Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Za Moju Novu Porodicu…..

Neko je predložio da, neko od nas napiše novu priču što zbog novih utisaka što zbog toga što više nemamo mesta gde da postamo svoje misli. Nadao sam se da će se neko već odvažiti na taj korak ali kako vreme prolazi, a stranice postaju sve zakrčenije našim postovima evo da napišem koji redak da bar za neko vreme imamo novo mesto okupljanja. Ja obično ne umem ništa da kažem samo u par reči ali imam utisak da ovaj text neće biti dug. Evo ima skoro, ne baš već godinu dana od kako sam vam se pridružio. U početku su tu bili samo moon, Donadon i Franjo dugo smo bili sami. Neki su dolazili i odlazili  mi smo uvek ostajali kao domoroci. Onda smo postepeno ali sigurno počeli da se uvećavamo i širimo, ( Čuvar,Mateo, Dino, Lila, Sully Rhiannon) čak su se pojavili i neki koji su priznali da su nas dugo pratili iz potaje, jer nisu imali hrabrosti da probiju led i pridruže nam se odmah. Obzirom da sam oduvek bio brbljivac nikada mi nije bilo teško da nešto kažem, često i na svoju štetu jer mi je jezik brži od pameti ili bi ispravno bilo da mi je srce brže od pameti pa što na um to na drum bez zadnjih misli, manipulacija i laži sa nekim skrivenim planom. Dok pišem ovo osećam se kao da sam u rimskom senatu i obraćam se gomili belih lica koja me promatraju sa svih strana amfiteatra, jer znam da ste tu, znam da vas ima puno. Možda uplašenih, obeshrabrenih, neko vam je rekao nešto ružno, ponizio vas. Naterao vas da ne verujete u sebe da sumnjate i preispitujete se:
–    Da li sam Indigo? Da li mogu biti? Šta je to uopšte….da li sam vredan/na toga?
Prvo nije uopšte važno koje ste boje, važno je zašto ste došli na stranicu, jer ako ste tu, nešto ima u vama prekrasno što želite da delite ali su vas naučili strahu. Drugo svi oni koji sa prezirom promatraju tuđe emocije, skrivaju svoje nedostatke jer oni i ne shvataju svet emocija, naučeni su da su to obeležija slabića.  Oni bi želeli nešto, ali ostaje samo praznina jer su odbacili deo sebe. Često sam bio u situaciji da patim jer bez razmišljanja bubnem nešto ili to samo tako izgleda jer se ta misao kasnije polako primi i okolina počne drugačije da razmišlja, ali kao što mnogi od vas znaju nije lako biti pionir. U tinejdžerskim danima često su me ismevali zbog nekih recimo modnih detalja da bi za nekih mesec dana i sami počeli da koriste iste. Sećam se kada sam jednom došao u školu sa alkom u nosu bio sam i prase i guda i volina i td. Sutradan moj drug iz odeljenja koji mi se sa ostalima još  juče podsmevao, je došao sa istom takvom alkom u nosu.
Najbolji primer koji opisuje naše bistvovanje u ovoj realnosti su koka i pilići. Kada se u leglo ubaci pile ili kokoš koja se nekako razlikuje od ostalih, oni će je kljucati do smrti. Da li su ljudi zaista toliko primitivni da reaguju na isti način?? Pa……… mnogi od vas znaju da jesu. I kljucaće nas do sudnjeg dana ali neka ako je to cena za bolju planetu, zapravo svet. Planeti ništa ne fali, ona je naš dom i pruža nam i više nego zaslužujemo.  Znam da nekima deluje i smešno sve što Mi ili ja sad pišem ovde ali dok neko ne progovori stvari se neće menjati. Ne dajem sebi za pravo da se smatram pokretačem nečega samo navodim primer. Od kako sam sa vama moje raspoloženje se drastično popravilo. Depresije su se u početku proredile da bi potpuno nestale a sada je polako nasleđuju ekstatični periodi euforije, stvarna bit mog bića koja je bila zatrpana ispod sveg naučenog smeća kojim nas truju ovde od kada se rodimo. Zašto ne bih mogao biti srećan samo zato što postojim? Jer meni zaista ne trebaju ni avioni ni kamioni za sreću. Dajte mi sunčan dan zelenu livadu punu cveća i stari hrast kraj potočića što žubori, i leptirov let. Ja svoju sreću ne uslovljavam – biću srećan ako imam … to…to i to… To nije sreća. Moja baba misli da nisam srećan jer trenutno nemam posao, ali grdno se vara ona je ta koja je zabrinuta i nesrećna jer brine oko nečega nad čim, ona nema kontrolu. Ako neko prevrće očima ili se smeje dok čita ovo nek ima na umu da sam ja bio dovoljno hrabar, lud ili glup da napišem sve ovo dok taj neko sedi u sigurnosti svoje čaurice i nada se da će sve proći. Ako neko misli da je lako, ljuto se vara. Zato svi vi koji znate da znate, ali ste još uvek nesigurni pozivam vas da nam pomognete i napišete svoje priče. Zajedno smo jači, moja mala duhovna familija mi daje obilje energije i snage da istrajem na ovom putu. Kada kažem na ovom putu, mislim na život jer sam u svojoj prvoj priči naveo da sam pokušao suicid, kao možda i neki od vas ili ste samo razmišljali o tome.
 Hvala autoru ove stranice i hvala vama najdraži moji, familijo što ste deo mene što sam deo vas i što mi svakog dana dajete dozu dopinga pozitivne energije.
Ajde olovke u ruke šta čekate…….?!!

