nastupilo razdoblje mirovanja. nakon burnih tjedana iza mene, čak bi mi i potres izgledao kao smijurija. ok. pretjerujem.
    moon, javit će se šefica! mora! a ako ona ti ne odgovara, doći će druga prilika. vidiš i sama da te curke opsjedaju s željom za plesom, pa će onda svemir ispuniti sve te želje kroz tebe.
    idem ja se sad baviti apsolutno prizemnim stvarima! definitivno mi je neophodno spremanje! sutra mi dolazi sestra, pa da se jadna ne onesvjesti kad vidi moj nered. ma nije ništa prljavo, samo znate, nisam baš luda za stavljanjem stvari na svoje mjesto. sve zajedno imam otprilike 15-tak min. posla, ali… hm… uvijek mi je draže nešto drugo raditi. ali, opet, ako pusti glasno glazbu i zapjevam?!
    idem probati!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 20 ožujka, 2012 | Odgovori

  489. Imaš pravo, neću se sekirati.. ak ne bude ovo, biće nešto drugo. Ja konačno i malo vježbala, ali i dalje mi se totalno spava.
    Hehe, kradem Ivicinu ideju i postam ti ovaj video 😉

    Komentar autora/ice moon | 20 ožujka, 2012 | Odgovori

    • Hahahaahaha……”kradi” koliko hoćeš uvek volim da čujem ovo i oraspoloži me tra la la la la dam…… 😉

      Komentar autora/ice Ivica | 20 ožujka, 2012 | Odgovori

  490. E evo upravo sam pre nekoliko minuta poslao mejlove sa svojim skromnim slikicama, valjda ste ih dobili ako sam tačno upisao adrese hahahaaa….. 😉

    Komentar autora/ice Ivica | 21 ožujka, 2012 | Odgovori

  491. Jutro svima 🙂

    Ovdje je prekrasan dan… navečer nastup i prodaja nakita.. držite palčeve 🙂

    Nadam se, da ste mi svi dobro, veseli, zdravi i bogati (u svakom smislu) 🙂

    Postam vam jednu ljepu indijansku mudrost:
    “Everything’s so simple, and we make everything so complicated. That’s why we’re confused.”
    — Vickie Downey, TEWA/Tesuque Pueblo
    The Creator designed a very simple set of Laws for us to follow. If we follow these simple things, we’ll be happy. If we don’t follow these simple things, our lives become complicated. For example:

    Respect Mother Earth
    Love one another
    Be truthful
    Give to your brother and sisters
    Be gentle with each other
    Be happy

    Following these simple Laws will have great rewards.

    Čudesan dan svima želim 🙂

    Komentar autora/ice moon | 22 ožujka, 2012 | Odgovori

  492. Moon upravo tako, sve je prosto i jednostavno. Evo i od mene jedna pesmica koja mi se zabila u glavu i sa kojom započinjem dan za dobro raspoloženje.

    Komentar autora/ice Ivica | 22 ožujka, 2012 | Odgovori

  493. uuu, dobre vibre izviru iz ove pjesme! upravo je slušam. srećom, spojila sam na komp velike zvučnike, pa mogu zaista osjetiti vibraciju! i punim se nečim dobrim i nestašnim.
    hvala ti moon na poticaju za spremanje! hehehe! kod mene bi najbolje prošao čarobni štapić!
    ma, prolazi i ovaj tjedan.
    aha, završila pjesma, srećom postoji “replay”!
    i opet!!!
    ivice, wow!!! one tvoje slikice! mislim da ću “ivicu-avatara” staviti za wallpaper. super su! zašto si prestao s time? to bi se trebalo postavljati za tapete, da sviijet bude lijepši.
    ja sad idem u šetnju s mojom tilly. s mojim četveronožnim anđelom.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 22 ožujka, 2012 | Odgovori

  494. Hvala svima na pozitivnim komentarima i podršci, ja sam danas imao naporan da, baku smo vodilu u bolnicu ali to mi nije pokvarilo dan sve jedno sam opet onaj mali razigrani vrag kakav sam bio kao klinac. Drago mi je da su svi veseli i da utičemo pozitivno jedni na druge, a sad se opuštam uz zvuke soundtracka Twin Peaks-a – Falling. Želim vam noć prepunu fatastičnih snova, ja znam da obožavam kad sanjam nešto tako. Are…… we faaaaalliiiiiiing in love………… 😉

