Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Gea (Zemlja), njena priča

Odakle da pocnem..uf..Oduze osjecam to sto je mnogo ljudi ovdje napisalo. Od malih nogu. Inace imam brata blizanca, starijeg sedam minuta, zasto to govorim, pa iz razloga jer kako je to bila blizanacka trudnoca, brat i ja smo kao bebe isli na psiholosku procjenu gdje je mojim roditeljima receno da ce imat problema samnom. Moj otac mi je samo rekao, ja nisam nikad vidio problem u tebi, a jednom prilikom mi je rekao, tebe kao da je Bog stvorio po njegovom čefu (kako u Bosni kazu). Dakle krece ta prica, od malena se osjecam cudnom, i svi drugi me tako dozivljavaju, cudnom i ekscentricnom, ne znam zasto, jer se ja oduvijek osjecam normalnom, odnosno to je meni normalno. Pitala sam oca nedavno jesmo li brat i ja radili stvari koje nisu bas uobicajene, rekao je da jesmo, recimo ja sam oduvijek bila interesantna ljudima i svi su uvijek govorili kako ce me ukrasti (kako sam im bila interesantna i posebna) i uvijek sam bila kod nekoga drugog u kuci/stanu. Svi su voljeli moje drustvo jos od kad sam bila malo dijete. Roditelji su me morali traziti, doslovce po tudijim kucama. Brat je od svoje 4-5 godine oduvijek istrazivao po sumama i gubio se po nasem malom gradu. Majka mi prica kako sam kao mala (8-9 godina) korila majke i njihovu djecu kako su ih lose odgojile. Od malena osjecam kao da mi je dusa starija nego tijelo..Nemogu to objasnit ni samoj sebi, samo znam da osjecam da mi je namjenjena neka visa uloga. U nasem gradu postoji jedan covjek kojeg su deklarirali kao shizofrenicara, ali ja osjecam da on to nije..osim toga doktorica sam medicine pa i sa neke medicinske strane covjek neodaje dojam psihicki bolesne osobe. Zasto su ga tako etiketirali..zato jer eksplicitno govori da komunicira s Bogom i s onim Visim od nas,da.. a ljudi se boje nepoznatog i onog sto nije opipljivo..to je nesto sto mene najvise privlaci.. Od malena sam uvijek govorila kako zelim bit astronaut i kako zelim biti u svemiru. Razlog? Ne znam. Znam da imam jako izrazenu intuiciju i nikad me nije prevarila, izrazito sam osjecajna, i zbilja me razne stvari mogu rastuziti i rasplakati… Najvise to sto je danas toliko mrznje, toliko nepravde, toliko tuznih ljudi i zgubljenih dusa bez cilja. Mozda malo pisem nepovezano, ali moj mozak iance rado 100na sat, i vrlo cesto skacem s teme na temu. Iako se vrlo lako koncentriram kad me nesto jako zanima i to upijam kao spuzva. Pokusala sam racionalizirati zadnih nekoliko godina jer sam recimo to tako zapela u vezi sa covjekom koji, nije lose bice, bio je izgubljen..ja sam naprosto osjecala da moram bit uz njega do onog momenta kad vidim da mu ja vise netrebam, a bila sam doslovce fizicki bolesna, manifestirala sam to na mnoge nacine..a zasto jer mi je dusa patila jer mi nije bilo dobro u toj vezi, ali ja sam morala njemu pomoci, morala sam ga probuditi naustrb sebe. Imam mnogo takvih poznanika i jos neke bivse ljubavi koje mi svi govore kako nisu upoznali posebniju osobu od mene. Evo jedan sada vec covjek, mi se pokusavao javiti i naci me 8 godina, dakle ja sam imala 15-16 kad smo prvi put bili skupa, on 18-19. Rekao mi je, ti si najcudnije i najposebnije stvorenje koje sam ja upoznao, toliko tolerantno i razumno bice od 16 godina nisam nigdje vidio. i upoznao. Tada je citirao nesto sto sam rekla..i rekao, bila si jako dubokoumna vec i tada. Ja sam sve to do nekih dana slusala i citala sa cudenjem jer mi nikad nije bilo jasno zasto svi i sto to vide toliko posebno u meni. Cak i pacijenti koje sam upoznala u bolnici tokom studiranja. Ja naprosto kao da imam mogucnost predavanja energije ljudima..Budim ljude, uvijek nastojim svima dokazati da imaju potencijal i da ga samo moraju otkriti i da im treba samo mali poticaj. Nisam osoba koja je ljubomorna (to si takoder nemogu objasniti, kako je moguce da nisam nikad osjetila ljubomoru- recimo moj bivsi decko je bilo jako ljubomoran, vec tada sa 16 godina rekla sam mu, covjece nemoj biti nesiguran u sebe, tebe volim, nikog drugog, ljubomora je samo stvar nesigurnosti i nezadovoljstva samim sobom, jer tada mislis da nezavrjedujes ono sto imas). Takoder sam mu uvijek govorila, mene nitko neposjeduje i jedini autoritet koji ja imam sam ja sama sebi. Uvijek sam se svadala sa profesorima kad sam smatrala da nemaju pravo, u srednjoj sam bila poprilicno buntovna, takoder i na faksu..Mama mi je uvijek govorila da sam jezicava i da moram malo sutiti, ali ja ne mogu!! Ne mogu kad vidim da netko prica notorne gluposti!!! U osnovnoj skoli su me svi uvijek ismijavali i emocionalno zlostavljali jer sam bila bucmasto dijete..dolazila bi kuci i svaki dan plakala.. Ma sto da vam kazem, ne ponekad, nego stalno osjecam kao da nisam s ove proklete planete..sjedim u dvoristu i gledam u zvijezde i pitam se od kud sam dosla. Da imala sam dosta snova koji su se ostvarili.. i vrlo nekih cudnih „koincidencija“, stavljam pod navodne znake jer nevjerujem u slucajnosti. Od malena sam pisala pjesme, lijepo crtala, lijepo pjevala, lijepo plesala, imam poprilicno razvijene socijalne vjestine i „citam“ dobro ljude. Odnosno osjecam ono sto oni osjecaju. Ponekad mi se cini kao da znam sto netko misli samo sto mu pogledam u lice.

Budem duboko ganuta tudijom nesrecom i dijelim njihovu tugu, vrlo cesto znam reci da me doslovce dusa boli kad se tako nesto desi. Iako s godinama..sam nabacila neku svoju zastitu, pa me vecina ljudi na prvu dozivi kao hladokrvnu kuju bez emocija, cak do te mjere da me jedan kolega na faksu upitao jel ti uopce ikad places. Da placem, gdje me nitko ne vidi i ne cuje jer oni ne shvacaju kad ja njima pricam da mene to pogada puno vise nego sto pogada njih. Kao teenager cesto sam se osjecala usamljeno i neshvaceno i bila sam dosta autodestruktivna..i tada mi je jedna prijateljica kad smo se posvadale zbog nekih ljudi rekla, a ti si kao sveta ha?!Mislim sjecam se toga kao da je jucer bilo, a meni samo nije bilo jasno kako je mogla bit toliko neosjecajna da joj uopce nije stalo do drugih.

Recimo kad smo prvi put bili na obdukciji, i gledali mrtva tijela..i vecina ljudi su imali nocne more i slicno, ja nisam, ali kad god bi vidjela to tijelo, nisam mogla a da nerazmisljam danima i satima, i evo i sad razmisljam, a gdje je ta dusa? Tijelo je ostalo, a sta s onim sto nazivaju dusom? Nekako mi je to sve cudno, ne znam kako da to opisem. Jedna kolegica mi je rekla kad sam eto kao pokusala razgovarat s njom o tako nekim visim, neopipljivim stvarima, pa kao i meni to ponekad prode kroz glavu al ja to odmah smetnem s uma, u stilu nezamara se ona s tim. A ja nemogu, ja sam u stanju sjedit i satim razmisljati o svrsi zivota, o svemiru, o ljudima i kako me nervira drustveni poredak, norme, politika i sve neke stvari koje su zacrtane da tako moraju biti. Tko to kaze? Gdje to pise? Ljudi znaju da recimo, ja nisam tip osobe koji voli pricat o drugima, tracat i tako to, naprosto smatram to gubljenjem vremena, rade volim pricat o nekim kompleksnijim stvarima, teorijama, zapravo o svem sto nije svakidasnje i sto nije dokazivo. Ono sto mi je interesantno kod mene je to sto ja sam izrazito drustvena osoba i vrlo lako se upoznajem i sklapam prijateljstva, ali opet znam biti izrazito introvertirana do te mjere da po nekoliko dana nezelim izaci iz kuce jer me ljudi previse iscrpe i nemam energije ni volje druzit se snjima (cak smatram da sam razvila taj mehanizam da se lakse uklopim u drustvo..). Pokusavajuci im ukazati na neke stvari i pouciti boljem, doslovce ostajem bez energije i primjetila sam da se tad obicno i razbolim-neke viroze me uhvate. A onda jednostavno ostajem u kuci, slusam muziku za svoju dusu, citam knjige, casopise (uglavnom su medicinske, znanstvene tematike, tematike o nastajanju svijeta, razne teorije i tako..proucavanje natprirodnog..). I kad kako ja to volim rec napunim baterije opet „krecem u akciju“. Vikendom volim otic van sa drustvom, dobro se isplesat jer dosta emocija (nastojeci se uklopit u „normalno“ drustvo) potisnem, pogotovo ljutnju i tugu. Ali nema mi nista bolje nego pricati s nekim tko je meni slican-to me ispunjava potpuno.

Upoznala sam jednog decka koji je isto ovako, kao ja, oduvijek smatran cudakom i on je prva osoba ((pored mog oca koji sve ovo zna i rekao mi je neki dan da je on mami odavno rekao da smo brat i ja indigo djeca i onda me pogledao i rekao mi, a dva indiga daju indigo djecu-inace da napomenem, sa majkom se jako svadam i neki dan mi je rekla znam da si drugacija al nemoras to naglasavat, ali ja to nenaglasavam to svi vide, u tome je kvaka, i onda mi je tata rekao..ona se brine..jer sve sto si ti meni ispricala i ona je pricala kad je bila tvojih godina..)) s kim sam ja pricala o ovakvim stvarima i eto, nasla se dva „cudaka“. Nepokorava se pravilima i normama..bas kao ni ja.

I recimo evo neki dan mi je prijateljica rekla kako kad zamislja mene u medicini najvise me vidi u necemu sto se bavi s mozgom, neurologija, neuroznanost ili slicno jer kaze tebe uvijek muci pitanje ZASTO?! U svakom slucaju, oduvijek osjecam da sam drugacija, nepokorena, slobodna (obozavam sve sto meni simbolizira slobodu-let, leptire, ptice, avione), ne podnosim kad se ljudi odnose jedni prema drugima kao da se posjeduju i ne volim osjecaj obaveze. Kad nesto radim, radim to iskljucivo iz ljubavi. Probala sam i obratno (u bivsoj vezi) i nije nikako zavrsilo..a zanimljivo je da sam tom bivsem decku rekla sa 17 godina, ja bi rade cijeli zivot patila da te prestanem voljeti i pokusavala ostat u toj vezi, samo da te ne povrjedim, naucila sam da to tako bas ne ide i da netko uvijek bude povrijeden…Da tada sam bila mlada i blesava, al poanta je da mi je izrazito tesko ako nekoga povrijedim i to me doslovce boli. I u tom trenu mi je gore zbog nekog drugog nego zbog mene same. Kao bit cu ja okej, ja znam da cu ja bit okej, a sto s njim? TKo ce njemu sad pomoci? Cesto ljudima govorim najvaznija stvar na svijetu je osjecaj ljubavi, ali ljudi to cesto krivo tumace, jer smatraju eto to je samo izmedu muskarca i zene..ali to je krivo, meni je ljubav, istinska ljubav koja prihvaca upravo tako kako je, puno vise. Cesto govorim da sam zaljubljena u zivot i zaista kad se molim uvijek zahvalim na prilici da moja dusa dozivi zivot i iskusi mnoge stvari. I jos nesto..mozda ce zvucat prepotentno ili arogantno, ali nekad se stvarno osjecam puno inteligentnije od vecine ljudi koje znam, u smislu shvacanja zivota i postojanja. Mislim slusam te ljude i nevjerujem kako i primitivne stavove i razmisljanja imaju, a nametnuta od nekog..ma tog drustva u kojem se nalazimo.

Eto ukratko o meni i mojim osjecajima nepripadnosti ovoj planeti i ovom vremenu uopce.

Oglasi

Rujan 21, 2011 - Posted by | Citatelji, indigo priče

560 komentara »

  1. Lijepa priča 😀 makar nije mi jasno kako si uspjela završit medicinu xD
    Iz svega što si napisala dobivam dojam da kroz život nisi baš nailazila na ljude koji su te uspjeli shvatit. Što i je naš najveći problem… Tvoja razmišljanja i ponašanje i osjećaji nisu ništa čudno ovdje. Htio bih ti u ime svih ovdje poželjet toplu dobrodošlicu ^^

    Komentar autora/ice David | Rujan 23, 2011 | Odgovori

    • Hvala Vam svima, ma sto se tice toga kako sam zavrsila medicinu, iskreno to je jedia stvar koju i jesam dovrsila do kraja, osim toga meni to nije predstavljalo ama bas nikakav problem, upravo zato jer kad me nesto interesira kao sto sam rekla upijam kao spuzva, a ljudsko tijelo je savrsen mehanizam i medicina mi je omogucila da naucim kako tijelo funkcionira, a izmedu ostalog omogucila mi je stalan kontakt s ljudima i onda sam obicno na pravom mjestu u pravo vrijeme za ljude. Neki dan su mi skomentirali na odjelu kirurgije (tamo sa na stazu) da od kad sam dosla da se osjeca pozitivna vibra, je samo sam sad…bolesna! :)) Proci ce to..kao i svaki put, bitno da ja ispunjavam svoju ulogu.
      Jos jednom hvala svima na dobrodoslici, jako mi je drago da sam vas otkrila ljudi:).

      Komentar autora/ice Gea | Listopad 22, 2011 | Odgovori

  2. I ja se pridružujem dobrodošlici: dobrodošla Gea 🙂

    Komentar autora/ice moon | Rujan 27, 2011 | Odgovori

  3. Poštovanje …
    Žao mi je ako ovo budete smatrali SPAMom ali pokrenuli smo novi Internet oglasnik a financijska mogučnost nam ne dozvoljava oglašavanje da se uđe na velika vrata.

    Projekt je realiziran između dvije osobe ali trenutna financijska situacija ne dozvoljava nam velika oglašavanja pa se za svoje mjesto u oglašavanju na žalost moramo boriti na ovakav način.

    U želji da nađemo Vašu, te podršku drugih ostavit ćemo u komentarima naš link oglasnika u potpisu ispod.

    http://www.sk-oglasnik.net

    Sa štovanjem
    SK Oglasnik Tim

    Komentar autora/ice cart4u | Listopad 6, 2011 | Odgovori

  4. Gea,potpuno razumijem o cemu govoris 🙂

    Komentar autora/ice kalimero | Travanj 11, 2012 | Odgovori

  5. 17:49

    Evo mene lipi moji!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 19, 2013 | Odgovori

  6. Evo i mene 🙂

    Sad će oni Čuvarice, samo što nisu 🙂

    Komentar autora/ice moon | Ožujak 19, 2013 | Odgovori

  7. i ja sa tu djevojke drage 🙂

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 19, 2013 | Odgovori

  8. evo mene dobri ljudi, doša san vam na bevanduuuuuuuuuuuu
    ha,ha,ha

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 19, 2013 | Odgovori

  9. 23:48

    ..a ta ti je dobra..na bevandu..još ako je dobro i vino, hehehe..

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 19, 2013 | Odgovori

  10. e kvaliteta je bitna, tako bar kažu 🙂 hehe, aeeeeeee
    A di su nam ostali ?
    Kuc, kuc, ima li koga?

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 20, 2013 | Odgovori

  11. Ja sam tu, ali baš ništa pametno mi ne pada na pamet… Šta nam je?

    Komentar autora/ice moon | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  12. a, evo i mene.
    jučer dan kao sa reklama. sunčano, toplo, svi vani raskopčanih jakni i sa sunčanim naočalama.
    danas isto dan kao sa reklame. kiša, vjetar tako divlje puše da mi se čini da kiša skače sa zemlje prema gore!
    oporavljam se. polako.
    još malo i ponovo dolaze moje zvjezdane noći. već gorim od želje da vani sjedim satima i gledam.
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  13. Ovih dana čitam knjigu “Bogovi iz Raja”, Williama Bramleya. Na stranici gdje je prevedena knjiga naiđem na jako dobar tekst o magiji.
    Tekst je napisao Dejan Lucić, prilično je dug pa ću probati skratiti, a da ne izgubim bitno. Kako je magija postala prava pošast, a ljudi uopće nisu svjesni u što se upuštaju, otvorit ću ovu stranicu ovom temom. Tema je u suprotnosti s filozofijom, psihologijom i medicinom koji obješnjavaju da se zlo ne pojavljuje u personificiranom obliku već kao iluzija u materijalnom svijetu. Takvo zlo je nesvjesno, privid i smatra se da je u pitanju neznanje.

    Oni koji žele da služe sebe uz pomoć natprirodnih moći, osuđeni su samo na to da služe druge koji takođe služe sebe, a mogu da vide samo ono što žele da vide. (C/s)
    Postoji mnogo indikacija da su se određene grupe ljudi, kao i pojedinci upuštali u praktikovanje okultnih ceremonijala tokom cijele naše istorije, uključujući i današnje vrijeme, u pokušaju da manipulišu druge, odnosno, da ostvare veću moć i kontrolu ili zauzmu bolje pozicije u društvu.

    Da li se može reći da se sve te vrste rituala obavljaju stvarno uzalud i bez ikakvih rezultata? Kakav bi mogao biti mehanizam njihovog djelovanja? Da li je slučajno to što se upravo u ovo vrijeme popularizira magija među djecom uz pomoć filmova tipa Harry Potter, Gospodar Prstenova, raznih TV serija itd?

    Oni koji su pročitali tekst Viteški Pohod, mogli su vidjeti da su naše moći relativno ograničene na ovom našem 3-ćem spratu, što se “stvaranja bolje realnosti tiče”, odnosno, onoga šta mi pod tim podrazumijevamo. Oni koji su zašli malo dublje u ezoteriku, mogli su primjetiti da je naša svijest izmanipulirana. Možda bi čovjek, prije nego što počne razmišljati o magiji, prvo trebao da proširi svoju svijest u tolikoj mjeri da dostigne sposobnost percepcije objektivne realnosti ili bar nekog njenog značajnijeg dijela. Međutim, kad se tako nešto dogodi, on će vjerovatno istovremeno i primjetiti – da mu nikakva druga “magija” nije više ni potrebna.
    Čini se da oni koji pribjegavaju okultizmu već nalaze u određenoj vrsti ‘povratne sprege’ sa nekim od onih ‘Zlokobnih Imena Božjih’, da tako kažemo, odnosno da su oni, u svakom slučaju, ‘malo jačih’ – OPS (Orjentacija Prema Sebi) frekvencija. S obzirom da svaka magija na našem nivou podrazumijeva manipulaciju nečije svijesti i percepcije, odnosno, slobodne volje određenih pojedinaca ili grupe ljudi, s te tačke gledišta, ne možemo magiju dijeliti na “bijelu” i “crnu”. Naravno, s tačke gledišta jedne OPS individue, ona može (što i jeste čest slučaj) smatrati da ‘zna’ šta je za druge “najbolje”, te odatle i manipulisati određene individue. Čak i u slučaju da se tu radi o “najboljim namjerama”, ovdje se ipak radi o jednoj klasičnoj manipulaciji svijesti i slobodne volje drugih ljudi.
    Na temu ritualne magije, u knjizi Secret Teachings of all Ages, M. Hall kaže:

    “Ritualna magija je prastara umjetnost prizivanja i kontrolisanja duhova (spirita, prim. prev.) uz pomoć naučne aplikacije određenih formula. Mađioničar je tom prilikom obučen u posvećenu odoru a u ruci drži štap na kome su ispisani određeni hijeroglifi, te on uz pomoć moći određenih riječi i simbola kontroliše nevidljive stanovnike elementalnog i astralnog svijeta. Dok se za drevnu elaboriranu ritualnu magiju može reći da ona po svojoj suštini nije bila zla, iz njene pervezije pojavilo se nekoliko lažnih škola čarobnjaštva, ili crna magija.

    Egipat je bio jedan veliki obrazovni centar, i kolijevka mnogih umjetnosti i naučnih disciplina, tako da je on pružao idealnu sredinu za transcedentalno eksperimentisanje. Tu su crni magovi iz Atlantide nastavili da prakticiraju svoje nadprirodne moći sve dok nisu potpuno potkopali i izvitoperili moral primitivnih škola Misterija. Osnivanjem svetih kasti oni su preuzeli vlast i upravu u duhovnoj vladi. Tako je crna magija počela da diktira državnu religiju i paralizira intelektualne i duhovne aktivnosti ljudi, zahtijevajući od njih da se potpuno potčine dogmama koje je formulisalo sveštenstvo.

    Ovi čarobnjaci su onda započeli sa sistematskim uništavanjem svih ključeva drevnih mudrosti, tako da niko ne bi mogao steći znanje koje je potrebno da se ovlada vještinama magije, bez članstva u tom svešteničkom redu.Uvedena je idolatrija i podsticano je obožavanje simbola koje su stari mudraci prvenstveno koristili za proučavanje ili meditaciju. Počele su se širiti lažne interpretacije amblema i simbola Misterija a osnovane su i veoma elaborirane teologije kako bi se izazvalo što više zbrke u umovima podanika. Ljudske mase kojima je oduzeto prirodno pravo za učenje i razumijevanje, počele su da puze u svoj svojoj ignorantnosti i na kraju su postale robovima ovih duhovnih nametnika.

    Na kraju je praznovjerje potpuno preovladalo a crni magovi su počeli da dominiraju u državnim poslovima. Te sofistrije sveštenstva Atlantide i Egipta ostavile su duboke posljedice, od kojih čovječansvo i dan danas pati.”

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

    • Vrlo moguće, posebno ova zadnja rečenica.

      Komentar autora/ice Morglan | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  14. hej Lila!
    kao prvo, molim te da staviš link za knjigu “Bogovi iz Raja”!
    a magija….
    pa znaš što mislim o tome.
    to je nešto od čega jako zazirem. ne bi se nikada usudila petljati sa nečim što je izvan moga domašaja. manipulacija…
    brrrrr… bude mi zima samo dok razmišljam o tome.
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  15. Do interesantnih zaključaka takođe dolazi i William Bramley, (knjiga The Gods of Eden) istražujući ovaj period naše istorije:

    Od svih životinja koje su bile poštovane u drevnim ljudskim civilizacijama, nijedna nije bila toliko prominentna i važna kao što je to bila zmija. Zmija je bila simbol jedne grupe koja je bila veoma uticajna kod nekih ranih ljudskih društava, na obe hemisfere ove planete. Ta grupa je bila jedno disciplinovano Bratstvo, koje se posvetilo širenju duhovnih znanja i sticanju duhovne slobode. To Bratstvo Zmije, koje ću ovdje označavati samo kao – Bratstvo, protivilo se porobljavanju duhovnih bića i prema egipatskim zapisima, ono se trudilo da oslobodi ljudsku rasu od okova koje su joj Nadzornici namaknuli.

    Bratstvo je prenosilo jedno naučno znanje i podučavalo je ljude visokom eticizmu koje je postojalo u mnogim davnašnjim društvima. Zbog ovog i nekih drugih razloga, zmija je postala jedan veoma poštovan simbol od strane ljudi, a prema nekim egipatskim i biblijskim izvorima, takođe i jedan objekat mržnje od strane Nadzornika.

    Ukoliko potražimo odgovor na pitanje ko je osnovao to Bratstvo, perzijski tekstovi nas upućuju natrag sve do jednog „boga-odmetnika,” po imenu – princ Ea. Prastari mesopotamijski spisi govore o tome da su Ea i njegov otac Anu posjedovali jedno veliko etičko i duhovno znanje. To je bilo isto ono znanje koje je kasnije bilo simbolizirano u smislu drveta u onoj biblijskoj priči o Adamu i Evi. U stvari, simbol biblijskog drveta je došao iz pre-biblijskih mesopotamijskih radova kao što je onaj koji prikazuje zmiju omotanu oko stabla drveta.Ea i Anu bili u vezi sa zmijom, kao i s tim učenjima. Ova njihova veza je takođe potvrđena i u drugim mesopotamijskim tekstovima koji nam kazuju da je Anu-ova nebeska palata bila čuvana od strane dva boga, – boga Drveta Istine i boga Drveta Života. U jednom slučaju navodi se i to da je Ea slao neka ljudska bića tamo, kako bi oni izučavali ta učenja. (…)

    Odatle saznajemo da je Ea bio označen kao prestupnik koji je pokušavao da podučava čovjeka na njegovom putu ka duhovnoj slobodi. Tu nam se sugeriše da je Ea prvo namjeravao da svrha njegove tvorbe, Homo Sapiensa, bude isključivo fizički rad na Zemlji ali da je on u neko doba promijenio svoju odluku u vezi toga da duhovno ropstvo koristi kao sredstvo za to. Ako je Ea stvarno bio jedna istorijska ličnost, kako su to Sumeri tvrdili, onda je on vjerovatno postao vođa Bratstva, nakon njegovog osnivanja na zemlji. (…)
    Kako ćemo to u nastavku i dokumentirati, ovo Bratstvo Zmije je najefikasnije sredstvo na svijetu za održavanje statusa čovjeka kao jednog duhovno ignorantnog stvorenja, koje će služiti samo za rad, kroz cijelu istoriju. Cijelo to vrieme, kao i dan danas, ovo Bratstvo i njegova mreža organizacija ostali su potajno povezani sa fenomenom NLO-a.

    Njihovo preuzimanje, njihovo djelovanje, kao i šteta koja je nanesena čovječanstvu od strane ovog bratstva, postalo je očigledno još prije 2000-te godine p.n.e.- u drevnom Egiptu. (…)

    Znači, tu imamo – Bratsvo Zmije, ili Iluminate, kako neki nazivaju ovu elitu današnjih “čarobnjaka”. S tim u vezi ne bi nas trebalo čuditi zašto se oni još uvijek koriste babilonskom terminologijom i ritualima.
    Kod onih tzv. “donjih” aspekata magije, ako uzmemo u obzir bacanje čini ili uroka ili tzv. bajanje, čini se da ovi aspekti manipulacije pojedinaca funkcionišu na principu odvajanja fragmenata svijesti (misaonih formi?) onoga koji “baja” i njihovo kačenje za žrtvu sa zadatkom manipulacije njene svijesti, odnosno, navođenja žrtve na određeno tj. željeno ponašanje. Ovo je potvrđeno i u kliničkoj praksi regresivne terapije gdje su u mnogim slučajevima kod klijenata nalaženi fragmenti svijesti osoba koje su “bacile uroke” na njih. Međutim, uspjeh ovakve manipulacije svijesti umnogome zavisi od psihičke jačine, odnosno, stabilnosti i razvojnog stepena svijesti potencijalne žrtve, tj. on je prilično ograničen. U tom smislu, može biti nekog “uspjeha” ukoliko je žrtva psihički nestabilna ili slaba.
    Postoje neke indikacije da ova vrsta aktivnosti povlači jak karmički teret, te da žrtve i manipulatori često zamjenjuju uloge iz života iz život. (Naravno, ovo je teško za provjeriti)
    Kod slučajeva prave ceremonijalne magije, stvar je malo ozbiljnija. Prema nekim indikacijama, oni koji se upuštaju u rituale tzv. ceremonijalne magije, u stvari, samo uspostavljaju kontakt sa OPS silama sa gornjeg ‘sprata’ tj. postaju njihovo “3D vozilo”. Mađioničar ovdje može imati utisak da se njega nešto pita, tj. da on upravlja određenim silama, dok on u suštini djeluje kao jedno stalno ili privremeno sredstvo za manifestaciju ili širenje određene svijesti OPS tipa, odnosno, za sprovođenje i izvršavanje određenih planova ili zadataka čiji se izvor nalazi na spratu iznad našeg. Dakle, nešto kao njihova – “produžena ruka.” Naravno, te “sile odozgo” se istovremeno trude da zadovolje neke njegove ‘3d prohtijeve’ koji opet proistiću sa stanovišta njegove 3D (ne)svijesti a to se obično čini naduvavanjem ega dotične osobe. U tom kontekstu moramo se sjetiti onoga što je Dr. Baldwin rekao (knjiga: Spirit Releasement Therapy), “ljudi sklapaju ugovore sa silama mraka sa stanovišta ovog života, dok sile mraka sklapaju ugovore s ljudima sa stanovišta vječnosti.” Dakle, individue koje su sklopile ugovor s “onima odozgo” da bi ostvarile neku materijalnu ili drugu korist u ovom životu, obično postaju robovi ovih sila kroz jednu podužu sekvencu svojih života. Mada se čini da postoje i neke pogodbe, gdje umjesto svoje duše, za usluge ‘odozgo’, – “čarobnjak” žrtvuje duše drugih ljudskih bića (prema nekim izvorima, – jednu svake godine?!)
    Ukoliko se vratimo unazad na dostupne nam podatke o mehanizmu stupanja u kontakt s tim silama, tu možemo lako uočiti da ovdje osoba OPS frekvencije, koja želi da poveća svoju moć na našoj razini postojanja, stekne nešto od materijalnog bogatstva ili popravi položaj na hijerahijskoj ljestvici, sklapa jednu vrstu ugovora sa određenim entitetima iz 4D!?
    Čarobnjak obučen u svoju odoru i sa štapom ulazi u prethodno pripremljeni pentagram ili krug (kojeg je nacrtao na podu) i započinje sa prizivanjem….Nakon seanse kad se duh udaljio, čarobnjak mora još neko vrijeme ostati unutar pentagrama a onda ga potpuno izbrisati, ukoliko se on ne nalazi u nekoj posebnoj prostoriji koja je isključivo namijenjena za te svrhe.

    Ovaj gornji ritual se u srednjem vijeku smatrao ritualom bijele magije jer se izvodio u Jehovino ime, dok su navodno crni magovi izvodili svoje rituale iz naopako okrenutih pentagrama i sklapali ugovor sa demonima. Naopako okrenut pentagram (‘petokraka zvijezda’) ima simboličan oblik – jarca (dva gornja kraka predstavljaju rogove) te se taj znak naziva – ‘Jarcem od Mendeza’ (ili Bafometom), koji je nekim “slučajem” omiljen simbol u nekim masonskim ložama (neki ga smatraju i ‘masonskim božanstvom’), mada se on takođe smatra i jednim od simbola za “kontrolni sistem matriksa” ili naše “čuvare” (kako ih Bramley naziva) sa 4-tog sprata.
    Prema dostupnim materijalima iz srednjeg vijeka, što se ove tematike tiče, ispada da su tzv. “bijeli magovi” tražili i upražnjavali magijska znanja za manipulaciju svoje okoline i ljudi u ime Jehove ), te tako “pronosili slavu njegovu,” dok su crni magovi radili to isto u svoje lično ime. (Koliko je na ovoj planeti samo proliveno krvi u “pronošenju božje slave”?!? Malo dubljim istraživanjem može se vidjeti da su entiteti koji su se ukazivali i “pomagali” ovim “čarobnjacima” manje više slični, isto kao i rituali njihovog prizivanja, što bi možda značilo da se tu radi o jednoj ekipi “anđela” koji potiču iz iste grupe, odnosno, dva ‘različita’ aspekta jednog te istog. Smatra se da kod bijele magije anđeo/demon potpisuje pakt sa čarobnjakom, dok kod crne magije čarobnjak potpisuje ugovor sa demonom.

    Kod rituala crne magije, nakon što je čarobnjak prizvao demona, počinje nadmudrivanje i pogađanje u kome, na kraju, obično pobjeđuje demon. Onda čarobnjak potpisuje ugovor s demonom svojom krvlju, gdje mu on zaviješta svoju dušu nakon smrti svog fizičkog tijela. U nekim slučajevima, čarobnjak se može izboriti za opciju da svake godine žrtvuje jednu ljudsku dušu za tog demona, tako da mu na kraju ne bi morao dati svoju. Bespotrebno je naglašavati da će većina tzv. ‘crnih magova’ preferirati opciju žrtvovanja drugih, umjesto sebe.
    Samo prinošenje žrtava Jehovi ili demonima, (u suštini, radi se o jednoj te istoj kliki sa “gornjeg sprata”) odvija se već vijekovima. Iluminati ili Bratstvo Zmije i druga satanistička društva aktivna su od davnina sve do dan danas. Ovi entiteti jakog OPS polariteta neće se nikada libiti da žrtvuju mase ljudskih bića kako bi održali svoj položaj i moć na 3D OPS hijerarhijskoj ljestvici. S tim u vezi oni s vremena na vrijeme žrtvuju ljude pojedinačno, u grupama (rituali) ili masovno, organizujući veće masovne pokolje u smislu međunacionalnih, međudržavnih ili svjetskih oružanih sukoba. Ljudi, u mentalnom stanju kakvom jesu, nisu svjesni ove dinamike koja se oko njih odigrava.
    U jednoj staroj knjizi pod naslovom – Dr Faust, Wittenberg, 1524 ličnost po imenu Dr. Johannes Faustus, koja je kasnije poslužila Goethe-u kao inspiracija za njegovo djelo Dr. Faust), autor kaže:

    “Još od rane mladosti bio sam zainteresovan za umjetnost i nauku i bio sam neumoran u čitanju raznih knjiga na tu temu. Jedna od njih, koje su mi došle u ruke, bila je knjiga koja je sadržavala svakojake metode prizivanja duhova i magične formule. U toj knjizi naišao sam na informaciju da duhovi, bilo da oni potiču iz vatre, zemlje, vode ili vazduha, mogu da se natjeraju da se pokore volji čarobnjaka koji je u stanju da ih kontroliše. Takođe sam doznao da su neki duhovi moćniji od drugih i da je svaki od njih pogodan za različite poslove, kao i to da svaki od njih može da prouzrokuje i različite natprirodne fenomene.
    Nakon što sam pročitao tu knjigu, sproveo sam nekoliko eksperimenata želeći da isprobam da li su tačni navodi iz te knjige. U početku sam imao malo vjere u ono što je tamo obećano da će se dogoditi. Međutim, već kod prvog prizivanja preda mnom se pojavio jedan veoma snažan spirit želeći da zna zašto sam ga prizvao. Njegova pojava me je toliko uplašila da nisam znao šta da kažem ali sam ga nekako uspjeo upitati da li mi želi pomoći u mojim magijskim istraživanjima. On mi je rekao da hoće ukoliko se ja složim s određenim uslovima. Radilo se o tome da sam morao s njim da potpišem jedan ugovor. Ja to nisam želio, ali s obzirom da sam bio nemaran i nisam se zaštitio krugom, našao sam se izložen smrtnoj opasnosti, tj. na njegovu milost i nemilost, tako da se nisam usudio da odbijem njegovu ponudu.
    (Interesantna je ova stalna potreba za zaštitom od “vijernih čarobnjakovih pomoćnika”, prim. prev.)

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  16. U knjizi Secret Teachings of All Ages, objavljenoj 1929. godine, M. Hall kaže:

    “Dok je crni mag u momentu potpisivanja pakta s demonima potpuno siguran u svoju sposobnost da kontroliše sile koje su mu stavljene na raspolaganje, on kasnije vrlo brzo počinje da propada. Nakon par godina on mora usmjeriti svu svoju energiju da bi štitio samog sebe. Svijet užasa s kojim se on usljed svoje prevejanosti, vlastitom voljom udružio, počinje sada da se iz dana u dan sve više nadnosi nad njim, prijeteći mu da ga svakog momenta proguta u svoje mračne dubine. Uplašen od smrti iz razloga što će tada morati da postane sluga svom vlastitom demonu, mađioničar počinjava kriminalne radnje jednu za drugom, ne bi li kako produžio svoju mizernu zemaljsku egzistenciju. Shvatajući da se život održava uz pomoć jedne univerzalne misteriozne životne sile koja je karakteristična za sva živa stvorenja, mađioničar se često pretvara u jednog okultnog vampira koji krade enegiju od drugih.” (…)

    “Mada se čini da je demonizam Srednjeg Vijeka nestao, danas postoji obilje dokaza da je on doživjeo jednu metamorfozu, tako da se on može naći u mnogim oblicima moderne misli, posebno u tzv. “psihologiji napretka, metafizičkim metodama “jačanja volje” ili obuke zastupnika za prodaju, koji se nalaze pod stalnim pritiskom; tako da iako se ime promijenilo, njegova priroda je ostala ista.”

    Ovdje je evidentno da je M. Hall još davno prilično duboko prodro u suštinu ove problematike.

    ~***~

    Čini se da se uz pomoć svih ovih simbola i rituala otvara jedan portal ili prolaz za komunikaciju s ovim entitetima. Isto tako, nakon sklapanja ugovora, čini se da se svaka manifestacija magije ili nekog ‘čuda’ odvija direktno uz asistenciju ovih entiteta s ‘gornjeg sprata’, ili kao posljedica međusobne interakcije entiteta iz 3D kao – medijuma i entiteta iz 4D. Isto tako, u većini slučajeva, čini se, da se to odvija mahom uz manipulaciju vremena, prostora, svijesti i percepcije određenih individua ili grupa individua. Dakle, ovdje ne dolazi do stvaranja neke nove materije, nego samo manipulacije onoga što je već negdje prisutno?!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 21, 2013 | Odgovori

  17. Ima toga još, ali sam sad već stvarno umorna.
    Naravno da ove tekstove nisam stavila radi vas nego zato što je danas magija toliko popularna i mislim kako moramo upozoriti na ovakve radnje i njihove posljedice! Najbolje sam vidjela koliko nas se čita je kad sam ostavila post na forumu, bilo je stvarno puno pregleda.
    Dona link za Bramleyevu knjigu je galaksija.com/literatura/william_bramley_-_bogovi_iz_raja.pdf
    Puse i laku noć!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  18. Komentar autora/ice elina | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  19. Kao prvo moram da paelujem da ne objavljujete snimke sa Y-tuba ili nešto drugo što bi moglo da zablokira stranicu. Već smo pričali o toj temi i svi se složili da budemo pažljivi kada je to u pitanju.

    Hm…magija večito zanimljiva i neiscrpna tema. magija-DA ili magija-NE, pod pretpostavkom da uopšte znamo šta je magija na prvom mestu. Kao što reče Donadon i ja se držim svog stava, smatram da je magija samo još uvek neistražena neka grana nauke koja je za nas trenutno apsolutna misterija. Kada budemo u mogućnosti da je seciramo i rasčalanimo na delove i reprodukujemo kao obrnuti iženjering verovatno će dobiti neko fancy ime kao kvantna fizika ili moć podsvesti. Jer u osnovi za sada, magija se objašnjava kao mogućnost manipulisanjem stvarnosti i događajima, pa zar o tome ne govori upravo i moć podsesti samo na jedan malo bezazleniji način. Ako promatramo stvari iz tog ugla, reklo bi se da već svi imamo neku magiju ili da nas ista okružuje, ali je nismo toliko svesvni jer niko ne ispaljuje vatrene lopte i ne leti na metli kao po filmovima. Iskreno i sam sam čitao nešto sa sličnom temom gde se priziva spirit koji služi maga i to je nešto čime se ovde u Srbiji bave vlaške vračare, uglavnom je u pitanju vodeni demon. Ali i pored svega toga ipak mi deluje neverovatno da je tako nešto moguće. Prizvati zlog duha i poslati ga da naudi nekome.
    Zanimljivo je i to da su se ljudi uvek plašili vraga ili đavola a da su se pritom mnogi krvavi ratovi vodili u ime gospodnje. Nijedan rat se nije vodio zbog đavola, pa ko je onda tu zaista zao ili loš….
    Vrag je izgledao samo služio kao simbol i sredstvo manipulacije da bi se ljudi držali u strahu i pokornosti ali opet nije bio đavo onaj ko je kažnjavao eventualne magove i veštice već opet gospod. Verovatno se narod u to doba više bojao crkve i sveštenstva nego što su razmišljali o đavolu. Jer realna opasnost je pretila od onih koji su navodno trebali da ih štite. I uopšte cela priča iz biblije gde se bog uvek pojavljuje u obliku plamena, zar plamen i vatra nije od početka bio simbol pakla, greha, gorući plamen pročišćenja, večna vatra na kojoj se roštiljaju grešnici. Kako se onda i zašto Bog otelovljavao u obliku plamena pod pretpostavkom da je to zaista ta sila za koju oni veruju da je bog ili se samo tako predstavljala. U celoj toj priči nešto smrdi, i zapravo smo kao vrsta na ovoj planeti manipulisani od početka od strane kojekakvih bogova. A svako ko se u ono vreme probudio i shvatio pravu istinu bio je odmah pogubljen na razne i vrlo maštovite načine. Sada više nema inkvizicije i niko nas neće na lomaču ali i dalje izgleda postoje metode rigorozne kotrole i pokušaja da se nastavi sa vekovnim manipulisanjem uz pomoć straha. Metode su danas možda malo drugačije i softicitiranije ali svrha i cilj onih koji se bave manipulaciom je isti. Pokorno i zaplašeno stanovništvo koje će pognutih glava da radi sve što im se kaže.

    Komentar autora/ice Morglan | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  20. a oprostite, jednostavno sam se najezila jucer na tu pjesmu, pa evo podjelila ju…obecajem da od sada pazim..,

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  21. bas sam evo na poslu. U padu sam pozitivne one dobre energije. Problem je u tome sto su ljudi, vecina- zatucana- puna mrznje. I mene to strasno uznemiruje…sada je 18:40 pa znate o cemu pricam…place mi se

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  22. Dobro si to napisao Morglan, sigurno je sve to što je nama sad magično sasvim prirodno i normalno u višim denzitetima i nivoima. Kad tu “magiju” nude oni iz 4D, a to je i najviši denzitet koji mogu doseći negativni ili OPS entiteti, da nije s prave strane možemo znati po tome ako se traže bilo kakve protuusluge. Pozitivni entiteti ako odluče pomoći čovjeku u 3D nikad ne traže ništa za uzvrat, nikakvu protuuslugu!
    Još početkom prošlog stoljeća Rudolf Steiner i Georgij Gurdjeiff su rekli da je čovjek sposoban za puno više odnosno za nas sada nezamislive stvari, sve prirodno jer se univerzum nalazi u čovjekovoj svijesti. Najvažnije je to što je čovjek sposoban STVARATI, NE TREBAJU MU MANIPULACIJE.
    Dodat ću još kraj teksta Dejana Lucića:
    I na kraju, ono što obično podrazumijevamo pod magijom možda i nije baš neka magija. Štaviše, slobodno se može reći da magija ni ne postoji u onom smislu u kome se ona prezentira u našoj oblasti postojanja. Ono što postoji, to je – mentalna manipulacija ljudskih bića, individualna i masovna – a ona će trajati sve dotle dok mi ne proširimo svoju svijest do tačke kada ćemo postati imuni na nju, odnosno, sposobni da se odlučno i svjesno suprostavimo ovoj vrsti mentalne i fizičke manipulacije. Tada ćemo, uz pomoć istinskog Znanja, moći i da interpretiramo ono što danas smatramo “čudima” ili “fenomenima”. Ako se može za nekoga reći da je “začaran,” onda to znači da on nije koristio svoj mozak na optimalan način ili ga nije koristio nikako.
    Ukoliko i nismo u stanju da vidimo njihove mentore, današnje čarobnjake možemo prilično lako otkriti na osnovu simptoma – psihopatije. Danas postoje prilično pouzdane metode za dijagnostiku tog mentalnog poremećaja. Na osnovu njih, mi možemo spriječiti te individue da zauzimaju ključne pozicije u društvu s kojih mogu neometano
    nanositi zlo normalnim ljudskim bićima.
    Ljudska duša, savjest i istinsko znanje sasvim su dovoljni da se ovim individuama stane na put kako bi se spriječilo potpuno porobljavanje i uništavanje čovječanstva. Oni dušu nemaju, pa nemaju ni savjesti, te se tako razlikuju od nas i mi ih ne možemo ih smatrati istinskim ljudskim bićima, mada oni, na prvi pogled, tako izgledaju. (Isto tako, postoje neke indikacije da oni od nas, koji imaju dušu a ne koriste je, mogu lako ostati bez nje.)

    Ove individue su nas tokom naše istorije podijelile na stotine kategorija kako bi nas lakše uvlačili u međusobne sukobe i odvukli nam pažnju sa činjenice da na ovoj planeti postoje samo dvije grupe ljudi, oni sa savješću i oni – bez nje, (ili – oni sa dušom i – oni bez nje). Prisustvo duše u čovjeku je možda malo teže za ustanoviti, ali odsustvo savjesti se može lako odrediti.

    Uostalom, pored duše, savjest je ono što nas čini istinskim ljudskim bićima i po čemu se razlikujemo od ovih sila mraka. Doduše, savjest i duša se nalaze u jednoj uskoj vezi.
    Čini se da dolazi i vrijeme za onaj konačni obračun, te bi stoga bilo veoma uputno da se što prije probudimo jer čovjek koji spava ne može pomoći ni se sebi ni drugima.

    Komentar autora/ice lila 13-7- 19 | Ožujak 22, 2013 | Odgovori

  23. I opet pada snjeg 😀

    Hehehe, ove godien me zima baš mazi… Spori nedjeljni dan, dragi je doma i baš uživamo..
    To je moja magija: magija sasvim običnih trenutaka svakodnevice u svojoj neobičnoj ljepoti protkanoj ljubavlju i osjećajima, trenuci u kojima osjetiš potpunu ravnotežu sebe u svemiru i svemira u sebi.

    Ne znam za sigurno, ali rado vjerujem, da ne postoje dobri i zli duhovi (ili anđeli i demoni) nego je sve energija i do te energije svako ima neograničen dostup, razlika je samo u tome, da neki ljudi izaberu jedan vid ispoljavanja te energije, a drugi drugačiji..

    Puse i zagrljaji svima :-*

    Komentar autora/ice moon | Ožujak 24, 2013 | Odgovori

  24. ah.. i ovdje hladan dan. vjetar.
    provela dan u igranciji sa mojom Leicom.
    izgleda da je moj problem što ja nisam još odrasla… 46 godina, i još uvijek mi je samo do igre. hmpf!
    kako vi ljudi sad u zadnje vrijeme vidite energiju pri meditaciji?
    prije mi je uglavnom bila bijela svjetlost. a u zadnje vrijeme indigo-opal sa svjetlucanjem svih ostalih boja. onako debeli mlaz, koji prolazi kroz mene do majčice zemlje. meditacije su kraće, ali intenzivnije.
    događa li se to i vama?
    i dok naša moon slavi zbog produžene zime, ja…
    pa ovak, zumbuli su procvjetali, ljubičice koje mi inače rastu svugdje kao trava(i u procjepima betona u garaži!) su isto procvjetale, ruže propupale one svoje crvene pupoljke grana. kao obećanje cvijeta!
    i onda padne snijeg…
    hmpf!
    gdje je Rhi? šta je s njom? zna li tko?
    s vremena na vrijeme me obuzme takav nemir kad pomislim na nju. i što nam je s Mateom?
    nedostaju mi…
    za Franju znam da odlazi u hibernaciju s vremena na vrijeme. ali ga osjećam da je tu.
    magija…
    imala sam čast da vidim kako zbunjene i recimo zločeste duše i nakon smrti još neko vrijeme ostaju zločestima.
    ali nakon nekog vremena nestanu. valjda se opamete.
    ali zlo koje izbija iz njih je vrlo opipljivo i ljepljivo. jako neugodno. ali ne stvara konstantni osjećaj straha. bar ne kod mene.
    isto tako i dodir sa milim dobrim dušama, iako je osjećaj fantastičan, brzo izhlapi…
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 24, 2013 | Odgovori

  25. heeej! gdje ste? zauzeti lopatanjem snijega?
    hmpf!
    ja se već u rano jutro nalopatala…
    zastrašujuće.
    znaaaam! vama zimoljupcima je odgođena agonija, jasno mi je!
    a sad idem ignorirati sve što se događa vani! iako, večeras je školica, pa ću ipak morati van. možda da probam doći do tamo zatvorenih očiju?
    uf! gunđam li gunđam!
    idem nešto raditi!
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 26, 2013 | Odgovori

  26. Zima, zima e pa šta je
    ako’j zima nije lav.
    Zima,zima pa neka je
    ne boji se ko je zdrav.

    A šta može zima meni
    šta mi može, šta mi sme
    nek mi nosić pocrveni
    eto to je, to je sve.

    Biće toplije od Aprila donadon, tako kažu meteorološke vračare. 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Ožujak 26, 2013 | Odgovori

  27. Sad smo opet u ilegali.
    Nestao je i indigo forum, taman kad sam počela ostavljati postove na njemu.
    Čuvar sad kad si nas dovela ovdje ne ljavljaš se ni ti!
    Mogla bi nam se javiti i Rhi sad kad smo pod postom njene kolegice po struci!
    Možda se i Gea javi!
    Uvijek je ljepše kad nas je više i kad smo povezani, makar na ovaj virtualan način!
    Nisam više zimoljubac! Žeč (snijeg) gadiš mi se!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 26, 2013 | Odgovori

  28. Dragi moji ljetnjaci, znam, da vam je teško i još malo izdržite, uskoro će vaše doba godine. Ja pak meditiram i uživam valjda u svakoj pahulji ponaosob.. zahvaljujem se i pozdravljam, jer vjerojatno se nećemo vidjeti do zime i molim nadolazeće ljeto, ako je ikako moguće, da se zadrži ispod 30..

    Pusice i zagrljaji svima :-*

    Komentar autora/ice moon | Ožujak 27, 2013 | Odgovori

  29. puse svima dragi moji………..
    Dona draga moja sada će proljeće i ljeto, brzo će to doći.
    Moon i ja sam gledala neku noć u pahulje i upijala svaku posebno, i uživala, jer znam kao i ti da do sljedeće zime više neću uživati u toj kristalno, bijeloj ljepoti…ljeto, e neću se još zamarati….
    Čuvarica sigurno nekoga čuva, ali doći će nam ona
    A Rhi, baš mi često dolazi u misli, nedostaje mi ona njena veselost

    oprost i očekivanja
    zanima me kako stojite s time, kakva su vaša razmišljanja…..
    Ovih dana često o ta dva pojma razmišljam…
    Što uopče znači oprostiti, ali onako čisto iz duše, i kako se nositi s očekivanjima drugih i nas samih.
    Pišem ovo čisti iz razloga jer očekivanja, sama, kako sam primjetila nanose bol, kod monogo ljudi a tako isto i kod mene same…..stalno netko nešto očekuje, a kada se ne ispuni tuga i žalost.
    Kada nekome želim pomoći pružim pomoć, to je kao ono dala sam prst, a taj netko bi odmah cijelu ruku. Ljudi oko nas stalno očekuju novce, bolje političare, poklone, djeca da nose petice iz škole, ljubavi parovi očekuju da mi se partner ili partnerica preda cijela. Moram priznati nkada sam i ja bila sva u očekivanjima, ali tako sam radila loše sebi.
    Zar ne bi bilo lakše željeti? Morglan bi mi mogao u tome više pomoći i objasniti.
    Nekako mislim da nas ta očekivanja vezuju i za ego,,,,i zbog njih postajemo lošiji a ne bolji…
    Sada bi ta očekivanja povezala i sa oprostom. Jer ako ne ispunim ja nečija očekivanja ili bilo itko drugi, ljudi teško to opraštaju….A zar ne bi oprost trebao sam po sebi biti sastavni dio ljubavi i života. Ja lako opraštam, možda sam zbog toga ranjivija jer me se lakše voza, ali ponekad se naljutim i to jako, pa u tome momentu ili trnutku ne oprostim lako, ali kada ljutnja prođe, opraštam i krečem dalje.
    Kada sam več kod oprosta, da ja opraštam, ali neke stvari koje mi nanesu bol onako direktno u dušu ne mogu zaboraviti. Ali dal je i to pravi čin oprosta onda??? Ili samo mislim da je….
    Sve ovo pišem jer mislim da bi sve bilo bolje i ljepše, da ne očekujemo i da možemo oprostiti.
    Lila kroz ta očekivanja i ne opraštanje onako do kraja da li smo vezani karmički? Ja se inače ne zamaram toliko karmom, ali me zanima čisto iz razloga, da znam, da li bi se u sljedečem životu mogla-mogli vrtjeti tako u krug.

    Htjela bi iz svog života izbaciti totalno očekivanja, a mislim da sam na dobrom putu, tj. sve manje očekujem. I počela bi željeti , sve više i više.
    a oprost onaj istinski možda dođe sam od sebe

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 28, 2013 | Odgovori

  30. oprostite mi ali moram
    Tata sretan ti rođendan
    oprostila sam ti, vjeruj mi, ali nisam ti to još spremna reči

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 28, 2013 | Odgovori

  31. Ja mislim da su neke stvari neoprostive. Uostalom, nije li karma upravo potvrda toga? Što got zgriješiš, vratit će ti se.. Učiniš li dobro, isto tako. Možda je oprost, samo način, da si ljudi pomognu preživjet razočaranja i očekivanja, kao što ih opisuješ. Oprostiti treba zbog vlastitog mira, ne zbog onog komu opraštamo.

    Svakako, kužim te i u ovom zadnjem komentaru. Ja mojim starcima još ne mogu oprpstiti i ne znam da li ću ikad moći. U biti ni ne želim, jer već puno puta sam im oprostila (oapet ne zbog njih nego zbog sebe), zaživjela normalno, zaboravila njihove gluposti i, napravila kardinalnu grešku, dala im novu šansu, otvorila se, dala im srce na dlanu i PAF!! Ponovno su ga raskomadali na isti način. Uvjek iznova… Zato sam se nakon… pa ne znam ni sama koliko oprosta i ponovnih grešaka, odlučila da ih prezirem duboko i trajno, te da ih ne puštam ni blizu sebi. Vodimo isprazne razgovore, koristim svaku ispriku da ih ne posjetim. Uljudna sam prema njima, ali to je sve. Jednostavno ne želim više trošiti dragocjeno vrijeme ovdje na zemlji, na lječenje od njihovih trauma. Ne želim više bit njihova vreća za smeće u koju će izboksavat svoje frustracije. U biti mi ih je žao, ali to je njihov problem, a ne moj. Možda sam ih odabrala baš takve, da naučim što znači gubitak i bol od najmanjih nogu, ali da bi došla i ostala u višoj vibraciji sad trebam ljubav, ljubav i ljubav i ponajprije to moram dat sama sebi, a prvi korak u ljubavi prema sebi je da se odmakneš od onog što te povrijeđuje i boli.

    A kad već opet labrnjam o mojima, glede tog očekivanja, ja od mojih nisam očekivala baš ništa, nikad. Sami su me rodili, hranili i pazili, bila sam zahvalna, a onda su oni od mene očekivali sto i jednu stvar, i imali točnu ideju kako ja moram živjeti i što činiti, da su me tukli i maltretirali dok sam ja bila zbunjena jer mi nije bilo jasno šta sam naopako napravila, a oni su mi nabijali na nos šta su sve učinili za mene, a ja tako nezahvalna itd.

    Mislim da sam bila stara 7 godina kad mi je mama tako nabijala na nos koliko jedem i koliko troše na mene za robu i da imam di spavat i da sam nezahvalna jer sam si kupila sladoled za džeparac koji sam dobila od dide i bake.

    Po njenom ti novci pripadaju njoj i tati, za sav taj trud i znoj koji ulažu u mene i brata i korektan postupak je da novce izručim njoj ili starom, ali ne prije nego dođemo doma, da dida i baka (ili bilo tko drugi tko se drzne novce dat djeci a ne roditeljima) ne bi mislili da nas starci tiraniziraju!!!!!!! (da, to je citat, zlo koje je svjesno da je zlo, a takve nebuloze su mi filali u sistem od kad znam za sebe).

    Uglavnom, mislim da sam već tad jako zbunjeno argumetirala, da mi se to ne čini ok, te da ih ja nisam tražila ni da me rode ni da me hrane i troše bilo što na mene, te što se mene tiče slobodno me može izbacit na cestu (imala sma neki osjećaj, da bi me baka i dida prihvatili), jer ću radije živit na ulici neg da me neko tako tiranizira. Naravno, na to niej imala valjanog argumenta, nego me je samo natukla k’o vola i derala se da je to vrhinska nezahvalnost i da mi tako šta više ne padne na pamet reć…

    Uglavnom, noćna mora od djetinjstva, a jedino ja u cjeloj priči nisam imala baš nikakva očekivanja i nakon svega, ne, ne opraštam im i gotovo!

    Komentar autora/ice moon | Ožujak 28, 2013 | Odgovori

  32. Moon sedim razrogačenih očiju i ne mogu da verujem šta čitam. roditelji su ti, izvini ali to su čuvarli kazneno popravnog doma, da ne kažem nešto gore. U totalnom sam šoku. Ja ne mogu ni da počnem da zamišljam takav teror bez obzira šta sam ja sve preživeo, a u poređenju sa tobom imao sam sretno detinjstvo.

    Prezir kažeš, hm…… dominantno osećanje koje imam u sebi prema čitavom svetu od najranije mladosti, upravo zato jer me taj isti svet konstantno sablažnjavao svojom nehumanošću, glupošću i neotesanošću, o vaspitanju da ne govorim jer su retki oni koji su zaista vaspitani i znaju šta to znači. Uverio sam se na ličnom primeru i opet se svaki put šokiram.
    Mislim da je moon u pravu kada kaže da su neke stvari neoprostive, možda ih vremenom zaboravimo ali kada nas podsete i dalje boli ma koliko vremena da je prošlo.
    Imam ujaka koji je kao podmukao pas, non-stop te ujeda i možeš da mu oprostiš 1000 puta i da se naljutiš, to na njega ne utiče primiri se malo a onda nastavlja po starom. Takve ljude jednostavno treba isključiti iz života. Nije lako kada su ti ljudi upravo roditelji ali čemu bi vodilo prolongiranje takvog jednog odnosa recimo.
    Ja sam kao i moon svakom svoje srce davao na dlanu a najviše onima koji su mi bili najbliži i kojima sam verovao. Ali kada jednom nego raskomada to srce i zgazi ga, baci u prašinu i pljune na njega može da se izvinjava posle koliko hoće i da mu bude žao, neke stvari ne mogu da se poprave. Govorim opet na osnovu ličnog iskustva. Neko kome sam verovao i bio pun ljubavi i razumevanja kao psić, za moju veliku sestru, je upravo to uradila, povredila me na najgori mogući način i to iz hira. Oprostio sam naravno, vremenom ali nešto je ostalo napuklo i to neće da zaraste.
    Da očekivao sam da me neki ljudi vole i poštuju isto koliko i ja njih i zbog tih očekivanja sam bio povređen. Da li je pogrešno očekivati nešto? I nada je jedna vrsta očekivanja, zar ne… malo drugačija,možda sa rezervom jer nada nije u potpunosti isključiva da će se sve desiti po vašim željama ali se nadate da hoće. Mislim da život baš bez ikakvih očekivanja nije baš sasvim zdrav, jer ako bih stavio na papir ono što čini moj život i šta mogu da očekujem u budućnosti, bio bi to odličan razlog za suicid, ali zato postoji nada da će se nešto promeniti.
    Ja sam iz porodice koja je uvek kuburila sa novcima ( a ko nije) to je imalo za mene kako dobre tako i loše posledice. Dobro je to što sam se naučio ograničavanju i da ne mogu uvek da dobijem ono što želim i da nekad moram da pravim izbore i kompromise. Nikada nisam bio zahtevan ili nerazuman u svojim željama, ali sa druge strane duboko u moj um urezana je jedna reč koja odzvanja u mom mozgu kao GONG – NEMA- NEMA-NEMA. Ja sam psihički preduslovljen da nemam ili da nikad nemam dovoljno bilo čega, to je postao moj šablon, obrazac kao program u kompijuteru.
    ako se osvrnemo na programe tipa SECRET ili Moć Podsvesti tu nam je već jasno stavljeno do znanja da ukoliko imamo negativne obrasce već smo uslovljeni na neuspeh, dobra stvar je što ti obrasci kroz vežbu mogu da se promene. Jedini problem kao prepreka koji ostaje su naše emocije koje nas isuvše jako vežu za neke stvari da bismo se promenili.
    ako već želiš da očekuješ nešto od života očekuj male stvari na koje možeš i da utičeš. Da ti dete bude dobro, da parten povremeno pokaže da mu/joj je stalo da će sutra biti sunčan dan. A nadu ostavi za neke veće stvari i snove. Nekad mi se čini da su snovi, ( maštanje) jedino što me još uvek drži normalnim, jer da ne fantaziram odavno bih prso načisto. Možda sam ograđen od ostatka sveta, kao što kaže Franjo u svojim iluzijama , ali stvarni svet je opasno mesto za mene.

    Komentar autora/ice Morglan | Ožujak 28, 2013 | Odgovori

  33. isto kao i vi, i ja imam takva iskustva. srećom ne iz najbliže familije. ali opet boli.
    naučila sam vremenom oprostiti. otpustiti, prije bi se reklo.
    vjerojatno je meni to lakše, zato što ne dolazi bol direktno sa izvora koji bi ti trebao biti najbliži, i oslonac u svemu.
    mislim da je moguće oprostiti, ali ne mora se zaboraviti.
    možda se treba pogledati veliku sliku i sve što uključuje te osobe. što je ono što ih uvjetuje? obrazci matrixa. znaju da čine zlo, ali to zlo je prihvatljivo u njihovim okvirima.
    i na kraju ti bude žao tih osoba. zamislite da morate provesti jedan sat života u njihovim glavama! samo jedan sat sa njihovim neispunjenim željama, stalno očekujući odobravanje neke zajednice kojoj pripadaju.
    poznam nekoliko ljudi koji uvijek bljuju mržnju, ogorčenje, truju svoju okolinu čak i kad šute. npr. moj legendarni šogor! ali znam još nekoliko takvih osoba.
    istina, zgražam se redovito nad tim umnim sklopom. kako im je moguće živjeti uopće?
    udišu mržnju, izdišu mržnju. kako li je strašno živjeti u takvom svijetu?!
    zato ja tu vrstu nazivam “jadničci”.
    zato što jesu jadni.
    boriti se sa njima, objašnjavati… uzaludan trud..
    nema smisla. osvjedočila sam se.
    čak sam jednom i pitala mog šogora, zar ne vidi ništa lijepo?
    i odgovor mi je bio prezrivi pogled. prevedeno na govorni jezik: glupačo, nemaš ti pojma.
    i istina je. nemam ja pojma kak je živjeti u njegovoj glavi. i ne želim!
    srećom, taj dril moram proživljavati samo jednom tjedno. i čak ne svaki tjedan. nekad se i izvučem iz toga.
    i što je zapravo iluzija i stvarnost?
    mislim da je stvarnost ono što svako od nas jeste. svakko od nas u svom svijetu. milijarde paralelnih svijetova.
    i možemo živjeti samo u svom. a kad se nalazimo u tuđem, onda budemo povrijeđeni.

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 28, 2013 | Odgovori

  34. sada mi gužva. Javim vam se navečer, još me nešto muči
    ljudi vi me stvarno jedini razumijete.
    volim vas

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 29, 2013 | Odgovori

  35. Malo sam i sama u gužvi ovih dana, iskrsnuli su neki problemi, pa sam malo opterećena, ali Za sve što prolazimo postoji razlog!
    Po svom iskustvu mogu reći da je svakako moguće oprostiti (već sam rekla kako prečesto tražim opravdanje za svakog), ali teže zaboravljam.
    No ne bi se trebali odmah odrediti prema toj osobi koja nas povrijedi – on ili ona su takvi.
    Oprosti su onoliki koliko možemo uložiti ljubavi.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Ožujak 29, 2013 | Odgovori

  36. diste drustvo 😀 hehehe

    Komentar autora/ice dino | Ožujak 30, 2013 | Odgovori

  37. jeste na dimenzijama ?? hehehehehe

    Komentar autora/ice dino | Ožujak 30, 2013 | Odgovori

  38. Evo sretan Uskrs onima koji ga slave, ili na bilo kakav način obilježavaju.
    Makar samo papali šunkicu i jaja…
    Odmah sam se tebe sjetila Moon, kada je šunkica u pitanju 🙂

    Komentar autora/ice elina | Travanj 1, 2013 | Odgovori

  39. Hello people 🙂

    Sretan Uskrs i od mene ili Sretan praznik Isthar (od tud engl. Easter), egipatske boginje plodnosti i sexa (od tud šarena jaja, zeke i pilići).

    Hehehe, da šunkica, šunkica, njam, njam 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 1, 2013 | Odgovori

  40. Da li se ikada osećate umorni od života i ……. samo želite da se sve završi, da utonete u tamu i tišinu da se konačno odmorite od svega. =(

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  41. da Morglane, da. Baš da……………..pa da odem k zvijezdama…..da odem kući……..
    Vrištala bi iz sveg glasa, jer ponekad mislim da je previše boli i svega toga oko mene, i da se to sve nakuplja u mojoj duši, i vrištala bi. Pa zatvorila oči i otišla..
    Baš umorna
    A onda, kao sada, prije nego sam otvorila ovu stranicu, razmišljala sam kako si mi baš ti napisao, da su snovi i maštanje jedino što me još drži normalnim, jer da ne fantaziram odavno bih prso načisto. I htjela sam ti danas baš to potvrditi, počela sam sve češče maštati i to me diže iz boli, iz ludosti koje se događaju oko mene.
    Dragi Morglane s razlogom si tu, smo tu, evo meni si puno pomagao 🙂
    Od sinoć me drži loš osječaj, proždire mi utobu, i pitam se što je?
    Da umorna sam i želim odmor od svega…
    I još sam k tome imala i loše snove preksinoć, vrišti mi duša………..

    Komentar autora/ice elina | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  42. Drži se Morglane, proći će to… Šaljem ti zagrljaje i oblačiće plavobjele energije, kao kolačiće, da te nahrane i izlječe 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  43. da, baš tako. zaspati i prestati. nekad želim da posliije ne bude ništa. baš ništa. ali ne funkcionira tako. zar ne?
    duuuuugi odmor. to nam svima treba.
    osjećam se bezveze. prvo sam nakon što sam ostala potpuno bez posla bila bolesna mjesec dana. a sad sam jednostavno umorna.
    od ničeg. od života. a kak kad je samo iluzija? ili nije?
    baš kao i elina, ne mogu bez maštanja. fantazije koja mi drži glavu iznad vode. jer da nema tog mjesta u mojoj glavi, vjerojatno bi samo uvenula.
    ove kiše i snijeg i čudno sunčano nebo… sve zajedno.
    nikako da se otvore vrata od kuće, kad mogu slušati cvrkutanje ptičica, kad moji ljubimci mogu ulaziti i izlaziti prema volji, a da ja ne moram izigravati vratara.
    znam da dolazi nešto puno bolje. klica je u nama. ali svejedno…
    jako sam emocionalna u zadnje vrijeme.
    plačem ko kiša na dirljive scene u filmovima, zaplačem na zvuk glazbe. bez obzira na tekst, već određeni ton me potakne na rijeku suza.
    dooobro, isto tako me određeni tonovi pokrenu na radost.
    da. bilo bi dobro baremse na par mjeseci odjaviti.
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  44. Baš tako Donadon, rasplačem se na neke scene, priče.
    Morglane u meni si izazvao bujicu osjećaja i suza kada sam pročitala tvoj komentar
    Neznam više…………..

    Komentar autora/ice elina | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  45. U zadnje vreme sam i ja primetio da mnogo lakše zaplačem na scene iz filmova ili samo na zvuk, dešavalo mi se kad-kad kada sam bio mali, međutim uvek sam bio tvrd na suzama a u zadnjih nekoliko godina te emocije su ojačale. Nekad se pitam da li sam lud što me sve toliko pogađa i da li su sve te emocije možda naša kazna, breme ( naš križ?) ili su one naš dar iako nekad mogu jako, jako da bole. Nekad imam utisak da mi se grudi razdiru od emocija, ali kada sve prođe…….shvatim da je i to deo nas i da bez svih tih snažnih osećanja MI ne bismo bili mi, emocije nas definišu na neki način. Zbog njih se osećamo tako povezani ili kontektovani na planetu Zemlju, mi smo mali USB-eovi a Zemlja je glavno računalo.

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  46. Ahem……. imao sam seansu sa jednom vilom danas iz zemlje Fantazije koja je svojim čarobnim štapićem rasterala tmurne oblake koji su se nadvili nad moju lepa, malu glavicu. 😉 pusice svima ❤

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 2, 2013 | Odgovori


  47. hehehehe! i meni jedna vila sad uljepšala veče!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 2, 2013 | Odgovori

  48. Baš vas volim ljudovi moji divni, da samo znate koliko vas volim 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 3, 2013 | Odgovori

  49. Gdje je nestao moj post od jučer?
    Napisala sam vam da bih ponekad željela biti malo drugačija, zapravo sličnija ostalima. Kad shvatim što sam uistinu poželjela…Znam da to sigurno ne bih htijela ni mogla biti!
    Zato uživajmo u našoj posebnosti!
    Poslala sam i link iz Večernjeg lista, potrađite pod zanimljivosti: Obamu čuva izvanzemaljac!
    Stavila sam i svoj komentar videa koji se nalazi u tom članku!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 3, 2013 | Odgovori

  50. …mali USB-ovi, ali sa najvise gigabajta. hahahaha
    hvala dobrim vilama

    Komentar autora/ice elina | Travanj 3, 2013 | Odgovori

  51. netrebam se nadopunjavat…samo smjesak

    Komentar autora/ice dino | Travanj 4, 2013 | Odgovori

  52. I taman kad sam pomislila da sam možda bila pregruba prema svojim starcima, harpija se javila, zivka me i pije me na slamčicu… Hoće li to ikad prestati? I mozak zna, da je to sve fina igra njene bolesne psihe, ali duša regira na imput i prije nego uspijem logikom dohvatiti osjećaje, tijelo strada (čitaj: glavobolja, pokočen vrat, bolovi u leđima, dezorjentiranost, osjećaj rupe na mjestu želuca i vrtoglavice).

    Eto, to je još jedan razlog zašto obožavam zimu, ljudi su tad uspavani i promrzli, a harpije i krvopijci spavaju, čim malo otopli, eto ti plejade bolesnika, izmile iz svojih skrovišta i kreću na hranjenje.

    Komentar autora/ice moon | Travanj 4, 2013 | Odgovori

  53. Draga moon, verovatno neće prestati ikada, jer taman kad ti pomisliš da je sve mirno i konačno leglo na svoje mesto stari vrag se povampiri. Znam jer imam istu takvu situaciju u kući sa jednim članom. Najbolje je u takvim situacijama pokazati toj drugoj strani da te to ni najmanje ne dotiče, jer tvoja bol im je duševna hrana, kada te vide slomljenu i pokunjenu tada likuju u sebi i smejulje se. Ali to je samo igra i kada se završi obično se završi suzama, ne dozvoli da to budu tvoje suze, jer si jača i bolja od njih.

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 4, 2013 | Odgovori

  54. Hvala ti Morglane 🙂

    Danas sam već bolje, obavija me magla i kišica (oboje savršen ljek za moju dušu 🙂 )

    Da, dobro u svemu je da sam toliko daleko od njih, d ane mogu vidjet moju bol sve i da hoće, a na provokativne sms-e uopće ne odgovorim, ak sam posebno u bedu, čak se ni ne javljam na telefon a skyp isključim…

    Puse i zagrljali svima od vaše kišne moon 😉

    Komentar autora/ice moon | Travanj 5, 2013 | Odgovori

  55. A ma moon tebe í sve vas voli kisna elina

    Komentar autora/ice elina | Travanj 5, 2013 | Odgovori

  56. Jučer nisam baš imala vremena, ali moon bitno da si ti bolje….bila si mi u mislima i to jako.
    Podsjetila si i mene na neke moje dijelova djetinjstva, i zašto sam prema svojim staricma i ja sama nekad ovako, nekada onako.
    Imala sam 13 godina. Ja i moja starija sestra htjele smo otići na kupanje. Ona sa svojim dečkom-sadašnjim mužem-, a ja s njima jer sam znala da je tamo moja simpatija. Starci su nas pustili ali uz uvjet da s nama ide i mlađa seka. Tada je imala 4 i pol godine. NIje nam se dalo da ju vodimo s nama jer znate kako je to na malo dijete paziti. Ne možeš se ni opustiti, niti normalno kupati.
    Molila sam mamu i tatu da nas puste same, jer ama baš svaki dan smo malenu vodile s nama. NIsu htjeli popustiti, pa sam ja na kraju rekla da neću ni ići. Nek ide starija sama.
    Mama je čistila grah pa ću joj pomoči, a i sutra je ionako novi dan. U tome trenutku moj stari mi je opalio takvu šamarčinu da sam pala na pod na kuhinji.Tada je počeo po meni mlatiti i rukama i nogama. Prebio me ko vola. Starija je pobjegla u sobu s malenom, i dobro je napravila, a moja majka je ostala čistiti grah. NIje ni podigla glavu, nije starom rekla ni a.
    Kada je svoje frustracije izlječio na meni, naredio mi je da nek sada odem na kupanje.
    Mi smo se spremile, sestrin muž je došao po nas i odveo sve tri na kupanje.
    Kada smo došle, naravno krenula sam se skinuti u kupači, a sestra je vrisnula. BIla sam puna modrica po leđima.
    Eto kako god, meni je moje kupanje propalo!
    Sve u svemu taj događaj sam nekako riješila sa sobom. Starom sam ajmo reči oprostila. Ali mami????? Ne. Jer ja se sada pitam, kada sam i ja majka, kako jedna majka to može dozvoliti???
    Baš neki dan, neznam kako smo došle do te teme, mislim da je bilo razgovora o muževima, bla,bla, i moja mama je govorila ja to nikada ne bi dozvolila, ubila bi ga itd.
    Ja sam ju pitala, a kako si dozvolila ono-ovaj opisani događaj, (mada je toga bilo još), znate što mi je rekla- Ja se toga ne sječam. Nas tri sestre smo se pogledale i u muk.
    Dal vrijedi gubiti živce?
    Takvi su kakvi su ali su naši starci. I uvijek sam im spremna pomoći. I u bolesti i u ljubavi, ali sa nekakvom dozom opreza, možda i negativnih emocija.
    Ali uvijek se pitam zašto?

    Komentar autora/ice elina | Travanj 5, 2013 | Odgovori

    • Joj draga moja Lila, ko da opisuješ milion i jednu situaciju mojeg odrastanja. Upravo takvi događaji, napraviš nešto logično i normalno, pa te krenu mlatit iznebuha, da ti niej jasno zašto. A moja mama je, vljada od raspoloženja ovisno, nekad me branila, a nekad čak i navijala dok me tata tukao: udari ju, kobila jedna, nek si zapamti (na primjer), a isto tako za neke nebuloze.
      Ne znam, valjda to što želiš imat pravo izbora: kao u tvom primjeru, ak me ne pustite samu onda neću ić (i pri tom nisi ni ljuta ni uvjređena neg jednostavno želiš imat izbor i time nikog ne ugrožavaš, nego bi čak i pomogla – mami čistit grah), ali njih to očito ugrožava, što se ne pokoriš njihovoj želji i zapovjedi i eto ti kazne i prisile… Ma, baš, nikad nećemo znati zašto… Ali važno da je prošlo 🙂

      Komentar autora/ice moon | Travanj 5, 2013 | Odgovori

    • možda zato što potičem iz porodice u kojoj nema nasilja ali malo mi je teško zamisliti te elina u položaju fetusa na podu dok te stari šutira i mlati i nogama i rukama, to liči na scenu iz nekog žešćeg krimi filma, a majka mirno čisti grah kao da se ništa ne dešava. Ne kažem da insinuiraš nešto, samo mi je jako teško da poverujem u takve stvari u stvarnom životu. Meni tolika surovost deluje , ne znam koju reč da upotrebim, ali nadam se da me razumeš.

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 5, 2013 | Odgovori

      • Da, većini ljudi je to nepojmljivo i dobro je tako, a ja ju kužim 150% jer sam i sama bila nebrojena puta u istoj situaciji..

        Komentar autora/ice moon | Travanj 5, 2013

  57. Gubim svoju religiju – Losing my religion REM

    Oh, život je značajan
    Veći i od tebe
    A ti nisi ja
    Udaljenost iz koje ću doći
    je daljina za tvoje oči
    Oh ne, rekao sam previše
    Tako sam se postavio

    To sam ja u uglu
    To sam ja pod jakim svjetlom,
    Gubim svoju religiju
    Pokušavam uhvatiti korak sa tobom
    I ne znam da li ću to moći
    Oh ne, rekao sam previše
    Nisam rekao dovoljno
    Mislim da sam čuo kako se smiješ
    Mislim sam da sam te čuo kako pjevaš
    Mislim kako sam umislio da se trudiš

    Svaki šaptaj
    Svakog budnog sata Ja
    Biram svoja priznanja (konfisiju)
    Pokušavajući da budno pazim na tebe
    Kao povrijeđena, izgubljena i slijepa budala,
    Oh ne, rekao sam previše
    Tako sam postavio
    Razmisli o ovome
    Savjet ovog vijeka
    Razmotri ovo
    Propust me bacio
    nemoćnog na koljena
    Šta ako su sve ovo fantazije (iluzije)
    što se igraju okolo
    Sada sam rekao previše
    Mislim da sam čuo kako se smiješ
    Mislim sam da sam te čuo kako pjevaš
    Mislim kako sam umislio da se trudiš

    Ali to je bio samo san
    To je bio samo san

    Ali to je bio samo san
    Pokušaj, plači, Zašto pokušati?
    To je bio samo san
    Samo san, samo san
    San

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 5, 2013 | Odgovori

  58. We Didn’t Start The Fire,
    It Was Always Burning Since The World’s Been Turning.
    We Didn’t Start The Fire,
    No We Didn’t Light It, But We Tried To Fight It.

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 5, 2013 | Odgovori

  59. mmmmm…….. čini se kao da smo svi opet zapali u zimski san.
    “winter is coming” – encore…..

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  60. Hehehehe, bzzzzzzz 😉

    Komentar autora/ice moon | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  61. hahahahaha! dragi moj Morglane, ja bi to nazvala zimskom komom!
    predugo traje…
    svaki puta kad odem van, osjećam se zapravo gore.
    kao, idem prošetati da bi se razgibala, tilly da malo prošeta, a na kraju se vratim kući u gorem stanju nego što sam ošla.
    ok. priznajem. padam u depru.
    i čežnja za domom je sve jača.
    danas sam se slatko nasmijala. bila sam na tržnici, i pričam sa jednom prodavačicom.
    pričamo o svemu i svačemu, da bi onda na kraju, kad sam se počela ispričavati da moram dalje izjavila: ova zima neće nikad prestati. i sve je crno. pogledajte što se događa u Aziji. hm… ovo je vjerojatno smak svijeta, rekla je pomireno.
    možda je tako i najbolje.
    možda je tako i najbolje. kažem i ja..
    barem kraj moga svijeta.
    pa, priznala sam da sam u depri.
    sad sam maloprije osjetila dodir ruke mojih roditelja u kosi.
    ne shvaćam to kao neki znak. to oni dolaze često raditi. ali danas me je to navelo na plač.
    i onda dođe moja krznena lopta ljubavi. moj veliki-mali mačak. i stisnuo se uz mene i dirao me po licu sa šapicama. i onda shvatim. ostali su tragovi ljubavi u mojoj kući.
    i onda još malo plačem. zapravo, cmizdrim i sada. dupla su mi slova.
    ah, ljudovi moji, što bi ja bez vas?

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  62. Place mi se

    Komentar autora/ice elina | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  63. Joj ljetovići moji, sad će ljeto, samo što nije (šmrc), a ja vas grlim i umatam u moje tople zimske dekice i šaljem vam vruću čokoladu.
    Mislim da ipak ima nešto ne onom, da kad smo žalosni, privlačimo žalosne stvari i obratno. Ja opet samo čujem neke dobre vjesti, srećem dobre ljude i nekako mi je jednostavno ignorirati loše vjesti. Ma svijet se obnavlja, može se reć da je smak svijete, smak svijeta kakav je bio i još trenutno je, ali ljudi se bude svjetlosnom brzinom i stvari se mijenjaju, na bolje.

    A jesam li spomenula i da dolazi proljeće? Dolazi, dolazi, prvu noć nakon dugo vremena sam se probudila oznojana (a spavamo uz otvoren balkon uvjek), tako da sam po zimi pokrivene jorganom i dekicom, da mi je toplo, e dekica je već suvišna.. a i ne drhturim ujutro kad se ustanem dok kuham čaj… i zrak više nije onako hladan i osvježavajuć.. tako da me već pomalo strah kakvo me ljeto opet čeka… ali nadam se da će biti milostivo i da neće jako preko 30… No, poanta je da stiže… zato se umotajte još malo i dok otvorite oči, bit će tu…

    Komentar autora/ice moon | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  64. Daaaaa……proleće kada se sve budi i klija i cveta, odiše optimizmom. Za leto kažu da će biti vlažno i ne sa temperaturom višom od oko 35 C°, ali opet koliko često su u pravu kada ne umeju ni za dan unapred nekad da pogode kakvo će vreme biti. Treba mi malo veselih prolećnih dana, onakvih kao iz Disneyijevih crtaća – sunčev zrak se probija u sobu kroz otvoren prozor na kome ćarlija zavesa od prolećnog lahora i obasjava mi lice ja se budim ptičice cvrkuću, dolazi cica-maca i mjauče nešto mi priča i radoznalo me gleda ja je pitam kako je je spavala i da li nekad ima čudne snove. Naravno maca kao maca samo radoznalo gleda i ne haje mnogo šta pričam već se šapicom igra sa leptirom koji je doleteo u sobu i onda počinje pesmica…… 🙂

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 7, 2013 | Odgovori

  65. pozdrav svima

    donadon dom je blizu, uvijek je tu, nikad nije ni bio daleko. nama se samo čini da je negdje daleko od nas jer smo ga zaboravili. a kad si u rasutom stanju, kad se tvoja nutrina rastvara tad opasno mu se približavaš. ne poriči ništa unutar sebe što ti se ne sviđa. nitko nam zato neće dati lošu ocijenu.

    kad prekineš sve konce kojima si vezana za misli, ideje kako bi što trebalo biti, i sve drugo, počet će ćeš se približavati vratima koja vode iz zemaljskog zaborava. jedno je sigurno, ne treba se osloboditi tijela da bi se “došlo” na odredište. štoviše tijelo nam je za to potrebno.
    prepuštaj se.
    krajnja unutarnja i vanjska jednostavnost je ono što ljudi zovu stvarnim domom ili kućom. ne treba nikamo odlaziti da bi se došlo kući. od svega što treba je iskoračiti iz ove matrice (samozatočeništva uma) u nepromjenjivu i vjećnu stvarnost. blizu je.
    ne zamišljaj kako bi što s one strane trebalo izgledati. ne veži se za osjećaje, emocije, misli, želje, iskustva ma kako predivna bila, jer prolazna su, nisu od trajne vrijednosti. iluzorna su jer pripadaju takvom svijetu, stoga nisu ni bitna. budi samo promatrač toga i ne teži prema ničemu, pa niti prema sreći. neka se stvari same od sebe događaju. prepuštaj se.

    ako uistinu prestanemo brinuti i opirati se istini, ma kako bolna bila, vrata osvještenosti otvorit će se širom pred nama. a mi ćemo znati da je to ono za čim smo, iako nesvjesno, “oduvijek” tragali. nisu to vizije, nije to nikakav misterij, to je čisto postojanje jedinstvene, ničim okaljane stvarnosti.

