Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Što da radim???

Čuo sam za indigo djecu ali nisam znao da sam jedan od njih sve dok nisam pročitao karakteristike te djece.
Ispada da sam indigo u svemu osim u viđenju anđela,aura itd. Mogu vidit osjećaje drugih ljudi,nešto što su učinili
a da ja nikad nisam to vidio nego jednostavno znam nekad iz samo jednog pogleda pročitam namjere osobe i
njene osjećaje,  nekad poprimim osobine ljudi oko sebe, vrlo često bi sve učinio da su svi oko mene sretni bez
obzira što to znači za mene, znam varirat od extremno osjetljivog i nježnog bića do grubog pa čak i zlog u svega
3 minute( od smijeha do plača), doslovno me boli kad znam da djeca,ljudi umiru od gladi dok je glavna tema mojih
vršnjaka broj okretaja motora V8 ili šta je neka tuka nosila na nekoj tamo reviji.
Cijeli sam se život osjećao SAM iako imam i mamu i tatu i dva brata i sestru i djeda i
tetku pod istim krovom. Nikad nigdje nisam pripado ma ni na jednu hebenu sekundu. U školi sam se uvijek mučio
pokušavajući se uklopit ali bez uspjeha.Nekad se namjerno pretvorim u “normalnu” osobu čisto da bi se uklopio u
društvo i čisto da imam s kime popričat i podružiti se. Zvučat će umišljeno ali to jako rijetko radim jer je to kao
da se spuštam za dosta levela da bi došao na njihov….
Grozno sam se osjećao u školi….to je najgore razdoblje u mom zivotu,neopisivo sam bio SAM. Ja znam da izgledam
samouvjereno i samopouzdano međutim to je samo zaštita. Sada mi je 24 i
na faksu sam,i to na zadnjoj godini. Patnja se nastavlja ali ovaj put vanredno 🙂 – čisto radi roditelja koji misle da
je to jedino ispravno ali tko će čovjeka od 60 god zatucanog starim vjerovanjima uvjerit u suprotno…
Muzika mi je uvijek držala glavu iznad vode i uvijek sam bio u svom svijetu. Evo i produciram ne bi li se u tome
našao- i jesam ali nakratko. Znam da ima nešto više određeno za mene samo nikako da saznam što je to. Pročitao
sam da se ingigo bude u 28.godini. Kako da izdržim svu bol,patnju i ludilo ovog svijeta do tada, nije da su moji
zivotni ili socijalni uvjeti loši, ovdje čisto govorim kako se osjećam.
O samoubojstvu sam razmišljao od svoje 16ste,smrt ne vidim kao kraj nego kao vraćanje tamo gdje stvarno
pripadam stoga razmišljam o njoj kao o nečem dobrom a ne lošem. Ta su razmišljanja prestala tj postala su manje
učestala prije dvije godine.
Naime imam snažan osjećaj da se nešto veliko ubrzo ima dogodit. Počinjem švrljat po netu i naiđem na 2012tu i
Eckharta Tollea,Davida Ickea,Atlantidu,RA,Piramide,Isusa i Budhu u istom kontekstu, 5.dimenziju, Matias De
Stefano,čakre, vibracije,teoriju o svemu… Pomalo shvaćam da nisam sam (pokušavam se odvojit od ega).
Joše je sve jako mutno i još me strah. Meditacija na solffegio frekvencijama me jako smiriva a priče
ljudi-medija kojih je sve više diljem svijeta me ohrabruju.
Mislim da bi se trebao povezat sa sličnim sebi.
ima li vas u okolici Dubrovnika?

Svibanj 16, 2012 Posted by | Citatelji, indigo priče, Indigo, kristal | 393 komentara

Marijina priča!