    Komentar autora/ice Ivica | 22 ožujka, 2012 | Odgovori

  495. Duuuuuug dan…. javim vam se čim se naspavam…

    Puse i veliki pozdrav svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 23 ožujka, 2012 | Odgovori

  496. danas sam vidjela prvu procvjetalu magnoliju. kako me je iznenadila! tjedan je skoro za mnom. preda mnom tri četvrtine vikenda. nadam se da će biti bolji od prošloga.
    moon, što se događa? nastupi? nakit? kako prošla prodaja? čula se sa šeficom?
    ivice jesi i danas bio nestašan?
    ja ne znam kako sam. nisam sigurna.
    dišem, pretvaram kisik u ugljični dioksid. znači, živa sam. hm… apatija? možda. štogod. sutra je novi dan.
    samo umor. idem se opustiti.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 23 ožujka, 2012 | Odgovori

  497. Daaaa, javila se šefica, sve smo dogovorili i jedva čekam, da počnem sa tečajem 😀

    I nastup je prošao odlično, nagrada je bila i duhovna i novčana, a i fina večera za mene i dragog. Nakit se nije prodalo ništa iako je dobio sve pohvale. Ipak su tete na tom događaju bile malo više fancy (vidjela sam ljepe komade dizajnerskog nakita iz plemenitih metala), ali nema veze. Ja sam jako zadovoljna kako sam to napravila (čim uploadam na web stranicu, pošaljem link, da i vi vidite).

    Komentar autora/ice moon | 23 ožujka, 2012 | Odgovori

  498. A kamo su svi nestali… ?

    Evo, novi keltski broševi: http://metuljckovvrt.weebly.com/brooches.html

    I nove keltske ogrlice: http://metuljckovvrt.weebly.com/celtic-collection.html

    i nove keltske naušnice: http://metuljckovvrt.weebly.com/earrings.html

    A sad idem malo odmarati.. baš je bilo naporno ovih dana, ali super sam zadovoljna sa svime 😀

    Velika pusa svima i šaljem vam puno puno mirne, harmonične i pomalo uspavane energije 😉

    Komentar autora/ice moon | 24 ožujka, 2012 | Odgovori

  499. kuc-kuc! gdje ste?
    vjerojatno vani uživate u proljeću!
    barem sam ja tako provela dan. ništ ne radeći, ljuljajući se na ljuljački cijeli dan. haha!
    napokon odmor za dušu i tiijelo.
    šetnja, lagana… sunce toplo grije… mirisi proljeća.
    zvijezde su sad vani na nebu. u meni mir. moram spremiti ovaj trenutak u bočicu i čuvati ga, pa prema potrebi otvoriti i uživati.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 25 ožujka, 2012 | Odgovori

  500. E pa ovak….juče sam celi dan proveo sa svojim bratom od tetke, bogomoljcem, koji je posle celog dana provedenog u razgovoru i šetnji po lepom prolećnom danu konstatovao da je dan izgubljen. Nije mislio na mene nego ga uče sve i svašta u crkvi a on u sve veruje slepo. Napričao mi je sijaset gluposti ali dobro sam sam tražio hahaah… Meni je bilo ok, on nema snage da se suoči sa svojim slabostima niti hrabosti da bude ono što jeste. Crkva i vera ga uče jedno a on oseća drugo i u njemu je večita borba, ne znam zašto se uošte zamara ako je tako. Danas sam bio opet u prirodi, živim blizu mesta na svega 5 km gde je ubijen Karadjordje, postoji manastir Pokajnica. I ima puno stabala mada ja ono ne bih nazvao šumom ali liči, pirkao je vetar i bilo je divno ali mislim da ta svežina loše utiče na mene, boli me glava i umoran sam. sad idem da pajkim 23:04……