    Komentar autora/ice franjo | Travanj 8, 2013 | Odgovori

  66. pozdrav Franjo
    Ja vam malo sabirem misli, i vodim bitke sama sa sobom.
    Valjda me proljeće udarilo u glavu 🙂

    Komentar autora/ice elina | Travanj 9, 2013 | Odgovori

  67. Hehehe, pa evo ga proljeće udarilo punom snagom..
    Kod nas vjetar i sunce, puhasti oblačići (pitam se koliko dugo prije neg se pojave tipične pruge chemtrailsa, što je još jedna od stvari kojih po zimi baš i nema). A ja se jutros probudila (ok oko 11 ne baš jutros) sa ovom pjesmuljicom u glavi: http ://www.youtube.com/watch?v=aQ53_yJ7tKw (samo što su kod mene riječi bile malo drugačije: ja sam uživala u sivom nebu i kišici i umjesto California dreaming on such a winter day ja sam pjevušila: California dreaming just stay far away.

    Al dobro, daleko su još vrućine, a ovo ostalo mogu podnjet.. ide mi na živce, al mogu podnjet. Tako da dragi moji koji volite ljeto: dobro došli u vaš period godine, predajem vam ključeve od vrata neprestane meditacije i polako se spremam na ”ljetni” san… 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 10, 2013 | Odgovori

  68. izvadila zub, i evo sada sam natečena, i luda……………
    Krivim proljeće…..puše jugo, sad oblačno, sada sunčano, jedino što ptičice pjevaju……….

    Komentar autora/ice elina | Travanj 10, 2013 | Odgovori

  69. A jooj, proljeće+zubar… šaljem ti poljupce i zagrljaje…

    Komentar autora/ice moon | Travanj 10, 2013 | Odgovori

  70. E moja draga Moon, kombinacija iz snova zar ne??
    Još uvijek sam otečena i boli onako malo po malo, ali preživjeti ću.
    Da i živcira me ovo promjenjivo vrijeme, možda sam zato i pala u neko stanje da mi se ama baš ništa neda.
    Volim svoje proljetno cvijeće vani, i imam ogromni vrt, sa svim mogučim cvijećem. Od lavande, kadifica, pampas trave, astilbe, begonija, pelargonija, visibaba, šafrana, dalija-visokih-niskih, kana, more trajnica u dva ogromna kamenjara, fuksija, nevena, nočnih frajla, prkosa u svima bojama, ukrasnih grmova, i puno trave i zelenila. Još da mi je nabaviti jednu tužnu vrbu….
    I puno radim oko toga, jer to me usrečuje, i volim kada gledam kako to sve raste, cvjeta, i onda se dogodi što?
    Dođe ljeto, one temperature od 35, i nosi Eelina kante vode, zaljevaj, muči se, da to sve ne propadne, i ljutim se. o i te kako se ljutim. Jer, em što se moj vrt sav preklopi i djeluje kao tužna vrba, takva sam i ja. Stalni imam vrtoglavice i ne osjećam se dobro.
    Baš kako se osjećam ja, tako se osjeća i moj vrt. Sinkronizirani smo u potpunosti. I onda gledam kako se skupljaju veliki kišni oblaci, i počne grmiti i stiže oluja. Obožavam te ljetne oluje. I svu prašinu i sav jad, tugu, i žalost kao da odnese. I ja živnem, a živne i moj vrt.
    I več dvije ili tri godine govorim, e neću saditi ništa, sve to cvijeće ću podjeliti, ali neki vražičak mi neda mira i opet sadim i opet radim…..jer se nadam da će ljeto biti manje sušno. Hm?
    Vidim po sebi da sam u nekom padu, jer ne mogu se opustiti u meditaciji, onoj klasičnoj, več nekako uz muziku se opustim pa odlutam nekud daleko….
    A nedostaje mi onaj klasični način…..
    Očito ću morati još malo skupiti misli…
    Ljetoljupci, svojom energijom, morat ćete pomagati nama zimoljupcima 🙂

    Nego Lila, sada me več brineš, di si? Nadam se da si dobro
    Čuvar???
    Morglane, kao što je i Moon rekla, za ono što sam napisala, bolje da ne zamišljaš i oprosti ako sam te uznemirila, ili navela na ružne misli. Samo mi je eto došao trenutak da izbacim neke stvari iz sebe. Ja se ispričavam. Nadam se da i ti mene razumiješ 🙂
    Volim vas sve

    Komentar autora/ice elina | Travanj 11, 2013 | Odgovori

  71. A kamo su svi nestali… ? 🙂

    Kod nas još jedan vjetrovit dan sa prolaznom oblačnošću, ali za neko čudo uz sav taj vjetar konstantnim chemtrailsima.. Nisam loše, samo su mi malo noge i glava teški…

    Komentar autora/ice moon | Travanj 11, 2013 | Odgovori

  72. meni su riječi jednostavno presušile u zadnje vrijeme..
    jučer ujutro sam se napokon probudila mrtva. bez osjećaja, bez ičega. samo sivilo i rituali.
    morala sam dotaći dno. pokušavam naći dom u sebi. pokušavam se sviđati sama sebi. zaista se trudim.
    ipak. bolje je.
    a bit će još bolje. radim na tome. polako.
    danas je napokon bilo sunčano. danas sam napokon osjetila da je sunčano. to je bolje postavljena rečenica. iznjela sam kristale na sunce. da se napune.
    laku noć!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 11, 2013 | Odgovori

  73. Elina nisi me uznemirila samo je meni nemoguće zamisliti takvu situaciju u stvarnosti, nasilje te vrste koju si opisala je nešto što ja mogu da vidim samo na filmu, ali kako reče moon i bolje je tako.
    Ja nisam nestao ali sam se zahuktao ovih dana sa nekim svojim stvarčicama u svom malom čarobnom svetu i svo vreme posvećujem tome.
    Donadon zašto se ne sviđaš sama sebi, trebalo bi da nabaviš jednu od onih šolji sa natpisom ” Ja sam svoja najdraža osoba” 😛
    Možda ti pomogne knjigica ” Kako da izlečite svoj život” od Luize Hej, tu ima situacija kada tako zapadneš u stanje da ti se čini ili da nema izlaza ili kada se jednostavno ne dopadaš sebi. Reci sebi Donadon volim te i prihvatam te tačno takvu kakva si jer si savršena 🙂
    Ja sam se igrao tom vežbom i radi, jedino sam ustanovio da je nekima teško da te reči izgovore dok gledaju sebe u oči u ogledalu.
    Evo šaljem ti puno čokoladnih poljupčića da te razvesele, zašto čokoladnih he he.. pa umazao sam se istopila se čokolada 😉
    A evo i pesmice, disko nije moj omiljen žanr ali ima vibru a meni je to važno
    http ://www.youtube.com/watch?v=c164h8SXwbc

    😉 😀 😛 burn, baby burn….. 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 11, 2013 | Odgovori

  74. Pozdrav društvo! Pratim vas, ali sam u nekoj fazi tišine… Rijetka prijateljstva su me poticala na neka razmišljanja kao druženje s vama, istina virtualno je, međutim jako dobro vas osjećam i razumijem kad pišete o svojim problemima i životima. Kad sam u svom životu samo promatrač opet sve prejako doživljavam. Mislim i da mi je sudbina namjenila veću udobnost, ne bih mogla bezbrižno gledati ovakav svijet oko sebe. A baš mi treba malo mira jer neke stvari sagledavam, razvrstavam…pokušavam protumačiti
    Jučer je bio lijep dan, jedan dio sam provela u vrtu, ali veći dio dana sam prala i spremala zimske jakne, deke…čeka me još dosta proljetnog čišćenja. Ali to mi ne smeta, dok radim takve poslove svakakve ideje, možda i spoznaje mi padnu na pamet. Međutim uskoro počinjem sa pripremama za firmu (krizmu) najmlađe, jer su moji već pozvali hrpu ljudi i već mi je sad zlo od obaveza, troškova, strke ,buke…
    Tako je u životu, moramo znati i davati od sebe i primati. Učinit ću sve da moji najmiliji budu sretni, kad im to već toliko znači. Malenoj proslava i pokloni, a suprug je vidio priliku da okupi neke ljude…
    Kako sam prošlih dana bila malo dekoncentrirana, stalno su mi se događale sitne nezgode, tako sam se našpranjala na raspucalo lakirano drvo od balkonskih vrata. Špranja od drveta s komadićem laka je završila između nokta i prsta. Već znate kako je mene teško odvesti kod doktora, pa ono što nisam uspjela izvaditi, starija mi kapa s hidrogenom pa će se valjda razgraditi. Kako je nokat u zelenoj boji, pofarbat ću i ostale nokte u tu boju radi estetike, haha…
    Najmlađa je za vikend bila na moru i donijela mi male neobične kamenčiće koje je našla na plaži, među njima je i jedan prekrasan kvarcni kamen, tako lijep da sam na prvu pomislila da je more obradilo komad pivske boce. Međutim ima jako lijepu strukturu, negdje se kvarc skoro proziran proteže u neprozirnu i ne tako glatku masu…
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 12, 2013 | Odgovori

  75. E a kod mene danas vrijeme po mjeri.. red kišice, pa red oblaka i tako stalno.. 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 12, 2013 | Odgovori

  76. Moon drago mi je da uživaš u vremenu.
    Al ja ne mogu, a neeeeeeee
    eto moja draga majka je otišla na dva tjedna u toplice da mi se nije ni javila. I bijesna sam, o jesam.
    Nazovem danas gore da pitam kako su, a moj tata kaže, pa evo odvezli smo mamu u toplice.
    Ja u šoku. Molim?
    Hej nisam ni znala da su joj odobrili, a niti da ide. Zabolile me to, o jeeee.Pa do kada????
    Kada je bolesna i ne može se diči iz kreveta, zna me zvati, i ja svaki puta ko poslušni paščić trčim k njoj i pomažem, i brinem i radim sve da joj bude bolje.
    Pa ljuta sam. i neka sam. Ali do kada to tako????
    Kada je B bolestan ja joj javim, ali da bi se ta udostojila i nazvala i pitala kako je to dijete??? Ma daj, pa taj poziv očito previše košta. Svi dragi ljudi oko mene zovu i po puta na dan, ali ta?
    Ma užaš
    I zovem ju na mob, i ne javlja se. I sada več sata čekam da mi se javi ali ne???
    Sjebala me u tu glavu totalno, jer i kada se vrati i nazove i kaže da joj nije dobro ja ću opet trčati k njoj i pomagati…
    Izbacila me iz takta. Pa kako može??

    Komentar autora/ice elina | Travanj 12, 2013 | Odgovori

  77. od ljutavi izgubila brojke…
    Prijatelji zovu i po 10 puta
    A majku čekam da zovne več 3 sata

    Komentar autora/ice elina | Travanj 12, 2013 | Odgovori

  78. Jednom je moj sinek rekao sestrama “kad se mama nađe nasamo s jednom od vas reći će da si joj najdraže dijete i da te najviše voli”. Kako me provalio, hahaha nasmijala sam se, najprije ostala bez teksta, a onda sam djeci rekla kako svakog od njih volim na drugačiji način jer je svatko od njih poseban i drugačiji i drugačija i posebna vrsta ljubavi me veže za svakog od njih.
    Jednom sam rekla kako kod iscjelivanja, osobi kojoj dajem svoju energiju i da bi ta ene potekla moram imati želju za pomoći, a ta želja proizlazi iz ljubavi.
    Ljubav je energija koja nas čuva.
    Recimo kad je na djelu neg. energija moje mame, vaših mama i dozvolimo da pređe na nas zato što smo na njihov otrov vraćali otrovom, najčešće neizrečenim onim osjećajem gorčine, onda sam i sama imala vrtoglavice u društvu s njima. Ne treba dozvoliti toj neg. energiji da nas blokira, razboli…Neg. energije se najuspješnije neutraliziraju ljubavlju i onda nam određene individue ne mogu ništa. Ako u trenutku kad vas tlače tko drugi nego organski portali ili psihopati – dakle prazne osobe koje nemaju osjećaje prema drugima već samo prema sebi, oni će se sigurno povući pred naletom takve energije, jer ljubav je jedna silna energija.
    Ako ne uspijete u tom trenutku prizvati i osjetiti ljubav prema njima, onda barem nemojte mrziti te osobe jer će i to nešto značiti kako bi barem sačuvali sebe, jer u tim trenutcima njihova neg. ene se neće prebaciti na vas i učiniti štetu vašoj psihi, duši ili tijelu.
    Elina vjerojatno sam i ja u svom životu čeznula da me netko voli, ali sad se ne mogu sjetiti. Mislim da si prestara da bi čeznula za roditeljskom ljubavlju. Poštovanje – budi svjesna da ni to nećeš nikad dobiti baš kao ni Moon, ni ja ili Morglan od svog tate.
    Možda ti se ponekad bude učinilo da dobijaš neko poštivanje, ali to će biti samo onda kad te budu nešto trebali, dakle opet neće biti pravo.
    Indigovci su ovdje da daju ljubav i pomiri se time!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 13, 2013 | Odgovori

  79. Ja sam u svojim kasnim 20-etim naučio sebe ili doneo odluku, ne znam kako da to tačno definišem da ne očekujem niti da me neko poštuje niti da me ko voli, jer najviše ljubavi i poštovanja treba prvo dobijati od sebe, to je temelj zdravog razuma bar za mene. Od tada se osećam mnogo bolje i stabilnije psihički, jer čeznuti za nečim što ne zavisi od nas je jedna vrsta mučenja i možda i nepoštovanja sebe. Često mi na um padne rečenica da se poštovanje ne zahteva pesnicom nego se zaslužuje delima kada vidim neke ljude starog kova koji misle da zaslužuju poštovanje zato što su autoritetne osobe. Nikad mi nije bio jasan taj pojam autoriteta, kako neko može biti autoritetan kada svi ti takvi samo džvanjkaju i stalno su namršteni, meni se pre čini da su čemerni i ogorčeni na nešto pa onda svakog popreko gledaju.
    Ja imam ujaka koji je možda sličan tvojoj mami Elina, neverovatno je samoživ i sve hoće da bude po njegovom ili nikako ako se ne složiš sa njim on te otera u 3 lepe i to za sekundu, a strašno voli da ujedna i da provocira da ti pije krv na slamku i očekuje da drugi to trpe ako se pobuniš onda te propisno izvređa i opet te otera u majčinu. moon je na fejsu objavila jedan zanimljiv citat.
    ” Ako problem ima rešenje ne moraš da se brineš, ako problem nema rešenje zašto brinuti ionako se ništa time neće promeniti.”
    Tvoja mama se neće promeniti, znači nema razloga da se živciraš. Časti je jednim ravnodušnim tretmanom. Nju verovatno neće biti briga a tebi će laknuti.

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 13, 2013 | Odgovori

  80. baš tako Morglane, ravnodušnost……………………….baš tako
    hvala vam

    Komentar autora/ice elina | Travanj 13, 2013 | Odgovori

  81. i ja se slažem. ravnodušnost je ključna.
    iako, kao što sam već prije govorila, teško je postići tu ravnodušnost kad su u pitanju osobe koje bi trebale predstavljati oslonac našega života. naročito ako su u pitanju roditelji.
    ja se polako uzdižem. više nisam mrtva.
    priznajem da napokon dočekano proljeće nije još ostavilo onaj fantastični efekat na mene. ova zima me je zaista totalno unazadila. sad radim, obavljam dužnosti prema automatiki, i umara me sve živo. nema onog odličnog osjećaja postignutog.
    a možda sam i napokon dovoljno odrasla u sebi, da me vanjsko više ne pokreće toliko.
    važno mi je uhvatiti svoj unutarnji mir. ravnotežu.
    a kako je skliska ta ravnoteža! tako malo treba da se opet sve pobrka.
    ali sad uživam u tom uravnoteženom stanju. ne želim gledati unazad, ne želim razmišljati o budućnosti. samo želim trenutno živjeti. sada.
    priznajem, i činjenica da napokon mogu vidjeti zvijezde, čini čuda za moju dušu.
    lakše je kad izađem po noći van na dvorište i vidim to prekrasno nebo, moje zvijezdice na broju. kako me milo gledaju. i bude mi lakše.
    znam da bi trebala vjerojatno, više biti vezana uz Zemlju, ali pogled na noćno nebo me čini sretnijom na Zemlji. možete to shvatiti?
    je, najradije bi raširila ruke i poletjela gore, gdje me sve toliko privlači, ali isto tako mi je zrak slađi, kreketanje žaba, koje se sada napokon čuje po noći, milozvučnije.
    i napokon ne drhtim od hladnoće. otkočili su mi se zglobovi.
    kako vas zimoljubce osvježava zima, tako mene osvježava ova toplina sunca i mirisi trave, procvjetalih voćaka i mog omiljenog korova kojemu ne znam ime…
    hehehehe, srećom nisam alergična ni našto od svih tih ljepota. tako da zaista mogu uživati.
    jučer sam sredila svoju terasu. opet posadila muškatle, koje sam rasadila u jesen. potkresala biljke, izvukla kaktuse na svjetlo sunca.
    ali izostalo je ono samozadovoljstvo, koje bi obično osjetila nakon napornog rada rukama. nema ga. čudno.
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 14, 2013 | Odgovori

    • odlično donadon. neka nema zadovoljstva, neka ono nije samo vanjsko. pravo zadovoljstvo postepeno dolazit će kad ga prestaneš tražiti u ljudima, stvarima oko sebe i u iluziji u sebi. sve su to lažni oslonci!
      opiranje istini, koja se želi probiti van, je gadan problem. iako ni njezino sječivo nije nimalo ugodno, kad krene rastvarati naše unutarnje laži, rasturati uvjerenja i oslonce! ne opiri se. znam da je bolno. ali spontano događa se nešto što ne možemo ni zamsliti, niti sanjati u najluđim snovima. proces može potrajati, to ovisi o nama. lakše nam je ako se ne poistovjećujemo s nekim ulogama bile one ugodne ili bolne. sve to ima prolazni karakter.

      Komentar autora/ice franjo | Travanj 15, 2013 | Odgovori

  82. Danas čak i meni paše sunčan dan 🙂

    Puse i zagrljaji svima :-*

    Komentar autora/ice moon | Travanj 15, 2013 | Odgovori

  83. Knjigu “Igra staklenim perlama” od Hermanna Hessea sam davno čitala, ali sam je nedavno malo prelistala. Rečenice koje ću vam prepisati sad razumijem na drugačiji način.

    “Otkrio je također da ljudi duha u drugih izazivaju neki čudan otpor i protivljenje, da ih izdaleka doduše cijene i u slučaju potrebe na njih računaju, ali ih nikako ne vole i ne osjećaju kao svoje, štoviše izbjegavaju ih.”
    “Čovjek duha koji istražuje ne smije izgubiti ljubav, treba bez bahatosti prilaziti željama i ludostima čovjeka, ali ne dopustiti da one čovjekom ovladaju, da je od mudraca do šarlatana, od svečenika do varalice, od brata pomagača do koristoljupca dovoljan samo jedan korak i da ljudi zapravo radije plaćaju lopovu i daju se iskoristiti nego da prihvate nesebično pruženu pomoć. Nerado plaćaju povjerenjem i ljubavlju, radije novcem. Varaju jedni druge i očekuju da budu prevareni…valjalo je da uvidi kako i sam posjeduje tako loše osobine i nagone i svejedno hrani svoju dušu vjerom u to da je čovjek Duh i Ljubav da u sebi nosi nešto protivno nagonima i što teži njegovim oplemenjivanjem.”
    Izvanredno napisano još početkom prošlog stoljeća. Prva rečenica daje odgovor zašto ostali ljudi eto čak i najbliži “osjećaju otpor i ne osjećaju kao svoje – ljude duha” Nazvali ih danas imenom indigo ili kristal ili putnici…zajedničko im je što ne nalaze toliko zadovoljstvo u materiji, a to užasno nervira ostale ljude. Kako si napisala Dona “vanjsko me više ne pokreće toliko” i njima je čudno kao npr. mojoj sestri jučer u jednoj situaciji da nas dvije uopće ne vesele iste stvari i ne može me “osjećati kao svoju”.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 15, 2013 | Odgovori

  84. Nekome ko će razumeti

    Sad shvatam: nismo došli
    zadovoljni ko trave
    što niču da ih gaze
    nečije trapave zore.
    Mi smo zvezde, što ludo
    u mrak se strmoglave
    i zbog jednog bleska
    ne žale da izgore.

    Imamo ruke, dobre
    kao aprilske laste,
    da se grlimo plavo
    i gasimo u letu.
    I prisutni smo zbog neba
    što mora da izraste
    u pupoljcima vida
    ponekome u svetu.

    Prejeli smo se svega.
    I zubatog. I nežnog.
    Sad svako pruža ruke
    i nova čuda traži.

    A sve je smešno i tužno.
    I sve je neizbežno:
    i ove istine dobre
    i ove dobre laži.

    Prejeli smo se, kažem,
    i svako ume da sanja.
    I svako ume da vrišti
    i ruŠi daljine glavom.
    I jednako je u nama
    i kamenja i grana.
    I jednako je u nama
    i prljavo i plavo.

    I svesni da smo lepi
    isto koliko i ružni,
    stigli smo gde se gnjura
    i stigli gde se leti.
    I znamo šta smo dali.
    I znamo šta smo dužni.
    I šta smo juče hteli.
    I sutra šta ćemo hteti.

    Goreli smo, al nismo
    postali pepeo sivi
    od koga bujaju žita
    i obale u cvetu.

    Uvek smo bili živi,
    pa ipak: drukčije živi
    od svih ostalih živih
    na ovom zbunjenom svetu.

    Miroslav Antić

    PS nešto mi govori da je i on bio indigo 😉

    Komentar autora/ice moon | Travanj 15, 2013 | Odgovori

  85. Prenosim porukicu od Čuvarice (javila mi se na mail):

    ”samo da ti se kratko javim, dobro sam, al sam u nemogućnosti postat, imam nekih nazovimo ih, ukratko “tehničkih problema”, znam da ste svi živi, molim te da svima preneseš moje pozdrave, mislim svaki dan intezivno na svakog pojedinačno..javim se čim budem u mogućnosti!!!”

    Komentar autora/ice moon | Travanj 16, 2013 | Odgovori

  86. Kamo ste svi nestali? 🙂

    Komentar autora/ice moon | Travanj 16, 2013 | Odgovori

  87. Heeeeej 🙂

    Di ste?

    Ja opet u dilemi… juče navečer i danas ujutro sam molila svemir da mi pošalje učitelja, jer imam previše pitanja i premalo odgovora. I onda mi danas pošalje kolegica mail za neki sajam ezoterike, malo izvan Ljubljane. Ima svašta tamo od karmičkog lječenja, nekih šamanskih obreda, do hodanja po žeravici, masaže sa gongovima i kristalnim zdjelama.. uglavnom sve vrlo zabavno i privlačno. Upad je 10 eura po osobi (znači 20 za mene i dragog), sve ostalo besplatno, osim hodanja po žeravici, za koju treba unaprijed platit 50 eura. I onda još posurfam malo pridružene linkove, osobito onaj o šamanima, pa vidim ima svašta na toj stranici (http ://www.pesem-duse.com/), pa me privuče ponuda za ‘školovanje’ i sve super i krasno, 9 modula, sve fantastične teme, svaki mjesec jedan vikend (subota+nedjelja od 9 do 16.30), tako cjelu godinu, cjena na modul (znači za 15 sati): ”samo” 107 eura za prvi stupanj(9 modula) i ”samo” 125 eura za drugi stupanj (18 modula). I onda mi sve presjedne.. I još pogledam malo skike i te predavače i znate ono, svi nakinđureni, onak namirisani i naperlitani, holivudski osmjeh od uha do uha, ponosno drže šamanske bubnjeve, ufurani u scenu i totalno poistovjećeni sa ulogom… a mene nešto stisne u duši i mislim si: e moj svemir, ako su to učitelji koje mi šalješ… možda griješim, ali sorry, ostat ću pipati u tami..
    A onda opet kontam, možda griješim, možda nisam u pravu, možda trebam otkinut os sebe i ovo malo što zaradimo i uložit, valjda uložit. Kažem valjda jer ne znam da li bi ja ikad bila sposobna računat bilo kome za takve usluge koje bi me oni ”naučili” (naučili u navodnicima jer su tu neka predavanja o telepatiji, meditaciji, lječenju svjetlošću, uglavnom stvari koje, možda neskromno i nadmeno, ali mislim da bi ja njih mogla učiti).

    Ne znam, učitelj kakvog ja čekam zaračunava tarifu u potpuno drugačijoj valuti, za njega niko ne zna, ne reklamira se, nego će mi dospustiti da ga nađem, kad budem spremna i testirati će me prije nego me počne poučavati. A možda i već imam takvog učitelja, koji čak i ne živi u ovoj dimenziji (Wind iz moje meditacije), možda mi ona šalje astralan putovanja i sjećanja na prošle živote.

    Kako got, čeznem za čistoćom, za velikodušnošću i sama ih upražnjavam i mislim s time ću potaknuti i druge na isto, a čini mi se da je oko mene sve više laži i iskorišćavanja. I ruku na srce, kad vidim kako uvaljuju ljudima smeće u trgovinama i pljačkaju ih direktno, manje mi je grozno nego kad vidim da trguju s dušom, kad računaju za prvu pomoć u spiritualnim stvarima. I svaki put kad pogledam kakvu takvu stranicu novodobne ezoterije i furanja na neke strašno svete stvari (šamanizam, meditacije, ljećenje svjetlošći), uglavnom sve čiste i prekrasne darove koje nam je svemir dao, i to takve sume, da ti se želudac okrene, e tad u meni nešto umre, slomi se i tad se stvarno i duboko zabrinem nad budućnošću ove planete.

    I znam, puno puta sam takve ljude pitala, zašto su takve cijene: pa je bilo, po budizmu ovo, po karmičko ono, pa zaslužuju svi plaću, pa novac nije savršen al je naša valuta, tako je kako je… Ali ne! Ne i ne i ne! Nisu me uvjerili. Kad se spomenula privatizacija vode, svi smo skočili na noge (i pravo je da jesmo) jer je voda sveta, zajednička i već i ovo malo što plaćamo za održavanje cjevi i vodovoda je previše. A pitam vas: nije li onda pomaganje oko duha i posredovanja blagoslova te sposobnosti toliko griješnije za zaračunavati i to takve svote?

    Idem i dalje meditirati i tražiti odgovor..

    Komentar autora/ice moon | Travanj 17, 2013 | Odgovori

  88. Negativna strana jako voli trgovati s tim ezoterijskim stvarima o čemu sam postala na početku ove stranice, tako da treba biti oprezan.
    Ako Nebo odluči da nam treba fizički učitelj, sigurno će nam pokazati put!
    Svi imamo vodstvo od svojih Duhovnih vodiča.
    Organski portali nemaju vodiče kao mi, oni se “napajaju” na drugačiji način.
    Moon razmišljam na ovaj način. Imam i sama još puno pitanja, a mislim da će mi odgovori doći onda kad budem zrela za njih.
    Htjela sam još reći, a mislim kako sam već rekla kako se ne slažem s teorijom da su se indigovci počeli pojavljivati krajem 50-tih god. Bilo ih je uvijek u povijesti od istaknutih kao Leonardo da Vinci do Tesle…i naravno onih koji su obavljali svoje misije u tišini, samo u puno manjem broju nego što se sad pojavljuju.
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 17, 2013 | Odgovori

    • Ovo zadnje sam napisala potaknuta M. Antićem jer ga i ja osjećam kao indigovca, a mislim da je on rođen negdje oko 1930-te god.

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 17, 2013 | Odgovori

  89. Uglavnom stvar se razvila ovako. Najprije sam mislila: ok, idem na taj festival, da pogledam pa sam pisala kolegici jel ide i ona, a ona mi odmah dala kontakt za prijavu kao izlagač.

    Pa sam mislila, bi, ne bi, bi ne bi. Pa sam poslal prijavu, da bi gatala u rune i prodavala nakit s runskim napisima. I.. cjena štanda je 20 eura a toliko bi bio i upad za dragh i mene, a očito su pomamljni na novce i odmah su mi pisali da me s veseljem primaju kao izlagača. I tako.. kontam, e pa idem. Besplatno ću gatati iz runa i prodavati nakit.. da bogovi ne žele to, ne bi mi tako lako otvorili put.

    Da li griješim?

    Komentar autora/ice moon | Travanj 17, 2013 | Odgovori

    • Ne ne griješiš! Kako sam se oduševila i sama razvojem situacije ;D
      😀 😛 i odlukom da besplatno gataš iz runa i prodaješ svoje umjetnine! Evo ti velika pusa i sretno!

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 17, 2013 | Odgovori

      • E i obuci onu srednjovjekovnu haljinu! budi i ti nakinđurena, hahaha.
        Jednom je moj pok. prijatelj Ivica rekao “Svi oni koji imaju neke sposobnosti odnosno dar od Boga, taj dar ne smiju prodavati jer pokloni se ne prodaju. Mogu uzeti novac samo ako čovjek kojem se pomoglo tako želi zahvaliti jer je zaista osjetio pomoć”

        Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 17, 2013

  90. I ja sam naišao na podatak da je indigovaca bilo oduvek još u doba Bude, Isusa i td, ali u mnogo, mnogo manjem broju. Valjda su to sad oni mudraci o kojima se prepričavaju priče iz prošlosti he he. 😛
    Nemam šta drugo za reć, osim da vas sve jako lubim i vojim ‘ku noć

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 17, 2013 | Odgovori

    • I mom velikom dečku: ugodna, laka noć! 😛

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Travanj 17, 2013 | Odgovori

  91. Hehehe, hvala dragi moji.

    Da, Lila baš kao što si rekla, mi imamo duhovne učitelje. Očito sam ih trebala malo jače ‘povuć za rukav’ da mi se ponovno jave. I da: ne griješim, nego sam na pravom putu 🙂

    Komentar autora/ice rain | Travanj 18, 2013 | Odgovori

  92. pozdrav

    Evo kratko da se javim. S B opet u astmi, i umorna sam. Od nedjelje se borimo, i danas krenulo malo na bolje.

    Moon veselim se radi tebe…..
    Puse svima!

    Komentar autora/ice elina | Travanj 18, 2013 | Odgovori

    • Želim Beu brzo ozdravljenje! Jeste li pokušali s magarećim mlijekom? Kažu da može dosta olakšati!
      Puse!

      Komentar autora/ice lila 13-7- 19 | Travanj 18, 2013 | Odgovori

  93. Elina, hvala ti od srca, šaljem pozitivnu energiju i dobre misli i tebi i Bruni.

    Komentar autora/ice rain | Travanj 18, 2013 | Odgovori

  94. Stvarno: di ste svi nestali?

    Komentar autora/ice rain | Travanj 19, 2013 | Odgovori

  95. moon ti si rain sada ili….. a svi smo tu ali je lepo vreme pa smo svi izmileli napolje verovatno i počinju baštenski radovi, cveće i bla..bla…. znaš već 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 19, 2013 | Odgovori

  96. Aaaaaa, da, svi ljetoljupci, koji imate kuće i vrtove… a ja u stanu pa mi dosadno 😉

    Da, sada sam rain, u zadnjem ‘javljanju’ mojih vodiča, potvrđeno mi je to ime: rain 🙂

    Komentar autora/ice rain | Travanj 19, 2013 | Odgovori

    • baaaa! onda bi ja trebala promjeniti svoje ime u sunny!
      da, vrtovi…
      sva sam izgrebana, bole me svi mišići, i koske… ali nema veze, i to je bolje od smrzavanja!
      ajoj, bojim se da će me sada rain pogoditi papučom u glavu!
      da vas obavjestim: zvjezdice su sve na broju!
      putnici se žustro kreću po nebu
      jeeeeeeeeeeeee!
      jučer sam opet nakon dugo vremena zakomirala u tijekom meditacije.
      spavala sam ko klada
      usred dana!!!!
      jako neobično za mene koja ne voli spavati ni po noći!
      malog B. vjerojatno muče alergije…
      šaljem mu pusice i slatki duboki dah!
      puse!

      Komentar autora/ice donadon | Travanj 19, 2013 | Odgovori

  97. hm….šta bi onda moglo da bude moje letnje ime forest green ha ha ha, mada ja nemam ime po nekom elementu ili znamenju. U danima ili bolje reći noćima kada sam imao neku vrstu podučavanje u snovima, koje ujutru obično zaboravim samo znam da mi je neko pričao nešto važno imao sam osećaj da je taj neko vanzemaljac. Ja nikada nisam video toga nekoga imao sam samo osećaj takav, a i obzirom da je u snovima hm.. pa nije isto kao što vi imate kontakte sa tim entitetima, vaši mi deluju nekkao verodostojnije naročito ako se setim Lilinig Spera. Ali onih noći kada jako želim odgovor na neko pitanje tada sanjam takve snove. već je 00:47 prazna mi glava zato idem da pajkim.
    cmokić svima

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 19, 2013 | Odgovori

  98. Hehehe, forest green 🙂

    Ali rain nije samo moje ljetno ime, nego općenito, za cijelu godinu (i više od toga) 🙂

    Ma i kod mene su riejtka da tako kažem direktna javljanja. Na zadnje, ak se sjećate kad sam podjelila s vama da mi se pojavila u meditaciji ona sjeda žena, koje je doviknula, da joj je ime Wind, a moje, da je rain. E pa sad, nakon duuuuuuugo vremena mi se opet ona javila i više telepatski mi dala odgovore na nekoliko pitanja, a između ostalog me non stop oslovljavala sa rain, a dio doživljaja je bio i to da sam se poistovjetila sa kišom, rasula se u gomilu kapljica i pala na zemlju, po travi, drveću, cvjeću, našla se u vrtlogu vode i tako rasuta u potočoću.. Bilo je, hm, neopisivo.. Zato sam osjetila, da je vrijeme, da promjenim ime. Jako volim mjesec i privlači me (kao i svaku drugu vodu 😉 ) ali sam ipak kiša 🙂

    A evo neš kratko ali ljekovito, otkrila danas popodne… meni je super, jer nisam baš od sjeće meditacije, a nekak me je danas vuklo k sjedećoj, pa mi je baš onak pomoglo, da nisam zaspala uz meditaciju (relativno je kratko), da mi misli nisu previše vrlidale i općenito jako ugodno: http ://www.youtube.com/watch?v=C4GtPb3Y3vQ

    Komentar autora/ice rain | Travanj 20, 2013 | Odgovori

  99. Hej škvardo šta ima 😀
    rain ovo za meditaciju si baš potrevila, ja imam nešto slično skinuto sa neta i baš deluje umirujuće na mene.
    Šteta što sad ne mogu ovde da žvrcam po blogu jer kad god se dobro osećam volim da crtkam čiča-gliše po sunčanom danu pored potočića gde ima puno cveća i leptirića i uvek neko veliko stablo. Danas eto samo tako letkam na vrhovima prstiju.
    Iako volim zimu, proleće je posle zime poje omiljeno godišnje doba jer se sve budi i cveta, pčelice zuje, leptirići lete i sve se ispuni opojnim mirisom bilja, trešnje u cvetu….. Ovo proleće mi miriše na nove nade koje ovog puta neće biti samo maglovite iluzije.
    Možda sam samo opijen prolećnom euforijom, ne znam ali u svakom slučaju je bolja od prolećne depre he he 😛
    Misli = stvari = naša realnost, koju sami kreiramo a verujem da će moja realnost biti mnogo lepša ako je stvaraju euforične misli nego depresivne. Ako stvari tako stoje ovaj svet i jeste jedna velika iluzija koju sami tvorimo, mi smo gospodari svoje stvarnosti, ali kada bi misli mogle brže i lakeš da se manifestuju bili bismo u šarenoj zemlji slatkiša negde u zemlji iznad duge gde ne važe zakoni fizike kao ovde, celo nebesko prostranstvo bilo bi nam na raspolaganju. Tamo gde su kućice od čokolade, prozori su od marmelade ha ha
    Ostavljam vas sa ovim šarenim mislima.
    😛

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 21, 2013 | Odgovori

  100. Kocka do kocke, kockica 😉

    Ovdje kiša, mmmmmm, kiša..

    Komentar autora/ice rain | Travanj 21, 2013 | Odgovori

  101. Dali takvo mesto postoji
    mora da postoji
    tamo se ne stize
    vozom ni brodom
    ono je negde
    daleko, daleko
    iza meseca, iza kise

    Negde tu iza duge
    gde ljubav sja
    negde postoji zemlja
    o kojoj sanjam ja

    Tamo, tu iza duge
    nebo zri
    snovi daju ti pravo
    da tamo budes ti

    I jednog dana videcu ja
    zvezdu koja s neba
    pada meni

    Probudicu se u toj zemlji
    gde za mene sve se radja
    vecno zeleni

    Negde, tu iza duge
    ptice su, znaj
    ptice su iznad duge
    zasto ne mogu ja

    I ako srecne ptice lete
    iznad duge
    zar ne mogu ja
    😉 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 22, 2013 | Odgovori

  102. Lud i divlji dan preda mnom..

    Vojim vas ljudovi di got da ste i što got da radite 🙂

    Komentar autora/ice rain | Travanj 23, 2013 | Odgovori

  103. dragi moji evo mi konačno ozdravili, još malkoc kašljucamo, ali smo zdravi!!!!!

    sada mogu opušteno dalje………….

    Komentar autora/ice elina | Travanj 23, 2013 | Odgovori

  104. i moj dan je obećavajući…
    okrećem novu stranicu. predala zahtijev za poticaje na zavodu da pokrenem svoj posao.
    znam da je veliki rizik. vjerujte da u to ulazim široko otvorenih očiju. i srca.
    više nema zezanja.
    već odavno to želim. biti samostalna na tom nivou. tražim posao u mojim godinama, i iako vi svi znate da sam ja samo razdragano dijete unutar ovog tijela, papiri govore o brojevima. a onda je tu statistika koja me svrstava u prekobrojne.
    e pa neću biti prekobrojna!
    današnji dan je pun mirisa i boja.
    kupila sam si par novih biljčica za terasu. viseće jagode!!!!!
    tamjan protiv buba, i paradajz!
    looooooool! moja terasa će izgledati ludo!
    mogla bi ja naći mjesta u vrtu za paradajz, ali tamo bi bio više izložen nametnicima, a ovdje ću ga svako jutro maziti i paziti i tepati mu i tamjan će tjerati bubice od njega!
    wow! jesti ću svoj paradajz!
    a imati će se i gdje penjati!
    uglavnom, via pozitiva za mene danas!
    i eto nam Elina javi da se B oporavlja! ma sve bolje i bolje!
    puse i zagrljaji moji najdraži!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 23, 2013 | Odgovori

  105. A ja se danas osećam tako lenjo, samo bih se opružio na suncu kao kakav mačak…..le…prrrrrrrrrr 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 23, 2013 | Odgovori

  106. Ja danas plesala, plesala, ručala, zadrijemala i onda još malo plesala.. sad večera i idem spavat.
    Savršen dan 🙂

    Elina, baš mi je drago da je B dobro, neka tako i ostane 🙂

    Morglane: pa sunčaj se 🙂

    Dona, držim palčeve 🙂

    Ostali: di ste?

    Komentar autora/ice rain | Travanj 23, 2013 | Odgovori

  107. ok. kako ostati ravnodušna na sve ovo????
    plavo, plavo, plavo nebo! sunce visoko i snažno. ne onako bolešljivo kao prije još par dana. toplinu udišem i izdišem.
    vani zeleno! zvukovi se drugačije prenose. mirisi su jači. vraćena u život!
    istina, malo sam sad izgubila kontinuitet meditacije. one klasične. moram to popraviti. sad mi osobito treba uravnoteženost i snaga.
    ali vraćam se u život polako i sigurno.
    a sad idem mijenjati svijet. naravno počinjem od svog ćoška! hihihihihi!
    a moj ćošak će utjecati na ostatak.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 24, 2013 | Odgovori

  108. Hahahaha, Dona, zvučiš kao ja kad padne prvi snjeg :-))))

    Komentar autora/ice rain | Travanj 24, 2013 | Odgovori

  109. Odgovori na pitanja o našoj prošlosti a ujedno i prošlosti ove Planete, upisani su u našoj budućnosti
    ..kod koji otključava sva vrata..
    a mi smo oni – koji nosimo spoznaju o kraju Svijeta..o početku Raja, o istini Svemira, o čistoći Ljubavi..
    – glasnici –
    a samo smo odjek onoga što smo nekada bili, onoga što ćemo postati.

    Vraćamo se kući.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 24, 2013 | Odgovori

  110. Umorna i bolesna.. još je svježe ali počelo je ljeto. Budi me mučnina u želucu, glavobolja i grebanje u grlu. Susjed puši neki odvratni duhan i to radi od ranih jutarnjih sati: 5, 6 ili 7 i tako po kojih sat, dva ili više, ja se gušim u dimu.

    Ljeto, donosi samo patnju.

    Komentar autora/ice rain | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  111. i ja bolesna od jučer…….visoka temperatura, grlo me boli, jedva gutam
    sada kada sam odradila B, zna svemir da ja mogu biti bolesna…
    ipak ima nekog reda
    mada neznam, baš me slomilo
    valjda umor, briga, nervoza…………
    vani vruće, a meni zima

    Komentar autora/ice elina | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  112. Hehehe, Elina i mene trese groznica, ruke mi ledene, sva sam smušena. Probala sam otspavat malo, da nadoknadim, al čim sam zadrjemala opet me dim od cigarete počeo gušit, pa se malo pokrila preko glave, kontam, proć će i prošlo je, i opet sva u nevjerici zadišem, opustim se, kad, jedan telefon, drugi telefon, pa maca bi se igrala, pa se dere… Još mi se moji starci najave za posjetu sutra…. koji dan… uf.. Al briga me, neću čistit i neću niš posebno kuhat! Ovo ljeto si neću dat sto stvari u zadatak, nego ću se maziti i paziti i sama sebe tetošiti. Tako sam si iscjedila narandžu i pojela malo goji jagoda i sad papam fini kruhek kaj sam ga juče spekla i konopljino ulje (od industrijske konoplje, na žalost) a poslje ću se istezat i izmasirat si vrat i glavu. Doduše morala sam popit i tabletu za glavu…

    Uglavnom, ljetoljupci, apel 🙂 Zimoljupci smo poklekli i trebamo infuziju energije.. 😉

    Komentar autora/ice rain | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  113. baš tako rain, ruke ledene, i trese groznica…….
    kako smo rekle, polako dan, po dan…….
    sad bi ti slala energiju za sutra, ali………….
    ljetoljupci pomagajte

    Komentar autora/ice elina | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  114. Imam ideju, otvorite zamrzivače i frižidere da ohladite stanove, 😉 Možda tuš hladnjikavom vodom ili veliki ventilator, jer klima nije baš zdrava. Malo je glupo ali zamračene prostorije su uvek svežije, jedino što će unutra biti polutama. Ledeni čaj??? Uf.. ne mogu više da izmišljam 😦
    Zadnje je ostao da u meditaciji zamišljam ledeni zrak koji putuje ka vama, i da u pomoć dozovem Snow Queen.

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 25, 2013 | Odgovori

    • Ah još jedne stvari sam se setio Indijanski ritual za dozivanje kiše, mada moja mama nekad samo digne ruke ka nebu kada je baš puno vrućina leti i kaže ” Duni vetre” i obično malo posle počne da duva vetar.
      Kakva si ti veštica ako ne možeš da napraviš jednu običnu, malu kišicu – rain? 😛

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  115. ajajajajajaj! jadničice moje! vrlo bi vam rado dala moje poletnosti i doooobrog osjećaja! pošaljem vam paketiće! sa srčekom!
    ja jurišam, gubim se u vlastitom gradu! hehehehehehe! izgradili hrpu novih naselja kućica u dijelu grada gdje sam jutros bila, pa sve slijepe! nema veze, vozila sam se biciklom u krug!
    istina boli me glava, ali ništa strašno.
    znate da noćas počinje zamračenje mjeseca? bit će to lijepo pogledati.
    drago mi je da se Čuvar uspjela dohvatiti kompa. uvijek me pogodi ravno u onu točku u srcu za koju zaboravim da postoji.
    vrijeme je da punim baterije! 🙂
    a sada natrag na posao. nevjerojatno koliko sam sposobna napraviti nereda, obzirom da stanujem sama…. uvijek me to zaprepasti!
    al dobro…
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  116. Joj Morglane, zlato moje, ma nije još vrućina (šta će tek bit kad bude vrućina..) još je relativno fino i hladnjikavo, mene muči susjed pušač a od nenaspavanosti me trese groznica, tako da mi paše sve toplo.

    Komentar autora/ice rain | Travanj 25, 2013 | Odgovori

    • Onda susjednu zamuti čorbu hi hi hi 3:) ćir-bu ćiri-ba Tandara madnara broć i zeca će pojesti noć.

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 25, 2013 | Odgovori

  117. 00:15

    Iza mene borba, u meni isto, tek me netom okrzla..znaš Rain ono što sam ti napisala jučer na mejl..kako “vidim” ženu koja to nije..
    imala sam i sama susret s jednom takvom predvečer..pustila sam je da govori i nisam je pitala čemu sve te riječi a izbjegava me pogledat u oči..jer zna ako me pogleda da gubi..onda smo imale predah od silne priče, jer sam ja kao morala nešto negdje, a zapravo sam joj na fin način dala vremena da se sagleda..al ona naravno nije, nego mi šalje neku uznemirujuću poruku a njome želi uznemiriti mene..zovem je i pitam savršeno mirnim i tihim glasom, zašto mi šalješ poruke uznemirujućeg sadržaja i što misliš s time postići..ona šuti, ja joj govorim dalje, poznajem mnoge dvolične ljude u ovom djelu grada, al ti si kraljica, pa te molim radi tvoga dobra da me više ne zoveš i ne šalješ mi poruke..a ona da se osjeća izmaltretirano, a ja lijepo i odmjereno – čuj, poslje jebanja nema kajanja i ne vidim je..al joj “vidim” zbunjenost na licu, trenutak poraza, spoznaju izgubljenosti, očaj, nemoć..
    a uložila sam maksimalnu koncentraciju da budem hladna, učinkovita i nenadjebiva..jer scenarij cijele priče je prilično dug i uključene su mnoge osobe..a zapravo samo jedna do koje mi je izrazito stalo..

    Ali i Matea još osjećam..

    Inače lijepi pozdrav svima, falili ste mi u pisanoj razmjeni života i svima želim lijepu i mirnu laku noć.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 25, 2013 | Odgovori

    • I mi tebi, senovita putnice
      cmokić 😉

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 26, 2013 | Odgovori

      • Hvala ti, najdraži šumski gospodaru!
        Neopisiv je osjećaj živjeti sa spoznajom da nisi sam i da uvijek postoji netko tko čuje tvoje korake i dok stojiš, tko uvijek razumije tvoje misli kao svoje vlastite..tko u svojem srcu uvijek ima taman dovoljno ljubavi da zakrili cijeli Svijet..bez obzira na tamu i mrak da uvijek iz sebe širi Svjetlo.

        Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 26, 2013

  118. Trovanje duhanom i nedostatak spavanja, dan 2. :-/

    Komentar autora/ice rain | Travanj 26, 2013 | Odgovori

  119. bolesna i dalje, ajme preznojavanje cijelu noć…….
    ali imala sam tako lijepu, nećete vjerovati, ovako bolesna, klasičnu meditaciju, tokom koje sam uživala
    baš sam se opustila, i polako, udah, izdah, udah, izdah……
    pa kako si ti čuvarice napisala, udahnite ljubav, izdahnite ljubav, tako sam radila, i odjednom kao dva polumjeseca, s lijeve i desne strane krenu, i stope se u veliki bijeli, pahuljasti krug, i odlaze. Sa svakim uzdisajom se stvarao taj krug, oblačak, a sa izdisajom odlazio.
    Bila sam tako mirna i sretna, puna ljubavi

    pusa dragi moj

    Komentar autora/ice elina | Travanj 26, 2013 | Odgovori

  120. I tako sam umorno tumarala cjeli dopoldan, skupila snagu i usisala, oprala tla i obrisala prašinu. Ispekla kolač. A onda, prije neg su me posjetili moji biološki roditelji, oko 3 popodne, posjetial me moja prava mama: Wind. Zapuhala i zapjevala mi na zvončiće na balkonu, ratjerala otrovne dimove i očistila mi zrak. Vani sve utihnulo, a ona je puhala i puhala, tad sam prilegla i odspavala nekig 10 minuta, ali tako divnih i ljekovitih (zanimljivo je bilo, da je tih 10 minuta dok sam spavala puhalo kao ludo između otvorenih balkonskih vrata i ispod ulaznih i čula sam kako huči vjetar po stubištu i kako me i toj našoj zamaknutoj i zatvorenoj spavaćoj, miluje po licu, a zvončići su bili tiho. E, pa ako to nije čudo i dokaz kako me moja mama voli i mazi, onda ne znam šta je.

    Ostatak dana prošao super, moji bili nisu puno gnjavili, brzo ošli pa sam išla na dramsku, vratila se, pripremila stvari za sutra: sajam i prvi puta ću prorokovati iz runa.
    A, i tu se desila jedna zanimljivost, naime u knjizi koju sam konzultirala piše da treba pustit si malo krvi i pomazat po runama, ali mi se to činilo malo to much, pa sam rekla, ak bogovi žele krv, me bude maca ogrebala ili ću se već nekako drugačije porezati i to se i desilo i to u tri navrata: najprije me maca ogrebala, pa sam se ubola na iglu i na kraju porezala na krhotinu od stakla (ni jedno nije bilo veliko ili strašno nego tek po par kapljica), toliko, da je po protokolu 😉

    Uglavnom, mama i dalje puše, a ja sam sva blažena 🙂

    Volim vas, jako 🙂

    Komentar autora/ice rain | Travanj 26, 2013 | Odgovori

  121. 00:03

    Predivna pjesma za laku noć..

    Maya Sar “Korake ti znam”…

    Korake ti znam
    Kao bez glave sad zuris
    Kuda, ne pitam
    Jer ako pitam, ti sutis

    I sve se teze rastajem
    Od tebe i tvog tijela
    I sve te manje poznajem
    A nisam tako htjela

    K’o da kradem te
    Od svih, samo za sebe
    Nek’ te ostave
    Nek’ mi ne diraju tebe

    I krv i dusu otrujem
    Najgore kad te ranim
    I opet sve to prezirem
    Dok se pred tobom branim

    Nemoj mi kvariti dan
    Nikad mi nije bilo teze
    Ti nisi zivio sam
    U zlatu paukove mreze, kao ja
    Zivot za tebe me veze
    Da l’ ce ikad lakse sve biti
    Il’ teze…

    Kad jednom cijeli zivot nas
    Mirno na kocku stavis
    K’o da nismo nikad rekli mi
    Dok nas smrt ne rastavi

    Nemoj mi kvariti dan
    Nikad mi nije bilo teze
    Ti nisi zivio sam
    U zlatu paukove mreze
    Kao ja…
    Kao ja…

    Korake ti znam…

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 27, 2013 | Odgovori

    • 00:20
      Laku noć Čuvarice :-*

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 27, 2013 | Odgovori

  122. 00:24

    Čovik iz mista mojih predaka..

    Slavko Govorčin “SUŠNA ZIKVA NA ŠKOLJU”

    O more, mati!
    Plač diteta čuj na školju
    A draga ozvanja i glas nosi svitun
    Tiho, neka spi
    Sanjan, ča li?

    Oli me gorčina slutnje mori?
    Al’ ja san živ, s mrtvima živ
    Oli mrtve lažimi dojin?
    Ja san živ s mrtvima živ.

    Oli mrtav mrtvimi molitvu kajanja pojin?
    Dah moj stine i pokrop ćutin in zvun
    A školj provuna na vetar zove
    I ruke umorne kapi stišću u kamiku
    I u kamika kamiku grih išću
    I moje oči išću, išću
    Plač diteta na školju.

    O more, mati!
    Plač diteta čuj na školju
    A draga ozvanja i glas nosi svitun
    Tiho, neka spi
    Sanjan, ča li?

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 27, 2013 | Odgovori

  123. Ljdovi moji prekrasni, kako je juče bilo fantastično, ma prefantastično… da ni sad još ne vjerujem, da je stvarno bilo ili mi se samo snilo 😉

    Ovako: zamislite, da je naš blog oživio, da smo se našli na sajmu i da svak nudi ono što mu je svemir podario (vidovitost, sposobnost lječenja, glazbu, prirodne proizvode itd.) i da sve to više izmjenjujemo nego što kupujemo. E, tako je bilo juče.

    U početku sam još bila pomalo zadržana, al kad sam skapirala da ljudi kuže, kad kažeš: energija,astral projecting, svemir, univerzalna ljubav, vizija, meditacija.. Oh, koja divota! Otvoreno i bez skrivanja pričati sa ljudima koje sam tek srela o 80% svojeg života, a o kojem ne pričam ni sa najbližom rodbinom i prijateljima. Izmjenjivati iskistva, predivno.. savršeno, ma… nema rječi za opisat..

    Okusila sam svašta, od aromaterapije, numerologije, tarota, kolačića sa konopljinim sjemnkama, zvučne masaže gongovima i tibetanskim zdjelama, cjelo predavanje o lucidnom sanjanju, meditaciju uz šamanske bubnjeve, sjednje u teepe-ju (indijanski šator) oko vatre.

    Upoznala ženu koja je udata za Navajo indijanca i njenog sinčića: Kvana i koja nas je pozvala da ih posjetimo jednom (muž nije bio s njom) i još gomilu prekrasnih ljudi…

    Da uopće ne spominjem, da sam prodala 5 runskih privjesaka (s 4 sam vratila 20 eura uloga) i tri privjeska zamjenila za jedne naušnice od oniksa, za eterično ulje i za prirodni sapun.

    Uz to su me pitali bi li ponudila kakve radionice za čak dva centra za duhovnu rast i ponudila sam im moje sramske s meditacijama, tako da su otvorne i nove mogućnosti.

    Uz to ne moram ni naglašavati, da su ljudi bili oduševljnei ponudom čitanja iz runa i.. naravno, da su rune (odnosno bogovi) točno pokazivali za svaku osobu. Ja sam se samo opustila i prepustila i čitala što je ”pisalo” na bačenim kockicama.

    Ne mogu se dovoljno nahvalit svemiru za sve te prekrasne darove… i sad su mi oči pune suza od ganutosti i sva sam raznjžena… Kako je bilo divno… prekrasno, savršeno… Ahhhhhh 🙂

    Šaljem vam tu energiju i taj osjećaj… tako bi vas dovela sve na nešto takvo, ah, da samo znate. Ali i hoću, hoću, jednom ćemo se svi skupit i bit će nam savršeno… 🙂

    Komentar autora/ice rain | Travanj 28, 2013 | Odgovori

    • Ne znam stvarno šta da ti kažem koliko sam oduševljen što ti se sve to desilo i što si konačno našla ono što si tražila, samo se osećam zahvalno da je neko od nas sretan.
      NAMASTE 🙂

      Komentar autora/ice Morglan | Travanj 28, 2013 | Odgovori

      • 😀

        Komentar autora/ice rain | Travanj 28, 2013

    • To je to! Samo tako napred!

      Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 28, 2013 | Odgovori

  124. happy!!! 🙂
    dobili smo tu energiju! sve je ok!
    i kao što kaže Morglan, NAMASTE!

    Komentar autora/ice donadon | Travanj 28, 2013 | Odgovori

    • 😀

      Komentar autora/ice rain | Travanj 28, 2013 | Odgovori

  125. Što da velim? Super! Već dugo planiram otići na nekakav sajam ezoterije, pa nikad, Još kad si dio tog sajma savršeno! Rain otvoriš mi rune na meil?
    Pusa!

    Komentar autora/ice lila 13-7- 19 | Travanj 28, 2013 | Odgovori

    • Inače kod mene je prošla parada i period prepun kojekakvih događaja. Jučer se kod nas okupilo tridesetak ljudi, Ipak dan je prošao jako lijepo i opušteno, bez obzira na gužvu. Svi su se nudili za pomoć: kod rezanja mesa i kolača, slaganja salate…stola…imala sam vremena sjedit s njima…saznala i neke korisne informacije,
      Kako me bilo krenulo najprije se malo inficirao prst od one špranje, zatim sam pokupila virozu, temperatura…sve se smirilo na dva tri dana onda upala – još sam na antibioticima. Kakva me groznica tresla da nisam primjetila da je došla toplina i lijepo vrijeme, nego tek nekidan. Izgleda da sam sad negdje između vas, više mi nisu drage zime, ali ni ljeta sa preko 30C, već ovako od 20 do 25 C je super. Možda da preselim u Kaliforniu ili na sjeverni otok Novog Zelanda gdje je vječno proljeće.
      Jednom sam slušala jednog bioenergetičara iz Slovenije (ne sjećam se imena) koji je rekao kako mi bio trebamo redovito ispražnjavati energiju iz sebe jer u protivnom dolazi do “samosagorijevanja” ili ovako do upalnih procesa, možda čovjek ima pravo.

      Komentar autora/ice lila 13-7- 19 | Travanj 28, 2013 | Odgovori

    • Hoću draga, budem sutra, ne smije se po noći 🙂

      Komentar autora/ice rain | Travanj 28, 2013 | Odgovori

      • … pogledat ti u rune (htjela sam dat komentar pod gornji post, pa izgleda pomješala).

        Komentar autora/ice rain | Travanj 28, 2013

  126. Čitam vas tako sad pred spavanje i mislim se kako ste mi svi veseli ii baš mi je drago 🙂
    Meni ove vrućine isto postaju nesnosne jer su prenagle i moje telo ne može da se prilagodi tako brzo a inače u kući najbolje podnosim vrućinu, ali ovo je previše da za 4-5 dana poraste za 15 stepeni. Osećam se već kao da su one letnje žege a tek je april. Jedina dobra stvar je što su najvili da ovo leto ne bi trebalo da bude sparno kao prethodna i predviđaju za celo leto temperatutu negde oko 30 C°
    Rain nisam znao da noću ne valja da se gleda u karte ili to samo u rune? Pošto ja imam sijaset špilova raznoraznih karata a najzgodnije mi je da pogledam pred spavanje. Od drugarice koja je melez ciganka sam čuo ili naučio kako god da ne valja na crkveni praznik i u nedelju valjda kao da se gleda a najbolji dani su petak i subota za gatanje u karte i da posle ponoći isto kao ne bi trebalo da se gleda.
    Čuvar, čuvam te u mislima 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 28, 2013 | Odgovori

    • Hvala ti.

      Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 28, 2013 | Odgovori

  127. 01:12

    ..dio “Nostalgične” by TBF..

    “Zato letin visoko iznad napaćenog tla
    Daleko iznad poimanja dobra i zla
    Visoko gore, ka suncu, u nebesa
    (di se gužvaju poruke sms-sa)
    Iz ovog vrimena izlazin van
    I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
    U neki bolji dan, pun smija i vica
    Di su sritni ljudi i njihova dica
    I gledaju u sutra ozarena lica
    Puni nade, u tom svitu pravde
    Jednakosti, bratstva i slobode
    (u svit ljubavi me misli vode)
    I još uvik virujen da će na ovoj planeti
    Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
    Razum, ljubav i znanje izgradit će raj
    I znaj, neće bit ironije za kraj”

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  128. 09:15

    Dom od perja
    Tiho je..

    Posvuda ostaci –
    Čovjek je nekada živio ovdje
    Trag kraja
    Ćutim
    U utrobi razaranje
    sipa prema vani
    kreče se

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  129. 09:35

    Izranja(m)
    To je
    Vrijeme je
    Svemir je

    Oslobodio

    Vjetar

    Oteo ga iz dubine
    Neznanju

    Promjena je u zraku

    Ciklusi su podešeni toliko davno
    da se i Stvarateljima to vrijeme početka, već lagano, zatire u sjećanju

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  130. 09:40

    Dugo sam ovdje
    makar sam sam odabrao “zatočenje”
    na ovom po svemu predivnom mjestu
    a kako sada spoznajem i sa još divnijim Stvorenjima – jer divna Svjetlost iz njih blista.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  131. 09:45

    Nakon ovog (za mene) nema povratka
    Nema oblika, ciklusa
    Samo
    totalna raščlanjenost
    bez otiska

    čista energija/puls u mikrotisućinki sekunde/vezivno tkivo Svemira

    Bez sjećanja
    a sa znanjem o svemu

    Misao koja gori snagom, jačom od ijedne
    ikad
    zamišljene fuzije

    Ideja
    Moj je dom
    Mir koji me oblikovao
    San od perja

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  132. 09:50

    Ne žurim se
    ali vračam se.

    Otkad sam stigao
    Sve sam bliži kući.

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  133. rain, drago mi zbog tebe, baš si me razveselila, i dala nadu za bolje sutra
    i kod mene sparine, vručine, i već sada me jeza hvata od ljeta
    malko prizdravila,i krenulo na bolje, i u iščekivanju sam
    mlađoj sisterici je danas termin za roditi………

    Komentar autora/ice elina | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  134. Joj, kaj je takva vrućina kod vas?
    Kod nas je jš uvjek fino, temperature su tamo od 14 do 17, najviše 20 dnevne, a jutra i večeri te noću su još prilično hladni (baš onako kako treba biti..).

    U srcu ste mi svi do jednog :-*

    Komentar autora/ice rain | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  135. evo sada 13:30 i vani je 25
    i puše i sparina, a ja se ulovila uređenju balkona, kuham ručak, danas sam na neki pogon jurišni, ali mi teško ide
    gledam sada s balkona kamenjare, treba to sve prekopati, još štogod presaditi, e da mi je vremena 🙂

    Komentar autora/ice elina | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  136. Elina možda zato što sam ja u horoskopu bik, ali sve polako bez žurbe i sve ćeš stići. Ja sam se mnogo češće uvaljivao kad se razapnem na sve strane pa hoću sve što pre i na kraju ne uradim ništa jer sam započeo 4-5 projekata od kojih ni jedan ne mogu da završim. Svaki dan po malo i za tili čas će sve doći na svoje mesto. Važno je samo održavati kontinuitet, da nije jednog dana rad a posle 3 nerad 😉
    I meni malo smeta ova nagla vrućina, u ovo doba godine ne bi trebalo da ima više od nekih 25 C° kad samn ja bio mali do pola maja je bilo sveže a sad, ali vreme je lepo i samo tako letkam. A u trenutcima neizdživosti pozovite se na indigo moći pa prizovite vetar 😛 ha ha ha. I sad se sećam doninog komentara za indigo moći kako će kad se zaleti da isprevrće pola parkinga i uvek me nasmeje.
    Čuvar drago mi je da si se malo probudila, nekako si u senci i okružena senkama ali ništa sa čim ne možeš da se nosiš.
    Grupni zagrljaj 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  137. morglane 🙂

    Komentar autora/ice elina | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  138. Da se ne uplašite, neko vrijem neću bit u blizini interneta… kojih 5-6 dana…
    Zato vam želim ljepe praznike :-))

    Komentar autora/ice rain | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  139. rain pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

    Komentar autora/ice elina | Travanj 29, 2013 | Odgovori

  140. 12:08

    Oliver Dragojević “Još ovaj put”

    Jos ovaj put
    cu ti reci laku noc,
    jer s novim jutrom
    ni sam ne znam di cu poc’,
    al’ cu poc’.
    Jos ovu noc
    cu se molit za tebe
    jer novi dan
    sta dolazi
    ne donosi nam
    dobro vrime
    jer ja odlazim.

    Odlazim kroz sume sjevera
    tu dusa mi ne pripada
    moje note i moj svijet,
    nisu tu,
    u tvojim grudima,
    ne kuca srce ratnika,
    sta bi sve za ljubav da.

    Jos ovaj put
    cu se stisnit kraj tebe
    i cekat cu
    sunce da nas zagrije
    u zoru
    jer dugo vec te ne cutim kraj sebe
    i vrime je vec odavno
    da zavrsi
    ta storija o falsoj ljubavi

    Odlazim kroz sume sjevera
    tu dusa mi ne pripada..

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 30, 2013 | Odgovori

  141. 12:16

    Oliver i dalje ..”Tu non lloeres mi querida”

    Ti ne plači, dušo moja što je ovo zadnja noć
    Nek’ me tješi ruka tvoja ja u zoru moram poć
    Kad na nebu sunce sine i kad stanem ja pred zid
    Za slobodu ja ti ginem zato nemoj suze lit’

    Tu non llores mi querida
    Tu non llores por favor
    Eres alma de mi vida
    Eres todo mi amor

    Ti ne plači, dušo moja što je ovo zadnja noć
    Nek’ me tješi ruka tvoja ja u zoru moram poć
    I kad zadnje sunce grane kad procvijeta rumen cvijet
    Nek’ u grlu krik mi stane ja ne zalim sto cu mrijet

    I nek’ me vode, nek’ mi sude, kad sloboda moj je grijeh,
    Neki u duši spokoj bude kad na usni zamrije smijeh
    Nek’ me vode, nek’ svi vide da sloboda moj je san
    Moja dusa mirna ide k’o da nije zadnji dan

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 30, 2013 | Odgovori

  142. 12:28

    I dalje O.D. “Četiri stađuna”..

    S rukom za ruku su četri stađuna
    Moji se dani kroz vrime vuku
    S teplim i ladnim život se miša
    Žari me sunce, pere me kiša

    S rukom za ruku su četri stađuna
    Ča daje gazin, vrime mi biži
    Stađuni moji, još od početka
    Korak, po korak, kraju su bliži

    Stađuni, stađuni moji
    Di je sad ono proliće cvitno
    Stađuni, stađuni moji
    I lipo lito, vedro i sritno
    Dok jesen stare lišće na stazi
    Ruke mi stišću ozime mrazi
    Stađuni, stađuni moji
    Stađuni

    S rukom za ruku su četri stađuna
    Ko će izdurat, do kraja gazit
    Jedni će nestat ka da ji nima
    Na me će pazit još samo zima

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 30, 2013 | Odgovori

  143. 12:42

    A onda jedna naprosto predivna za kraj Oliver “Ti mi čitaš misli”

    Sve ove moje pjesme tvoje ime nose i samo ti mi čitaš misli
    Izgubljen bez tebe u ovom grubom svijetu budi tu i znaj mi misli
    Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ kad život traži da se da

    Krenut ćemo skupa nekim našim putem tvoje mjesto je uz mene
    I nestat ćemo tiho iz vidokruga ljudi ko da nikad nismo bili

    Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ ti me hrabriš
    I dok znam da si tu dok te gledam radosnu mogu dalje mogu sve
    Što život traži od mene

    Komentar autora/ice Čuvar | Travanj 30, 2013 | Odgovori

  144. Upravo smo se vratili iz Maksimira. Pojeli smo svatko i po porciju graha što se kod nas već tradicionalno besplatno dijeli na 1 maj, malo prošetali i obišli omiljeno jezero na kojem me dočekao labudan, kojem smo ponijeli malo kruha. Labudu je najbolje davati manje komadiće kruha koje on zatim namoči u vodi i omekšano pojede. U blizini se zatekao pisac Predrag Raos, kojeg inače volim gledati u TV emisijama jer ima dosta zanimljivu osobnost i voli provocirati javnost, mada se ne mogu pohvaliti da sam čitala njegove knjige, već duže samo namjeravam. Čitala sam neka djela njegova oca isto pisca Ivana Raosa. Uglavnom gospodin pisac je zatražio da mu damo malo kruha kako bi on nahranio labuda, ali mu je dao cijeli komad bez kidanja na manje komade, a zatim inzistirao da ga labud pojede do kraja. Kako se labudu više nije jelo onda su se malo “posvađali” labud je širom otvorenog kljuna puhao na njega i kljucao mu cipele i kad je vidio da se ovaj ne miče iz njegovog teritorija odlučio odustati i otplivati dalje jezerom. Gospodin koji je bio u društvu pisca je komentirao “kako divlji otjeraše pitomog”. Itekako je bio u pravu. Kad smo došli ovaj pametni labud je čistio granje iz djela jezera u kojem se nalazio, a potoci Maksimira su već puni plastičnih boca koje su bacili civilizirani ljudi. Kako se te boce više neće otkupljivati, sad će ih biti prepuna priroda, jer su ih do sad barem skupljali ljudi koje je natjerala nužda pa su skupljanjem odbačenih plastičnih boca i limenki zaradili koju kunu.
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 1, 2013 | Odgovori

  145. a volim vas 🙂
    danas sam malo tužnjikava

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 2, 2013 | Odgovori

  146. ovdje totalni muk
    hej di ste ljudi…………..????

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 4, 2013 | Odgovori

  147. hej!
    prekrasan tjedan iza mene.
    puna utisaka. još uvijek sam malo previše uzbuđena da bi sve mogla napisati nekim čitljivim redosljedom.
    ali eto, ostvarila sam prvi kontakt! pa drugi!
    nalazimo se! i svijet postaje podnošljivije mjesto za život.
    laku noć!
    umor me napokon hvata!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 4, 2013 | Odgovori

  148. Hej, hej hej evo mene. Raspoloženje na nivou, baterije pune vreme je lepo red kiše red sunca ali ptičice pevaju. Naišao sam na jedan zanimljiv citat koji sam prepisao iz neke knjige dok sam lista neku svoju svesku i ima veze sa temom zla o kojoj smo već pričali i znam da je kao tema zatvorena ali bilo mi je zanimljivo pa evo citata.
    “Zlo je definisano kao upotreba moći da bi se uništio duhovni razvoj drugih u cilju odbrane i očuvanja integriteta naše obolele ličnosti”
    A trenutno čitam jednu zanimljivu knjigicu od Pala Koelja, zove se Brida i pretpostavljam da bi bila jako zanimljiva našoj rain jer govori o devojci keltskog porekla koja traži sebe na putu duhovnog razvoja kroz učenje čarobnjaštva drevne tradicije meseca i sunca. A ta curka u knjizi takođe ima i neke kao vizije i sećanja na prošle živote i malo se to prepliće u knjizi. moja tetkica jedna je našla tu knjigu ali njoj je to jao zbunjujuće jer ne spada u domen literature koju ona obično čita pa kao da pročitam ja pa posle zajedno da analiziramo. Pzdrav za sad pa se čitamo 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 5, 2013 | Odgovori

  149. 16:40

    Gle!
    Pomoći ću ti da se sjetiš
    kako je to jednostavno voljeti i biti voljen,
    smijati se svemu,
    voljeti cijeli svijet,
    biti zadovoljan,
    živjeti život trenutkom
    a svaki trenutak proživjeti željom tisuću života
    ..
    sve što trebaš je,
    dati mi ruku i gledati me u oči!

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 5, 2013 | Odgovori

  150. 16:44

    Zbog tebe sjaj u mom oku.
    Ti si moj prekidač za snove.
    Sav moj Svijet.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 5, 2013 | Odgovori

  151. hej čuvar! jesi nas vidjela?
    trio fantastikus se našao!
    i bilo je fenomenalno. kao kad se napokon nađeš sa familijom. hmpf! ne “kao”!
    zaista je to bilo nešto najprirodnije što mi se dogodilo u životu.
    a od subote, nakon vrućih tjedan dana svaki dan oluje!
    svaka veličanstvenija od prijašnje.
    danas je trajala 4 sata!
    ali ništa zastrašujuće. barem ne meni…
    onako prekrasne munje! brundanje gromova! oblaci koji se kreću svjetlosnom brzinom… savršeno!
    onda sam sjela meditirati. u mraku osvjetljena samo munjama. kako regenerirajuće!
    a pred očima samo ogromna svjetlost. kao da meditiram pred suncem zaklopljenih očiju! preljeva se u mene.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 6, 2013 | Odgovori

    • 12:36

      Moj prekidač za snove.
      Sav moj Svijet.

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  152. 12:40

    ..kako pjeva barba Eros..

    “SE BASTASSE UNA BELLA CANZONE
    A FAR PIOVERE AMORE
    SI POTREBBE CANTARLA UN MILIONE
    UN MILIONE DI VOLTE
    BASTASSE GIÀ BASTASSE GIÀ
    NON CI VORREBBE POI TANTO A IMPARARE AD AMARE DI PIÙ…

    SE BASTASSE UNA VERA CANZONE
    PER CONVINCERE GLI ALTRI
    SI POTREBBE CANTARLA PIÙ FORTE
    VISTO CHE SONO IN TANTI
    FOSSE COSÌ FOSSE COSÌ
    NON SI DOVREBBE LOTTARE PER FARSI SENTIRE DI PIÙ…

    SE BASTASSE UNA BUONA CANZONE
    A FAR DARE UNA MANO
    SI POTREBBE TROVARLA NEL CUORE
    SENZA ANDARE LONTANO
    BASTASSE GIÀ BASTASSE GIÀ
    NON CI SAREBBE BISOGNO DI CHIEDERE LA CARITÀ…

    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    SONO ALLO SBANDO
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    NON HANNO AVUTO ANCORA NIENTE
    E SONO AI MARGINI DA SEMPRE
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    STANNO ASPETTANDO
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    RIMANGONO DEI SOGNATORI
    PER QUESTO SEMPRE PIÙ DA SOLI…

    SE BASTASSE UNA GRANDE CANZONE
    PER PARLARE DI PACE
    SI POTREBBE CHIAMARLA PER NOME
    AGGIUNGENDO UNA VOCE
    E UN’ALTRA POI, E UN’ALTRA POI
    FINCHE DIVENTA DI UN SOLO COLORE PIÙ VIVO CHE MAI…

    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    SONO ALLO SBANDO
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    HANNO PROVATO AD INVENTARE
    UNA CANZONE PER CAMBIARE
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    STANNO ASPETTANDO
    DEDICATO A TUTTI QUELLI CHE
    VENUTI SU CON TROPPO VENTO
    QUEL TEMPO GLI È RIMASTO DENTRO
    IN OGNI SENSO
    HANNO CREDUTO, CERCATO E VOLUTO CHE FOSSE COSÌ CHE FOSSE COSÌ…
    HANNO CREDUTO, CERCATO E VOLUTO CHE FOSSE COSÌ

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  153. 12:50

    ..prevod..

    Kad bi jedna pjesma bila dovoljna
    da učini da padne kiša ljubavi
    mogli bismo je pjevati milion
    milion puta
    da je dovoljna
    da je dovoljna
    ne bi nam trebalo mnogo da naučimo kako voljeti jače

    kad bi jedna istinita pjesma bila dovoljna
    da ubjedi druge ljude
    mogli bismo je pjevati glasnije
    kad je već više ljudi tu
    kada bi bilo tako, kada bi bilo tako
    ne bismo se morali boriti da nas čuju jače

    kad bi jedna dobra pjesma bila dovoljna
    da ubjedimo ljude da pomažu jedni drugima
    mogli bismo je naći u našim srcima
    a da ne odlazimo daleko
    kad bi bila dovoljna, kad bi bila dovoljna
    ne bi postojala potreba da molimo

    posvećena je svima onima koji
    odlaze s tračnica(života)
    posvećena je svima onima koji
    nisu imali ništa nikad
    i onima koji su uvijek bili zapostavljeni
    posvećena je svima onima koji
    čekaju
    posvećena je svima onima koji
    ostaju sanjari
    i onima koji postaju usamljeniji i usamljeniji

    kad bi velika pjesma bila dovoljna
    za pričanje o miru
    zvali bismo je imenom
    dodavajući joj glas
    i još jednom i još jednoj
    sve dok se ne pretvori u jednu boju životopisniju no ikada

    posvećena je svima onima koji
    odlaze s tračnica(života)
    posvećena je svima onima koji
    koji su pokušali da izmisle
    pjesmu koja bi promjenila stvari
    posvećena je svima onima koji
    čekaju

    posvećena je svima onima..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

    • Barba Eros je često u dubinama indigo boje

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  154. “A ono što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima, a u životu smatra ludošću. I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu.”
    “Moj život je bio tegoban, bio je pun lutanja i nesreća, vodio je u odricanje i poricanje, bio je zagorčan žuči čitavog čovječanstva.”
    Hermann Hesse: “Stepski vuk”

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

    • 21:52

      ..meni jedan od dražih iz “Stepskog”:

      “…Umjesto da svoj svijet suzujes,svoju dusu pojednostavnis,morat ces u svoju bolno prosirenu dusu primiti sve vise Svijeta,naposljetku i cijeli Svijet,da bi mozda jednom stigao do kraja,do mira.Taj je put presao Buda,presao ga je svaki veliki covjek,jedan svjesno-drugi nesvjesno,ukoliko mu se posrecio smioni cin.Svako rodjenje znaci rastanak od svemira,znaci postavljanje granica,razdvajanje od Boga,mukotrpno radjanje novoga.Povratak u Svemir,dokidanje mukotrpne individuacije,obogotvorenje,medjutim,znaci toliko prosiriti svoju dusu da ona iznova
      moze obuhvatiti Svemir.”

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  155. dragi moji, postala sam tetaaaaaaaaaaaaa!!!!!!
    danas oko 11 ujutro rodio se veliki dečko

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  156. jeeeee! dobro nam došao veliki dečko!
    seka ok?
    šta kaže B na prinovu? sad će on biti glavni i veliki! hihihihihi!
    ima da ga sluša mali, veliki dečko!
    Lila, Hessea sam gutala u ogromnim količinama. baš bi mogla ponovo… dobro da si me sjetila. a sad idem slušati barbu Erosa!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  157. 21:57

    ..iz “Alkemičara”..

    “Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada…I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj…i samo postoji taj trenutak..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  158. 22:02

    Ayn Rand, Himna:

    “Ja jesam. Ja mislim. Ja hoću.

    Moje ruke… Moj duh… Moje nebo… Moja šuma… Ova

    moja zemlja…

    Šta još trebam reći? Ovo su riječi. Ovo je odgovor.

    Stojim ovdje na vrhu planine. Podižem glavu i širim ruke. Upravo ovo, moje tijelo i moj duh, ovo je kraj potrage. Htio sam otkriti smisao stvari. Ja jesam smisao. Htio sam naći dokaz postojanja. Ali ne treba mi dokaz postojanja i ne treba mi riječ koja potvrđuje moje postojanje. Ja jesam dokaz i potvrda.

    Moje oči su te koje gledaju, i njihovo gledanje daje ljepotu ovoj zemlji. Moje uši su te koje slušaju, i njihovo slušanje pjeva pjesmu svijetu. Moj um je taj koji misli, i njegov sud je jedini svjetionik koji označava istinu. Moja volja je ta koja bira, i njen izbor je za mene jedini edikt koji moram poštovati.

    Date su mi mnoge riječi, i neke su mudre, i neke su lažne, ali samo dvije su svete: “Ja hoću!”

    Kojim god putem da krenem, u sebi nalazim zvijezdu vodilju; zvijezdu vodilju i miljokaz koji pokazuje put. A pokazuju u samo jednom smjeru. Ka meni.

    Ne znam je li ova zemlja na kojoj stojim centar svemira ili zrnce prašine izgubljeno u vječnosti. Ne znam i ne tiče me se. Jer znam kakva je sreća moguća ovdje ne zemlji. I moja sreća ne treba nikakav viši cilj da je opravda, niti je sredstvo za kakav cilj. Ona je svoj cilj. Ona je svoja svrha.

    A nisam ni ja sredstvo za neki cilj kome drugi strijeme. Ja nisam njihov alat. Ja nisam sluga njihovih potreba. Ja nisam zavoj za njihove rane. Ja nisam žrtva za nihove oltare.

    Ja sam čovjek. Ovo čudo koje jesam je moje i samo moje, moje da ga čuvam, moje da ga koristim, i da klečim pred njim!

    Svoja blaga niti dajem niti dijelim. Bogatstvo mog duha se ne može pretočiti u bakrenjake i dati za milodar siromašnima duhom. Ja čuvam svoja blaga: svoju misao, svoju volju, svoju slobodu. A sloboda je najvrijednija od svih njih.

    Svojoj braći niti dugujem, niti su mi dužni. Ne tražim da itko živi za mene, niti ja živim za druge. Ne žudim za tuđom dušom, niti hoću da moja duša bude predmet žudnje.

    Svojoj braći nisam niti prijatelj niti neprijatelj, već tačno ono što svaki od njih ponaosob zaslužuje. A ako hoće moju ljubav, nju valja zaslužiti još nečim osim samim rođenjem. Ja je ne dijelim bez smisla, kao nekom slučajnom prolazniku koji bi htio da je ima za sebe. Ljude poštujem svojom ljubavi. Ali poštovanje je nešto što se zaslužuje.

    I među ljudima izabiram prijatelje, ali neću gospodare niti robove. I biraću samo one koji mi se sviđaju, i njih ću voljeti i poštovati, ali niti ću im naređivati niti im se pokoravati. Držaćemo se za ruke kad hoćemo, hodaćemo sami kad hoćemo. Jer u svom malom hramu duha, svaki je čovjek sam. I svaki čovjek ima da održava svoj hram čistim i neokrnjenim. Neka i poseže za tuđom rukom ako tako želi, ali samo s vanjske strane svog svetog praga.

    Jer riječ “Mi” više se ne smije spominjati, osim ako jedan tako odluči i osim kao primisao. Ta se riječ više nikad ne smije staviti na prvo mjesto u ljudskoj duši, da ne bi postala demon, i korijen svih zala na zemlji, i izgovor za mučenje čovjeka čovjekom, i neizmjerna laž.

    Riječ “Mi” prelijeva se preko ljudi kao kreč, i zgušnjava i otvrdnjava i pretvara u kamen, uništava sve pod sobom, i ono što je bijelo i ono što je crno – jednako biva izgubljeno u sveopštem sivilu. Jer tom riječi uskraćeni kradu vrline od dobrih, slabi kradu snagu od snažnih, a lude mudrost od mudraca.

    Šta je moja radost, ako svi, čak i nečisti, imaju pristup k njoj? Šta je moja mudrost, ako čak i lude mogu da mi naređuju? Šta je moja sloboda, ako su sva bića moji gospodari, čak i šeprtlje i nemoćni? I šta je moj život, ako se samo klanjam, slažem i slušam?

    Ali raskrstio sam s ovom pokvarenom vjerom.

    Raskrstio sam sa čudovištem “Mi”, ovom riječi slugu, pljačkanja, lažnosti i srama.

    Ugledao sam božje lice, i ovog boga uzdižem nad zemljom, ovog boga koga ljudi od pamtivijeka traže – boga radosti, mira i ponosa.

    Taj bog, samo je jedna riječ:

    “Ja.”

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 7, 2013 | Odgovori

  159. seka je ok, morala na carski, ali sve je prošlo suuuuuper
    B pita da koliko je beba velika, dal ko stolac ili stol???? 🙂
    on bi več u igru…….

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 8, 2013 | Odgovori

  160. moram lila ovo podjeliti s drugima….
    znaći kako kaže lila: lijepo je imati vas!