Pozdrav !
Zovem se Marija …ovo prvi puta radim ..iskreno nemam pojma šta radim. Čitala sam priče o indigo djeci i neke se priče poklapaju neke ne. Prije točno godinu dana prijataljica mi je pričala o indigo djeci  čak mi i pokazala , nisam to shvaćala nešto kao posebno . Dok slučajno jednog dana opet odem na stranicu i riješim test , ispala sam ljubičasta. Naravno meni nije dalo mira i napravila sma test da ja nju vidim da se uvjerim … vidjela sam indigo boju. Prvo nisam htjela vjerovat pa sam opet napravila test i ispala sam indigo. Ni tu priči nije bio kraj posudila sam knjige o indigo djeci i dala sam mami da vidi jer možda imam neke karakteristike…ispalo je da imam skoro sve osim možda 2 ili 3. Vidite ja se baš i ne osjećam posebno , osjećam se ko čudak . Malo sam istraživala o svom djetinjstvu da vidim kakva sam bila , kakve sam navike imala , što sam voljela , što nisam itd.. negdje sma pročitala da su indigo djeca prije umirala kao bebe jer su bile previše osjetljive. To se desilo i meni tj skoro sam umrla ko beba , imala sam sa 2 tjedna starosti virusnu upalu pluća ,mama mi je izgubila mlijeko zbog stresa,a mene su proglasili nedonošćem . Ali na kraju sam se izvukla zahvaljujući jednoj doktorici koja nije htjela odustat od mene . Mama mi je pričala , pošto se ja ne sjećam dobro djetinjstva baš  , osim što sam stalno visila vani, starijima, mlađi nije bitno s kim u kuću me se nije moglo uvest. Sjećam se da sam bila užasno hiperaktivana , i htjela sam doslovno radit 50 stvari odjednom . I da me pogađala nepravda već i sa 5 godina , i nisam se doslovno nikog bojala  niti mame , niti tate nikog radila sam samo ono što sam ja htjela. I nedaj Bože da ne dobijem nešto što želim, odma deranje, galama, sve dok trenutka dok to ne dobijem , stalno su mi govorili da sam previše razmažena.Onda sam krenila u prvi razred osnovne  i skoro sam pala razred jer nisam učila ništa , jer sam se samo htjela igrat ,crtat (obožavala sam crtat, radovi su mi stalno bili na panoima ). Onda su mojoj mami u školi rekli da ja jednostavno nisam spremna bila za školu da moj mozak nije “razvijen” za učenje . I tad je počelo, tata mi je u ljutnji rekao kako sam ja to , na koga sam takva ispala . ( S tim da sam imala brata koji je obiteljski genijalac i svi ga obožavaju ). Svi su bili digli ruke od mene i rekli pa dobro šta sad pašće i dobro. U roku od 2 tjedna sam naučila sve šta sam imala za naučit ispravila sve ocjene i prošla sam čak sa vrlo dobrim. Niko nije mogao vjerovat da ja to mogu i da sam ja to sama to uspjela.Bilo je to čudo. Tako sam i u vrtiću , doslovno znala sve napamet pjesmice, bilo šta naravno samo ono što je mene zanimalo. U osnovnoj sam prolazila prosječno naučim eto toliko da naučim, trojka moja redovna ocjena .
U osnovnoj sam  uvijek bila tema zezanja , bila sam drugačija i tek to sad vidim. Toliko sam se pokušavala uklopit da sam od toliko pokušavanja počela mislit i  radit kao oni ispala samo još veći čudak. E kad bi to bio kraj . Niti nastavnice nisu bile sjajne. Osim moje razrednice koje me doslovno stalno tjerala da radim duplo više od drugih, nažalost to nije prošlo dobro jer nisam voljela da mene neko natjera na nešto što mene uopće pa ni trunke ne zanima.  I tako je došla srednja ,upisala sam umjetničku gimnaziju , novo mjesto , novi grad odlična promjena za mene nakon osnovne. Mogla biti ko želim , kako želim , kako god ja poželim, osjećala sam se slobodno Ali i nove stvari. Imala sam staro društvo i novo. Staro društo je imalo svoju furku, novo svoju .  A iskreno mene to nije nimalo privlačilo . Niti jedno niti drugo.Niti dečki, niti koju vrstu glazbe slušam, niti gdje izlazim , gdje ne..Mislim meni je to sve glupo . Ali nekako se moraš snać .U srednjoj školi sam prolazila onako , prosječno ovisi kakva je tema. Mislim da se nisam dokazala u srednjoj a htjela sam. Imam taj problem , da ako osoba koja mene ne poštuje automacki neću ni ja nju i to je to . Takva je bila moja razrednica . Imala je svoje miljenike a ja to strašno nisam  voljela i baš upravo zbog takvih stvari koda sam namjerno zabušavala u crtanju. Kad nje nema u školi i imamo zamjenu savršeno sve napravim. Tako je i kod mojih prijatelja . U svom životu nisam nikad imala “najbolju prijateljicu ” , jednostavno nisam se nikom mogla povjerit , pa čak nekad ni samoj sebi samoj sebi. (Ponekad bi imala samo svoj svijet , samo ja i sve što zamislim.)Tako je i sa mojim tatom , strašno se svađamo , i ne mogu podnjet njegov zastarjeli način odgoja , ti si žena.trebaš kuhat, spremat , rađat , šutit , slušat svog muža . Mrzim, čak štoviše prezirem kako ja to volim zvat balkansko-seljačka razmišljanja. Nevolim tračeraj , ne volim osuđivat ljude pokušavam ih razumjet , razumjet zašto su to napravili? zbog čega? .. Iskreno ,osjećam se ko stranac , među ljudima kažem nešto nešto što čak ni ne mislim eto jer je to nomalno. Neosjećam se niti posebno . Kad se svađam  , neću prestat dok neisteram svoj inat , dok pravda ne dođe na vidjelo , izluđivala sam ljude po kući. Sjećam se da su ljudi već imali određen pretpostavke o meni naravno loše , i znali par puta reći pa kako ti to znaš? . Mrzila sam to, imala sam osjećaj  da me svi gledaju kao jednu ludu , kao neku glupu osobu. Samo zato što nemam neku potrebu derat se na sve strane čim nešto napravim , pročitam, nacrtam , čujem. Obožavam čitat , doslovno provedem cijeli dan čitajući nešto . Imam 19 godina i stvari su se počele mjenjat , ne idem više van , ko prije , mogu doslovno da provedem cijeli dan kod kuće u svojoj sobi gledajući serije , čitajući, izgubila sam se svoje stare prijatelje.  Jednostavno ne mogu više sebe lagat , pravit se da sam poput njih ali nisam . Imam jednu jedinu prijateljicu , koja je dosta slična meni i samo ponekad s njom izađem..Imam osjećaj da trebam nešto važno napravit od svog života , ali neznam šta ! To je trenutno jedina stvar koja me muči . Imam osjećaj koda svi znaju što žele , što žele raditi. I idu prema cilju. I ja želim da znam šta želim.
Još uvjek neznam jer sam indigo , zato sam i ispričala ovo priču o sebi koja je doduše skraćena ali šta je tu je. Ili ako u nekom slučaju i ispadnem , neki savjet .
Unaprijed se ispričavam zbog gramatičkih pogrešaka heh i hvala !! 🙂
Puno pozdrava od mene .

Svibanj 8, 2012 Posted by | indigo priče, Indigo, kristal | | 598 komentara