    Komentar autora/ice Ivica | 25 ožujka, 2012 | Odgovori

  501. yeah! i meni ponekad cijeli dan uživanja u svježem zraku i miru, donese nažalost tešku glavobolju.
    ja danas cijeli dan teturam bolne glave, zbrčkanih misli. raspoloženje skače gore-dole, na trenutke želim krepati i završiti sve ovo, a onda opet baš i ne bi.
    danas nije moj dan.
    nema nam moon. a sigurno ima posla preko glave, i adrenalin juri po žilama.
    želim reći nešto duboko. ali neznam što. zato završavam ovaj komentar s: “nešto duboko!”
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 26 ožujka, 2012 | Odgovori

  502. Kako bi to moja nastavnica, književnosti često znala da kaže ” Svi junaci nikom ponikoše”, tako i ovde na blogu. Jedino nas troje izgleda visimo ovde svaki dan. I ja bih kao i ti dona hteo da kažem nešto, doduše ništa duboko ali svejedno ne znam šta……. Znaš jedan gavran u dečijoj emisiji kada želi da razmišlja duboko sidje u bunar, šta misliš da se oprobamo tom tehnikom 😉

    Komentar autora/ice Ivica | 26 ožujka, 2012 | Odgovori

  503. He, baš fora, a ja sam mislila da sam jedina s tim problemom.. čak volim proljetno sunce, ali imam iste poslejdice kao i vi.
    Donadon, pogodila si, ja sam u totalnom pokretu. Jutros rano ustali dragi i ja i putovali najprije k njegovima na selo na štajerskem, pa do Krapine sredit neke stvari, pa natrag, pa ručali, pa par sati kopali i uređivali vrt, sad se polako spremamo na spavanje…. uglavnom strašno duuuug dan, ali ispunjen i baš sam zadovoljna, jer danas izvanredno, kopanje i boravak na zraku su mi izlječili glavobolju koju sam vukla od ranog ustajanja i par sati provedenih na putovanju.
    Držim palčeve, da vam glavobolja oboma prođe i da se probudite čili i veseli… A kako sam strašno umorna, hja ću pak završiti s: nešto plitko 😉
    Idem spavat 🙂
    Slatke snove i jedan medvjeđi zagrljaj svima 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 ožujka, 2012 | Odgovori

  504. Hehehe, izgleda da smo Ivica i ja skupa pisali komentar.. tek sad vidila tvoj komentar i ne znam, ali ja nekako najdublje mislim kad sam visoko u planini ili duboko u šumi visoko na planini… nekako me mračna mjesta duboko u zemlji ne privlače.. možda jer sam tamo provela cjelo djetinjstvo i iako su tada bila moje utočište, sada sam jako sretna što slobodno trčkaram pod širokim nebom i toplim suncem i… čak mi se i sviđa što sve češće razmišljam plitko, jako plitko: osmjeh, radost, ljubav, dragi i ja, stvari koje volim raditi, ples, moja umjetnost, nešto fino za jesti, šetnja, drvo, trava, snjeg, pogled moje mice, topla postelja, bućkanje u kadi punoj mirisne tople vode…. i sve ostale sasvim male plitke svakodnevne stvari, koje u nizu čine sreću. Cjelo dejtinjstvo sam sanjala o ovome i onačno: to imam. Istina, nemam više inspiracije za pisanje, čak ni dnevnike više ne pišem, utvrdila sam, da sam samo žalost dijelial s papirom, jer žalost je sama i u pisanju na papiru se topi. Radost, ona je previše lepršava, ne stigne do papira, radost je uvjek okružena ljudima i ona se ne djeli, ona se množi 🙂

    Komentar autora/ice moon | 26 ožujka, 2012 | Odgovori

  505. moon izgleda meni da tvoja “plitkost” ipak ima dubinu, posebno ovo na kraju da se sreća ne deli nego se množi. Ja sam dans silom prilika ponovo bio ceo dan napolju i na suncu i vetriću, ali ono što mi se najviše dopalo je trenutak mira, i magične tišine u prirodi dok sam sedeo na klupi kraj izvora i samo gledao stabla i osluškivao vetar i tu tišinu u prirodi, odjednom je sve na trenutak delovalo kao u bajci. Osećao se nekakav spokoj i harmonija u tom kratkom trenutku. Uzvraćam medvedji zagrljaj jer mi je meda bio omiljena plišana igračka a i sad kad pomislim na medvede nekako mi simbolišu porodicu i sigurnost, zaštićenost, oduvek doživljavam medvede na taj način. Ne znam zašto.