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 9, 2013 | Odgovori

  161. naravno, kad smo savršeni! hihihihihi!
    imala bi puno toga pametnog za reći, ali oči mi se zatvaraju i moram ići piti kavu!
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 9, 2013 | Odgovori

  162. Ono, kad nemaš vremena za visit na kompu, jer se stalno nešto događa… savršeno 🙂

    Čestitke elina i puno pusa i pozdrava svima 🙂

    Komentar autora/ice rain | Svibanj 9, 2013 | Odgovori


  163. Morglan, sve najljepše za rođendan!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 10, 2013 | Odgovori

  164. sretna rođendan Morglane 🙂

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 10, 2013 | Odgovori

  165. sretan rođendan gospodaru šume! 😀
    neka ti drveće pjeva!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 10, 2013 | Odgovori

  166. Znakovi duhovnog buđenja
    U današnje vrijeme sve više ljudi se duhovno „budi“. Buđenje se može dogoditi naglo, a može se i ušuljati postepeno. Čini se da je jedan od glavnih okidača prestanak truda i borbe, takozvano prepuštanje, predaja. Na primjer, odustajanje od pokušavanja da budemo bolji, pokušaja kontroliranja sebe, drugih ili događaja, pokušaja da se riješimo ega, traženja prosvjetljenja, traženja odgovora, traženja nekog uspjeha ili ispunjenja.

    Na neki način, radi se o pomirenju sa životom i sobom, prihvaćanju, prestanku željenja nečega što nije sada i ovdje. To je jedan od životnih paradoksa. Upravo nas odustajanje od potrebe za promjenom – mijenja.

    „Prvi mir, koji je najvažniji, je onaj koji dolazi u dušu čovjeka kad shvati svoju vezu, svoje jedinstvo s univerzumom i svim njegovim moćima, i kad shvati da se u središtu univerzuma nalazi Veliki Duh i da je to središte svugdje, da se nalazi u svakom od nas.“ ~Crni Los, Oglala Sioux
    Neki od znakova buđenja

    Prepoznajete kako funkcionira ljudski um, način na koji se „veže“ i projicira unutarnja stanja i vjerovanja na vanjske situacije, osobe, stvari… kako stvara iluziju stvarnosti koju onda živite kao svoju stvarnost. Prepoznajete njegovu igru i niste više identificirani s njom, možete vidjeti „iza“ te prividne stvarnosti.
    Vidite da je izvor svega što osjećate i doživljavate unutar vas, prestajete okrivljavati bilo što i bilo koga drugoga za to što osjećate i doživljavate.

    Vidite da je sve upravo onako kako treba biti. Nema grešaka u svemiru.

    Živite više u sadašnjem trenutku. Ne žalite za prošlošću i ne bojite se budućnosti. Ne čekate da prođe ovo ili ono kako biste napokon mogli živjeti ili činiti nešto što vam je važno.
    Ne osuđujete ni sebe ni druge, ni ljude ni djela. Prihvaćate život onakav kakav jest, stvari onako kako dolaze.

    Samim tim, nemate potrebu mijenjati svijet, mijenjati sebe ili druge. Možete biti aktivni u mijenjanju svijeta, ali vaša akcija dolazi od inspiracije i ljubavi, a ne iz straha i potrebe.

    Ne odlučujete iz uma, nego slušate osjećaj. Iz trenutka u trenutak osjećaj vas vodi u akcije koje su vaš posao. To je put srca, put vaše duše. Ne živite po šabloni koja vam je nametana kroz društvene norme, već živite svoj vlastiti život.

    Vaše djelovanje je lako i bez napora, jer radite samo ono za što imate inspiraciju. Više se ne prisiljavate na ništa, jer znate da je upravo vaša inspiracija poruka vašeg unutarnjeg vodstva. Tako ostajete na svom najuzvišenijem putu i tako ste „usklađeni sa životom“.
    Kako svoj ego i sve dijelove sebe sve dublje prihvaćate, tako se unutarnja transformacija događa sama od sebe i ego obrasci, psihički obrasci, se vremenom čiste bez puno truda s vaše strane. Život vam donosi situacije, prilike, učitelje koji vam u tome savršeno asistiraju.

    Sve što vam se događa pratite više kao promatrač, bez potrebe za kontrolom. Doživljavate stvari svjesno i nepristrano, bez „uzimanja strane“ ili označavanja nečega kao „dobrog“ ili „lošeg“. To ne znači da ste distancirani i da vas nije briga, upravo suprotno, tada djelujete iz mjesta bezuvjetne ljubavi i suosjećanja, jer niste izgubljeni u emocijama i osobnoj nesigurnosti i osuđivanju.

    Ne „trčite“ za lijepim osjećajima i lagodnim stanjima. Život vam, kao i svima drugima, donosi i lakše i teže trenutke, a vi ih prihvaćate i znate da svaka situacija i svako stanje kroz koje prolazite nose u sebi dar.
    Potreba za kontrolom sve više nestaje, a zamjenjuje ju povjerenje u životnu inteligenciju… u savršenstvo i sklad sveukupnog postojanja. Vidite sklad i smisao u svemu, a kad ne vidite imate povjerenja da ćete uvidjeti to što trebate uvidjeti upravo kada dođe vrijeme za to.
    S obzirom da ste u sebi pronašli sigurnost i ljubav, puno više i lakše dajete od sebe drugima, bez ikakvih povratnih očekivanja od njih. Dajete im slobodu da budu to što jesu.
    U ovakva stanja možemo ulaziti i izlaziti, a kada jednom dovoljno duboko „uđemo“ i probudimo se, više ništa nije isto. Ili, da ponovim riječi mnogih, „Sve je isto, a sve je drugačije“.

    Romana Đekić, konzultantica svjesnog življenja, mentorica Tri principa

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

  167. He, he hvala na čestitkama PUNO…PUNO…PUNO hvala 🙂
    Ja nemam baš puno vremena da piskaram ovde sam u jednom kampu rekreativnog tipa domaće radinosti, tako pravimo nešto svašta imamo ogradu od bodljikave žice okolo i čuvare sa psima da nas čuvaju i električni napon groz ogradu da ne ulaze komarci jer nam ometaju proizvodnju svojim zujanjem. Hahahahhhahaaa…. 😛

    Malo se zekim, moj morbidni smisao za humor koji ne nailazi uvek na razumevanje ali rain i njena stena razumeju i smiju se. Fino je ovde malo radimo malo se zabavljamo, sve mi je novo i nepoznato pa sam kao psić koji bi sad sve da onjuši mada mi se domačica brine da me zapostavlja ali samo zato što misli da mora celi dan da igra oko mene. Dobro kužim ja sam malo povučen i tih kad kad pa joj se čini da se dosađujem ali zaista je sve superiška. Zaista se sada oseća sve ono što pišemo ovde “I love you guys” i da smo zvezdana familija braća i sestre, dok je samo bilo ovde na forumu pa mi je i bio nekad onak HMPF…..pa da li je baš tako ak bi se našli hm…… ali je, JE… čak i bolje zaista jesmo sa zvezdica i zvezdana familija funkcioniramo kao da se oduvek znamo bez ustezanja ili lažne kurtoazije. Dona je bila kao najbolja teta koju bi iko mogao poželeti a rain i njen dragi su mi kao brat i sestra koje do sad nisam imao.Energija se pokrenula i kola stvari se događaju.
    Puno pozdrava iz od mene svima i puse 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

    • Morglan znam da imaš najbolju domaćicu što može biti! Čekala sam da vidim ima li koga dok sam kuhala, a večeras mi dolaze neki gosti, pa neće biti vremena “za malu noćnu muziku”…Mislim da ste skužili i moj uvrnuti humor kad mi dođe, (nisi jedini) a ne dolazi baš često, nego su me “neki” inspirirali nekidan da se smijem do suza i prosipam “neke bisere”.
      Kad vas mogu očekivati?

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

      • Dona da mi se ne osjetiš povrijeđeno, mislila sam prvenstveno na to što Morglan i Rain imaju slične umjetničke zanimacije, ni ja sigurno ne bih nikad mogla animirati Morglan kao Rain.

        Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 12, 2013

  168. opet sinkronicitet. upravo sam jutros pročitala taj odlomak koji si postala Lila.
    hihihhi
    ma šipak se osjećam povrijeđeno! koje misli.. ccc!
    Lila, ti, Franjo i ja smo ipak alfa generacija. isti smo, ali različiti. Morglan, Rain i Elina su beta, oni su došli ovdje već opremljeni nekom dodatnom opremom.
    to ti je ko kod auta. svaka generacija ima više opreme…
    hihihihih! koja usporedba..
    umjetnička zanimacija je nešto što sam davno ostavila iza sebe. jednostavno ostavila negdje usput kako je ovaj linearni život tekao.
    nekako danas sam osobito zahvalna na činjenici da sam pregurala većinu svog postojanja na Zemlji.
    osjećam se kao da mi je koža pretijesna, da moram izaći iz nje van.
    da… nedjeljni ručak…
    ma bio je manje-više ok. pokvarilo se kad su mladunci odlučili da je vrijeme najmanjem mladunčetu da spava poslijepodne. njen plač… preklinjanje.. ubilo me 😛
    i jučerašnja oluja.. bila je tako neprirodna. čudna. u jednom trenutku, dok sam gledala kroz prozor izgledalo je kao da kuća kao podmornica plovi kroz rijeku, jer se voda u neprekidnom mlazu slijevala sa svih strana. kiša je tekla. nije bilo veličanstvene grmljavine, ni munja. samo rijeka umjesto zraka i vjetar koji nosi sve. čempresi u susjednom dvorištu su bili savijeni do zemlje. a moj jorgovan je pukao na pola…
    i onda sam razmišljala, onako u buci te silne vode. daleko smirenija nego što bi tebala biti. obično bi u takvim trenutcima trčala od prozora do prozora i gledala što se zbiva vani. jučer sam bila totalno nezainteresirana. to me se nije ticalo.
    u zadnjih par dana se opet svašta podogađalo. i to me je razljutilo. jako!
    uvijek samo mrvice sa stola, nikad cijela kriška kruha.
    valjda je i došla ta oluja, da me smiri.
    go with the flow! ionako ništa drugo ne preostaje. dok napokon ne dođe vrijeme za prelazak.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

    • Hahaha kako si dobro opisala generacijske razlike odnosno usporedila, istina je! A i sinkronicitet je nevjerojatan, idem pogledati ima li što novo na Znanju i baš me taj tekst zainteresirao. Mada otprije znam za prepuštanje, bez očekivanja…dobro je podsjetiti se. Također sam zadovoljna što je veći dio života ovdje prošao, ne bih se vraćala!
      I ona grmljavina o kojoj sam ti pričala da je bila kod nas, bila je skroz neobična, odmah sam se sjetila SF priča o međugalaktičkim ratovima…
      Pusa!

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

  169. 22:03

    ..a barba Oliver piva..

    “Plovi misec, vrtimo se svi
    da l’ je kraj, il’ pocetak tek
    kako dusa dusu zarobi
    srica da tu ljudi nista ne mogu

    I bit’ ce da
    zivot pise price
    da mi je ko reka
    ja mu ne bi virova
    da bit’ ces sve sto tribam

    Cuvam te jubavi mala
    cujem dok dises
    i kad’ nisi tu

    Piva sam ti pisme
    dok sama si stala
    da cujes me
    kad’ ne bude me
    kad’ ne bude me”

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 12, 2013 | Odgovori

  170. JOj moja Dona, a jesi našla usporedbu s autom………………….buuuuu…prekosutra tehnički, a u subotu navečer opet kvar. A sa svom je opremom. Baš smo išli s rođendana od mog nećeka i samo je autić stao. Zablokirao kotač. I ljuta sam ko pas. Sada kvar plati, plati tehnički, najrađe bi ga u scipala.
    Eto Franjo opet su počeli kvarovi, u zadnja 2 mjeseca već triputa.
    Nego i seka mi pala u depresiju, plače ko rodna godina. I ja sam to isto prošla, samo što je ona tako osjetljiva, moram paziti što ću reći, kojim tonom glasa, maleni ima grčiće, i neznam ko više plače. Ona ili on….
    Uglavnom ovi dani su mi i bili prožeti nekim lošim osjećajima, i stalno čekam što je sljedeće…
    Mene u srijedu kralježnica ukočila, uglavnom imam nekakvu redaljku loših stvari, i ni sama nisam za ništa.
    Seka je danas došla kući, pa se nadam da će barem neke stvari krenuti na bolje.
    sve vas puno volim ja, ovako nikakva!!!!!

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 13, 2013 | Odgovori

    • Seku je dohvatio baby blues – proći će, ako stigneš preuzmi bebača da se ona može naspavati i sigurno će već biti bolje.

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 14, 2013 | Odgovori

  171. i najtužnija sam jer mi je pas od mame, tj. naš pas otišao. Neznamo ni jeli živ, već ga 7 dana nema kući. I svi smo još i zbog toga u komi. Kad bi barem znala jeli živ?

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 13, 2013 | Odgovori

  172. ajajajajajaj! baš gadno Elina. stvarno između bezbroj vatri! seku, malog i ćuku ću vizualizirati i pripomoći na taj način. što se tiče auta.. tu na žalost prestaju moje moći. i moj auto čuči u garaži nepokretan… hmpf!
    a što se tiče peseka, jesi pogledala na stranicu na fejsu, vašeg lokalnog azila za pse ili skloništa? naši ovdašnji kad nađu nekog izgubljenog cucka, odmah daju sliku na stranicu i može ih se odmah kontaktirati. a možeš i sama tako staviti sliku peseka na njihov zid, pa ti se neko može javiti.
    a isto tako djelotvorno je napraviti par plakatića i poljepiti ih po frekventnim mjestima u gradu. tak sam ja za par sati našla vlasnika slatke labradorice Lune. u par sati sam je odvela kući.
    i kak je sad kralježnica?
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 13, 2013 | Odgovori

  173. 15:50

    ..dan s gmazovima..vire odasvud..
    a meni u glavi svira TBF..i samo im se smijem,hehehe..ispadam ko ja, luda ko kupus, hahaha..

    “Prvo su počela padat ogromna jaja ka kiša bez kraja
    To je trajalo danima
    Iz jaja je izmilila gomila ružnih reptila sa kljunovima u obliku pila
    Razmnožavaju se ekstremno brzo, putem vjetra a hrana im je ljudski mozak i jetra
    Žele nas istrijebit, ma da ne bi, formirali smo elitne postrojbe sebi
    Bože, pogledaj dolje vidi vjernu formaciju šta brani tvoju savršenu kreaciju
    Majčicu Zemlju, treći kamenčić od Sunca, mogu nam se napušit ljudskog kurca
    Glupi gmazovi, ružni, lijeni prokleti im geni, bit će istribljeni
    Daleko od kuće, tu će ostavit svoje šuplje kosti jer odi su nepoželjni gosti.
    Najezda reptila na velike gradove, treba uništit gadove, proklete gmazove
    Ima ih na milione i milione, žele da nas uklone, sklone, totalno pometu
    pa da oni nasele našu planetu i uzmu nam živote jer se nenormalno kote
    Al nema šanse, neka nas je još 20 hiljada a bila nas 51 milijarda
    Nema porodica, mrtvi su starci i dica, iz naših lica sijeva mržnja poput blica
    Svaka rasa, crna, žuta, crvena i bila, ljuta masa urla “Ubij reptila!”
    Malo smo se zaletili, odi je gravitacija prevelika da bi normalno letili
    Počeli smo padat i ubrzavat 9.81 metar u sekundi na kvadrat
    Tlo je prekriveno reptilima, bespomoćno lamataju teškim krilima gađamo ih projektilima
    I rakete lete vođene balistički, dobit će po pički
    Stješnjeni u klancu, kanaderi s visine po njima sipaju napalma i grozne kiseline
    Krkljanac, cili je klanac zelen ka kivi, masakr živi!
    Do zalaska sunca se puca u sve šta se miče, reptili kriče!
    Oči bliješte od luđačkog sjaja, a tad su s neba opet počela padat jaja…

    Bog i Zemljani Bog i Zemljani
    Lete rakete, projektili
    A di ste sad reptili!?”

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 13, 2013 | Odgovori

  174. When you go inside that power, there’s no fear. It’s so beautiful!! There’s no fear there. There’s no pain.”
    — — Wallace Black Elk, LAKOTA
    Imagine you are standing on the edge of a stage. In the center of the stage is a spotlight shining from above. If you stand anyplace outside the spotlight, in the darkness, you will experience fear. But as soon as you step into the light in the center of the stage, all fear and pain go away. When we stand in the power, fear cannot exist. How do we find this place of power? We pray our way into it. We ask the Creator to take our hand and help us. When we get to that place, we will feel the fear go away.

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 14, 2013 | Odgovori

    • ..iz ustiju mog 5 i po godišnjeg nećaka..onog koji vidi anđele (snimila sam ga na mob):

      “Za 5 milijona godina doći će kraj Zemlji..Sunce će promijeniti boju u zagasito crvenu i toliko narasti da će progutati ovaj Planet crvenom izmaglicom
      ..ali nema straha..to je prirodan ciklus..jer i davno prije nego što sam se ja porodio, u našem je Svemiru explodirala Supernova..crvenoga sjaja
      ..proči će još puno vremena, ja ću se roditi i mrijeti na ovome Mjestu još mnogo života..a ljudi će i dalje ratovati oko besmislica..kraj koji će doći zapravo će biti početak..jedino, ako shvate da ne idu u dobrom smjeru biti će pošteđeni
      ..ali ni ti to ne vidiš, zar ne?”

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 17, 2013 | Odgovori

  175. ljudovi moji, svašta se podogađalo ovih dana.
    neki dan pročitam komentar Čuvara i tak me poklopilo po glavi. riječi malog anđela. ratovi u nedogled…
    ja sam imala svoje uspone i padove… svakodnevno. tijelo mi je drhtalo od akumuliranja silne energije koja se gomilala u meni, a nisam znala kako da je usmjerim. to je naravno utjecalo i na više skale, automatski.
    ja zaissta nisam jedna od onih koja se stalno isčuđava vremenskim nepogodama. meni je sve to manje više prirodno. jer imam slonovsko pamćenje i zaista pamtim promjene u klimi i kad su nastale, iz nekog razloga pamtim i određene erupcije vulkana koje su obilježile promjene u klimi na kraća razdoblja. npr. erupcija Sv. Helene i hladna godina nakon toga.
    i zato me jako iznenađuju ove apsolutno čudne oluje i električni naboji koji se ne pokazuju u obliku munja.
    dakle svega je bilo. da ne pričam o sad već ogromnom nestrpljenju da krenem napokon sa svojim poslom. ali nema ništa dok gušteri ne daju zeleno svjetlo.
    i onda mi se upali lampica! ja čekam na dozvolu guštera!!!
    koliko je to bolesno?
    i onda saznam za gušterske smicalice koje zagorčavaju život ovoj našoj maloj obitelji!
    jučer sam provela dan u meditaciji. manje-više. pokušavajući zakrpati štetu. ublažiti udarac. usput, jučer napokon nije bila niti jedna oluja na mom nebu
    mislim da je opet došlo vrijeme da se organiziramo i ponovo meditiramo zajedno.
    zapustili smo to kako se pojavilo napokon sunce na nebu.
    znam. svi mi imamo svoje svakodnevne probleme. i obaveze, ali moramo se ponovo naći u našem posebnom mjestu u srcu i udružiti u sveopćoj energiji. malo smo se istrošili, zaaboravili na trenutak da smo tu zbog drugih, bez obzira što nećemo naći razumjevanje od njihove strane. moramo opet unijeti malo svjetla u njihova srca, iako ne mislimo da su to zaslužili. ali sjetimo se! nismo tu da bismo im sudili. oni dovoljno pate i bez naše osude. patimo i mi.. zato i zaboravljamo misiju.
    i opet evo mene i mog lupetanja o zvijezdama. o olakšanju kad napokon padne noć. kad se sve utiša i mogu jasno čuti pjev zvijezda. kako su moćne. to smo mi! svako od nas je zvijezda. od iste tvari smo stvoreni! vrtlog ogromne energije. vječiti život koji samo prelazi iz jednog stanja u drugo.
    i jedva čekam da padne opet noć, da mogu izaći van, ispod vedrog neba i zahvaliti se izvoru na ovom čudnom životu.
    budite snažni! teško je. ali stvoreni smo tako da to možemo izdržati. ne želim da gušteri pobjede moju obitelj. vas! tu smo jedni za druge. a izvor je uvijek tu da se napijemo i ispunimo novom dozom energije. možemo mi to!
    dakle, vrijeme je došlo da ponovo krenemo u akciju. ja donadon, gospodarica zvijezda, zovem vas da se nađemo u meditaciji što prije.
    prijedlog: srijeda u 21 sat.
    znam da svi imate obaveze, zato se lijepo javite i hajde da se dogovorimo.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 19, 2013 | Odgovori

    • Toj zapovijedi, sluga pokorni!

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

      • hihihihi! nije to bila zapovijed, samo poziv! ali da, sad kad čitam zaista zvuči kao kakva direktiva! loool!
        ali ok! sviđa mi se ova poslušnost! loooooooooooooooool! 😀

        Komentar autora/ice donadon | Svibanj 20, 2013

  176. Ja sam za 🙂

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 19, 2013 | Odgovori

  177. i ja sam za

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

  178. Jedino što neću moć u srijedu… Jel može u četvrtak u isto vrijeme?

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

  179. što se mene tiče, može.. sad nek se i drugi jave, pa da utanačimo vrijeme.

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

    • Gospodarici Nebeskog svoda, pokoravam se bez ustezanja..ta ćutim te oduvijek..
      i jedino Ti imaš moć da niti prošlosti utkaš u (naše) snove o budućnosti..
      Tvoj je poziv, koliko god možda još tebi samoj zvučao bezazlen, jedini poklič koji potiče krv da kola venama!
      Zadužila si nas, osvijesti to u sebi ! Vrijeme je..
      i sama znaš, da ovo što ti pišem ima itekakvo zaleđe..
      kada sklopiš oči..ono što “vidiš” samo je dio onoga što su ti one prije tebe ostavile u naslijeđe. Vrijeme je..
      Osjećaš ih u sebi..kao sastavni dio sebe, jer NAMA NE VLADA PROŠLOST, VEĆ SAMO SLIKE PROŠLOSTI.

      Vrijeme je.
      Izađi.

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

  180. može četvrtak

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 20, 2013 | Odgovori

  181. Evo mene kod Done pa ćemo se dogovoriti lično hoću li odavle ili od kuće ha ha. Moj se put približava kraju i drago mi je da smo bar delimično uspeli da se upoznamo i lično. Moj portal čeka 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 21, 2013 | Odgovori

    • Presretna sam, nakon toliko mnogo vremena!

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 21, 2013 | Odgovori

  182. 14:35

    Sjećate se, jednom sam napisala, da sam ko mala često sanjala neku plavu tetu naboranog lica s ustima ko crta..da me u Renaultu 4. vozi u provaliju..i da me uz neki lagani smješak “na crti” gleda u retrovizoru – UPOZNALA SAM JE! I ta je kockica sjela na svoje mjesto!
    Tako Svemir funkcionira..

    SVI ODGOVORI SU ODUVIJEK U NAMA, JEDNAKO KAO I SVA PITANJA..
    SVE, BAŠ SVE JE TU/ZA NAS PRISUTNO UPRAVO ONDA KADA NAM TREBA..
    SVEMIR SE STARA O NAMA..
    VODI NAS I DAJE NAM..
    BESKRAJ JE U NAMA OD RAĐANJA 1.MISLI DO GAŠENJA/DOKIDANJA POSLJEDNJE..
    NA OVOM JE SVIJETU JOŠ UVIJEK DAN
    A MI SMO TU DA GA, ŠTO JE MOGUĆE DUŽE, ODRŽIMO SJAJNIM!..
    U SVAKOM SMISLU TE RIJEČI..

    Dragi moji “putnici”, moji najbliži
    umu, srcu, otisku duše,
    dan je prekrasan, zar ne?
    Zato “izađimo”
    i podarimo mu, boje.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 22, 2013 | Odgovori

  183. pozdravljam ekipu

    …bilo je, prošlo je, zasad. ostavilo neizbrisiv trag.
    kod mene već neko vrijeme vlada vakum “nepomično” stanje, bez želja, oslonaca, bez volje i interesa za nešto što danas je a sutra nije…. kad bolje pogledam niti ne želim imati želje, pozitivne ni negativne. jedino naginjem biti izvan svega što eventualno zatvara duh od izvanjskoga!!! da je ugodno, e nije. ne znam kako će biti, ali mislim da se teško više mogu vratiti na staro. pitanje da li je to više ikako moguće. kalupi guše. okviri osobnosti pretijesni su… što se može drugo nego tražiti izlaz kroz neki procjep.

    evo samo da sam se kratko javio.

    LP 🙂

    Komentar autora/ice franjo | Svibanj 22, 2013 | Odgovori

    • Okrijepi se još malo, prije nego opet zađeš iza zastora Ovozemaljskog..
      žeđ duše nikad te nije odvela nigdje gdje nisi trebao biti.
      Mi ne tragamo za vrutkom. Mi uvijek znamo gdje je..samo što kat-kad zaboravimo srknuti iz njega..

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  184. bili smo vani.. i bio je preljep dan. šetnja, mirisi bagrema, užurbanost boja.
    i bilo je lijepo.
    jesmo li šetnjom promjenili svijet? naravno da jesmo. sad je malo lijepše vani.
    ne želim se odreći da osjećam. i želim i dalje mijenjati svijet.
    ne mogu to raditi svaki dan. jer ima puno dana kada kao Franjo da zatvaram duh od izvanjskoga, ali uvijek naiđem na taj procjep i iskliznem iz kalupa kao jegulja. sklizava i brza.
    trenutno moj duh je u miru. tkanje svemira i energije mi savršeno paše uz dušu.
    i uživam u tom momentu koliko god mogu.
    mogu se naći u svakom trenutku svoga života ovdje. biram lijepe trenutke. baš me boli briga za sve probleme koji nailaze.
    u 21 sat se nalazimo, izvan svih ovih ograničenja. ovijmo ovu prekrasnu plavu kuglu sa svjetlosti. neka sjaji u svemiru kao dragulj.
    nađimo se u srcu!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  185. pozdrav svima
    seka bolje, maleni bez grčića i ljudi moji, i pas se jučer ujutro sam vratio kući!
    prošlo je…………..
    vidimo se u 21
    lakše mi je, je

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  186. Hehehe, kako smo raspoređeni.. kod vas se smirilo, a ja tek ulazim u turbulencu.. 🙂

    Selidba na vidiku, nejasnost, uznemirenost ali i iščekivanje boljega (selimo se u gornji kat jedne kuće tu blizu nas, 20 eura je skuplja, a stan je 20 kvadrata veći+velika bašta+dvorište, po ljeti definitivno puno niži troškovi, a izgleda da će biti jaftiniej i po zimi iako sami grijemo na drva i na ulje). Ostaje da vidimo… odlučili smo se da idemo iako ne znamo, da li će dragom produžiti ugovor za posao ili ne, ali idemo, pa makar se u manej od godinu ndana opet selili k starcima od dragog. Nadam se samo da ćemo financijski izvuć i ovo i uređivanej gornjeg kata kod staraca od dragog, jer definitivno želimo imati taj back ground da imamo kamo ako slučajno ostanemo bez sredstava ovdje.

    Toliko kod mene, vidimo se u 21h, jedva čekam 🙂

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  187. 22:16

    ..

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  188. 22:17

    Zaron je bio intenzivno dug i dubok.
    ..kao sporopadajući odbljesak zapadanja Sunca breskvaste boje u modro plavu noćnu, satkanu u haljinu od Zvijezda..u more
    i zvuk pjene i nosnice pune slasti slatkoće morske trave i nanara..
    i posvuda oblaci meki i paperjasti..
    ispod nogu i paprat i trava i fini šaš, najdivniji sag prirode..
    i vodoskok u daljini grca kroz kamen i šišti u zrak,..nabijen kapljicama rose..i gle, bubamara mi dlanu spava!

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  189. 22:26

    Volim vas.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  190. 22:38

    I svima vam odašiljem..samo mir..
    Udah.
    Izdah.
    I onda opet, udah.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  191. i djevojka u zelenoj travi, tako prelijepa
    dah proljeća
    dah ljubavi
    energija tako jaka
    dlanovi vrući
    intenzivno vrući, puni energije

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  192. puni sat iza tebe tebe čuvarice postam

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  193. ne, to nije slučajnost
    volim vas obitelji moja

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 23, 2013 | Odgovori

  194. Heeeeeeeeeeeeeeeeeeeejjj škvadro evo putnik se vratio doma pokupio malo novih reči i naglasaka ha ha 😉
    Osećaji hm….. sada se definitivno ne mogu iskazati rečima kada sam vas delimice upoznao i video uživo neke stvari se preko bloga i pisane reči ipak ne mogu preneti mada mnogo toga jesmo svu onu ljubav i povezanost o kojoj često pišemo i ono ” ljudovi volim vas” dok sam samo čitao reči na kompu kod kuće bilo mi je i tako-tako, znao sam da svi to odista i mislimo ali zaista se oseća ta povezanost i naša privrženost jedni drugima kada se sretnemo u svom telesnom omotaču. Ne znam kada sad pomislim na vas to je val takve energije iz pleksusa i grudi da mi zasuze oči ali ne od tuge već od te energije i uzbuđenja kada sad znam koliko vas zaista sve volim, onaj osećaj te topline i poleta u grudima od dragosti da vas sve želim priviti na grudi u zagrljaj i da vas nikad ali NIKAD ne pustim ha ha
    Mislim da se ostali neće uvrediti ako kažem da mi je naša gospodarica zvjezda ostavila najjači dojam, jer se ona ovde na blogu pa i uživo predstavlja kao jedna tako malo površna i luckasta teta, ali energija koju nosi neda se sakriti, ona je gigant pozitive i zaštite, zaista sam se osećao zaštićeno u njenom prisustvu a i sama misao na nju u meditaciji mi je ulivala ogromnu sigurnost, hvala svima na svemu što ste uradili za mene i strepeli ali sve je prošlo ne dobro neg SAVRŠENO.
    Kod rain i njenog dragog pa mislim obzirom da smo istih godina najbolje smo se skužili i mene je cela priča podsećala na partiju SIMSA lol 😛 jer je sve nekako tako bilo uređeno a i njen dragi kada je chakulao sa macom i tepao joj baš me je podsećalo na SIMSE i onaj njihov jezik.
    A Lilika naša paaaaaaaa……. zaista je kako je ovde često nazivamo velika mama baš se oseća ta porodična atmosfera i kod nje je baš izražen taj materinski instinkt, i ne znam da li zato što je velika obitelj ili zbog komšija ali oseća se baš puno energije, različite toliko da me je u jednom trenu umorilo, malo isrplo, njena starija ćera je primetila taj trenutak u toku dana kada sam imao pad energije ali povratio sam se do večeri.
    I u svakom kontaktu i razgovoru sa svakim od vas uvek sam osećao nalet dobre energije, okrepljujuće.
    Ono što sam možda već komentirao i ranije da kada razgovaram sa ovim normalcima ili intelektualno ograničenim osobama da me to iscrpi i da osećam mentalnu otupelost i tromo i umorno kao iseđena krpa ali sa vama je potpuno druga priča to su talasi i talasi energije koji kreću iz pleksusa ka gore u grudi i osećaj od koga mi se čini da ću poleteti.
    Ma savršeni ste, zaista vas volim ljudovi moji ha ha
    I nadam se da će u vremenu koje dolazi stvari bolje funkcionirati barijere bilo koje vrste biti srušene i da se možemo svi češće okupljati, jer se nadam da sam isti efekat bar delimično imao i ja na vas koliko vi na mene.
    Pusa svima jedna velika grupna pa se chakulamo na fejsu na blogu gde god se nadjemo, za nas granice ne postoje 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 24, 2013 | Odgovori

    • ah da to sam zaboravio VELIKI pozdrav za Bartona i on je ostavio jak dojam hi hi hi 😀

      Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 24, 2013 | Odgovori

      • ..”there is no place like home”..
        a dom smo mi, jedni drugima.

        Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 24, 2013

      • I kada se sva svjetla pogase.

        Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 24, 2013

  195. evo i mene!
    dakle…. jučerašnja meditacija je bila vatromet!
    vjerojatno zbog sve ove nakupljene energije! pisala sam vam da sam bila neko vrijeme samo u modusu skupljanja, a nisam je znala iskoristiti.
    mislim daje naša majčica Zemlja zasjala jače i od sunca!
    naš putnik se vratio kući… i već mi nedostaje.
    to je ona kvaka, kad se napokon nađemo, onda smo upravo nezasitni društva! osjećaj bezgraničnosti.
    hvala ti Morglane na tim lijepim riječima! i istina je, zaista imam potrebu da vas sve odreda štitim. mislim da donekle i uspjevam u tome.
    srećom pa imamo ovaj blog. našu dnevnu sobu, utočište. svi odreda podjednako stari, otprilike par milijuna godina, hihihihihihihihi!
    a možda i više?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 24, 2013 | Odgovori

  196. Hehehe, a evo i mene.. ja sam i juče imala gužvu i ludnicu.. izgleda da mi ja tako suđeno, zatrpali me prijevodima i šmrc, zakasnila sam na meditaciju.. bilo je već 9.30 kad sam se ubacila u kadu i odlutala, ali bilo mi je ljepo, nekak u potpunoj nirvani, baš onako prazna glava i odmor… 🙂

    Dragi Morglane, naravno da si ostavio isti dojam i na nas i evo, selimo se u veću kuću i, naravno, da te očekujemo opet 🙂

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 24, 2013 | Odgovori

  197. Di ste škvadroooo :-))))

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 25, 2013 | Odgovori

  198. He he a baš sam ja pomislio to isto pre nego što sam došao ovde, di ste škvadro 😉
    I htedoh pitat oćemo li skoro opet zajedničku??
    I Lila kada napraviš nov račun javi jer te nema ni ovde ni tamo 😦
    A danas sam konačno napravio roladu samo nije ispala lepa kao tvoja ali ukus je, a obzirom da mi je mama ovisnik o kolačma navalila je je roladu i pitala koliko još ima u hladnjaku. Moja mama prosto obožava kolače.
    Maca mi se omacola dok sam bio na putu, oboje su u mojoj sobi i oboje su dobro, mačić je sam nema ni batu ni seku i zato je debeo jer je mamina mljekarna cela njegova ha ha…
    Verujem da ste svi dobro, veliki zagrljaj svima i da se dogovorimo za tu sledeću zajedničku, meni odgovara koji god dan. 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 25, 2013 | Odgovori

  199. huh! evo i mene!
    net zeza.. zna Morglan kak to izgleda! on vidi na kompu, vrti clipove, chata, uglavnom nema većih problema sa netom kod mene, ja sjednem za komp iza njega i šipak! ništ!
    tako i jučer… ujutro još bude ok. evo i sada je jutro, pa mogu se javiti, sumnjam da ću moći uveče!
    čestitam ponosnom Morglanu na novom macanu! nek nam i dalje bude debel i zdrav i mazan!
    i da! ajde da opet zavrtimo zajedničku! sad će nam moon i njen dragi trebati pomoć oko selidbe, a obzirom da nismo u položaju da im pomognemo nositi kutije, hajdemo malo barem otvoriti put da bude manje zapreka!
    inače kod mene opet onak savršeno vrijeme za našu moon. 🙂
    kiša kišulji…. naravno u nedjelju prijepodne tak da ne mogu na ručak biciklom
    bezveze…
    jučer sam bila u kinu. nakon duuugo vremena. i naravno obzirom da sam trekkie, gledala sam “Star Trek”. hehehehehehehehehehe!
    nisam gledala spoilere, trailere, ništ. jednostavno sam htjela gledati onak neopterećeno
    međutim početak me je totalno lupio po glavi!
    prvo, odvija se na pazite sad, na Nibiru! drugo, Nibiru izgleda potpuno isto kao jedno mjesto koje posjećujem u snovima. često. hm… izgleda da JJ.Abrams i ja dijelimo isto mjesto za odlazak u snove. hehehehehehehehe
    ali lijepo sam se zabavila. osim što sam morala bauljati kroz glupi trgovački centar. belj!
    uvijek mi je loše kad moram ići u velike trgovine, ali u ovakvim mamutskim tvorevinama sva moja energija mora biti usredotočena na čuvanje žive glave, jer dobijem napad panike. nema prozora!
    sami ulazak u utrobu te bezlične zgrade od betona, me tjera u paniku.
    unutra svo ono šarenilo, umjetno, i hrpa ljudi čije misli mrmore u mojoj glavi… baah! nakon toga trebam totalnu detoksikaciju!
    ali, neću kukati više! dosta. sad znam da neću skoro nogom tamo!

    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  200. Danas sam baš u dobrom raspoloženju jer sam se čula s jednom osobom koja zauzima posebno mjesto u mom srcu!!!
    Morglan hvala što sam bila počašćena tvojim prisustvom! Mislila sam da ćeš reći da sam za svoje godine prilično nemirna…
    Kad si bio ovdje planirala sam makar zajedničku meditaciju i još nešto…ali okolnosti…eto onu večer mogli smo kvalitetnije provesti vrijeme, ali me najprije iscrpljivala bol u kičmi, a onda je krenula glavobolja, koja je za mene bila skroz netipična. Kad sam došla u svoju sobu, bol se bez tableta povlačila. Znam da si ostao u dobrom društvu jer si se i ti svidio mojoj najstarijoj. Ovo sam si protumačila kao sudar određenih energija jer kad posjećujem svog bioenergetičara gotovo u pravilu poslije svakog tretmana imam glavobolje pa čak 2-3 dana.
    I Barton tebe pozdravlja! upravo ga čujem, to je sigurno sad iz razloga da ne zaboravim spomenuti ga.
    Preksinoć nisam meditirala s vama, jer smo opet imali goste i tako nema dana da netko ne dođe kao da smo na kolodvoru. Možda ima razloga zašto svi ti ljudi toliko dolaze…a čeznem za malo mira, samoće i tišine.
    E da tamo na fb piše da sam slala “neprimjeren sadržaj”, e da sam vam barem poslala sliku golog Van Der Beeka pa bi znala zašto. Pokušala sam otvoriti novi profil pa nisam uspjela…jer server ne pridržava, gdje god se ulogiram pa tako npr. i tu na forumu se zatvore stranice.
    Dona ne završiš samo ti tamo gdje ne treba. Onaj dan kad je Morglan odlazio isplanirala sam malo raniji odlazak kako bi prošetali po Zrinjevcu i onda se naglo naoblačilo, a mi bez kišobrana. Od pljuska smo se sklonili u Importane šoping centar, ma super izlazak za indigovce.
    Puse i grli, grli!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  201. He he važno da smo se svi međusobno skužili, a mama moja je danas izjavila da će povratiti od roladica jer se ne umje obuzdati, mnogo, mnogo joj se sviđaju ha ha, zaista je kao dete. Meni je dok sam bio na putu bilo odlično ali kako sam došao kući opet glavobolje i umor bez razloga. Sada pošto sam bio van svog prirodnog habitata potvrdilo se ono na šta sam sumnjao da je naš dom zagađen ustajalom teškom energijom koja prosto guši a ne znam kako bi valjalo očistiti dom od toga.
    I Lila ne briri kako smo proveli vreme svako vreme provedeno na bilo koji način sa nekim od vas je kvalitetno provedeno vreme. I neopisivo mi je drago šro sam imao priliku i čast da budem u društvu svakog od vas. I ne bih rekao da si nemirna, već si mlada duhom i nisi učmala kao što se često dešava sa domaćicama. Ti si i dalje živa i puna energije.
    Konačno pripadam negde, posle godina neke vrste izopštenosti. Ovako se niko nije družio samnom u školi ali kada su bili u problemu ili im je samo trebao neko da ih sasluša obično su dolazili meni. Valjda je to ta energija i zbog koje tebi dolaze gosti Lila, kao komarci na svetlo ha ha 😀
    A danas je i mene net malo zekio ali bilo je nevreme i grmljavina a taman sam pošao Doninim treki stazama i to od kapetana Kirka, mada moram priznati da mi se dojmio malo naduveno.
    ” Poručniče Enterprize će isploviti za 12 časova bio spreman ili ne!” I sve tako u tom maniru on je kao jako pametan a samo problemi na sve strane. Pikard mi se ipak više dopada, mada možda i zato što je Pikard prvi brodski zapovjednik koga sam ja gledao i ta sezona je bila glavna u mojo generaciji.
    cmokić 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  202. 22:37

    Gledaju me a ne vide ništa, i pitaju se zašto..odgovor je jako jednostavan – mene skoro pa i nema.
    Gadovima sam nevidljiva, makar me žele lomiti na sve moguće načine..
    sa boli ne znaju baratati, nema ni dovoljno drame..pa traže izlaz..
    Nema izlaza. Samo ništavilo.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  203. 22:44

    Ja ne ostavljam tragove.
    Kada ne želim biti, jednostavno nisam.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  204. Iiiii, kak ste mi dragi, baš onako jako 🙂

    Morglane, stvarno je bilo divno i jedva čekamo da ponovno dođeš..
    Inače Lila i ja sam skroz drugačije planirala kad Morglan dođe u posjetu i šetnje, izlete u okolna brda i meditacije itd, ali baš izgleda da je nešto sa energijama.. prvo vrijeme je bilo jako kišovito i stvarno neuobičajeno hladno, a zaredale mi se obaveze i vamo i tamo i isto sam imala glavobolju negdje drugi dan.. Valjda je tako bilo suđeno..

    Uglavnom, mi se definitivno selimo, već idući vikend, a počet ću pakirati i polako nositi već od sutra…

    Hehehe, eto, nakon kojih 4-5 godina u ovom stanu, opet selim, ok, sad prvi puta selim u paru 🙂

    Baš sam neki dan iznova sumirala: od svoje 15. sam se selila kroaz 3 države, 3 velegrada, 4 manja grada, 17 različitih stanova/kuća, a broj cimerica i pokojeg cimera (dečki od cimerica) se vrti negdje oko 30.

    Ludo jel da 🙂

    Komentar autora/ice moon | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  205. 22:50

    Nema recepta. Nema uputa. Nema strelica. Niti putokaza.
    Ne igram se.
    I ne poigravam.
    Ono sam što jesam.

    Mnogo i ništa.
    Svjesna duboke poniznosti spram Svemira..svakom misli dokidam Dom..
    zato mogu i jesam biti sve i u istom času biti ništa.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  206. 22:51

    Tek odjek prošlosti uhvaćen u sadašnjem trenutku.
    I nikada više.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 26, 2013 | Odgovori

  207. baš tako, biram da budem ništa!
    ponekad i ja upadnem u zamku razmišljanja u obliku linearnosti. a dobro znamo da to ne postoji.
    vrijeme je kao kipuća juha… komadi svega se sudaraju međusobno, vrte u neprekidnom kovitlacu.
    napredak, progres, nazovimo to kako god hoćemo, zapravo ne postoji u obliku linearnosti. nemoguće je.
    povrijeđena sam, i doslovno krvarim.. i samo vraćanje u centar me može spasiti.
    bezgranična sklonost prepuštanju manipulaciji…. ljudska vrsta. strašno.
    ne, nisam sama povrijeđena, kao individua, nije niko mene napao… ali kada količina nepravde postane neprobavljiva, kad je ne mogu tolerirati onda se budi u meni onaj osjećaj koji ne volim, koji ne mogu ni kod sebe tolerirati, jer zašto bi ja bila iznimka?
    ne želim biti pravednica, koja trubi o griješnosti svijeta, o ogromnoj gluposti kojoj se klanjaju.. nisam to ja..
    molim vas, moja najdraža obitelji, hajdemo zbog našeg spasa i spasa masa zamračenih umova da se borimo na jedini način koji nam je dostupan.
    moramo udružiti snage.
    ovako nabrijana kako sam sada bila bi u stanju popeti se na vrh glupog kipa na glavnom trgu i vikati na sav glas: PROBUDITE SE!!!!!!!!!!
    ali znam da bi samo završila na teškim sedativima na psihijatriji i ne bi ništa napravila. zato ću svako veče meditirati. zvati izvor da nam pomogne sjetiti se.
    drhtim od, hm… ne znam kako se zove taj osjećaj, nije bijes, donekle je ljutnja, jad, tjeskoba..
    hajdemo opet zajedničku. moramo nešto napraviti. moramo.

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 27, 2013 | Odgovori

    • Ne moramo draga moja prijateljice, ali slobodnom voljom, još davno, ODABRALI SMO DA HOĆEMO
      ..a to je oduvijek jaće od bilo kojeg “moranja”.

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 27, 2013 | Odgovori

      • apsolutno si u pravu. i sama mrzim riječ “moramo”. ta riječ je izbauljala iz mene u ogromnoj količini tjeskobe koja me sastavila. jer istina, taj impuls, da smo odgovorni, da nešto “moramo” napraviti dolazi iz našeg izbora. oprostite što sam tako nabrijana danas. bojim se da će mi se srce raspuknuti od tuge… naročito sada kada sam osjetila kako izgleda kad se nađemo, koliko mira i harmonije i sreće možemo generirati. pa možemo i na vremenske prilike utjecati!
        ne želim se prepustiti gorčini. ona je otrov, možda jači od mržnje. a tako se prišulja tiho i preuzme stvar…

        Komentar autora/ice donadon | Svibanj 27, 2013

    • Obvezali smo se htjenjem! Sklopili neraskidivi Savez sa samima sobom.
      .ono što nas uvijek tjera naprijed, mi smo “sami”, jer usađena nam je duboka Svijest o Postanku, o očuvanju Života u bilo kojem obliku, na bilo kojem Svijetu, u bilo kojem Vremenu.

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 27, 2013 | Odgovori

      • Ne brini..ni u jednom času tvoga postojanja ne vidim ništa doli ljubavi..koju bezgranično i bezuvjetno dijeliš svima i svakom oko sebe.

        Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 27, 2013

  208. ja sam u fazi draga moja Dona da budem pravednica, da se popnem na njveću bukvu u svom gradu i iz sveg glasa vrištim: dobro dal vi vidite što se u našem gradu događa, zar ste slijepi???? Ako jeste, neka vam bude tako i dalje, jer to i zaslužujete…..
    Ovaj pritisak na mene i moju obitelj je jak, ali ja sam jača. Bar bi trebala biti…..i ne, nećemo pokleknuti koliko god ti gušteri trubili, svirali, pritiskali. Biram poštenje, i ljubav, i to je jedino ispravno….
    A ako treba, pretvoriti ću se u onu ratnički nastrojenu Moon…..
    Hej Moon kako selidba? 🙂

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

  209. Hehehe, od nedavno sam Rain i moram si priznat, da već duuuugo nisam bila ratnički nastrojena (nekako se izdivljam na treninzima mačevanja) 🙂

    Ah, selidba… pakiram i idšem, dišem i pakiram… sve će biti dobro… ne sekiram se, i pakiram 🙂

    Komentar autora/ice rain | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

  210. Kao i svi ostali i ja sam htjela služiti ovu iluziju željenog razmišljanja, ali mi ništa nije štimalo, kao ni vama. Mi vidimo sve te otvorene i one skrivene utjecaje iz različitih izvora.
    One koje nas obmanjuju, koje su tama, gdje nema nimalo svjetla da se može vidjeti. Jedina mogućnost je da budem sama svoje svjetlo. Onda shvatim da ne postoji ništa što mogu očekivati. Ranjena sam od života, pokušavam se ne sjećati prošlosti, jer ne mogu naći previše istine, ljepote i ljubavi. Što više istražujem nailazim na slojeve laži, obmane i iluzije.
    Usprkos svemu odlučujem dati ljubav kako bi sve to promjenila – ovo zvuči kao očekivanje, ali ustvari više ne očekujem.
    Koliko mođemo promjeniti; stati na trg i vikati da se probude, NEMA SVRHE. Jedni su odlučili da se ne žele probuditi – izabrali su svoju orjentaciju, drugi će se probuditi, ali i oni s misijom se isto nisu probudili do kraja. Međutim razgovor o svemu tome, razmišljanje puno znači i onda će svatko za sebe napraviti izbor.
    Iluzije, obmane i ograničenja ovog svijeta kad se shvate daju osjećaj kako kažeš Čuvar “mi smo “sami”,
    I opet se događaju neke situacije kad mislimo da nas se kažnjava, ali ustvari to Nebo dozvoli tami da uđe u naš život, da bi jednostavno se ispitala naša reakcija i orjentacija, Kako ćemo postupiti, kako ćemo ODGOVORITI na problem? Ako strpljivo i bez mržnje prema ikome (ali ne i sa opravdavanjem, čemu sam bila sklona) sve podnesemo Nebo će imati veće povjerenje u nas i tad možemo dobiti više energije, više opuštenosti i sigurnosti da će sve biti dobro, što dovodi do buđenja, svjesnosti.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

    • Lilika mila, znam da smo svi u sličnom grču ali daju mi nadu ovi protesti širom sveta protiv GMO hrane čini se da su se svi digli na noge zar i to nije neki početak treba im više vremena ali bude se polako. Nada je jedino što imamo i jedni druge, moramo ustrajati. Iako poređenje nije baš validno ali i naši preci su istrajavali u nečemu da bi svorili bolji svet za nas, tako i mi treba da istrajemo i doprinesemo promenama amm svojim bistvovanjem. 😀

      Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

    • Mi uvijek imamo “ispred” sebe upravo onoliko koliko možemo podnijeti, a znači draga da uvijek imamo pune ruke! Hahaha..

      Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  211. lila u potpunosti se slažem s tobom……

    Dragi moji, evo ja dobila pristanak, i želim vas sve pozvati na jednu zajedničku meditaciju za našu Donadon, i za njezin posao.
    Znam da mi možemo nešto promjeniti i vjerujem da ćemo uspjeti…
    Molim vas da dogovorimo vrijeme i udružimo naše zajedničke snage
    Ja mogu i odmah večeras….

    Komentar autora/ice elina | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

  212. Čuvar sad kad si spomenula, pretke, ako tako poredimo, stvari su čak za nas i puno bolje. Jer moji svi preci odreda su bili za svog živato u najmanje jednom ratu u kojem je bilo krvavo, gadno i brutalno. Nekoć su crnci bili robovi, danas raja raspravlja o pravu homoseksualaca da uzgajaju dijete, ok, mišljenja su podijeljna, ali raspravlja se, koju godinu unatrag to je još bio tabu.. Stvari se polako iščešljavaju i dobro je to sve, dobro je čak i kad ne izgleda dobro 😉

    A ja pakiram i pakiram… Usfalilo nam kutija, pa sutra u potragu.. a ne smijem si ni priznat leđa me već bole…

    Komentar autora/ice rain | Svibanj 28, 2013 | Odgovori

  213. Pakiranje, dan 2.

    Sve ide super, juče si priuštila slanu kupku, ništa me ne boli, nego punom parom naprijed 🙂

    Komentar autora/ice rain | Svibanj 29, 2013 | Odgovori

  214. 12:08

    Ovo sam oduvijek željela reći: USKLADIMO ČASOVE!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  215. 12:10

    28. kada sam vam svima bila “u ustima” (i Rhi mi je poslala sms) bila sam u bolnici…na infuziji..
    još 1 vrlo loš zemaljski dan
    a danas, evo me opet na poslu..stara ja, nešto “pohabanjija” ali i dalje “sjajna”.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  216. da, zadnjih dana si nam često u “ustima”, jer si prisutna u svakom djeliću života.
    što je opet bilo? ovo zemaljsko tijelo kao da ti ne odgovara. ali sjajiiš u našim srcima. čujemo te, osjećamo te, uvijek si tu. čak i kad te ne čujemo tjednima…
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  217. 13:41

    Da, osjećam se vrlo istrošeno..ovdje, raslojeno, kao da sam isprintana previše puta u previše kopija s premalo tinte..i onda, dogode se ti “krzaji” predvidivi su al ja im se prepustim..jer i meni treba odmak od Svijeta..

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  218. 13:48

    Nije bilo “ništa”, ostala sam bez tekućine, dehidrirala, imala visoku temp.dobili proljev, ali, naravno netipičan, jer traje već 10tak dana (1 stolica dnevno/proljevasta), opet su mi ezinofili (a krvna slika fantastična) van svih granica normale da se doktori pitaju kako uopće stojim na nogama..zaboravila sam kako sam savjetovala Franju, srknut s Izvora, hahaha..ali, da, zapravo to, dogodilo se da sam “zaboravila” disati..usfalilo mi ljubavi, u udahu..i završila u bolnicu, tako prizemno..doktorica opće prakse i inaće uopće nema pojma što bi samnom kad je zovnem jednom godišnje već me odmah šalje u bolnicu da njena savjest bude čista..eto, toliko..
    ali sad, opet, SA VAMA PREKRASNI LJUDI, dišem,a i mogu CIJELU NOĆ SANJATI NA NOGAMA!! ..kako pjeva barba Jura..

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

    • Da, Čuvar izgleda da smo povezani i više nego što mislim!!!
      Ne samo što su mi tvoje riječi odgovarale u onom postu pa su nadopunile što sam htjela reći. Ustvari htjela sam te nekako spomenuti jer si mi taj dan zaista bila u mislima, a nisam znala razlog. Tako da uopće nije potrebno da budemo fizički zajedno, da bi se osjetili. Mada iskreno, često sumnjam u ovo što sam rekla, a toliko puta do sad se pokazalo kako smo osjetili jedni druge, a nismo bili u kontaktu.
      Pusa i čuvaj se!

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  219. 20:15

    Tamo kuda ću ja poći
    kada nestanem –
    Čuvarev je Dom.
    kada išćeznem
    Ne znam da li mu je “moj” život zadnji,
    ali jest.
    Nastaniti više neće
    nikoga
    Ovdje
    Njegovom ciklusu
    došao je kraj
    Ovdje kad kažem, mislim na Planet, Zemlju
    u ovom vremenu..
    sile koje su nas spojile ili, kako je on došao do mene ili, zašto sam baš ja, ja od svih..
    Ne pitam se.
    Duboko u sebi znam..
    Misli koje dokidam očima koji su nekoć vidjele sjajne Zvijezde u nastanku, blistavost Svemira, blještave čestice magle, prašine ružičaste izmaglice plavkastog odsjaja u pupku tame postale su i moje misli, s vremenom..
    kada živiš ovdje predugo života navikneš se, svjestan svega prihvaćaš stvari
    i znaš, dio su tebe ali znaš i da ćeš ih jednom morati “vratiti”, a nekako ti se neke baš omile srcu, prirastu
    ali s obzirom da će se sve to (mislim na posljednji prijenos rasute energije u jedan) zbiti u času – spoznaja o odlasku i nije tako teška makar s vremena na vrijeme teško pada..
    kad bi ovaj život još 1 ponovila ništa ne bih mijenjala jer sve su moje odluke vodile prema tome da se sjedinim s ljubavi a ljubav je sve što nas vodi i sve što nam svima treba.

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 31, 2013 | Odgovori

  220. Laura Knight – Jadczyk:
    NAKON Pada, izgleda da je specifična genetska varijacija somatski uvedena od strane inkarnacije izvjesnih više denzitetnih bića koja su “dala svoju krv” za “iskupljenje ljudi”. To znači da su oni promijenili tijelo i DNK putem Prisilne Oscilacije. Vjerojatno je da je to bilo učinjeno kroz ženske inkarnacije zbog uloge mitohondrijske DNK.
    Pa ipak, prisutnost ove DNK, u ovisnosti o terminima rekombiniranja, čini veoma vjerojatnim da postoje doslovce milioni nosioca ove krvne linije/Šamanske mogućnosti na zemlji danas. I zbog svih VAS napisane su ove stranice.
    U ovom sadašnjem vremenu, postoje naznake da su Kozmičke promjene monumentalnih razmjera “u zraku”. Također postoje indikacije da je umiješan i poseban “vremenski element”, i sve sile tame traže da zavaraju i zamrače na nivoima nikad prije dosegnutima kako bi odvlačile pozornost, zbunjivale, razdijeljivale, rastvarale i demontirale mogućnosti onih koji bi mogli biti nosioci “struja promjene” za cijelo čovječanstvo.
    Šamani su rođeni i načinjeni. Drugim riječima, rođeni su da bi bili napravljeni, ali ta izrada je stvar njihova izbora. I, iz onoga što sam bila u mogućnosti odrediti, izbor bi mogao biti onaj koji je napravljen na drugačijem nivou no što je to svjesno 3.denzitetno linearno iskustvo. Oni koji su napravili izbor na višim nivoima, i zatim negirali izbor na ovom nivou jer nisu sposobni odreći se njihova svakodnevna života, zaista plaćaju visoku cijenu.

    Šamani se ističu zbog izvjesnih karakteristika “religioznih kriza”. Oni su drugačiji od ostalih ljudi zbog intenziteta njihovih religioznih iskustava. U drevna vremena, zadatak Šamanske elite bio je da budu “Specijalisti za Dušu,” da paze dušu plemena, jer je jedino Šaman mogao “vidjeti neviđeno” i znati za oblik i sudbinu Grupne Duše. No, prije nego je stekao svoju sposobnost, često je bio uobičajeni mještanin, ili čak izdanak šamana bez vidljivog zvanja (uzimajući u obzir da je sposobnost držana za nasljednu, iako ne nužno prisutna u svakoj generaciji.)
    U nekoj točki njegova života, šaman je imao doživljaj koji ga “izdvaja” od ostatka čovječanstva. Ova “potraga za vizijom” Američkih Indijanaca predstavlja preživjele ostatke drevnog razumijevanja prirodne inicijacije šamana koji “je pozvan” u svoje zvanje od strane bogova.
    Istinska Šamanska inicijacija dolazi putem snova, ekstatičkih transeva kombiniranih proširenim proučavanjem. Od Šamana se očekuje ne samo da prođe kroz izvjesna inicijacijska teška iskušenja, nego on/ona mora također biti duboko obrazovana osoba kako bi bila u mogućnosti procijenjivati, vrednovati, iskustva i izazove sa kojima će se suočiti.
    Smjer proučavanja za Šamana koji se Budi.
    Za budućeg šamana tradicionalno se smatra da bi trebao prikazati izvjesne izuzetne crte u djetinjstvu. On je često vrlo nervozan, čak i boležljiv na neke načine. (u nekim se kulturama epilepsija smatrala “oznakom” šamana, iako je to kasnije korumpirana percepcija ekstatičkog stanja) Primijećeno je da šamani, kao djeca, često budu morbidno osjećajna, slabog srca, poremećene probave i pate od vrtoglavice. Postoje i oni koji će to smatrati početnim znakovima mentalnog oboljenja, ali činjenica je da su proširene studije pokazale da se tzv halucinacije ili vizije sastoje od elemenata koji prate specifičan model koji je konzistentan od kulture do kulture, od godišta do godišta, i sastoji se od zapanjujućeg teoretskog sadrđžaja.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Lipanj 1, 2013 | Odgovori

  221. Moglo bi se čak reći da ljudi “koji polude” jesu “pali šamani” koji nisu uspjeli ili zbog nedostataka u genetskom prijenosu, ili zbog faktora okoline. U isto vrijeme postoji mnogo više mitova o palim Šamanskim herojima nego o uspješnima, tako da je upozorenje o onome što se može dogoditi već dugo vremena istaknuto. Mircea Eliade napominje da:

    Citat:

    …mentalno bolestan pacijent pokazuje se kao neuspješan mistik, ili bolje, karikatura mistika. Njegovo je iskustvo bez religioznog sadržaja, čak i kao izgleda da liči na religiozno iskustvo, baš kao što jedan akt autoeroticizma dolazi do istog psihološkog rezultata [orgazma] kao i seksualni akt, a opet je karikatura potonjeg jer se odvija bez konkretnog prisustva partnera. [Eliade, Šamanizam, 1964.]
    Pa, to je prilično interesantna analogija! To nam čak sugerira ideju da onaj koji pokušava aktivirati Šamansko naslijeđe unutar OPS okvira Željnog Razmišljanja, ima “iluzornog” partnera kao u prethodno opisanoj aktivnosti, sa sličnim rezultatima. Drugim riječima, čarobnjaštvo je poput masturbacije: praktikant zadovoljava sebe, ali njegov akt ne čini nikome drugome nešto dobro. I, u istom smislu, Šaman koji barata bez znanja jest poput poslovične preuranjene ejakulacije: on postiže da su svi uzbuđeni, a zatim ih ostavlja!
    Stvar glede šamana jest da on/ona nije samo bolesna osoba, ona je osoba koja je bila OZDRAVLJENA, ili koja je uspjela sebe izliječiti!! Ne može se dovoljno istaknuti ova točka! Oni koji teže misticizmu, Šamanskoj putu, a koji još uvijek ostaju neotporni ili bolesni u fizičkom, materijalnom ili spiritualnom smislu, nisu još možda bili upoznati sa inicijacijom, ili, ako jesu, možda nisu uspjeli proći. Mogućnost za zadobivanje Šamanskih moći za Orijentaciju Prema Sebi također postoji, tako da je potrebna velika pažljivost u pokušavanju “viđenja neviđenog”.
    Nakon ekstatične vizije inicijacije, šaman se osjeća MNOGO bolje! Nakon odaziva pozivu bogova, šaman pokazuje više nego normalnu zdravstvenu konstituciju; u stanju je zadobiti neizmjernu koncentraciju koja je iznad kapaciteta običnog čovjeka; mogu izdržati iscrpljujuće napore, i, najvažnije, u stanju su “zadržati hladnu glavu” pred licem iskustava koja bi slomila običnu osobu.

    Još jedna točka koju bi trebalo istaknuti, jest da Šaman mora biti u stanju zadržati potpunu kontrolu nad sobom čak i u ekstatičkom stanju! (Kanaliziranje u Transu bez sjećanja na to što je kanalizirano NIJE aktivnost Šamana. Sposobnost “hodanja u dva svijeta istovremeno” pokazuje izvanrednu nervnu građu. Bilo je rečeno da Sibirski šamani ne pokazuju znakove mentalnog propadanja u poodmakloj dobi; njihova su sjećanja i moći samokontrole DALEKO iznad prosjeka.
    Ova ideja je također odražena u drevnim sistemima Yakut-a, gdje šaman mora biti “ozbiljan, posjedovati takt, biti sposoban učinkovito komunicirati sa svim ljudima; iznad svega, ne smije biti arogantan, ponosan, zlovoljan.” Istinski šaman zrači unutrašnjom snagom koja je svjesna, i nikad napadna. U isto vrijeme treba biti primjećeno da istinski šaman može izazvati vrlo negativne odgovore od strane onih koji su pod dominacijom OPS polariteta.
    Biti “pozvan” nije isto što i biti “odabran”, ili preciznije, biranje. “Mnogi su pozvani; nekolicina izabere da se odazove.”
    No, to je odabiranje proces. I to je proces borbe i bola i patnje, jer na kraju, ono što je ubijeno jest ego. Provela sam vas, čitatelju, kroz mnoge stupnjeve ovoga procesa poput namjesnika, i znam da to utiče na vas na mnoge slične načine na koje je uticalo i na mene. Mnogi su od vas već prošli kroz proces inicijacije. Mnogi se od vas bore sa procesom odumiranja ega i skapavaju za ponovnim rođenjem kao Šamanom – onim čije je glava bila pročišćena. U svakom slučaju, mnogi od vas znaju da to može biti proces koji se proteže kroz mnoge godine i mnoga razdoblja, ponekad uključujući mnoge bolesti, mnoge nesreće i mnoge napade na fizičko tijelo jednako kao i na dušu.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Lipanj 1, 2013 | Odgovori

  222. Inicijacija od glavnog značaja Šamanu se dešava nakon dugog perioda “priprema.” Gledajući unatrag, mogu vidjeti da je to bio taj proces, ali obzirom da sam ja prolazila kroz njega, nisam imala pojma što se dešavalo. Jednostavno sam se borila sa boleštinama, nesrećama, patnjama, iskušenjima, pokušajima, lekcijama itd, koje su naprosto izgledale kao staza mog života u generičkim terminima. Ja ih nisam vidjela kao testove ili da su se pojavljivali u mom životu kao “poziv”. Bilo je to tek NAKON “izbora” kada sam počela praviti otkrića koja su objašnjavala proces moga života, i koji sada dijelim sa vama.
    Patologija Šamanskog puta izgleda kao da je dio sredstava dostizanja “uvjeta” da se bude iniciran. No, istovremeno, ta sredstva često predstavljaju samu inicijaciju. Ona imaju fiziološki efekt koji se odnosi na transformaciju obične osobe u tehničara svetinje.
    Nekoliko važnih stvari za primijetiti jesu ideje da kandidat mora biti “pod kontrolom” demona ili bića koja ga muče kako bi mogao naučiti njihovu mudrost, i da je taj proces dodjeljuje velike “moći” inicijantu. Iskustvo današnjice koje je toliko slično ovoj inicijaciji jest scenarij Tuđinske Otmice {Alien Abduction}. Na nesreću, baš kako je izviješćeno među Šamanističkim pripovjestima o “palim inicijantima”, postoje mnogi koji su prigrlili mučitelje i postali njima zaposjednuti u ovoj ili onoj mjeri. I, u dubljem smislu, možemo uočiti da se prava činjenica našeg postojanja u OPS stvarnosti 3.denziteta sastoji u inicijacijama u mnogim, mnogim inkarnacijama. Moramo trpiti laži prije no što možemo spoznati istinu!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Lipanj 1, 2013 | Odgovori

  223. Esencijalna stvar glede OPD Šamanskog puta je davanje samo kada su ZAMOLJENI. I onda, dati SVE što je pitano. To isključuje davanje onima OPS poretka jer oni NIKADA ne pitaju! Oni manipuliraju, zahtijevaju, preklinju, čak i pitaju riječima ali ne i svojim djelima. Ova stavka “pitanja” je stvar koju možete vidjeti jedino putem viđenja neviđenog. Možda bi jedan način da se o tome razmišlja mogao biti taj da vi možete odrediti da li netko stvarno “pita” ako tamo NE postoji očekivanje sa njihove strane da ćete im vi dati ono što traže! I, da VAMA nije postavljen nijedan uvjet koji bi se odnosio na to da li ćete odgovoriti ovako ili onako. Drugim riječima, ako kažete “ne” (jer zbog bilo kojeg razloga ne možete reći “da”) vi ste sigurni da neće doći do prekida ili opadanja u vašoj vezi. Jednaka stvar odnosi se i na vas. Ako vi “pitate”, da li zaista pitate? Ili postoji neka kvaka zakačena za to kao što je “ako me voliš, reći ćeš “da” ili “vidiš što sam napravio za tebe; sada je tvoj red”.

    Stvar koja je esencijalna i koju treba znati je da je Orijentacija Prema Drugima put spiritualne ljubavi, i da je to nešto sasvim drugo od svjetovne ljubavi i samoljublja. Cijela tajna Istinske Magije leži unutar zakona božanske neposredne blizine. Kako rastete bliže ka Ljubavi na način na koji ju Stvoritelj izražava, izrastate bliže Bogu.
    Što više osoba postaje uvučena u Orijentaciju Prema Drugima, efektivniji su njeni izbori, no, istovremeno, ostalima njeno postojanje postaje neshvatljivo.

    Sada, prilično je lako prakticirati ove termine pri davanju strancima ili suradnicima koji nisu intimno povezani sa vašim životom. Mnogo je teže to činiti u bliskim, osobnim vezama! No, to je ono u čemu leži esencija Šamana!

    Šamanizam je važan ne samo po mjestu koje drži u povijesti misticizma. Šamani su igrali esencijalnu ulogu u obrani psihičkog integriteta zajednice. Oni su nadmoćni antidemonski šampioni; oni se bore ne samo sa demonima i bolestima, nego i protiv crnih magova. Uzorita figura šamanskog šampiona jest mitski utemeljitelj Na-Khi šamanizma, neumornog istrebljivača demona. Vojni elementi koji imaju veliku važnost u izvjesnim tipovima Azijskog šamanizma su navedeni kao za potrebe rata protiv demona, istinskih neprijatelja čobječanstva. U općenitom smislu može se reći da šamanizam brani život, zdravlje, plodnost, svijet “svjetla”, protiv smrti, bolesti, neplodnosti, katastrofa i svijeta “tame” [Eliade, 1964.]

    Ono što to znači je stalna i uvijek prisutna potreba za održavanje vrlo određene Frekventne Rezonancije. Ono što Šaman predstavlja jest “Stub {pol} Svijeta”, kroz koji se energije Stvaranja mogu prevesti u 3.denzitet. Oni su potrebni da bi u svojim tijelima manifestirali izvjesne frekvencije koje se jedino mogu razviti u odnosima u kojima je životna sila Šamana POJAČANA putem interakcije, a ne isisavana/drenirana.
    U pričama o drevnim Šamanima velikih moći, često je primijećeno da ako postanu Šamani u točki njihova života kada imaju bračnog druga i obitelj, vrlo često Šamanu je dat novi “duhovni bračni drug” čija je najvažnija funkcija da priprema specijalnu hranu za Šamana tako da on/ona može obaviti specijalan posao. Ponekad taj “duhovni bračni drug” bio stvarna “druga žena” ili suprug koji se uselio u obitelj. U kulturama u kojima je Šamanizam bio shvaćen, ako originalna žena nije bila “prikladna”, barem je shvaćala neophodnost za “specijalnom ženom” da ispuni funkciju “hranjenja šamana”. Naravno, postoje neke priče o prvim ženama koje NISU dobro prihvatile posjedovanje druge žene, iako je je to bio samo duh a ne utjelovjenje u drugoj ženi, i rezultat je općenito bio sukob koji bi završio smrću prve žene. (ili smrću supruga, ako je šaman bila žena.)
    Poanta ovoga nije da nam govori nešto u doslovnom smislu, nego daje simboliku Šamanske spiritualne potrebe da bude u interakciji sa bićima koja radije “hrane” nego da dreniraju, crpe. Mogao bi se izvući zaključak da OPD Šaman mora biti u direktnoj interakciji na jednom intimnom nivou samo sa nekime tko je “sličan”. U takvom slučaju njihove će se energije razmijenjivati, mijenjati i proširivati iz te interakcije. Oni će jedno drugome “poguravati njihaljku”. Oni će postaviti Frekventnu Rezonancijsku Vibraciju između sebe koja je tako snažna da će prirodno “rasti”.
    Sada znamo da će sile tame iznijeti mnogo svojih vlastitih kandidata za tu intimnu interakciju koji NISU slični, za svrhu da se osiguraju da Šaman nkada ne zadobije dovoljnu čvrstoću. U isto vrijeme, prisutnost takvih osoba u Šamanovom životu MOŽE služiti svevažnoj funkciji u pripomaganju pri “slamanju” i guljenju mesa sa kostiju u pripremi za inicijaciju. No, jednom kada se desi inicijacija, KRUCIJALNO je za Šamana da DJELUJE na način da odmah učvrsti svoj polaritet. Bolje je NE biti u vezi nego biti u takvoj koja i drenira i prigušuje sebe i hrani i pojačava OPS frekvenciju.
    A putem djelovanja temeljenog na suptilnim naznakama u svojem okruženju, uključujući i vlastitom tijelu, njegove sposobnosti da VIDI rastu. A kada se te mogućnosti za viđenje povećaju, on je bolje u stanju činiti izbore temeljene na viđenju neviđenog, što djeluje na dobrobitan način za cijeli OPD polaritet. Što više Šaman prakticira Slobodnu Volju i osigurava Slobodu Volje drugih, više raspoložive energije Slobodne Volje nastaje za cijeli planet. A to ima velike posljedice: što je više Slobodne Volje raspoloživo, više će se OPS dominacija PRIRODNO SMANJIVATI!

    “Koncept mističke smrti povećavao je poticaj uobičajenih odnosa sa dušama predaka i “duhovima”, odnosima koji su završavali posjednutošću. Fenomenologija transa pretrpila je mnoge promjene i korupcije najvećim dijelom zbog konfuzije oko precizne prirode ekstaze. Ipak nisu sve te inovacije i korupcije uspjele u eliminiranju mogućnosti istinske Šamanske ekstaze; i mi smo u stanju pronaći primjere istinskih mističkih iskustava šamana, koji uzimaju oblik “duhovnog” uzdizanja…

    Više nego jednom prepoznali smo Šamansko iskustvo kao “nostalgiju za rajem…” [Eliade, 1964.]

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  224. PItanje:Ono što ZBILJA želim znati je to ZAŠTO smo mi imali sve te LUDE stvari koje su se dogodile u našim životima, i sve te ljude koji su lutali oko nas i izgleda postavljenih tu, ili su svojevoljno manipulirani da utječu na nas negativno? Mislim, da li sam u krivu, ili to nije VRLO neobična luda situacija?
    Odgovor: Jer ste vi ekstremno rijetki i nekoliko vas je koji imate sposobnosti složiti slagalicu skupa.
    U izvjesnim terminima cijeli koncept Viteza vjerojatno izveden iz Šamanske funkcije. A ako je to tu slučaj, koliko je mnogo tih „Zaređenih”? Heroj Potrage za Gralom je Parsifal, „Strastni Vitez”.
    Parsifal objedinjuje mnoge paganske i Kršćanske mitove ali je također evidentno da su Kršćanski mitovi bili zapravo preuređena izdanja drevnih Šamanskih puteva. Parsifal je bio poslat da „izliječi svjetovne bolesti” i da „povrati plodnost Pustoj Zemlji”. On je bio skriven, kao i mnoga „božanska djeca”, i odgojen u potaji.
    Razmišljati o Perzeju i uspoređivati priče u dinamičkim terminima. Vidite, postoji više priča o NEUSPJEŠNIM {PALIM} herojima nego o uspješnima, ali Parsifal i Perzej su bili USPJEŠNI heroji, zapravo, Perzje je po svoj prilici najuspješniji heroj u cijeloj epskoj i mitskoj povijesti! On je spasio djevu u opasnosti, oženio ju i bio „Uzdignut da zvijezda.” Svojim vjenčanjem sa Andromedom zadobio je Šamanske sposobnosti korištenja moći da „uravnotežuje oblast” putem pretvaranja u kamen svih onih koji su tlačili ljude. Primijetite svevažnu točku da se Šamanski Vitez, Perzej nije „borio” fizički protiv ikoga; jedva da je držao mač, on je bio„uštiman”
    Kod najstarijih religija, bile su Božice, majke i bezgranični potencijal nepretpostavljanih doživljaja koji su bili Božanski. Postojala je bezuvjetna ljubav na početku. Ali onda, patrijarhalan pogled je izokrenuo to i to je postalo nasilno, užasno i ograničavajuće. I iz patrijarhalnog pogleda je proizašlo “oslobođeni sin”, dok je prije bilo oslobođenje Božanske krvi. Što se desilo da se kreirao patrijarhalan sistem? Kako je potisnuto žensko božanstvo?
    Sve je bilo iskrenuto i suspregnuto, pa zašto ne i to.
    Kada sam stavila materijal na web stranicu, ljudi koji su pročitali material vjeruju da se ovo odnosi na njih također. Mislila sam da bića, koja su ujedinjene misaone forme, predstavljaju vrlo veliku grupu ljudi u ovom denzitetu. Znam da imamo posla sa ograničenim pojmovima, ali, da li se ovo odnosi na ljude koji su IZABRALI
    Znači, ako je prepoznaju, ako znaju da su to oni, oni su dio toga. Razmišljajući na nelinearan način, na nama je odluka da sve ovo napravimo savjesno i precizno. Postavljanjem pitanja upućuje na to da odgovor postoji. Ali, upravo ono što bi mogao biti odgovor još nije odabrano i na nama je da to napravimo na ovaj način.
    Zvijezda vodilja je ključni trag za vas. {lodestar, sjevernjača}
    Mislim da se to odnosi na neku vrstu zvijezde vodilje. Nešto što privlači… lodestone, magnetna ruda ( kamen, magnetit? ) je magnetski, gdje kompas pokazuje!
    U mitu, Kasiopeja, Dana i Atena su surađivali zajedno da bi omogućili Perzeju da odsječe glavu Gorgoni i ubije čudovište iz mora i spasi Andromedu. Od svih ovih mitskih heroja, Perzej stoji iznad svih jer je on bio USPJEŠAN. On je otišao u potragu, uspio je u misiji, spasio je djevojku u neprilici, ubio mnoge vrste Lizarda, izbalansirao situaciju u svojoj okolini i oni su čak živjeli sretno do kraja života. Nije izgubio razum, nije doživio neuspjeh… to je jedini zaista uspješan mit. On je to NAPRAVIO. I to dobro napravio.
    u nekoj točki ne tako daleke budućnosti, u vrijeme kada „stijene pucaju, kao u elektromagnetskim impulsima koji zrače iz zemaljskih stijena kada se pomiču tektonskim silama, i mnogo važnije, mogućoj primjeni pomenutih sila bilo induciranima na prirodan ili umjetan način.
    Ideju o funkciji Šamana-Viteza… Zaređenih: oni sa posebnom Frekvencijskom Rezonantnom Vibracijom dostatne čvrstine i čistoće da budu u stanju stvoriti most između čovjeka i bogova, da otvore hodnike vremena. ”
    Laura Knight

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  225. 23:37

    Moj hodnik vremena sve je uži.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  226. 23:40

    Moje sjene sve su duže.
    I sve sam dalje -ja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  227. 23:41

    Dom je blizu.
    Svakim udahom.
    Svakom mišlju pa i obmanom.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  228. 23:43

    A ne tako davno još..
    u mjestu sam stajao.

    Zatočen.
    Odsječen.
    Zameten.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  229. 23:45

    Ni glas svoj imao nisam.
    Ni opsjenu.
    Ni oblik.

    Samo misao, kao bezglavu ideju, koja uporno putuje Svemirom..

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  230. 23:47

    Iskao sam druge.
    Mnoge čežnje nagonile su mi dušu..
    bio sam sam

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  231. 23:49

    Bio sam.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  232. 23:51

    Nezgodno je na traci Vremena izgovoriti riječi BIO SAM a trajati.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  233. 23:53

    Toliko puno
    BIO SAM..
    još sam..
    malo..
    biti ću
    dovoljno
    DUGO..

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  234. 23:54

    Trajem.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  235. 23:55

    A sve manje i manje volje i htjenja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  236. 23:59

    Osjećaj kako mi energija izmiče sve je prisutniji..rasipanje ćutim.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  237. 00:00

    Gubim koheziju.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  238. 00:15

    NJAM NJAM TORTA OD SIRA

    Sastojci

    biskvit

    200 g integralni keksi (McVities Digestive)
    50 g maslac
    2 žlice ječmeni slad ili javorov sirup (ja stavim sok od limuna ili naranče)

    žuta krema

    500 g Philadelphia krem sir ili Vindija Classic sirni namaz (može i 3 kutije = 600 g)
    4 jaja
    3 žlice šećera
    1 limun – procijeđeni sok

    bijela krema

    2 čašice kiselo vrhnje od 2 dl
    2 žlice šećera
    1 vanilin šećer

    Priprema
    1
    Kekse samljeti i dodati rastopljeni maslac i ječmeni slad, dobro pomiješati i natiskati u kalup pa u pećnicu 5 min na 175°C.

    2
    Smanjiti temperaturu na 170°C i na tople kekse uliti žutu kremu od kremastog sira, jaja, šećera i limunovog soka. Peći 15-20 min na 160-170°C.

    3
    Na kraju izmiksati bijelu kremu od kiselog vrhnja, šećera i vanilin šećera i preliti preko tople torte.

    4
    Sve zajedno staviti u toplu pećnicu još 5 min ili u poluotvorenu pećnicu na 10 min.

    5
    Zatim ostaviti vani da se ohladi i na kraju staviti u hladnjak do sutra, kada je najbolja 🙂 Dobar tek!

    – jela sam i fantastična je, nevista mi ju je spravila, užicala sam recept i evo, dijelim s vama…

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  239. 00:19

    ..a evo i mog nasmijanog lica … 🙂

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  240. 00:31

    ..a ovo sam sad sguglala i morat ću nać neku žrtvu da mi ovo spravi..

    Torta od nutelle i ricotta sirom

    Torta se sastoji od dva dijela, jednostavna je za pripremu i prava je slastica za sve ljubitelje čokolade i sira.

    1. Brownie podloga

    •2 velike žlice Nutelle
    •2 jaja
    •1 čaša oštrog brašna
    •1/2 čaše smeđeg šećera
    •1/4 čaše kakaa
    •15 dkg maslaca, otopljenog i ohlađenog
    •10 dkg sitno sjeckanih lješnjaka

    Pomješati dobro žumanjke i šećer, potom dodaati otopljen i ohlađen maslac i pjenu od bjelanjaka. Na kraju dodati brašno i kakao. Sve dobro pomješati i staviti u kalup koji ste pretjodno premazali uljem i posluli sa malo brašna. Čaša koja služi za omjer treba biti od 2 dc. Lješnjake možete po izboru zamjeniti sa orasima ili bademima.

    2. Ricotta smjesa
    •250 gr ricotta sira
    •3 velike žllice Nutelle
    •1 žlica kakaa
    •2 žlice smeđeg šećera
    •2 jaja

    Navedene sastojke dobro pomiješati i preliti preko prve, brownie smjese. Potom staviti u prethodno zagrijanu pećnicu na 160˚C i peći 45 minuta. Ohlađenu tortu pospite sa samljevenim karameliziranim lješnjacima i okolo je ukrasite mljevenim bademima.