Oglasi

Rujan 4, 2012 - Posted by | Indigo, kristal

157 komentara »

  1. Pozdrav Gospodaru šume, vilinskoga roda!
    Samo tebi, klanjam se do poda!

    Pusa!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 4, 2012 | Odgovori

    • Mudri Entu čast je moja,
      Da poznam takve od tvog soja.

      Komentar autora/ice Ivica | Rujan 4, 2012 | Odgovori

  2. Dragi brate,
    hvala svemiru za te.
    Nek tvoje rječi odu u magijske kruge,
    nek nam tvoje pismo dovede i druge.

    Komentar autora/ice moon | Rujan 4, 2012 | Odgovori

  3. Osjećam u tvojim rečenicama da patiš. Patiš kao i milijun drugih ljudi koji možda nisu indigo, ali znaju da su drukčiji i da je vrijeme da se nešto promjeni na ovom svijetu. Nije lako živjeti u svojem malom svijetu i ne slušati što se sve događa svakodnevno. Poskupljenja, nemiri..ogorčenja na vladu i općenito državu. U tom slučaju je lakše biti zatvoren prema vijestima nego znati više od većine. Lakše je sam sebi stvarati mir i sreću , nego brinuti se o drugima. Možda je u stvari došlo takvo doba gdje ćemo se svi samo brinuti za svoj unutrašnji mir. Ipak je to jedino na što možemo utjecati. Na druge je nemoguće utjecati, to je možda i najteža pouka koju sam naučila. Ma koliko nekoga voljeli, nikada mu ne možete usaditi svoje vrijednosti i viđenja. To sve mora sam proći! Vi samo možete pokazati put prema nečemu…boljem. Ali, mnogi nisu otvoreni prema tome, već tvrdoglavo slijede kriva pravila..Ja sam osjetila u svojoj duši da se mijenja, da se okreće prema važnijim stvarima. To mi je bilo dovoljno da znam da sam sazrela..duhovno. Tada ti nije bitno što drugi misle i koliko te osuđuju. Ako im dopustiš da te osuđuju, a u sebi imaš mir, nakon nekog vremena će prestati, jer će osjetiti da je taj mir unutar tebe. Neke to još više naljuti, a neki brzo posustanu. Moja depresija koju sam imala dobre 3 godine je nestala ne uz pomoć tableta koje mi je doktor prepisao, nego uz pomoć knjiga i vjere. Počela sam raditi stvari koje moja duša želi! Počela sam učiti, slušati, biti strpljiva, gledati važnije stvari, okrenula sam se svojim hobijima.. i tada je ona jednostavno procvjetala! Nekad mi dođe loš dan, pa mi se na trenutak vrate loši osjećaji, ali ne u tolikoj mjeri kao prije. Može se reći da sam izliječila samu sebe! I znam da ako se osjećam loše, za to nitko nije kriv osim mene. Ja stvaram svoju realnost! Drago mi je da ima više ljudi poput Vas na ovoj stranici. Jer svi mi emitiramo dobru energiju u svijet i stvaramo nešto drukčije.