    Komentar autora/ice Ivica | 27 ožujka, 2012 | Odgovori

  506. Hehehe, hvala Ivice 🙂
    Baš mi je drago, da si uživao u prirodi… i jabih trebala jedan takav izlet, da malo napunim baterije 🙂

    Ja sam danas u cijeloj jurnjavi. Sakupljam neke dokumente za neke prijave i sva sam rastresena… Dobila sam ponudu za izložbu u Krapini i možda ću čak ić na sajam u Zagrebu za vikend, tako, da, kak bi moja jedna kolegica rekla: toliko letim naokolo, da ću jednom negdje naletjet na samu sebe 😉

    Kako ste mi vi?
    Donadon, jel se umirilo malo, jel prošla glavobolja? Nadam se da si dobro i da će se uskoro pojavit nešto pametno, da možeš ostavit taj glupi posao…

    Hehehe, Ivice, izgleda da fakat još samo nas trije visimo tu.. baš me zanima gdje su svi ostali nestali.. i da li još vrijedi ideja, da se prek ljeta koji vikend nađemo svi skupa… ?

    Komentar autora/ice moon | 28 ožujka, 2012 | Odgovori

  507. PS Ivice, ovaj link bi ti znao biti zanimljiv http://www.cgarena.com/

    Komentar autora/ice moon | 28 ožujka, 2012 | Odgovori

  508. evo i mog medvjeđeg zagrljaja!
    glavobolja je trajala puna dva dana, ali je i prošla!
    ma, napetost. cijelo vrijeme. ne ona super nabriijana napetost puna adrenalina kao kod moon. već… ma već sam dosadna sama sebi. i tom blesavom krugu u kojem se kreću moje emocije.
    vjerojatno zbog konstantne iscrpljenosti, fizičke i duhovne. iako danas sam imala “aha” trenutak! naravno na poslu… fuj!
    svi oni snovi o “normalnom” životu, imati plaću, živjeti kao drugi… ma nije to za mene!
    na žalost moon, ja sam ti vezana na godinu dana poticajima za ovu firmu. dakle do listopada gdje sam, tu sam…
    ali, eto malo lijepih stvari. u subotu je rođendan mog malog kristala, leice. pa je mene dopala dužnost da napravim jedan kolač. baš sam do maloprije čistila orahe, koje sam poslijepodne lupala krvnički s čekićem. hah!
    nadam se da se neće familija posvađati na fešti. bilo bi lijepo da dan prođe mirno, veselo, uz smijeh i javno obožavanje male moje curkice.
    tako mi je lijepo čitati vas i vaša kretanja po prirodi, odmah si stvorim mentalnu sliku! tebe moon i tvoga mužića kako vrijedno radite u vrtu, upravo mogu vidjeti čisti zrak, vjetar i sunce koje prodire kroz još prazne grane.
    a tebe ivice vidim kao ivicu-avatara, koji pušta da vjetar i zvukovi ispunjavaju mu dušu!
    ma samo sam se zezala s onim “nečim dubokim”. nema ništa plitkoga u svakodnevnim malim radostima. to je zapravo ono najdublje, i najtrajnije. upravo je to i meni cilj, ispuniti si dan sitnim radostima.
    rad u vrtu, pravljenje kolača, kavica s najboljom legicom, šetnja s tilly, dobra pjesma u ušima s mp3, ma to je ono pravo!
    naći posao koji će mi dati osjećaj lakoće, a ne grozan čvor u želucu…
    nekad dok radim, osjećam se kao da sam na odluživanju zatvorske kazne, a onda se podsjetim, da to nije vječno. doći će i tome kraj. kad-tad!
    nekako sam sva zbrčkana. nefokusirana. to je problem. moram naći svoj fokus.
    idem sad vidjeti kakav je to moonin link.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 28 ožujka, 2012 | Odgovori