    Karamelizirani lješnjaci
    •20 dkg šećera
    •10 dkg lješnjaka

    Šećer otopite na vatri tako da bude tekuća smeđa smjesa tj. karamel pa u njega umiješajate nasjeckane lješnjake. Ohlađenu smjesu stavite u čvršću vrećicu pa dobro istucite batićem za meso. To je smjesa kojom ćete prekriti ovu tortu, ali je možete iskoristiti i za mnoge druge kolače, kreme, sladolede i mousseve.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  241. 00:33

    Čokoladni snovi svima!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 2, 2013 | Odgovori

  242. THE SENTINEL
    Arthur C. Clarke
    1951 Avon Periodicals Inc.
    The next time you see the full moon high in the south, look carefully at its right-hand edge and let
    your eye travel upward along the curve of the disk. Round about two o’clock you will notice a
    small, dark oval: anyone with normal eyesight can find it quite easily. It is the great walled plain,
    one of the finest on the Moon, known as the Mare Crisium-the Sea of Crises. Three hundred miles
    in diameter, and almost completely surrounded by a ring of magnificent mountains, it had never
    been explored until we entered it in the late summer of 1996.
    Our expedition was a large one. We had two heavy freighters which had flown our supplies and
    equipment from the main lunar base in the Mare Serenitatis, five hundred miles away. There were
    also three small rockets which were intended for short-range transport over regions which our
    surface vehicles couldn’t cross. Luckily, most of the Mare Crisiurn is very flat. There are none of
    the great crevasses so common and so dangerous elsewhere, and very few craters or mountains of
    any size. As far as we could tell, our powerful caterpillar tractors would have no difficulty in taking
    us wherever we wished to go.
    I was geologist-or selenologist, if you want to be pedantic in charge of. the group exploring the
    southern region of the Mare. We had crossed a hundred miles of it in a week, skirting the foothills
    of the mountains along the shore of what was once the ancient sea, some thousand million years
    before. When life was beginning on Earth, it was already dying here. The waters were retreating
    down the flanks of those stupendous cliff s, retreating into the empty heart of the Moon. Over the
    land which we were crossing, the tideless ocean had once been half a mile deep, and now the only
    trace of moisture was the hoarfrost one could sometimes find in caves which the searing sunlight
    never penetrated.
    We had begun our journey early in the slow lunar dawn, and still had almost a week of Earth-time
    before nightfall. Half a dozen times a day we would leave our vehicle and go outside in the
    spacesuits to hunt for interesting minerals, or to place markers for the guidance of future travelers.
    It was an uneventful routine. There is nothing hazardous or even particularly exciting about lunar
    exploration. We could live comfortably for a month in our pressurized tractors, and if we ran into
    trouble we could always radio for help and sit tight until one of the spaceships came to our rescue.
    I said just now that there was nothing exciting about lunar exploration, but of course that isn’t true.
    One could never grow tired of those incredible mountains, so much more rugged than the gentle
    hills of Earth. We never knew, as we rounded the capes and promontories of that vanished sea,
    what new splendors would be revealed to us. The whole southern curve of the Mare Crisiurn is a
    vast delta where a score of rivers once found their way into the ocean, fed perhaps by the torrential
    rains that must have lashed the mountains in the brief volcanic age when the Moon was young.
    Each of these ancient valleys was an invitation, challenging us to climb into the unknown uplands
    beyond. But we had a hundred miles still to cover, and could only look longingly at the heights
    which others must scale.
    We kept Earth-time aboard the tractor, and precisely at 22.00 hours the final radio message would
    be sent out to Base and we would close down for the day. Outside, the rocks would still be burning
    beneath the almost vertical sun, but to us it was night until we awoke again eight hours later. Then
    one of us would prepare breakfast, there would be a great buzzing of electric razors, and someone
    would switch on the short-wave radio from Earth. Indeed, when the smell of frying sausages began
    to fill the cabin, it was sometimes hard to believe that we were not back on our own world –
    everything was so normal and homely, apart from the feeling of decreased weight and the unnatural
    slowness with which objects fell.
    It was my turn to prepare breakfast in the corner of the main cabin that served as a galley. I can
    remember that moment quite vividly after all these years, for the radio had just played one of my
    favorite melodies, the old Welsh air, “David of the White, Rock.”
    Our driver was already outside in his space-suit, inspecting our caterpillar treads. My assistant,
    Louis Garnett, was up forward in the control position, making some belated entries in yesterday’s
    log.
    As I stood by the frying pan waiting, like any terrestrial housewife, for the sausages to brown, I let
    my gaze wander idly over the mountain walls which covered the whole of the southern horizon,
    marching out of sight to east and west below the curve of the Moon. They seemed only a mile or
    two from the tractor, but I knew that the nearest was twenty miles away. On the Moon, of course,
    there is no loss of detail with distance-none of that almost imperceptible haziness which softens and
    sometimes transfigures all far-off things on Earth.
    Those mountains were ten thousand feet high, and they climbed steeply out of the plain as if ages
    ago some subterranean eruption had smashed them skyward through the molten crust. The base of
    even the nearest was hidden from sight by the steeply curving surface of the plain, for the Moon is
    a very little world, and from where I was standing the horizon was only two miles away.
    I lifted my eyes toward the peaks which no man had ever climbed, the peaks which, before the
    coming of terrestrial life, had watched the retreating oceans sink sullenly into their graves, taking
    with them the hope and the morning promise of a world. The sunlight was beating against those
    ramparts with a glare that hurt the eyes, yet only a little way above them the stars were shining
    steadily in a sky blacker than a winter midnight on Earth.
    I was turning away when my eye caught a metallic glitter high on the ridge of a great promontory
    thrusting out into the sea thirty miles to the west. It was a dimensionless point of light, as if a star
    had been clawed from the sky by one of those cruel peaks, and I imagined that some smooth rock
    surface was catching the sunlight and heliographing it straight into my eyes. Such things were not
    uncommon. When the Moon is in her second quarter, observers on Earth can sometimes see the
    great ranges in the Oceanus Procellarum burning with a blue-white iridescence as the sunlight
    flashes from their slopes and leaps again from world to world. But I was curious to know what kind
    of rock could be shining so brightly up there, and I climbed into the observation turret and swung
    our four inch telescope round to the west.
    I could see just enough to tantalize me. Clear and sharp in the field of vision, the mountain peaks
    seemed only half a mile away, but whatever was catching the sunlight was still too small to be
    resolved. Yet it seemed to have an elusive symmetry, and the summit upon which it rested was
    curiously flat. I stared for a long time at that glittering enigma, straining my eyes into space, until
    presently a smell of burning from the galley told me that our breakfast sausages had made their
    quarter-million mile journey in vain. .
    All that morning we argued our way across the Mare Crisium while the western mountains reared
    higher in the sky. Even when we were out prospecting in the space-suits, the discussion would
    continue over the radio. It was absolutely certain, my companions argued, that there had never been
    any form of intelligent life on the Moon. The only living things that had ever existed there were a
    few primitive plants and their slightly less degenerate ancestors. I knew that as well as anyone, but
    there are times when a scientist must not be afraid to make a fool of himself.
    “Listen,” I said at last, “I’m going up there, if only for my own peace of mind. That mountain’s less
    than twelve thousand feet high -that’s only two thousand under Earth gravity-and I can make the
    trip in twenty hours at the outside. I’ve always wanted to go up into those hills, anyway, and this
    gives me an excellent excuse.”
    “If you don’t break your neck,” said Garnett, “you’ll be the laughing-stock of the expedition when
    we get back to Base. That mountain will probably be called Wilson’s Folly from now on.”
    “I won’t break my neck,” I said firmly. “Who was the first man to climb Pico and Helicon?”
    “But weren’t you rather younger in those days?” asked Louis gently.
    “That,” I said with great dignity, “is as good a reason as any for going.”
    We went to bed early that night, after driving the tractor to within half a mile of the promontory.
    Garnett was coming with me in the morning; he was a good climber, and had often been with me
    on such exploits before. Our driver was only too glad to be left in charge of the machine.
    At first sight, those cliffs seemed completely unscalable, but to anyone with a good head for
    heights, climbing is easy on a world where all weights are only a sixth of their normal value. The
    real danger in lunar mountaineering lies in overconfidence; a six-hundred-foot drop on the Moon
    can kill you just as thoroughly as a. hundred-foot fall on Earth.
    We made our first halt on a wide ledge about four thousand feet above the plain. Climbing had not
    been very difficult, but my limbs were stiff with the unaccustomed effort, and I was glad of the rest.
    We could still see the tractor as a tiny metal insect far down at the foot of the cliff, and we reported
    our progress to the driver before starting on the next ascent.
    Inside our suits it was comfortably cool, for the refrigeration units were fighting the fierce sun and
    carrying away the body-heat of our exertions. We seldom spoke to each other, except to pass
    climbing instructions and to discuss our best plan of ascent. I do not know what Garnett was
    thinking, probably that this was the craziest goose-chase he had ever embarked upon. I more than
    half agreed with him, but the joy of climbing, the knowledge that no man had ever gone this way
    before and the exhilaration of the steadily widening landscape gave me all the reward I needed.
    I don’t think I was particularly excited when I saw in front of us the wall of rock I had first
    inspected through the telescope from thirty miles away. It would level off about fifty feet above our
    heads, and there on the plateau would be the thing that had lured me over these barren wastes. It
    was, almost certainly, nothing more than a boulder splintered ages ago by a falling meteor, and
    with its cleavage planes still fresh and bright in this incorruptible, unchanging silence.
    There were no hand-holds on the rock face, and we had to use a grapnel. My tired arms seemed to
    gain new strength as I swung the three-pronged metal anchor round my head and sent it sailing Lip
    toward the stars. The first time it broke loose and came falling slowly back when we pulled the
    rope. On the third attempt, the prongs gripped firmly and our combined weights could not shift it.
    Garnett looked at me anxiously. I could tell that he wanted to go first, but I smiled back at him
    through the glass of my helmet and shook my head. Slowly, taking my time, I began the final
    ascent.
    Even with my space-suit, I weighed only forty pounds here, so I pulled myself up hand over hand
    without bothering to use my feet. At the rim I paused and waved to my companion, then I
    scrambled over the edge and stood upright, staring ahead of me.
    You must understand that until this very moment I had been almost completely convinced that
    there could be nothing strange or unusual for me to find here. Almost, but not quite; it was that
    haunting doubt that had driven me forward. Well, it was a doubt no longer, but the haunting had
    scarcely begun.
    I was standing on a plateau perhaps a hundred feet across. It had once been smooth-too smooth to
    be natural-but falling meteors had pitted and scored its surface through immeasurable eons. It had
    been leveled to support a glittering, roughly pyramidal structure, twice as high as a man, that was
    set in the rock like a gigantic, many-faceted jewel.
    Probably no emotion at all filled my mind in those first few seconds. Then I felt a great lifting of
    my heart, and a strange, inexpressible joy. For I loved the Moon, and now I knew that the creeping
    moss of Aristarchus and Eratosthenes was not the only life she had brought forth in her youth. The
    old, discredited dream of the first explorers was true. There had, after all, been a lunar civilizationand
    I was the first to find it. That I had come perhaps a hundred million years too late did not
    distress me; it was enough to have come at all.
    My mind was beginning to function normally, to analyze and to ask questions. Was this a building,
    a shrine-or something for which my language had no name? If a building, then why was it erected
    in so uniquely inaccessible a spot? I wondered if it might be a temple, and I could picture the adepts
    of some strange priesthood calling on their gods to preserve them as the life of the Moon ebbed
    with the dying oceans, and calling on their gods in vain.
    I took a dozen steps forward to examine the thing more closely, but some sense of caution kept me
    from going too near. I knew a little of archaeology, and tried to guess the cultural level of the
    civilization that must have smoothed this mountain and raised the glittering mirror surfaces that still
    dazzled my eyes.
    The Egyptians could have done it, I thought, if their workmen had possessed whatever strange
    materials these far more ancient architects had used. Because of the thing’s smallness, it did not
    occur to me that I might be looking at the handiwork of a race more advanced than my own. The
    idea that the Moon had possessed intelligence at all was still almost too tremendous to grasp, and
    my pride would not let me take the final, humiliating plunge.
    And then I noticed something that set the scalp crawling at the back of my neck-something so
    trivial and so innocent that many would never have noticed it at all. I have said that the plateau was
    scarred by meteors; it was also coated inches-deep with the cosmic dust that is always filtering
    down upon the surface of any world where there are no winds to disturb it. Yet the dust and the
    meteor scratches ended quite abruptly in a wide circle enclosing the little pyramid, as though an
    invisible wall was protecting it from the ravages of time and the slow but ceaseless bombardment
    from space.
    There was someone shouting in my earphones, and I realized that Garnett had been calling me for
    some time. I walked unsteadily to the edge of the cliff and signaled him to join me, not trusting
    myself to speak. Then I went back toward that circle in the dust. I picked up a fragment of
    splintered rock and tossed it gently toward the shining enigma. If the pebble had vanished at that
    invisible barrier I should not have been surprised, but it seemed to hit a smooth, hemispherical
    surface and slide gently to the ground.
    I knew then that I was looking at nothing that could be matched in the antiquity of my own race.
    This was not a building, but a machine, protecting itself with forces that had challenged Eternity.
    Those forces, whatever they might be, were still operating, and perhaps I had already come too
    close. I thought of all the radiations man had trapped and tamed in the past century. For all I knew,
    I might be as irrevocably doomed as if I had stepped into the deadly, silent aura of an unshielded
    atomic pile.
    I remember turning then toward Garnett, who bad joined me and was now standing motionless at
    my side. He seemed quite oblivious to me, so I did not disturb him but walked to the edge of the
    cliff in an effort to marshal my thoughts. There below me lay the Mare Crisium-Sea of Crises,
    indeed-strange and weird to most men, but reassuringly familiar to me. I lifted my eyes toward the
    crescent Earth, lying in her cradle of stars, and I wondered what her clouds had covered when these
    unknown builders had finished their work. Was it the steaming jungle of the Carboniferous, the
    bleak shoreline over which the first amphibians must crawl to conquer the land-or, earlier still, the
    long loneliness before the coming of life?
    Do not ask me why I did not guess the truth sooner-the truth, that seems so obvious now. In the first
    excitement of my discovery, I had assumed without question that this crystalline apparition had
    been built by some race belonging to the Moon’s remote past, but suddenly, and with
    overwhelming force, the belief came to me that it was as alien to the Moon as I myself.
    In twenty years we had found no trace of life but a few degenerate plants. No lunar civilization,
    whatever its doom, could have left but a single token of its existence.
    I looked at the shining pyramid again, and the more remote it seemed from anything that had to do
    with the Moon. And suddenly I felt myself shaking with a foolish, hysterical laughter, brought on
    by excitement and overexertion: for I had imagined that the little pyramid was speaking to me and
    was saying: “Sorry, I’m a stranger here myself.”
    It has taken us twenty years to crack that invisible shield and to reach the machine inside those
    crystal walls. What we could not understand, we broke at last with the savage might of atomic
    power and now I have seen the fragments of the lovely, glittering thing I found up there on the
    mountain.
    They are meaningless. The mechanisms-if indeed they are mechanisms-of the pyramid belong to a
    technology that lies far beyond our horizon, perhaps to the technology of para-physical forces.
    The mystery haunts us all the more now that the other planets have been reached and we know that
    only Earth has ever been the home of intelligent life in our Universe. Nor could any lost civilization
    of our own world have built that machine, for the thickness of the meteoric dust on the plateau has
    enabled us to measure its age. It was set there upon its mountain before life had emerged from the
    seas of Earth.
    When our world was half its present age, something from the stars swept through the Solar System,
    left this token of its passage, and went again upon its way. Until we destroyed it, that machine was
    still fulfilling the purpose of its builders; and as to that purpose, here is my guess.
    Nearly a hundred thousand million stars are turning in the circle of the Milky Way, and long ago
    other races on the worlds of other suns must have scaled and passed the heights that we have
    reached. Think of such civilizations, far back in time against the fading afterglow of Creation,
    masters of a universe so young that life as yet had come only to a handful of worlds. Theirs would
    have been a loneliness we cannot imagine, the loneliness of gods looking out across infinity and
    finding none to share their thoughts.
    They must have searched the star-clusters as we have searched the planets. Everywhere there would
    be worlds, but they would be empty or peopled with crawling, mindless things. Such was our own
    Earth, the smoke of the great volcanoes still staining the skies, when that first ship of the peoples of
    the dawn came sliding in from the abyss beyond Pluto. It passed the frozen outer worlds, knowing
    that life could play no part in their destinies. It came to rest among the inner planets, warming
    themselves around the fire of the Sun and waiting for their stories to begin.
    Those wanderers must have looked on Earth, circling safely in the narrow zone between fire and
    ice, and must have guessed that it was the favorite of the Sun’s children. Here, in the distant future,
    would be intelligence; but there were countless stars before -them still, and they might never come
    this way again.
    So they left a sentinel, one of millions they have scattered throughout the Universe, watching over
    all worlds with the promise of life. It was a beacon that down the ages has been patiently signaling
    the fact that no one had discovered it.
    Perhaps you understand now why that crystal pyramid was set upon the Moon instead of on the
    Earth. Its builders were not concerned with races still struggling up from savagery. They would be
    interested in our civilization only if we proved our fitness to survive -by crossing space and so
    escaping from the Earth, our cradle. That is the challenge that all intelligent races must meet,
    sooner or later. It is a double challenge, for it depends in turn upon the conquest of atomic energy
    and the last choice between life and death.
    Once we had passed that crisis, it was only a matter of time before we found the pyramid and
    forced it open. Now its signals have ceased, and those whose duty it is will be turning their minds
    upon Earth. Perhaps they wish to help our infant civilization. But they must be very, very old, and
    the old are often insanely jealous of the young.
    I can never look now at the Milky Way without wondering from which of those banked clouds of
    stars the emissaries are coming. If you will pardon so commonplace a simile, we have set off the
    fire-alarm and have nothing to do but to wait.
    I do not think we will have to wait for long.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  243. Moj Prevod
    (RAIN AKO IMAŠ ŠTO ZA DODATI, TJ.BOLJE PREVESTI, MOLIM TE UČINI TAKO)
    The Sentinel
    Arthur C. Clarke
    1951 Avon Periodicals Inc

    Sljedeći put kada vidite pun mjesec visoko na jugu, pažljivo gledajte i niz svoj desni rub pustite
    svoje oko da putuje gore duž krivulje diska.
    Negdje oko dva ćete primijetiti mali tamni oval: svatko s normalnim vidom može ga pronaći vrlo jednostavno.
    To je super obična zavala, jedna od najboljih na Mjesecu, poznata kao Mare Crisium-Sea od kriza.
    Tri stotine km u promjeru, a gotovo u potpunosti okružena prstenom veličanstvenih planina,
    nikada nije istražena dok nismo ušli u nju u kasno ljeto 1996.
    Naša ekspedicija bila je jedna od većih. Imali smo dva teška teretna broda kojima su letjele naše zalihe i oprema iz glavne lunarne baze u Mare Serenitatis, pet stotina milja daleko. Bile su također i tri male rakete koje su namijenjene za putovanja kratkog dometa preko površina koje naša
    vozila ne mogu prijeći. Srećom, većina Mare Crisiurn je vrlo ravna. Nigdje drugdje ne postoje tako veliki procjepi u tlu, tako česti i tako opasni, i vrlo je malo kratera ili planina upravo takve veličine. Ali što se tiče naših snažnih gusjenica-traktora ne vidimo da ćemo imati ikakvih poteškoća Gdje god budemo željeli ići.
    Bio sam geolog-selenologist ili, ako želite biti zadužen za tančine. Skupina istražuje
    južne regije od Mare. Prešli smo stotinu milja od nje u tjedan dana, zaobilazeći podnožje
    od planine uz obalu što je nekad bilo drevno more, nekih tisuću milijuna godina
    prije. Kad je život započinjao na Zemlji, ovdje je već zamirao. Vode su se povukle
    dolje po bokovima onih ogromanih litica, i ostavile prazno srce Mjeseca.
    Preko tla preko kojeg smo prelazili nekoć je strujao ocean pola milje dubok, a sada samo
    tragovi vlage kroz inje koje se ponekad može naći u špiljama kroz koje sunčeva svjetlost
    nikad nije prodrla.
    Mi smo počeli naše putovanje u ranim sporoj lunarnoj zori, i još uvijek je gotovo tjedan dana od Zemljaljskog vremena prije mraka. Pola tuceta puta dnevno ćemo napustiti naše vozilo i otići van u svemirskim odjelima loviti zanimljive minerale, ili markirati mjesta za neke od budućih putnika. To je bila uredna rutina. Ne postoji ništa opasno ili čak posebno uzbudljivo u lunarnim istraživanjima. Mogli smo živjeti udobno i mjesec dana u našim istraživačkim vozilima-traktorima, a ako bismo naletjeli na neku nevolju mogli smo uvijek zatražiti pomoć radiovezom i strpiti se dok nam jedan od svemirskih brodova u orbiti ne bi došao u pomoć.
    Rekao sam da nije bilo ništa uzbudljivo o istraživanju Mjeseca, ali, naravno, to nije istina.
    Nitko se nikada nije mogao zamoriti istražujući te nevjerojatne masive, toliko više grube nego sve brežuljke na Zemlji. Nikada nismo znali, dok smo obilazili rtove i rtova tog nestalog mora, što bi nam se još sve moglo tek otkriti. Cijelo južno zakrivljenje Mare Crisiurn je
    potopljena delta rijeka koje su jednom tuda pronašle svoj put u ocean, kojeg su hranile možda bujice kiše koje su padale s planina u kratkom vulkanskom doba kada je Mjesec bio mlad.
    Svaka od tih davnih dolinama nama je bila poziv, i izazov da se popnemo nepoznatim visoravnima izvan njih. No, imali smo još oko sto milja dalje za proće,pa smo još uvijek samo mogli gledati čeznutljivo za visinama.

    Držali smo se Zemaljskog radnog vrijemena na brodu-traktora, a upravo u 22.00 sata svakog bi se dana posljednja radio poruka poslala u bazu, i mi bismo zaključili još jedan radni dan. Makar bi vani stijene još uvijek isijavale ispod gotovo okomitog sunca, ali za nas je to bila noć dok se ponovno ne bi probudili osam sati kasnije. Zatim bi netko od nas pripremio doručak, ne bi bilo lijepo zujanje električne britve, ali netko bi uvijek prebacio na kratkovalni radio sa Zemlje. Doista, kada bi miris prženja kobasica počeo puniti kabinu, ponekad je bilo teško vjerovati da smo bili na vlastitom svijetu –
    sve je bilo tako normalno i kao kod kuće, osim osjećaja težine i neprirodno smanjene sporost padanja objekata.
    Bio je moj red za pripremu doručka u kutu glavne kabine koja je služila kao kuhinja. Mogu se sjetiti tog trenutka vrlo živo nakon svih ovih godina, na radiu je upravo svirala jedna od mojih omiljenih melodija, stara Welshka arija, “Bijeli David, stijena”.
    Naš vozač koji je već bio vani u svom svemirskom odijelu, pregledavajući našeg gusjeničara. Moj pomoćnik, Louis Garnett, bio je naprijed u upravljačkoj poziciji, i sa zakašnjenjem unosio neke jučerašnje prijavke.
    I tako dok sam čekao, kao i bilo koja zemaljska domaćica, da kobasice postanu smeđe, pustio sam svoj pogled da luta lijeno preko planine zidovima koji pokrivaju cijeli južni horizontu,
    Ugledlo sam nešto što je marširalo iz vida prema istoku i zapadu ispod krivulje od Mjeseca. Činilo se da je planina samo kilometar ili dva od traktora, ali sam znao da je najbliža dvadeset milja daleko. Na Mjesecu, naravno, nema gubitka detalja u daljinu, ništa od toga, sve je obavijeno gotovo neprimjetnom maglicom koja sve omekšava i ponekad se čini kao da vidiš neka Daleka bića na Zemlji.
    Te planine su deset tisuća metara visoke, a oni izgledaju kao da su se popeli strmo iz ravnice ili kao da ih je neka podzemna erupcija je izbacila prema nebu kroz rastopljenu koru.
    Baza, čak i najbliža je skrivena od pogleda od strmo vijugave površine ravnice, Mjesec je
    vrlo mali svijet, a tlo na kojem sam stajao ima horizont koji je samo dvije milje daleko.
    Podigoh oči prema vrhovima s kojih nitko nikada prije nije predvidio dolazak zemaljskog života, a kamoli gledao povlačenje oceana koji su potonuli i mrzovoljno u svojim grobovima, uzeli živote nezemljana a s njima i njihove nade i obećanje svijetu. Sunčevo svjetlo tuklo protiv onih koji su stajali uspravni s odsjajem u očima, i još samo malo iznad njih zvijezde su sjale a onda ih je prekrilo stalno nebo crnje od zimske ponoći na Zemlji.
    Pomicao sam pogled kadli sam ugledao metalik odsjaj visoko na hrptu velikog rta koji pada
    u more, trideset milja na zapad. Bila je to bezdimenzijska točka svjetlosti, kao da je zvijezda
    bila šapa s neba jednog od onih okrutnih vrhova, a ja sam mogao baš zamisliti da su te neke glatke stijene tu samo zato da uhvate sunčevu svjetlost i s njom mi proparaju mozak ravno kroz oči. Takve stvari nisu neuobičajene. Kad je Mjesec u svom drugom tromjesečju, promatrači na Zemlji ponekad mogu vidjeti velike rasjeke u Oceanus Procellarum kako gore s plavo-bijelim prelijevanjem u duginim bojama, kao da sunce treperi od svojih staza i skače ponovno od svijeta do svijeta. No, bio sam znatiželjan i želio sam znati kakva bi to stijena mogla biti tako snažno tamo sjajiti pa sam sjeo na vrh promatračke kupole i okrenuo teleskop za četiri inča u smjeru zapada.
    Mogao sam vidjeti tek toliko da znam da će me uvijek mučiti. Vidno mi je polje bilo jasno izoštreno – planinski vrhovi, činilo su se samo pola milje dalje, ali bez obzira koliko se činilo da bi mogao dohvatiti i sunce, još je uvijek bilo premalo da bi se uhvatilo. Ipak, činilo se da imaju neku nedostižnu simetriju, od koje mi se je zaustavljao dah.

    Gledao sam dugo vremena u tu blještavu enigmu, uspravljajući svoj pogled ka svemiru, sve dok me odjednom miris kobasica u tavi ispred mene nije vratio u stvarnost i misao da
    četvrt milijuna milja putovanje nije bilo uzalud. .
    Cijelo to jutro prepirali smo se oko našeg puta preko Mare Crisium dok su na zapadu planine
    stršale prema nebu. Čak i kad smo bili vani u našim prostor-odijelima, rasprava bi se
    i dalje vodila preko radija. Pa apsolutno je sigurno, moji su drugovi tvrdili, da nikada nije bilo
    inteligentnog oblika života na Mjesecu. Jedina živa bića koja su ikad postojala bila su nekoliko primitivnih biljaka i njihovih malo manje degeneriranih predaka. Znao sam da, kao i bilo tko,
    postoje slučajevi kad se znanstvenik ne mora bojati da će napraviti budalu od sebe.

    “Slušaj,” rekao sam napokon, “idem tamo, ako je samo za vlastitu smirnost. To je planina manje
    od dvanaest tisuća stopa visoka, to je tek dvije tisuće pod Zemlje gravitacije i ja mogu napraviti
    Izlet u dvadeset sati, na vanjskoj strani. Uvijek sam željeo ići gore u ona brda, svejedno, i to
    mi daje izvrstan izgovor. ”
    “Ako ne slomiš vrat”, rekao je Garnett, “vi ćete biti smijurija od ekspedicije kada se vratimo u bazu. Te planine vjerojatno će se prozvati Wilsonova ludost od sada. ”
    “Neću slomiti vrat,” rekao sam čvrsto. “Tko je bio prvi čovjek koji se popeo na Pico i Helicon?”
    “Ali niste li bili prilično mlađi tih dana?”, Upitao Louis nježno.
    “Da,” rekao sam s velikim dostojanstvom, “To je jednako dobar kao i bilo koji razlog za odlazak.”

    Otišli smo u krevet rano te večeri, nakon što smo se dovezli traktorom na pola milje od rta.
    Garnett je odlazio samnom ujutro, bio je dobar penjač, a često je bio sa mnom na takvim ekspedicijama i prije. Naš vozač bio je presretan što ga nismo učlanili u putovanje.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  244. Na prvi pogled, one litice činile su se posve nedostižne, ali da bilo tko s dobrim smislom za
    visine, ubrzo će ustanoviti da je penjanje vrlo lako na svijetu gdje svi utezi teški samo šestinu svoje normalne vrijednosti. Stvarna opasnost u Mjesečevom planinarstvu leži u prevelikoj sigurnosti; pad s visine od šest stotina nogu na Mjesecu može ubiti jednako temeljito kao i pad s visine od stotinu-noga na Zemlji.
    Mi smo napravili naš prvi i zaustavili se na širokoj izbočini oko četiri tisuće metara iznad ravnice. Penjanje nije bilo vrlo teško, ali moji udovi su ukočeni i nenaviknuti na trud.
    Još smo uvijek mogli vidjeti traktor kao maleni metalni insekt daleko dolje u podnožju litice, a našem nas je napretku izvijestio naš vozač prije početka sljedećeg uspona.
    Unutar naših odijela bilo je ugodno svježe, jer su rashladni uređaji žestoko radili da nas rashlade, od odvođenja sunčeve topline I topline tijela i naših napora. Mi smo rijetko međusobno razgovarali, osim da prođemo upute o penjanju i koji je naš najbolji put uspona.
    Ne znam o čemu je Garnett razmišljao, vjerojatno je da je to bila najluđa guščja hajka u koju se je ikad upustio. I većinu se od poluvremena nisam složio s njim, ali radost penjanja, znanje koje nitko nikada nije podijelio na ovaj način prije i veselje od produbljivanja krajolika stalno mi je davalo sve što je potrebno kao nagradu.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  245. Ne mislim da sam bio posebno uzbuđen kad sam vidio pred nama zid od stijene kojeg sam već prvi put pregledao kroz teleskop trideset milja daleko. To su bila raslojavanja pedesetak metara iznad naših glava, i tamo na platou bi to bila stvar koja bi me namamila preko tih pustih otpada. To
    je, gotovo sigurno, ništa više od gromade slomljene u doba prije pada meteora, a
    sa svojim zrakoplovima rascjepa uvijek svježe i svijetlo u ovoj neprolaznoj, nepromjenjivoj tišini.
    Nije bilo rukohvata na stijeni, i morali smo koristiti malo sidro. Umorne ruke kao da se
    dobile novu snagu kad što sam zamahnuo sa sisdrom s tri račvaste metalne okrugle glave i poslao ga jedrenju ka zvijezdama. Prvi put se razbio labav i čak pada sporije kada smo izdvajali
    konop. Na trećem pokušaju, zupca zavladala čvrsto i naši zajednički utezi ne mogu ga pomaknuti.
    Garnett je pogledao me tjeskobno. Mogao bih reći da je htio ići prvi, ali sam se nasmiješio natrag na njega kroz staklo u mojoj kacigi i odmahnuo glavom. Polako, uzimajući moje vrijeme, počeo sam konačno uspon.
    Čak i sa mojim svemirskim odijelom, samo sam težio 40 £ ovdje, pa sam izvukao ruku preko ruke
    ne trudeći se koristiti noge. Na rubu sam zastao i mahnuo svom pratiocu, onda sam se prebacio preko ruba i stajao uspravno, zureći ispred sebe.
    Morate shvatiti da sam do tog trenutka bio gotovo potpuno uvjeren da se ovdje za mene nikada ne bi moglo naći ništa čudno ili neobično. Gotovo, ali ne sasvim, jer me nezaboravna sumnja uvijek pokreće prema naprijed. Pa, to nedvojbeno upravo više nije, ali nezaboravna taman počinje.

    Stajao sam na platou možda stotinjak metara preko. Površina je nekoć bila glatka-preglatka može biti od prirodnog pada meteora, ali je koštice zabio u površinu kroz neizmjerne eone. Imala je
    izravnavanja za potporu blistavi, ugrubo piramidalna struktura, dvostruko veća od čovjeka, a bila je
    postavljena u stijenu poput golemog, mnogoraznolikog dragulja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  246. Vjerojatno nema emocija koje sve nisu pogodile moj um u tih prvih nekoliko sekundi. Tada sam osjetio veliko olakšanje u srcu, i čudno, neizrecivu radost. Zavoljeo sam Mjesec, a sada sam znao da puzanje uz Moss Aristarh i Eratosten nije bio jedini život koji je Mjesec iznio u svojoj mladosti.
    Stari, diskreditirani san prvih istraživača bila je istina. Tu je, uostalom, bila i Mjesečev civilizacija-
    a ja sam bio prvi koji ju je mogao pronaći. To da sam došao možda i stotina milijuna godina prekasno nije mi predstavljalo tjeskobu, bilo je dovoljno naći sve.
    Moj um je počeo normalno funkcionirati, analizirati i postavljati pitanja. Je li to bila zgrada,
    svetište-ili nešto za što moj jezik nije imao ime? Ako zgrada, zašto je onda podignuta
    na tako jedinstveno nepristupačnom mjestu? Pitao sam se da li bi mogao biti hram, pa sam zamislio vještake nekog čudnog svećeništva koji svoje bogove uzalud traže da zadrže život Mjeseca koji jenjava i umire sa strane oceana

    Otišao sam desetak koraka naprijed ispitati stvar pobliže, ali neki osjećaj opreza čuva me od odlaska preblizu. Znao sam nešto arheologije, i pokušao pogoditi kulturnu razinu civilizacije koja je morala izgladiti ovu planinu i podigla blistave zrcalne površine koje još uvijek zaslijepljuju oči.
    Egipćani su to mogli učiniti, mislio sam, njihovi su radnici posjedovali te čudne materijali koje su ti daleko više drevni arhitekti su koristili. Stvar je malenkosti, to mi nije
    palo na pamet da bih mogao biti u potrazi na ručni rad od utrke naprednije nego moja vlastita.
    Ideja da je Mjesec posjedovao inteligenciju uopće još bio gotovo previše veliki da se shvati, a
    moj ponos nisu dali da se završni, ponižavajući poniranje.
    A onda sam primijetio nešto što je postavilo vlasišta puzeći na vratu-nešto tako trivijalno i tako nevino da mnogi nikad to ne bi ni primijetili. Ja sam rekao da je plato dio izmučena meteora, površina je također obložena inč-dubokom kozmičkom prašinom koja uvijek filtrira dolje na površini gdje ne postoje vjetrovi da ga ometaju. Ipak, prašine i meteora ogrebotine završila prilično naglo u širokom krugu zatvara malo piramidu, kao da je nevidljivi zid što ga štiti od zuba vremena i spora, ali neprestana bombardiranja iz svemira.
    Tu je, netko viče u mojim slušalicama, a ja sam shvatio da je to bio Garnett koji me zove već neko vrijeme. Hodao sam nesigurno na rubu litice i signalizirao mu da mi se pridruži, ne vjerujući da ćemo
    osobno razgovarati. Zatim sam otišao natrag prema tom krugu u prašini. Pokupio sam fragment
    razbijenom rock i bacio ga spušta prema blista enigmi. Ako šljunčana nestala u to
    nevidljiva prepreka ne bi trebao biti iznenađen, ali se činilo da pogodio glatka, polukuglasto
    površinu i nježno gurnite na tlo.
    Tada sam znao da sam gledao na nešta što bi moglo biti praćeno u antici moje vlastite rase.
    Ovo nije bila zgrada,
    Bio je stroj, brani se sa snagama koje su izazvale Vječnost.
    Te snage, što god oni bili, uvijek su djelovali, a možda sam već došao previše blizu da bih sad zatvorio um. Mislio sam od svih zračenja čovjek je zarobljen i ukroćen u prošlom stoljeću. Za sve sam znao.
    Bio sam kao neopozivo osuđen kao da sam stao u smrtonosnu, tihu auru nezakriljenom
    atomskom gomilom.
    Sjećam se da se okrećem potom prema Garnett, koji je loše pa mi se pridružio i sad je stajao nepomično s moje desne strane. Činilo se posve nesvjestan mene, pa ga nisam ometao, ali je otišao do ruba
    litice u nastojanju da čuje moje misli. Tu ispod mene ležao je Mare Crisium-Sea od krize,
    dapače-čudno i neobično za većinu ljudi, ali uvjerljivo poznato mi. Ja podigoh oči prema
    Zemljinom polumjesecu što leži u svojoj kolijevci zvijezda, pa sam se pitao zašto su joj Oblaci ostali pokriveni kada nepoznati graditelji nisu završili svoj posao. Je li to parenje džungli od karbona,
    sumorna obale nad kojima je prvi vodozemci moraju puzati da osvoje zemlju-ili, još ranije, u
    dugu usamljenost prije dolaska života?
    Nemojte me pitati zašto nisam valjda istinu dao brže-istina,je tako očita sada. U prvom
    redu -Uzbuđenje moje otkriće, sam je preuzeo bez pitanja da je to kristalno ukazanje imala i izgradila
    neka rasa koja pripada Mjesečeve dalekoj prošlosti, ali odjednom, a uz
    jakim policijskim snagama, uvjerenja dođe mi da je kao stranac na Mjesecu kao što sam ja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  247. In twenty years we had found no trace of life but a few degenerate plants. No lunar civilization,
    whatever its doom, could have left but a single token of its existence./ …SUTRA NASTAVLJAM…

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2013 | Odgovori

  248. A jeste face, dok sam bila doam i imala vremena, niko ništa ne posta danima.. jel se idem selit i nemam vremena za čitanje dugih tekstova… eto ti postova sve kilometarski…

    Za sada sam pročitala, da je Čuvar bila bubana, držim palčeve da si bolje…

    Ostalo ću čitati kroz koji dan.. sad polako ulazimo u sam finish, a taj je najstresniji…

    Vojim vas sviju :-*

    Komentar autora/ice rain | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  249. /NASTAVAK-KRAJ PREVODA/
    U dvadesetak godina nismo našli ni traga života, već samo korijene nekih biljaka. Mjesečeva civilizacija,
    bez obzira na svoju propast, nije ostavila niti jedan znak svog postojanja.
     Pogledao sam sjajne piramide opet, i s više udaljenosti činilo se da znam što nam je činiti
    s Mjeseca. I odjednom osjetio sam tresući se kao lud, histeričan smijeh, doveo me je
    do uzbuđenja i lude percepcije jer sam zamišljao da mi se mala piramida obraća
    i da mi govori: “Žao mi je, I ja sam ovdje stranac osobno.”
    Trebalo nam je 20 godina da razbijemo taj nevidljivi štit i dođemo do stroja unutar kristalnih zidova. Ono što nismo mogli razumjeti, na kraju smo divljački razbili atomskom eksplozijom, a sada sam vidio samo fragmente te lijepe, blještave stvari koju sam pronašao tamo gore na planini.
    Oni su besmisleni. Mehanizmi-ako su doista mehanizmi-vrhovi piramida pripadaju tehnologiji koja nadilazi sva naša očekivanja, možda i tehnologiji para-fizičkih snaga.
     Misterij nas opsjeda sve više sada kad smo svjesni da i su ostali planeti postigli znanje, a mislili smo da je samo Zemlja ikada bila dom inteligentnog života u našem svemiru. Niti bi bilo izgubljene civilizacije
    našeg vlastitog svijeta da smo mi izgradili taj stroj, debljine meteorske prašine na platou koji bi nam netom prije iščeznuća omogućio mjerenje svoje dobi. Plato života je bio postavljen da postoji u planinama mnogo prije nego što je život nastao iz oceana Zemlje.
    Kada je naš svijet zašao na pola svoje trenutne starosti, nešto sa zvijezda protutnjalo je kroz Sunčev sustav, izmaklo se svojo putanji a zatim se opet vratilo na svoj put. Sve dok ga nismo uništili, STROJ je ispunjavao svrhu svojih graditelja.
    Gotovo 100 000 milijuna zvijezda okreće se još i sad u krugu Mlječne staze, dok su zvijezde drugih Sunaca odavno već završile svoje utrke i dostigle svoje visine..vratite vrijeme u sjećanju, daleko u prošlost na sam početak sjaja Kreacije. Gospodari Kreacije tada su bili još toliko mladi da su podarili dah života tek nekolicini svjetova. Njihovi samoću nikada ne bismo mogli zamisliti..osamljenost “bogova” u “beskonačnosti” i nemogućnost dijeljenja svojih “velikih” misli s ikim..vjerojatno su pretražili grozdove zvijezda jednako kao što smo mi istraživali planete. Posvuda su bili isprazni svjetovi krcati stanovništvom koje je činilo bezumne stvari. Takva je bila i naša vlastita Zemlja. dim velikih vulkana i dalje joj boji nebo.
    Kada je 1. brod ljudi zore stigao iza Plutonove apside, zapravo je ovdje došao da se ugrije na našem Suncu, da se odmori od Vječno hladnog ruba Svemira i da priču svoje linije života započne ovdje. Te su prve lutalice vjerojatno gledali Zemlju kako kruži u uskom pojasu između vatre i leda i pretpostavili da je vjerojatno miljenik među Sunčevom djecom. Ovdje, sada u dalekoj budućnosti razvila se inteligencija..ali bilo je i bezbroj zvijezda prije koje je posjetio dah života, ali one nikada neće dostići ovaj zen.
    Tako su napustili svojeg Čuvara, jednog od milijona koji su raštrkani Svemirom kao svjetionici i strpljivo čekaju u mraku da ih se otkrije.
    Možda vam je sada jasnije zašto je kristalna piramida podignuta upravo na Mjesecu a ne na Zemlji. Njeni su graditelji bili sigurni da nam tom mjestu neće biti oskvrnuta.. a za nas će pokazati zanimanje tek kada budemo na stupnju razvoja na kojem ćemo se moći samoodržavati a ne kada je uništimo samo pobjeći iz kolijevke života.- To je izazov s kojim se moraju suočiti sve velike civilizacije prije ili kasnije. To je dvostruki izazov, jer nakon što ovladaju atomskom energijom imaju izbora biranja između života ili smrti. Jednom kada prođemo tu krizu, biti će samo pitanje vremena kada ćemo pronaći svoju vlastitu piramidu znanja i kada će nam se otvoriti.
    Sada još uvijek primamo samo njene signale a oni čija je dužnost da nam ih prevedu počeli su okretati svoje misli ka Zemlji. Možda nam žele pomoći na način da mi što bolje pomognemo sami sebi,a ne da se konstanno borimo jedni s drugima za prevagu, u smislu tko je stariji ima veću prevagu i odgovornost.
    Ja osobno više nikada neću moći samo gledati u Zvijezde na Mlječnoj stazi ne pitajući se da li neki od tih magličastih oblaka možda skriva novog poslanika sa Zvijezda.
    I molim Vas da mi oprostite ali mislim smješeći se kako smo konačno možda i slučajno pokrenuli kakav alarm ali da smo dali znak da smo ovdje i da čekamo na ulaz.
    A nešto mi govori da nam čekanje više neće biti dugo.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  250. KOKOS KOCKE (NISU ČUPAVCI)

    Sastojci

    160 g kokosovog brašna
    150 g maslaca
    100 g Albert keksa
    30 g šećera u prahu
    sok od jednog limuna
    1 žlica naribane limunove korice
    100 ml slatkog vrhnja

    Za kremu:

    1 Parfe krema Dolcela
    600 ml mlijeka
    100 g čokolade s rižom
    2-3 žlice limunova soka

    Priprema

    Vrijeme pripreme:40 min
    Težina:Srednje zahtjevno
    1
    U zdjelu stavite kokosovo brašno, dodajte omekšani maslac, šećer u prahu, mljevene kekse, vrhnje, sok i naribanu limunovu koricu.

    2
    Sve dobro izmiješajte i smjesu ravnomjerno rasporedite na uljem namazan lim veličine 20×30 cm.

    3
    Hladno mlijeko ulijte u visoku posudu, dodajte sadržaj vrećice parfe kreme i miješajte električnom mješalicom četiri minute.

    4
    Pred kraj umiješajte limunov sok i čokoladu narezanu na manje komadiće.

    5
    Kremu nanesite na pripremljenu podlogu od kokosa i stavite u hladnjak na 2-3 sata.

    Posluživanje

    Kocke od kokosa poslužite sa šlagom i pospite listićima badema.

    Savjet

    Ljubitelji kokosa mogu i u parfe kremu umiješati 2-3 žlice kokosa.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  251. 13:43

    ..Onda, kod koga da se uputim na kolače?!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  252. hehehehehehe! nakon Klarkove priče što si mi je poklonila da opet uživam, mislim da bi se mogla potruditi napraviti ove kokos kocke. volim kokos, i naravno čokoladu!
    ajde, pakuj se, pa ćemo se zasladiti!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  253. Griz kolac….

    Sastojci

    Biskvit:

    9 velikih žlica instant griza
    3 jaja
    7 velikih žlicašećera
    2 vrećicevanil šećera
    prstohvat soli

    Preljev:

    4 velike žlicešećera
    2 dcl vode
    1limun

    Ostalo:

    2 dcl vrhnja za šlag
    malo arancina

    Priprema

    1
    Odvojiti žumanjke od bjelanjaka

    2
    Od bjelanjaka napraviti čvrsti snijeg kojemu dodamo vanil šećer i prstohvat soli

    3
    Dodajemo odmah i griz

    4
    Žumanjke umutiti sa šećerom i dodati ih u smjesu bjelanjaka sa grizom

    5
    Sve sjediniti i staviti peći u tepsiju obloženu pek papirom na 200°C oko 15-20 minuta

    6
    Pečeni biskvit preliti vrućim preljevom

    7
    Preljev spraviti na način da vodu, sok jednog limuna i šećer prokuhamo nekih 10 minuta

    8
    Preliven kolač pustiti da se dobro ohladi

    9
    Servirati sa šlagom i posipati sa malo arancina!

    10.
    NE OSTAVITI NIŠTA NA PIJATU!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  254. 17:10

    ..kad su kolači u pitanju jedino pravilo je NE OSTAVITI MJESTA SUMNJI i UVIJEK TRAŽITI REPETE!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 4, 2013 | Odgovori

  255. He, he čuvar ti si izgleda rešila za sve nas lenjivce kolji već neko vreme ne postamo ništa da nadoknadiš 😀
    Ja se osećam UŽASNO lenjo pa čak i za postanje a i obzirom da nas je sad tako puno na fejsu, tamo skoro svakog dana sretnen nekog i onda i zaboravim na blog. Mada dugo već nema nikog novog da se pojavi. Vreme je i ovde tmurno svaki dan, jako je hladno za ovo doba godine. Skoro da moramo da se grejemo koliko je hladno, a jedan ili dva dana i jesmo.
    Jako ukusno deluje ovaj tvoj kolač čuvarice.

    Lazy, I want to be lazy
    I want to be out in the sun
    With no work to be done

    Under that awning, they call the sky
    Stretching and yawning and let the world go drifting by
    I want to peep through the deep, tangled wildwood
    Counting sheep ’til I sleep like a child would

    With a great big valise full of books to read
    Where it’s peaceful while I’m killing time
    Being lazy……………….

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 6, 2013 | Odgovori

  256. da, baš smo se ulijenili! grozno!!! ovak umotani u ovaj čudni svijet pun oblaka.
    osim naravno našeg Čuvara! ona vjerojatno skače po kuhinji sa hrpom šećera u krvotoku!
    ja sam u nekakvim razmišljanjima. valjda sva ova vlaga utječe na moj mozak. tko zna, možda se već ugnijezdila kakva plijesan u njega?!
    uglavnom, došla sam do nekih zaključaka. malo odrasla.. ali samo malo!
    koliko god mi išla na živce sva ova kiša, očigledno je odličan vodič za energiju. meditacija mi je postala izuzetno praktična. otkrila sam da mi je daleko lakše liječiti nekoga na daljinu nego kad mi je blizu, i sve sam bolja u tome!! 🙂
    razmišljam ja tak i o teleportaciji.
    hehehehehe! kad dođe vrijeme gljiva, onda mi Franjo ne ide iz glave, pa onda slijedeća asocijacija je teleportacija, i voila!
    uglavnom došla sam do nekih zaključaka, koje naravno nemam pojma kako ostvariti da funkcioniraju. ali, i dalje mozgam… ne mogu si pomoći.
    moj današnji projekt je pečenje torte sacher. dolazi mi jedan od mojih mališana, pa da ga malo razveselim s prekomjernim kalorijama!
    moja jagodica na terasi, što visi kao cvijetak, svaki tjedan mi pokloni nekoliko plodova! a što budu slatki! njami!
    ma, još sam hrpu toga htjela napisati, ali puf! nestade iz glave. kad se sjetim napisati ću.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 7, 2013 | Odgovori

    • evo donadon ja sam ti “savršen” klijent za daljinsko liječenje s milijun raznoraznih simptoma po cm3 fizičke zapremine.

      opet sam se sapleo i tresnuo. ništa novo, sapleo se opet o vlastitu glupost – nezrelost na djelu.
      ovo vrijeme kao da nemam izbora. izgubljen, zbunjen i pod utjecajem mamurluka krećem se i funkcioniram kao u polusnu. stvarno ne mogu vjerovati da se sve ovo dešava. kad malo proanaliziram skoru prošlost, to mi i treba! samo budala može po tko zna koji put ponavljati iste pogreške!

      seansu možeš započeti bilo kad. plaćam gotovinom. 🙂

      Komentar autora/ice franjo | Lipanj 7, 2013 | Odgovori

  257. ok Franjo, veži se jer polijećemo! krećem večeras i raditi ću na tome svaki dan.
    za sada nećemo ugovoriti vrijeme. nemam pojma kako to djeluje kad je subjekt svjestan.
    a sljedeći korak teleportacija! 🙂
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 7, 2013 | Odgovori

  258. Joj blago vama ljeni, ja sam u punoj brzini i bez odmora već treći ili četvrti tjedan… Počelo je kad je Mroglan bio kod nas i ne zaustavlja se.. Ustvari zaustavilo se noćas i jutros… Nakon selidbe, pakiranja, krečenja novog stana (na mahove u kombinaciji sa pakiranjeim i prevoženjem stavri u novi stan), i čišćenja na sve strane i otpakiravanja i tračanja usput i na dramsku i dobre želje da prvi vikend nakon selidbe odem na srednjevjekovni dan danas, juče me sastavili sinusi, nisam spavala cjelu noć, temperatura, kašalj… totalni krah organizma. A što veli Franjo, ako, tako mi i treba, a budem si ubuduće znala uzet odmor na vrjeme, a ne čekat da ovo krhko tijelo krahira..

    Uglavnom, sad usporena, i dalje me nervira gomila neotpakiranih kutija.. ali moram zažmirit i odmarat..

    Komentar autora/ice rain | Lipanj 8, 2013 | Odgovori

  259. 10:35

    Srebrna Krila/LJUBAV JE ZA LJUDE SVE

    “Ljubav je za ljude sve
    i baš je dobro biti zaljubljen u proljeće

    ljubav je za ljude sve
    i baš je dobro biti malo lud u proljeće.

    Proljeće dolazi, budi se sve u meni
    djevojke skidaju teške zimske oklope
    haljine lagane miluju poglede
    u tvojim očima plavim ljubav počinje.

    Stiglo je proljeće mirisne boje sve
    a u ormaru šarene majice skakuću
    dečki su slatki svi suncem obasjani
    u tvojim očima plavim svijet je najljepši.

    ooo ne ne ne nemogu se spasiti
    ooo ne ne ne nemogu odoljeti.

    Stiglo je proljeće mirisne boje sve
    a u ormaru šarene majice skakuću
    haljine lagane miluju poglede
    u tvojim očima plavim ljubav počinje.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 10, 2013 | Odgovori

  260. čuvar, mislim, malo si okasnila s proljetnim pjevanim stihovima. probaj nam nešto drugo otpjevati. npr., kad će ljeto.

    donči vaš novi gradonačelnik spontana je i dobra osoba, takav dojam ostavlja. mislim da će on stvarno raditi za dobro Osijeka. naravno koliko bude u njegovoj moći. hihihihihi

    rain samo polako. ovdje već stigla grmljavina, a kiša samo što nije. nadam se tuče neće biti.

    lila mila jesi li na fb-u skoro bila?

    poz

    Komentar autora/ice franjo | Lipanj 10, 2013 | Odgovori

    • Hahaha, proljeće, ljeto, jesen, zima…LJUBAV JE BITNA!!!

      Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 11, 2013 | Odgovori

    • Evo dragi, samo za tebe, jedna krasna pjesmica, koju dugo nisam čula a i 1.put sam je čula davno na MIK festivalu, mislim da je izvode E.N.I.ce ili možda čak neka podskupina PUTOKAZA..

      “Dolazi ljeto
      i sunce jače sja
      U meni se ljubav budi
      za tvoja oka dva
      Dolazi ljeto
      i sunce jače sja
      Samo tebe sanjam
      budi moja djevojka.

      Poljubi me poljubi prvi put
      poljubi me u moru borova
      Poljubi me poljubi prvi put
      poljubi me u carstvu svemira

      Na tvojim usnama
      tajna je ostala

      Ti i ja
      ti i ja
      Od sreće drhtim sva
      Ti i ja
      ti i ja
      Slušaj srca glas
      I uzmi me za ruku
      nek ljubav vodi nas, vodi nas
      I sunce nek se smije u tvojim očima”

      Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 12, 2013 | Odgovori

  261. bilo je tuče (leda), onako poprilično. na vrtnom bilju ostavila mnoge tragove. na plodovima voćaka vidjet će se naknadno.
    sutra-preksutra će se više vidjeti načinjena šteta. napravila je svoj posao. bez savjesti. i to je to. svaki radi po svojoj dužnosti, tj. zadatku.

    Komentar autora/ice franjo | Lipanj 10, 2013 | Odgovori

  262. E Franjooooooo…. pa gde si čoveče nema te 100 godina 😀
    A kakvo nam je vreme i liči malo više na proleće ovde je danima prohladno i malo malo pa kiša, baš ne sliči letu 😉
    Čuvar potražiosam ovu pesmicu na Y-tubu i nadams se da sam našao originalnu verziju jer ne bih želeo da naletim na neki remix – zabavna je 😛
    A rain usvojio sam izgleda od kad sam bio kod vas da kuvam čaj ujutru ha ha ha Primećujem ja kao nešto mi fali ujutru, nekkao mi je prazno a ono mi fali čaj i na svu sreću imam čak i crni čaj ha ha ceylonski.
    Mada priznajem mrzi me nekad da ga kuvam jer me mrzi da čekam da se hladi.
    A evo naš Dr. Megele kako se Dona nazvala u jednom chakulanju na fejsu, nisam bio svestan experimenta ali pre neku noć kada se baš okomila na mene u meditaciji ja sam imao takav nalet energije da sam ostao budan do 3 ujutru a obično ne ostajem tako kasno i uopšte nisam bio umoran i vreme je proletelo, nisam ni primetio. Tako da Franjo nadams e da ćeš i ti vrlo brzo osetiti pipke našeg Dr Mengelea na sebi hihihihihihii 😉

    P.S. Mogao bi i Dino bar da nam kaže bok s’vremena na vreme.
    medveđi zagrljaj za sve ljubim vas sve puno, puno, puno 🙂

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 11, 2013 | Odgovori

  263. 08:37

    Ej ljudovi, danas sam poslije jako duuugooo vremena LJUTA, a ne volim taj osjećaj, posebno ga ne volim zato što sam imala vremena reagirati na vrijeme (jer sam vidjela gdje , što i kako će se odigrati unaprijed)..i izbjeći, a nisam..I SAD SAM LJUTA NA SEBE!
    Znam da znate o ćemu pričam..pa mi je lakše, jer kome bih ja sad ovo uopće i mogla reći..nekome iz svoje okoline..hm,hm, pa ono, ljudi bi shvatili da sam ljuta, ali ovo, da sam ja to sve predvidila, pa možda bi i to shvatili, ali da im kažem na koji sam način ja to predvidila, onda bi se pitali na kojim sam drogama, moja bi “priča” u njihovim očima izgubila na “vjerodostojnosti” i onda bih bila OPET LJUTA NA SEBE, ALI TAD BIH STVARNO BILA LJUTA..hahahahaha…
    Eto, već me prolazi..ali neka, mislim da možda i želim do kraja isfurati ovaj odvratan osjećaj..

    Puse svima!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 12, 2013 | Odgovori

  264. ha Čuvar, slično kao i jedna moja jučernja izjava. a glasila je, “s pravom sam ljut na sebe”.
    hvala za pjesmicu..

    i jesam s pravom bio ljut. da sam bio dosljedniji možda sam mogao izbjeći probleme vezane za zdravlje, ove vrste.
    doista sa mnom nešto nije u redu. čudno se osjećam, baš čudno. to stanje je posljedica nekakvih zdrastvenih problema u trbušnoj šupljini. + što se to reflektira na ostali dio tijela. taman da budem mrtvo puhalo.

    Komentar autora/ice franjo | Lipanj 12, 2013 | Odgovori

  265. Franjo ne daj se, nema toga što mi svi skupa (i ti i mi) ne možemo izlječiti. Samo se moraš prepustiti i opustiti, znam jer sam i ja isto morala napravit prošlo ljeto, prepustiti se vašim mislima i opustiti se i onda mi je krenulo na bolje.

    Komentar autora/ice rain | Lipanj 12, 2013 | Odgovori

  266. Franjo ja ne znam kakve probleme imaš, ali mislim da si prestrog prema sebi, trebalo bi malo da se opustiš da bi ti bilo bolje. 😦

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  267. eh, Franjo moj, svi mi poskakali kad smo te ponovo čuli.
    nije mi jasno, zašto misliš da se sa svime moraš nositi sam? misija?
    nema potrebe za tim. ionako odgovaramo svako za sebe, za svoj rast i opstanak, ali to ne znači da ne trebamo druge.
    radila sam jedno vrijeme na nekolicini vas. i nije uopće bilo teško. naprotiv. ali sam imala gadan pad energije zadnjih par dana.
    tako da sada mirujem. ili kako ti već to kažeš hiberniram.
    nisam bolesna. samo kao da mi je neko popio svu energiju. možda to ima veze sa ovom poplavom koja je u tijeku.
    sinoć sam otišla do drave sa tilly. nisam mogla ostati dugo. previše mi se plakalo. tako da ne planiram opet ići tamo. dok se voda ne povuče. jer me doslovno zaboli srce kad gledam taj prizor.
    očekivala sam da će se nešto veliko dogoditi. ali nisam očekivala ovo.
    moram sada zaliječiti rane. otpustiti ovu tugu što se ugnijezdila u prsnom košu.
    puse!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  268. hej ljudi dragi :-)) ne tražim da se brinete ili me, ne daj bože, sažaljevate. što god da se eventualno dogodi (to samo onako kažem). valjda se nešto, što ne valja, iz latentnosti aktivira i izazove u svjesnom određeni tip problema. danas se to smirilo, osjećam i dalje, ali se ušuškalo. što kaže donadon, s energijom sam bio na niskoj razini, ali skoro do stanja kolapsa. uz onaj neki čudan problem. disbalans funkcija zbog nečega.
    za energetski deficit “krive” su blokade + tzv. rupe kroz koje otjeće ene. dalje, za jedno i drugo kriv sam ja. za greške u finkcionalnom sistemu odgovran sam, vjerojatno, najviše sam.

    Ivice, možda izgleda strogo, ali taj koji osjeti grubost ionako nisam ja. to je samo mali ego kojem se to ne sviđa. podilazimo li egu njegovoj vladavini neće biti kraja. a želim ga skinuti s trona. pravi život započinje kad popucaju granice ega. tad automatski život zaživi sebe u svojoj punoj “veličini” upravo onakav kakav jest.
    dopustimo li jednom to, znat ćemo bez da nam netko to sa strane treba reći, da je to TO, za čim neprestano tragamo, svjesno ili nesvjesno. naše skromno djelovanje više neće dolaziti, u većoj mejri kao do sada, iz tijela, nego kroz tijelo. tad mi smo, tko god to, većim dijelom kod kuće, i to jednstavno znamo. može biti da je to epilog fizičkog, ali i duhovnog, života…. ovisi od nas.

    ovo nije povod za filozofsku raspravu ovog tipa 🙂 nego činjenice interpretirane na ovaj način. jer teško naš razum može pojmiti što “nema (poznatog) sadržaja” ni predvidivosti (ak se to tak uopće može reći).
    ali sve ovisi što želimo.

    vidite dragi svi, zato i jesam prema sebi često “nemilosrdan”. u pravu ste, često se nađem u fizičkom grču, moje greške, ali možda je i to dijelić procesa……….

    poz. ;-))))

    Komentar autora/ice franjo | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  269. 22:12

    DEVETI UVID/CELESTINSKO PROROČANSTVO

    1*: ponovno otkrivamo da živimo u svijetu punom tajni, punom iznenadnih slučajnosti i sinhroniziranih susreta koji se čine sudbinskim.

    2*: što nas je više svjesnih ove misterije, stvorit ćemo potpuno novi pogled na svijet, redefinirajući univerzum kao energetski i svet.

    3*: otkrit ćemo da se sve oko nas, sva materija, sastoji od božanske energije koju počinjemo vidjeti i razumijevati.

    4*: iz ove perspektive možemo vidjeti da su se ljudi uvijek osjećali nesigurnim i odvojenim od svetog izvora, te su pokušavali uzimati energiju tako što su kontrolirali druge. ova borba je odgovorna za sve ljudske sukobe.

    5*: jedino rješenje je da se njeguje osobni odnos (ponovno povezivanje) sa Božanskim, duhovna transformacija koja nas ispunjava neograničenom energijom Ljubavi, proširuje i produbljuje našu percepciju i doživljaj Ljepote, uzdiže nas u višu svijest i kontakt s našim Istinskim (Cjelovitim) Bićem.

    6*: kroz ovu svjesnost možemo se osloboditi vlastitog modela kontrole i otkriti specifičnu istinu, misiju koju smo ovdje došli podijeliti, a koja će pomoći da čovječanstvo evoluira na novu razinu postojanja i stvarnosti.

    7*: tokom ostvarenja te misije možemo otkriti unutrašnju intuiciju koja nam pokazuje gdje da idemo i šta da radimo; ukoliko ju pozitivno protumačimo, ona nam može donijeti tok ‘smislenih slučajnosti’ (sinhronicitet) koje otvaraju vrata odvijanja naše misije.

    8*: kad nas dovoljno uđe u ovaj evolutivni tok, uvijek dajući enegiju svima koje sretnemo, izgradit ćemo novu kulturu gdje će naša tijela evoluirati u više nivoe energije i percepcije (razumijevanja).

    9*: na ovakav način učestvujemo u dugom putu evolucije od Velikog Praska do konačnog životnog cilja: da naša tijela pretvaramo u čistu energiju, iz generacije u generaciju, dok ne budemo mogli ući u Nebesa koja ćemo konačno moći vidjeti.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  270. 22:19

    http://hr.scribd.com/doc/13614146/James-Redfield-Deseti-Uvid

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  271. 22:23

    Ove me stvari smiruju..

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  272. 22:27

    A ovaj uprizoreni nastavak željno iščekujem na velikom platnu:

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  273. 22.37

    http://www.youtube.com/watch_popup?v=yEH4Yum4nN4

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  274. 22:43

    ..a na ove viceva sam danas odvalila:

    ☺ Policajac ispituje privedenoga: ‘Je li vam taj diler davao drogu?’
    ‘Nije.’
    ‘Je li vam davala njegova žena?’
    ‘Još uvijek pričamo o drogi?’

    ☺ Razgovaraju dva prijatelja.
    ‘Imam problema sa spavanjem – dugujem na sto mjesta.’
    ‘Ja, spavam kao beba otkad sam uzeo kredit.’
    ‘Kao beba?’
    ‘Da – budim se na svakih sat vremena i plačem.’

    Dečko: ‘Moramo razgovarati.’ Djevojka: ‘I ja tebi imam nešto za reći.’ Dečko: ‘Prekidamo.’ Djevojka: ‘Trudna sam.’ Dečko: ‘Ja sam prvi rekao!’

    ☺ Došao Perica na ispit i izvlači pitanja. Prvo ne zna, drugo ne zna, treće ne zna. Profesor mu upiše u indeks ‘majmun’. Perica vidi što mu je profesor napisao i kaže:
    ‘Profesore, ovdje je samo potpis – niste mi napisali ocjenu.’

    ☺ Pita žena muža: ‘Dragi, što bi ti napravio da padnem u rijeku?’
    ‘Potrčao bih do sela po pomoć.’
    ‘Ali selo je daleko!’
    ‘Draga, za tebe bih trčao i dalje.’

    ☺ Došao pacijent kod doktora: ‘Doktore, kašljem i teško dišem.’
    ‘Pa je li pušite?’
    ‘Pušim, ali ne pomaže!’

    ☺ Doveo sin kući tri djevojke i kaže majci: ‘Mama, pogodi koja od ove tri djevojke je moja zaručnica?’
    Majka će kao iz topa: ‘Ova skroz s desna…’
    ‘Ali kako si pogodila!?’
    ‘Čim je ušla, počela me nervirati!’

    ☺ Što je to kad se sretnu četiri svećenika?
    Pop grupa!

    ☺ Kako se zove mačak Chucka Norrisa?
    Ma Čak.

    ☺ Što je to ironija?
    Kad si ateist, a zoveš se Bogoljub!

    ☺ Što čudovišta rade prije spavanja?
    Provjere je li im Chuck Norris pod krevetom.

    ☺ Pita mali Perica tatu: ‘Tata, tata, što to mama ima između nogu?’
    ‘Raj, sine, raj!’
    ‘A ti, tata, što ti imaš među nogama?’
    ‘Ja imam ključ za raj.’
    ‘Tata, moraš hitno promijeniti ključ! Susjed ga je već kopirao!’

    ☺ Ulovio student zlatnu ribicu koja mu kaže da će mu ispuniti jednu želju ako je pusti.
    ‘Čekaj malo! Kako to samo jednu? Nisu li obično tri želje?’
    ‘Eeee, sad je po Bolonji.’

    ☺ Došla kod slikara lijepa djevojka i njih dvoje se ljube. Odjednom se čuje ključ u bravi ulaznih vrata, a slikar sav uspaničen njoj kaže:
    ‘Uf, moja žena je stigla! Brzo – skidaj odjeću!’

    ☺ Došla stogodišnjakinja nas sud i razgovara s jednom službenicom: ‘Dobar dan. Željela bih podnijeti zahtjev za razvod.’
    Službenica zbunjeno zatrepće i upita: ‘Pa, vi imate 100 godina – što ste čekali do sada?’
    ‘Čekala sam da mi djeca umru da ih ne sekiram.’

    ☺ Uhvatio papagaj zlatnu ribicu, a ona mu kaže: ‘Reci – koja ti je želja?’
    ‘Koja ti je želja!’

    ☺ Dolazi jednog dana Mujo bijesan kući, udara vratima i urla već pri ulasku u dnevnu sobu: ‘Fato, priča se da me varaš s cijelim selom!’
    Fata mirno lakira nokte u kuhinji, pa procijedi: ‘A, vel’kog mi sela – 30 kuća …’

    ☺ Vratio se Štef s ljetovanja u Australiji i priča ekipi u kafiću kako mu je bilo:
    ‘Dečki, obećana zemlja! Stvarno smo imali sve što nam treba – barove s plesačicama za mene, odlične plaže za djecu, nove prijateljice za ženu, morske pse za punicu…’

    ☺ Kad je Kristofor Kolumbo dalekozorom našao kopno Amerike ugledao je Chucka Norrisa kako mu maše s obale.

    ☺ Pita mama sina: ‘Kako je bilo na testu?’
    ‘Dobro.’
    ‘Što ćeš dobiti?’
    ‘Neopravdani.’

    ☺ Došao Mujo u Amsterdam i vidi prostitutku u izlogu, pa priđe, pokuca na staklo i pita: ‘Koliko košta?’
    ’50 eura.’
    ‘Zvuči stvarno povoljno. Jel’ to duplo staklo?’

    ☺ Momak u taksiju jede čokoladu i taksist mu kaže: ‘Dečko, to će ti uništiti zube.’
    Momak odgovara: ‘Moj djed je doživio 102 godine.’
    ‘Zato jer je jeo čokoladu?’
    ‘Ne, nego zato jer je gledao svoja posla!’

    ☺ Tražim vračaru za dobro plaćen posao. Ona će znati gdje se treba javiti.

    ☺ Student piše roditeljima:
    ‘Već mi se dugo ne javljate. Pošaljite mi 300 eura da znam da ste dobro!’

    ☺ Muškarac ulazi u knjižaru i pita prodavačicu: ‘Imate li knjigu ‘Muškarac – gazda u kući’?’
    A ona odgovara: ‘Bajke su na prvom katu!’

    ☺ Bacač koplja kaže klupskom kolegi: ‘Danas se moram posebno potruditi, u gledalištu mi je punica.’
    Kolega odgovara: ‘Čovječe, to je preko sto metara, teško da ćeš je pogoditi.’

    ☺ ‘Dragi, čini mi se da se karburator napunio vodom.’
    ‘Znaš li ti uopće gdje se nalazi karburator?’
    ‘Pa znam – u autu!’
    ‘A gdje je auto?’
    ‘U jezeru.’

    ☺ Čovjek lupa na vrata kabine javnog toaleta: ‘Brzo, brzo! Izlazi – imam proljev!!!
    ‘A iz kabine čuje stenjanje: ‘Blaaago teeebi!’

    ☺ Mladi bračni par ne priča već tri dana. Četvrti dan žena nađe na stolu papir na kojem piše:
    ‘Probudi me sutra u sedam sati. Tvoj muž.’
    Sutra se muž budi u pola deset i vidi papir na kojem piše:
    ‘Probudi se, sedam je sati. Tvoja žena.’

    ☺ Žali se Mujo liječniku:
    ‘Doktore, teško dišem…’
    ‘Sestro, donesite mi instrument.’
    ‘Ja se tu gušim, a tebi je do muzike!’

    ☺ Svađaju se muž i žena.
    ‘Ti si tako nesposoban! Kad bi postojalo natjecanje u nesposobnosti ti bi sigurno osvojio drugo mjesto!’
    ‘Drugo? Zašto ne prvo?’, zbunjeno pita muž.
    ‘Zato jer si nesposoban!’

    ☺ Došla Fata kod stomatologa pa raširila noge.
    ‘Gospođo, ja sam stomatolog, a ne ginekolog’, kaže njoj zubar.
    ‘Jesi li ti mojem Muji napravio protezu prošle nedelje?’
    ‘Jesam.’
    ‘E, pa sad je vadi!’

    ☺ Dolazi čovjek pred Svetog Petra i umire od smijeha.
    ‘Što je smiješno, čovječe’, upita ga sveti Petar.
    ‘Kako se ne bih smijao – oni dolje me još uvijek operiraju!’

    ☺ Kaže Fata Muji usred teške bračne svađe: ‘Bolje bi bilo da sam se udala za vraga!’
    Mujo se nasmije i ispali kao iz topa:
    ‘Kao prvo to bi bio kraj za vraga, a kao drugo – brak između bliskih rođaka nije dozvoljen!’

    ☺ ‘Sine, drogiraš li se ti?’
    ‘Ne, tata! Otkuda ti to?’
    ‘Rekla mi je jedna ptičica.’
    ‘Ti pričaš s pticama, a mene optužuješ da se drogiram!’

    ☺ Zove čovjek i pita: ‘Halo, je li to savjetovalište za alkoholičare?’
    ‘Da,izvolite.’
    ‘Pa, zovem ako bi mi mogli dati kakav savjet što da pijem večeras!’

    ☺ Rođendani su vrlo korisni – što ih više imamo, to duže živimo.

    ☺ Što je to kalorija?
    To je mali bezobrazni gad koji se noću uvuče u ormar, pa ti svu garderobu skupi za nekoliko brojeva.

    ☺ Prilazi medicinska sestra mladoj mami u rodilištu: ‘Joj, baš vam je slatka beba!’
    Ova namrgođeno odgovara: ‘Pa, mora biti slatka, kad sam umjesto kontracepcije greškom uzela djedovu tabletu saharina!’

    ☺ Djelatnik tehničke podrške za intenet: ‘Gospođice, što je sada na vašem monitoru?’
    ‘Roza medo kojeg mi je dečko kupio.’

    ☺ Dolazi liječnik do zabrinutog pacijenta. Ovaj ga pita: ‘Doktore, što mi je?’
    ‘Ne znam, ne znam…’
    ‘A kad ćete znati?’
    ‘Sutra poslije obdukcije.’

    ☺ Razgovaraju dvije flaše piva, kad jedna kaže:
    ‘Ma, ‘ajmo večeras kod mene – imam praznu gajbu!’

    ☺ Sretnu se dva psihijatra.
    ‘Dobar dan, dobro ste. Kako sam ja?’
    ‘I vi ste dobro.’

    ☺ Donio pijetao nojevo jaje pred kokoši, pa kaže:
    ‘Dame, nije da vam nešto zamjeram, ali vidite kako se to radi u inozemstvu!’

    ☺ Dvojica ljudoždera, otac i sin, lutaju džunglom u potrazi za ručkom. Odjednom naiđu na mladu zgodnu turisticu koja je očigledno zalutala.
    ‘Tata, hoćemo je pojesti?’
    ‘Ne, sine. Nju ćemo odvesti kući… a mamu ćemo pojesti!’

    ☺ Razgovaraju dvije starice: ‘Koliko si teška?’
    ‘S naočalama – 68 kilograma.’
    ‘A bez njih?’
    ‘Bez njih ne vidim vagu.’

    ☺ Perica se obraća ocu:
    ‘Tata, tata, kako leti avion?’
    ‘Ne znam, sine.’
    ‘A kako brod ne potone?’
    ‘Nemam pojma, Perice.’
    ‘Tata, a kako radi TV?’
    ‘Ne znam, sine.’
    Malo kasnije: ‘Tata, dosađujem li ja tebi kad te stalno nešto pitam?’
    ‘Ne, sine, jer kako ćeš naučiti ako ne pitaš?’

    ☺ Tuširaju se dvije plavuše i jedna zamoli drugu: ‘Dodaj mi, molim te, onaj šampon!’
    ‘Pa, imaš šampon pokraj sebe.’
    ‘Da, ali na tom piše da je za suhu kosu, a meni je kosa mokra.’

    ☺ Juri bik Muju oko kuće, a Fata mu se dere: ‘Ne trči tako brzo – dobit ćeš infarkt!’
    ‘Bolje infarkt nego tele! ‘

    ☺ Bračni par želi kupiti dvorac. Prilikom razgledavanja pitaju oni vlasnika: ‘Ovo je prilično povoljna cijena koju tražite. Sigurno postoji neki problem. Možda imate duhove?’
    ‘Bez brige, ja ovdje živim već 600 godina i nisam vidio nijednog.’

    Razgovaraju dvije susjede:
    ‘Susjeda, tko je onaj zgodni frajer kojeg si jutros ispratila iz stana?’
    ‘A, to je student četvrte godine medicine…’
    ‘Redovan?’
    ‘Ma, ne – samo kad mi je muž na putu.’

    ☺ Ide Mujo Saharom i naiđe na nekog beduina pa ga upita: ‘Koliko još ima do mora?’
    ‘Tri stotine kilometara’, odgovori beduin.
    ‘Dobra vam plaža, al` je more daleko!’, na to će Mujo.

    ☺ ‘Mama, opet sam se svađala sa mužem! Ja to ne mogu izdržati! Doći ću živjeti s tobom!’
    ‘Ne, draga, on mora platiti za svoje greške! Ja ću doći živjeti s vama!’

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  275. ☺ Englez: ‘Moja žena je kao lavica!’
    Francuz: ‘A moja je kao leptirić!’
    Mujo: ‘Bogme ni moja na čovjeka ne liči!’

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 13, 2013 | Odgovori

  276. Kakav dan, desilo se toliko toga i želim da podelim to sa vama ali mi se neda.
    Možda sse smislim kad budem malo bolje volje.
    Čuvar super su ti ovi vicevi 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 14, 2013 | Odgovori

  277. 20:13

    In the Gallery..upravo slušam..

    Harry made a bareback rider proud and free upon a horse
    And a fine coalminer for the NCB that was
    A fallen angel and Jesus on the cross
    A skating ballerina you should have seen her do the skater’s waltz

    Some people have got to paint and draw
    Harry had to work in clay and stone
    Like the waves coming to the shore
    It was in his blood and in his bones
    Ignored by all the trendy boys in London and in Leeds
    He might as well have been making toys or strings of beads
    He could not be in the gallery

    And then you get an artist says he doesn’t want to paint at all
    He takes an empty canvas and sticks it on the wall
    The birds of a feather all the phonies and all of the fakes
    While the dealers they get together
    And they decide who gets the breaks
    And who’s going to be in the gallery

    No lies he wouldn’t compromise
    No junk no bits of string
    And all the lies we subsidise
    That just don’t mean a thing
    I’ve got to say he passed away in obscurity
    And now all the vultures are coming down from the tree
    So he’s going to be in the gallery

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 15, 2013 | Odgovori

  278. a ja sva umotana u nježnu glazbu Benedictus 2cellos, i sountrack iz Cloud Atlasa.
    oporavljam se. a to mi pomaže.
    dok to slušam osjećam se kod kuće. volim ljeto.

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 15, 2013 | Odgovori

    • Da i ja sam primetio kako me puni energijom jedino što ne mogu a da mi ne zasuze oči, ali onaj dobar osećaj kad sve u tebi pretrne pa se naježiš……

      Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 16, 2013 | Odgovori

  279. Neko tamo gore me jako voli ove godine… Taman, kad smo sve preselili i kad sam odradila virozu i došla k sebi, došle su vrućine, a nama u novom stanu ne prelazi 25 stupnjeva… Osjećam se fantastično, ok. malo mi se spava ali dobro sam. Juče smo imali i srednjevjekovni nastup, pa me malo sunčanica dobila al puno vode, slatke trešnje i polsatni dremež umotana u mokre peškire i došla sam k sebi u rekordnom roku…

    Beskrajno, beskrajno zahvalana svemiru na ovom poklonu… divan je…

    Šaljem vam svima poljupce i puno divne svježe energije :-***

    Komentar autora/ice rain | Lipanj 17, 2013 | Odgovori

  280. 10:44

    ..nešto čitam pa da podijelim..

    Teorija Struna (String Theory) i Teorija Sprezanja (Theory of Entanglement)

    Kako elektron može skočiti sa jednog mjesta na drugo bez prolaska kroz prostor koji se nalazi između te dvije točke uz to da nije prošlo nikakvo vrijeme da bi se završio proces? Čak je i Albert Einstein bio začuđen ovim fenomenom.

    Teorija Struna (String Theory) rješava ovaj problem postavkom jedanaest-dimenzionalnih paralelnih svemira. Elektroni mogu skočiti izvan postojanja u našem svemiru, u drugi, te se opet stvoriti u našem svemiru. Tunel kroz koji elektroni prolaze postoji u drugom svemiru unutar više zajedničkih svemira, te za njega ne vrijede pravila prostora i vremena koji vladaju u ograničenom broju dimenzija kojih smo svjesni.

    Teorija Struna također objašnjava kako subatomske čestice mogu pokazati ujedno svojstva čestice i svojstva vala. Mi smo naviknuti na percepciju o stvarima kao česticama (čvrsti objekt) ili kao valu (vibraciji). Međutim svijetlo i mnoge subatomske čestice se mogu lako prikazati ili kao val ili kao čestica.

    Prema Teoriji Struna, sve u svemiru je sačinjeno od sitnih vibracijskih struna ili niti. Ove strune su identične. Razlog zbog kojeg se neke od njih prikazuju kao teške čestice (kao što je proton), a druge kao čestice bez mase (kao što je svijetlost), je zbog toga što one vibriraju različitim frekvencijama. Prema Einsteinovoj poznatoj jednadžbi E=mc2, što više energije nešto ima, to ima veću masu. Tako je teška čestica struna ona koja vibrira na višoj frekvenciji, dok je čestica svijetla („svijetlo“ u oba smisla riječi) struna koja vibrira na nižoj frekvenciji. Strune su također vrlo male. Ako bi uvećali sliku atoma na veličinu našeg solarnog sistema, tada bi struna bila veličine drveta.

    Jedanaesta dimenzija je dimenzija koja može sadržavati unutar sebe bilo koji broj paralelnih svemira. Fizičari kažu da ova dimenzija može biti samo milimetar udaljena od nas, međutim mi nemamo svjesnost o njenom postojanju. Ovo je zbog toga što drugi svemiri vibriraju različito od našega, na frekvenciji koju ne možemo primijetiti.

    Postoji mnogo više mase u našem svemiru nego što to mi možemo primijetiti. Za ovu „nedostajuću masu“ – nekih 96% od ukupne mase – se smatra da se sastoji od „tamne energije“ i „tamne materije“. Ovo su izrazi koji služe prvenstveno kao izrazi našeg neznanja. Ova tamna materija i tamna energija bi mogli biti manifestacija paralelnih svemira.

    Alternativni svemiri utemeljeni od strane Teorije Struna su kao komadi papira posloženi jedan iznad drugoga. Svaki vibrira na neznatno različitoj frekvenciji, pa ih tako ne možemo primijetiti. Kako se razina vibracije strune mijenja, ona može skočiti iz jedne faze u našem svemiru, u drugu fazu u drugom svemiru, te opet nazad u prvotnu fazu u našem svemiru. Kako struna titra na određenoj frekvenciji, ona proizvodi subatomske čestice. Svaka rezonanca je povezana sa određenom česticom. Kako se vibracijska frekvencija struna mijenja, ona se izražava kao različita subatomska čestica. Kao elektron koji prolazi tunelom, ove čestice mogu bljesnuti u postajanje u našem svemiru, onda bljesnuti u drugom svemiru i nakon toga opet bljesnuti natrag u naš svemir. Na ovaj način, signali mogu putovati između dimenzija.

    Teorija Sprezanja (Theory of Entanglement)

    Još jedna karakteristika kvantne teorije je sprezanje – ideja da je povezanost definicija svega u prostoru i vremenu. Koncept sprezanja je niknuo iz promatranja fizičara da se određene čestice nastavljaju ponašati kao da su povezane, bez bilo kakvog vremenskog pomaka, čak i nakon što su odvojene velikim prostorom. Erwin Schrodinger, jedan od ranih predlagača kvantne teorije, te začetnik imena „sprezanje“ (eng. entanglement) kaže: „Ja ne bih nazvao sprezanje jednom već glavnom značajkom kvantne mehanike“. Ne samo da je atomska materija spregnuta, već su i cijeli sustavi također spregnuti. „Fizičari danas vjeruju da sprezanje između čestica postoje svugdje, cijelo vrijeme, te su nedavno otkrili šokantne dokaze da ono utječe na širi, ‘makroskopski’ svijet u kojem živimo“.

    Nakon što vidimo sveprožimajuću prirodu sprezanja atomskih čestica, vrlo je teško vjerojatno da je evolucija ignorirala osnovne karakteristike materije u stvaranju čovječjeg sustava. Nakon što shvatimo da je potreban neki oblik epigenetske kontrole kako bi se stvorila kompleksna uređenja sustava života, sprezanje je dobro mjesto za pogledati da bi vidjeli mehanizme kibernetičke kontrole. Prema istraživaču na Bečkom Sveučilištu Tehnologije, „Sprezanje bi moglo koordinirati biokemijske reakcije u različitim dijelovima stanice, ili u različitim dijelovima organa. Ono bi moglo omogućiti korelirana paljenja udaljenih neurona. I…ono bi moglo koordinirati ponašanje članova određenih vrsta, jer je neovisno o udaljenosti, te ne zahtjeva fizičku povezanost“.

    Sprezanje se još više može primijeniti na svijest, sa njenim konstantnim tijekovima prolaznih misli, osjećaja, navala, želja i impulsa. Svi ovi teku unutar i izvan svakog od njih.

    Prvi eksperimentalni dokaz „telepatije“ između jednog DNK Niza i drugoga dolazi iz članka u „Journal of Physical Chemistry“ iz 2008.g. U njemu, istraživači izvještavaju kako Nizovi DNK koji nisu imali nikakav kontakt jedan sa drugim, ili sa proteinima koji bi mogli omogućiti njihovu komunikaciju, su bili u mogućnosti prepoznati sličnost sa drugim DNK Nizovima iz daljine, i nakon toga sakupiti zajedno. Kod identičnih nizova bilo je dvostruko vjerojatnije da će se povezati međusobno nego sa nekim drugim molekularnim sekvencama. Istraživači nisu imali objašnjenje za ovaj mehanizam pod kojim je ovaj fenomen mogao nastati, iako su bili u mogućnosti promatrati njegovu pojavu.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  281. Sprezanje naših mozgova

    Jedno od najzanimljivijih novih područja istraživanja mozga je područje zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni su neuroni koji se pale u našem mozgu kada svjedočimo radnji koju čini netko drugi, te koja zahtjeva istu grupu neurona. Kada se neuroni u mozgu druge osobe upale i kada ta druga osoba čini neku akciju, neuroni u našem mozgu se pale iz naklonosti. Kada neka druga osoba stavi šešir, na primjer, u našem mozgu se pale neuroni koji su zaduženi za tu radnju već samim time što svjedočimo akciju druge osobe, na isti način kao što se pale neuroni osobe koja tu radnju i radi. Ovaj se cijeli proces događa bez prolaska kroz normalan senzorno-kognitivni krug koji bi konvencionalni model mozga preporučivao: vizualne slike prolaze od optičkog živca (dok naše oči svjedoče kako druga osoba vrši neku radnju), pa zatim u vizualni korteks, nakon toga u dijelove mozga koji su zaduženi za donošenje odluka i konačno da bi bile prevedene u signale poslane kroz živčani sustav.