  509. Kod mene totalni gužvanjac… ali mislim na vas i šaljem vam puno pozitivne energije 🙂

    Komentar autora/ice moon | 29 ožujka, 2012 | Odgovori

  510. Evo i ja sam upravo odradio svoj ponoćni trening, jer sam bio previše umoran danas i pun sam pozitivne energije i sad ne mogu da spavam, hteo bih da izadjem napolje i letim preko neba a već je jedan iza ponoći. Drago mi je moon da si zauzeta i bolje je tako, veruj mi imam desetogodišnje iskustvo u letargiji. Evo jedne pesmice za razmrdavanje

    Komentar autora/ice Ivica | 29 ožujka, 2012 | Odgovori

  511. Dragi moji, kako ste?
    Donadon, vikend dolazi, ti sigurno jedva čekaš da uživaš u šetnjama 🙂
    Hehehe, Ivice, ti pravi vampir, poznat mi je taj osjećaj, kad se vučeškroz cijeli dan, a navečer te napuni silna energija i fakat bi najradije letio oko svijeta.. meni se obično desi, da kontam kako super, sutra ću se probudit puna energije, pa nikad ne uspije, nekako jedva zaspim, a sutradan sam sva letargična – opet. Inače i ja imam višegodišnji staž u letargiji, ali nije to ljenost ili što drugo, nega ak nemaš posla il ti ga neko krade ili te ne plaćaju pošteno za njega, a valjda, da čovjek padne u depresiju.

    Ali, danas kod mene to nije slučaj 🙂 Ljudi moji, meni je fakat krenulo, od onog nastupa i ponude za izložbu, danas još dobila i posao spikera za jedan video za hrvatsko trežište, pa sam jutros kao zaposlena ženska, ustala prije 8, uredila se, sjela na vlak do malo izvan Ljubljane, snimila svoj dio teksta, vratila se kroz užurbani grad i tik prije moje zgrade prošla kroz naš ljepi parkić, gdje me je dočekalo proljeće… vjetrić je pirkao, bijele latice s grana padale po meni, trava šumjela, leptirić letio ispred mene cijelim putem, naokolo sve zeleno, žuto. plavo i bjelo od raznih svjetića…. jednostavno, u glavi mi zasvirao Grieg i zato ga dijeim s vama 🙂

    Komentar autora/ice moon | 30 ožujka, 2012 | Odgovori

  512. ma baš lijepo!!!! 🙂 Dok slušam ovo buđenje proljeća, i zamišljam moon kako uživa u svom lijepom danu. hvala ti moon, na ovome. prekrasno.
    i ja sam danas napokon sredila svoje misli. našla svoj fokus. shvatila par stvarčica koje nikako nisam mogla prihvatiti. i mislim da ću sada biti ok. ne mogu promijeniti svoju okolinu, ali mogu promjeniti svoju percepciju!
    strah me je tako dugo držao u šaci. zapravo ja sam mu dala tu moć. a sada mu je oduzimam.
    ivice, i ja isto tako sam najsretnija kad mogu noću živjeti. i baš kao i ti, najradije bi raširila ruke i poletjela preko zvjezdana neba, ili kroz olujne oblake ispresjecane munjama!
    a što se tiče letargije, hm… mislim da ja ipak imam nešto duži staž od vas. hehe!
    sutra je rođendan moje mile leice! našla sam jednu slatku dunst-flašu, i nju ću napuniti svojim svježe ubranim narcisima i plavim zumbulima, i to će biti moj poklon od srca. a onaj drugi je naravno igračka. mala je otvorila sezonu igranja u pijesku, pa joj trebaju raznorazna pomagala za umjetnine od pijeska.
    eto, mili moji, sutra će šetnjica biti malo kraća nego inače, jer radim do 12, a moram na rođendan do 15, tako da ću ugurati malo šetnje, vjetra, sunca(ako ga bude!). tilly i ja! bila mi je bolesna ovaj tjedan. prejela se oraha onaj dan kad sam ih čistila. ali evo danas se vratim s posla a ona me dočeka veselo na vratima s pokemonom u ustima, spremna za igru!
    držite mi palčeve da ovaj strah otkačim jednom zauvijek! vriijeme je da ponovo počnem živjeti punim plućima. bez grča. yap!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 30 ožujka, 2012 | Odgovori

  513. Sretan rođendan Leici, neka naraste velika i moćna 🙂

    Komentar autora/ice moon | 31 ožujka, 2012 | Odgovori

  514. ovo si dobro rekla. “velika i moćna”! apsolutno najbolja želja.
    evo, prošlo je i to. bilo je zaista mirno. bez uobičajenih svađa i natezanja. dječica koja se veselo igraju, sunčani i topal dan. savršeno.
    danas sam i ja misleći na vas, u šetnji s mojom ćukicom imala onaj savršeni trenutak proljeća. znate onaj zvuk šuštanja grana kad vjetar prođe kroz njih. u proljeće je potpuno drugačiji od ljeta. breze su procvale, minijaturno lišće se pojavilo i tako je dobrooo..
    onaj dan sam imala taj super osjećaj oslobođenja od straha. ali svhvatih, to je dugotrajan proces. moram svaki dan raditi na tome.
    oooo, pozitivne sile svemiraaaaa!!!
    lipi moji, idem se sad malo baviti meditacijom. moram održati fokus, moram ostati snažna, održati tok misli, da budu pozitivne.
    uživajte u proljeću!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | 1 travnja, 2012 | Odgovori

  515. Našao sam knjigu ” Drama darovitog deteta” i pomislio pošto je mala da ću je pročitati za dan ali posle svakog pasusa moram da pravim pauzu i da razmislim o tome što sam pročitao jer u mnogima stvarima prepoznajem sebe ili nekog od članova svoje porodice, ali morao bih da zapisujem i uporedo sa čitanjem da radim i samoanalizu da bih pohvatao sve konce. Neverovatno koliko smo svi na neki način “načeti” ili “oštećeni” i to se tako vrti u krug kroz generacije.

    I can see what you see not,
    Vision milky then eyes rot.
    When you turn they will be gone,
    Whispering their hidden song.
    Then you see what cannot be,
    Shadows move where light should be.
    Out of darkness out of mind
    Cast down into the halls of the blind…..

    Komentar autora/ice Ivica | 2 travnja, 2012 | Odgovori

  516. Najdraži moji,
    teška vremena su iza mene..moja je ljuštura zaprimila “neke” udarce ovoga svijeta.
    Bila sam hospitalizirana, operirana..i već sam 2tj. na duuugom oporavku koji će potrajati još min.3tj.
    I da mi ne falite u toj mjeri da se osjećam amputirano sve bi bilo u redu, međutim, ova se stvarnost poigrava samnom od dana kada sam vas odlučila imputirati u sebe..emocije su zaplovile nekom svojom/vašom/našom dimenzijom..nikad mi nisu bili duži ovi mali zemaljski dani..jako ste mi falili-svakodnevna razmjena misli, ideja, potpore, iako ste svakim titrajem bili samnom jer bih ja posegnula svojim umom za vama svaki put kad su stvari kretale na loše..a sad sam samo iscrpljena, ispražnjena i umorna..
    Al kući sam, i mogu opet sa vama putovati prostranstvima srca. Unedogled.

    Komentar autora/ice Čuvar | 1 svibnja, 2012 | Odgovori

  517. cao

    Komentar autora/ice furuna | 10 srpnja, 2012 | Odgovori

  518. gdje je ovaj komentar

    Komentar autora/ice furuna | 10 srpnja, 2012 | Odgovori

  519. Nekako sam nabasala ma vašu priću i osjetila potrebu da vam mapišem jednu rečenicu.
    Nemojte biti tužni….radujte se životu, dobrim ljudima na koje putem naiđete, toj predivnoj prirodi u kojoj možemo uživati svaki dan….
    Sve negativno što vam dođe propustite neka prođe što prije, a budite zahvalni za one MALE lijepe stvari koje vam ta prekrasna univerzalna inteligencija šalje. Ionako će sve proći.
    Ćini mi se da nam je jedina zadaća u ovom životu da naučimo biti radosni i da tu predivnu energiju naših srca šaljemo u svemir.
    Pozdrav i veselite se!😊