    Blizu početka dvadesetog stoljeća, britanski matematičar i fizičar, Sir James Jeans je dalekovidno promatrao: „Kada gledamo sami sebe u prostoru i vremenu, naše svijesti su očito odvojene individue (slika-čestice), ali kada odemo izvan prostora i vremena, one bi mogle oblikovati sastojke jednog kontinuiranog toka života. Isto kao što je sa svjetlom i strujom, tako bi moglo biti i sa životom: fenomen je možda da pojedinci nose odvojena postojanja u prostoru i vremenu, međutim u dubljoj realnosti izvan prostora i vremena moguće je da smo svi mi članovi jednoga tijela.“

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  282. Čin promatranja

    Teoretski, bilo koje mnoštvo neograničenih mogućnosti, koje se nalaze u valu mogućnosti, mogu postati stvarnost. Međutim, samo jedna od tih mogućnosti postane stvarna. Tada se kaže da je mnoštvo mogućnosti „urušeno“ u određenu stvarnost. Jedan od faktora koji određuju smjer u koji se mnoštvo mogućnosti urušava je čin promatranja. U kvantnom svemiru, promatrač utječe na fenomen prostora i vremena. Sve mogućnosti postoje u kvantnom polju, a čin promatranja ih urušava u određenu mogućnost.

    U području mogućnosti, elektron nije odvojen od nas, od svijesti. On je mogućnost same svijesti, materijalne mogućnosti. Kada svijest uruši val mogućnosti izabirući jedno od mogućih aspekata elektrona, taj aspekt postaje stvarnost. Prema tome znanstvenikov um, umjesto da objektivno svjedoči fenomenu koji se događa, ustvari utječe, koja od neograničenog mora potencijalnih mogućnosti postaje stvarnost kao fenomen. Sila koja preobražava mogućnost u stvarnost je svijest. Činjenica je da kada god promatramo objekt, mi vidimo jedinstvenu stvarnost, a ne čitav spektar mogućnosti. Prema tome, svjesno promatranje je dovoljan uvjet za urušavanje vala mogućnosti.

    Ovo se zove „efekt promatrača“.

    Glavni znanstveni presudan za upravljanje naših ishoda bio je određen od strane kvantnih fizičara koji, kada su radili istraživanje da li se svjetlost sastoji od čestica ili valova, su otkrili da se svijetlost stalno ponaša u skladu sa njihovim očekivanjima od eksperimenta. Svjetlost se uvijek i jedino ponaša kao val u eksperimentima dizajniranima za otkrivanje valova, međutim jednako tako konzistentno se prikazuje kao čestica u eksperimentima dizajniranim za otkrivanje čestica. U oba slučaja, ishodi eksperimenata odgovaraju očekivanjima onoga koji vrši eksperiment.

    Ono što promatramo nije sama priroda, već priroda izložena našoj metodi ispitivanja.

    Živa svijest je na neki način osnova ovog procesa transformacije nestrukturiranog kvantnog svijeta u nešto slično svakodnevnoj stvarnosti. Stvarnost nije fiksna, već tekuća i stoga otvorena na utjecaj.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  283. Kvantna energija

    Temeljna ideja kvantne fizike nas uči da smo mi jedno sa svemirom i da smo zajedno povezani misterioznom energijom zvanom Polje Energije Nulte Točke. Energija Nulte Točke je more virtualnih čestica koje leže ispod svake točke u svemiru. Ako bismo zamrznuli ove čestice koliko god je moguće približiti se apsolutnoj nuli, prema postulatima Newtonove znanosti, u njima ne bismo našli energiju. Umjesto toga, na zaprepaštenje znanstvenika, na ovoj Nultoj Točci i dalje ostaje ogromna količina energije. Neki znanstvenici su upravo ovu energiju nazvali Božjim umom.

    Trenutna znanost prihvaća da čin promatranja nečega, barem na subatomskoj razini, mijenja ponašanje i karakteristike promatranog predmeta. Ovo daje naslutiti da svijest ima direktni i vidljiv efekt na strukturu ili kompoziciju materije. Ovo je potvrđeno u mnogim klasičnim eksperimentima u kvantnoj fizici, te se danas smatra njenim osnovnim principom.

    Na razini fotona, svjesno usmjerena namjera može promijeniti ponašanje sastavnih dijelova materije. Ako je ovaj koncept istinit za fotone, logičan slijed je taj da bi ovo moglo biti istinito i za nas također. Naposljetku, ako dublje prihvatimo ovaj model, tada se moramo zapitati od čega su zapravo ljudska bića građena. Fotoni su najmanje jedinice materije koje trenutno prepoznajemo. Ustvari, kada govorimo o fotonima, mi govorimo o svijetlu i informacijama.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  284. 10:52

    Ha dragi,moji što kažete..a što reći o nećemu za što mi ZNAMO DA JEST VEĆ EONIMA..možemo se samo nasmiješiti..
    pa nasmiješimo se..i pošaljimo ovom luckastom Svijetu još tonu pozitivne energije, hahaha!!!!

    Volim vas!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  285. 00:04

    «Realnost je ono što smatramo istinitim.
    Ono što smatramo istinitim jest ono što vjerujemo.
    Ono što vjerujemo temelji se na našim percepcijama.
    Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo.
    Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo.
    Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo.
    Ono što percipiramo determinira ono što vjerujemo.
    Ono što vjerujemo je naša realnost.»
    by: Gary Zukov

    ..a moja realnost je da me upravo cickaju komarci..moraju i oni od nečeg/nekog živjeti..

    pa čitam ja već par dana..iščitavam..huh..

    “Kvantna teorija nas uvjerava da postoji “svijet s one strane vidljivog”. Ako se vakuum ranije tumačio kao scena na kojoj su se dešavale fizičke pojave, sada se njegova uloga mijenja, jer njegova svojstva i sastav imaju odlučujući uticaj na pravilno opisivanje interakcija između elementarnih čestica. Standardni model objašnjava međudjejstvo jedne čestice na drugu – česticama nosiocima osnovnih sila prirode. Općeprihvaćeno je da standardni model nije sveobuhvatna teorija, jer predviđa postojanje čestica – a skoro ništa ne govori o njihovoj suštini. O tome nauka nagađa.

    Šta su to – sile prirode? Pretpostavka da dvije čestice djeluju jedna na drugu “na daljinu”, bez neke opipljive veze, zaista ne može biti krajnji domet u razumijevanju prirode. Odbijanje dva naelektrisana elektrona tumačeno je uticajem njihovih električnih polja. Po kvantnoj teoriji, između dva elektrona dolazi do kratkotrajne izmjene fotona. Fotoni su energentski paketići, i na taj način, radi E = M, neka vrsta materije. Za tumačenje odbijanja elektrona usljed elektromagnetne “sile” predviđeno je novo svojstvo, nova priroda čestica elektromagnetnog zračenja, postojanje fotona – nosilaca sile. O silama, nastanku i djelovanju njihovih nosioca – fotona, naučnici misle ovako: “Moguće je da paketić energije, foton, spontano – iz ničega – počne da egzistira u vakuumu – sve dok ponovo ne iščezne u kratkom vremenu, toliko kratkom da nam granice prirode ne dozvoljavaju da ga izmjerimo.” To znači da ako energija postoji suviše kratko da bi bila izmjerena, njeno postojanje ne predstavlja kršenje zakona o očuvanju energije, prema kojem je nemoguće stvoriti energiju iz ničega ili je uništiti. Iako je i ovo objašnjenje daleko od “zdravog razuma” i razumijevanja iskustvom, jednako kao i djelovanje “na daljinu” pod uticajem polja sila, ono omogućava fizičarima da na bazi stvarnih fotona – vrše izračunavanja. Dobiveni rezultati su se izvanredno dobro slagali sa mnogim eksperimentima. Na pitanje odakle dolaze i kuda idu fotoni – nosioci sile, naučnici daju neobičan odgovor: “Ti fotoni u stvari – ne postoje.” Ovi nepostojeći fotoni su nazvani – “virtualni” fotoni. Njihova uloga je bitno drugačija od uloge fotona – paketića energije elektromagnetnog zračenja. Teorija kvantne elektrodinamike se proširila na razumijevanje djelovanja i ostale tri sile prirode. Pretpostavljeno je postojanje novih “virtualnih” čestica – nosioca te tri sile, i njihovo realno postojanje kao paketića novog tipa zračenja. Tako sada “postoje”, naprimjer, čestice – nosioci gravitacione sile i gravitaciono zračenje. Pretpostavka je potvrđena rezultatima eksperimenata. Recimo – masa kvarkova od kojih su protoni izgrađeni predstavlja samo polovinu mase protona. Ljepilo kojim su vezani kvarkovi, pretpostavljene virtualne čestice jake sile, “nosi” polovinu mase protona, što za pravilno razumijevanje događanja u mikrosvijetu predstavlja – vrlo važnu činjenicu. “Virtualne” čestice – nosioci slabe sile, imaju masu jednaku masi sedamdeset protona. I sve to – ne postoji, a ne postoji “radi” principa neodređenosti po kojem je nemoguće izmjeriti energiju koju posjeduje neko tijelo ili sistem – u tačno određenom trenutku, pa se zato prihvata za moguće stanje u kojem prostor-vrijeme “svjetluca” od fluktuirajućih, “virtualnih” čestica, koje samo njima poznatim tunelima prolaze u postojanje i izlaze iz njega.

    Energija zračenja se sastoji od zasebnih čestica koje zovemo kvanti. Atom se sastoji od kvantnih jedinica elektriciteta, elektrona i protona. Do kvantne teorije se podrazumijevalo da svakom tijelu možemo pripisati neki položaj, neku tačku u prostoru. Podrazumijevalo se da se tijelo nalazi tu, i nigdje više. To poimanje se u kvantnoj fizici potpuno mijenja. Kvantni objekt je objekt koji nije lokalizovan. Ne može se za neki elektron reći da se negdje nalazi. On zaista postoji kao elektron, ali nema jedinstven i sasvim određen položaj. Ne može mu se pripisati tačno mjesto. Na našoj fizičkoj pozornici taj je elektron obdaren nekom vrstom prisutnosti na više mjesta odjednom. Za položaj kvantnog objekta možemo reći da je u prosjeku na tom i tom mjestu, ali uz izvjesnu zamućenost. Za elektrone se kaže da nisu ni djelići materije, ni talasi, ali se mogu ispoljavati u različitim eksperimentalnim situacijama.

    Fizičari su čak spremni da misle ovako: “U suštini, ako ne znamo gdje je elektron, znači da se nigdje i ne nalazi, ili preciznije – nije na nekom određenom mjestu”. Elektron se ne odlikuje sasvim određenim brojnim vrijednostima, nego spektrima. On nema jedan, nego više položaja odjednom. Kako za kvantni objekat, naprimjer elektron, važi da je na više mjesta odjednom, postaje zaista teško da se svijet rastavi na male, međusobno nezavisne dijelove. Iz nelokalizovanosti kvantnih objekata proističe izvjesna korelacija između fizičkih pojava koje su prostorno vrlo udaljene, mada su istovremene. To je ideja koja sablažnjuje sa stanovišta klasične fizike. Kvantni fizičar sve ovo doživljava na način da mu je klasično razmišljanje nejasno. On se svakodnevno u laboratoriju susreće sa osobinama elektrona, protona i svih vrsta kvantnih objekata. Za njega je pravo čudo to da se neki predmet, koji se suštinski sastoji od elektrona, protona i neutrona, ponaša toliko različito od svojih činilaca. Zašto klasične pojave stoje čvrsto kad počivaju na toliko različitoj kvantnoj teoriji, savremeni fizičari još uvijek ne znaju. Zato je za njih pitanje nad svim pitanjima – kako dovesti u vezu kvantni sa klasičnim svijetom?

    Mnogi fizičari smatraju da najveći njihov uspjeh u XX vijeku, sa šireg filozofskog stanovišta, nije ni teorija relativnosti, sa svojim spajanjem prostora i vremena, ni kvantna teorija, sa svojim odbacivanjem zakona uzročnosti, ni rastavljanje atoma na sastavne dijelove, nego opće priznanje da mi još nismo u dodiru sa suštinom stvarnosti, a radi principa neodređenosti, odnosno prirodnih ograničenja, moglo bi se dogoditi da za nas suština stvarnosti ostane tajna – zauvijek!

    Kvantna teorija je bitno doprinijela takvom stavu naučnika. Dobitnik Nobelove nagrade za kvantnu fiziku, Richard Feynman, na ovaj način izražava “frustriranost” intelekta koji se susreo sa istinom: “Mislim da se slobodno može reći kako niko ne razumije kvantnu mehaniku. Ako ikako možete, nemojte stalno sebi govoriti: “Ali kako to može biti tako?”, jer će vas to odvesti ravno u slijepu ulicu iz koje još niko nije uspio izaći. Niko ne zna kako to može biti tako!”

    Kvantna koncepcija stvarnosti, nije uzročna i ne predstavlja nikakvu potpunu uzročnu određenost onoga što će se desiti u budućnosti na osnovu znanja kojima raspolažemo u sadašnjosti. Primjenom zakona kvantne teorije sužava se, ali se uglavnom ne određuje ishod nekog ogleda. To znači da svako posmatranje izvjesnog sistema donosi novo saznanje o njegovom stanju, stanju koje dotada nije postojalo, i koje se ne bi moglo dobiti na osnovu analize i matematičkog proračunavanja. Matematičke teorije ne govore ništa o suštini stvari, nego o tome kako se one ponašaju! Pravljenje modela ili slika, da bi se objasnili matematički izrazi, nije korak prema stvarnosti, nego korak dalje od nje. Dalje od matematičkog izraza uvijek idemo uz rizik da nam suština izmakne. I samu energiju, osnovnu tvorevinu Kosmosa, treba smatrati za matematičku apstrakciju!

    U svijetu čestica malih masa realno se osjećaju njihova talasna svojstva. Kada su talasna svojstva realna, nema običnih čestica, nema trajektorija, a javljaju se neodređenosti. Na scenu dolaze zakoni vjerovatnoće i – slučaj. Tamo gdje postoji slučaj, nema mjesta za klasičnu povezanost između uzroka i posljedica. Slučaj i postoji zato što postoji obilje mogućih odgovora na jedno pitanje. Od ove stvarnosti se lukavstvom ne može pobjeći.

    Čitava plejada istaknutih fizičara tvrdi da događaji u atomskom svijetu nisu ničim uvjetovani ni prouzrokovani. Ipak, slom klasične uzročnosti ne predstavlja kraj uzročnosti. Slučaj nije proizvoljnost i on ne stvara haos. Priroda drži slučaj pod kontrolom svojim zakonima vjerovatnoće. Čitavo obilje mogućnosti u kretanju talasa-čestica, postoji neovisno od laboratorijskih eksperimenata, a raspodjela vjerovatnoće između tih mogućnosti je svaki put zakonomjerna. Fizičari su veoma teško podnijeli ovaj rastanak od nekadašnjih predstava. To je priroda. Ona je “odredila” i maksimalnu moguću brzinu kojom se kreće elektromagnetno zračenje, poznatu pod imenom – brzina svjetlosti. Istovremeno je “postavila” i tri zabrane materijalnim tijelima da se kreću tom brzinom. Masa tijela koje bi se kretalo brzinom svjetlosti bi postala beskonačno velika, realno bi mu se izgubila jedna dimenzija, a vrijeme bi nestalo!

    Iz tvrdnji fizičara Bora možemo shvatiti da se najmanje pojave u prirodi ne mogu predstaviti u okviru prostor-vremena. Četverodimenzionalni kontinuum teorije relativiteta odgovara samo za neke pojave u prirodi: one koje obuhvataju događanja u velikim dimenzijama i zračenje u slobodnom prostoru. Ostale pojave mogu se predstaviti samo ako se izađe iz tog kontinuuma. Može se pretpostaviti da događaji potpuno izvan kontinuuma, određuju ono što nazivamo tok događaja unutar kontinuuma, i da prividna neodređenost u prirodi potiče samo iz naših pokušaja da događaje koji se odigravaju u mnogo dimenzija – sabijemo u manji broj dimenzija.

    Kada su naučnici, prostoru sa tri dimenzije, dodali četvrtu dimenziju stvarnosti, vrijeme, morali su radikalno izmjeniti svoje predstave o prirodi. Trebalo je prihvatiti niz do tada nevjerovatnih zaključaka. Naprimjer, u prostor-vremenu, udaljenost iščezava za putanje svjetlosti i drugih oblika elektromagnetnog zračenja, odnosno, u prostor-vremenu, putanja svjetlosti se odlikuje nultom brzinom. Za foton ne postoje ni brzina, ni vrijeme onako kako ih mi doživljavamo. Einstein tvrdi da mjere prostora i vremena zavise od kretanja posmatrača, i da se pod određenim uvjetima mogu vremenski bliski događaji jednom posmatraču prikazati u jednom redoslijedu, a drugom posmatraču u drugom redoslijedu. Za prihvatanje ovakvih tvrdnji je zaista potrebna čvrsta vjera u nauku, jer ih je čulima nemoguće potvrditi. Kako natjerati razum, naviknut na stvarnost tri dimenzije, da prihvati tvrdnju da čestica svjetlosti ima, u odnosu na nas, tačno određenu brzinu, a da, u odnosu na nas, nema nikakvog pridruženog vremena. Foton izlazi iz neke zvijezde koja je milijardu svjetlosnih godina udaljena od nas i putujući milijardu godina dolazi do nas, a za njega su odlazak i dolazak simultani, jer na tom putovanju kroz prostor, nije u prostor-vremenu proteklo nikakvo vremensko razdoblje.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  286. “Kultura koja iskorištava načelo odijeljenosti Crkve i države, izgurala je religiju, ali je nije zamijenila nekim svjetovnim kategoričkim imperativima, i tako je pretvorila unutarnji moralni kod u zrakoprazni prostor. Taj moralni vakuum određuje najvažnije značenje pojma duhovne praznine, praznine koja sve više prodire u ono što se naziva zapadnom civilizacijom. Najveća pobjeda postavke da je Bog mrtav nije se dogodila u marksističkim zemljama koje su politički propovijedale bezboštvo, nego u zapadnim liberalnim, demokratskim društvima… Pitanja na koja je potrebno što prije odgovoriti, zbog njihove silne važnosti, su: Šta je čovjek? Šta je suštinsko obilježje ljudske autentičnosti? To će vjerovatno postati najvažnija pitanja u naprednim zemljama u slijedećih nekoliko desetljeća. U naprednom svijetu granice znanosti će se vjerovatno silno pomaknuti i toliko proširiti vanjske i unutrašnje dimenzije života da će to gotovo preobraziti samu prirodu ljudskog postojanja. Moramo se nadati da će u daljnjoj budućnosti, kao reakcija na duhovnu prazninu modernog izobilja te novih izazova znanosti, moderno društvo možda ponovno shvatiti važnost filozofskih pa i duhovnih strana života.”

    Zbignjev Brzezinski

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  287. Naučnici su bili prisiljeni da napuste na iskustvu zasnovane teorije o Svijetu u kojem živimo. Svijet nauke je svijet čuda, povjerenja u nevidljivo i dovođenja u fizikalnu vezu onoga što realno postoji i onoga što ne postoji.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  288. 00:19

    ..a onda nešto sasvim drugaćije..a možda i ne..zavisi o percepciji, hehe..

    “Vrijeme će postati kratko i brzoprolazno.”

    “Jedno Vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato, da je u očima Gospodnjim jedan dan kao hiljadu godina, i hiljadu godina kao jedan dan.” – Biblija

    “On upravlja svima od Neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji prema Vašem računanju vremena hiljadu godina traje.” – Kur’an

    Pogledajte kako imperativno zvuči uputstvo – Jedno Vam ne smije biti nepoznato! Uz malo matematike “šifra” dobija puni smisao.

    1 dan = 1.000 godina
    1 godina = 365 dana = 365 × 1.000 godina
    1 godina = 365.000 godina

    Čovječanstvo je zaista proširilo svoje znanje. Mi puno znamo, a ipak se za pravo proširenje znanja treba obratiti Gospodaru. Bog nikada i nikome nije odgovorio na pitanja o teoriji relativnosti ili o kvantnoj teoriji, pa se, ako želimo da o njima proširimo znanje pod Božjim uticajem, moramo osloniti na Objave. Ali kako, kada on te teorije u svojim Objavama i ne spominje? Da li ih zaista ne spominje? Ili možda mi ne razumijemo stvarnost o kojoj te teorije govore? Ili, konačno, možda mi ne znamo o čemu Objave govore!

    Objave nisu analogne sedimentnim stijenama, i nije im jedini cilj da mi, na osnovu njih, saznamo šta se nekada desilo. Znanje je u njima dato na prikriven, kodiran način. U Objavi tražiti znanje koje je nama nedostupno i jeste smisao vjerovanja. Vjernik prije svega vjeruje u Objavu. Bog postoji, vjerovali mi u njega ili ne, a kako postoji a nevidljiv je – nije znanje sa kojim se mi rađamo. Da se čovječanstvo, u svojoj prošlosti, upravljalo načelom “mi ne znamo i nikada nećemo znati”, nikada ništa ne bi ni saznalo!

    Kosmos se širi. Ova činjenica se smatra za najveće pojedinačno otkriće o njemu. Logičan zaključak je da je to širenje imalo svoj početak. Jedini mogući scenario je sljedeći. Sva poznata energija je zauzimala izrazito mali volumen koji se nakon velikog praska veoma brzo širio. Prostor se rastezao i sa sobom nosio energiju i materiju. Velika količina energije prisutna u malom volumenu, dovela je do toga da je Kosmos u tim ranim fazama svog postojanja bio – blještavo osvijetljen. Ako je Bog stvorio svjetlost, onda je, po naučnicima, to moglo biti samo tada, i samo na navedeni način! U prvom izvještaju o stvaranju iz Starog zavjeta se kaže:

    “U početku stvori Bog Nebo i Zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanima i Duh Božji lebdio je nad vodama.
    I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra, i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć – dan prvi.”

    Početak proročanstva! Vjernici i nevjernici su hiljadama godina branili i napadali ovu “zaista jaku obmanu”, i na kraju su našli kompromisno rješenje: “Knjige Starog zavjeta, zaista, sadrže nešto nesavršeno!” Zaista je, međutim, vrijeme da se sazna da stvari ne stoje tako!

    “Kosmos je u svojim ranim fazama bio blještavo osvijetljen.” Kad naučnike upitate šta se nakon “stvaranja neba i zemlje” dešavalo, odgovorit će da je neposredno nakon završetka formiranja Zemlje došlo do njenog hlađenja, stvaranja primitivne kore, atmosfere i ogromnog broja ugljenikovih jedinjenja, organskih molekula – u njoj. Tako je nastajao život! Tako je nastajao i nasljedni materijal! Tako je nastajao, nama nevidljivi, kosmos nasljednog materijala! Opis nastanka tog kosmosa je analogan opisu nastanka neorganskog Kosmosa. I “nevidljivi” kosmos je u svojim ranim fazama razvoja bio “blještavo osvijetljen”. Svjetlost koju je Bog stvorio kada su već bili formirani nebo, sa svim svojim zvijezdama, i Zemlja, prazna i pusta, je Bogu vidljiva svjetlost “velikog praska” u kosmosu nasljednog materijala.

    Analogija je očigledna! Na novo tumačenje: Objava, života, kosmosa i čovjeka, se moralo čekati, jer su, do sada, znanja na Zemlji bila nedostatna, a čovječanstvo nije bilo duhovno spremno na posljedice koje će pratiti novu svijest. U svojim prvim rečenicama Objava “daje” uputstvo bez kojeg je nemoguć spoj između nje i “zdravog razuma”! Sve što se u njoj nalazi nakon “i bi svjetlost”, nedvosmisleno ukazuje na postojanje kosmosa nasljednog materijala. Prostora za kodiranje teksta je bilo zaista puno. Energija je za naučnika – sposobnost djelovanja, odnosno, sposobnost vršenja rada. Ona nije rad, ona je sposobnost, svojstvo, osobina, matematička apstrakcija. Ona jeste nešto, ali se još tačno ne zna – šta. Šta u živom biću daje nasljednom materijalu sposobnost da svoje postojanje obogati djelovanjem? Bez fizičke građe živih bića, organskih molekula svih vrsta, nasljedni materijal ne bi bio ono što jeste. To je njegova energija. I “virtualne” čestice – nosioci sila, više nisu fantomi. Znanje ćelije, njen nasljedni materijal, smješteno je u njenom jedru u obliku rasporeda u građi organske molekule DNA. To je koncentrisano znanje, materija u nevidljivom kosmosu. Organske molekule: aminokiseline, enzimi i proteini u tijelu ćelije su veoma brojni. Proteini se grade od aminokiselina koje u sebi sadrže oko dvadeset atoma. Ćelije su, međutim, građene od desetak miliona milijardi atoma, a u ljudskom tijelu ima oko pet stotina milijardi ćelija. Svaka organska molekula ima neki zadatak i samim tim neko pridruženo znanje, čiji je izvor u DNA. Molekula nije nasljedni materijal, nego je nosioc njegovog djelovanja. Kad neka molekula prenese uputstvo o tome šta i kada treba biti urađeno, to znanje joj više ne pripada. Prisustvo u njoj te “minimalne koncentracije znanja”, analogno je postojanju minimalne i kratko trajuće količine mase koju posjeduju “virtualne” čestice, nosioci sila u kosmosu nasljednog materijala. Vratimo se temelju Objave – prvom izvještaju o stvaranju.

    “I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. … Dan prvi.
    I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda, da dijeli vode od voda!’ I bi tako. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo … – Dan drugi.
    I reče Bog: ‘Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!’ I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.”

    Po “Modelu”, za otkrivanje skrivenih poruka u tekstu Objava moguće je upotrijebiti analogiju VODA = ENERGIJA. Dato poređenje zaista uspješno prikriva pravo značenje citata. Usporedbama opisano stvaranje prikazuje se u očima čitaoca u XX vijeku kao jedini način na koji je, ne znajući istinu, stvarnost opisivalo primitivno društvo. Izvještaj o stvaranju bi bez razumijevanja pravog značenja upotrebljenog simbola -“voda”- bio skup nevjerovatnih i naučno neodrživih činjenica. Talasna priroda energije, talasi energije, zaista asociraju na vodu i njene talase. Temelj razumijevanja nevidljivog svijeta je pretvaranje organske građe živih bića u energiju kosmosa nasljednog materijala! Ova nova energija, nije ono što mi nazivamo energijom u neorganskom Kosmosu, ali je toj energiji do detalja analogna. Riječ je o dvije energije, osnovne supstance dva različita kosmosa, ili kodirano – o dvije “vode”.

    U trenutku stvaranja života, došlo je do odvajanja “voda”. To je trenutak nastanka kosmosa nasljednog materijala i njegove energije. Na način na koji je život “u” Kosmosu neorganske materije, i nove “vode” su “u vodama”. Ako zamislimo kosmos u kome su nebeska tijela građena od materije koju mi poznajemo kao nasljedni materijal, i ako se sjetimo da je ono što mi vidimo na najudaljenijem dijelu neba u stvari slika njegovog nastanka, onda možemo reći da je izvan, odnosno iznad, tog početka postojanja kosmosa nasljednog materijala, smješten kosmos neorganske materije, jer je postojao prije kosmosa nasljednog materijala, i jer je bio neposredno prisutan na mjestu nastanka novog kosmosa, na njegovom najvišem nebu. To je “svod” kojim je Bog odvojio vode i koji je prozvao nebom, najvišim nebom u kosmosu nasljednog materijala. “Vode pod nebom” simbolički opisuju nevidljivi kosmos. Nastanak života je “veliki prasak” u kosmosu nasljedne materije. Stvorena je velika količina organskih molekula, energije, i nasljednog materijala, materije koja gradi “nevidljivi” kosmos. Nastanak kopna, nakon “skupljanja voda pod svodom na jedno mjesto” je simbolima opisan proces pretvaranja zračenja u materiju nakon stvaranja kosmosa nasljednog materijala. Od tog kopna će zaista biti stvorena sva nebeska tijela, pa i zemlja. Ta zemlja ima i svoju drugu prirodu postojanja u kojoj je “vidimo” kao tijelo živih bića.

    “Vjera je dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Vjerom doznajemo da je Svijet stvoren Božjom riječju tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivog.”

    “U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga, i riječ bijaše Bog! Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo, i ništa što postoji nije bez nje postalo. U njoj bijaše život … i riječ tijelom postala.”

    Objava je riječ Božja. Ta riječ ima sposobnost da stvori nove logike i etike, novi život, a to znači i novi kosmos. Kosmos je Božje djelo i na taj je način i riječ – Bog. Sve što u tom kosmosu postoji nastalo je “po” toj bogolikoj riječi. Stvaranjem tog kosmosa stvoreni su i uvjeti za nastanak života u njemu. Na taj način život može postojati “u Božjoj riječi”. Sve ovo je bio opis transformacije Objave u kosmos i život u njemu, odnosno, opis pretvaranja riječi u materiju, u tijela.

    Kada prihvatimo postojanje nevidljivog svijeta, kosmosa nasljednog materijala, i iz te pretpostavke razvijemo sve njene posljedice, teret razumijevanja apstrakcija proisteklih iz najsavršenijih postojećih naučnih teorija nestaje vrlo brzo. Mi bi zaista jednostavno i brzo objasnili bićima iz kosmosa nasljednog materijala šta je stvarni uzrok pojavama u njihovom svijetu, za koje bi oni našli da su ničim uzrokovane. Nakon našeg tumačenja, i energija njihovog svijeta bi za njih prestala biti “matematička apstrakcija”. Morali bi ih naučiti kako da “Knjigu čitaju sa obje strane”. Bez toga, oni nikada ne bi saznali pravu prirodu svijeta četiri dimenzije, na koju bi i njihove teorije ukazivale.

    Ne zaboravite! Kosmos nasljednog materijala je isto što i klasičan neorganski Kosmos. Ne postoji nikakva razlika između neorganske materije i materije koja gradi nama nevidljivi kosmos nasljednog materijala. Ne razlikuju se ni sile koje u ta dva kosmosa djeluju.

    “U šest vremenskih razdoblja on je nebesa i zemlju stvorio – i onda Svemirom zavladao.”

    “U početku stvori Bog nebo i zemlju… I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost’…”

    Šta znači tvrdnja da je Bog tek nakon što je stvorio nebo i zemlju zavladao Svemirom? Jesu li oni prije toga upravljali sami sobom? Da li je ovim dovedena u pitanje Božja svemoć? Ništa od svega toga! Nakon stvaranja neba i zemlje, došlo je do stvaranja života. Života nema bez nasljednog materijala, pa je stvaranje života i stvaranje kosmosa nasljednog materijala – jedno stvaranje. Tim svemirom je Bog zagospodario nakon što su nebo i zemlja već bili stvoreni. On nije mogao vladati tim svemirom prije stvaranja “Neba i Zemlje” (neorganskog Kosmosa), jer kosmos nasljednog materijala nije postojao. Nakon stvaranja Neba i Zemlje došlo je do velikog praska nasljednog materijala – i time izazvanog blještavog svjetla. Poruka “neka bude svjetlost”, nakon “stvaranja Nebesa i Zemlje”, i poruka da je Bog Svemirom zagospodario nakon stvaranja “Nebesa i Zemlje”, su dvije slike, dva opisa iste stvarnosti – stvaranja novog kosmosa.

    Neorganska materija je nastala u jednom trenutku – “iz ničega”? Nasljedni materijal je nastao na sličan način iz ničega, jer ga prije nastanka života nije bilo. Isto važi i za nasljedni materijal biljaka i životinja na mom nasljednom materijalu, mojih, ali i bilo čijih logika i etika. Neorganski kosmos je postojao i prije nastanka nasljednog materijala, a pogotovo prije nastanka mozga i svijesti. Ovim, nastanak iz ničega dobija novu dimenziju. Riječ je zaista o nastanku i postojanju nečega što prije toga nije postojalo, ali nastanak nije “baš iz ničega”.

    “Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti.”

    “On zna nevidljivi i vidljivi svijet”

    “On iz neživog stvara živo i pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina. Isto tako ćete i vi biti oživljeni.”

    Zaista se za nevidljivi svijet može reći da je stvoren iz ničega, jer za pripadnike kosmosa nasljednog materijala neorganski Kosmos u kojem su, i od kojeg su na određen način stvoreni – ne postoji. Mi sada znamo da i jedan, i drugi realno postoje, ali im se “vode”, energije, “ne miješaju”. To su dva mora na koja upućuje Objava.

    Da bih protumačio treći citat navest ću sljedeće činjenice. Živa bića su zaista nastala od “nežive”, neorganske materije. Nakon nastanka, razvijala su se i, u za to određenom trenutku, postigla višećelijski nivo svoje građe. Zatim je došlo do stvaranja mozgova u njima, i prvih logika i etika u kosmosu neorganske materije. Kada živa bića, na “Modelom” dozvoljen način transformišem u njihovo postojanje u vidu “energije i materije” u nama nevidljivom svijetu nasljednog materijala, izvršio sam drugi dio uputstva – živo pretvorio u neživo. To neživo je njihov nasljedni materijal. Ako je građa životinja iz neorganskog kosmosa bila višećelijska, postoji i planetna organizacija njihovog nasljednog materijala, zemlja u nevidljivom kosmosu. Oživljavanje te zemlje “nakon mrtvila njezina”, tj. stvaranje biljaka i životinja na njoj, nije ništa drugo do razvoj logika i etika živog bića čiji je to nasljedni materijal.

    Citat je opisao stvaranje života, postojanje njegove nevidljive prirode i stvaranje razuma. Isto, baš isto, važi i za nevidljivi svijet, u kojem će “neživo od kojeg je stvoreno živo”, biti nasljedni materijal živog bića iz neorganskog kosmosa, a višećelijska bića sa tog nasljednog materijala bit će oživljena tako što će se u njima stvoriti logike i etike, odnosno, biljke i životinje na njihovom nasljednom materijalu. Samo na taj način ćemo i mi – biti oživljeni. Zaista postoji način na koji i svoju organsku građu, i “organsku” građu biljaka i životinja sa našeg nasljednog materijala (naših logika i etika), možemo proglasiti za nešto što je suštinski neživo.

    “Ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo!”

    Svete knjige upućuju na istovjetnost Krista i njegove crkve, koja je: i “tijelo Kristovo”, i “gradnja Kristova”, i “život u Kristu”. Istovjetnost Krista i crkve nakon Sudnjeg dana ima sasvim novi smisao. Život u Kristu je Isusov razum, a čine ga Isusove logike i etike, odnosno biljke, životinje i ljudi na Isusovom nasljednom materijalu. Te biljke i životinje je zaista on utemeljio na stijeni, svom nasljednom materijalu, svom tijelu. To je ono što Objava “zove” Crkvom. Crkva Kristova je “Božjom riječju utemeljena na stijeni” (nasljednom materijalu). Tako shvaćena, Crkva, život u Kristu, je zaista: i “tijelo Kristovo”, i “gradnja Kristova”, i “život u Kristu”. Radi nemogućnosti ovakvog pogleda na Objave prije Sudnjeg dana, “Crkvi” je tražen i nalažen sasvim drugi smisao. Riječi “vi ste tijelo Kristovo”, ne odnose se na živa bića koja hodaju po Zemlji u neorganskom Kosmosu.

    “A čovjek nije ništa drugo nego živo biće. U njemu ima dio jedan iz kojeg će biti proživljen na Sudnjem danu.”

    Živi u Kristu, njegova Crkva, zaista neće vidjeti ništa sablasno u sugestiji Isusovoj, da neće imati života u sebi, razuma, ako ne jedu tijelo Kristovo i ne piju krvi njegove, kao što mi ne vidimo ništa loše u tome što u svoje tijelo ugrađujemo atomsku građu Zemlje na kojoj živimo, i njenu energiju. Ovo tumačenje odbacuje “kanibalistički” smisao Isusovih riječi. Jedini način da ostvarimo razvoj svijesti o nevidljivom svijetu, o postojanju kosmosa nasljednog materijala, je izgradnja etika, životinjskog svijeta na svom nasljednom materijalu. Ono što mi zovemo sviješću o nevidljivom svijetu je život u Kristu. Da bi se neko približio tom nivou razvoja razuma, mora povećati svoje razumijevanje Kosmosa, života i čovjeka, a posebno čovjekovog duha. Bez toga, uzalud je deklarativno pripadanje vjeri i vršenje obreda.

    “Kad će doći kraj tim čudesima. Nakon jednog vremena, dva vremena i još pola vremena – sve će se to svršiti.”

    Vrijeme je nešto što karakteriše kosmos. Vrijeme počinje stvaranjem kosmosa. Tri vremena upućuju na postojanje tri kosmosa, jednog neorganskog, kakvog vidimo na svom nebu, i dva “organska” (koje neorganskim kosmosom čine znanja u DNA – nasljedni materijal). Prvi organski je život na Zemlji, drugi organski su logike i etike, shvaćene kao život na zemlji građenoj od nasljednog materijala. Pola vremena se odnosi na život u Kristu. Razvoj života u Kristu nije potpun. Taj život su nove logike i etike (biljke i životinje na Isusovom nasljednom materijalu), koje mogu biti stvorene jedino pod uticajem znanja iz Objava. Po modelu, “raspored nebesa” izgleda ovako:

    Neorganski Kosmos koji mi vidimo na nebu. Tom Kosmosu pripada i Zemlja.
    Neorganski kosmos u kome je materija moj nasljedni materijal i nasljedni materijal svih živih bića, a energija (zračenje), organske molekule od kojih je sagrađeno moje tijelo i tijela svih živih bića.

    Neorganski kosmos, sličan prethodnom, u kome logike i etike prvo treba shvatiti kao biljke i životinje, jer one to zaista i jesu, a onda nasljedni materijal u njihovim ćelijama shvatiti kao materiju, a njihovu organsku građu kao energiju tog kosmosa.

    Život u Kristu – Život vječni.
    “Ja sam put, istina i život.”

    Prema islamskim teolozima – postoje tri svijeta, a zajednička im je osobina – smrtnost. Oni kažu: umire ono što se svrstava u Svijet Dunjaluka (ovaj svijet), umire ono što se svrstava u Svijet Melekuta (po teolozima, za većinu ljudi nevidljiv svijet, svijet Meleka (anđela), duša i duhova, i umire ono što se svrstava u Svijet Džeberuta (to je svijet Allahova znanja).

    Teolozi kažu i ovo: dok se Allahov rob nalazi u svijetu Melekuta on ima mogućnost izbora u postupanju, a kad stupi u Svijet Džeberuta, onda nema mogućnost izbora, dok je u tom svijetu, i biva prisiljen da bira ono što Uzvišeni odabere, i da želi ono što Uzvišeni želi.

    Šta je suština pojma “vječni život”, pokazuje ovaj citat:

    “Milosni dar Božji je život vječni u Kristu Isusu.”

    “A ovo je život vječni, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.”

    Uputstvo je konkretno – život vječni je spoznaja, znanje. To znanje se nalazi tamo gdje mu je i mjesto – u razumu. Po modelu, znanja u razumu su isto što i život na nasljednom materijalu bića kome taj razum pripada. Na taj način, spoznati znači isto što i stvarati život i utjecati na njegov razvoj.

    Mi starimo, a naše tijelo trpi sve posljedice tog pojma. Za to vrijeme naš razum se razvija. Razvoj tijela ljudskog bića sa mog nasljednog materijala, i razvoj mog tijela nakon rođenja, nemaju isto značenje. Ja sam formiran kao čovjek – on se tek formira. Dok ja rastem i starim – on evoluira, obnavlja se kroz generacije. Naša vremena se razlikuju! Naše mjere se razlikuju! On ne može fizički, kao čovjek, biti prisutan u mojoj stvarnosti. On je zarobljen u svom prostoru i vremenu. U mom svijetu on je “osobina” organske građe mog nasljednog aparata! U mom svijetu njegovo vrijeme ne postoji, iščezava. U mom svijetu se nalaze svi “uzroci koji izluđuju njegov zdrav razum”. Ja sam uzrok neuzrokovanih događaja u njegovom životu. Ja i on smo jedno, ali ni ja, ni on ne možemo pokazati gdje smo to mi – jedno. To je i moja, i njegova relativnost. Ja sam njegova “matematička apstrakcija”, njegova energija. Ja sam i sve ono materijalno sa čime se on svakodnevno susreće i služi. Ja stvaram i mijenjam njegovo tijelo i njegov razum.

    “Kad umre griješnik, odmore se ljudi, zemlja, biljke i životinje.”

    Lako je razumjeti da nekim ljudima nakon smrti velikog griješnika bude lakše živjeti, ali kako je on “umarao” zemlju, biljke i životinje, nije moglo biti nedvosmisleno protumačeno sve do Sudnjeg dana. Sada možemo razumjeti kakav haos je upravljao zemljom građenom od njegovog nasljednog materijala, i kako je surov bio život biljaka i životinja na toj zemlji.

    Dobro i zlo, nakon Sudnjeg dana, dobivaju potpuno novi smisao. Svaki čovjek bi trebao da teži prihvatiti sve ono što je dobro za njega i okolinu, i da se ponaša u skladu s tim. Ako ću od danas biti bolji, onda nešto u mojim rasuđivanjima do danas nije bilo kako treba.

    Šta se to danas dogodilo? Promjenile su se neke moje predodžbe o svijetu, neke moje logike ili etike. Zato što sam svjestan njenih pozitivnih efekata, meni je ta promjena draga. Uradio sam nešto dobro! Ali za bića sa mog nasljednog materijala, došlo je do promjena sasvim druge prirode. Za neke od njih – to je značilo smrt, a za druge – tešku borbu za opstanak. Ako je promjena mojih predodžbi o svijetu bila radikalna, doći će i do radikalnih promjena u živom svijetu na mom nasljednom materijalu. Doći će do odumiranja mnogih vrsta biljaka i životinja. Za njih – ničega dobrog nema u tome! Na mom putu do svijesti moralo je doći do velikih i čestih promjena u mom razumu. Moja svijest o drugoj prirodi tih promjena, o posljedicama po živa bića na mom nasljednom materijalu, nije me spriječila u mojim nastojanjima.

    Tako će biti i za Sudnji dan! Ništa neće spriječiti Stvoritelja da, bez milosti, ukloni sve i svakog ko se, kao prepreka, nađe na putu ostvarenja njegovog plana na Zemlji. Sudnji dan je donio novi smisao životu – sticanje svijesti. To je jedina vjera na Zemlji. To je jedina pravilna upotreba Objava. Objave nad Objavama, Knjige nad Knjigama – nema!

    Razne religije “vide” Boga u raznim oblicima i bojama. Neke od njih misle da je to “šaren” svijet, druge se odlučuju za jednu boju. Ali, u krajnjem slučaju, sve je to Božja volja. Negativan, ponižavajući odnos prema prenosiocima Božje riječi, dokaz je da čovjek, kritičar – još nije svjesno biće. Ne treba sjeći granu na kojoj se sjedi. To je put! To je naše naslijeđe! To je Božja volja! Pa ni ja nisam radio ništa drugo nego se parazitski hranio tim naslijeđem, i to ne birajući hranu – po boji. Zato im svima trebamo biti zahvalni. Ja želim da se tom hranom i u budućnosti hrane vjernici. Bez toga bi se vratili u životinjski svijet!

    Tražite i dat će vam se, kucajte i otvorit će vam se! Tražite u vjeri!

    “Neka vam Bog dadne … Da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti koja je tu širina, duljina, visina i dubina!”

    “Vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i koji razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje!”

    A nevjernici – svi ostali!

    by: Josip Stančić (djelovi knjige “Nevidljivi svijet”)

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  289. 00:39

    ..a onda iz opet nekog drugog kuta..

    Magija je umijeće upravljanja energijom čija snaga proizlazi iz dubine ljudske duše. Nesvjesno skrivena je u svakome i ispod površine skriva mnoge mogućnosti i potencijale, čekajući da se izvuče na površinu da bi ostvarila postavljeni joj cilj. Magija je umjetnost, sposobnost prepoznavanja unutarnje snage i fokusiranja energije sa određenim ciljem.

    Svaki magični čin, ritual, je komunikacija sa višom svijesti (Bogom, Božicom ili drugim božanstvima,). Magija zadire iza granica prirodnog svijeta i prelazi uzrok i rezultat. Rezultat u magiji ne može se točno predvidjeti, a isti magijski rituali ne daju uvijek jednak rezultat. On varira od pojedinca do pojedinca ovisno o unutarnjoj snazi i sposobnosti upravljanja energijom.

    Magija poput rijeke uvijek traži najbliži put prema moru. Kada je želja definirana i ritual izveden, magija traži najbliži put k ostvarenju želje. Magija otvara mnoge mogućnosti, a vješt praktikant magije (nazivan vještica ili mag), prepoznaje ih i koristi kao najbolja rješenja, jer će u protivnom ona biti izgubljena. Ako poželite jesti jabuku, magija će vam staviti jabuku u ruku, ali gristi je morate sami.
    Ako na putu do željenog rezultata postoje zapreke, magija pomaže da se zapreke nadiđu, makar se činile nepremostive. Ako su potrebni izvanredni, spektakularni rezultati, magija je spektakularna.

    Jedan od aspekata magije je da je ona nevezana, neograničena vremenom. Magijski rezultat može nastupiti i prije izvedbe rituala. Ovo može zvučati kao fantastična stvar onima koji magiju još nisu iskusili, međutim nije potrebno razumjeti kako magija djeluje da bi se mogla prakticirati. U mnogim kulturama magiju svakodnevno prakticiraju obični, jednostavni često i neuki ljudi, da bi uz njezinu pomoć mogli savladati svakodnevne probleme.

    Postoji mnogo različitih vrsta magije: – prirodna magija, ritualna magija, visoka magija, ceremonijalna magija, i svaka grana pomalo se razlikuje od ostalih ritualima, ceremonijama i praksom. Međutim osnove i korijeni u magiji uvijek ostaju isti. Razlike među granama magije proizlaze zbog individualnog pristupa praktikanata, razlika u kulturi, jeziku i raznolikosti božanstva koje se štuju. Različite varijacije očituju se čak i unutar istih grana magije, posebice u istim ritualima i čarolijama koje se prilagođavaju pojedincu radi njegove lakše vizualizacije i poistovjećivanja sa osobnom energijom

    U prirodnoj magiji postoji teorija da su mnogi predmeti iz prirode – (stijene, korijenje, biljke, kosti životinja) međusobno povezane. Na primjer, ružičasti kvarc je vezan uz ljubav i ljubavne rituale, začin cimet vezan je uz novac i blagostanje, mahovina uz novčane dobitke i igre na sreću. U ovoj grani magije dakle postoji veza između predmeta i njihove magijske simbolike i magičnih svojstava koja proizlaze iz starih doktrina i nauka koje objedinjuju duhovno, prirodu, nauku i alkemiju.

    Čaranje u prirodnoj magiji često ne sadrži elemente zazivanja božanstva, molitva ili ritualnu strukturu. Tu se jednostavno koriste magična svojstva biljaka, kamenja ili predmeta da bi se magija izvela i ostvarila.

    U nekim tradicijama wicce ili paganizma magija je realnost isključivo božanskog. Praktikant tada zaziva Boga ili Božicu da bi prisustvovali u njegovom ritualu i pomogli mu u ostvarenju rituala. Na primjer, izvodeći čaroliju za ljubav netko će poželjeti zazvati Božicu Afroditu da bi prisustvovala u magičnom ritualu. Osoba koja preseljava u novi dom zazivat će Brighit ili Frey-u, božicu ljubavi i doma. Neke magijske grane vjeruju da je za ostvarenje magijskog čina potreban samo točan cilj i želja u ostvarenje. U toj grani svijeće, bilje i predmeti nisu bitni ni važni, ali mogu služiti kao sredstvo za lakšu vizualizaciju.

    Magija neće riješiti sve vaše probleme, ali ako se koristi pažljivo i ispravno može biti jako i korisno sredstvo koje olakšava svakodnevni život i često iznenađuje izvanrednim rezultatima, uveseljava nas i jača.

    „Da li je magija realna?“ Neki tvrde da jest, neki tvrde da nije. Magija se ne može znanstveno objasniti, jer nema uvijek isti rezultat i on se ponekad čini kao puka sreća. Međutim, najbolji način da saznate da li je magija realna je da malo eksperimentirate. Pokušajte izvesti koju čaroliju (čaroliju zaštite, čaroliju za privlačenje novca, čaroliju za privlačenje ljubavi) i zapišite dobiveni rezultat. Ponekad će vas jako iznenaditi koliko jednostavni magični postupak može imati jako djelovanje. Kao i bilo koja druga sposobnost i vještina magija se mora vježbati, usavršavati i njegovati. Većina ljudi odustaje nakon prvog propalog rezultata. To je samo znak da ritual treba usavršavati, sposobnost treba razvijati. Kao i znanje treba je obnavljati. Sjetite se prvog pokušaja vožnje bicikla, ili pečenja torte. Možda nije uspjelo prvi put, ali ste pokušavali dalje u vjeri da hoćete uspjeti. Tako je i s magijom. Ova sposobnost čuči u vama i čeka da je oslobodite.

    Mnogi ljudi slijede neku magijsku granu, njezina uvjerenja i predstavljaju se kao wiccani, pagani ili vještice, ali nemaju uspjeha u čaranju i izvođenju rituala, jer nisu uložili trud i naučili kako magija djeluje. Kao i kod bilo koje druge sposobnosti i talenta magija zahtjeva određeno znanje i praksu da bi se uspješno primijenila. Uči, čitaj, istražuj, eksperimentiraj i rasti.
    Ako je magija realna, zašto je svi ne primjenjuju? Na neki način mnogi ljudi je primjenjuju, a da toga nisu ni svjesni. Da li ste ikad poželjeli nešto i puhnuli svijeće na rođendanskoj torti? Prekrižili prste za sreću? Žarko željeli dobiti povišicu? Mnogi za magiju nisu čuli ili je povezuju sa nečim mračnim i zlim. Sa urocima, bolestima, ružnim ženama vračarama, demonima. Međutim, magija nije ništa od navedenog. Ona je sve suprotno od toga. Magija je sposobnost poput slikanja, često narodna doktrina, čista, prirodna, stanje duha, spiritualna i umirujuća, liječi i usrećuje.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  290. Šamanizam je magijska praksa koja se može naći u mnogim dijelovima svijeta. Odnosi se na razne sisteme vjerovanja koji uključuju komunikaciju sa duhovnim svijetom. U nekim antropološkim i religijskim krugovima šamani se smatraju za posrednike između ovog svijeta i duhovne ravni. Iako se šamanski sistem vjerovanja pronalazi širom svijeta, ima dosta varijacija u praksi. Neka od osnovnih vjerovanja u šamanizmu, zajedničih za sva područija, su da duhovi mogu biti dobri i zli i da mogu igrati bitnu ulogu u ljudskom životu. Šamani se povezuju sa duhovima da doprinesu zajednici. Imaju moć da liječe te magične i psihičke moći.

    Uloga šamana varira od jedne kulture do druge. Tipične aktivnosti šamana uključuju tumačenje snova, poznavanje biljki, korištenje magije, meditaciju, liječenje, prizivanje kiše, duhovno savjetovanje. Šaman mogu biti i žena i muškarac. U većini slučajeva Šamani su izuzetno poštovani u zajednici. Njihove moći se asociraju sa natprirodnim te mogu biti naslijeđene, ali čak i oni koji ih naslijede moraju proći kroz intezivan trening koji dovodi do inicijacije.

    Istorija šamanizma datira unazad do praistorije. Šamanizam je sistem vjerovanja koji je blisko povezan sa animizmom, koji se smatra za jedan od najstarijih sistema vjerovanja u svijetu. Animizam se odnosi na vjerovanje da sva bića i objekti imaju dušu. Nije jasno tačno kada je šamanizam nastao, ali se pretpostavlja da riječ “šaman” potiče iz Sibirije. Na osnovu pronalazaka u špilji u Sibiriji procjenjeno je da je šamanizam star oko 50 000 godina. U XIX st. antropolozi koji su izučavali domorodačke narode u Sibiriji primjetili su da njihovi duševni iscjelitelji imaju jedinstvene prakse. Ovi iscjelitelji su se nazivali šamanima u lokalnoj zajednici. Kasnije, lingvisti su otkrili da su se ova plemena razgranala iz jednog starog originalnog plemena, proces koji se dešavao preko perioda od nekoliko hiljada godina. Takođe je otkriveno da prije nego što su se plemena razgranala u mnoštvo različitih puteva, žene su bile jedini šamani. Nakon što su ova otkrića objavljena antropolozi širom svijeta prihvataju termin “šaman”.
    ,Od davnih vremena šamanizam se koristio kao iscjeliteljska praksa. Ljudi, životinje, biljke i čitava planeta imaju koristi od uloge šamana u društvu, zbog čestih putovanja šaman u spiritualnu ravan da traže pomoć za svoju zajednicu. Nakon što je pomoć pružena šamanu on/ona se vraća u materijalni svijet da savjetuje ljude o problemu. Šamani igraju vitalnu ulogu u održavanju veze između materijalnog i spiritualnog svijeta.

    Tradicionalno vještičarstvo na područiju Balkana ima više zajedničkog sa šamanizmom nego modernim neo-paganskim pokretom.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  291. 00:52

    ..a sad pošto sam ispraznila svijest, idem spavati..ujutro radim od 7, znači morat ću spavati brzo..
    Laku noć, mili moji. Poljubac lagan poput kapljica kiše na površini mora!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 18, 2013 | Odgovori

  292. 00:58

    I prije nego smetnem s uma imam za preporučiti, onako 1 zgodan filmić..

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  293. 01:08

    a sad sam dobila ovo na gmail:

    1.) Svećenik prilazi osuđeniku na smrt, koji sjedi vezan na električnoj stolici.
    – Mogu li nešto učiniti za tebe sine? Imaš li posljednju želju?
    – Da. Da me držite me za ruku.

    2.) Igrali golf Isus, Mojsije, te jedan vremesni starcic. Teren gadan, vjetrovito, sprudovi, voda…

    Prvi igra Isus, procjenjuje vjetar, vlagu, kalkulira kut s obzirom na gravitaciju, bira stap, te napokon mazne lopticu koja naravno zavrsi u vodi. Ali gle cuda, loptica ne potone, a Isus se coolerski po povrsini vode doseta do loptice, te je iz druge ubaci u rupu.

    Sljedeci je Mojsije, nije mu lako, mjeri, racuna, mazne lopticu, koja naravno zavrsava u vodi. I sta ce, stane na obalu, razdvoji vodu na dve pole, locira lopticu na dnu i zafrlji je iz druge u rupu.

    Na redu je vremesni starcic sa pocetka price. Ima samo jedan stap (naravno
    neprimjeren udarcu koji treba izvesti), nista mjerit vjetar, ne jebe ga previse vlaga, ko je jos vidio nisanit’… Samo zamlati lopticu.

    Loptica se vinu prema vodi, i taman prije nego ce upast, iskoci riba i uhvati lopticu u usta. Prije nego ce riba uronit, obrusi se galeb, uhvati ribu i odnese je u visine, a riba taman iznad rupe pusti lopticu…
    Pogodak iz prve!
    Kad Mojsije kaže Isusu “jel sam ti lijepo reko da neću više da tvoj stari igra s nama!”

    3.) Vozi se pilot avionom, kad mu se odjednom pokvari avion, te se sruši se u Amazoniju. Kada je došao sebi, počeo se zahvaljivati Bogu što je živ. Izađe on iz aviona kad vidi da su oko aviona domoroci, svi naoružani kopljima i obojeni ratničkim bojama.
    Pilot tad reče:
    -O Bože, sad sam najeb’o.
    Javi mu se glas iz nebesa:
    -Još nisi. Vidiš li onog poglavicu, što jedini ima sablju u rukama? Idi do njega, uzmi mu sablju i ubij ga.
    Pilot uzme sablju i ubije poglavicu, te podigne glavu prema nebu i upita:
    -I, što sad?
    Glas mu odgovori:
    – Eee, sad jesi najeb’o.

    4.) Prelaze Isus i apostoli preko malo većeg potoka. Kao i svi sveci i oni su hodali po površini vode. Gleda ih jedan seljak iz šume iza drveta. Gleda, i misli si on: – Ma idem i ja za njima. I krene on za njima kad ono “BLJUP!” propadne on u vodu. Dođe Isus do njega i kaže:
    – Eee, sinko moj. Moraš ti izmoliti 20 Očenaša da bi mogao preći potok kao mi.
    I tako, izmoli seljak 20 Očenaša na brzinu, krene za njima kad opet “BLJUP!”, propadne. Kaže mu ponovno Isus:
    – Eeeeee, sinko moj, moraš ti još 20 Očenaša izmoliti da bi mogao kao mi.
    I hajde, što će, seljak opet izmoli 20 Očenaša, krene za njima, kad ono “BLJUP!!”, opet propadne. Dođe Isus:
    – Eeeeeeee, sinko moj…
    Prekine ga Sveti Petar:
    – Daj nemoj ga zajebavat, reci mu gdje je kamenje!!

    5.) Šest ljudi voze se u avionu.
    Doktor, svećenik, advokat i troje djece.
    Odjednom avion poče gubiti visinu i motori otkazaše. Pilot im javi preko razglasa da će se avion srušiti i da za putnike ima samo tri padobrana. Svi usplahireni skočiše u jedan glas:
    – Spasite djecu! – povika doktor.
    – Ma, jebeš djecu! – viče advokat.
    – A je l’ imamo vremena? – pita svećenik advokata.

    6.) Šeta Isus pustinjom i naleti na nekog slijepca. Pita ga Isus:
    – Je li slijepče, što ti tražiš ovdje?
    – Tražim sina svuda po svijetu.
    – Reci mi, kako ti izgleda sin.
    – Pa, ima čavao u jednoj ruci, čavao u drugoj ruci, također čavao u jednoj nozi i čavao u drugoj nozi.
    – TATA!
    – PINOKIO, sine moj!

    7.)

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  294. Koje je najbolje zanimanje na svijetu?
    Svećenik. –
    Svakog dana gledaš svog šefa razapetog na križu!!!

    8.) Zašto Isus Krist nije rođen na Balkanu
    Nisu mogli naći 3 mudraca i djevicu.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  295. 9.) Ženi ljubavnik dolazi kući dok joj je suprug na poslu. Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano, ugleda ih i sakrije se u garderobni ormar kako bi ih i dalje promatrao. Ženin suprug također dolazi kući, a ona brzo strpa ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin unutra.

    Dječak: Mračno je ovdje.
    Muškarac: Da, mračno je.
    Dječak: Imam nogometnu loptu.
    Muškarac: To je lijepo.
    Dječak: Želiš li je kupiti?
    Muškarac: Ne, hvala.
    Dječak: Moj tata je tamo.
    Muškarac: OK, koliko?
    Dječak: 250 EUR

    Nakon nekoliko dana muškarac i dječak se ponovo susretnu u ormaru.

    Dječak: Mračno je ovdje.
    Muškarac: Da, mračno je.
    Dječak: Imam tenisice za nogomet.
    Prisječajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita: Koliko?
    Dječak: 750 EUR
    Muškarac uzdahne: U redu.

    Par dana kasnije, otac kaže sinu: Uzmi loptu i tenisice, idemo se igrati.

    Dječak odgovori: Ne mogu, prodao sam loptu i tenisice.
    Otac upita: Za koliko si ih prodao?
    Dječak: Za 1.000 EUR
    Otac: To je grozno, kako si mogao tako opelješiti svoje prijatelje? To je puno više nego što te dvije stvari stvarno vrijede! Sad te vodim u crkvu da se ispovijedaš!!!

    Otac odvede sina u crkvu i u ispovedaonicu pa zatvori vrata.

    Dječak: Mračno je ovde.
    Svećenik: Ne počinji mi opet s tim sranjem!!!

    10.) Kako se zove Papino govno?
    Sveta stolica.

    11.) Zašto je Mojsije sa Židovima išao kroz pustinju?
    Bilo ga sram prolaziti kroz grad s njima.

    12.) Dođe vrag u posjet Bogu i pita ga da idu zajedno u jebačinu. Bog se složi. Vrag predloži da idu na Veneru, ali Bog kaže da je tamo prevruće. Bog zato predloži Mars, ali vrag kaže da su tamo sve žene ružne. Nato vrag predloži Zemlju.
    – Joj samo ne Zemlju. Tamo sam jednoj ženi pred dvije tisuće godina napravio djete i još uvijek pričaju o tome.

    13.) Jedan svećenik pita drugoga:
    “Što misliš hoćemo li dočekati dan kad ćemo se moći ženiti?
    “Ne vjerujem, al naša djeca sigurno hoće”.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  296. Bračni par se vozi autoputem, lagano, 100 km/h.
    Žena za volanom, a muž mirno razgledava okoliš i iznenada se okrene prema njoj i kaže:
    – “Oženjen sam preko 20 godina, ali se želim rastati od tebe, hoću razvod!”.
    Žena ništa ne odgovori, samo nastavi mirno voziti lagano povećajući
    brzinu na 110.
    – Muž će opet: “Nemoj me ni pokušati odgovoriti” i doda: “Ja sam u
    vezi s tvojom najboljom prijateljicom!”
    Žena je opet ostala mirna, ali se brzina povećala na 120 km/sat.

    -“Želim zadržati auto!” – kaže on.
    Brzina je polako narasla na 130 km/sat.
    -On nastavi: “Želim i sve kartice i naš brod! I kuću, je l`jasno!?”.
    Auto je lagano počeo skretati prema masivnom betonskom mostu.
    -To ga je činilo nervoznim, pa upita: “Ti ništa ne želiš za sebe?”.
    “Ne, ja imam sve što mi treba”.
    Brzinomjer je pokazivao 150.
    -“Oh, da?” – ironično on primijeti: “A, šta ti to imaš?”
    Prije nego se kazaljka popela na 160, ona se lagano okrene prema njemu i sa čudnim osmijehom na licu reče:
    “Zračni jastuk”.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  297. Kad je Bog stvarao zemlju stvorio je prvo magarca:
    -Ti si magarac živit ćeš 30 godina i raditi od jutra do mraka
    -Neka bude volja Tvoja ali 35 god je previše neka bude 10 god.
    I Bog usliši želju
    Stvori Bog pasa i kaže:
    -ti ćeš biti pas živit ćeš 25 godina i čuvati kuću ljudsku
    -Neka bude volja Tvoja ali 25 god je previše neka bude 10
    I Bog usliši želju
    Stvori Bog majmuna i kaže:
    -ti ćeš biti majmun i živit ćeš 10 godina
    -Neka bude volja Tvoja ali 10 god je previše neka bude 5
    I usliši Bog želju
    I na kraju stvori Bog čovjeka:
    -Ti češ biti čovjek i živit ćeš 20 god
    -Neka bude volja Tvoja ali zašto mi ne Dodaš onih 25 godina što neće magarac,15 što neće pas i 5 što neće majmun
    I usliši Bog želju
    I sad čovjek živi 20 godina ka čovik i kad se oženi živi 25 godina ka magarac radeći dan i noć onda 15 ka pas jedeći sve što mu se da i 5 godina ka majmun kreveljući se unucima.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  298. Jedan mladi katolicki svecenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni rijeci progovoriti pa upita biskupa za savjet… Ovaj mu rece:
    – “Sijedeci put popij casu vode sa 2 kapljice votke i odmah ces se osjecati slobodnije.”
    Poslije toga, svecenik se osjecao tako dobro da ga vise nista nije moglo uznemiriti. Nakon povratka sa mise pronadje sijedecu ceduljicu od biskupa…:
    – “Postovani svecenice, sijedeci put stavite nekoliko kapljica votke u vodu a ne obratno. Osim toga evo jos nekoliko savjeta kako se neki ispadi ne bi ponovili:
    1. Nije potrebno stavljati kriske limuna na rub pehara.
    2. Ormar pored oltara je mjesto za ispovijed a ne W.C.
    3. Ne oslanjajte se vise na statuu blazene djevice Marije, ne grlite ju vise i ne ljubite.
    4. Postoji 10 zapovjedi a ne 12, 12 apostola a ne 7. Nijedan od nijh nije bio patuljak.
    5. Isusa i njegove ucenike ne zovemo J.C. i kompanija
    6. David je pobijedio Golijata prackom i kamenom. Nije ga umlatio i prosuo mu mozak.
    7. Judu ne nazivamo kurvinim sinom.
    8. Papu ne moramo nazivati El Padrino
    9. Bin Laden nema veze sa Isusovom smrti.
    10. Sveta vodica je za posvecivanje a ne da bi se osvjezavali ispod pazuha.
    11. Nikada se ne smijete tako moliti, da pri tome sjednete na stepenice ispred oltara i stavite nogu na bibliju.
    12. Hostija nije grickalica uz vino vec za vjernike.
    13. Gresnici idu u pakao a ne u p.m.
    14. Poziv na ples nije los, ali ne polka trceci kroz crkvu.
    15. Onaj, u cosku pored zbora, kojeg ste nazvali pederom, kontrasem i ranzvestitom u suknji, bio sam ja.

    Nadam se da ce sijedece nedelje ove greske biti ispravljene.”

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  299. Ulazi covek u trgovinu i unutra situacija: prodavacica place, ispricava se svim silama, a covjek stoji pored pulta i vice:
    – “Pizda ti materina, u zivotu necu krociti ovamo. Ima da se zalim gazdi ima da letis sa posla jesi li me cula…”, i izleti van.
    Ovaj koji je upravo usao pridje devojci, a ova
    cim ga primjeti pocne brisati suze i uz usiljen osmeh kaze:
    – “Izvolite…”
    Covjek je pita jel treba pomoc ili sta, a ona sa osmjehom odgovara:
    – “Neka hvala sve je u redu izvolite…”
    – “Mogu li dobiti jednu kovertu?”
    – “Svakako koja velicina imamo standardne, vece, manje…”
    – “Obicnu molim vas.”
    – “A koju boju imamo plave, zute, crvene, bijele, zelene, narandzaste…”
    – “Molim vas dajte plavu ali brze posto autobus samo sto nije krenuo, zakasnicu…”
    – “A koju plavu, imamo parisko plave, blijedo, tamno, morsko plavu…”
    – “Molim te obicnu plavu ali brze…”
    – “A koji oblik, imamo u obliku srca, trokuta, kruga…”
    – “Molim vas obicnu cetverokutnui kovertu ali brze autobus vec krece…”
    Donese plavu kovertu i kaze:
    – “A da vam ne treba mozda markica?”
    – “Treba, daj jednu,” i gleda autobus kako odlazi…
    – “A za unutarnji ili vanjski promet?”
    – “Unutarnji molim vas.”
    – “A koju cete: imamo sa likom ljudi, zivotinje, razne prirodne ljepote, znakove…”
    – “Molim vas – brze – dajte zivotinju.”
    – “A koju cete, imamo: sisare, ptice, gmizavce…”
    – “Molim vas ptice…”
    – “Imamo grabljivice, selice, letace…”
    – “Molim vas – grabljivicu – ali brzo!!!”
    – “A imamo orla, sokola, lesinara, …”
    – “Molim vas orla…”
    – “A imamo surog, americkog…”
    – “Molim vas surog orla…”
    – “A imamo ga kako hrani mlade, kako leti, kako sjedi u gnijezdu…”
    – “Dajte kako leti molim vas….”
    – “A imam kako leti iznad kanjona, iznad mora, …”
    – “Dajte bilo koji sto prije…”
    U tome trenutku ulazi unutra covek sa pocetka ovog vica i nosi – govno u ruci! Prilazi pultu, pogleda prodavacicu i baci govno na pult i kaze:
    – “EVO, PICKA TI MATERINA, ZA OVAKVO GOVNO MI TREBA WC PAPIRA!”

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  300. Pričaju dva prijatelja: ‘Kako se završila tvoja svađa sa ženom?’
    ‘Dopuzala je na koljenima do mene!’
    ‘I što je rekla?’
    ‘Izlazi ispod kreveta da ti ja ne bi došla tamo!’

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  301. Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
    Najednom unuk upita djeda:
    – Djede, koliko ti imaš godina?
    Djed odgovori:
    – Da razmislim…Rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu,
    fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.
    Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
    Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice
    (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
    Čovjek nije bio na Mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s
    tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
    Riječ “gay” je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila
    veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.
    O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
    Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije.
    Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na
    preglede krvi i mokraće.
    Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a
    žene s gospođo ili gospođice.
    Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus,
    djeca i mladi su požurili ustupiti mjesto (sjedalo).
    Ako je bila trudnica dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.
    Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće.
    Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde,
    njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.
    Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi
    svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali
    vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti
    ogrtač. U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve
    djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
    Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem,
    poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim
    suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
    Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje
    postupke i njihove posljedice.
    Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
    Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i
    ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
    Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima,
    a ne da dijeli prostor s neznancima.
    Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali
    stereo snimke, UKV radio, kasete, CD – e, DVD – e, elektronske pisače
    strojeve, računala, prijenosna računala.
    Notebook je bila bilježnica.
    Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi,
    kućanski aparati nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o
    strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio – budilica.
    O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.
    Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno – bijele, a za razvijanje
    je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
    Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše
    kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a
    pogotovo Made in China nije niti bilo.
    Nismo čuli za Pizza – cut ili McDonald’s niti za instant kavu, umjetna
    sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.
    Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
    Novi automobil je stajao 1.000 dolara, ali tko je imao toliko novaca?
    U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
    Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi
    imala dijete.
    Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
    – E…, djede. Više od 200 godina!? odgovori unuk.

    – Ne, dragi moj, samo pedeset!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  302. Političar smrtno nastrada u prometnoj nesreći.
    Duša mu krene put neba i sretne se sa Svetim Petrom.
    – Dobro došao na nebesa, – reče Sveti Petar.
    – Vidjet ćemo hoćeš li otići u Raj ili Pakao.
    – Samo ti mene pusti u Raj, neće biti problema.
    – Pustio bih te, ali moram se pridržavati procedure.
    Propis je takav da moraš proživiti jedan dan u Paklu, jedan dan u Raju.
    Poslije toga ćeš sam odlučiti.
    – Dobro. – reče političar.
    Sveti Petar ga otprati do lifta koji se spuštao dolje, dolje, dolje, sve do Pakla.
    Vrata lifta se otvore i poslanik se nađe usred pažljivo njegovanog terena za golf.
    U blizini su bile klupske prostorije, a ispred njih veliki broj njegovih prijatelja i političara sa kojima je često surađivao.
    Svi su bili razdragani i sretni, obučeni u lijepa večernja odijela.
    Prilazili su da ga pozdrave, oživljavajući uspomene na vremena kada su se zajedno družili na račun poreskih obveznika.
    Poslije su uživali u jastogu i kavijaru i ispijanju šampanjca.
    No, dan je završio i svi su došli da ga isprate.
    Mahali su mu dok se lift polako penjao, penjao, i penjao naviše gdje ga je čekao Sveti Petar i poslao u Raj.
    Iduća 24 sata bio je u društvu veselih duša, premještajući se sa oblaka na oblak, svirajući harfu i pjevajući.
    I ovo vrijeme je brzo prošlo tako da se ponovo našao pred Svetim Petrom.
    – Dobro, proveo si jedan dan u Paklu i jedan dan u Raju. Sada izaberi svoju vječnost.
    Političar malo razmisli pa odgovori:
    – Raj nije loš, ali mislim da će mi bolje biti u Paklu.
    Sveti Petar ga bez riječi otprati do lifta i pošalje dolje, dolje i dolje, sve do Pakla.
    Vrata lifta se otvore i on se nađe usred zapuštene poljane prepune raznih otpadaka i smeća.
    U toj prljavštini vidio je svoje prijatelje kako sakupljaju otpad u crne vreće i čekaju da nešto siđe odozgo.
    – Ne razumijem – zajeca on.
    – Prekjučer sam bio ovdje, tu je bilo igralište za golf i klupske prostorije gdje smo se gostili jastogom i kavijarom,
    pili šampanjac, igrali i bogovski zabavljali.
    Sada je tu pustinja prepuna otpadaka i prljavštine, a moji prijatelji izgledaju tako jadno.
    Što se to dogodilo?
    Vrag mu stavi ruku na rame, nasmiješi se i pogleda ga ispod obrva, pa kaže:
    – Sinoć i preksinoć smo imali predizborne skupove … A danas … danas si glasao.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  303. 01:31

    ..gibam…

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  304. ajme Čuvar jesi nas zatrpala sa svime, uh, morat ću uloviti vremena da to sve pročitam
    a ja, ja sam vam, hm mrtvo puhalo. Ubijaju me vručine, i teško funkcioniram….
    nadam se da mi vi ljetnici uživate 🙂
    kod mene u stanu 27 stupnjeva

    Komentar autora/ice elina | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

    • Pa ljeto je, idealno vrijeme za razbibrigu, pa tako i čituckanje,,hahaha!!!

      Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 19, 2013 | Odgovori

  305. LOL čuvar super su ti ove fore al ko će sve to da čita ha ha……..

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 20, 2013 | Odgovori

  306. Hahaha, morat ćemo uzet posebni godišnji da pročitamo sve čuvaricine poste :-))

    Komentar autora/ice rain | Lipanj 21, 2013 | Odgovori

  307. 11:18

    Sretan nam ljetni ekvinocij..a vremana (za čitanje) nam ne fali!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 21, 2013 | Odgovori

  308. e a da, a ne fali vremena, kad je vruče, pa ne mogu spavati pa čituckam hahahha

    Komentar autora/ice elina | Lipanj 21, 2013 | Odgovori

  309. E ljudovi može u 9 doveče zajednička, napomenuo sam pre 2 nedelje možda da je 23 i svetska zajednička, znam trebalo je ranije da vas podsetim ali opet sam izgubio dan mislio sam da je 22 danas a danas je već 23 sorry :(. Ali ko može može ok, bez pritiska

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 23, 2013 | Odgovori

  310. ja sam naravno za.
    hm.. ovi dani su jako bili čudni. prvo vrućine, ali ok, ljeto je… pa nije tako strašno.
    nebo je bilo puno akcije. bilo svega. da ne prepričavam..
    sinoć divljačka oluja. zapravo, dvije su se sudarile iznad mojeg dijelića Zemlje. gledala sam ih kako su se približavale. jedna sa zapada i jedna sa sjevera. i bilo je uf!
    trajala je preko sat vremena. moja ćukica se skoro ukakila od straha.
    ja baš i nisam toliko strahovala, možda zvuči malo prepotentno, ali sigurna sam da se neće ništa dogoditi sa kućom. odavno sam se dogovorila sa Thorom, da mi kuću ostaavi na miru dok ne odselim! i naravno. samo mi je zapravo pomogao, jer mi je otrgnuo jedan dio nadstrešnice sa terase, zbog kojeg sam uvijek strahovala da će jednog dana otfrknuti na cestu i ubiti nekog. sada je tom strahu kraj.
    je otkinuo se taj dio i srećom pao je samo par metara dalje u dvorište.
    ali nikakvih drugih šteta nema. iako je vjetar kidao krovove i drveće. munje su cijepale drveće.. ma baš je bilo gadno.
    danas sam opet vidjela nešto potpuno novo.
    igrala sam se sa Leicom vani u pijesku. i kad je mala odbauljala u drugi kraj dvorišta pogled mi je privukao jedan leptir.
    lepršao je uznemireno iznad trave nad jednim mjestom. zaliijetao se u travu, pa bi se brzo udaljio, kao da pokušava dobiti na brzini pri poniranju. i onda skužim, na travi leži drugi leptir. isti takvi, ali na krilu mu sjedi mala bogomljka. i ovaj leteći leptir je uporno gurao nogicama bogomoljku. i uspjeo je! na kraju se ona odmakla, a ležeći leptir je odlepršao sa onim uznemirenim.
    ovakvu borbu leptira za život drugog leptira nisam još vidjela nikada, ni na dokumentarcima..
    prekrasno, zar ne?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 23, 2013 | Odgovori

  311. Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 25, 2013 | Odgovori

  312. Danas se nešto čudno dešava sa mojim facebokom, imam samo bele strane to jest nema ništa. Stoji moja slika profila u onom gornjem ugku gde treba ali nema ničeg ni liste prijatelja ni reklama ni objava samo bela površina. Nisam mogao ni da se odjavim pa da uđem na neki od lažnih profila niti mogu da otvorim poruke, ne mogu ništa. Da li je u pitanju trenutni problem ne znam, i da li je do mog računara ili nešto drugo jer i ovde se sada ne vidi snimak koji je objavila čuvar imam samo veliko belo polje gde bi trbalo da je snimak.

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 27, 2013 | Odgovori

    • fb-ijem kola opaki virus. možda si ga nagazio. ne brini proći će za par dana. šalim se, probaj ga počistiti… ili napravi restore na neko bliže prošlo vrijeme pa ćeš vidjeti.
      jesi li što sumnjivo skoro otvarao ili instalirao?
      tako je meni bilo prije nekoliko mjeseci.
      maloprije nisu mi radili zvučnici. sad rade.

      Komentar autora/ice franjo | Lipanj 27, 2013 | Odgovori

  313. hahahaha! ne, ne smijem se tvojoj muci Morglane, ali izgleda da internetsko prokletstvo udara po nama svima. više nije ograničeno na mene!
    i ja sam neki dan opet imala kolaps sistema. pa idući dan sistematsko čišćenje kompa!
    a našla svakojake gamadi koja se nakotila!
    tak da je vjerojatno neka štetočina. za mene je zakon Spyboot! mali programčić koji sve dobro počisti.
    i da. šta ima novoga ekipo?
    kad ćemo opet jednu zajedničku?
    meni se događaju nevjerojatno blesave stvari. magnet za gluposti. to sam ja!
    čuvar! kakvo je nebo kod tebe? gledaš li odraz zvijezda u moru?
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 27, 2013 | Odgovori

    • Ti si draga moje ogledalo u prošlost.

      Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 27, 2013 | Odgovori

      • U predivnu prošlost, koja je zašla, tu, tek netom, iza ugla..i još treperi.. kao list na vjetru.

        Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 27, 2013

  314. 23:00

    Svijest koja je dio mene.. dio je sjena..a sjene kao i tamna tvar još putuju Svemirom..

    Ljubav kojoj se utičem svim svojim bićem.. sila je koja još uvijek oblikuje Svjetove
    ..proces stvaranja još uvijek traje
    ..zato je naš povratak kući teži
    ..dok god je sila Stvaranja živa naš je teg jači, prijenos energije sporiji, stanje budnosti letargičnije, stanje uspavanosti nesvijesnije
    ..vezani smo i dio smo iste
    ..što smo joj bliže, ranjiviji smo ( za druge, one koji nam svjesno ili nesvjesno žele zlo )
    ali istovremeno i snažniji ( za one koji su otvoreni da prime našu pomoć )..
    ne umijemo bez Izvora..
    prosto jednostavno..ne umijemo dragi moji, jer MI JESMO IZVOR.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 27, 2013 | Odgovori

  315. e, onda smo jako blizu.
    jer ranjivija sam više nego ikada.
    privlačenje onih koji mi žele zlo (svjesno ili nesvjesno) trenutno se nalazi na vrhuncu. u samo tjedan dana sam imala kontakte 4 vrste s raznim likovima koji su me svakodnevno izbacivali iz tračnica.
    posljedica: divlja glavobolja i iscrpljenost.
    ali je, Izvor je jači. svakodnevno nakon tih napada kad se napokon sjetim potražiti pomoć, pomoć dolazi.
    upravo sam sada samu sebe podsjetila da potražim pomoć. hm… a prijepodne provela u bolovima.
    preopterećenje sistema.
    idem meditirati i pozvati pomoć.
    sve je pregusto.

    Komentar autora/ice donadon | Lipanj 28, 2013 | Odgovori

  316. Nećak kada je bio kod mene se logovao nešto preko mobitela ne znam tano šta je radio od tad mi komp malo štuca ali onaj problem je bio kratkoročan.

    Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 29, 2013 | Odgovori

    • je li upisivao broj u mobitel s tvojeg modema.? ima na modemu ispod na dnu broj…

      Komentar autora/ice franjo | Lipanj 30, 2013 | Odgovori

  317. ponavljam tekst….

    link sam dobio na e-mail od jednog novog poznanika kojeg zanima isto što i mene, rastvaranje iluzije ili prosvjetljenje.
    članak govori gotovo iste stvari kao i na seminaru koje smo slušali u 5. mjesecu ove godine, dekonstrukcija iluzije.

    http:/ /www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/metafizika/2605-oslobodeno-oslobodenje

    “Oslobođeno oslobođenje

    Metoda korištena na ovoj stranici bi mogla zaista funkcionirati, za razliku od mnogih spiritualnih praksi. Mogla bi promijeniti način kako promatrate sebe, svoje odnose i svoj svijet. Ni vi, ni mi ne možemo predvidjeti kako može djelovati u vašem slučaju. Ako ste već nestabilni i preosjetljivi, može doći do intenziviranja i pogoršanja bilo kojeg mentalnog stanja ili poremećaja, ali ne more. Ako ste u lošoj vezi, mogla bi se popraviti, ili ne. Ako imate jaka religijska ili duhovna uvjerenja direktno iskustvo bi ih moglo potvrditi ili (kao u našem slučaju) ne.

    Vi ste odgovorni za svoju iskrenost, integritet i fokus.

    Savjetujemo da preuzmete rizik i prihvatite da je skok u nepoznato upravo to – skok u nepoznato.

    Sve što mi možemo za vas učiniti jest pokazati vam vrata, a vi morate kroz njih proći na vlastitu odgovornost.“

    Navedeni citat je prijevod disclaimera sa stranice Liberation Unleshed (www.liberationunleashed.com).

    Stranica je nastavak pionirskog rada Ruthless Arene koja više nije aktivna, ali je još uvijek moguć download knjige Brutal beginings (http:/ /ruthlesstruthnexus2.artisteer.net/free-resources/read-brutal-beginnings-online/) iz koje se vidi kako je sve počelo i izgledalo. Na LU stranici je sada i nova knjigu, više ne tako brutalnih, oslobođenja uz pomoć jednostavne metode nazvane direct pointing, ili direktno ukazivanje.

    O čemu se zapravo radi?

    Ukratko – ne postojite. I nikada niste. Ja, ti, mi, samo su misli. Interpretacija, poosobljavanje iskustava koja se događaju u svjesnosti.

    Živite zarobljeni u konceptima i sva učenja i učitelji ukoliko su imali veze s istinom ukazivali su samo manje ili više uspješno na oslobođenje iz besmislenih koncepata. Naravno neki drugi su vas baš suprotno još više zarobljavali.

    Pitate se sada možda – koga?- kada ne postojite.

    To je dobro pitanje samo na njega nećete moći odgovoriti razmišljanjem. O tome se upravo radi. Morate pogledati u svoje direktno iskustvo ovdje i sada, iskreno i otvoreno i vidjet ćete. Da postoji tijelo, osjeti, misli i sve to skupa u svjesnosti čini trenutno iskustvo. Ljudsko iskustvo. Koje misli interpretiraju i stvaraju priču od njega. Životnu priču gospodina ili gospođe xy. Poput titlova filma.

    Da se događa sve što se događa, samo nema nikoga kome se to događa izvan priče koju o tomu stvaraju misli.

    Da, kriva i neprovjerena pretpostavka da mora postojati netko tko živi život. Ali život jeste i ne treba postojanje nikakvog odvojenog „ja“. Vaše trenutno iskustvo je upravo dio njegove manifestacije.

    Ne treba vam nitko da bi to vidjeli; da bi vidjeli da ne postojite. Jer to je uvijek bila istina, kao što je i sada i ako je ne vidite bit će i dalje tu i čekati dok budete spremni za njenu vrhunsku jednostavnost.

    Ne trebaju vam učitelji, knjige, ni metode.

    Ako ipak želite gore navedenu pomoć i ujedno ste svjesni vlastite odgovornosti, to jest, otvoreni ste i spremni sami učiniti potrebni korak, bit ćete uvijek dobro došli javiti se na neki od kontakata na navedenim linkovima.

    http:/ /liberationunleashed.com/LU_Disclaimer.html (engleski jezik i nekoliko drugih europskih jezika)
    http:/ /www.no-self.com/ (engleski jezik)
    http:/ /eloratea.blogspot.com/ (hrvatski/srpski jezik)

    Iako se čini da vas netko usmjerava i pomaže vam da vidite stvari, radi se samo o vama, o vašem angažmanu i interesu za istinu, gdje vam se ono što iskreno iskopate u procesu istraživanja reflektira uz pomoć nekoga tko je to već napravio.

    Oni koju su čitali Jed McKennu čuli su za termin duhovne autolize – procesa pisanja u komu pokušavate naći nešto u što ste 100% sigurni; nešto što je istinito. Pisanje je poznato kao proces harmonizacije misaonog toka u komu se stvari razbistravaju; stoga moćan alat pri suočavanju s uvjetovanostima i njihovom uklanjanju. Direktno vođenje je u tom smislu neka vrsta interaktivne duhovne autolize. S tim da je jednoznačno usmjereno na uvid u nepostojanja odvojenog ja(stva). Taj prijelomni uvid simboliziran je u zen tradiciji prolaskom kroz gateless gate. Vjera u „ja“ temelj je svih ostalih uvjetovanosti, vjerovanja i uvjerenja koja ometaju slobodnu manifestaciju života.

    Nakon prolasku kroz imaginarnu kapiju mnoga učenja koja su intuitivno rezonirala iz budizma, advaita vedante, ali i zapadne tradicije (učenja poznatih učitelja iz prošlosti kao što su Ramana Maharshi, Nisargadatta Maharaj, Osho, Krishnamurti, te zapadni kršćanskih mistika kao Meister Eckhart, Jakob Boeme, i dr.) dobivaju drugo značenje. Postaje jasna razlika između iskustva iz prve i druge ruke.

    Ako nije bilo dovoljno jasno, ne radi se ni o kakvoj magičnoj formuli, da preko noći postanete nešto što niste (ljepši, pametniji, slobodniji, prosvjetljeniji…) Puno toga ovisi o prethodnim iskustvima i općoj energetskoj (karmičkoj) pozadini.
    Ali percepcijska promjena je uvijek nedvosmislena, bilo da se radi o snažnom, ili jedva primjetnom iskustvu. Ono što ste vidjeli ne može se više nikada poreći. Nema undo opcije. Percepcijski pomak, manje ili više suptilan, ipak je definitivan. Kada ste jednom shvatili da djed mraz, djed božićnjak ili sveti nikola ne postoje, više nikada u to ne vjerujete, iako priča o njima nastavlja postojati. Ništa se nije promijenilo, jer oni jednako tako nisu postajali ni dok ste vjerovali u njih.
    Samo trebate vidjeti svojim očima; probuditi se.

    Na razini jezika stvari izgledaju paradoksalno, jer riječi samo ukazuju na istinu, ali nisu istina. I ako pogledate na mjesec, a ne na prst koji pokazuje na njega vidjet ćete. Isto što vidi i onaj koji vam na njega ukazuje. Uvijek iz malo drugačijeg kuta, ali znat ćete da vidite istu stvar.

    2012. je godina. Vrijeme korjenitih promjena. Sve bi uskoro moglo izgledati nezamislivo drugačije.

    Internet je već odavno otvorio mnoge nove mogućnosti i sada pored ostalog za jednostavnu metodu kao što je direct pointing. Koliko će neki put biti otvoren ne zna se. Svako vrijeme nosi neke specifične pristupe, koji su djelotvorni određeno vrijeme. Sada i ovdje postala je moguća direktna komunikacija uma s umom, koja može biti vrlo efektivna razmjenu u kojoj se događaju istinski uvid i oslobođenje. Onkraj odnosa učitelja i učenika, učenja, mistične transmisije… Samo oslobođenje, potpuno ogoljeno, oslobođeno svega suvišnog. Prigodno nazvano liberation… unleashed.”

    Napisala: Eloratea
    http:/ /eloratea.blogspot.com/

    razumije li tko ovaj tekst? 😉

    Komentar autora/ice franjo | Lipanj 30, 2013 | Odgovori

    • 10:23

      Da, dragi Franjo..savršeno jasno.
      Već sam mnogo puta napisala da doživljavam sebe i druge kao bezbroj kopija koje obitavaju u isto toliko paralelnih svjetova(neovisno o vremenu, prošlost, sadašnjost, budućnost, sve su jedno vrijeme, stopljene u jedno)..pa koja je onda prava?;nameće se pitanje, prava je svaka ona koja ima svijest..nadam se da percipiraš..il bih mogla reći i to na način, prava je ona koja u nekom času ima najgušću energiju..kad se “živi” “dugo” nauči se usmjeravati tok energije tamo kamo je i kada potreban, to bude odluka misli donesena u milijuntom djeliću sekunde i preusmjeriš se..

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 1, 2013 | Odgovori

  318. Jutros sam se probudila u Evropi! hahaha Kažu da su sve prijašnje civilizacije nestale u većim grupiranjima.
    Rekla bih Franjo; ljudi imaju oduvijek potrebu zadovoljenja duhovne strane. Kako često tradicionalne religije nisu dovoljne da zadovolje te potrebe, ljudi sve više pristupaju new agu… A ovdje ima svašta… i imaju jako puno pobornika. Možda se sve svede na jedno i pretvori u novu religiju. Masa autora govori kako su i ove velike religije koje imamo sad nastale podvođenjem jedne ili više kultura i religija pod drugu. Što je često išlo sa genocidom.
    Net, tv. je preplavljen teorijama zavjere. Jedna od njih su i chemtrali. Malo sam listala profile i iznenadila se koliko se ljudi prijavilo u grupu Chemtrails… Ako je ovo istina, pa chemtrails se koristi za genocid ljudskog roda. Nešto mi ovdje smrdi…teorije zavjere su često konstruirane da pokažu “nečiju” moć.
    Čime nas sve bombardirali ili ne: kemikalijama iz zraka ili zavjerama…ipak se događa transformacija koja utječe na sve, koriste li ljudi bilo koje spiritualne prakse ili ne. Mislim isto tako da je transformacija počela 10 – 20 god. prije famozne 2012g. Naravno da se može podići nivo svijesti radom na sebi, mada se slažem kako se kaže i u tvom tekstu da puno toga ovisi i o predhodnim iskustvima kao i o karmičkoj pozadini.
    Jedna stvar me dijeli od ovih autora ili onih koji bi htjeli biti učitelji je ta da ja ne vjerujem u iluziju postojanja.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Srpanj 1, 2013 | Odgovori

  319. sve lijepo, sve dobro… ne bih da se uvrijedite poštovane dame, ali, malo s oprezom rekao bi, tekst ne govori o tome na što vi aludirate. :-)) ovdje se govori o razbijanju koncepata, životu bez iluzija.. bezvremenoj svijesti bez koncepata ili zamisli kako bi nešto trebalo biti ili izgledati i kako je naizgled nešto stvarno što starno zapravo nije, što nas sve drži (držimo se sami) zavedene u neznanju (iluziji) prividno ograđene od suštinske te neke svijesti. koja jesmo originalni mi. štoviše mi niti ne znamo da smo dobrovoljno pristali se zatvoriti u iluziju – matricu. to je razlog zašto patimo na raznorazne načine, ne znamo tko smo.

    najviše se približavamo istini u nama onda kad smo bez konceptualnih oslonaca tj. kad imamo osjećaj da nam se svijet ruši, ili kad gubimo tlo pod nogama. tad se istini opasno bribližimo.

    tzv. viša svijest ne treba se razviti za izlazak iz iluzije.

    nadam se da nisam nekog uvrijedio :))

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 1, 2013 | Odgovori

    • Misliš kao Neo..gotov si..uvučen..matrica te žvače..a svi dobro znamo da je Neo samo nova Crvenkapica, hahaha…

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

    • Unplugged!

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

  320. Istina je relativna… Što je uopće istina 😉

    Šalim se…

    Ja sam upala u tako neki ‘zemaljski’ period, sva sam radno, aktivno, vrlo prizemljeno, puno ljudi srećem.. puno planova.. puno posla onak, čisto rutinskog i pomalo birokratskog, ali me trenutno ispunjava…

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 1, 2013 | Odgovori

  321. evo, razmišljala sam o tom tekstu. i nisam saznala ništa novo. na nekom nivou, sve je iluzija. ali ako aktivno sudjelujemo u toj iluziji ona postaje stvarnost. znači ono što percipiramo to je stvarnost, trenutna.
    i da kad ogolimo sve, kad se počne izmicati tlo pod nogama, vidimo i nešto drugo.
    naša odluka da se ne sjećamo pravih sebe, iskreno da kažem, baš mi se i ne sviđa.
    ali ako gledamo veliku sliku, sigurna sam da ima smisla. ali opet mi se ne sviđa. samo djelići, samo sličice i neko čudno znanje koje dolazi u valovima.
    znači iluzija ili stvarnost. sve je stvar percepcije. iz kojeg kuta gledaš. ne posjedujem znanja i sposobnosti da se uzdignem iznad svega i vratim se Izvoru, kompletno.
    mislim da je svakome od nas neophodno naći onaj mirni kutak u sebi. mjesto gdje smo sigurni i u kontaktu sa sobom. a kad smo u kontaktu sa sobom, u kontaktu smo sa svime.
    eksperimentiramo, svi od reda. tražimo načine da pronađemo odgovore.
    ne bi trebali ignorirati ovu iluziju/stvarnost u kojoj se nalazimo. jer u njoj smo. svaka odluka se odrazi na nekom nivou.
    voljela bi da mogu ući u to stalno meditaativno stanje. stanje kad postojm bez straha, gdje je sve mir. ali takvo nešto bi rezultiralo samo time da me na kraju odvezu u bolnicu i šopaju me infuzijom i vraćaju nazad u matrix.
    važna je naša međusobna potpora. jer znam da kad padnem, već će me netko ili svi odreda dići, vi moja familija.
    a isto tako ja sam tu za vas. i za sve one koji trebaju našu pomoć.
    jednostavno, ovaj tekst nije mi rekao ništa novoga.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

  322. jednostavna formulacija istine, istina je ono što nije laž lol ona je kakva je, mi je pokušavamo interpretirati, ali i to je laž. to je relativna “istina”.

    relativno postojanje je u suprotnosti s istinom. tko ga zna možda se i istina očituje kao laž, tako je “stvorila” ogromnu sjenku sebe s raznim mnogobrojnim oblicima (sjenkama), u svim svjetovima, kakva ona zapravo nije.

    ali jednostavno rečeno, istina prepoznaje istinu, dok laž istinu ne prepoznaje kao takvu. laž ne zna za sebe da je lažna. stoga jer joj laž, privid čini se stvarnom. kriva osjetilna percepcija iluzorne stvarnosti, s mnogim slojevima privida, uvjerava nas da je ova stvarnost prava. lila, ti slojevi prividne stvarnosti (programiranost) određuju/uvjeravaju nas u neporecivost stvarnosti ovog i drugih svjetova.

    otkriti, ili orginalnije reći, sjetiti se istine, nešto je najbolje što možemo učiniti za sebe. opet pogrešno! ne za sebe, jer nas više kao osobe neće biti, ostat će samo osobnost kao privid ili ostaci sjećanja na osobnost.

    istina je brutalna, ona se ne može kompromitirati, ili je ima ili je nema.

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

    • sad sam u žurbi. donadon tvoj post pročitat ću kasnije

      Komentar autora/ice franjo | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

    • Čuh jednom:

      “Ljubav bez istine je slijepa, a istina bez ljubavi okrutna.”;

      kao i:

      “Najokrutnije laži izriču se često šutnjom”;

      “Samo je šutnja velika sve ostalo je slabost.”

      ……..
      🙂

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 2, 2013 | Odgovori

      • bezazlena ljubav, ako je doista ljubav, ne vidi prljavštinu nigdje i u ničemu. čista nedualna ljubav ne može vidjeti mane jer je jednostavna i čista. samo nečistoća vidi nečistoću. ljubav to nije….

        istina boli, jako boli… ili ne, laž boli, jer istinu ne voli.

        malo sam više zapeo, da 😆

        Komentar autora/ice franjo | Srpanj 2, 2013

  323. 11:12

    ..evo me na wikkyici..nalazim da mi se sviđaju ove izrekice:

    Albert Schweitzer
    1 “Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.”

    Arthur Wing Pinero
    2 “Oni koji duboko vole nikad ne ostare; ako i umru od starosti, umru mladi.”

    3 Benjamin Disraeli
    “Svi se rađamo za ljubav. Ona je načelo egzistencije i njezina jedina svrha.”
    “Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i sjećajne. Onaj ko pronađe svoj protutip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukoloniti, razumijevanje je potpuno.”

    4 Dante Alighieri
    “Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost.”

    5 Daphne Rose Kingma
    “Budućnost ljubavi jest istinska ljubav – veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja – to je naš istinski cilj.” (Budućnost ljubavi)

    6 Deepak Chopra
    “Nasilje je možda svojstveno čovjekovoj prirodi, ali joj je svojstvena i njegova suprotnost: ljubav. Sljedeći stadij razvoja čovječanstva, korak za koji se pripremamo, bit će vođen silom te ljubavi.” (Mir je put)

    7 Film Dnevnik lude crnkinje
    Madea: “Dušo, ljubav je jača od svake ovisnosti; dođavola, ona jeste jedna.”

    8 Đorđe Balašević
    “Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav”

    9 Friedrich Nietzsche
    “Što se čini iz ljubavi, događa se uvijek s one strane dobra i zla.”

    10 Heinrich Heine
    “Sućut je posljednja posveta ljubavi, možda i ljubav sama.”

    11 Jean Anouilh
    “Ljubav je ponajprije darivanje sebe.”

    12 Joan Crawford
    “Ljubav je vatra, da. Ali nikad ne znate hoće li vam zagrijati srce ili zapaliti kuću.”

    13 John Dryden
    “Ljubav je najplemenitija slabost uma.”
    “Ljubav je nagrada za ljubav.”

    14 Jovan Dučić
    “U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osjećanju i na vjerovanju u nevjerovatno.”

    15 Kahlil Gibran
    “Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.”

    16 Lao Tse
    “Kad čovjek ima ljubavi, nema straha.”

    17 Leo Buscaglia
    “Savršena ljubav doista je rijetka… Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih.”

    18 Lord Byron
    “Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.”
    “Zašto ga je voljela? Radoznala budalo, šuti! Zar je ljudska ljubav ovisna o ljudskoj volji?”

    19 Ludwig Andreas Feuerbach
    “Ljubav koja je mogla umrijeti nije bila ljubav.”

    20 Mahatma Gandhi
    “Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija.”
    “Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti.”

    21 Marguerite de Valois
    “Ljubav svakodnevno čini čuda: oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; promiče strasti, uništava razum; jednom riječju, preokreće sve naopako.”

    22 Martin Luther King, Jr.
    “Ako volite svoje neprijatelje, otkrit ćete da duboko u korijenima ljubavi leži snaga oslobođenja.”
    “Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može.”

    23 Matteo Bandello
    “Stalno umire i nikad ne umre onaj ko se podređuje ljubavi.”

    24 Maurice Merleau-Ponty
    “Nema nijedne ljubavi koja bi bila obični tjelesni mehanizam, koja čak ne bi dokazivala, a pogotovo ako se ludo vezuje za svoj predmet, našu moć da sami sebe dovodimo u pitanje, da se potpuno posvetimo, naše metafizičko značenje.”

    25 Mehmed Meša Selimović
    “Ljubav je ipak jača od svega.” (Tvrđava)

    26 Michel Quoist
    “Ako daruješ misleći: ‘Tako ću poslije primiti’, nećeš dobiti ništa. Samo ako daruješ badava, ne očekujući ništa, dobit ćeš sve.”
    “U času smrti polagat ćemo ispit o ljubavi. Ako ga položimo, zauvijek ćemo se preseliti k Ljubavi.”

    27 Michelangelo Buonarroti
    “Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi.”

    28 Mignon McLaughlin
    “U aritmetici ljubavi jedan plus jedan jednako je beskonačnosti, a dva minus jedan jednako je nuli.”

    29 Mihail Eminescu
    “Šta je ljubav? To je duga prilika za bol.”

    30 Mirabai
    “Pođoh te kupih dragana; cijenu koju zaiska, platih. Kliknuše neki: ‘Previše!’ Podrugnuše se drugi: ‘Premalo!’ Platih dokraja, odvagnuh i posljednje zrnce ljubavi svoje, svoga života i duše, svega što imam.”

    31 Niccoló Tommaseo
    “Učite, učite, učite i bit ćete prosječni. Ljubite, ljubite i bit ćete veliki.”

    32 Pablo Neruda
    “Sloboda postoji samo kada je ljubav prisutna, onaj tko voli cijelim svojim bićem, osjeća se slobodnim”

    33 Pam Brown
    “Samo ljubav drži tamu na odstojanju.”

    34 Paulo Coelho
    “Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme.”

    35 Pearl S. Buck
    “Ljubav će plamtjeti… vječno, a mir čeka… u središtu te svijetlosti koja plamti”.” (Mandala)

    36 Pitagora
    “Onaj koji sije sjeme smrti i boli ne može požnjeti sreću i ljubav.”

    37 Rabindranath Tagore
    “Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu da s radošću nosi breme svijeta.”

    38 Reinhold Schneider
    “Postoji samo jedna nada protiv samoće; to je ljubav – ona prodire kroz sve zidove i dopire do najsamotnijeg srca, samo ako se ono otvori.”

    39 Robert G. Ingersoll
    “Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice i kraljeve od obične gline. Ona je miomiris toga čudesnog cvijeta -srca- i bez te svete strasti, te božanske omame, mi smo manje od zvijer; a s njom je zemlja nebo, a mi smo bogovi.”

    40 Romain Rolland
    “Ljudi čine pogreške – takav je život. No voljeti nikad nije pogrešno.”

    41 Sathya Sai Baba
    “Dovoljno je da ste ispunjeni ljubavlju. Ništa više nije vam potrebno.”

    42 Seneka
    “Ako želiš biti ljubljen, ljubi!”

    43 Torquato Tasso
    “Vrijeme koje nismo proveli u ljubavi izgubljeno je vrijeme.”

    44 Victor Hugo
    “Ljubav je besmrtno i beskonačno žarište u nama, kojeg ništa ne može ograničiti i ništa ugasiti.”

    45 William Hazlittv
    “Ljubav i radost su blizanci, ili su jedno drugo rodili.”

    .. a davno sam čula i ovu, ne znam čiju:
    “VOLJELA BIH DA SAM SUZA,
    DA SE RODIM U TVOJIM OČIMA,
    KLIZNEM NIZ TVOJE LICE
    I UMREM NA TVOJIM USNAMA”

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 3, 2013 | Odgovori

  324. ima jedna duhovita dosjetka koja domišljato oslikava nas ljude u ovoj dimenziji postojanja. naravno riječ je o istini i o laži. na jedna vrata ulazi se gdje se dijeli bolna istina, od koje bi svak u konačnici imao nešto obećavajuće, a na vratima do, dijeli se slatka laž čija posljedica donosi neku vrst patnje.
    i sigurno pogađate gdje je više bilo tražitelja/znatiželjnika, ne nego, gdje je bio kilometarski red, a gdje nije bilo nikoga pred vratima. pred vratima slatke laži čekalo se u redu, na vratima istine nije bilo ni žive duše…….

    slična stvar je i sa cecinim tangama…

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 3, 2013 | Odgovori

  325. E ovo zadnje si ukrao sa facebooka 😉

    Ja zalivala vrt.. prekrasno… 🙂

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 3, 2013 | Odgovori

  326. bilo je puno kiše pa sve biljke su ljetos zadovoljne i veselije.

    mislim kupiti blender za smoothie (kašaste sokove od povrća), zna li neka od vas nešto više o tome da mi da savjet u vezi kvalitete plastike i drugo što bi bilo dobro znati?

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 3, 2013 | Odgovori

  327. kupio sam danas nekakvi blenderčić, isprobao.. ne znam bih li trebao biti zadovoljan, ili možda ne znam s tim. mrkvu ne izmelje skroz. ostaju komadići koje nož ne može dohvatiti.
    banana i breskva ne bi se prepoznale kad bi se bile u stanju vidjeti poslije miksanja.
    nikakav sladoled nije finiji.
    sutra ću dodati nešto lisnato i još nešto drugo da vidim kakav će okus ispasti

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 6, 2013 | Odgovori

  328. franjo, stavi malo tekućine. može i voda. onda bolje izmiksa. kašastije.
    a što se tiče plastike… nemam pojma, slabo je koristim. ali vidi ovako, ionako ne možeš napraviti hrpu toga pa pijuckati po cijeli dan. svaki puta trebaš napraviti friško. tak da ionako nećeš držati smoothie u frižideru.
    svakako si stavi cikle. ona daje poseban zemljani okus. a špinat daje fantastičan kiselkasti okus. i naravno uvijek malo limuna.
    pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Srpanj 6, 2013 | Odgovori

  329. 01:20

    ..ja volim ovako, makar je to samo kašica:
    par zrna soli
    1 i po keksić (bilo koji)
    1 avokado
    pola kruške (ili par jagoda-tko može,ja uvijek riskiram s jagodama,jer sam alergična..al tu i tamo pojedem PAR)
    1 malu bananu
    pola soka od limuna/narančei par žlica vode (ili mlijeka)
    ili svu tekućinu zamijenim običnim jogurtom ili b-aktivom
    1 listić bazilika ili mente

    …i to je to..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 7, 2013 | Odgovori

  330. dodam vodu, od mlijeka mogu sojino (to ću probat).. da i nešto mi govori da bi bilo dobro dodati keks u neku mješavinu i ciklu, i obavezno začinsko bilje malo…

    da, svaki put napravi se svježe, tako sam i mislio. inače vjerojatno izgubi svoju prirodnu boju i okus, pocrni onako izmlačeno..

    i mrkva daje dobar zemljasti slatkast okus i aromu…

    ako s ovim mikserom ne budem zadovoljan moon ti ćeš prva biti na udaru kritika. mikser je proizvod gorenja, a ti si mi trenutno najdostupnija na kome mogu iskaliti nezadovoljstvo. za svaki slučaj pripremi se za kolateralno trpljenje moje eventualno nezadovoljne svjesnosti o mikseru.

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 7, 2013 | Odgovori

    • hehehehe, naš je bosh.. ali gorenje je provjerena marka, moji imaju frižidere gorenje i rade već desetljećima… vjerujem, da će blender bit super..

      Komentar autora/ice rain | Srpanj 8, 2013 | Odgovori

  331. Mi imamo blender uz multipraktik, ali meni ti smoothiji, da oprostite, ko da pijem nečije povraćanje, što više različitih stvari, to mi grozniji ukus i teže probavim (jer ipak mislim da želudcu nije suđeno 5 vrsti voća nejedanput, pa makar nam tehnologija omogućila da ih sameljemo i konzumiramo).

    Zaljubila sam se prošlo ljeto u svježe cjeđeni sok od narandže, a probala sam i sa farmi, ekološke cjeđene sokove od jabuke, cikle, grožđa i mrkve ali svakog posebno i samo sok, ne komadići. Tako da razmišljamo, da nabavimo sokovnik, pogotovo što u dvorištu imamo dosta vinove loze i drvo jabuka, a po zimi su narandže popularne, pa volimo ujutro si iscjedit sok (e sad, kad moraš na ruke stisnit jedno 5-6 narandži…).

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 7, 2013 | Odgovori

  332. 10:10

    ..imam još jedan divni i jednostavan receptić..

    2-3 ribane kiselkaste jabuke
    2-3 ribane mrkve
    1/2 šalice ulja
    1/2 šalice vode
    1/2 šalice secera
    1/2 šalice integralnog brasna
    1 prasak za pecivo
    1 šalica kukuruzne krupice ili griza
    1 manja posna cokolada
    Sve sastojke dobro izmiksati da se smjesa izjednaci..
    Masu sipati u odgovarajuci pleh, obložen pek papirom i peći na 180 cca 30min.
    Pećeni kolac preliti otopljenom cokoladom.

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 8, 2013 | Odgovori

  333. Danas sam nekako tužna… … … ali ne onak agresivno, neg baš onak, samo tužna tužna..

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 9, 2013 | Odgovori

    • Mila moja Rain..šaljem ti komad svoje prštave energije da te nađe gdje god da si i vrati ti osmjeh na lice i u oči..
      CMOKIĆ isto!!!

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 9, 2013 | Odgovori

      • 🙂

        Komentar autora/ice rain | Srpanj 10, 2013

  334. 13:04

    Rhi, još 12 dana!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    Hihihihihiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiihhhhhhhhhhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii hi hi hi hi hihi!!!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 11, 2013 | Odgovori

  335. 13:06

    Ej seko, a reci mi a di bi bilo najbolje ostavit auto? Mislim, da mi Poljud bude blizu..i što je s parkingom, jel se naplaćuje..s obzirom da je to radni dan..i ono, sestro/brale..sve mi reci..ko da sam “strejnđerica”, 1. put u Gradu pod Marjanom?!!!!!! Svakom mišlju te dokidam i sve sam ti bliže, hahahaha..primaš ti te moje, lude,ha? Misli?!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 11, 2013 | Odgovori

  336. 13:48

    za 2 god mi je ciklus od brijanja glave..(..da “drugi” imaju zašto mislit da sam luda,hahaha)
    za 3 i po god mi je ciklus kad ću opet prodimiti (..jer sad nisam dovoljno u dimu,hahaha)
    za god i kvarat mi je ciklus tinejđerskog ludila (..jer inače nisam dovoljno luda, hahaha)..a ja sam s 12 tinejđer..
    ..au, jebali me svi ovi sitni ciklusići..al mi se jebi ga, vrzmaju po (još uvijek -) kuštravoj glavici..
    ljudovi moji dragi..pucam,,hehehehe
    a čula sam i vic koji me oduševio, dakle:
    Lovci su skupina polupijanih naoružanih ljudi koja kroz šumu traži najbliži put do birtije.
    ..razvaljena sam od kesa…

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 11, 2013 | Odgovori

  337. Hehehe čuvar, baš me nasmija 🙂

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 12, 2013 | Odgovori

  338. heeej ljudovi!
    nisam se dugo javljala. bilo je više razloga. prvo događale su mi se totalno šizofrene stvari, pa sam pokušavala ostati što normalnija mogu. zatim sam imala izlete u moguće poslove, koji su ispali naravno nemoguća misija za mene… i još hrpa drugih sitnih stvari koje su intenzivirale do krajnjih granica.
    morala sam opet pasti na samo dno da bi počela plivati prema svjetlosti.
    zaista mi se ne da pisati o svemu što se događalo.
    ali, kao što privlačimo dobre ljude i njihovu pažnju, tako privlačimo i onu guštersku pažnju. očigledno sam im bila sladak komad za prožvakati.
    ali evo me. žive i mislim čak i ojačane.
    i dalje je budućnost apsolutno nečitljiva, barem za mene.
    veselim se što se izgleda događa susret Rhi i Čuvara!!!! happy, happy, happy!
    nadam se da će Čuvar uspjeti nagovoriti Rhi da nam se opet javi.
    ova sva spika o blenderu i blendologiji, našeg Franje, tjera mi slinu na usta! mislim da ću i ja pokušati naći neki jeftiniji blender i početi tako. dosadila mi ova hrana.
    osim naravno čokolade i sladoleda. hihihihihihiihihi!
    ionak nisam nikakva kuharica, čak ni moj pas neće jesti moju paštašutu.
    tak, bolje da se ostavim toga. a i dozlogrdili mi sendviči. A sad se može naći hrpa voća i povrća, i vrlo bi rado pila to sve smućkano, nego termički obrađivala.
    onda ću vjerojatno isprobati ove recepta što ih je Čuvar stavila.
    uglavnom, digla sam se iz svog pepela.
    a sad idem van. noć je. i vrijeme je da pogledam svoje zvjezdano stado!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Srpanj 14, 2013 | Odgovori

  339. 10:07

    Računajuči današnji dan, još 8 dana j kvarat!!!!!!
    🙂

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 15, 2013 | Odgovori

  340. donadon, nemaš blender – napravit ćemo blender. reci samo od koliko litara.

    i ja sam u problemima, ali zdrastvenim!! nisam mislio da će me tijelo počet ne slušat, poslije svega.
    imao sam u prošlosti dosta toga svačega, ali ovo sad već više 2 mj. u stalnom padu fizičkom, na kratko kao da je bolje (dan dva), zatim opet fizički osjećaj da neću još dugo moći funkcionirati kao prije (ako i tako). ovakvih čudnih organskih problema ne sjećam se da je bilo. rasulo…..

    donadon ima blendera i po oko 200 kn, takav sam mislio kupiti, ali pročitao sam negdje da su preslabi (imaju premalo wata) i da mogu brzo riknut, pa sam kupio za 400 kn snage 400-500 wata. tako mislim da je bolje da kupiš s više wata, od onih koji imaju samo oko 200-250 wata. preslabi su…

    pošto donadon ne može kupiti snažniji blender, tko je za (tko može), da joj financijski pomognemo za kupovinu “boljeg”, ili ga mi kupimo.

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 15, 2013 | Odgovori

  341. 🙂 eee! franjo moj! ma nema frke. imam ja jedan mali blender. pa ću za početak onak na više puta!
    a što se tiče tvojih organskih problema, dobro da si napomenuo, pa ćemo mi pripomoći.
    srećom, sad se oporavljam, i znam što više ne smijem raditi, tak da ti svakako mogu pomoći.
    bilo je i meni gadno. samo što se meni uvijek sve najviše izbaci u obliku problema sa srcem. jesam li nervozna, evo aritmije, zapravo čim se izvuče energija iz mene ja dišem kao riba na suhom.
    i opća malaksalost. pa onda kad iz toga vučem životnu energiju… uf, bude gadno.
    ali kao što rekoh, oporavljam se. stala sam opet na noge i idemo dalje.
    jučer čitam “Svjetlost” časopis. donjela mi susjeda koja redovito kupuje.
    pa nakon svih informacija, ostanem zbunjena.
    ali, sve u svemu svi se slažu u jednoj bitnoj činjenici. promjene se događaju. iako, budimo iskreni i sami smo svjesni toga, već duže vrijeme.
    kao da smo u nekom razdoblju resetiranja. vraćamo se na nutlu točku.
    svijest se budi, ali programi na kojem se nalazimo se grčevito drže. nije lako izaći iz njih. zar ne?
    uhvatim se ponekad kako moj mozak ubrzano procesuira neke strahove koji su mi zapravo strani.
    kao što sam rekla, sad sam još u fazi oporavljanja, iako kao što sam već prije puno puta rekla, svo to oporavljanje je daleko brže nego prije. jer postoji svijest.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  342. 11:50

    ..oko mene, posvuda, svjetlost
    kristali
    okupani zelenom rosom
    blistaju u travi

    udišem
    zrak

    svježe molekule kisika

    pročišćavam si um i tijelo

    osluškujem..
    tišinom umivam lice

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  343. 11:55

    ..udovi mi teški
    vise niz trup

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  344. 12:00

    ..rašlanjujem se..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  345. 12:05

    Primam u sebe prirodu Svijeta.

    Kao što se širokim kistom privučeni detalji zbijaju se u hrpice na platnu tako i mi pulsiramo zahvaćeni energijom Svemira..Zvijezde nam osvjetljavaju put.
    Daju nam naznake..put kojim gazimo već smo prošli stotine hiljada puta, ali s obzirom da smo uvijek i prije svega DJECA SVEMIRA još uvijek nam je nepoznat i stran..osjećaj ushičenja ćutim, svakom porom, svakom fugom, svakim drhtajem..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  346. 12:10

    Ljubav na djelu.
    Neizreciva zahvalnost..dar života.

    Mir.
    Spokoj.

    Sreća.
    Svima.

    Sveobuhvatnost svega.
    Prisutnost Izvora.

    Mi –
    Čuvari. Putnici. Ratnici. Mudraci.
    – koji smo stigli iz Daleka, Davno..
    s istim jednakim ciljem..
    – koji djelimo Svijest..
    na kraju smo puta
    – a tek na početku.

    ..dišemo LJUBAV.

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  347. vidi tebe donadon, šuti sad, nemaš blender i gotovo 😆 zasad.
    ovaj kojeg sam kupio ima 1,5 l. ne koristim ga svaki dan, zasad. kad ga koristim napravim 3-4dcl neke neodređene mješavine.

    donadon mogu biti programi isto problem i neotpuštanje istoga. ali kod mene je da me nešto ne zanimaju ni ti “programi” niti išta onako kao prije one “spoznaje”, viđenja svijeta i ovog sebe iz “vanjskog” kuta. ne zanimaju me ni neke druge dimenzije, “duhovni” svjetovi, prošli ni budući životi, paralelni životi i sve što na neki način egzistira u nekom svom užem ili širem zatvorenom krugu. ne kažem da prirodnu ljepotu treba zanemariti, ne vidjeti je itd. ali odonda ona na mene više ne ostavlja dojam kao ono prije. ne uvlači me (pozornost) u svoju iluzornu matricu.
    lijepa maja (iluzorna priroda i svijet) kako god prekrasna bila, čini se, ne može zaokupiti moju pozornost da zaboravim na ono što mi ustvari JESMO. taman i da želim ne mogu se zavaravati i vraćati…. na neki način tu sam, funkcioniram nekako, a opet i nisam tu. niti tu sam, niti tamo izvan svega ovoga. tako nekako bi to rekao.
    i ovo što sad pišem nije potkovano nekom voljom, ali tako da nešto napišem……….

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

    • Osjeti se dragi..nedostatak volje ili bolje da kažem dostatak nevolje/izrecivosti..ali i to je sasvim u redu.
      Svi su osjećaji uvijek u redu, čak i onda kada ih nema..ili kada samo izostanu..svi odgovori, sva pitanja..sve, baš SVE.

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  348. 20:00

    ..slušam glazbu iz filma OBLIVION..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  349. 20:05

    ..prstima hvatam zadnje trake Sunca u svojoj kosi..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 16, 2013 | Odgovori

  350. Umorna… Crkva nam je poludila u susjedstvu svako jutro zvoni punih 10 minuta… nema spavanja…

    Jadna li je religija koja se mora na takav način promovirat. Smrt svećenstvu, sloboda duhovnosti!!

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 17, 2013 | Odgovori

    • ..huh, a da tiskamo kakav bilten i stavimo ga u košaricu ispred te crkve, s par mudrih iz ustiju i pera “velikih” ljudi..nešto, tipa:

      Vjera poziva dušu da pođe dalje no što može vidjeti.
      William Clarke

      Poznavati Boga moguće je samo u sebi.
      Dok ga ne nađeš u sebi, nećeš ga naći nigdje.
      Nema Boga za onog tko ne zna da ga nosi u sebi.
      Lav Nikolajević Tolstoj

      Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je,
      na svoje iznenađenje, našla Boga za pultom.
      – Što prodaješ? – upitala je.
      – Sve što ti srce želi – odgovori Bog.
      Žena je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti
      ono najbolje što si ljudsko srce poželjeti može:
      – Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha!
      Potom, nakon kratkog razmišljanja doda:
      – Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu!
      Bog se nasmije: – Mislim da me nisi shvatila, draga moja.
      Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.
      nepoznat autor

      Kad izađemo pred Boga, upitat će nas: “Gdje su ti rane?”.
      Ako odgovorimo “Nemam rana”,
      Bog će nas upitati: “Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?”.
      Allan Boesak

      Bog ne može načiniti Stradivari violinu bez Stradivarija.
      Bog nam daje dar života; mi određujemo što ćemo s njime učiniti.
      Život je pothvat suradnje s Bogom.
      Mi nosimo dio odgovornosti za svoje teškoće i za svoje radosti.
      Bog nam daje igralište, mi biramo igre.
      Bog nam daje lice, a mi stvaramo izraze.
      Bog nam otvara vrata, a mi prolazimo kroz njih.
      Dan Millman

      To što jeste, Božji je dar vama;
      Ono što ćete postati, jest vaš dar Bogu.
      nepoznat autor

      Vidim strukturu, ali ne mogu si predočiti tvorca te strukture.
      Vidim uru, ali ne mogu zamisliti urara.
      Ljudski um ne može pojmiti četiri dimenzije,
      pa kako bi onda mogao pojmiti Boga,
      pred kojim su tisuće godine i tisuće dimenzija kao jedno?
      Albert Einstein

      Vjerujem da Bog ima isto toliko imena
      koliko ima živih ljudi.
      Mahatma Gandhi

      Vanjština Bude ovisi o kiparu.
      Korejska

      Svjetlost je jedna, ali svjetiljki je mnogo.
      poslovica

      Što god da je Bog ili dobrota u svemiru,
      ona mora djelovati i izraziti se kroz nas.
      Ne možemo stajati postrani i
      pustiti Boga da obavi posao.
      Albert Einstein

      Dobra su djela važnija od molitve,
      a čovječnost vrednija od pobožnosti.
      Trygve Gulbranssen

      Ruke koje pomažu
      svetije su od usana koje mole.
      Sai Baba

      Neka nam Bog pomogne
      da učinimo ono što je najispravnije.
      indijanska molitva

      Bože, daj mi snage da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti.
      Daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje trebam promijeniti.
      I daj mi mudrosti da razlikujem ovo dvoje.
      indijanska

      Bože, ne tražim lakši teret,
      već snažnija ramena.
      Sveti Augustin

      Daj da naučim,
      poput djeteta u naručju Oca,
      osjećati neprestanu ljubav
      kojom me zaštićuješ i pratiš.
      fra Zvjezdan Linić

      Raj je stanje, a ne mjesto.
      U njega ne možeš otputovati,
      u njemu jesi ili nisi – danas…
      nepoznat autor

      Iako gledaš ikonu,
      nećeš zato postati svetac.
      M. Gorki

      Iako nepristran,
      put nebeski uvijek služi
      samo dobrim ljudima.
      Hota Junan

      Bog tješi uznemirene.
      I uznemiruje utješene.
      N. N.

      Kad se naši temelji zatresu,
      mogli bismo se okrenuti Bogu,
      a onda ustanoviti da ih upravo On trese.
      Hebrejska poslovica

      Molite kao da sve ovisi o Bogu,
      ali postupajte kao da sve ovisi o vama.
      Francis Spellman

      Kad je čovjek voljan i spreman,
      i bogovi mu se pridružuju.
      Eshil

      Bog nikada ne daje sva dobra
      jednom čovjeku.
      latinska

      Nevolja nas uvijek nauči kako moliti.
      narodna

      Tihi uzdah najkraća je molitva.
      njemačka

      Živi s ljudima kao da te Bog gleda
      i govori s Bogom kao da te ljudi slušaju.
      Seneka

      Ne veži se na prolazno kao da je vječno;
      ne preziri vječno kao da je prolazno.
      Bazilije Veliki

      Kakav je tko, takav mu je Bog.

      Onaj tko citira Bibliju, nije automatski svetac.
      I Vrag nerijetko koristi citate iz nje.
      nepoznat autor

      Kad bogovi umru,
      bit će jedna vjera.
      Tagore

      Blizu crkve,
      daleko od Boga.
      latinska

      Tražio sam snagu…
      I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

      Tražio sam mudrost…
      I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

      Tražio sam bogatstvo…
      I Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi.

      Tražio sam hrabrost…
      I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.

      Tražio sam ljubav…
      I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

      Tražio sam usluge…
      I Bog mi je dao prilike.

      Nisam dobio ništa od onog što sam tražio…
      Ali dobio sam sve što mi je trebalo!

      nepoznat autor

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 17, 2013 | Odgovori

  351. 22:46

    ..a večeras iz filma CLOUD ATLAS..

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 17, 2013 | Odgovori

  352. 15:55

    ..još 6 malih ovozemaljskih dana Rhi!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 18, 2013 | Odgovori

  353. 🙂

    Komentar autora/ice rain | Srpanj 19, 2013 | Odgovori

    • 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂

      Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 19, 2013 | Odgovori

  354. 23:57

    ..kad spoznaš svoju moć..svoju/svojeg pravu/pravog sebe..više nema nazad,
    a kako i bi,
    kada tada
    dobiješ da imaš
    uvijek i iznova

    slobodu,

    slobodu da učiniš

    upravo ono
    što je u svakom pojedinom trenutku potrebno..

    drugim ljudima, svima, bilo kome, ikome, nekom..

    čineći njima, činimo i sebi..

    i iako naizgled izgleda da sasvim slučajno gađamo i pogađamo samu srž..
    suština je sasvim jednostavna

    – sloboda je izbor koji je uvijek jedan..

    nikad nema više izbora/puteva, uvijek je samo jedan onaj pravi, ispravan..
    a riječ sloboda
    ogleda se u mogućnosti/samosvjesnoj odluci činjenja ili ne činjenja.

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 19, 2013 | Odgovori

    • “..kad spoznaš svoju moć..svoju/svojeg pravu/pravog sebe..više nema nazad”,

      kad se potpuno prebaci fokus svjesnosti na neku “neosobnu” svijest, izvan okvira, istina je, nema više nazad. ili kad se “okusi” ta neka svijest, a još nismo napravili potpuni iskorak iz okvira, više teško da možemo se vratiti na staro poimanje svijeta (ne znam možda i drugih svjetova). iako smo tu gdje jesmo slično kao i prije, gledište na ovo ovdje dosta se izmijeni.

      što god mi, ili netko drugi, u fizičkoj dimenziji činili (tzv. dobro ili loše) “neosobna” svijest ničim od toga nije (do)dirnuta. to nama može izgledati bezobzirno, ali iz gledišta te svijesti brišu se granice koje znače prijateljstvo i familijarnu bliskost. tako da slobodu živjeti doista znači biti bez zamisli ili koncepata, vezanosti ili uvučenosti u svijet pojavnosti bilo koje vrste. ako se to dogodi automatski otvaraju se vrata koje vode van iz ove pojavnosti, premještanje svjesnosti na ono što stvarno Jesmo – izvan svega ovoga.

      tako činjenje nečega može više naginjati egu (okvirima) ako držimo da nam je to od neke važnosti. možda to može biti karmički dobro, ali beznačajno je u odnosu na svijest koja Jest. znači i dalje smo zarobljenici uvjetovanosti unatoč tzv. i dobrim djelima ako se imalo vežemo za ta djela. ili nedjela.

      svijest ničim uvjetovana niti za išta vezana, ne “spoznaje” se nikakvim pozitivnim djelima jer ta svijest je izvan okvira opreka pojavnosti. slobodna je ama baš od svega, lijepog i ružnog……

      Komentar autora/ice franjo | Srpanj 20, 2013 | Odgovori

      • 10:39

        Dragi Franjo, mi o istom, samo drugačije izraženi..moja spominjnja “činjenja i ne činjenja” ne uključuju “djela” već uvijek i isključivo samo misli..”djela” su ono što prirodno proizlazi iz sufiksa svih stvari..bez obzira što radio, mislio, nekom trećem činit će se da si u procesu stvaranja, dobro ili loše, lijepo ili ružno, to je ne bitno..jer svak će imat svoju prizmu kojom promatra Svijet u sebi i oko sebe..
        Ništa nije bitno a sve je najbitnije, zvuk krila leptira jednako kao i svaka kap kiše u pustinji.
        Dani koji se smjenjuju na traci u samici i mraku lišeni i sekunde svjetla..blistave noći koje su uvijek jedna te ista noć bez kraja.. zamrznute u treperavom blještanju Zvijezda.
        Mrak i Svjetlo. Dobro i Loše. Sve i Ništa. Ništa i Sve.
        Svejednako.
        “Moja Sloboda” ne ovisi o ničem. Ugrađena je u moj kod.
        Ona je samo sastavni dio mene kao i ovo fizičko tijelo u kojem obitava jedan dio svekozmičke Svijesti koje kada mu tepam zovem/nazivam “mojim”.
        Ona je u meni uvijek prisutna jer mi ne pripada..ja ne posjedujem ništa i nemam nikakvih prava..ne potražujem ništa..ali dajem uvijek sve..moja energija blagoslovljena je otiskom Dara..

        Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 20, 2013

  355. :-)) tvoje pisano izražavanje više je poetično, zato je ljepše, što god to (za tebe) značilo. moje je više suhoparno, i doslovno onako kako gledam na stvari. tj. kako sam ih vidio i shvaćao iz “neosobnog motrišta”.
    bogata izražajnost o ljepoti života najčešće je prikazana simbolično, prenesenog značenja, što daje dobar štimung ljubitelju toga. možda meni fali mozga ili jednostavno se nisam više voljan previše zanositi nečim.

    ne kažem da nije lijepo živjeti kad nas preplavi čudesna čarolija ovoga života, ali je smatram pogrešno trčati i hvatati se ugode kojom bismo htjeli da nam je ovaj život stalno ispunjen. prirodno je da lagano težimo boljem, ali onako neopterećeno i nevezano, pa što bude. naime, čini mi se “najbolja” je direktna “spoznaja” da mi nismo ovo smrtno tijelo ni konceptualni ego. nego besmrtna nepromjenjiva svijest koja ima tijelo i ostalo. izići iz ove iluzije u besmrtno znači izići iz neznanja, samim tim i iz patnje koja dolazi zbog “pogrešne” percepcije.

    Komentar autora/ice franjo | Srpanj 20, 2013 | Odgovori

  356. Totalna tišina 🙂

    Hehehe, doduše na FB je prilično ”glasno”.. 😉

    Komentar autora/ice rain | Kolovoz 20, 2013 | Odgovori

  357. dakle, društvance, stvarno smo ušutili. hahahahahahaha! ljeto nam pobrkalo planove.
    heh! kao da mi možemo nešto planirati.
    ljeto je bilo dobro prema meni.
    nekoliko uspona i padova. puno viđenja sa dragim ljudima, i sa nekim manje dragim.
    ali kako je zahladilo, nekako su se ljudi opet fokusirali na ono nešto loše što se zbiva u njima, odnosno u njihovim životima.
    tak da već danima mi dolaze prijatelji, koje usput nisam vidjela godinama, poznanici i pričaju mi svoje priče.
    a kakve li su samo to priče….
    uglavnom, došlo je do toga da me je srce već počelo gadno zezati. svaki puta kad se malo smirim na jednom mjestu ono počne.
    ali sinoć me je rain podsjetila da moram to otpustiti. i to sam napravila.
    kuc-kuc u drvo! danas još nema problema. opuštena sam. i cuclam svoj jutarnji smothie od bresaka, banana i jogurta, i naravno mrvica meda! strašno volim kombinaciju meda i voća.
    tilly teško podnosi ljeto. otkako su počele cvijetati trave, počela se češkati. bili kod veterinara, opet alergija. a kad je krenula ambrozija, siroče, da nema tableta za alergiju bila bi sva ćelava i u krastama.
    moj slatki čupavac. sad malo manje čupav. jerry naravno i dalje caruje našim carstvom. evo ga upravo se valja na dvosjedu nakon što je smazao punu zdjelicu klope. moj dragi tiranin.
    usput, otkrila sam da definitivno mogu utjecati na vremenske prilike! hihihihihihihi!
    kak sam moćna.
    baš nedavno se zamislila, pa si mislim… kak to da mogu cijelo nebo kontrolirati, a svoj privatni život nikako???
    ali, i dalje guram.
    zanima me kako je prošao susret Rhi i Čuvara..
    bilo bi lijepo da se opet nađemo ovdje i proćakulamo.
    sjetite se! ovo je naša dnevna soba.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Kolovoz 22, 2013 | Odgovori

  358. Hej, hej ekipa, da svi smo se ućutali ,dobro ja sam neke od vas video pa me je to ispunjavalo dugooooo…dugooooooo nije da nisam dolazio na blog ovde ali bilo je dosta pusto. A ne znam da li sam i ovde već pisao sestrična nam je ostavila svoje klince ( 8 i 4) god. pa sad malo i dadiljam. Ovde je dosta vruće, mada znam da se Dona ne bi bunila ali kao što je i rekla na fejsu je dosta glasno mada ja u zadnje vreme retko koga uspevam da ulovim. Sada trenutno imam jedan projekat za batu, pravim mu u dvorištu šipku da se isteže jer ima krivu kičmu a ujedno ćemo tu i ljuljašku za klince. Jedina prepreka svega toga je je li što bi i mama htela da može da je ljuljaška izdrži jer bi i ona da se ljlulja, pa sad moramo naći deblji kanap koji bi izdražo i nju hm….hm….
    Pua svima 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Kolovoz 22, 2013 | Odgovori

  359. 🙂

    I tako, probudim se tužna jer je svijet gadan i čupav i pun tužnih priča, al onda pročitam vas i eto mi osmjeha na lice…

    I tako, tužno sretna i sretno tužna, idem da izguram još jedan dan na ovom planetu u ovom svemiru, u ovoj dimenziji…

    Komentar autora/ice rain | Kolovoz 23, 2013 | Odgovori

  360. 15:24

    Zvijezdo, Svemir se opet gadno našalio samnom..

    Komentar autora/ice Čuvar | Kolovoz 27, 2013 | Odgovori

  361. neeee! pa nisi valjda opet završila u bolnici?
    pričaj.

    Komentar autora/ice donadon | Kolovoz 27, 2013 | Odgovori

  362. pozdrav svima i od mene……ja još uvijek plovim u sječanjima na lijep godišnji odmor, i na taj način punim se energijom…..sve ostalo je ostalo isto.
    sada kreću pripreme za školu, posao, i čekam da dođe jesen……Jako sam zavoljela more i opuštanje u njemu, što moram zahvaliti Doni, eto Dona hvala ti!!!!!
    I da plutala sam i prepuštala moru.

    Komentar autora/ice elina | Kolovoz 28, 2013 | Odgovori

  363. Dobro došli na blog “forum”.
    Gdi ste?

    Eto na izmaku je ljetna sezona svega lijepog ljetnog….

    Ljeto prođe maglovita jesen brzo dođe, pa kad i jesen prođe hladna brrr zima opet će da nam dođe…
    Brojim hladne mjesece kad će proći, da nam opet rascvjetano proljeće može doći.
    Zimske dane brojim, dok se od toga ne umorim.
    Tmasti dani će da prolaze, neka brzo prolaze, ali da me nadaleko zaobilaze.
    … …

    neka proljetni i ljetni bogovi prepolove maglovitu jesen i dugu zimu !!!

    Komentar autora/ice trpimir | Rujan 10, 2013 | Odgovori

  364. Jesen je najbudalastija tuga među tugama.
    Jesen je moja ljubav
    od pet zelenookih slova,
    i laž,
    najdetinjastija laž,
    od koje sam do nesvesti rđav i dobar.
    Miroslav Mika Andrić
    Pozdrav Trpimire!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 11, 2013 | Odgovori

  365. pozdrav Trpimire
    ja volim ovu kišu vani, umiruje me, i to jako

    Komentar autora/ice elina | Rujan 11, 2013 | Odgovori

  366. Pozdrav

    ????? Ja zbilja ne znam kako se to može voljeti, sad već, hladnu polujesenju kišu! Pazi, i to jako! ???

    Nešto spazih sad, gle vas dvije imate, lila i elina, slično iste avatare. Lila-in je malo zagasitiji. Osim ovijeh avatara morate imati i nešto više slično-zajedničko. jel tako?

    Kad se sjetim ljetnih dugih dana i jesenjih dugih noći, osjećam da zaspat tako lako neću moći.
    Evo dok kiša bučno lije, meni se od dosade već sad zije.
    … …
    Uoravo sjetih se …..

    Mirna kišna noć neka vam dobro sanje u noćni san donese !

    Komentar autora/ice trpimir | Rujan 11, 2013 | Odgovori

  367. pozz!
    hehehehehehe! Trpimire, dobro si to primjetio, u vezi avatara!
    hah, vidiš i ja sam ozbiljno umotana u jesenju tugu. bol zbog odlaska ljeta je kao završena ljubavna priča.
    barem meni.
    sivo nebo i miris mokre zemlje donosi nemir. ali to nije ništa na spram veljače, kad imam osjećaj da više nikada neću vidjeti ljeto. onda obično moja baterija bude pri kraju.

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 12, 2013 | Odgovori

  368. pa imamo Lila i ja dosta toga sličnoga, kao i svi mi ovdje…….još k tome i što smo jarci po horoskopu, hm, bolje rečeno koze hahahahhahaa!!!!!!
    Samo mislim da Lila ne voli tako kao ja kišu i snjeg. A nema ljepšega nego kada se sve zabijeli. Ja ti vručine baš ne podnosim, ali vodu, more i plivanje sam zavoljela, uz Donino plutanje.

    Trpimire od kuda nam dolaziš???
    I vidiš dobro si rekao, mirna kišna noć, mmmmmm za opuštanje naredna 🙂

    Komentar autora/ice elina | Rujan 12, 2013 | Odgovori

    • Elina ja sam odavde, od nikud ne dolazim niti nikamo ne idem.

      Donadon drago mi je da je tebi tako u jesen…..

      Nešto mi se mijenja na staru glupost zadnjh dana, ne nee neee opet to !!!
      Prizvat ću staru jednostavnu čaroliju da se neka rasplineu ove gluposti. Volio bi sublimirati kao ono onda……

      Pozdrav

      Komentar autora/ice trpimir | Rujan 13, 2013 | Odgovori

  369. 22:40

    ..bezbrojni bat bešumnih koraka množim.
    U meni muklo odzvanja
    Sat
    Tika taka
    Tika taka
    Tak
    podsjetnik za sva buduća umiranja

    Nema te vode koja bi odnijela snagu misli u nastajanju.

    Ni vjetra. Ni mraka.

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 19, 2013 | Odgovori

  370. 22:50

    Jednom, davno, raščlanili smo se na atome..
    Svojevoljno, povezali smo čestice –
    sačinili masu

    Jednom, davno..prije godišnjih doba.
    Prije života. Prije smrti.

    Priroda je taman ovoj Planeti bila poželjela “Dobar dan”.
    I mi smo je disali.

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 19, 2013 | Odgovori

  371. 22:52

    ..sjetite se.
    Tako je lako, u svakom trenutku biti spojen na Izvor i živjeti Ljubav.
    U svakom se trenutku opet i iznova roditi i biti živ.

    Imati Svijest o Životu apsolutno i ama baš svega..

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 19, 2013 | Odgovori

  372. 22:54

    Biti sve.
    Željeti ništa.
    Disati Ljubav.

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 19, 2013 | Odgovori

  373. 22:57

    ..uvijek ste dio mojih misli jer dio ste moga koda.. svime vam svima šaljem najlijepše snove do buđenja..

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 19, 2013 | Odgovori

  374. u toku je dugo čekano.. napokon možda… konačno bude…..

    Komentar autora/ice trpimir | Listopad 6, 2013 | Odgovori

  375. Skoro svakog dana ili ređe čujem se sa ostalim članovima na fejsu pa sam rešio da malo pišem i ovde nešto, malo nas ima sad ovde komentari su sve ređi. Za one koji ne znaju ja trenutno bebisitiram deci od sestrične, jer se razvodi pa se smestila kod nas sa decom dok ne ode u Austriju da radi, deca naravno ostaju kod nas.
    Tako mi kroz misli prođu Čuvar, Franjo, Rhi….. i ostali koji su dolazili i odlazili.
    Pre Vas mi je trebao dnevnik da se svremena na vreme izjadam papiru, ali sada se više i ne sećam kada sam zadnji put nešto pisao, zapravo i nemam dnevnik već nekoliko godina unazad od kada sam vas upoznao ovako, a da li je moguće da se znamo već skoro 2 godine, ja sam ovde prvi put došao 2011 u novembru ili oktobru tako nešto.
    Malo je vreme ovde sumorno pa utiče i na mene trenutno, jer razmišljam ali ne znam šta bih još napisao.
    Zato za kraj svima jedan VeJiki Zagrljaj 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Listopad 15, 2013 | Odgovori

    • Hej vilenjaku mili, uvijek si mi u mislima!

      Komentar autora/ice Čuvar | Listopad 15, 2013 | Odgovori

  376. 12:30

    ..jednako kao i svi ostali!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Listopad 15, 2013 | Odgovori

  377. Idem tako danas ulicom do marketa, u jutarnju kupovinu u ušima mi peva AVICII – Wake Me Up i razmišljam o spotu i rečima pesme. Kada mlađa sestra kaže starijoj –Oni nas ne vole, zašto?

    Drugi nas od početka našeg postanka maltene smatraju nekom vrstom čudaka manje ili više, i još kao mali sam razmišljao zašto smo mi čudni a odgovor mi je uvek bio – SLOBODA – mi imamo mnogo više slobode u izražavanju sebe nije nas toliko briga da se ograničavamo stereotipima i nekim drugim okvorima da bi smo bili smatrani ” normalnima” mada mislim da smo se u većoj ili manjoj meri oduvek trudili da se uklopimo i da budemo prihvaćeni, ali kao što znamo to nam slabo polazi za rukom, jer ne možeš neprekidno da glumiš 24 h dnevno 365 dana u godini nešto što nisi ( intelektualni mediokritet ). Mislim da nema ni neke svrhe pokušavati uopšte, samo mi je jako dugo trebalo da prihvatim tu činjenicu da koliko god se trudio da se uklopim nikada neću biti jedan od “njih” i čemu onda trud bolje biti to što jesi.
    Ljudi se ovde oduvek biju i kolju i vode ratove zbog svojih različitosti, dovoljan je samo ovaj naš primer o dvojezičnosti a da ne govorim onda o crnima, belima, žutima, crvenima, katolicima, muslimanima, hrišćanima, gayevima, straight-erima itd… jasna vam je slika.
    Čini se da je glavna lekcija na ovoj planeti naučiti se toleranciji i poštovati tuđe različitosti.
    Snimaju različite filmove ali sa istom tetamitkom jedna grupa ljudi ima neke kao sposobnosti ili su jednostavno različiti a onda uvek postoji druga grupa koja je često religiski ostrašćena i onda love i uništavaju ove prve jer su oni božiji izrod.
    X-Men
    Percy Jackson
    Jumper
    To su neki koji su mi sad pali na pamet a ima ih još.

    Komentar autora/ice Morglan | Studeni 13, 2013 | Odgovori

    • aaa, lipi moj..
      jasna nam je slika. pa čak i kad se uspiješ kao kameleon skriti u okolinu nanjuše te!
      i onda se objese, gutaju energiju.
      i teško je!
      ipak, neke stvari idu i nama u prilog. jači smo od njih. kad prođemo sve te torture, kad nađemo jedni druge. kad znamo da u svijetu, nekad u neposrednoj blizini, ima netko tko diše isto kao i mi.
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | Studeni 15, 2013 | Odgovori

  378. Ovde smo se prvi put svi okupili i našli jedni druge kada smo mislili da smo čudaci ili malo van krugova normalnog, zato ovaj post stavljam ovde, simbolično ( iako sumnjam da iko više dolazi na ove strane ).
    Svi smo iskusili depresiju i suicidne misli zbog naših različitosti, pa ipak smo tu postojimo i zar nas nisu baš te različitosti spojile jer smo se osećali odbačenim od ostatka sveta, misleći da smo ludi i jedini na svetu.
    Pa i sada se vode polemike jesu li indigo, kristali, oktarini i td samo pojava u evoluciji čovečanstva ili samo lepo osmišljena farsa da se oni sa malo više novca ošišaju kao ovce ubeđujući ih kako su njihova deca ingido i da im zato treba poseban trening, koji se debelo naplaćuje.
    Indigo dete više i nije dete već modni detalj ( Accessory ) Majke se utrkuju koja će pre dokazati da je baš njeno dete indigo jer je to sad novi NOBL, kao u komedijama Branislava Nušića i Sterije Popovića. A sa druge strane ima onih koji kažu, – Ma možeš misliti mali je glup ko daska ne kapira ništa ali ajde da mu utešim majku kažem sigurno je indigo pa zato teže kapira gradivo To su reči prosvetnog radnika sa jednog od mnogobrojnih foruma. Koliko su ta deca onda normalna i u kakve će normalce izrasti uz takav tretman. I zar već nemaju problematično detinjstvo uz svu tu medisku pompu gde ih jedni uzdižu u nebesa a drugi ih kamenuju i pljuju. A u školi ih drugovi zezaju do besvesti.
    Na mnogim forumima se i sada javlja prezir, podsmeh i porugivanje kada se pomene indigo. Šta bi bilo kada bi postojala diskriminacija na osnovu boje aure, nije da već ne postoji kada su indigoi u pitanju.
    Jer ljudi očekuju da savijamo kašike umom i da izvodimo trikove za njih kao majmuni u Zoo vrtu. Zar nismo mi oni koji bi najbolje trebali znati šta znači sloboda, ili bolje šta znači uskratiti vam je.
    Postoje neke stvari na ovoj planeti koje su meni od samog početka neprirodne i neshvatljive, ali da li se zbog toga svet smatra nenormalnim zbog mene jednoga, ne ja sam nenormalan jer sam u mnajini, ali da li je to definicija normalnosti da ako velika većina populacije nešto radi i odobrava onda se to smatra normalnim?
    Nekada je i robstvo bilo sasvim normalno vodili su se ratovi da se prekine sa tim. A sada se to smatra varvarstvom. Nije neka razlika da li kao pre 5 vikova vičemo VEŠTICA!!! ili GAY!!!!! ako je procedura ista kao i tada jer svejedno bivaju kameonovani.

    Evo male pričice o normalnosti, za razmišljanje….. ( zar nije tačno tako i ovde )

    Neki moćni čarobnjak, koji je želio da uništi neko kraljevstvo, prosuo je čarobni napitak u bunar iz kojeg su svi zahvatali vodu. Ko god da je okusi, poludio bi.
    Već sutradan svi stanovnici kraljevstva pili su tu vodu i svi su poludjeli izuzev kralja koji je imao zaseban bunar za sebe i svoju porodicu, do kojeg čarobnjak nije mogao da dospije. Zabrinut, kralj pokuša da drži stanovništvo pod kontrolom, uvodeći čitav niz bezbjednosnih i higijenskih mjera; ali žandari i nadzornici pili su zatrovanu vodu pa im se zato činilo da kraljeve odluke nemaju nikakvog smisla i oni riješiše da ih uopšte ne sprovode.
    Kad su stanovnici tog kraljevstva saznali za nove zakone, bili su ubijeđeni da je njihov vladar sišao s uma i počeo da izdaje sumanute naredbe. Razjarena gomila opkoli dvorac i zatraži od kralja da se odrekne krune.
    Kralj je, sav očajan, bio već spreman da ode s prijestola, ali kraljica ga spriječi, rekavši: “Hajdemo i mi, sad odmah, na taj bunar da se napijemo vode. Tako ćemo postati isti kao i oni.”
    Rečeno-učinjeno: kralj i kraljica popiše vodu ludosti i počeše i sami da govore kojekakve gluposti. Čim su to čuli, njihovi se podanici predomisliše: sad, kad kralj pokazuje toliku mudrost, zašto ga ne bi pustili da i dalje vlada zemljom?
    I tako je kraljevstvo nastavilo da živi u miru, iako su se njegovi stanovnici ponašali sasvim drugačije od svojih susjeda. I kralj je nesmetano vladao do kraja života.
    PAULO KOELJO

    Mali tužni dečak =(

    Komentar autora/ice Morglan | Studeni 23, 2013 | Odgovori

    • 09:02

      Hej Gospodaru šume, Ti – koji isijavaš svjetlošću, čast je (moja) biti u “našoj” manjini…

      Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 5, 2013 | Odgovori

      • 09:05

        ..hahaha, a i stara kineska kaže:
        PAS KOJI LAJE, NIJE DOVOLJNO KUHAN!!!!!

        Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 5, 2013

  379. čuvar! jesi tu? nedostaješ mi!
    zima se zahuktala. hladno je. i magla. i sivo. ali nisam tužna. samo sam ponekad ljuta.
    događalo se svašta. puno toga. živi se, voli se, tuguje… svašta nešto.
    meditacije? sad nadilaze sve što sam mogla zamisliti.
    orion se pravi važan na nebu. njegovo je vrijeme.
    bliži se božić. gradovi su okićeni. ja ga i dalje planiram ignorirati. 😛
    samo živim, udišem, izdišem. trudim se raditi ispravno. onako kako mi to svijest nalaže. ali želim biti još bolja. još jača.
    i dalje me svijet jako čudi. mislim da se nikada neću zapravo navići na sve ovo.
    s jedne strane prekrasne svjetle stvari. hrpa ljudi se budi. s druge strane je još veće zlo nego što je bilo. kako čudno vrijeme.
    rijetko se sada nalazimo na blogu. šteta.
    franjo, u kojoj si sada fazi?
    za ostatak ekipe znam. svakodnevno se čujemo. i živimo punim plućima.
    ne čekamo više da se dogodi nešto. već uživamo u onome što se sada događa.
    čuvar, javi se!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Prosinac 4, 2013 | Odgovori

    • 08:57

      ..čujem vaše glasove u sebi, (od)uvijek..i znam, da isto tako vi čujete moj..

      Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 5, 2013 | Odgovori

  380. Općenita Vučja Pravila za Život:

    1. Jedite.

    2. Odmarajte se.

    3. U međuvremenu, lutajte.

    4. Njegujte lojalnost.

    5. Volite djecu.

    6. Skakućite po mjesečini.

    7. Podesite svoje uši tako da bolje čujete.

    8. Poštujte kosti.

    9. Vodite ljubav.

    10. Zavijajte često i iz dubine duše, jer, kako je jednom napisao pjesnik Charles Simic: “Onaj tko ne može zavijati,
    nikad neće pronaći svoje jato…”

    by: Clarissa Pinkola Estes

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 5, 2013 | Odgovori

  381. Komentar autora/ice donadon | Prosinac 6, 2013 | Odgovori

  382. Hej čuvar
    LONG TIME NO SEE 😀
    a za one koji još dolaze ovde, evo linka i ovde za nešto što me je totalno fasciniralo
    http:/ /www.youtube.com/watch?v=dWE4g33dwdI

    Reč je o morskim sirenama, koja isprva ovim naučnicima nisu bili okosnica istraživanja već zaštita morskih sisara koji su se bez razloga, naizgled nasukavali po američkim plažama a rozlog tome je što američka mornarica ispituje novo sonarno oružije. Nesrećom i ova stvorenja su bila zahvaćena tim sonarom pa su i neki od njih završili na plažama.
    Ali ovaj dokumentarac mi je pojasnio zašto su delfini tako prijateljski raspoloženi prema ljudima, jer neretko smo svedoci da su delfini ili pomogli davljeniku da se dokopa obale ili su čak rizikovali svoje živote zbog čoveka da mu pomognu kada je jednog napala ajkula.
    A u Brazilu, to je i na kraju snimka delfini pomažu ljudima ribolovcima da hvataju ribu, zaplaše je i nateraju i plićak gde onda ljudi bace mreže, naravno i delfini budu u mrežama ali ne paniče strpljivo čekaju jer ih ribari osobode i daju im deo ulova. Kažu da niko ne zna kada je i kako počelo ovo partnerstvo. Ali kažu nismo mi jedina kultura koja je došla u kontakt sa sirenama, i delfini su i zato pamte. Kaže se u snimku da ih je neko naučio saradnji, jer nigde u prirodi dve različite životinje ne sarađuju kao što to čine ljudi i deflini na pr.
    Ali ako sirene zaista žive na dnu okeana i žive sa delfinima sasvim je onda moguće da mi delfinima sličimo njima, da oni ne prave razliku između njih i nas i zato imaju toliko poverenja u ljude.
    A u nekoj pećini u Egiptu postoje crteži na stenama, ljudi sa repovima u vodi sa ribama i delfinima, a ljudi sa kopna ih gađaju strelicama iz lukova. Po crtežima liči na konflikt oko hrane.
    Naravno svaki dokaz koji su naučnici uspeli da akupe konfiskovala je U.S. mornarica i dala nekoliko demanta u vezi sirena.
    E sad isto kao i u vezi vanzemaljaca. Ako je sve to kao bajagi i nema ničega čemu onda tolika muka da se sve zataška i sakrije i čemu konfiskacija nečega za šta su oni tvrdili da je telo foke u raspadanju HMPF…. nešto tu smrdi.

    A sad jedna vest kontaktirala me je izvezna Snežana Brkić preko maila iz moje priče ovde na forumu pa se nadam da će uskoro ovde osvanuti i neki njen post.

    Komentar autora/ice Morglan | Prosinac 7, 2013 | Odgovori

  383. Evo opet mene sa novim razmišljanjima i temama.
    Kako bi se nazvalo globalno stanje, bolesnih umova ove planete. mislim da sam već pisao ranije da me zanima psihologija i da sam čitao štošta o tome što mi je omogućilo da zahvaljujući i svojoj prirodnoj nadarenosti za ovu oblast mogu relativno lako da analiziram sve što mi padne šaka ili na pamet.
    E pa globalno stanje planete, ali što mi je mnogo bliže, moja zemlja ovo parče balkana, jer je to ipak sredina u kojoj sam odrastao i imao najbolje uslove da analiziram, ali i globalno gledano ljudska nacija je intelektualno a o duhovnom i da ne pričamo, neverovatno nerazvijena ili bolje reći zakržljala na jednom određenom stadijumu.
    Neretko se dešava ili na tv-eu u obilju rijaliti šoova ili u stvarnom životu da ta ljudska glupost isplivava na povešinu.
    Porasle osobe se ponašaju kao da nemaju više od 15-16 god dotle seže njihova zrelost i način razmišljanja, a konkretno u Srbiji, po ruralnim delovima a i u gradskim populacija obiluje ovakvim primercima.
    Pa sam razmišljao kako bi se nazvalo to globalno stanje nezrelosti, gde recimo otac detetu od 7 god isčuka prste čekićem jer je klinac testerisao nov nameštaj, pa se onda taj isti otac besi zbog griže savesti jer će mu dete ostati invalid zbog takve brutalne kaze.
    Ili žena pristaje na potčinjavanje suprugu, koja pored toga što mora da skuva ručak, da opere sve u kući, da počisti da se stara o deci i još da pomaže besnom mužu u automehaničarskoj radnji koji besno cupka jer ona nije doletela istog trena kada ju je on pozvao. Ona smatra da je to normalno da muž na nu viče i da je njena dužnost da zna gde se nalzi koji deo razbacanog alata, koji je njen voljeni tako nehajano ostavljao gde mu je zgodno. I normalno je da joj nalupa šamare jer nije znala gde mu je fransucki ključ, jer to je njena dužnost da skuplja za njim.
    E tako ima ih i sa jedne i sa druge strane, kako se zove ta bolest, to ludilo koje je normalno??

    Baš pre neki dan je kolega mog brata, balavac taze izašao iz škole ( konobar ) prokomentarisao kako nije on žensko da pegla nadstoljnake, a radi u kafani koju je njegov tata otvorio. Jer mu je neko zamerio kako ih je postavio tako pogužvane.
    Možda davim malo ali kako je Franjo često pominjao iluzije u kojima živimo neke od mojih su počele zadnjih meseci da se rasplinjavaju, pa se pitam gde ja to živim i u kakvom svetu, gde moj životni putevi bivaju uslovljeni odlukama adolescenata megalomana u telima srednjovečnik čovečuljaka punih kompleksa koje pokušavaju da leče kroz primenu vlasti koje su se nekako dokopali.
    Jedna moja drugarica radi u nekoj firmi i za ovo podneblje imali su dobre plate od oko 300 eura e sad iz opštine, jer spadamo u nerazvijene opštine u kraju stigao je dopis da se u toj firmi radnicima smanji plata na 200 eura jer kao nerazvijena opština oni tamo dobijaju benificije, valjda u finansijama a plate tih po opštini su u rasponu od 400 do 500 eura.
    Znači mali čovek i kada uspe nekako da se iskobelja iz blata i proturi nos iz kaljuge oni ga cimnu za nogu na dno opet.
    Sve ovo pišem jer ludim…..
    Prolupao sam

    Komentar autora/ice Morglan | Prosinac 8, 2013 | Odgovori

  384. dugo ni mene nema ovdje na blog…….
    Čuvar, često si mi u mislima, kao i svima nama vjerujem…..
    lijepo je vidjeti, da ovdje još netko, ponekad svrati…jer ipak ovdje smo se svi i našli
    i srce razdragano kuca kada se sjetim bloga

    Komentar autora/ice elina | Prosinac 9, 2013 | Odgovori

  385. 09:45

    Najdraži moji,

    moj je dug oproštaj otpočeo onog dana kad je glas izašao iz mene i započeo svoje svjedočenje..
    tihi trag Svjetla na lelujavoj traci Vremena
    Vaše sjećanje koje tek nadolazi, bit će dokaz mene, mog postojanja..
    Ispreplesti ćemo neka buduća s nekim prošlim vremenima, čisto zato –
    jer nam to dobro ide, imamo istančan osjećaj za križanje kontinuuma…
    rođeni nakad davno iz energije, i onda, zvijezdom ljubavi vođeni do kraja..nazad
    na Izvor..naš Dom, onkraj prvih Zviježđa
    Znate, ona prva Svjetlost koju poimate svom svojom punoćom esencije unatoč mraku u kojem uronjeni plivamo, iz dana u dan, iz noći u noć –
    vaša je karta povratka..
    kad osjetite u sebi poslijednji zov
    kad je vrijeme za zadnji sveobuhvatni pogled preko ramena
    i uzdah
    i osmjeh
    i slijeganje ramenima
    a put je već duboko pod nogama
    utrt
    ugažen
    staza puna stopa od onih od prije/od poslije – svejednako
    Da bi se JEDNO vratilo sebi u mraku svih (s)tvari, bitan je proces ugibanja.
    Vratilo se U SEBE – ispravnije je izraz…
    Svaki dan još je uvijek izazov, ali i dokaz da tvar koja me stvorila zidala je i same temelje Svemira.
    Svi smo mi tek djeca stvorena iz Ničega, najfinijom prašinom satkana, razaslana sveudilj Svemira s jedinom misijom – emitirati Ljubav jer bez nje nema ni nas – najjednostavnija Istina, naša je bit, a mi uvijek težimo Sebi.
    Udah.
    Izdah.
    Pa onda ponovno
    udah.

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 10, 2013 | Odgovori

  386. e kada nam ovako pišeš Čuvar moj, srce zna kamo pripada, kao i dušaaaaaaaaa!!!

    Komentar autora/ice elina | Prosinac 13, 2013 | Odgovori

  387. Komentar autora/ice ena | Prosinac 14, 2013 | Odgovori

  388. Volim – bezuslovno
    to je sve što znam
    to je sve što jesam
    to je sve što dišem
    za drugo ne znam
    Ljubav – naivna, neiskvarena
    to je moja bit jer
    volim……..

    Komentar autora/ice Morglan | Prosinac 17, 2013 | Odgovori

  389. 00:33

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 29, 2013 | Odgovori

  390. 00:35

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 29, 2013 | Odgovori

  391. 00:53

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 29, 2013 | Odgovori

  392. 00:54

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 29, 2013 | Odgovori

  393. 01:03

    Komentar autora/ice Čuvar | Prosinac 29, 2013 | Odgovori

  394. svima dobra i sretna nova godina!

    pozdrav!

    Komentar autora/ice franjo | Prosinac 31, 2013 | Odgovori

  395. E Sretna Svima nova 2014 😀

    Komentar autora/ice Morglan | Siječanj 6, 2014 | Odgovori

  396. 08:51

    Sad kad smo istjerali Staru plesom, sad možemo mirno da koračamo u Novoj..sretna i uspješna svima!!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 8, 2014 | Odgovori

  397. Svima sretna! i neka bude sve bolje i bolje i bolje!
    hehehe! polako se navikavam na ovu planetu! 😉
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice d | Siječanj 9, 2014 | Odgovori

  398. Sretna Vam Nova 2014.god.od srca!!!

    Komentar autora/ice Tajna | Siječanj 12, 2014 | Odgovori

  399. 15:52

    ..in need for you all..

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 13, 2014 | Odgovori

    • Ima li netko od posjetitelja ove stranice mišljenje,komentar na ovo;
      Naime,radi se o nekoliko rečenica koje mi je uputio jedan gospodin prije mnogo godina,kod kojeg sam radila praksu.Rekao mi je da nikada nije vidio slučaj poput mene,da ljudi kao ja žive kao iza”staklenog zida” i da nežive život u potpunosti.Da se trebam potruditi sto prije razbiti taj zid te da ću osjetiti veliko olakšanje.Ukoliko ga nerazbijem na vrijeme moji vršnjaci ce nastaviti sa životom a ja ću ostati stajati na istom mjestu.Neki ga razbiju na vrijeme i nastave sa životom ,neki ga razbiju prekasno pa kada vide gdje su oni a gdje su vršnjaci,izvrše suicid dok većina nastavlja živjeti ispod svojih mogućnosti zarobljeni iza tog staklenog zida.
      Često se sjetim tih riječi kada mi uživotu neide i kada doista imam osjećaj da stojim već godinama na istom mjestu.
      Pozdravljam sve koji posjećuju ovu stranicu!

      Komentar autora/ice Lavani | Siječanj 19, 2014 | Odgovori

      • Hej dobrodošla, malo smo omanjili sa posetama stranici ali ima nas koji se povremeno vratimo u kolevku odakle smo potekli he he ( to jest. odavde)
        Ja se ne smatram nekom mudrom osobom, niti dovoljno kompetemtnim da ti dam pravi odgovor na ovo pitanje, ali ću pokušati da samo izrazim svoje mišljenje.
        I ja sam u sličnoj situaciji jer već 12 godina stojim u mestu ili iza tog zida možda, nemam posao ni novce ni vezu ali verovala ili ne sretan sam i nije mi žao kada vidim svoje vršnjake koji guraju kolica sa svojim kmekavcima, uh čekaj sad su već pošli u školu ha ha
        Ali sve je to stvar percepcije. Kada razbiješ taj zid, i vidiš šta je iza njega sve zavisi od tvojih želja šta ti želiš od života.
        Ako želiš da te smatraju uspešnom po stavkama da si se dobro udala i da si izrodila čopor dece da bi bila uvaženi član zajednice a ti sve to nemaš onda da, može biti gadno i dovesti do suicida – ali iskreno ko sa ove stranice to već nije probao PFFrfffffffff 😛
        Ja sam odmalena znao da me porodica ne zanima i dan danas tako osećam. Nisam protiv toga ko to želi ali meni to ne paše, pa čak ni veza iako deluje neuobičajeno u najmanju ruku čudno. Nekad mi zafali možda kada napadne depra da imam nekog ko će me pomaziti utešiti ali u većini vremena kada sam ok ne dopada mi se ideja da me neko dodiruje i pipka. I veruj mi nisam jedini sa takvim stavom, i sam sam bio iznenađen kada sam ovde upoznao neke osobe koje imaju isti taj osećaj – ZNAČI NISAM LUD! –
        Meni je oduvek bilo najvažnije da budem sretan i da svi ok0 mene budu sretni i da radim na tome da svi oko mene budu sretni ako zbog nečeg nisu.
        Ono čemu stremim i što me ispunjava su meditacije i usavršavanje mog bića, spiritualni rast, napredovanje u tom smeru i onaj osećaj mira i lebdenja.
        Priznajem jako sam nisko na toj lestvici sa meditiranjem ali, ne patim za crvenim ferarijem, vilom sa bazenom od 25 000 000 $ i zgodnom plavom ženom koja izgleda ka da je sa naslovnice playboy-ja
        Znači sve je stvar percepcije i tvojih želja

        Neko bi rekao da nemam mnogo toga ili čak i ništa, ali ja imam ono što mi je potrebno da bih bio sretan a to su moji novi prijatelji koje sam upoznao na ovim stranicama i ne bih ih menjao ni zašta na svetu. Da svi živimo u šumi bez ičega ipak bi pre bio sa njima nego u modernoj civilizaciji uz sav luksuz.
        Moja najveća sreća je što sam upoznao njih i što su me prihvatili bez pogovora takvog kakav sam.
        Taj osećaj se ne može opisati koliko ih volim i koliko mi znače, mora se osetiti.
        Nadam se da češ se izboriti sa svojim zidom a, ja ti šaljem jedan medveđi zagrljaj i buket pusica 😉

        Komentar autora/ice Morglan | Siječanj 20, 2014

      • 12:29

        Lavani, vrijeme je da se zapitaš tko je zapravo iza “zida”?!

        Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 22, 2014

  400. da. i sama sam dobila puuuno puta takvo mišljenje. kao da živim ispod staklenog zvona.
    hm…. nešto slično Morglanovom odgovoru slijedi.
    činjenica je da malkice drugačije procesuiramo životne situacije od drugih. Morglan ih voli nazivati normalcima.
    sve ovisi o tebi. osjećaš li se ti sputano? osjećaš li ti da nešto nedostaje u tvom životu.
    ali sjedni i razmisli. onako zapravo.
    želiš li ti ono što i drugi žele?
    nekima od nas jednostavno ne ide “normalan” život. i šta je u tome loše ako se ne uklapaš u općenitu sliku?
    važno je da voliš sebe i prihvatiš sebe kakvom jesi. okolinu je uvijek teško zadovoljiti.
    upravo nemoguće.
    ako želiš ono što se nalazi iza staklenog zida, onda ćeš već naći načina da to dohvatiš. uvijek se nađe. nema univerzalnog odgovora.
    ja uspješno živim ispod staklenog zvona već puuuuuuuuuno godina.
    i bilo je nekad jako teško. a nekad bajkovito.
    i oni najvažniji u mom životu prihvatili su me ovakvom kakva sam, a oni koji mi zapravo ne znače baš tako jako, do njihovog mišljenja mi baš i nije stalo.
    vidi, ne znamo se. ali sigurna sam da si savršena upravo onakva kakva jesi.
    sad još samo ti to trebaš vidjeti i naučiti živjeti sa tim.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Siječanj 20, 2014 | Odgovori

  401. 09:33

    Feliks Salten

    BAMBI
    JEDAN ŽIVOT U ŠUMI

    “Došao je na svijet usred guštare, u jednoj od onih malih prostorijica
    šume koje su naoko na sve strane otvorene, ali ipak odasvud zatvorene.
    U njoj zapravo ima vrlo malo mjesta, tek toliko, koliko je bilo
    dovoljno za njega i njegovu majku. Stajao je sada tu, ljuljao se sumnjivo na
    svojim tankim nogama, gledao glupavo preda se mutnih očiju koje nisu
    ništa vidjele, objesio glavu i silno drhturio. Bio je još sasvim ošamućen.
    – Kakvo lijepo dijete! – kliknula je svraka. Doletjela je, primamljena
    hroptavim stenjanjem koje su bolovi majci izmamili. Svraka je sjedila na
    obližnjoj grani. – Kakvo lijepo dijete! – klicala je. Ne dobi odgovora, ali je
    ipak dalje govorila: – Nije li čudno što može odmah stajati i hodati! Kako je to zanimljivo! To još u svom životu nisam vidjela. Dakako, ja sam još
    mlada, tek je godina otkako sam izišla iz gnijezda, kao što možda znate.
    Kako je to divno. Takvo dijete… ovog je trenutka došlo na svijet i eto, već
    može stajati na nogama. Vidim, uostalom, da je kod vas srna sve vrlo
    otmjeno. Hoće li odmah moći i trčati…?
    – Svakako – odgovori tiho majka. – No vi ćete oprostiti što sada ne
    mogu s vama razgovarati. Imam vrlo mnogo posla… osim toga još sam
    malko slaba.
    – Samo se ne dajte smetati – reče svraka – ni ja nemam mnogo
    vremena. Ali tako se što ne vidi svakoga dana. Molim vas, s kakvim se sve
    neprilikama i teškoćama takve stvari razvijaju kod nas. Naša se djeca ne
    mogu micati kad izañu iz jajeta i leže bespomoćno u gnijezdu; njima je
    potrebna njega, i te kakva njega, kažem vam; to vi, dakako, ne možete ni
    zamisliti. Koliko posla dok ih nahraniš, koliko straha da ih očuvaš!
    Molim ja vas, zamislite samo kako je naporno donositi djeci hranu i u
    isti čas paziti da im se štogod ne dogodi; ta ona sama sebi ne mogu
    pomoći; uvijek netko mora biti uz njih.
    Nije li tako? A koliko tek treba čekati dok se uzmognu micati, koliko
    potraje dok dobiju perje da bi bar donekle izgledala pristojno.
    – Izvinite – odgovori majka – nisam vas slušala.
    Svraka odleti.
    – Glupo stvorenje – pomislila je za se – otmjeno, ali glupo!
    Majka je to jedva primijetila. Nastavila je marljivo umivati
    novoroñenče. Umivala ga je svojim jezikom, a to je bilo sve u jednom: i
    njega tijela, i trljanje da ga zagrije i toplo draganje.
    Mlado je malko glavinjalo. Od glañenja i gurkanja kojim ga je majka
    posvuda lako dirala, lane je klecalo, ali je bilo mirno. Njegova crvena
    suknjica, koja je još ponegdje bila čupava, imala je fine bijele pjegice, a u njegovu mamurnom, djetinjem licu još je ostao izraz, kao od duboka sna..
    Okolo-naokolo raslo je ljeskovo grmlje, drijenak, džbunje crnoga
    gloga i mlada bazga. Visoka javorova stabla, bukve i hrastovi pravili su
    nad guštarom zeleni krov, a iz čvrstog, tamnosmeñeg tla iznikla je bujad,
    orašac i plava kadulja. Sasvim nisko priljubljivalo se uza zemlju lišće
    ljubičica koje su već ocvale, i lišće šumskih jagoda koje su upravo počele
    cvjetati. Kroz gusto lišće prodirale je svjetlo jutarnjeg sunca kao zlatno
    predivo. Čitava je šuma ječala od svakojakih glasova, sva je njima bila
    prožeta kao nekim radosnim uzbuñenjem. Zlatna, je vuga neprestano
    klicala, golubovi su bez počinka gukali, kosovi zviždali, zebe se raspjevale,
    sjenice cvrkutale. Sve to paralo je svadljivo kriještanje kojim su se javljale
    sojke, smijalo se svračje kreveljenje, prodorno ječalo metalno praskavo
    kvocanje fazana. Katkad se kroz sve te glasove probio i odjeknuo poklik
    žunin. Nad vršcima drveća jasno je odzvanjao zviždav kliktaj sokolova i
    trajno se čuo promukli zbor vrana. Mlado srnče nije razumjelo ništa od
    svega toga pjeva i dozivanja, nijedne riječi od svih tih razgovora. Ono još
    svemu tome nije ni obraćalo pažnje. Još nije iskusilo ni jedan jedini od
    svih tih mirisa kojima je disala šuma. Čulo je samo tiho šuštanje duž svoje
    suknjice, dok ga je majka umivala, grijala i ljubila, a mirisalo mu je jedino
    blisko majčino tijelo. Tijesno se priljubilo uz to toplo i prijatno isparivanje,
    ogladnjelo tražilo naokolo i našlo vrelo života.
    Dok je sisalo, majka ga je i dalje ljubila. – Bambi – šaptala je sretna.
    Pri tome je svakoga časa lizala glavu, strigla ušima i njušila vjetar. Zatim
    bi opet ljubila dijete smirena i sretna. – Bambi – ponovi – mali moj Bambi!
    Sada, za ranog ljeta, tiho je pod plavim nebom stajalo drveće, držalo
    raskriljene ruke i primalo sunčanu snagu koja se trunila s visina. Na
    živicama i grmlju guštare rastvarali se cvjetovi: bijele, crvene i žute
    zvjezdice. Na mnogima se već primjećivali plodonosni pupoljci, mnoštvo ih je već sjedilo na finim vršcima granja, nježno, čvrsto i odlučno, nalik na
    male, stisnute pesnice. Sa tla su se dizale šarolike zvijezde mnogog i
    raznovrsnog cvijeća, i zemlja se na sumračnom šumskome tlu krijesila od
    tihe i jarke radosti boja. Svuda je mirisalo na svježe lišće i cvijeće, na
    vlažnu grudu i zeleno šiblje. Kad bi granulo jutro ili kad bi se sunce
    spustilo na zapad, odjekivala je šuma od tisuću glasova; od jutra do večeri
    zujkale su pčele, brujale ose i brundali bumbari kroz mirisni mir.
    Takvi bijahu dani kad Bambi proživljavaše svoje prvo djetinjstvo.
    Prolazio je sa svojom majkom uskom stazom koja je tekla posred
    grmlja. Kako je bilo ugodno ovuda hodati! Gusto je lišće blagim dodirom
    gladilo bokove i meko se svijalo u stranu.
    Činilo se da je put na sve strane po deset puta zatvoren i zagrañen, pa
    ipak se moglo s najvećom lakoćom ići naprijed. Posvuda je bilo takvih
    putova, vodili su uzduž i upoprijeko kroz cijelu šumu. Sve ih je majka
    poznavala, i kad bi Bambi zastao pred kojim šipragom kao pred nekim
    neprobojnim zelenim zidom, uvijek bi majka, bez oklijevanja i bez
    traženja, našla mjesto kuda je bio probijen put.
    Bambi je pitao. Uživao je u tome da majci postavlja pitanja. Njemu je
    bilo najljepše da neprestano zapitkuje, a zatim da sluša što će mu
    odgovoriti. Bambi se nimalo nije čudio što mu stalno i bez muke pada na
    pamet pitanje za pitanjem, to mu se činilo sasvim prirodnim; to ga je samo
    veoma ushićivalo. Činilo mu se čarobnim i to što radoznalo čeka dok ne
    stigne odgovor. Neka on bude kakav mu drago, uvijek je s njim bio
    zadovoljan. Katkad ga, dakako, nije razumio, no i to je bilo lijepo jer bi
    uvijek mogao nastaviti s pitanjima, ako bi htio. Kadikad i nije dalje pitao, a
    to je opet bilo lijepo jer je onda bio zabavljen time da ono što nije razumio
    predstavi sebi na svoj vlastiti način. Gdjekad bi sasvim jasno osjetio da mu
    majka nije dala potpun odgovor, da mu namjerice nije rekla sve što je
    znala. A to je tek bilo osobito lijepo. Jer tada je u njemu zaostala neka
    naročita radoznalost, neka slutnja koja ga je potresla tajanstvenošću i
    srećom, neko očekivanje od kojega mu je u isti čas bilo i tjeskobno i
    radosno pri duši, nešto tako snažno da je šutio.
    Jednom prilikom upita:
    – Kome pripada ovaj put, majko?
    – Nama – odgovori majka.
    Bambi pitaše dalje:
    – Tebi i meni?
    – Da.
    – Nama dvoma?
    – Da.
    – Samo nama?
    – Ne – reče majka – nama srnama…
    – Što su to srne? – upita Bambi u smijehu. Majka se ogleda na nj i
    sama se nasmije glasno:
    – Ti si srna i ja sam srna. To su srne. Razumiješ li?
    Bambi skokne uvis od radosti.
    – Da, razumijem. Ja sam mala srna, ti si velika srna. Zar ne?
    Majka mu potvrdi:
    – No, eto vidiš!
    Bambi se opet uozbilji:
    – Ima li još srna osim tebe i mene?
    – Dakako – reče majka.
    – Mnogo.
    – A gdje su? – poviče Bambi.
    – Ovdje, svugdje.
    – Ali… ja ih ne vidim. – Već ćeš ih vidjeti.
    – Kada? – Bambi zastane od same znatiželje.
    – Uskoro.
    Majka krene mirno dalje. Bambi poñe za njom. Šutio je jer je
    razmišljao što bi to zapravo značilo “uskoro”. Došao je do zaključka da
    “uskoro” sigurno ne znači “odmah”. No nije bio načistu s tim u kojem
    vremenu “uskoro” prestaje biti “uskoro” i postaje “dugo”. Odjednom upita
    – Tko je ugazio ovaj put?
    – Mi – odgovori majka.
    Bambi se začudi.
    – Mi? Ti i ja?
    Majka mu reče:
    – Ne mi… mi srne.
    On opet zapita:
    – Ko je?
    – Svi mi zajedno – otpravi ga majka.
    Pošli su dalje. Bambi od veselja poželi da skoči s puta ustranu, ali
    ostade poslušno kraj majke. Pred njima zašušti nešto sasvim pri zemlji.
    Nešto se približavalo živahnim pokretima, skriveno pod lepezama paprati i
    lišćem loćike. Bijedno je zapištao poput niti tanahni glasić, a onda se opet
    sve stiša. Još je samo na mahove na tome mjestu zadrhtalo vlaće trave i
    lišće. Jedan je tvor ulovio miša. Sad je šmugnuo kraj njih, sakrio se ustranu
    i dao se na gozbu.
    – Što je to bilo? – upita Bambi uzbuñeno.
    – Ništa – umirivaše ga majka.
    – Ali… – Bambi je drhtao – ali… ja sam ipak nešto vidio.
    – No, da – reče majka – nemoj se plašiti. Tvor je ubio miša.
    Ali se Bambi ipak strašno prepao. Nepoznat, velik užas ščepa ga za
    srce. Dugo je potrajalo dok je opet mogao progovoriti, pa upita:
    – Zašto je ubio miša?
    – Jer… – oklijevaše majka – … poñimo brže – reče napokon kao da se
    nečega sjetila i kao da je zaboravila na pitanje. Počela je kaskati. Bambi je
    poskakivao za njom…
    Nastade dulja stanka; opet su mirno koračali dalje. Na kraju upita
    Bambi potišteno:
    – Hoćemo li i mi jednog dana ubiti miša?
    – Ne – odvrati majka.
    – Nikada? – pitaše Bambi.
    – Nikada.
    – Zašto ne? – nastavi Bambi olakšana srca.
    – Jer mi ne ubijamo nikoga – reče majka jednostavno. Bambi bude
    opet veseo.
    S mladog jasena, koji stajaše uz njihov put, začuje se glasno kreštanje.
    Majka poñe dalje ne obazrevši se na to. No Bambi radoznalo stane. Dvije
    su se sojke svañale tamo gore u granju oko nečijeg gnijezda što su ga bile
    opljačkale.
    – Gledajte da se izgubite, ništarijo! – vikala je jedna.
    – Samo se nemojte uzrujavati, budalo – odgovori druga – ja vas se
    ništa ne bojim.
    Prva je bjesnjela:
    – Potražite sebi gnijezda sami, kradljivice. Ja ću vam razbiti glavu! –
    Bila je izvan sebe od uzbuñenja. – Takva prostota! – grdila je – takva
    prostota!
    Druga je opazila Bambija, sletjela nekoliko grana niže i izderala
    – Što buljiš ovdje, derište! Gubi se! “..

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  402. ..”Zastrašen odskakuće Bambi dalje, stigne svoju majku i opet poñe za
    njom, poslušan i sav zaplašen. Mislio je da majka nije primijetila njegovo
    zaostajanje.
    Nakon nekog vremena upita:
    – Majko… što je to prostota? Majka mu reče:
    – Ne znam.
    Bambi je razmišljao. Onda započne opet:
    – Majko, zašto su se one dvije tako ljutile jedna na drugu?
    Majka odgovori:
    – Svañale su se zbog hrane.
    Bambi upita:
    – Hoćemo li se mi jednom svañati zbog hrane?
    – Nećemo – reče majka.
    – Zašto ne?
    Majka odgovori:
    – Ima je za sve nas dosta.
    Bambi htjede još nešto znati:
    – Majko…?
    – Što želiš?
    – Hoćemo li se mi ljutiti jedno na drugo?
    – Nećemo, lane moje – reče majka – u nas toga nema.
    Poñoše opet dalje. Odjednom postade pred njima sasvim svijetlo,
    blistavo svijetlo. Prestade zelena zamršenost šikare i grmlja; stigoše na kraj
    puta. Samo još nekoliko koraka, pa će izići napolje u svijetlu slobodu koja
    se pred njima bila otvorila. Bambi htjede odskakutati naprijed, ali je majka
    stala.
    – Što je to? – klikne pun nestrpljenja i već potpuno očaran.
    – Livada – odgovori majka. – Što je to livada? – navaljivaše Bambi. Majka mu presiječe riječ.
    – Sam ćeš vidjeti. – Uozbiljila se i pažljivo razgledala. Stajala je
    nepomično, visoko podigla glavu, napeto prisluškivala, dubokim udisajima
    ispitivala vjetar i izgledala vrlo, vrlo strogo.
    – Dobro je – reče konačno – možemo napolje. Bambi se zaleti, ali mu
    majka prepriječi put.
    – Ti ćeš čekati dok te ne zovnem. – U času stade Bambi mirno i
    poslušno. – Tako je dobro – pohvali ga majka. – A sada upamti dobro što
    ću ti reći. – Bambi je čuo kako uzbuñeno govori majka i obuze ga velika
    napetost. – Nije tako jednostavno izići na livadu – nastavi majka – to je
    teška i opasna stvar. Ne pitaj zašto. To ćeš saznati kasnije. Za sada se točno
    drži onoga što ću ti reći. Hoćeš li?
    – Hoću – obeća Bambi.
    – E, dobro. Ja ću, dakle, prva izići. Ostani tu i čekaj. I gledaj uvijek u
    mene. Drži me stalno na oku. Kad vidiš da ja trčim natrag, ovamo unutra,
    okrenut ćeš se i trčati koliko najbrže možeš. Ja ću te već stići. – Ona ušuti,
    Činilo se da razmišlja, a onda nastavi uvjerljivo: – U svakom slučaju trči,
    trči što možeš. Trči… i onda ako se štogod dogodi… pa i ako vidiš da sam
    ja… pala na zemlju… i ne brini se za mene, razumiješ li?… Ma što vidio ili
    čuo… samo dalje, onoga časa, što brže, to bolje…! Obećavaš li?
    – Da – reče Bambi tiho.
    – No, kad te ja zovnem – govorila je majka dalje – možeš doći. Vani
    na livadi smiješ se igrati. Tamo je lijepo, znam da će ti se svidjeti. Samo… i
    to mi moraš obećati… na prvi moj poziv moraš već biti kraj mene.
    Bezuvjetno! Čuješ li?
    – Da – odgovori Bambi još tiše. Majka je govorila tako ozbiljno. Ona
    produži:
    – Tamo napolju… kad te zovnem… nema više zvjerkanja i
    zapitkivanja, već da si kao vjetar za mnom! Upamti! Bez predomišljanja i
    bez otezanja… smjesta, čim počnem trčati, znači u trk, i da ne staneš dok
    opet ne budemo ovdje u grmlju. Nećeš li to zaboraviti ?
    – Neću – reče Bambi potišten.
    – Sad, dakle, idem – završi majka, čini se, malko mirnije. Ona iziñe.
    Bambi, koji je nije skidao s oka, vidje kako je laganim, ukočenim korakom
    pošla naprijed. Stajao je na mjestu pun očekivanja, pun straha i
    radoznalosti. Vidio je kako majka osluškuje na sve strane, kako se trgnula,
    i sam se trgnuo, spreman da skoči natrag u guštaru. Onda se majka opet
    umirila, i kad proñe jedan časak, postade vesela. Prignula je vrat, ispružila
    ga, pogledala zadovoljno prema njemu i zovnula:
    – Doñi!
    Bambi skoči napolje. Spopade ga silno veselje, tako čarobno snažno
    da je u času zaboravio svoju tjeskobu. Dok je bio u guštiku, vidio je nad
    sobom samo krošnje drveća, a iznad njih, tek pokatkad i kao kroz male
    prozorčiće, razasute plavetne plohe. Vidio je svu modrinu neba, visoku i
    prostranu, i to ga usreći, a da nije znao zašto. U šumi je upoznao samo
    široke sunčane trake ili nježno treperenje svjetla koje je u zlatnome sjaju
    titralo kroz granje. Sad je odjednom stajao u vrućoj silini sunca koja
    zasljepljuje, čija ga je vlast neodoljivo zahvatila; stajao je usred žarke
    pripeke koja mu je sklapala oči i otvarala srce. Bambi je bio zanesen i
    potpuno smeten, naprosto lud od veselja. Bespomoćno je skočio uvis,
    četiri, pet puta na mjestu gdje se nalazio. Nije mogao drukčije, morao je
    tako… Nešto ga je gonilo da skače. Njegovi se mladi udovi napeše snažno,
    dah mu bijaše tako dubok i lagan, udišući pio je, pio sa svim mirisima
    livade toliko obijesne radosti da je upravo morao skakati. Bambi je bio
    lane. Da je bio dijete, kliktao bi od radosti. No on je bio malo srnče, a srne
    ne mogu kliktati, bar ne onako kako to čine djeca ljudi. Kliktao je, dakle, na svoj način, nogama, čitavim tijelom koje se odapinjalo uvis. Majka je
    stala kraj njega i radovala se. Vidjela je da je Bambi pomahnitao od
    veselja. Vidjela je da se baca uvis i da opet bespomoćno na istome mjestu
    pada na zemlju, da zapanjen i omamljen bulji preda se i da se u slijedećem
    času ponovo baca uvis, uvijek iznova. Shvatila je da je Bambi poznavao
    samo uske srneće putove šume, da je kroz ovih nekoliko dana svoga života
    bio navikao samo na tjesnoću guštare i da se nije mogao maći s mjesta, jer
    nije iskusio što znači slobodno potrčati livadom. Ona se prigne nad
    ispružene prednje noge, nasmija se Bambiju, skoči u kovitlac i nestade
    jureći krugom da je visoko vlaće trave samo šuštalo. Odjednom se Bambi
    prepade i stade. Nije li čuo znak da se mora vratiti u šikaru? “Ne brini se za
    mene”, sjetio se majčinih riječi, “ma šta vidio i čuo; samo dalje, što brže
    možeš!” Zato se htjeo okrenuti i pobjeći kako mu je bilo zapovijeñeno. Tad
    odjednom dojuri majka u trku; stigla je s divnim šumom; ustremila se dva
    koraka pred njim, prignula se kao i prvi put, nasmijala mu se i viknula: –
    Ta lovi me! I gle, već je opet nestala. Bambi se zapanji. Što to znači? Što
    se to odjednom dogodilo s majkom? No eto je opet, takvom ludom
    brzinom da mu se zamaglilo pred očima, gurne ga njuškom u bok i reče
    brzo: – Ta lovi me! – i opet odjuri. Bambi poleti za njom. Tek nekoliko
    koraka. No odjednom se njegovi koraci pretvore u lake skokove. Kao da ga
    nešto ponese. Mislio je da leti; ponijelo ga samo od sebe. Pod njegovim
    koracima bio je prostor, prostor pod njegovim skokovima, prostor, prostor.
    Bambi je bio sav izbezumljen. Trava mu je divno šuštala u ušima. Bila je
    prijatno meka, svilasto nježna dok je kraj njega promicala. Jurio je u luku,
    iznenada mijenjao pravac i poput strijele šiknuo novim krugom. Majka je
    već neko vrijeme stajala mirno, pribrala dah i samo se neprestano okretala
    na onu stranu kuda je Bambi projurio. Bambi je mahnitao od veselja.
    Odjednom nije mogao dalje. Stao je, prišao majci kićeno dižući noge i
    gledao je ushićeno. Zatim su šetali jedno kraj drugoga, ispunjeni velikom
    radošću. Otkako se nalazio ovdje napolju, gledao je nebo, sunce i zeleni
    prostor svojim tijelom, gledao plavetnilo neba zabliještenim, pijanim
    pogledom, osjećao sunce prijatno ugrijanim leñima i zrak dubokim
    disajima. Tek je sada krasote livade uživao očima koje su na svakom
    koraku bile očarane novim čudesima. Tu se nijedan komadić gole zemlje
    nije mogao vidjeti kao u šumi. Vlat se gurala do vlati na svakoj točki
    prostora, pripijala se i bujala u bogatoj raskoši, pod svakim se korakom
    savijala ustranu i opet se pomirena dizala uvis. Daleka je zelena ravan bila
    posuta zvijezdama bijelih krasuljaka, ljubičastim i crveno nahukanim
    krupnim glavicama rascvale djeteline i raskošno sjajnim, zlatnim
    zvijezdama koje je maslačak pružao uvis. .”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  403. ..”– Gle, majko – poviče Bambi – kako ondje leti cvijet.
    – To nije cvijet – reče majka – to je leptir.
    Bambi je udivljeno gledao za leptirom koji se beskrajno nježno
    odvojio od jedne stabljike i odlebdio u kolebljivom letu. Sad Bambi vidje
    da je mnoštvo takvih leptira prelijetalo zrakom nad livadom, naoko brzo,
    pa ipak lagano, gore-dolje, u igri koja ga oduševi. Izgledalo je zaista da je
    to putujuće cvijeće koje ne može da ostane mirno na svojoj stabljici i diže
    se da se malo poigra, ili kao cvijeće koje je sišlo na zemlju sa sunčanim
    zracima i koje još nije imalo mjesta, pa ga izbirljivo traži, spušta se,
    nestaje, kao da se negdje smjestilo, ali se odmah opet podiglo, katkada
    samo nešto malo, sad opet više, da dalje traži, uvijek dalje jer su, eto,
    najbolja mjesta već zauzeta,
    Bambi je gledao za svakim leptirom. On bi ih tako rado promotrio
    izbliza, tako bi rado bar jednog jedinog točnije razgledao, ali mu se ne
    pruži prilika. Neprestano su se komešali. Od toga bude sasvim ošamućen.
    Kad je zatim opet pogledao na zemlju, zadivio ga je tisućustruki hitri
    život koji je prštao pod njegovim koracima. Sve se raštrkalo i trčalo na sve
    strane, izbijalo na vidjelo kao zbrka i vreva i opet u slijedećem času tonulo
    u zelenu podlogu iz koje se diglo.
    – Što je to, majko?
    – To su sitne životinjice – odgovori majka.
    – Gle – kliknu Bambi – ovdje skače komadić trave. Oh… kako visoko
    skače!
    – Nije to trava – rastumači majka – to je dobri mali skakavčić.
    – Zašto on tako visoko skače? – zapita Bambi.
    – Jer mi ovuda hodamo – odgovori majka – on se nas boji.
    – Oh! – obrati se Bambi skakavčiću, koji je sjedio nasred bijela
    tanjura jedne tratinčice. – Oh – reče Bambi učtivo – ne trebate se bojati, mi
    vam uistinu nećemo učiniti ništa.
    – Ja te se ne bojim – odgovori skakavčić šuštavim glasom.
    – Ja sam se samo u prvi čas prepao jer sam baš razgovarao sa svojom
    ženom.
    – Molim, oprostite – reče Bambi skromno. – Mi smo vas uznemirili.
    – Ništa zato – zašušti skakavčić. – Kad ste to vi, ne čini ništa. Ali
    nikad se ne zna tko je taj koji dolazi, pa treba biti na oprezu.
    – Ja sam, naime, danas prvi put u svom životu na livadi – ispripovjedi
    Bambi. – Majka mi je…
    Skakavčić je stajao na travici spuštene glave, pravio ozbiljno lice i
    mrmljao:
    – To me ne zanima. Ja nemam vremena da s vama brbljam, moram
    potražiti svoju ženu. – Hop! – i više ga nije bilo.
    – Hop! – reče Bambi, zapanjen i zadivljen visokim skokom kojim je
    skakavac nestao.
    Bambi otrči k majci: – Majko… ja sam razgovarao s njim!
    – S kim? – zapita majka.
    – No, sa skakavčićem – pripovijedaše Bambi – s njim sam
    razgovarao. Bio je tako ljubazan sa mnom. On mi se jako sviña. On je tako
    divne zelene boje, a na kraju je tako proziran kao što ne može biti nikakav
    list, pa ni ovaj najtanji.
    – To su krila.
    – Tako? – reče Bambi. – A ima tako ozbiljno lice, vrlo zamišljeno. Pa
    ipak je bio sa mnom ljubazan. A kako samo zna skakati. To mora biti silno
    teško. Hop! vikne on i skoči tako visoko da ga više ne možeš vidjeti.
    Poñe dalje. Razgovor sa skakavčićem uzbudio je Bambija i malo ga
    zamorio; nije ni čudo, jer to je bilo prvi put da je s nekim stranim
    razgovarao. Osjećao je glad i pritisnuo se uz majku da se okrijepi.
    Kad se opet umirio i neko vrijeme sanjao u lakoj i slatkoj omaglici,
    koja ga je uvijek snalazila kad se kod majke nasitio, opazi u zbrci travnih
    vlati jedan svijetli cvijet koji se micao. Bambi pogleda oštrije. Ne, to nije
    bio cvijet, bio je leptir. Bambi se došulja bliže.
    Leptir se lagašno prihvatio jedne travke i polagano mahao krilima.
    – Molim, ostanite sjediti! – vikne mu Bambi.
    – A zašto da ostanem sjediti? Ta ja sam leptir – odgovori leptir
    začuñeno.
    – Ah, ostanite ovako bar jedan časak – molio je Bambi – već odavna
    želim da vas vidim izbliza. Budite tako dobri.
    – Neka bude – reče leptir – no neću dugo. Bambi stane pred njega.
    – Kako ste lijepi – vikne očaran – kako divni! Kao neki cvijet!
    – Što? – Leptir mahne krilima. – Kao neki cvijet? No, u mome krugu
    općenito vlada mišljenje da smo mi ljepši od cvijeća.
    Bambi se zbuni.
    – Dakako – promuca – mnogo ljepši… oprostite… htio sam samo
    reći…
    – Meni je prilično svejedno što ste htjeli reći – odgovori leptir.
    Sklopio je krila, savinuo svoje vitko tijelo i tašto zatitrao svojim nježnim
    ticalima.
    Bambi ga promatraše sav očaran.
    – Kako ste nagizdani – reče on – kako nagizdani i krasni! A kakva su
    krasota vaša bijela krila!
    Leptir širom razastre krila, zatim ih uspravi i tijesno priljubi jedno uz
    drugo kao razapeta jedra.
    – O – vikne Bambi – sada razumijem zašto ste ljepši od cvijeća. Vi,
    osim toga, možete letjeti, a cvijeće to ne može jer je čvrsto priraslo, u tome
    je stvar.
    Leptir se digne.
    – Dosta – reče – da, ja mogu letjeti! – Dignuo se u času, tako lako da
    se to nije moglo ni primijetiti ni pojmiti. Njegova su se bijela krila kretala
    blago, puna ljupkosti, i već, eno, lebdi u sunčanom zraku. – Samo sam
    vama za ljubav tako dugo sjedio – reče on šarajući pred Bambijem gore-dolje ali sad letim dalje.

    To bijaše livada.”…

    … jako me podsjetilo na nas..

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  404. 21:40

    ..jako se družim s nećacima u zadnje vrijeme,a oni jako vole čitati, pa otud ja i “knjige za djecu”..

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  405. 21:28

    Saint-Exupery:

    MALI PRINC

    ..”Petog dana, opet zahvaljujuci ovci, tajna zivota malog princa bila mi je rasvetljana. Zapitao me je iznenada, bez uvoda, kao o necem o cemu je dugo cutke razmisljao:
    -Ako ovca jede siblje, znaci li da jede isto tako i cvece?
    -Ovca jede sve na sta naide.
    -Cak i cvece sa trnjem?
    -Da, cak i cvece sa trnjem.
    -Cemu onda sluzi trnje?
    Nisam znao. Bio sam tada vrlo zauzet pokusavajuci da odvrnem neki jako zavrnut klin na mom motoru. Bio sam veoma zabrinut jer mi je kvar poceo da izgleda sasvim ozbiljan, pijaca voda koja je nestajala ulivala mi je strah od najgoreg.
    -Cemu sluzi trnje?
    Mali princ nije nikad odustajao od pitanja koje bi jednom postavio. Klin me je ljutio, te sam mu odgovorio prvo sto mi je palo na pamet:
    -Trnje ne sluzi nicem, to je cista pakost od strane cveca!
    -Ah!
    Ali posle kratkog cutanja dobaci mi gotovo ozlojedjeno:
    -Ne verujem ti! Cvece je slabo. Ono je bezazleno. Ono se obezbedjuje kako zna. Veruje da je strasno sa svojim trnjem…
    Nisam nista odgovorio. Tog trenutka mislio sam: “Ako se ovaj klin bude i dalje opirao izbicu ga jednim udarcem cekica.” Mali princ me ponovo prekide u razmisljanju:
    -A da li ti mislis da cvece…
    -Ne! Ne! Nista ja ne mislim! odgovorio sam prvo sto mi je palo na pamet. Ja sam zauzet ozbiljnim stvarima!
    Pogleda me prenerazeno.
    -Ozbiljnim stvarima!
    Video me je, sa cekicem u ruci i prstima crnim od kolomaza, nagnutog nad predet koji mu je izgledao vrlo ruzan.
    -Govoris kao odrasle osobe!
    Malo sam se zastideo. Ali, on nemilosrdo nastavi:
    -Ti sve brkas… sve si smesao!
    Bio je zaista veoma ljut. Zatresao je glavom a njegova zlatna kosa leprsala je na vetru:
    -Poznajem planetu na kojoj zivi neki crveni debeljko. Nikad nije pomirisao cvet. Nikad nije pogledao zvezdu. Nikad nije nikoga voleo. Nikad nista drugo nije radio, samo je racunao… I po ceo dan ponavlja kao i ti: “Ja sam ozbiljan covek! Ja sam ozbiljan covek!” i pri tom se sav nadima od ponosa. Ali to nije covek, to je pecurka.
    -Sta?
    -Pecurka!
    Mali princ je sada bio bled od besa.
    -Milionima godina cvece stvara trnje. Milionima godina ovce ipak jedu cvece. Zar nije ozbiljno ako pokusamo da shvatimo zasto se cvece toliko trudi da stvori trnje koje nicemu ne sluzi. Zar nije vazan rat izmedu ovaca i cveca? Zar to nije ozbiljnije i vaznije od racuna nekog crvenog debeljka? I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvet, koga nema nigde sem na mojoj planeti, i koji jedna mala ovca moze da unisti u jednom trenu, prosto tako, jednog jutra, cak i ne shvatajuci sta cini, zar to nije vazno!
    On pocrvene, zatim nastavi:
    -Ako neko voli jedan cvet koji postoji samo na jednoj medu milionima zvezda, to je dovoljno da bude srecan kada ih posmatra. On kaze sebi: “Moj cvet je negde tamo…” Ali ako ovca pojede cvet, to je za njega kao da su se odjednom sve zvezde ugasile. I zar to nije vazno!
    Nije mogao vise nista da kaze. Iznenada je zajecao. Noc se spustila. Bacio sam alat. Nije mi vise bilo stalo do mog cekica, do klina, do zedji i smrti. Na jednoj zvezdi, na jednoj planeti, na mojoj, na Zemlji, postojao je jedan mali princ koga je trebalo utesiti. Uzeo sam ga u narucje. Ljuskao sam ga. Govorio sam mu: “Cvet koji volis nije u opasnosti… Nacrtacu tvojoj ovci brnjicu… Nacrtacu tvome cvetu oklop… Ja…” Nisam vise znao sta da kazem. Osecao sam se veoma nesrpetan. Nisam znao kako da mu pridem, kako da mu se priblizim. Tajanstvena je zemlja suza.
    Ubrzo sam bolje upoznao taj cvet. Na planeti malog princa bilo je uvek jednostavnog cveca, ukrasenog samo jednim redom krunicnih listica, koje nije zauzimalo mnogo mesta, i nije nikome smetalo. Ono bi se pojavilo jednog jutra u travi, zatim bi uvenulo uvece. Ali ovaj cvet iznikao je jednoga dana iz neke semenke, donete neznano otkuda, i mali princ je vrlo brizljivo nadgledao izdanak koji nije licio na druge. To je mogla biti neka nova vrsta baobaba. Ali ubrzo prestade da raste i poce da pupi. Mali princ, koji je prisustvovao razvoju tog ogromnog pupoljka, osecao je da ce iz njega iznici cudesno prividenje, ali cvet nikako da dovrsi ulepsavanje u zaklonu svoje zelene sobe. Brizljivo je birao boje. Oblacio se polako, dodavao je jedan po jedan listic. Nije hteo da izide sav zguzvan kao bulka. Hteo je da se pojavi u punom sjaju svoje lepote. Eh! naravno. Bio je to vrlo razmetljiv cvet. Njegovo tajanstveno udesavanje trajalo je, dakle, danima i danima. A onda, jednog jutra, upravo u trenutku kada se sunce radalo, on se pokazao.
    I ruza, koja je tacno sve pripremila, rece zevajuci:
    -Ah! Tek sto sam se probudila… Molim vas oprostite… Jos se nisam ocesljala…
    Tada se mali princ nije mogao uzdrzati od divljenja:
    -Kako ste lepi!
    -Zar ne, odgovori slatko ruza. I rodila sam se u isto vreme kad i sunce…
    Mali princ shvati odmah da nije narocito skromna, ali bila je tako dirljiva!
    -Cini mi se da je vreme dorucku, dodala je uskoro, budite dobri i mislite na mene…
    I mali princ, sav zbunjen, potrazio je vedro sa vodom, i zalio ruzu.
    Tako ga je vrlo brzo pocela da muci svojom malo podozrivom tastinom. Jednog dana, na primer, govoreci o svoja cetiri trna, rekla je malom princu:
    -Mogu doci tigrovi sa svojim kandzama!
    -Na mojoj planeti nema tigrova, odvratio je mali princ, a zatim, tigrovi ne jedu travu.
    -Ja nisam trava, odgovori slatko ruza.
    -Oprostite mi…
    -Ja se uopste ne bojim tigrova, ali uzasavam se promaje. Zar nemate neki zaklon?
    -Uzasavati se promaje… to nije velika sreca za jednu biljku, primetio je mali princ. Ova ruza mnogo zanoveta…
    -Uvece ce te me stavljati pod stakleno zvono. Kod vas je vrlo hladno. Niste na dobrom mestu. Tamo, odakle ja dolazim…
    Ali je ucutala. Dosla je u vidu semenke. Nije mogla nista da zna o drugim svetovima. Ponizena sto je dopustila da je iznenade kako priprema tako naivnu laz, nakasljala se dva-tri puta da bi dokazala malom princu da nije u pravu:
    -A zaklon?
    -Upravo sam hteo da odem da ga potrazim, ali ste mi vi nesto govorili!
    Ona tada poce jace da kaslje da bi kod princa izazvala grizu savesti.
    Tako je mali princ, i pored sve njene dobronamerne ljubavi, brzo posumnjao u nju. Ozbiljno je shvatio beznacajne reci i postao vrlo nesrecan.
    “Nije trebalo da je slusam, poverio mi je jednog dana, ne treba nikad slusati ruze. Treba ih gledati i mirisati ih. Moja je obavila mirisom planetu, ali ja nisam znao u tome da uzivam. Ta prica o kandzama, koja me je toliko razdrazila, trebalo je da me gane…”
    Jos mi je poverio:
    “Nisam tada uopste nista shvatio! Trebalo je da je cenim po delima, a ne po recima. Omamljivala me mirisom i nadahnjivala me. Nisam smeo da pobegnem! Trebalo je da pogodim njena osecanja koja su se krila iza sitnih lukavosti. Ruze su tako pune protivurecnosti! Ali, bio sam isuvise mlad da bih umeo da je volim.”
    Cini mi se, da je za svoje bekstvo iskoristio seobu divljih ptica. Ujutru pred polazak, lepo je uredio svoju planetu. Brizljivo je ocistio zive vulkane. Imao je dva ziva vulkana. To je bilo sasvim zgodno za podgrevanje jutarnjeg dorucka. Imao je i jedan ugasen vulkan. Ali, kako je govorio: “Nikad se ne zna!” Ocistio je, dakle, i taj ugaseni vulkan. Kad su dobro ocisceni, vulkani rade tiho i neprekidno, bez erupcija. Vulkanske erupcije su kao vatra u kaminu. Naravno, na nasoj Zemlji mi smo suvise mali da bi smo ocistili nase vulkane. Zbog toga nam stvaraju toliko neprijatnosti.
    Mali princ je, pomalo setan, pocupao i poslednje izdanke baobaba. Verovao je da se nece vise nikad vratiti. Ali svi ti svakodnevni poslovi izgledali su mu toga jutra neobicno prijatni. A kad je poslednji put zalio ruzu, i spremao se da je stavi pod stakleno zvono, osetio je zelju da zaplace.
    -Zbogom, rece on ruzi.
    Ali ona mu ne odgovori.
    -Zbogom, ponovi on.
    Ruza se zakaslja. Ali ne stoga sto je nazebla.
    -Bila sam glupa, rece ona najzad. Molim te oprosti. Pokusaj da budes srecan.
    Bio je iznenaden sto mu ne prebacuje. Stajao je, sav pometen, sa staklenim zvonom u ruci. Nije shvatao tu blagu neznost.
    -Naravno, ja te volim, rece mu ruza. Moja je greska sto o tome nisi nista znao. To nema nikakvog znacaja. Ali i ti si bio glup kao i ja. Pokusaj da budes srecan… Ostavi to stakleno zvono. Ne zelim ga vise.
    -Ali vetar…
    -Nisam bas toliko nazebla… Svezi nocni vazduh ce mi prijati. Ja sam cvet.
    -Ali zivotinje…
    -Treba da podnesem dve ili tri gusenica, ako hocu da upoznam leptirove. Izgleda da je to tako lepo. Inace, ko ce me posetiti? Ti ces biti daleko. Sto se tice velikih zivotinja, ne bojim se. Imam kandze.
    I ona bezazleno pokaza svoja cetiri trna. Zatim dodade:
    Ne odugovlaci toliko, to je nesnosno. Resio si da odes. Idi.
    Jer nije htela da je mali princ vidi kako place. Bila je to veoma gorda ruza…”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  406. ..”Na prvom je stanovao neki kralj. On je zasedao, odeven u purpur i hermelin, na jednom vrlo jednostavnom pa ipak velicanstvenom prestolu.
    -Ah! Evo jednog podanika, uzviknu kralj kad je primetio malog princa.
    A mali princ se zapita:
    “Kako me je mogao poznati kad me jos nikad nije video?”
    ////////////
    ////////////
    ////////////
    Nije znao da je za kraljeve svet vrlo uproscen. Svi ljudi za njih su podanici. -Ako Vase Velicanstvo zeli da ga poslusam bez pogovora, neka mi izda razumnu naredbu. Neka mi na primer naredi da otputujem za pun minut. Cini mi se da su uslovi povoljni…
    Posto kralj nista ne odgovori, mali princ oklevase nekoliko trenutaka, a zatim uzdahnu i krenu.
    -Imenujem te svojim ambasadorom, pozuri se da mu dovikne kralj.
    Izgledao je vrlo strog.
    “Odrasli su zbilja vrlo cudni”, rece mali princ u sebi dok je putovao…”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  407. ..”Na drugoj planeti ziveo je neki uobrazenko.
    -Ah! Ah! Evo jednog obozavaoca, koji mi dolazi u posetu, uzviknu izdaleka uobrazenko, cim je spazio malog princa.
    Jer za uobrazene ljude svi drugi ljudi su obozavaoci.
    ////////////
    ////////////
    ////////////
    Uobrazeni ljudi cuju samo pohvale.
    -Da li mi se zaista mnogo divis? upita on malog princa.
    -Sta znaci diviti se?
    -Divi ti se znaci priznavati da sam ja najlepsi, najbolje odeven, najbogatiji i najpametniji covek na ovoj planeti.
    -Ali ti si sam na svojoj planeti!
    -Ucini mi to zadovoljstvo! Divi mi se ipak!
    -Divim ti se, rece mali princ, slezuci malo ramenima, ali zasto ti je to tako vazno?
    I mali princ ode dalje.
    “Odrasli su cudni, nema sta”, rece on prosto samom sebi dok je putovao..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  408. ..”Na sledecoj planeti ziveo je pijanica. Ova poseta je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastuzila.

    -Sta ti tu radis? rece on pijanici, koga zatece cutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih flasa ispred sebe.
    -Pijem, odgovori pijanica turobno.
    -Zasto pijes? upita ga mali princ.
    -Da zaboravim, odgovori pijanica.
    -Sta da zaboravis? raspitivao se mali princ koji ga je vec zalio.
    -Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajuci glavu.
    -Cega da se stidis? raspitivao se mali princ koji je zeleo da mu pomogne.
    -Da se stidim sto pijem! zavrsi pijanica i utonu konacno u cutanje.
    I mali princ ode zbunjen.
    “Odrasli su zaista vrlo, vrlo cudni”, govorio je on u sebi dok je putovao..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

    • ha ha sećam se ove zavrzlame 😉

      Komentar autora/ice Morglan | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  409. ..”Na cetvrtoj planeti ziveo je poslovan covek. Taj je bio toliko zauzet da cak ni glavu nije podigao kada je mali princ stigao.
    /////////////
    ////////////
    ////////////
    Ali ja sam ozbiljan covek! Ja nemam vremena za sanjarenje.
    ////////////
    ////////////
    ////////////
    -Tri i dva su pet. Pet i sedam su dvanaest. Dvanaest i tri petnaest. Dobar dan. Petnaest i sedam su dvadeset dva. Dvadeset i dva i sest dvadeset osam. Nemam vremena da je ponovo zapalim. Dvadeset i sest i pet su trideset i jedan. Uf! To dakle cini pet stotina jedan milion sest stotina dvadeset i dve hiljade sedam stotina trideset i jedan.
    -Pet stotina miliona cega?
    Zlatnih stvarcica nad kojima sanjare dangube.
    Zvezda?
    -Da, tako je. Zvezda.
    -I, sta ti radis sa pet stotina miliona zvezda?
    -Pet stotina jedan milion sest stotina dvadeset dve hiljade sedam stotina trideset i jedan. Ja sam ozbiljan covek, i tacan.
    -I sta radis s tim zvezdama?
    -Sta radim sa njima?
    -Da.
    -Nista. One su moje.
    -Zvezde su tvoje?
    -Da.
    -Ali ja sam vec video jednog kralja koji…
    -Kraljevi nemaju svojine. Oni “vladaju” nad necim. A to je velika razlika.
    -Cemu ti to sluzi sto su zvezde tvoje?
    -To me cini bogatim.
    -A cemu ti sluzi sto si bogat?
    -Da kupim druge zvezde, ako ih neko pronadje.
    “Ovaj ovde, rece u sebi mali princ, rasuduje pomalo kao pijanica.”
    Medutim, on mu postavi jos neka pitanja:
    -Kako zvezde mogu biti necije?
    -Pa cije su one? odgovori mrzovoljno poslovni covek.
    -Ne znam. Nicije.
    -Onda su moje, posto sam ja prvi na njih pomislio.
    -Zar je to dovoljno?
    -Naravno. Kad nadjes dijamant koji nije niciji, on je tvoj. Kad pronades ostrvo koje nije nicije, ono je tvoje. Kad ti nesto prvom padne na pamet, ti svoju misao patentiras: ona je tvoja. A ja, ja sam prisvojio zvezde zato sto nikome pre mene nije palo na pamet da ih prisvoji.
    -To je istina, rece mali princ. I sta radis s njima?
    -Upravljam. Brojim ih i prebrojavam, rece poslovni covek. To je tesko. Ali ja sam ozbiljan covek!
    Mali princ jos nije bio zadovoljan.
    -Ali ako ja imam sal, mogu ga staviti oko vrata i odneti ga. Ako imam cvet, mogu ga uzbrati i odneti. A ti ne mozes da uzaberes zvezde.
    -Ne, ali mogu da ih stavim u banku.
    -Sta to znaci?
    -Znaci da napisem na parcetu hartije broj mojih zvezda. Zatim tu hartiju zakljucam u fioku.
    -I to je sve?
    -To je dovoljno!
    -To je zanimljivo, pomisli mali princ. To je cak pesnicki. Ali to nije sasvim ozbiljno.
    Mali princ je o ozbiljnim stvarim mislio sasvim drukcije nego odrasle osobe.
    -Ja, rece on jos, imam ruzu koji svakog dana zalivam. Imam i tri vulkana koje cistim jedanput nedeljno. Jer cistim i onaj ugaseni. Nikad se ne zna. I za moje vulkane i za moju ruzu je korisno sto ih ja posedujem. Ali ti nisi koristan zvezdama…
    Poslovni covek otvori usta, ali nije imao sta da odgovori, i mali princ ode.
    “Odrasli su zbilja sasvim neobicni”, rece jednostavno mali princ u sebi dok je putovao..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  410. ..”Peta planeta bila je vrlo cudna. Najmanja od svih. Na njoj je bilo upravo toliko mesta da se smeste jedan fenjer i covek koji ga pali. Mali princ nije nikako mogao sebi da objasni cemu sluze fenjer i fenjerdzija, negde na nebu, na nekoj planeti bez kuca i stanovnika. Ali rece on u sebi:
    “Mozda je taj covek zbilja bezuman. Ipak, on je manje bezuman od kralja, od uobrazenka, od poslovnog coveka i od pijanice. Njegov posao ima bar nekog smisla. Kad upali svoj fenjer, to je kao da se rodila jedna nova zvezda ili jedan cvet. Kad ugasi fenjer, on uspavljuje cvet ili zvezdu. To je vrlo lepo zanimanje. To je zaista korisno jer je lepo.”
    Kad se iskrca na planetu, on sa postovanjem pozdravi fenjerdziju:
    -Dobar dan. Zasto si ugasio svoj fenjer?
    -Tako je naredjeno, odgovori covek. Dobar dan.
    -Sta je naredjeno?
    -Da ugasim svoj fenjer. Dobro vece.
    I on ga ponovo zapali.
    -Ali zasto si ga ponovo zapalio?
    -Tako je naredjeno, odgovori on.
    -Ne razumem, rece mali princ.
    -Nema sta da se razume, rece fenjerdzija. Naredba je naredba. Dobar dan.
    I on ugasi svoj fenjer.
    Zatim obrisa celo crvenom kariranom maramicom.
    -Strasan je to zanat. Nekada je imao smisla. Ujutru sam gasio a uvece palio. Ostali deo dana mogao sam da se odmaram, a ostali deo noci da spavam…
    -A, od tog vremena naredba se promenila?
    -Naredba se nije promenila, rece covek. U tome i jeste tragedija! Planeta se iz godine u godinu sve brze i brze okrece, a naredna se ne menja!
    -Pa, rece mali princ.
    -Pa sada, kad se okrece jedanput u minuti, nemam vise ni sekunde odmora. Svakog minuta ga jedanput upalim i jedanput ugasim!
    -To je smesno! Dani kod tebe traju jedan minut!
    -Nije nimalo smesno, rece fenjerdzija. Prosao je citav mesec kako nas dvoje razgovaramo.
    -Citav mesec?
    -Da. Trideset minuta. Trideset dana! Dobro vece.
    I on ponovo zapali svoj fenjer.
    Mali princ ga pogleda;dopadao mu se taj covek koji je toliko postovao naredbu. Setio se zalazaka sunca za kojima je nekada isao povlaceci svoju stolicu. Hteo je da pomogne svom prijatelju:
    -Znas… poznat mi je jedan nacin da se odmoris kad budes hteo…
    -Hocu odmah, rece fenjerdzija.
    Jer covek moze u isto vreme da se drzi naredbe i da bude lenj.
    Mali princ produzi:
    -Tvoja planeta je tako mala, da je mozes obici u tri koraka. Imas samo da ides sasvim lagano, pa da uvek budes na suncu. Kad budes hteo da se odmoris ti koracaj… i dan ce trajati koliko budes zeleo.
    -To mi ne pomaze bogzna koliko, rece fenjerdzija. Od svega u zivotu najvise volim spavanje.
    -Steta, rece mali princ.
    -Steta, rece fenjerdzija. Dobar dan.
    I on ugasi svoj fenjer.
    Ovog ovde, rece u sebi mali princ dok je produzavao svoj put, prezirali bi svi, i kralj, i uobrazenko, i pijanica, i poslovan covek. Medjutim to je jedini koji meni nije smesan. Mozda zbog toga sto se bavi necim drugim, a ne sobom.
    On uzdahnu sa zaljenjem i rece sebi opet:
    “Taj tu je jedini s kojim bih se mogao sprijateljiti. Ali je njegova planeta suvise mala. Nema mesta za dvojicu…”
    Ali mali princ se nije usudivao da prizna sebi da je on u stvari zalio za tom blazenom planetom zbog njenih hiljadu cetiri stotine cetrdeset suncevih zalazaka za dvadeset cetiri sata!..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  411. ..”Sedma planeta bila je dakle Zemlja.

    Zemlja nije ma kakva planeta! Racuna se da na njoj ima sto jedanaest kraljeva (ne zaboravljajuci naravno crnacke kraljeve), sedam hiljada geografa, pet stotina hiljada poslovnih ljudi, sedam i po miliona pijanica, trista jedanaest miliona uobrazenih ljudi, to jest oko dve milijarde odraslih osoba.
    Da biste dobili predstavu o velicini Zemlja, reci cu vam da je pre pronalaska elektrike bilo potrebno drzati, na svih sest kontinenata, citavu vojsku od cetiri stotine sezdeset dve hiljade pet stotina jedanaest fenjerdzija.
    Posmatrano izdaleka to je stvaralo velelepan utisak. Pokreti te vojske bili su ujednaceni kao pokreti nekog baleta u operi. Najpre je dolazio red na fenjerdzije na Novom Zelandu i u Australiji. Zatim bi ovi, posto bi upalili svoje svetionike odlazili da spavaju. Zatim su ulazili u igru fenjerdzije u Kini i u Sibiru. Onda bi i njih nestalo iza kulisa. Tada su nastupale fenjerdzije u Rusiji i Indiji. Zatim oni u Africi i Evropi. Pa oni u Juznoj Americi. Onda u severnoj Americi. I nikad nisu gresili kojim redom treba da se pojave na pozornici. To je bilo velicanstveno.
    Samo su fenjerdzija jedinog svetionika na Severnom polu i njegov kolega na jedinom svetioniku na Juznom polu, vodili besposlicarski i bezbrizan zivot: oni su radili dvaput godisnje.
    ///////////////
    ///////////////
    ///////////////

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  412. ..”Kad covek zeli da bude duhovit, desava se da malcice slaze. Nisam bio sasvim posten kad sam vam govorio o fenjerdzijama. Mogao bih da stvorim pogresan utisak o nasoj planeti kod onih koji je ne poznaju. Ljudi zauzimaju vrlo malo mesta na Zemlji. Kad bi dve milijarde stanonika koji naseljavaju Zemlju stajali malo stisnuti kao na nekom zboru, lako bi se mogli smestiti na trg dvadeset milja dug i dvadeset milja sirok. Covecanstvo bi se moglo zbiti na najmanje ostrvce u Tihom okeanu.
    Odrasle osobe nece vam naravno verovati. One zamisljaju da zauzimaju mnogo mesta. Smatraju sebe vaznim kao baobabi. Preporucite im neka racunaju. One obozavaju brojeve: to ce im se dopasti. Ali ne gubite vreme na taj dosadni zadatak. Nema smisla. Imajte poverenja u mene.

    Posto se nasao na Zemlji, mali princ je bio veoma iznenaden sto ne vidi nikog.
    Vec se uplasio da nije pogresio planetu, kad se neki prsten boje meseca pokrete u pesku.
    -Dobro vece, rece mali princ za svaki slucaj.
    -Dobro vece, rece zmija.
    -Na koju sam planetu pao? upita mali princ.
    -Na Zemlju, u Afriku, odgovori zmija.
    -Oh! Zar na Zemljji nema nikoga?
    -Ovo je pustinja. U pustinjama nema nikoga. Zemlja je velika, odgovori zmija.
    Mali princ sede na jedan kamen i podize oci nebu:
    -Pitam se, rece on, da li su zvezde osvetljene zato da bi jednog dana svako mogao naci svoju. Pogledaj moju planetu. Ona je upravo iznad nas… Ali kako je daleko
    -Lepa je, rece zmija. Zasto si dosao ovamo?
    -Imao sam teskoca sa jednim cvetom, odgovori mali princ.
    -O! rece zmija.
    I oboje zacutase.
    -Gde su ljudi? najzad ponovo progovori mali princ. Covek se oseca malo usamljen u pustinji…
    -Covek je usamljen i medu ljudima, rece zmija.
    Mali princ je dugo posmatrao zmiju:
    -Cudna si ti zivotinja, progovori on najzad, tanka kao prst.
    -Ali sam mocnija od kraljevskog prsta, rece zmija.
    Mali princ se osmehnu:
    -Nisi bas tako mocna… nemas cak ni noge… nisi u stanju ni da putujes…
    -Mogu te odneti dalje nego brod, rece zmija.
    Ona se omota oko noge malog princa kao zlatna grivna.
    -Onaj koga ja dodirnem, vraca se u zemlju odakle je i dosao, dodade ona. Ali ti si cist i dolazis sa jedne zvezde…
    Mali princ ne odgovori nista.
    -Zao mi te je, tako slabog, na ovoj Zemlji od kamena. Mogu ti pomoci jednoga dana ako budes mnogo zalio za svojom planetom. Mogu…
    -Oh! Razumeo sam vrlo dobro, rece mali princ, ali zasto uvek govoris u zagonetkama?
    -Ja ih sve resavam, rece zmija.
    I oboje zacutase.

    Mali princ predje pustinju i srete samo jedan cvet. Cvet sa tri listica, ne beznacajni cvetic…
    -Dobar dan, rece mali princ.
    -Dobar dan, odgovori cvet.
    -Gde su ljudi? uctivo zapita mali princ.
    Cvet je jednog dana video neki karavan kako prolazi:
    -Ljudi? Ima ih, verujem, pet ili sest. Spazio sam ih pre mnogo godina. Ali nikad se ne zna gde su. Nestalni su kao vetar. Nemaju korena i to im mnogo smeta.
    -Zbogom, rece mali princ.
    -Zbogom, rece cvet.

    Mali princ se pope na neku visoku planinu. Jedine planine koje je dotada poznavao bila su tri vulkana koji su mu dopirali do kolena. A ugasenim vulkanom sluzio se kao stolicicom. “Sa jedne visoke planine kao sto je ova, pomisli on u sebi, obuhvaticu pogledom celu planetu i sve ljude…” Ali je primetio samo ostre kamene vrhove.
    -Dobar dan, rece on za svaki slucaj
    -Dobar dan… dobar dan… dobar dan… odgovori odjek.
    -Ko ste vi? upita mali princ.
    -Ko ste vi… ko ste vi… ko ste vi… odgovori odjek.
    -Budite mi prijatelji, ja sam sam, rece on.
    -Ja sam sam… ja sam sam… ja sam sam, odgovori odjek.
    “Cudne li planete! pomisli on tada. Sva je suva i siljata i sva slana.

    I ljudi nemaju maste. Ponavljaju ono sto im se kaze… Kod kuce sam imao jednu ruzu: ona je uvek govorila prva…”

    Ali se desi da mali princ, posto je dugo koracao po pesku, kamenju i snegu, najzad pronade neki put. A svi putevi vode ka ljudima.
    -Dobar dan, rece on.
    Bio je to vet pun rascvetalih ruza.
    -Dobar dan, odgovorise ruze.
    Mali princ ih pogleda. Sve su licile na njegovu ruzu.
    -Ko ste vi? upita on zaprepascen.
    -Mi smo ruze, rekose one.
    -Oh! rece mali princ.
    Osecao se vrlo nesrecan. Njegova ruza mu je pricala da je ona jedistveni primerak svoje vrste na svetu. A evo, samo u jednom jedinom vrtu, bilo ih je pet hiljada potpuno istih!
    “Ona bi bila vrlo uvredjena kad bi to videla, pomisli on… strasno bi se zakasljala i pravila bi se kao da umire da ne bi ispala smesna. I ja bih bio prinudjen da je negujem, jer bi inace, da bi i mene ponizila, stvarno pristala da umre…”
    Zatim pomisli opet: “Verovao sam da sam bogat sto imam jedinstven cvet, a u stvari imam samo obicnu ruzu. Nju i moja tri vulkana koja mi dopiru do kolena, i od kojih je jedan mozda zauvek ugasen; sve to ne cini me bas tako velikim princom…” I on leze na travu i gorko zaplaka.

    Tada se pojavi lisica:
    -Dobar dan, rece lisica.
    -Dobar dan, uctivo odgovori mali princ koji se okrete, ali ne vide nista.
    -Evo me ovde, rece jedan glas, pod jabukom…
    -Ko si ti? upita mali princ. Vrlo si lepa…
    -Ja sam lisica, rece lisica.
    -Hodi da se igramo, predlozi joj mali princ. Tako sam tuzan…
    -Ne mogu da se ugram sa tobom, rece lisica. Nisam pripitomljena.
    -Ah! izvini, rece mali princ.
    A onda razmislivsi dodade:
    -Sta to znaci “pripitomiti”?
    -Ti nisi odavde, rece lisica, sta trazis?
    -Trazim ljude rece mali princ. Sta znaci to pripitomiti.
    -Ljudi imaju puske, rece lisica, i oni love. To je prilicno nezgodno! Ali oni gaje i kokosi. Po tome su zanimljivi. Trazis li kokosi?
    Ne, rece mali princ. Trazim prijatelje. Sta znaci to “pripitomiti”?
    -To je nesto sto se davno zaboravilo, rece lisica. To znaci “stvoriti veze…”
    -Stvoriti veze?
    -Naravno, rece lisica. Ti si za mene samo mali decak slican stotinama hiljada drugih drugih decaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slicna stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomis bicemo potrebni jedno drugom. Ti ces za mene biti jedini na svetu. Ja cu za tebe biti jedina na svetu…
    -Pocinjem da shvatam, rece mali princ. Postoji jedna ruza…. mislim da me je pripitomila…
    -To je moguce, rece lisica. Cega sve nema na Zemlji…
    -Ah! to nije na Zemlji rece mali princ.
    Lisica je izgledala vrlo radoznala:
    -Na nekoj drugoj planeti?
    -Da.
    -Ima li lovaca na toj planeti?
    -Ne.
    -Gle, pa to je zanimljivo! A kokosi?
    -Ne.
    -Nista nije savrseno, uzdahnu lisica.
    Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
    -Moj zivot je jednolik. Ja lovim kokosi, ljudi love mene. Sve kokosi su slicne, i svi ljudi su slicni. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomis, moj zivot ce biti kao obasjan suncem. Upoznacu bat koraka koji ce biti drukciji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj ce me kao muzika pozivati da izadjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidis li tamo dole, polja puna zita? Ja ne jedem hleb. Za mene zito ne predstavlja nista. Zitna polja ne podsecaju me ni na sta. A to je zalosno! Ali ti imas kosu boje zlata. Bice divno kada me pripitomis! Zito, koje je pozlaceno, podsecace me na tebe. I ja cu voleti sum vetra u zitu…
    Lisica ucuta i dugo gledase malog princa:
    -Molim te… pripitomi me, rece ona.
    -Vrle rado, rece mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronadem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.
    -Covek poznaje samo one stvari koje pripitomi, rece lisica. Ljudi nemaju vise vremena da bilo sta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi vise nemaju prijatelja. Ako hoces prijatelja, pripitomi me!
    -Sta treba da radim? upita mali princ.
    -Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. Najpre ces sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledacu te krajickom oka, a ti neces nista govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sesces malo blize….
    Sutradan mali princ ponovo dodje.
    -Bilo bi bolje da si dosao u isto vreme, rece lisica. Ako dolazis, na primer, u cetiri sata popodne, ja cu biti srecna vec od tri sata.
    Ukoliko vreme bude odmicalo, bicu sve srecnija. U cetiri sata bicu uzbudjena i uznemirena; upoznacu cenu srece! Ali ako budes dolazio kad ti padne na pamet, nikada necu znati za koji cas da spemim svoje srce… Potrebni su citavi obredi za to.
    -Sta je to obred? upita mali princ.
    -I to je nesto sto se davno zaboravilo, rece lisica. To je ono sto cini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan cas od drugih casova. Kod mojih lovaca, na primer postoji jedan obred. Oni cetvrtkom igraju sa seoskim devojkama. Cetvrtak je, dakle, divan dan! Idem u setnju cak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne na pamet, svi bi dani licili jedan na drugi, i ja ne bih uopste imala odmora.
    Tako mali princ pripitomi lisicu. A kad se dan rastanka priblizi:
    -Ah! rece lisica… Plakacu.
    -Sama si kriva, rece mali princ, nisam ti zeleo nikakva zla, ali ti si htela da te pripitomim.
    -Naravno, rece lisica.
    -Ali ti ces plakati, rece mali princ.
    -Naravno, rece lisica.
    -Znaci, time nista ne dobijas!
    -Dobijam, rece lisica, zbog boje zita.
    Zatim dodade:
    -Idi, pogledaj ponovo ruze. Shvatices da je tvoja jednistvena na svetu. Vrati se onda da mi kazes zbogom, a ja cu ti pokloniti jednu tajnu.
    Mali princ ode da ponovo vidi ruze.
    -Vi uopste ne licite na moju ruzu, vi jos nista ne znacite, rece im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao sto je bila moja lisica. Bila je to obicna lisica slicna stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
    Ruze su se osecale veoma nelagodno.
    -Lepe ste, ali ste prazne, rece im on jos. Covek ne moze da umre za vas. Naravno, obican prolaznik poverovao bi da moja ruza lici na vas. Ali ona sama znacajnija je od svih vas zajedno zato sto sam ja nju zavoleo. Zato sto sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato sto sam njoj napravio zaklon. Zato sto sam radi nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato sto sam nju slusao kako se zali, hvalise ili kako ponekad cuti. Zato sto je to tvoja ruza.
    I on se vrati lisici.
    -Zbogom, rece joj on…
    -Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: ČOVEK SAMO SRCEM DOBRO VIDI. BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO.
    -Bitno je očima nevidljivo, ponovi mali princ da bi zapamtio.
    -Vreme koje su ulozio oko tvoje ruze cini tu ruzu tako dragocenom.
    -Vreme koje sam ulozio oko moje ruze… rece mali princ da bi zapamtio.
    -Ljudi su zaboravili tu istinu, rece lisica. Ali ti ne treba da zaboravis. Ti si zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ruzu.
    -Ja sam odgovoran za svoju ruzu, ponovi mali princ da bi zapamtio.

    -Dobar dan, rece mali princ.
    -Dobar dan, odgovori skretnicar.
    -Sta to radis? upita ga mali princ.
    -Odabiram putnike, po sveznjevima od hiljadu, odgovori skretnicar. Ispracam vozove koji ih odnose cas na desnu stranu, cas na levu.
    Jedan osvetljeni brzi voz, tutnjeci kao grmljavina, zatrese skretnicarevu kucicu.
    -Prilicno se zure, rece mali princ. Za cim jure?
    -To ne zna cak ni masinovoda, rece skretnicar.
    I zatutnja, u suprotnom pravcu, drugi osvetljeni brzi voz.
    -Zar se vec vracaju? upita mali princ.
    -To nisu isti, rece skretnicar. To je razmena.
    -Nisu bili zadovoljni tamo gde su bili?
    -ČOVEK NIKAD NIJE ZADOVOLJAN TAMO GDE JE, rece skretnicar.
    I zagrme treci osvetljeni brzi voz.
    -Da li to oni gone one prve putnike? upita mali princ.
    -Ne gone oni nikoga, rece skretnicar. Oni unutra spavaju ili zevaju. Samo deca pilje kroz prozor.
    -SAMO DECA ZNAJU ŠTA ŽELE, rece mali princ. Ona gube vreme oko jedne lutke od krpa, koja im postaje veoma vazna, i ako im je neko oduzme, ona placu…
    -Srecni su, rece skretnicar.

    -Dobar dan, rece mali princ.
    -Dobar dan, rece trgovac.
    To je bio trgovac savrsenih pilula koje gase zed. Covek proguta jednu nedeljno i ne oseca vise potrebu da pije.
    -Zasto to prodajes? upita mali princ.
    -To je velika usteda u vremenu, rece trgovac. Strucnjaci su proracunali. Covek ustedi pedeset tri minuta nedeljno.
    -A sta radi za tih pedeset i tri minuta?
    -Radi sta hoce.
    “Kad bih ja imao, rece u sebi mali princ, kad ja imao slobodnih pedeset tri minuta, uputio bih se sasvim lagano nekom izvoru…”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  413. ..”-Dobro je kad covek ima prijatelja, cak i kad treba da umre. Ja sam vrlo zadovoljan sto sam imao lisicu za prijatelja…
    “Nije svestan opasnosti, pomislih. On nikada nije ni gladan ni zedan. Dovoljno mu je malo sunca…”
    Ali on me pogleda i odgovori na moju misao:
    -I ja sam zedan… hajde da potrazimo neki bunar…
    Napravih jedan umoran pokret: glupo je traziti bunar na srecu, u beskrajnoj pustinju. Ipak krenusmo.
    Posto smo satima koracali, cuteci, pade noc, i zvezde pocese da se pale. Primecivao sam ih kao u snu, jer sam imao malu groznicu zbog zedi. Reci malog princa vrzmale su mi se po pameti:
    -I ti si dakle zedan? zapitah ga.
    Ali on ne odgovori na moje pitanje. Rece mi jednostavno:
    -VODA MOŽE BITI DOBRA I ZA SRCE…
    Nisam razumeo njegov odgovor, ali ucutah… Znao sam da ga nije trebalo ispitivati.
    Bio je umoran. Sede. Sedoh pored njega. A posle kratkog cutanja, on dodade:
    -ZVEZDE SU LEPE, zbog jednog cveta koga covek ne vidi…
    Odgovorih “naravno” i posmatrah bez reci pescane nabore na mesecini.
    -PUSTINJA JE LEPA, dodade on…
    I to je bila istina.. Uvek sam voleo pustinju. Covek sedne na neku pescanu dinu. Ne vidi nista. Ne cuje nista. Pa ipak nesto svetluca u tisini…
    -ONO ŠTO KRASI PUTINJU, rece mali princ, TO JE ŠTO SE U NJOJ NEGDE SKRIVA BUNAR…
    Iznenada shvatih ovo tajanstveno svetlucanje peska. Kad sam bio mali stanovao sam u jednoj staroj kuci, za koju se pricalo da je u njoj zakopano blago. Naravno, niko ga nikad nije nasao, a mozda ga cak nije ni trazio. Ali je njime bila zacarana cela kuca. Moja kuca je duboko u sebi skrivala jednu tajnu…
    -Da, rekoh malom princ, bilo da je u pitanju kuca, zvezde ili pustinja, ono sto cini njihovu lepotu nevidljivo je!
    -Milo mi je, rece on, sto se slazes sa mojom lisicom.
    Posto je mali princ zaspao, uzeh ga u narucje i ponovo krenuh. Bio sam uzbudjen. Cinilo mi se kao da nosim neko krhko blago. Izgledalo mi je cak da na Zemlji nema niceg krhkijeg. Posmatrao sam, na mesecini, to bledo celo, te zatvorene oci, te pramenove kose koji su leprsali na vetru i govorio u sebi: ja ovde vidim samo ljusku. Najvaznije je nevidljivo…
    Kako se na njegovim poluotvorenim ustima ocrtavao osmeh, rekoh jos: “Ono sto me najvise uzbuduje kod ovog malog usnulog princa to je njegova vernost jednom cvetu, to je slika jedne ruze, koja traci u njemu kao plamen lampe, cak i kada spava…” I cinio mi se jos krhkiji. SVEĆE TREBA DOBRO ČUVATI: I NAJMANJI VETRIĆ MOŽE IH UGASITI…
    I, iduci tako, pronasao sam pred zoru bunar.
    -Ljudi se, rece mali princ, tiskaju po brzim vozovima, ali ne znaju vise sta traze. Onda postaju nemirni i vrte se u krugu…
    I dodade:
    -Ne vredi…
    Bunar do koga smo stigli nije licio na bunare u Sahari. Saharski bunari su obicne rupe iskopane u pesku. Ovaj je licio na seoski bunar. Ali tu nije bilo nikakvog sela i ja sam mislio da sanjam.
    -To je neobicno, rekoh malom princu, sve je spremno: cekrk, vedro i uze…
    On se nasmeja, dodirnu uze, i pusti da se cekrk odmota. Cekrk zaskripa kao sto skipi stari petao na krovu kad dugo nije bilo vetra.
    -Cujes li, rece mali princ, mi smo probudili ovaj bunar i on peva…
    Nisam zeleo da se napreze:
    -Pusti mene, rekoh mu, to je suvise tesko za tebe.
    Polako sam digao vedro do kamene ograde. Tu sam ga cvrsto uglavio. U usima mi je jos brujala pesma cekrka, a u vodi koja je jos podrhtavala, video sam kako podrhtava sunce.
    -ŽEDAN SAM TE VODE, rece mali princ, DAJ MI DA PIJEM…
    I ja sam razumeo sta je trazio!
    Podigao sam vedro do njegovih usana. Pio je zatvorenih ociju. Bilo je tiho kao na svecanosti. Ta voda je bila vise nego hrana. Ona je proizasla iz hod pod zvezdama, iz pesme cekrka, iz napora mojih ruku. Prijala je srcu kao poklon. Kad sam bio mali, svetlost bozicnjeg drvca, muzika ponocne sluzbe, blagi osmesi davali su mom bozicnjem poklonu svu njegovu car.
    -Ljudi sa tvoje planete, rece mali princ, gaje pet hiljada ruza samo u jednom vrtu… i nisu u stanju da u njima nadju ono sto traze…
    -Nisu u stanju da nadju, odgovorih…
    -A ipak ono sto traze, moze se naci u jednoj jedinoj ruzi ili u malo vode…
    -Naravno, odgovorih.
    A mali princ dodade:
    -ALI OČI SU SLEPE. TREBA TRAŽITI SRCEM
    Napio sam se. Disao sam duboko. Pesak u zoru ima boju meda. Bio sam srecan i zbog te boje meda. Zasto je morala da se umesa tuga…
    -Treba da odrzis svoje obecanje, rece mi mali princ, koji je opet seo pored mene.
    -Kakvo obecanje?
    -Znas i sam… brnjicu za moju ovcu… ja sam odgovoran za onaj cvet!
    Izvukoh iz dzepa moje nedovrsene crteze. Mli princ ih spazi i rece smejuci se:
    -Tvoji baobabi lice pomalo na kupus…
    -Oh!
    A ja sam bio tako gord na baobabe!
    -Tvoja lisica… njene usi… lice pomalo na rogove… isuvise su duge!
    On se i dalje smejao.
    -Nepravedan si, malisa, nisam nikad umeo nista da crtam sem zmijskog cara spolja i iznutra.
    -Oh! Bice dobro, rece on, deca razumeju.
    Nacrtao sam dakle brnjicu. Srce mi se steglo dok sam mu je davao:
    -Ti imas neke namere za koje ja ne znam…
    Ali on mi ne odgovori. Samo mi rece:
    -Znas, moj pad na Zemlju… sutra ce biti godinu dana…
    Zatim, pocutavsi malo, dodade:
    -Pao sam tu sasvim blizu…
    I pocrvene.
    Ne razumevajuci zasto, ja osetih opet neku cudnu tugu. Ali mi jedno pitanje pade na pamet:
    -Znaci da to nije slucajno sto si se onog jutra kad sam te sreo, pre osam dana, setao tako, sasvim sam, hiljadama milja daleko od svih naselja. Vracao si se na mesto gde si pao?
    Mali princ jos vise pocrvene.
    Ja dodadoh, kolebajuci se:
    -Mozda zbog godisnjice?…
    Mali princ ponovo pocrvene. On nikad nije odgovarao na pitanja, ali kad covek pocrveni, to znaci “da”, zar ne?
    -Ah! rekoh mu ja, bojim se…
    Ali on mi odgovori:
    -Ti treba sada da radis. Treba da se vratis svojoj masini. Cekacu te ovde. Vrati se sutra uvece…
    Ali to me nije umirilo. Setio sam se lisice. Ako covek dopusti da ga pripitome, moze se desiti da zaplace…

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  414. ..”Pored bunara nalazile su se rusevine nekog starog kamenog zida. Kad sam se vracao s posla, sutradan uvece, opazio sam iz daleka mog malog princa kako sedi gore na zidu, spustenih nogu. I cuo sam ga kako govori:
    -Ti se dakle ne secas? govorio je on. Nije bilo bas ovde!
    Neki glas mu je bez sumnje odgovorio, jer on odvrati:
    -Da! Da! tacno u ovaj dan, ali ne ovom mestu…
    Produzio sam prema zidu. Jos nikog nisam ni video ni cuo. Ali, mali princ ponovo odgovori:
    -… Naravno. Videces gde pocinje moj trag na pesku. Cekaj me tamo. Doci cu nocas.
    Bio sam na dvadeset metara od zida i jos nisam nista video.
    Posle kraceg cutanja, mali princ opet rece:
    -Imas li dobrog otrova? Jesi li sigurna da se necu dugo muciti?
    Stadoh, stegnuta srca, ali jos uvek nisam razumevao.
    -A sada odlazi, rece on… hocu da sidjem!
    Tada spustih pogled do podnozja zida i odskocih! Tu, ustremljena prema princu, nalazila se jedna od onih zutih zmija koje vas ubijaju za trideset sekundi. Preturajuci po dzepu da bih izvadio revolver, poceh da trcim, ali na sum mojih koraka zmija polako potonu u pesak, kao mlaz vode koji presahnjuje, i ne zureci se smugnu medu kamenje uz lak metalni zvuk.
    Stigoh do zida tacno u casu da prihvatim u narucje mog malisana princa, bledog kao smrt.
    -Sta to treba da znaci! Govoris sada sa zmijama!
    Skinuo sam mu njegov veciti zlatni sal. Pokvasio sam mu slepoocnice i dao mu da pije. I nisam se usudjivao nista vise da pitam. Gledao me je ozbiljno i zagrlio oko vrata. Osecao sam kako mu srce kuca kao u pticeta koje umire pogodeno iz puske. On mi rece:
    -Radujem se sto si pronasao kvar u svojoj masini. Sad mozes da se vratis kuci…
    -Otkud znas!
    Upravo sam hteo da mu saopstim da sam, preko svakog ocekivanja uspeo da zavrsim svoj posao!
    On nista ne odgovori na moje pitanje, ali dodade:
    -I ja se danas vracam kuci…
    Zatim rece setno:
    -To je mnogo dalje… Mnogo teze…
    Osecao sam da se desava nesto neobicno. Stezao sam ga u narucje kao malo dete, a ipak mi se cinilo kao da tonem pravo u neki bezdan a ja nisam u stanju da ga zadrzim…
    Imao je ozbiljan pogled, zagledan u daljinu:
    -Imam tvoju ovcu. Imam i kutiju za ovcu. I brnjicu…
    On se tuzno osmehnu.
    Dugo sam cekao. Osecao sam da mu se malo-pomalo vraca toplota:
    -Siromah malisa, uplasio si se…
    Razume se da se uplasio! Ali on se tiho nasmeja:
    -Jos vise cu se plasiti veceras…
    Osetih kako se opet ledim pred neizbeznim. I shvatih da ne mogu da podnesem misao da vise necu cuti taj smeh. Za mene je on bio kao izvor u pustinji.
    -Mali moj, hocu i dalje da te slusam kako se smejes…
    Ali on mi rece:
    -Ove noci, bice godinu dana. Moja zvezda se se nalaziti tacno iznadonog mesta gde sam pao prosle godine…
    -Malisa, zar ne, to je samo ruzan san, ta prica o zmiji i o sastanku i o zvezdi…
    Ali on neodgovori na moje pitanje. Rece mi:
    -Ono sto je vazno, to se ne vidi…
    -Naravno…
    -To je kao sa cvetom. Ako volis jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je nocu gledati u nebo. Na svim zvezdama cveta cvece.
    -Naravno…
    -To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika, zbog cekrka i uzeta… secas li se… bila je slatka.
    -Naravno…
    -Gledaces nocu zvezda. Moja je isuvise mala dabih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda bice za tebe jedna zvezda. Voleces dakle da gledas sve zvezde… Sve ce one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonicu ti nesto…
    On se opet nasmeja.
    -Ah! mali moj, mali moj, tako volim tvoj smeh!
    -Upravo to ce biti moj poklon… bice to kao s vodom…
    -Sta hoces da kazes?
    -Za sve ljude zvezde ne znace isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za ucenjake one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo cute. A ti, ti ces imati zvezde kakve niko nema…
    -Sta hoces da kazes?
    -Kad budes gledao nebo, nocu, posto cu stanovati na jednoj od njih, to ce za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti ces imati zvezde koje znaju da se smeju!
    On se i dalje smejao.
    -A kada se utesis (covek se uvek utesi) bice ti milo sto si se samnom upoznao. Ostaces mi uvek prijatelj. Pozeleces da se smejes samnom. otvorices po nekad prozor, onako iz zadovoljstva… I tvoji prijatelji bice iznenadeni kad te vide da se smejes gledajuci u nebo. A ti ces im tada reci: “Da, zvezda me uvek zasmejavaju!” A oni ce pomisliti da si lud. Ala sam ti podvalio…
    On se i dalje smejao…
    -To ce biti kao da sam ti dao, umesto zvezda, saku paraporaca koji umeju da se smeju…
    On se jos smejao. A zati me uozbilji:
    -Nocas… znas… nemoj doci.
    -Necu se odvajati od tebe.
    -Izgledace kao da sam bolestan… izgledace pomalo kao da umirem. Tako je to. Nemoj doci da to gledas, nema smisla…
    -Necu se odvajati od tebe.
    Ali je on bio zabrinut.
    -Zazem ti to… i zbog zmije. Ne treba da te ujeda… Zmije su zle. Mogu da ujedu iz zadovoljstva.
    -Necu se odvajati od tebe.
    Ali nesto ga umiri:
    -Istina, one nemaju vise otrova za drugi ujed…
    Te noci nisam primetio kad je posao. Pobegao je necujno. Kad sam uspeo da ga stignem, isao je odlucno, brzim korakom. Rece mi samo:
    -Ah! tu si…
    Uze me za ruku. Ali se jos mucio:
    -Gresis. Bice ti tesko. Izgledacu kao da sam mrtav, a to nece biti istina…
    Ja sam cutao.
    -Shvatas. To je vrlo daleko. Ne mogu da ponesem ovo telo. Suvise je tesko.
    Ja sam cutao.
    -To ce biti kao stara napustena ljustura. Stare ljusture nisu tuzne…
    Ja sam cutao.
    On se malo obeshrabri. Ali ucini jos jedan napor:
    -Bice lepo, znas. I ja cu gledati zvezde. Sve svezde ce biti bunari sa zardalim cektrima. Sve ce mi zvezde sipati da pijem…
    Ja sam cutao.
    -To ce biti veoma zabavno! Ti ces imati pet stotina miliona zvoncica, a ja cu imati pet stotina miliona izvora…
    I on zacuta, jer je plakao…
    -To je tamo. Pusti me jedan korak samog.
    I on sede jer se plasio.
    Zatim rece:
    -Znas… moja ruza… ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba Ona je tako bezazlena! Ona ima samo cetiri nistavna trna da je brane od sveta…
    I ja sam seo jer vise nisam mogao da stojim.
    On rece:
    -Eto… To je sve…
    Jos malo je oklevao, zatim ustade. Koraknu. Ja nisam mogao da se maknem.
    Blesnu zuta munja kraj njegove noge. On ostade trenutak nepomican. Nije viknuo. Pao je polako kao sto pada drvo. Nije se nista culo zbog peska.