    Komentar autora/ice Silvana | 17 lipnja, 2017 | Odgovori

  520. Ovo je moje svjedočenje o dobrom radu čovjeka koji mi je pomogao. Moje ime je Janet Mary. Moj život se vratio! Nakon 5 godina braka, moj muž me je napustio sa troje dece. Osećao sam da će se moj život završiti i raspadao se. Zahvaljujući magistrima nazvanom Dr. Chamberc (chamberc564@yahoo.com) upoznala sam se online. Vjeran dan, surfujući internetom, tražio sam dobar provjeritelj da riješim svoje probleme. Naišao sam na niz svedočenja o ovom čarobnjaku. Neki su svedočili da je vratio bivšeg ljubavnika, neki su svedočili
    Da obnavlja stomak, neki su svedočili da može da baca magiju da zaustavi razvod i tako dalje. Došlo je do određenog svedočenja koje sam video, o ženi koja se zove Grace, ona je svedočila o tome kako je dr. Sakpana vratila bivšeg ljubavnika za manje od 72 sata, a na kraju svog svedočenja dala je ime e-pošte Dr.Chamberca. Nakon što sam čitao ovo, odlučio sam dati Dr.Chambercu šansu. Kontaktirao sam ga preko svoje adrese e-pošte i objasnio sam moj problem. Za samo 3 dana, moj muž se vratio meni. Mi rešavamo naše probleme, i mi smo još srećniji nego ranije. Dr.Chamberc je zaista talentovan i nadaren čovjek i neću ga propustiti da ga objavim zato što je predivan Dr. Ako imate problem i tražite stvarnog i originalnog cekera da biste rešili taj problem za vas. Probajte Dr.Chamberc danas, on bi mogao biti odgovor na vaš problem. Evo njegovog kontakta: chamberc564@yahoo.com Još jednom hvala vam Dr.Chamberc. Molimo kontaktirajte ga za sledeće:
    (1) Ako želite vašu egzistenciju.
    (2) Želite da se unapredite u vašoj kancelariji.
    (3) Želite da žene i muškarci budu iza sebe.
    (4) Ako želite dijete.
    (5) [Želite biti bogati.
    (6) Želite da vežite svog supruga da bude vaš zauvek.
    (7) Ako vam je potrebna finansijska pomoć.
    (8) Ako želite da prekinete razvod
    Takođe ima biljni lek za HIV,
    RAK,
    ASTHMA,
    IMPOTENCE,
    BARENESS / INFERTILNOST
    Kontaktirajte ga danas na: chamberc564@yahoo.com

    Komentar autora/ice JANET | 20 srpnja, 2017 | Odgovori

  521. Ovo je svjedočanstvo koje ću reći svima da čuju. U braku sam četiri 4 godine i pete godine mog braka, druga žena je imala čaroliju da oduzme mog ljubavnika od mene i moj muž je ostavio mene i djecu i patili smo 2 godine dok nisam upoznala post na kojem je dr. Osita pomogla nekome i odlučila sam joj pokušati pomoći da vratim svog ljubavnika kući i vjerujte da sam samo poslala svoju sliku njoj i onu svog muža i nakon 48 sati kako mi je rekla, vidjela sam da je auto uletio u kuća i eto to je bio moj muž i došao je k meni i djeci i zato sam sretan što mogu učiniti da se svaka od vas nađe slično da se sretne s njom i da joj vaš ljubavnik vrati poruku ispod. molimo Vas da je kontaktirate putem e-maila: dr.uduebor ili WhatsApp na +12349044159370
    Specijalizirao se za sljedeće čarolije:*Ljubavne čarolije*Bračne čarolije*Novčane čarolije*Čarolije ljepote*Čarolije za bogatstvo*Čarolije seksualne privlačnosti*Čarolije za liječenje HIV-a*Čarolije u kockarnici*Uklanjanje čarolija prokletstva*Čarolije zaštite*Čarolije lutrije*Čarolije za sreću*Čarolije za sreću

    Komentar autora/ice vena | 14 ožujka, 2022 | Odgovori


Odgovori na Franjo Otkaži odgovor