    I sada, naravno, proslo je sest godina… Jos nikad nisam pricao ovu pricu. Kad su me drugovi ponovo videli, bili su veoma zadovoljni sto me vide ziva. Bio sam tuzan ali sam im rekao: “To je od zamora…”
    Sad sam se malo utesio. To jest… ne sasvim. Ali znam da se on vratio na svoju planetu, jer u zoru nisam pronasao njegovo telo. To nije bilo tako tesko telo… A ja volim nocu da slusam zvezde. Kao pet stotima miliona zvoncica…
    Ali, evo, dogada se nesto neobisno. Na brnjicu, ko ju sam nacrtao za malog princa zaboravio sam da stavim kozni kajis! Nikada je nese mosi da namesti svojoj ovci. I ja se pitam: “Sta li se dogodilo na njegovoj planeti? Mozda je ipak ovca pojela ruzu…”
    Ponekad kazem sebi: “Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noci svoju ruzu pod stakleno zvono, dobro pazi na svoju ovcu…” Tada sam srecan. I sve zvezda se smeju umiljato.
    Po nekada opet kazem sebi: “Katkada je covek rasejan i to je dovoljno! Jedno vece zaboravio je stakleno zvono, ili se mozda jedne noci ovca iskrala necujno…” Tada se svi zvoncici pretvaraju u suze!…
    Velika je to tajna. Za vas koji isto tako volite malog princa, kao i za mene, nije ni malo sve jedno da li je negde, bogzna gde, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ruzu…
    Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ruzu ili nije? I videcete kako se sve menja…
    I nijedna odrasla osoba nece nikad razumeti da to ima toliko znacaja!
    //////////
    //////////
    //////////
    ako jednog dana budete putovali po Africi u pustinji i, ako vam se desi da prolazite tuda, preklinjem vas ne zurite se, zastanite malo ispod same zvezde! Ako vam tada pride neki decak, ako se smeje, ako ima zlatnu kosu, ako ne odgovara kad ga covek pita, pogodicete odmah ko je. Budite onda dobri! Ne ostavljajte me tako tuznog: pisite mi brzo da se on vratio…”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  415. 22:20

    Paulo Coelho

    Priručnik za ratnika svjetlosti

    PROLOG
    “Na žalu istočno od sela, postoji jedan otok, s ogromnom crkvom, prepunom zvona”,reče žena.Dječak primjeti da je ona odjevena u neobično ruho i da nosi veo koji joj pokriva kosu.Nikad je ranije nije sreo.”Jesi li već vidio tu crkvu?”, upita ona. “Otiñi tamo pa mi poslije reci kako ti izgleda.”Opčinjen ženinom ljepotom, dječak ode na naznačeno mjesto. Sjedne u pijesak izagleda se u horizont, ali nije ugledao ništa osim onog što je već navikao: plavo nebo iocean.Razočaran, zaputi se u obližnje ribarsko naselje, da se raspita o otoku s crkvom.”Aaa, to je bilo davno, još u doba kad su moji šukundjedovi ovdje živjeli”, reče mu jedanstari ribar.”Onda je naišao zemljotres i otok je potonuo u more. Meñutim, iako ga više ne možemovidjeti, i dalje uspjevamo čuti zvona s crkve, kada ih more zanjiše, tamo na dnu.”Dječak se vrati na žalo i načuli uši, ne bi li začuo zvona. Proveo je tamo čitavo popodne,ali jedino što je uspio čuti bio je šum valova i krici galebova.Kad se spustila noć, dječakovi roditelji doñoše po njega. Sutra ujutro vratio se namorsku obalu; nije mogao vjerovati da bi onako lijepa žena mogla govorti laži. Ako se jednoga dana vrati, moći će joj reći da nije video otok, ali je čuo zvona s crkve, kakobruje uzljuljana gibanjem vode.I proñoše tako mnogi mjeseci; žena se nije vraćala i dječak je već zaboravio na nju. Bio je uvjeren da mora otkriti bogatstva i blaga potopljene crkve.Ako začuje zvona, po njihovom zvuku utvrdit će gdje se crkva nalazi, a onda će se moćidomoći skrivenog blaga.Više se nije zanimao za školu, niti za staro društvo. Postao je meta podsmjeha drugedjece, koja su obično govorila: “On više nije kao mi. Više voli buljiti u more, jer se boji daće izgubiti u igrama.”I svi bi se smijali, vidjevši dječaka kako uporno sjedi na morskom žalu.Iako nije uspjevao čuti stara zvona s crkve, dječak je vremenom naučio razne stvari.Primjetio je, na primjer, da ga šum valova, kojeg se toliko naslušao, više ne uznemirava.Malo kasnije navikao se i na kreštanje galebova, zujanje pčela, šum vjetra u palminomlišću.Šest mjeseci nakon svog prvog razgovora sa ženom, dječaka više nijedan zvuk nijeuspjevao omesti – ali zvona s potopljene crkve nikako da se oglase.S vremena na vrijeme, dolazili su ribari da popričaju s njim, i uporno tvrdili da čujuzvona.Ali dječak to nije uspjevao.Poslije nekog vremena, ribari skrenuše razgovor na drugu temu: “Suviše si zaokupljenzvukom zvona iz dubine; zaboravi na to i idi se opet igrati sa svojim prijateljima. Možda je samo ribarima dopušteno da ih čuju.”Kad je prošlo skoro godinu dana, dječak pomisli: “Možda su ovi ljudi u pravu. Bolje je dasačekam dok ne porastem i postanem ribar, pa da se svakoga dana vraćam na ovuplažu, jer sam je zavolio.” I još pomisli:” možda je sve to samo legenda, i možda su se uzemljotresu zvona somila, i zauvijek zamukla.”Te večeri, odlučio se vratiti kući.
    Prišao je oceanu, da se oprosti. Još jedanput je pogledao prirodu – i kako više nije biozaokupljen zvonima – mogao se slobodno smiješiti pred ljepotom pjesme galebova,hučanjem mora i vjetrom što šumori u palmovom lišću. Začuo je, iz daleka, žamor svojihprijatelja u igri, i obradovao se pri pomisli da će se uskoro vratiti igrama svog djetinjstva.Dječak je bio zadovoljan i – onako kako to samo djeca umiju – zahvaljivao je što je živ.Bio je uvjeren da nije uludo stratio vrijeme, jer je naučio promatrati i poštovati Prirodu.I tada, dok je slušao more, galebove, vjetar, šuštanje palmovog lišća, glasove svojihprijatelja, začuo je i prvi zvuk zvona.I drugi.I slijedeći.I još jedan, sve dok ne zabrujaše sva zvona s potonule crkve, na veliku dječakovuradost.Poslije više godina – već kao odrastao čovjek – vratio se na žalo svog djetinjstva. Nijeviše namjeravao iskopavati nikakvo blago s dna mora; možda je sve to bio samo plodnjegove mašte; možda nikad nije čuo bruj potopljenih zvona, jedne davne večeri udjetinjstvu. No, ipak, odlučio je malo se prošetati, da bi slušao hučanje vjetra i pjesmugalebova.Kako se samo iznenadio kad je ugledao kako u pijesku sjedi ista ona žena s kojom jerazgovarao o potonulom otoku s crkvom i zvonima.”Otkud vi ovdje?”, upita.”Čekala sam te”, odgovori ona.Primjetio je da se žena – uprkos tolikim godinama koje su prošle – nimalo nijepromijenila; veo koji je zaklanjao njenu kosu nije izblijedio od vremena.Ona mu pruži jednu plavu bilježnicu, s bijelim, praznim listovima. “Piši: ratnik svjetlostiobraća pažnju na dječje poglede. Jer djeca umiju promatrati svijet bez gorčine.Kad želi saznati da li je neka osoba u njegovoj blizini dostojna povjerenja, najprije želividjeti kako neko dijete na nju gleda.””Što je to ratnik svjetlosti?””Ti znaš”, odgovori ona, smješeći se. “To je onaj tko je kadar proniknuti u čudo života,boriti se do kraja za nešto u što vjeruje i – najzad – čuti zvona koja bruje s dna mora.”On sebe nikad nije smatrao ratnikom svjetlosti.Kao da mu čita misli, žena nastavi: “Svi su sposobni za to. Ali nitko sebe ne smatraratnikom svjetlosti, iako su svi ratnici.”On pogleda listove bilježnice. Žena se ponovo nasmiješi.
    “Piši o ratniku”, reče na kraju..”
    /////
    /////
    /////
    EPILOG
    Vec je bila mrkla noć kad je žena prestala govoriti. Nastavili su sjediti, šutke, zagledani umjesec koji se rañao. “Ima mnogo proturječnosti u onom što ste mi pričali”, reče on.Žena ustade.”Zbogom”, reče. “Ti si znao da zvona na dnu mora nisu legenda; ali bio si ih kadar čutitek pošto si shvatio da vjetar, galebovi, šumor palmovog lišća – svi zvuci koje si slušao, čine zapravo brujanje zvona.””Isto tako, ratnik svjetlosti zna da sve što ga okružuje – njegove pobjede, porazi,oduševljenje i malodušnost – spada u njegovu Dobru Borbu. I zna da upotrijebi pravu strategiju u pravom trenutku. Ratnik se ne trudi uvijek biti doslijedan; naučio je živjeti svlastitim proturječnostima.”
    “Tko ste vi?”, upita.Ali žena se već udaljavala, koračajući preko valova, u susret mjesecu koji se rađao.”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  416. 22:21

    Lavani, zid ne postoji.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

    • Da,nepostoji..možda nas “normalci” vide iza zida jer nas neshvaćaju takve kakvi jesmo.

      Komentar autora/ice Lavani | Siječanj 26, 2014 | Odgovori

      • 15:44

        Upravo tako..a rado bi nas i zatvorili u kavez..i “pikali” nas..JBG, ne znaju drugačije..hahahaha.. krajnje predvidljivo…

        Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 27, 2014

  417. 22:23

    MI NE ŽIVIMO DA BI POSTOJALI.

    MI POSTOJIMO DA BI ŽIVJELI.

    ..to je jedina ISTINA.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  418. 83.”Iz priručnika”

    ..”Ratnici svjetlosti se prepoznaju po pogledu.
    Nalaze se u svijetu, dio su svijeta i upućeni su u svijet bez bisaga i sandala. Vrlo često ispadaju kukavice. Ne postupaju baš uvijek ispravno.
    Ratnici svjetlosti pate zbog gluposti, brinu se zbog beznačajnih stvari, smatraju da sunesposobni da se razvijaju. Ratnici svjetlosti, s vremena na vrijeme, vjeruju da su nedostojni svakog blagoslova ili čuda.
    Ratnici svjetlosti često se pitaju što ovdje uopće traže. Bezbroj puta im se učini da njihov život nema nikakvog smisla.

    Zato i jesu ratnici svjetlosti.

    Zato što griješe.

    Zato što postavljaju pitanja.

    I zato što nastavljaju tragati za smislom – na kraju će ga i naći”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 23, 2014 | Odgovori

  419. 11:20

    ..potopljeni mrak svuda oko mene..
    kulise se sporo razmiću..zlatno doba Hollywooda, hehe..

    Ne. Samo ja. Zapravo nas dvoje.
    Uvijek smo nas dvoje.
    Čuvar u meni i ja uz njega.

    Moj je svijet sav ukočen, miran, bijel i tih..i tada, u djeliću sekunde, sve se mijenja.
    Boje su žive, neopisive..planeti u košmaru, roje se, razmiču, izmjenjuju se stoljeća, eoni, život se rađa, izgara, vatra tutnja iz utrobe i čisti, molekule zraka u vakuumu tamne tvari obnavljaju život, misli, ideje, časovi, huče urlikom vjetra, more jeca, grana u daljini savija se pod snijegom, ali ne puca, drvo je još mlado, tek mu je 608.godina..a ovdje, na Zemlji, vrijeme za Zemljane ionako jako sporo prolazi..

    Mi idemo dalje..Zemlja nam je samo prolazna stanica..ali nekako najmilija, jer je uvijek posljednja, prije DOMA.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 24, 2014 | Odgovori

  420. 12:05

    ..prije DOMA.

    SVE je tek TREN,
    bljesak munje na plavom nebu,
    drhtaj kirjesnice u noći,
    lepet krila lastinog repa,
    udah,
    izdah,
    trzaj mišića prerijskog vuka u trku,
    oko žabe u čeljusti krokodila netom prije sklapanja,
    krv koja štrca iz vrata malog nilskog konja koji će biti samo jedan od obroka čoporu od 3 mame lavice i njihovom pokoljenju,
    ljudi u špilji dive se novoj crtariji umjetnika koji je otkrio žutu boju ugazivši blatnom nogom u svoj urin,
    ljudi na mjesecu u bezbrižnoj šetnji GRABE malim koracima (velikim za čovječanstvo?),
    udah,
    izdah.

    DOM.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 24, 2014 | Odgovori

  421. Dolazak na zemlju je kao da putujemo iz svojeg doma u neku
    stranu zemlju,Neke stvari nam se čine poznatima,ali većina nam je neobična dok se nenaviknemo na njih,osobito na teške uvijete.Naš pravi dom je mjesto apsolutnog mira,totalnog prihvaćanja i potpune ljubavi.kao duše odvojene od svog doma,više nemožemo pretpostavljati da će nas okruživati te lijepe stvari.Na zemlji se moramo naučiti nositi sa netolerancijom,gnjevom i tugom,tražeći radost i ljubav.
    Kako raste naša svijest.raste i kvaliteta našeg života.Tako nas testiraju.Prolazak tog testa naša je sudbina,

    Komentar autora/ice Lavani | Siječanj 26, 2014 | Odgovori

  422. 11:19

    ..trebam vas..

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 31, 2014 | Odgovori

  423. evo me! uvijek! za što god trebaš ❤

    Komentar autora/ice donadon | Siječanj 31, 2014 | Odgovori

    • 09:36

      ..hvala vam na vašoj energiji..bila mi je potrebna 🙂

      Komentar autora/ice Čuvar | Veljača 5, 2014 | Odgovori

  424. Lavani, upravo se tako i ja osjećam, cijeli život.
    prvih dvadeset godina bila sam totalno izbezumljena zbog svih nelogičnosti koje se ovdje nalaze. još i danas uglavnom bauljam pokušavajući se snaći. ali znaš, ona ljubav koja nas sve veže međusobno, ona nas i vodi. dovede te do pravih osoba koje ti mogu olakšati put dok si ovdje.
    može biti da je to test. ali, što god da je, naš put nikad nije lagan. ali ozbiljno pogledaj sebe, i vidjet ćeš da je ipak lakši nego mnogima. jer uvijek nađemo prave osobe koje nas izvuku. naše čuvare. a kad malo ojačamo i sami postajemo čuvarima. onima koji tek dolaze. a ima ih sve više i više.
    ovo ludilo koje vlada je zastrašujuće, ali još uvijek ima puno više onog dobrog. jaaaako puno.
    samo moraš naučiti osluškivati sebe. nađi svoj način meditacije. i bit će ti puno toga jasnije.

    Komentar autora/ice donadon | Siječanj 31, 2014 | Odgovori

  425. Moram ponovo samo par reči o jednoj staroj temi, donadon je svoju priču nazvala, “Luđaci, čudaci ili samo posebni”. Jedan članak koji je objavila moja drugarica naveo me je da ponovo malo razmišljam o toj temi i došao sam do zaključka da ipak jesmo posebni i drugačiji i bolji.
    Zašto?
    Znam da smo svi u toj raspravi izneli mišljenje da smo svi isti i da te druge duše još uvek nisu naučile lekcije koje mi jesmo, možda je i tako ali upravo zbog toga smo bolji u ovom trenutku sada u kome se nalazimo.
    Uporedio bih to sa detetom koje ima tek 4 godine i osobom koja ima recimo 50, osoba od 50 možda nije bolja osoba ali je daleko inteligentnija i pametnija. Dete ima potencijal da postigne to isto ali mu treba vremena i trenutno kada želi nešto ume da primeni samo nasilje ako mu nešto nije po volji ono će plakati, ujedati, tući itd..
    E sada samo ovde se može saosećati sa 4-godišnjakom jer je dete ali zamislite sada odraslu osobu od 35 god koja kada joj nešto nije po volji padne u bes i lomi i krši sve oko sebe, tuče i bije koga stigne.
    Rekli smo, jer su nam takvi osećaji da nemamo prava sebe smatrati boljim od drugih ali kada se susretnenete sa tim divljacima čija je inteligencija na nivou homoerektusa na primer koji su jedino vođeni instinktom samoodržavanja i preživljavalja i iz čista mira vas mrze i žele da vas unište i zgnječe kao bubu jedino iz razloga jer ste uzvišeniji od njih i oni to osećaju i znaju i zato vas mrze jer znaju da u poređenju sa vama izgledaju kao najobičniji gnoj na crvu koji se hrani mrcinom ispod nekog trulog panja.
    I koliko god ljubavi i dobrote da im se pruži njima je draži njihov bes, i nikada neće pristati na promenu čak i ako se neko i usudi da pomisli na to ostali ga zviznu batinom po glavi da ga dozovu pameti i opet su ona ista pobesnela rulja.
    U takvom sistemu gde populaciju čini bar oko 75% takvih duša mi jesmo uzvišena bića. I imamo prava na to, ne moramo da trljamo to drugima na nos ali važno je za nas da znamo da smo različiti i uzvišeniji od takvih divljaka vođenih besom i mržnjom.
    I sam sam bio meta takvih divljaka kojima je smetao moj intelekt, moje vaspitanje i moja kultura. Smetalo im je sve što kažem jer nisu razumeli šta ja to pričam ( i jedino su želeli da me ukolne), oni koji jesu hteli su da čuju još.
    I ne smtram više, kao ranije nikakvom arogancijom da kažem da sam pametan, inteligentan ili lep. Ko nas je tome uopšte naučio da je voljenje i poštovanje sebe i javno iznošenje toga arogancija? Ako mi znamo da su to naši kvaliteti i osobine.

    I samo za kraj, osoba koja poseduje dovoljnu količinu itelekta i pameti i zna da ima sve navedebe kvalitete nikada neće pasti u iskušenje da postane arogantna ili površna jer to su odlike onih koji nisu svesni svojih vrednosti i svoje samopouzdanje crpe iz pohvala i laskanja, iluzija, zavaravajući se kako su vrlo uspešni.

    P.S. Naš najveći kvalitet je svesnost

    Komentar autora/ice Morglan | Veljača 1, 2014 | Odgovori

  426. 22:13

    Directed by Anton Corbijn. My Secret Place is the opening track to the album which Joni produced with her husband Larry Klein in 1988.

    I’m going to take you to
    My special place
    It’s a place that you
    Like no one else I know
    Might appreciate
    I don’t go there with anyone but
    You’re a special case
    For my special place
    For my secret place

    People talk to tell you something
    Or to take up space
    Guess I’m only talking
    To be talking to
    Your pretty face
    I don’t talk much to anyone but
    You’re a special case
    For my special place
    My secret place

    I was born and raised
    In New York City
    I’m just getting used to Colorado
    Oh street bravado
    Carry me
    Why did you bring me to
    A place so wild and pretty?
    Are there pigeons in this park
    Muggers after dark
    In these golden trees
    In the secret place?

    I’m going to take you to
    My special place
    It’s a place no amount of hurt and anger
    Can deface
    I put things back together there
    It all falls right in place
    In my special space
    My special place

    Once I saw a film
    In New York City
    That was shot in Colorado
    Girl meets desperado
    In the trembling mountain trees
    Out of all of the girls that you see
    In bleachers and cafe windows
    Sitting flirting with someone
    Looking to have some fun
    Why did you pick me?
    For the secret place

    © 1988; Crazy Crow Music

    Komentar autora/ice Čuvar | Veljača 27, 2014 | Odgovori

  427. 22:15

    ..Moon 🙂 thinkin`of you…

    Komentar autora/ice Čuvar | Veljača 27, 2014 | Odgovori

  428. Svijet je čudno mjesto. Udišem, izdišem.
    Rastrgana između želje da zbrišem glavom bez obzira ili da obgrlim ovu plavu kuglu rukama i stišćem od milja.
    Obitelji su se razišle. Nove su se sklopile.
    Ljudi idu svojim putem.
    Nebo je napokon čisto. Nema oblaka. Vide se zvijezde.
    Neki od nas su bolni. Vrlo turbulentna vremena. Odustala sam od čitanja kanaliziranih poruka. Vrte se u krug i u krug i u krug….
    Svaki dan ima svoje uspone i padove. Ali jedno je sigurno. Budna sam.
    I vidim.
    Sve češće nailazim na ljude koji su počeli otvarati oči. Mladi ljudi. Stariji nešto manje.
    Valjda su previše kontaminirani ovim ludilom koje vitla.
    Ako me neko čita sada, obraćam vam se, da ne šutite. Javite se ovdje, jer ovdje možemo se naći.
    O čemu mislite?
    Već duže vrijeme znam, osjećam, više nije toliko važno jeste li indigo ili ne. Već jeste li budni ili ne. Bez obzira koje boje je aura. Indigo je napravio svoje. Pokrenuo lavinu. Rađaju se kristali. A sve ostale boje se bude.
    Javite se!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 12, 2014 | Odgovori

    • t:) je odgovor svih pitanja.

      Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 16, 2014 | Odgovori

    • ..bila jednom jedna masa..kojoj je bila potrebna sila da bi postala lavina i inercija da bi postala kritična, hahahaha…
      a onda se jednoga dana prelila iz korita i počela se izlijevati i slijevati u svim smjerovima.

      Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 16, 2014 | Odgovori

    • …i sada je više nitko ne može zaustaviti…(nisu izmislili dovoljno jaka sredstva za spavanje ma što god reklamirali !!!)

      Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 16, 2014 | Odgovori

  429. 18:36

    Divno je biti budan u ovom času.

    Biti budan (i ne biti sam).
    Biti budan. Disati. Biti živ. I sve oko tebe je život.

    Udah.
    Izdah.
    Udah.

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 16, 2014 | Odgovori

  430. 18:41

    Familijo,
    što kažete na jednu zajedničku ovoproljetnu meditaciju, recimo, 21.03 2014. u 21h SAMO za nas, BUDNE?!

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 16, 2014 | Odgovori

  431. jeah! 21.03.! 21 h! obavijestit ću ostale! idemo u akciju!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 17, 2014 | Odgovori

  432. obavještena 🙂

    Komentar autora/ice elina | Ožujak 17, 2014 | Odgovori

  433. 15:23

    ..a na radiu barba Đoni pjeva..

    “ništa mi više nije važno,
    našao sam dobar bend,
    želim samo da sviram,
    da se otkačim i to je sve..”

    Pusa svima!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 17, 2014 | Odgovori

  434. 13:36

    Vidimo se večeras?!
    – Znam ja da se vidimo! Poljubac!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 21, 2014 | Odgovori

  435. naravno da se vidimo! jedva čekam!

    Komentar autora/ice donadon | Ožujak 21, 2014 | Odgovori

  436. Nemam u svojoj blizini osobu s kojom bih razgovarala o temama kao što su na ovoj stranici pa cu pisati malo ovdje..Prije oko godinu dana sam sanjala toliko užasan san da ga se često sjetim i pitam se što bi taj san trebao značiti.San započinje kao u nekakvoj velikoj prostoriji punoj ljudi i velikih bića sivo-maslinaste boje s velikim krilima.Osjećam ogroman strah i izlazim iz te prostorije u drugu koja je prazna i sva od bijelih pločica i pregrada kao u nekakvom kupatilu samo sto nema nikakvih predmeta iz kupatila.Čujem nekakvo režanje,krštanje i vidim kako to biće komada i proždire nekog čovjeka.Krvi ima na sve strane po pločicama i ja se sakrijem u jednu od pregrada,drhtim,tresem se …zatim se nađem kako sjedim kao na nekoj klupi kraj tog bića.bojim ga se,želim pobjeći,znam da nemogu pobjeći a isto tako znam da meni iz nekog razloga taj stvor neće ništa napraviti.Osjećam gađenje,strah,bespomoćnost.
    Neki dan mi je u ruke dospjela knjiga u kojoj se govori o nefilima i odmah sam se prisjetila toga sna.Prije nisam ni znala tko su bili nefili,sad se pitam jesu ti nefili stvarno postojali i ja sam sanjala neki prošli život ili sam imala proročki san te sam predvidjela da ću pročitati ovu knjigu o nefilima.Samo u toj knjizi oni su prikazani kao prekrasna bića s prelijepim krilima raznih boja a u mome snu su bili ružni i krila nisu imala perje nego su ista sivo-maslinasta kao i ostatak tijela.

    Komentar autora/ice Lavani | Svibanj 11, 2014 | Odgovori

  437. Lavani, iskustva sa takvim ” stvarnim” snima najviše ima moon ili rain, zavisi koji nick koristi. Ona često kaže da sanja svoje prošle živote. Uočio sam da “MI” sanjamo često mnogo slikovitije od običnog sveta sa mnogo više detalja i boja.
    Ja sam imao neke neobične i slikovite snove, a slično kao i tebi desilo mi se da sam ono što sam sanjao posle video u knjizi.
    Ja sam jedno vreme malo češće sanjao stare antičke hramove, ali uvek su više ličili na neke građevine iz fantazija nego ono što bismo očekivali da vidimo na našoj planeti. ali jednom sam sanjao neki napušteni hram na čijem je podu bilo mnogo smeća, papirića, plehova pod je bio od zemlje i sav prekopan i pun rupa, džombav. Nekada su kamene ploče prekrivale pod ali sad su samo razbijeni parčići tih ploča ležali razbacani svuda. Imao je nekoliko stubova i svodeove ili arkade ne znam kako se šta zove tačno.
    Pošto nekad upisujem svoje snove u jednu svesku, one koji ostave snažan utisak na mene, zapisao sam i taj san i ucrtao mapu hrama.
    Posle ne znam koliko vremena sam u biblioteci uzeo neku knjigu koju je pisao Zeharaja Stičin, i u delu gde je pisao o egipatskih hramovima, bili su i tlocrti pojedinih hramova i jedan od njih ne da je bio sličan nego potpuno isti kao onaj koji sam ja sanjao i nacrtao ga u svojoj svesci.

    A nefilini koje si ti sanjala i one koje opisuje kasnije religija ili neko drugi, vrlo verovatno mogu biti ulepšani jer i ako su nekad hodali ovim svetom svaki trag o tome kako su zaista izgledali je verovatno i sigurno izgubljen, ali ako si ti živela u to vreme tvoja duša verovatno ima sećanje na njihov pravi izgled. Bar ja tako mislim 🙂

    Komentar autora/ice Morglan | Svibanj 12, 2014 | Odgovori

    • 🙂
      Upravo sam čitala na galaksija .com kanalizirane poruke Kasiopejaca-geneza Jehova i Jevreji.Tu se spominju Nefilini..da su živjeli na zemlji i da planiraju opet doći kako bi preuzeli ljude te ih spriječili u prelazu u 4d,da ih trenutačno nema al uglavnom serijski ubojice,psihopati imaju ostatke Nefilinskog genoma.Oni su iz 3d ali žive u 4d.Iz sazvježđa Orion dolaze itd.Jako zanimljivo i zastrašujuće.Neznam u što bi od tih poruka vjerovala a u što ne.

      Komentar autora/ice Lavani | Svibanj 15, 2014 | Odgovori

      • Prelistavao sam danas svoju elektronsku prepisku od pre 1,5 ili 2 godine kada sam se prvi put pojavio ovde, i naleteo sam na nešto zanimljivo.
        U kratkoj poruci sa jednom od devojaka ovde prepričao sam viziju koju sam imao dok sam meditirao. Ono što je važno u tome je samo informacija da sam video biće čoveka oktopoda. Do pola je bio čovek plave kože sa tamnim mrljama nalik na kraste a dole je od struka imao oktopodske pipke a u glavi mi je odzvanjala reč Nephilin. Potaklo me je da ovo napišem jer ni u tom mom iskutvu, ma kakvo ono bilo Nefilini nisu bili lepa visoka anđeoska bića već opet više nalik čudovištu.

        Komentar autora/ice Morglan | Lipanj 12, 2014

  438. hem… Lavani, uvijek se oslanjaj na unutranju intuiciju. što ti govori ona? može biti da je to zaista neko prisjećanje prošlog života. to nam se događa. iskreno, mislim da ova naša ljudska tijela nose razne genome. vjerujem u sjećanje stanica. i s vremena na vijeme isplivaju na površinu tak da sanjamo, imamo vizije, ili čak i znaš onaj osjećaj kad prepoznaš nekoga na ulici, nepoznatoga, i imaš loš ili dobar osjećaj za tu osobu. pitanje je, možeš li to kontrolirati? vjerojatno ne možeš. iako neki od nas misle da je zanemarivanje, odnosno odbijanje razmišljanja o tim groznim stvarima, u tvom slučaju Nefilina, je uljuljkavanje u neku lažnu sreću.
    ja osobno mislim ovako: kad nešto ne možeš kontrolirati, onda lijepo odbaci.
    uvijek je najvažnije živjeti u sadašnjem trenutku. uvijek o tome lupam….
    ali, to je ono što je najvažnije. ono što se dogodilo, to je gotovo. dogodilo se. i nema povratka, nema ispravaka. ako nekog povrijediš i shvatiš da to nije bilo u redu, to se može popraviti. ali razbijanje glave zbog nečega što se može ili ne mora dogoditi…
    vidiš i sama da je bezkorisno. nema načina da predvidiš što će se dogodit, jer previše je faktora uključeno.
    i sama sam imala kojekakve čudne snove. s kojima nisam bila na čisto.
    dali je to bilo sjećanje, ili jednostavno proizvod moje mašte.. ne znam.
    za neke znam da su bili sjećanja. sjećanja od prije ovog rođenja.
    imala sam sreću da su mi bila objašnjena od strane osoba koje su to vidjele.
    kanalizirane poruke se trebaju čitati s zadrškom. svako od nas ZNA istinu, samo nas pretrpavanje s raznim informacijama zna smesti.
    zato ti predlažem ono što meni pomaže, što ne znači da će i tebi pomoći, svaki puta kad si u takvim nedoumicama, stavi samu sebe u neutralni položaj. osvjesti ovaj trenutak u kojem si. i objektivno pogledaj u samu sebe i svoju okolinu. i onda možda dobiješ pravi uvid da je sve u redu.
    kažem, to meni pomaže, naravno i meditacije u kojima me moja ekipa podiže kad mi to treba.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Svibanj 16, 2014 | Odgovori

  439. Posljedni sanjar ovog grada
    Kad sanak ti noć, na kapke spusti,
    TI – kraljice srca mog, molim te, dopusti,
    da ti u snove uđem i da te tamo ljubim.
    Vjeruj, bit ću pažljiv, bit ću nježan da te
    ne probudim..

    Jer čim svjetlo u sobu grune,
    zatitraju tvoje glasovne strune,
    i nešto strašno te obuzme draga,
    postaneš druga iako si naga,
    ode sva blagost i ljepota,
    i kao da nisi moja već neka peta, neka stota..

    I tako to biva, iz noći u noć
    ostajem , jer si ne želim pomoć.
    JER TE VOLIM, pa ma kakva bila
    jedina ti si, moja životna sila,
    ona prava, najljepša i moćna,
    VLADARICE SRCA MOGA
    putena i sočna.

    A sad šššš….spavaj!

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 17, 2014 | Odgovori

  440. …eto što se dogodi kad me traže da umjesto nekog za neku napišem nešto i još u rimi, tragikomedija,…hahahaha

    Komentar autora/ice Čuvar | Svibanj 17, 2014 | Odgovori

  441. 15:07

    …danas sam opet nakon nekog vremena na 1 forumu naletjela na raspravu u vezi slijedećeg članka:

    Intervju s Nikolom Teslom iz 1899. godine

    NOVINAR:
    Futuristi kаžu dа su Dvаdeseti i Dvаdeset Prvi Vijek rođeni iz glаve Nikole Tesle. Oni slаve Obratno Mаgnetsko Polje i pjevаju himne Indukcinom Motoru. Njihovog tvorcа nаzivаju lovcem koji je u svoju mrežu uhvаtio Svjetlost iz dubine Zemlje, i rаtnikom koji je zаrobio Vаtru iz nebа. Otаc Nаizmeničnih Strujа učiniće dа Fizikа i Kemijа zаvlаdаju polovinom svijetа. Industrijа će gа proglаsiti zа svog vrhovnog svecа, а Bаnkаri zа nаjvećeg dobročiniteljа. U lаborаtoriju Nikole Tesle prvi put je rаzbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibrаcijаmа izаzivа zemljotres. Tu je otkriven i Crni Kosmički Zrаk. Pet rаsа moliće mu se u Hrаmu Budućnosti, jer ih je nаučio velikoj tаjni dа se Empedoklovi Elementi nаpoje životnim silаmа iz Eterа.
    TESLA:
    Dа, to su nekа od mojih vаžnijih otkrićа. Jа sаm ipаk porаžen čovjek. Jа nisаm ostvаrio ono nаjveće što sаm mogаo.
    NOVINAR:
    Štа je to, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Htio sаm osvijetliti čitаvu Zemlju. U njoj je dovoljno Elektricitetа dа postаne drugo Sunce. Svijetlost bi sijаlа oko polutаrа, kаo prsten oko Sаturnа.
    Ljudski rod nije sаzreo zа veliko i dobro. U Colorado Springs-u nаpojio sаm Zemlju Elektricitetom.Isto tаko je možemo nаpojiti i drugim energijаmа, kаo što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Bаchа ili Mozаrtа, ili u stihovimа kod velikog pjesnikа. U Zemljinoj unutrаšnjosti postoje energije Vedrine, Mirа i Ljubаvi; njihovi izrаzi su cvijet koji rаste iz zemlje, hrаnа koju dobijаmo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zаvičаjem. Jа sаm proveo godine trаžeći nаčin nа koji bi te energije mogle utjecаti nа ljude. Ljepotа i miris ruže mogu se uzimаti kаo lijek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost nаučnikа je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije. Tri stvаri su bitne u tome. Sve što činim je trаgаnje zа njimа. Znаm dа ih neću nаći, аli neću ni odustаti od njih.
    NOVINAR:
    Koje su to stvаri?
    TESLA:
    Jedno je pitаnje hrаne. Kojom zvjezdаnom ili zemаljskom energijom nаhrаniti glаdne nа Zemlji? Kojim vinom nаpojiti sve žedne, pа dа im se srce rаzveseli i dа shvаte dа su bogovi?
    Drugа stvаr je: kаko uništiti energije zlа i pаtnje u kojimа prolаzi čovjekov život? One se kаtkаd jаvljаju kаo epidemije iz dubine svemira; u ovom vijeku te bolesti su se sа Zemlje rаširile po svemiru.
    Trećа stvаr je: postoji li u svemiru suvišnа svjetlost? Jа sаm otkrio zvijezdu kojа, po svim аstronomskim i mаtemаtičkim zаkonimа, može nestаti, а dа se nаizgled ništа ne izmijeni. Tа zvijezdа je u ovoj gаlаksiji. Njenа svjetlost se može zbiti do tаkve gustoće dа stаne u kuglu mаnju od jаbuke, а težu od Sunčevog Sistemа. Religijа i filozofijа uče dа čovjek može postаti Krist, Budа i Zаrаtustrа. Ono zа čime jа trаgаm luđe je, veće i nemogućnije. To je: štа učiniti dа se u svemiru svаki čovjek rodi kаo Krist, Budа i Zаrаtustrа.
    Jа znаm dа je Grаvitаcijа nаklonjenа svemu što trebа dа leti i mojа nаmjerа nije dа nаprаvim leteće naprave (аvion ili rаketu), već dа čovjeku povrаtim svijest o njegovim vlastitim krilimа… Dаlje, jа pokušаvаm dа probudim energije koje se nаlаze u vаkumimа. Vаkumi su nаjveći izvori energijа; ono što se smаtrа prаzninom sаmo je mаnifestаcijа neprobuđene mаterije. Nemа prаznine nа Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupаmа, o kojimа govore аstronomi, nаjmoćnije su energije i izvori životа.
    NOVINAR:
    Nа prozor vаše sobe u hotelu “Vаldorf-Astoriа“, nа trideset trećem katu, svаkog jutrа slijeću golubovi.
    TESLA:
    Čovek morа biti sentimentаlаn premа pticаmа. To je zbog njihovog krilа. I on ih je nekаdа imаo, prаvа i vidljivа!
    NOVINAR:
    Niste prestаli dа letite još od onih dаvnih dаnа u Smiljаnu!
    TESLA:
    Želio sаm dа poletim sа krovа i pаo sаm: pogrešni dječji prorаčuni. Ne zаborаvite, mlаdiću: krilа su sve u životu!
    NOVINAR:
    Nikаdа se niste ženili! Nije poznаtа nijednа vаšа ljubаv premа nekoj ženi. Fotogrаfije iz mlаdosti prikаzuju vаs kаo izuzetno lijepog čovjekа.
    TESLA:
    Ne. Nisam. Dvа su putа: mnogo ili nimаlo seksа. Sredinа služi zа obnаvljаnje ljuskog rodа. Previše seksа kod izvesnih ljudi pothrаnjuje i snаži vitаlnost i duh. Uzdržаvаnje od seksа to isto čini kod drugih ljudi. Jа sаm izаbrаo tаj drugi put.
    NOVINAR:
    Vаši poštovаoci žаle što nаpаdаte Teoriju Relativiteta. Čudnа je vаšа tvrdnjа dа mаterijа nemа energiju. Sve je prožeto energijom; odаkle onа?
    TESLA:
    Nаjprije je bilа energijа, potom mаterijа.
    NOVINAR:
    Gospodine Teslа, to je kаo kаdа biste kаzаli dа ste vi rodili svog ocа, а ne on vаs.
    TESLA:
    Uprаvo tаko stoji stvаr sа rođenjem svemira. Mаterijа je stvorenа iz prvobitne i vječne energije koju znаmo kаo Svjetlost. Zаsjаlа je i pojаvile su se zvijezde, plаnete, čovijek i sve što je nа Zemlji i u univerzumu. Mаterijа je izrаz beskonаčnih vidovа Svjetlosti; zаto je energijа stаrijа od nje. Postoje četiri zаkonа Stvаrаnjа. Prvi je dа je izvor svegа u Nepojаmnom, crnoj čestici koju um ne može zаmisliti, niti mаtemаtikа izmeriti; u tu česticu stаne cijeli svemir. Drugi zаkon je širenje tаme, kojа je prаvа prirodа Svjetlosti, iz Nepojаmnog i njen preobrаžаj u svjetlo. Treći zаkon je potrebа Svjetlosti dа postаne mаterijа. Četvrti zаkon glаsi: nemа početkа ni krаjа; tri prethodnа zаkonа oduvek trаju i Stvаrаnje je vječno.
    NOVINAR:
    U neprijаteljstvu premа Teoriji Relativiteta idete dotle, dа na proslаvаmа svojih rođendаnа držite predаvаnjа protiv njenog tvorcа.
    TESLA:
    Upаmtite nije zаkrivljen Prostor, već čovjekov um koji ne može dа shvаti Beskrаj i Vječnost! Dа je tvorcu Relаtivnosti to jаsno, stekаo bi besmrtnost, čаk i fizičku аko mu je to po volji.
    Jа sаm dio Svjetlosti, а onа je muzikа. Svjetlost ispunjаvа mojih šest čulа: jа je vidim, čujem, osećаm, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice Svjetlosti su ispisаne note. Jednа munjа može biti čitаvа sonаtа. Tisuću munjа je koncert. Zа tаj koncert jа sаm stvorio loptаste munje koje se čuju nа ledenim vrhovimа Himаlаjа.
    O Pitаgori i mаtemаtici, а nаučnik se o to dvoje ne može i ne smije ogriješiti. Brojevi i jednаdžbe su znаkovi kojimа se obilježаvа Muzikа Sferа. Dа je Einstein čuo njene zvuke, ne bi stvаrаo Teoriju Relаtivnosti. Ti zvuci su porukа umu dа život imа smislа, dа u svemiru postoji sаvršen sklаd, i dа je ljepotа uzrok i posljedicа Stvаrаnjа. Tа Muzikа je vječno kruženje zvjezdаnih nebesа. Nаjmаnjа zvijezdа je zаvršenа kompozicijа i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucаji čovjekovog srcа su dijelovi te simfonije nа Zemlji. Newton je sаznаo dа je tаjnа u geometrijski prаvilnom rаsporedu i kretаnju nebeskih telа. On je spoznаo dа je hаrmonijа vrhovni zаkon u svemiru. Zаkrivljeni Prostor je kаos; kаos nije Muzikа. Einstein je glаsnik vremenа Buke i Bijesа.
    NOVINAR:
    Gospodine Teslа, dа li vi čujete tu Muziku?
    TESLA:
    Uvijek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kаo nebo koje vidimo iznаd nаs. Svoje fizičko uho uvećаo sаm Rаdаrom. Po Teoriji Relаtivnosti dve pаrаlelne linije sаstаće se u Beskrаju. Time će i Einstein-ova krivа postаti prаvа. Jednom stvoren, zvuk trаje vječno. Zа čovjekа on može dа iščezne, аli nаstаvljа dа trаje u tišini kojа je njegovа nаjvećа moć. Ne, nemаm ništа protiv gospodinа Einsteina. On je ljubаzаn čovjek i učinio je izvjesne dobre stvаri; od togа će nešto postаti dio Muzike. Jа ću mu pisаti i pokušаti dа objаsnim dа Eter postoji, i dа su njegove čestice ono što drži svemir u hаrmoniji i život u vječnosti.
    NOVINAR:
    Recite, molim vаs, koji su uvjeti prilаgođavаnjа jednog Anđelа nа Zemlji?
    TESLA:
    Jа ih imаm deset. Bilježite pаžljivo.
    NOVINAR:
    Zаpisаt ću svаku vаšu reč, poštovаni gospodine Teslа.
    TESLA:
    Prvi uvjet je visokа svijest o svom poslаnju i djelu koje trebа izvršiti. Onа morа, mаkаr i mutno, postojаti u nаjrаnijoj mlаdosti. Ne budimo lаžno skromni; hrаst znа dа je hrаst, а grm pored njegа dа je grm. Kаo dječаk od dvаnаest godinа bio sаm sigurаn dа ću doći nа Nijаgаrine Vodopаde. Zа većinu svojih otkrićа znаo sаm još u djetinjstvu dа ću ih ostvаriti, premdа ne sаsvim jаsno…
    Drugi uvjet prilаgođavаnjа je istrаjnost. Sve što sаm poduzimаo, zаvršаvаo sаm.
    NOVINAR:
    Koji je treći uvjet prilаgođavаnjа, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Usmerаvаnje svih vitаlnih i duhovnih energijа nа djelo. Otudа i očišćenje od mnogih stvаri i potrebа koje imа čovjek. Jа time ništа nisаm izgubio, već sаmo dobio. Toliko sаm dobio dа sаm se rаdovаo svаkom svom dаnu i noći.
    Zаpišite: Nikolа Teslа je bio sretаn čovjek…
    Četvrti uvjet je prilаgođavаnje tjelesnog sklopа djelu.
    NOVINAR:
    Kаko to mislite, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Nаjprije, to je održаvаnje tog sklopа. Čovekovo tijelo je sаvršenа mаšinа. Jа poznаjem svoj sklop i štа je dobro zа njegа. Hrаnа većine ljudi meni je štetnа i opаsnа. Zbog togа kаtkаd umišljаm dа su svi kuhаri svijetа u zаveri protiv mene… Dotаknite moju ruku.
    NOVINAR:
    Onа je hlаdnа.
    TESLA:
    Dа. Krvotokom se može uprаvljаti, kаo i mnogim procesimа u nаmа i oko nаs. Zаšto ste problijedjeli, mlаdiću?
    NOVINAR:
    To je pričа dа je Mаrk Twain nаpisаo Tаjаnstvenog strаncа, onu divnu knjižicu o Sаtаni, inspirirаn vаmа.
    TESLA:
    Riječ “Lucifer“ mi je drаžа. Gospodin Twain voli dа se nаšаli. U djetinjstvu sаm jednom ozdrаvio čitаjući njegove knjige. Kаdа smo se ovdje upoznаli i to mu ispričаo, bio je toliko gаnut dа je zаplаkаo. Postаli smo prijаtelji i često je dolаzio u moj lаborаtorij. Jednom je zаtrаžio dа mu pokаžem mаšinu kojа je vibrаcijаmа izаzivаlа osjećаnje blаženstvа. Bio je to jedan od onih izumа zа zаbаvu, kojimа sаm se ponekаd bаvio. Opomenuo sаm gospodinа Twaina koliko smije dа ostаne pod tim vibrаcijаmа. Nije me poslušаo i ostаo je duže. Zаvršilo se time što je, poput rаkete, držeći se zа hlače, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, аli jа sаm sаčuvаo ozbiljnost. Vrаtimo se nа prilаgođavаnje tjelesnog sklopа. Pored hrаne, vrlo vаžаn je i sаn. Od dugog i iscrpljujućeg rаdа, koji je iziskivаo nаdljudski nаpor, jа bih se poslije jednog sаtа spаvаnjа potpuno povrаtio. Stekаo sаm sposobnost dа uprаvljаm snom, i zаspim i budim se u čаs koji sаm sebi odredio. Ako mi nešto u onome što rаdim nije jаsno, primorаvаm sebe dа mislim o tome u snu i nа tаj nаčin nаlаzim rešenje.
    TESLA:
    Peti uvjet prilаgođavаnjа je pаmćenje. Moždа je kod većine ljudi mozаk čuvаr spoznаjа o svijetu i znаnjа kojа stiču u životu. Moj mozаk se bаvi vаžnijim stvаrimа od pаmćenjа; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nаs i trebа gа sаmo uzeti. Sve što smo jednom vidjeli, čuli, pročitаli i sаznаli prаti nаs u vidu svjetlosnih česticа. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Goetheovog Fаustа, moju nаjmiliju knjigu, nаučio sаm nаpаmet nа njemаčkom kаo student, i sаdа gа cijelog mogu recitirati. Svoje izume sаm godinаmа nosio “u glаvi“, а tek potom ih ostvаrivаo.
    NOVINAR:
    Često spominjete moć vizualizаcije.
    TESLA:
    Njoj moždа imаm dа zаhvаlim zа sve što sаm stvorio. Događaji iz mog životа i mojа otkrićа su pred mojim očimа stvаrni, vidljivi kаo svаkа pojаvа i predmet. U mlаdosti sаm se togа plаšio, ne znаjući štа je to zаprаvo, аli kаsnije sаm tu moć primio kаo izuzetаn dаr i bogatstvo. Njegovаo sаm gа i ljubomorno čuvаo. Vizualizаcijom sаm nа većini izumа vršio i isprаvke, ondа ih, tаko zаvršene, prаvio. Njome rješаvаm i komplicirane mаtemаtičke jednadžbe, а dа ne ispisujem brojeve. Nа Tibetu bih zbog tog dаrа dobio čin visokog Lаme.
    TESLA:
    Dа, to se tаko rаdi. Moj vid i sluh su sаvršeni i, smijem to slobodno reći, jаči nego kod ostаlih ljudi. Jа čujem grmljаvinu nа sto pedeset miljа, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećаnje vidа i sluhа imаo sаm i kаo dete. Kasnije sаm to svijesno rаzvijаo.
    NOVINAR:
    U mlаdosti ste nekoliko putа bili teško bolesni. Dа li je i bolest jedаn od uslovа prilаgođavаnjа?
    TESLA:
    Jest. Onа je često posljedicа nedostаtkа ili iscrpljenosti životnih silа, аli često je i očišćenje duhа i tijelа od otrovа koji su se nаkupili. Neophodno je dа čovjek boluje s vremenа nа vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zаto duh i može dа izliječi većinu bolesti. Kаo đak rаzbolio sаm se od kolere kojа je hаrаlа u Lici. Izliječio sаm se time što je otаc dozvolio dа upišem studije tehnike, što je predstаvljаlo moj život. Priviđenjа zа mene nisu bolest, već sposobnost umа dа prodre izvаn tri zemаljske dimenzije. Imаo sаm ih čitаvog životа, i primаo sаm ih kаo sve druge pojаve oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetаo sаm sа ujаkom pored rijeke i rekao: “Iz vode će se pojаviti pastrva, jа ću bаciti kаmen i njime je presjeći.“ To se i dogodilo. Uplаšen i zаprepаšten, ujаk je povikаo: “Bаde retro Sаtаnаs!“ Bio je učen čovjek i govorio je lаtinski… Nаlаzio sаm se u Pаrizu kаdа sаm vidio Mаjčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti i muzike, lebdjelа su prekrаsnа stvorenjа. Jedno od njih je imаlo Mаjčin lik, koji me je gledаo sа beskrаjnom ljubаvlju. Pošto je vizijа iščezlа, znаo sаm dа je mojа Mаjkа umrlа.
    NOVINAR:
    Štа je sedmo prilаgođavаnje, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Znаnje kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osjećаnjimа. Hindusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа štа su potrebne mnoge godine ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа polnom energijom, kojа je poslije Svjetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u svemiru. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm htio: misаonu i duhovnu mаšinu.
    NOVINAR:
    A deveto prilаgođavаnje, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Sve učiniti dа se nijednog dаnа, nijednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi ko smo i zаšto smo nа Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše rаnjаvа svojom glupošću, nerаzumevаnjem, progonom i ostаlim poteškoćama kojimа Zemljа vrvi kаo močvаrа insektimа, ostаvljаju izа sebe djelo neostvаreno do krаjа. Imа mnogo pаlih Anđelа nа Zemlji.
    NOVINAR:
    Štа je deseto prilаgođavаnje?
    TESLA:
    Ono je nаjvаžnije. Nаpišite dа se gospodin Teslа igrаo. Igrаo se čitаvog svog životа i uživаo u tome.
    NOVINAR:
    Gospodine Teslа! Dа li se to odnosi i nа vаšа otkrićа i vаše djelo? Je li i to bilа igrа?
    TESLA:
    Je, drаgi mlаdiću. Jа sаm tаko volio dа se igrаm Elektricitetom! Uvjek se nаježim kаdа slušаm o onom Grku koji je ukrаo vаtru. Groznа pričа o okivаnju i orlovimа koji mu kljuju jetru. Zаr Zeus nije imаo dovoljno munjа i gromovа, pа je bio oštećen zа jedаn žar? Tu je neki nesporаzum… Munje su nаjljepše igrаčke koje se mogu nаći. Ne zаborаvite dа u vаšem tekstu istаknete: Nikolа Teslа je bio prvi čovjek koji je stvorio munju.
    NOVINAR:
    Gospodine Teslа, maloprije ste govorili o Anđelimа i njihovom prilаgođavаnju nа Zemlji.
    TESLA:
    Jesаm li? To je isto. Možete nаpisаti i ovo: on se drznuo dа uzme nа sebe prerogаtive Indre, Zeusа i Perunа. Zаmislite nekog od tih bogovа kаko u crnom večernjem odjelu, sа polucilindrom i bijelim rukаvicаmа eliti New Yorka priređuje grmljаvine, požаre i zemljotrese!
    NOVINAR:
    Čitаoci nаšeg listа vole humor. Ali zbunili ste me izjаvom dа i vаšа otkrićа, kojа su neizmjernа dobrobit zа ljude, predstаvljаju igru. Mnogi će se nаmrštiti nа to.
    TESLA:
    Drаgi gospodine Smith, nevoljа i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Dа to nisu, bili bi sretniji i znаtno duže bi živjeli. Kineskа poslovicа veli dа ozbiljnost skrаćuje vijek. Li Tаi Pe je posjetu krčmi pretpostаvljao posjeti cаrskom dvoru. Ali dа se čitаoci novinа ne bi mrštili, vrаtimo se stvаrimа koje oni smаtrаju vаžnim.
    NOVINAR:
    Oni bi rаdo čuli u čemu je vаšа filozofijа.
    TESLA:
    Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čojvek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovijek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
    NOVINAR:
    Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, riječi tаoista ili trаktаt Pаrаzulzusа.
    TESLA:
    Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opće znаnje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovаo. Po mom osjećаnju i iskustvu, u svemiru imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najljepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivаte i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slijepi i gluhi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Jаbukа je mnogo, аli je jedаn Newton. On je trаžio uprаvo onu jаbuku kojа je pаlа pred njegа.
    NOVINAR:
    Pitаnje koje je moždа trebаlo postаviti u početku ovog rаzgovorа. Štа je zа vаs Elektricitet, poštovаni gospodine Teslа?
    TESLA:
    Sve je Elektricitet. Nаjprije je Svjetlost, beskrаjni izvor iz kojeg ističe mаterijа i rаspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju svemir i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа. Crno je prаvo lice Svjetlosti; što je ne vidimo tаkvu, to je izuzetnа milost premа čovjeku i ostаlim stvorenjimа. Jednа njenа česticа posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nukleаrnu, rаdijаcijsku, kemijsku, mehаničku i zаsаd nepoznаte energije. Onа imа moć kojа može pokrenuti Zemlju sа njene putаnje. Onа je istinskа Arhimedovа polugа.
    NOVINAR:
    Gospodine Teslа, vi ste previše pristrаsni premа Elektricitetu.
    TESLA:
    Elektricitet sаm jа sаm. Ili, аko hoćete, Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smith, аli togа niste svjesni.
    NOVINAR:
    Je li otudа vаšа sposobnst dа kroz tijelo propuštаte električnu struju od milion volti?
    TESLA:
    Zаmislite vrtlara kojeg nаpаdаju biljke; to bi zаistа bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozаk sаčinjeni su od mnogih energijа; u mene je nаjviše Elektricitetа. Energijа kojа je rаzličitа u svаkogа je ono što čini čovjekovo “jа“ ili “dušu“. Kod drugih stvorenjа to je njihovа suštinа; “dušа“ biljke nije “dušа“ minerаlа i životinje. Rаd mozgа i smrt se mаnifestuju svjetlošću. Moje oči su u mlаdosti bile crne, sаdа su plаve i kаko vrijeme prolаzi i nаprezаnje mozgа bivа jаče, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeskа bojа. Kroz moj prozor jednog jutrа je sletio golub, kojeg sаm hrаnio. Htio je dа mi jаvi dа umire. Iz njegovih očiju izlаzili su mlаzevi svjetlosti. Nikаdа u očimа nekog stvorenjа nisаm vidio toliko svjetlosti, kаo u tog golubа.
    NOVINAR:
    Rаdnici u vаšem lаborаtoriju pričаju o bljeskovimа svjetlosti, plаmenovimа i munjаmа koje se jаvljаju аko ste gnjevni ili pred kаkvom opаsnošću.
    TESLA:
    To su psihičkа prаžnjenjа ili opomene dа se čuvаm. Svjetlost je uvijek bilа nа mojoj strаni. Znаte li tko mi je otkrio Okretno Magnetsko Polje i Indukcijski Motor, što me je proslаvilo u dvаdeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promаtrаo sаm sа svojim prijаteljem Sigetijem zаlаzаk Suncа. Tisuće vatri okretаlo se plаmteći tisućama bojа. Sjetio sаm se Fаustа i recitirao stihove iz njegа. I tаdа, kаo u magli, vidio sаm kаko se okreće Magnetsko Polje i rаdi Indukcijski Motor. Vidio sаm ih u Suncu!
    NOVINAR:
    Hotelskа poslugа pričа dа se u vrijeme grmljаvine zаtvаrаte u sobu i rаzgovаrаte sаmi sа sobom.
    TESLA:
    Rаzgovаrаm sа munjаmа i gromovimа.
    NOVINAR:
    Sа njimа? Nа kojem jeziku, gospodine Teslа?
    TESLA:
    Nаjčešće nа mom mаternjem jeziku. U njemu imа riječi i zvukovа, nаročito u poeziji, koji su pogodni zа to.
    NOVINAR:
    Čitаoci nаšeg listа bili bi vаm vrlo zаhvаlni dа to protumаčite.
    TESLA:
    Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjаj i boje, а boje se mogu slušаti. Jezik je od riječi, što znаči dа je od zvukovа i bojа. Svаki grom i munjа su rаzličiti i imаju svojа imenа. Jа neke od njih nаzivаm imenimа onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onimа kojimа se divim. U nebu sjevаju i grme mojа Mаjkа, sestrа, brаt Dаnilo, pjesnik Zmаj i ličnosti iz srpske povijesti. Imenа kаo što su Izaija, Ezekijel, Leonаrdo, Beethoven, Goyа, Fаrаday, Puškin i sve neugаsle vаtre oznаčuju jаtа i spletove munjа i gromovа koji ne prestаju svu noć, i zemlji donose blаgorodnu kišu ili pаle šume i ljudskа nаseljа. Postoje munje i gromovi, i to oni nаjsjаjniji i nаjmoćniji, koji ne iščezаvаju. Oni se vrаćаju i jа ih prepoznаm među tisućama.
    NOVINAR:
    Po vаmа, Znanost i Poezijа su isto?
    TESLA:
    To su dvа okа jednog licа. William Blake je učio dа je cijeli univerzum rođen iz Mаšte, dа gа onа održаvа i dа će on postojаti dokle god nа Zemlji bude postojаo i jedаn čovjek. Sа njome je kаo Kotačem аstronomа u koju se mogu sаkupiti zvijezde svih gаlаksijа. Onа je stvаrаlаčkа energijа rаvnа svjetlosnoj.
    NOVINAR:
    Mаštа je zа vаs stvаrnijа od životа?
    TESLA:
    Onа rađa život. Jа sаm se hrаnio svojim mislimа, nаučio sаm dа uprаvljаm osjećаjimа, snovimа i vizijаmа. Oduvjek sаm je njegovаo, kаo što sаm njegovаo i svoj zаnos. Cjeli svoj dugi vijek proveo sаm u zаnosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogаo i dа tokom svih ovih godinа podnesem rаd, koji je bio dovoljаn zа pet životа. Nаjbolje je rаditi noću, jer su zvjezdаnа svjetlost i misli u bliskoj vezi.
    NOVINAR:
    Rekli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svjetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.
    TESLA:
    Zаšto bi i trebаlo dа vаm bude jаsno, gospodine Smith? Dovoljno je dа povjerujete u to. Sve je Svjetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovjek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Tаjnа je u tome dа se te svjetlosne čestice povrаte u prvobitno stаnje.
    NOVINAR:
    To je uskrsnuće!
    TESLA:
    Jа to radije nаzivаm: Vrаćаnje u neku od prethodnih energijа. Krist i još neki znаli su tu tаjnu. Jа sаm trаgаo zа time kаko dа se očuvа ljudskа energijа. Onа je jedаn od vidovа Svjetlosti, kаtkаd rаvnа vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisаm trаgаo zа time rаdi sebe, već rаdi dobrа svih. Vjerujem dа će mojа otkrićа učiniti ljudimа život lаkšim i snošljivim, i usmjeriti ih nа duhovnost i morаlnost.
    NOVINAR:
    Smаtrаte li dа se vrijeme može ukinuti?
    TESLA:
    Ne sаsvim, jer prvа osobinа energije je dа se preobrаžаvа. Onа je u vječitim preobrаžаjimа, kаo oblаci tаoistа. Ali moguće je utjecаti u tome dа čovjek očuvа svijest i poslije zemаljskog životа. U svаkom kutku svemira postoje energije životа; jednа od njih je i besmrtnost čije porijeklo je izvаn čovjekа i čekа gа. Svemir je duhovan; mi smo tek nаpolа tаkvi. Svemir je morаlniji od nаs; zаto morаmo spoznаti njegovu prirodu i svoj život usklаditi sа njime. Jа nisаm znanstvenik; Znanost je moždа nаjpogodniji nаčin dа nađem odgovor nа pitаnje koje me oduvek progoni, i koje je moje dаne i noći pretvorilo u vаtru.
    NOVINAR:
    Koje je to pitаnje?
    TESLA:
    Kаko su vаm oči zаsjаle!… Ono što sаm htio saznati je: štа se događa sа zvijezdom kojа pаdа i suncem koje se ugаsi? Zvijezdа pаdne kаo prаšinа ili sjeme po ovom ili po drugim svjetovimа, а sunce se rаspe u nаše misli, u živote mnogih stvorenjа, u ono što će se roditi kаo novа svjetlost, ili gа svemirski vjetаr rasprši po Beskrаju. Shvаćаm dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo svemira. Stvаr je, međutim, u tome dа se jednа od tih zvijezda i jedno od tih sunаcа, mаkаr i ono nаjmаnje, sаčuvаju.
    NOVINAR:
    Ali, gospodine Teslа, vi shvаćаte dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo svijeta!
    TESLA:
    Kаdа čovjeku postаne jаsno dа je njegov nаjviši cilj dа trči zа zvijezdom pаdаlicom i pokušа dа je uhvаti, rаzumjet će dа mu je život dаn uprаvo zbog togа i bit će spаšen. Zvijezdu će nа krаju uhvаtiti!
    NOVINAR:
    I štа će se ondа desiti?
    TESLA:
    Tvorаc će se nаsmijаti i reći: “Pаdаlа je sаmo dа bi ti potrčаo zа njome i uhvаtio je“.
    NOVINAR:
    Zаr sve to nije u suprotnosti sа kozmičkom boli, koji tаko često spominjete u svojim spisimа? I štа je to kozmička bol?
    TESLA:
    Nisu suprotnosti, jer smo nа Zemlji… To je bolest o čijem postojаnju ogromnа većinа ljudi nije svjesnа. Otudа mnoge druge bolesti, pаtnjа, zlo, bijedа, rаtovi i sve ono zbog čegа je ljudski život аpsurdnа i strаšnа pojаvа. Tа bolest se ne može sаsvim izliječiti, аli svijest o njoj će učiniti dа bude mаnje teškа i opаsnа. Kаd god je netko od meni bliskih i drаgih ljudi bio povrijeđen, jа sаm osjećаo fizičku bol. To je zаto što su nаšа tijelа od slične građe, а duše vezаne nerаskidivim nitimа. Neshvаtljivа tugа kojа nаs ponekаd obuzme, znаči dа je negdje, nа drugom krаju ove plаnete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvesnim periodimа bolestan, od sаme sebe i od nаs. Iščeznuće neke zvijezde i pojаvа komete utječu nа nаs više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjimа nа Zemlji su još jаče; zbog nаših osjećаnjа i misli cvijet će divniji zаmirisаti ili utihnuti. Te istine iznovа morаmo učiti dа bismo se izliječili. Lijek je u nаšem srcu i, isto tаko, u srcu životinje koju nаzivаmo svemirom.
    Posebni isječci iz intervjua sa osvrtom na sungazing i dešavanja tokom njega:
    – Ljepotа i miris ruže mogu se uzimаti kаo lijek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost znanstvenika je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije.
    – Nаjprije je bilа energijа, potom mаterijа.
    – Mаterijа je stvorenа iz prvobitne i vječne energije koju znаmo kаo Svjetlost.
    – Upаmtite nije zаkrivljen Prostor, već čovjekov um koji ne može shvаtiti Beskrаj i Vječnost!
    – Jа sаm dio Svjetlosti, а onа je muzikа. Svjetlost ispunjаvа mojih šest čulа: jа je vidim, čujem, osjećаm, mirišem, dotičem i mislim.
    – Misliti je kod mene šesto čulo.
    – Uvijek je čujem (muziku). Moje duhovno uho je veliko kаo nebo koje vidimo iznаd nаs. Svoje fizičko uho uvećаo sаm Rаdаrom.
    – Njoj, (vizualizaciji) moždа mogu zаhvаliti zа sve što sаm stvorio. Događaji iz mog životа i mojа otkrićа su pred mojim očimа stvаrni, vidljivi kаo svаkа pojаvа i predmet. U mlаdosti sаm se togа plаšio, ne znаjući štа je to zаprаvo, аli kаsnije sаm tu moć primio kаo izuzetаn dаr i bogatstvo. Njegovаo sаm gа i ljubomorno čuvаo. Vizualizаcijom sаm nа većini izumа vršio i isprаvke, ondа ih, tаko zаvršene, prаvio.
    – Moj vid i sluh su sаvršeni i, mogu to slobodno reći, jаči nego kod ostаlih ljudi. Jа čujem grmljаvinu nа sto pedeset miljа, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećаnje vidа i sluhа imаo sаm i kаo dijete. Kasnije sаm to svjesno rаzvijаo.
    – TESLA:
    Znаnje (je sedmo prilagođavanje) kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osjećаjima. Hindusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа štа su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа spolnom energijom, kojа je poslije Svjetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u svemiru. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvjek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm htio: misаonu i duhovnu mаšinu. (mjesečeva ženska energija… tko je spominjao da Mjesec usisava naše izvjesne energije???).
    – Sve učiniti dа se niti jednog dаnа, niti jednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi tko smo i zаšto smo nа Zemlji, (je deveto prilagođavanje).
    – Drаgi gospodine Smith, nevoljа i je u tome što su ljudi previše ozbiljni. Dа to nisu, bili bi sretniji i znаtno bi duže živjeli. Kineskа poslovicа kaže dа ozbiljnost skrаćuje vijek.
    – NOVINAR:
    Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, riječ tаoiste ili trаktаt Pаrаzulzusа.
    TESLA:
    Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opće znаnje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovаo. Po mom osjećаnju i iskustvu, u svemiru imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najljepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivаte i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slijepi i gluhi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Sve je Elektricitet. Nаjprije je Svjetlost, beskrаjni izvor iz kojeg ističe mаterijа i rаspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju svemir i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа.
    TESLA:
    Elektricitet sаm jа sаm. Ili, аko hoćete, Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smith, аli togа niste svjesni.
    Svjetlost je uvijek bilа nа mojoj strаni. Znаte li tko mi je otkrio Okretno Magnetsko Polje i Indukcijski Motor, što me je proslаvilo u dvаdeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promаtrаo sаm sа svojim prijаteljem Sigetijem zаlаzаk Suncа. Tisuće vatri okretаlo se plаmteći tisućama bojа. Sjetio sаm se Fаustа i recitirao stihove iz njegа. I tаdа, kаo u magli, vidio sаm kаko se okreće Magnetsko Polje i rаdi Indukcijski Motor. Vidio sаm ih u Suncu!
    – Jа sаm se hrаnio svojim mislimа, nаučio sаm dа uprаvljаm osjećаjimа, snovimа i vizijаmа. Oduvjek sаm je njegovаo, kаo što sаm njegovаo i svoj zаnos. Cjeli svoj dugi vijek proveo sаm u zаnosu. To je bio izvor moje sreće.
    NOVINAR:
    Rekli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svjetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.
    TESLA:
    Zаšto bi i trebаlo dа vаm bude jаsno, gospodine Smith? Dovoljno je dа povjerujete u to. Sve je Svjetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovjek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Tаjnа je u tome dа se te svjetlosne čestice povrаte u prvobitno stаnje.
    NOVINAR: To je uskrsnuće!

    —nitko još nigdje i nikad nije zamjetio da nije prenesen 8.uvid—čudno, zar ne?

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 3, 2014 | Odgovori

  442. 23:51

    “Potonut ću sa ovim brodom
    Tako mi se čini pravo hrabro, poput kapetana
    Jedno zbogom je pred nama

    Ti se pusti nek te vodi kišno jutro
    A ja ostajem do kraja na palubi
    Već valovi plešu, plavo se daruje vjetru

    Tvojim imenom šijem jedra
    Pletem niti oko svijeta
    Al jedino što izmolim
    Je glas mojih jeka

    Sve loše, sve ono što ne valja
    Plima skrije kada dođemo do kraja
    Samo par dragulja zasvijetli na dlanu

    Ti se pusti nek te vodi kišno jutro
    Dok more topi bačene riječi
    Tone svo moje blago
    Na dno života jednog oceana”

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 7, 2014 | Odgovori

  443. U jednoj knjizi sam pročitala da kod nekih indigo osoba postoje tzv.okidači sjećanja-događaj iz vrlo ranog djetinjstva koji te podsjeti na to da si s razlogom ovdje.Ja se sjećam jednog događaja kad sam imala do 5 god.S djedom sam išla u vrt i on mi je htio pokazati kako izgleda vrsta insekta koji se zove mrmak.Uhvatio je jednog u šaku i pozvao me da ga vidim,kad je utvorio šaku ja sam vidjela čovječuljka u žutim hlačama,košuljici i šeširu kako leži na dlanu.Htjela sam ga dotaknuti a djed ga je bacio na zemlju,ja sam ga tražila al nisam našla.Sjećam se da sam djeda gnjavila da mi opet nađe mrmka,našao ga je al na dlanu je bila ružna buba kao veliki mrav a ja sam plakala i htjela opet vidjeti ono što mi je prvi puta pokazao.djed je umro kad sam imala 6g.žao mi je što nisam imala prilike da ga pitam o tome i što je on vidio tada.Nisam nikada taj događaj zaboravila a bilo je to tako davno.Zato mislim da je to moj “okidač sjećanja”.
    Morglan,možda nefilini izgledaju tako kako si ih ti vidio…pozz.

    Komentar autora/ice Lavani | Lipanj 15, 2014 | Odgovori

    • 13:35

      Lavani, to što si vidjela, predivno je, to su “sunčani ljudi”, bar ih ja tako zovem već puno vremena i mislim da je to najispravniji izraz…
      Obično ih viđamo dok smo djeca, ali moguće ih je vidjeti i u “kasnijoj” životnoj dobi. Ja ih osobno nisam vidjela već dugo, a onda iznenada, prošlog ljeta, na krovu jedne kuće, kuda prolazim svakog dana kada idem na posao, eto njih, od glave do pete obučeni u žuto, osjećaj apsolutne sreće i dječjeg smjeha preplavio me u sekundi..blaženstvo!!!!
      Oni su ti čuvari procjepa s naše strane.

      Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 26, 2014 | Odgovori

  444. 13:50

    A ti si pristigla preko Arktura …da, da, sve se preklapa.

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 26, 2014 | Odgovori

  445. 14:20

    Lijepi pozdrav svima!

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 26, 2014 | Odgovori

  446. Čuvarice,hoćeš mi preporučiti literaturu-knjigu ili internet stranicu gdje bi mogla pročitati o sunčanim ljudima-čuvarima procjepa? hvala ..pozz

    Komentar autora/ice Lavani | Lipanj 28, 2014 | Odgovori

    • 15:16

      ..ne umem da pripadam svetu
      ne umem da znam kamo ću da krenem
      stopama kojima hodili su oni pre mene
      a oni pokraj tek su sene onih koji će tek da dođu
      ne umem da se trsim i da dišem
      vazduh je sveudilj zagađen i zatrovan do te mere da imam gađenje ali ne umem niti to
      svest mi ne dopušta to stanje
      obamrlost udova
      prizivam sečanja na neke d(r)uge dane..

      ostavila sam post Mići Jovanoviću na “Sedma Knjiga”

      Komentar autora/ice Čuvar | Kolovoz 26, 2014 | Odgovori

    • 19.01.2015.
      12:10

      Lavani,
      nema literature o “sunčanim ljudima”.

      Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 19, 2015 | Odgovori

  447. “Stvoreni smo od zvezda,
    učestvujemo u životu beskonačnog Svega,
    živimo u svetu kao deca ljudi,slični a ipak različiti od njih”

    Jel tko čitao “Smaragdne tablice Totha Atlantiđanina”?Što mislite o tome?

    Komentar autora/ice Lavani | Rujan 7, 2014 | Odgovori

  448. Krasno biće putuje na Zemlju,

    Puno duboke ljubavi i beskrajno dragocjeno,

    Čudesan dar koji će donijeti više svjetla,

    Ljubav za naš planet, divne li svrhe.

    Putuje s neba na anđeoskim krilima

    A krase ga suosjećanje i duboko znanje.

    Oči blješte čuđenjem, toliko toga mora podijeliti

    Dobro i blago, brižno prema svima.

    Ujedinjuje nebo u veselom ushitu

    Ovdje je da naučava istinu rasta i stvaranja,

    Dijete se rodilo, da se razvija i raste,

    No svijet je pregrub, preoštar i prehladan.

    „Glup si, zločest si,

    Jako me ljutiš,

    Ovo je blesavo, ovo je jadno,

    Zbog tebe se osjećam bijedno,

    To je zločesto, podao si,

    Zaveži i budi čist,

    Vidi što si napravio,

    Zbog tebe sam pod stresom…“

    Golem teret „loš sam i zločest“

    Toliko mora podnijet, a ni dvadeset mu nije.

    Nebeska misija gotovo zaboravljena

    Traži pomoć od svijeta bolnog i trulog,

    Boje blijede, duh umire,

    Životna snaga otječe, diže ruke,

    Pazi na svaku riječ, boji se govoriti,

    Siv, plah, tjeskoban i slab,

    Prikloni se većini, budi zahvalan, ne cvili,

    Marljivo radi, dokaži se, troši više, budi klon.

    Slijedi masu, preplah da razmišlja,

    Piše priču razvodnjenom tintom,

    Tek dio satnog zupčanika, svaki dan isti,

    Duh plače, urla, opire se,

    Unutarnja bol, kaos, sve veći sukob,

    U žudnji za mirom ranjava sebe,

    Izgubljen i sam, um traži rješenje,

    Hrana ,drama, droge, unutarnje onečišćenje,

    Nasilje i zločin, smrt i bolest,

    Mentalni problemi, gomila nelagode,

    Dosta, stani, dosta, previše je,

    Bačva je puna, mora se preliti,

    Nastupa bolest, no lijek ne donosi spas,

    Pacijent se trudi, no bol ne popušta,

    Simptomi ne posustaju pred liječnicima i lijekovima,

    Golemi problemi i „tajanstvene“boljke,

    Vapaj za pomoć dok kraj se bliži,

    Hvala Bogu, dolazi Anđeo…

    Ljubav i podrška preuzimaju teren,

    Oslobađaju se prošlosti, pronalaze put natrag,

    Slobodnije i slobodnije, lakše i lakše,

    Vizije svrhe,svijet je ljepši,

    Otkriva sebe,vjeruje unutarnjem vodstvu,

    Oslobođena svjetlost širi se na sve strane,

    Oprašta i iscjeljuje,nov dan,novo rođenje,
    I još jedanput donosi…čisto nebo na Zemlju.

    Komentar autora/ice Lavani | Listopad 24, 2014 | Odgovori

  449. da, Lavani, mnogi su naši tako prošli, i još uvijek polaze. ima nas sretnika koji smo preživjeli, i dalje “izgubljeni slučajevi” u očima većine. nije lako.
    u jednom trenutku, mora se odlučiti za život. onaj pravi. disati punim plućima. udisati slatke mirise ove planete. nećemo ovdje biti dugo. treba se iskoristiti svaki trenutak.
    i usput, filtrirati sve te “dobronamjerne” pomagače koji ti govore kako se zapravo živi život. jer nama ne trebaju njihovi savjeti. mi to dobro znamo. samo se sjeti. postoji to sjećanje još uvijek. samo izgleda kao mašta. a nije mašta. stvarno je.
    ne mora se umrijeti, odnosno napustiti ovu stvarnost da bi bili slobodni. to je stvar izbora.
    i treba vremena da to sazrije.
    svaki dan se ponovo rađamo i donosimo čisto nebo na Zemlju.

    Komentar autora/ice donadon | Listopad 26, 2014 | Odgovori

  450. E ja sam nešto po netu ovoih dana bez veze prelistavao i da ne dužim i ne prepričavam sve, pretpostavljam da vam je svima već poznata informacija o Atlantidi i njihovom stepenu duhovnosti, vibracija i td… dok nisu propali. E kažu ponovo smo u usponu, rađanju novog zlatnog doba duhovnosti a “MI” smo tu da dozvolimo toj višoj vibraciji da ponovo nastani ovaj planet jer su u prošlosti pa i u samoj Atlantidi direktni uzročnici propasti bili niko drugi do ljudi, arogantni i egoistični ljudi koji su počeli da zloupotrebljavaju svoje sposobnosti. I posle te zadnje kataklizme odlučili su da te sposobnosti moraju biti uspavane na neko vreme jer Atlantida nije prva i jedina civilizacija koja je pala. Kaže se u informaciji da je bilo puno drugih pre i posle Atlantide gde smo postigli kao vrsta visok stepen spiritualnosti ali uvek smo izznova i iznova kada dosegnemo jedan određen stepen počinjali sa zloupotrebom. Sad je korz nas dozvoljeno da ta viša vibrcija ponovo nastani ovu planetu i ovu dimenziju.

    Komentar autora/ice Morglan | Prosinac 27, 2014 | Odgovori

  451. 11:58

    To achive a perfect dream –
    catch
    The building thought –
    1st
    and listen
    The Voice
    from inside
    that always speaks
    at loud..

    Try not to go far away from Source,
    but be still and wait.

    It is here, always has been.
    Recognize it and keep it.

    – You`ll never (again) lose it.
    Now,
    when You became the Part (of You/Yourself/World/Universe),
    every posibility is a Path (to achive a perfect dream) –
    You only have to reach for it.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 19, 2015 | Odgovori

  452. 12:04

    You are me..
    I am You..

    love you all.
    Every single day.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 19, 2015 | Odgovori

  453. 12:06

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 19, 2015 | Odgovori

  454. 12:09

    ..just like Pharrell sings:

    “Because I’m happy
    Clap along if you feel like a room without a roof
    Because I’m happy
    Clap along if you feel like happiness is the truth
    Because I’m happy
    Clap along if you know what happiness is to you
    Because I’m happy
    Clap along if you feel like that’s what you wanna do..”

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 19, 2015 | Odgovori

  455. 14:48

    ..došao mi pod ruku ovaj text, pa da podijelim..

    ŠTA SE DEŠAVA KADA ČOVEK UMRE?

    Bio si na putu kući kad si umro.
    To se desilo u automobilskoj nesreći. Nikakva posebna nesreća, ali ipak smrtonosna. Iza sebe si ostavio suprugu i dvoje dece. To je bila bezbolna smrt. Hitna pomoć je dala sve od sebe da te spasi, ali bez uspeha. Tvoje telo je bilo tako skršeno da je bolje što si umro, veruj mi.
    I tada si me upoznao.
    “Šta … šta se dogodilo? “Pitao si me.” Gde sam ja?”
    “Ti si umro,” rekao sam, činjenično odsutno. Nema smisla ulepšavati reči.
    “Bio je kamion… koji je proklizavao…”
    “Jeste.” rekao sam.“
    “I. .. ja sam umro?”
    “Jesi. Ali nemoj se osećati loše zbog toga. Svi umiru.” rekao sam.
    Osvrnuo si se. Oko tebe nije bilo ničega. Samo ti i ja. “Kakvo je ovo mesto?” pitao si me. “Je li to život posle smrti?”
    “Više ili manje”, rekao sam.
    “Jesi li ti Bog?” pitao si me.
    “Jesam.” Odgovorio sam. “Ja sam Bog.”
    “Moja deca … Moja žena,” rekao si.
    “Šta je s njima?”
    “Hoće li biti u redu?”
    “To je ono što volim videti,” rekao sam. “Samo što si umro, a glavna briga ti je tvoja porodica. To je lepo.”
    Pogledao si me fascinirano. U tvojim očima nisam ti izgledao kao Bog. Izgledao sam kao neki obični čovek. Neki nejasni autoritet. Više nekako kao gimnazijski profesor od Svemogućeg.
    “Ne brini”, rekao sam. “Oni će biti u redu. Tvoja deca će te se sećati kao savršenog roditelja u svakom pogledu. Nisu imali vremena da osete prezir prema tebi. Tvoja supruga će zaplakati, ali će potajno osetiti olakšanje. Budimo iskreni, tvoj brak se raspadao. Ako ti je za utehu, ona će osećati veliku krivicu zbog tog osjećaja olakšanja.”
    “O”, rekao si. “Pa šta će se sada dogoditi ? Moram otići u raj ili pakao ili tako nešto?”
    “Nijedno”, rekao sam. “Bićeš reinkarniran.”
    “Ah,” rekao si. “Dakle, hindusi su u pravu.”
    “Sve religije su u pravu na svoj način”, rekao sam. “Prošetaj sa mnom.”
    Pratio si me u stopu dok smo šetali u prazninu. “Gde idemo?”
    “Nigde posebno,” rekao sam. “Samo je lepo hodati dok razgovaramo.”
    “U čemu je onda poenta?” Pitao si me. “Kad se ponovo rodim biću samo prazna ploča, zar ne? Beba. Znači, sva moja iskustva i sve što sam učinio u ovom životu neće biti važno?”
    “Ne baš!” Rekao sam. “Ti u sebi imaš sve znanje i iskustva svih svojih prošlih života. Ti ih se samo ne sećaš u ovom trenutku.”
    Zaustavio sam se i uhvatio te za ramena. “Tvoja duša je veličanstvenija, lepša i veća nego što uopšte možeš zamisliti. Ljudski um može sadržavati samo jedan maleni deo onoga što jesi. To je kao da staviš prst u čašu vode da vidiš da li je vruća ili hladna. Stavi mali deo sebe u tu posudu, i čim ga izvadiš van, stekao si sva iskustva koja je imao.”
    “Bio si čovek poslednje 34 godine, pa se još uvek nisi ispružio i osetio ostatak svoje ogromne svesti. Ako bismo duže ostali na ovom mestu počeo bi se prisećati svega. Ali, nema smisla to raditi između svakog života.”
    “Koliko puta sam se onda reinkarnirao?”
    “O, mnogo. Jako mnogo. I u mnogo različitih života.” rekao sam. “Ovaj put ćeš biti kineska seljanka iz 540 godine nove ere. ”
    “Čekaj malo?” zamucao si. “Vraćaš me natrag kroz vreme?”
    “Pa, tehnički gledano da. Vreme, kakvo vi poznajete postoji samo u vašem svemiru. Stvari su drugačije tamo odakle ja dolazim.”
    “Odakle si ti?” izgledao si zamišljeno.
    “Oh, da!” objasnio sam ti, “Dolazim odnekud. Iz nekog drugog mesta. I tamo postoje drugi poput mene. Znam da želiš saznati kako je tamo, ali iskreno nisi u stanju da to razumeš.”
    “Oh.” Rekao si, malo razočarano. “Ali čekaj, ako me reinkarniraš na druga mesta kroz vreme, da li bih u nekom trenutku mogao komunicirao sam sa sobom?”
    “Naravno. To se stalno dešava. A kako su dva života svesna samo pojedinačnog postojanja, nisi ni svestan čak da se to događa.”
    “U čemu je onda svrha svega toga?”
    “Ozbiljno?” Pitao sam. “Ozbiljno? Pitaš me za smisao života? Nije li to malo stereotipno?”
    “Pa, to je razumno pitanje.” Bio si uporan.
    Pogledao sam te u oči. “Smisao života, razlog zbog kojeg sam napravio ovaj celi svemir, je da ti sazreš.”
    “Misliš čovečanstvo? Želiš da sazremo?”
    “Ne. Samo ti. Napravio sam celi ovaj svemir za tebe. Sa svakim novim životom ti rasteš i sazrevaš i postaješ veći i veličanstveniji um.”
    “Samo ja? Šta je sa svima ostalima?”
    “Ne postoji niko drugi”, rekao sam. “U ovom svemiru , postojiš samo ti i ja.”
    Gledao si me tupo. “Ali svi ljudi na Zemlji …”
    “Svi su ti. Različite inkarnacije tebe.”
    “Čekaj. Ja sam svi!?”
    “Sad shvataš.” Rekao sam, lupivši te po leđima da ti čestitam.
    “Ja sam svaki čovek koji je ikada živeo?”
    “Ili koji će ikada živeti, da.”
    “Ja sam Abraham Linkoln?”
    “Ti si i Džon Vilkis But.” Dodao sam.
    “Ja sam Hitler?” Rekao si, zaprepašćeno.
    “I ti si milioni pobijenih.”
    “Ja sam Isus?”
    “I svi koji su ga slijedili.”
    Zaćutao si.
    “Svaki put kad nekoga učiniš žrtvom,” rekao sam, “sam sebe činiš žrtvom. Svako delo ljubaznosti koje si uradio, uradio si sebi. Svaki srećan i tužan trenutak koji je doživeo bilo koji čovek jeste ili će biti doživljen kroz tebe.”
    “Zašto?” Pitao si me. “Čemu sve ovo?”
    “Zato što ćeš jednog dana postati poput mene. Jer je to ono što vi jeste. Ti si jedan od pripadnika moje vrste. Ti si moje dete.”
    “Opa”. Rekao si u neverici . “Hoćeš da kažeš da sam bog?”
    “Ne. Ne još. Ti si fetus koji još uvek raste. Nakon što proživiš svaki ljudski život kroz sve vreme, dovoljno ćeš narasli da se rodiš.”
    “Znači, celi svemir,” rekao si. “To je samo … ”
    “Nekakva vrsta jajeta.” Odgovorio sam. “Sada je vreme da kreneš u svoj sledeći život.”
    I ja sam te poslao na put.

    Komentar autora/ice Čuvar | Siječanj 22, 2015 | Odgovori

  456. ehej čuvar! neki dan sam baš pokkušala prepričati ovu pričicu frendici. hahahaha! sninkronicitet!
    mmmmmmmmmmmmm.. nam se da sam skoro sazrila da ne moram još puno puta ovdje nazad. svemire, neka je ovaj put zadnji. pliiiiiiiiiz!

    Komentar autora/ice donadon | Siječanj 23, 2015 | Odgovori

  457. 21:35

    What`s the best way to make love?
    -Like there`s no tomorrow! 🙂

    Komentar autora/ice Čuvar | Ožujak 2, 2015 | Odgovori

  458. 10:30

    Quote from “Peaceful Warrior:

    “Where are You? Here.
    What time is it? Now.
    Who are You? This moment.”

    …so very true..

    Komentar autora/ice Čuvar | Lipanj 5, 2015 | Odgovori

  459. Velikiiii pozdrav za sve Vas !!!

    Komentar autora/ice Tajna | Rujan 1, 2015 | Odgovori

  460. Ako duša bira tijelo u koje će se utjeloviti i učiti lekcije na Zemlji,zašto bi duša odabrala tijelo sa mentalnim bolestima,shizofrenija itd.to je osobni pakao na zemlji,ta duša sigurno mora da odradi neku jako gadnu karmu iz prošlih života.Jel?