    Komentar autora/ice Chick_From_Heaven | Rujan 4, 2012 | Odgovori

  4. Ivice moj! baš si mislim, da sam sama pisala ovaj post, poprilično bi slično izgledao. ti si naš vilenjak, kad smo već u điri gospodara prstena, mene podsjećaš na legolasa.
    mi smo familija! i svako ima svoju ulogu u njoj.
    volim vas sve, svim srcem.
    i tebe naravno chick from heaven! nije da smo mi sad neka posebna bića s nadnaravnim sposobnostima, već samo smo se sjetili kako izliječiti same sebe! i da imaš pravo, upravo je nemoguće doprijeti do drugih, sve dok sami ne nađu svjetlo u sebi i počnu sebe slušati. tek onda možemo i mi uskočiti i pripomoći.
    i sama sam se borila godinama s depresijom. ali uvijek sam znala da mi nitko ne može pomoći. nisam se otvarala nikome, nisam željela piti nikakve tablete, a razgovor s psihologom je bilo nešto što si nisam ni na koji način mogla zamisliti.
    unaprijed sam znala sve priče koje pričaju. znala sam svaki njihov odgovor na svako svoje pitanje. i onda čemu sve to?
    i isto kao i ti, ozdravila sam. našla sam sebe. a onda uz pomoć ove drage familije puno sam bolje upoznala sebe. i sad znam, da mijenjamo svijet. na svoj način. ali ne možemo na silu. jednostavno to nejde tako.
    već smo prije imali par članova familije koji su bili jako nestrpljivi. žele promjene sada! odmah!
    i ja bi da mogu sad odmah ukloniti monetarni sistem, ukinuti vojske, maknuti političare, sve bi to napravila čarobnim štapićem, da ga imam. ali nemam…
    zato, mi smo tu. pronalazimo se. prije godinu dana bila sam sama. u nekakvom obliku mraka. svjetlo je bilo svugdje oko mene, ali ja ga nisam vidjela. ali sada vidim. učim srcem.
    nema boljeg osjećaja nego kad dođem na ovu stranicu i nađem novi kometar. stalno imamo potrebu za komunikacijom.
    jedini osjećaj koji se može usporediti sa ovim pisanim je osjećaj lakoće i topline u srčanoj čakri, koja zablista dok zajedno meditiramo. čak i kad ne dogovorimo zajedničku meditaciju, ja lijepo poslažem sve nas u krug, uhvatimo se za ruke, (iz nekog razloga ivica mi je uvijek prvi sa lijeve strane), i zablistamo svi zajedno i šaljemo energiju svima kojima treba.
    i ja stalno gledam ovu našu ulogu ovako: efekat valova! chick, ti si sigurno djelovala na puno ljudi do sada. i svaka od tih osoba je djelovala na jednu ili više drugih osoba. samo djelenje dobre energije je dovoljno. i događa se!
    imam i ja svojih crnih dana. zapravo jučer i do maloprije danas je upravo bio jedan od takvih dana.
    i onda dođem kući i vidim ivicin post! i nađem se u raspjevanoj šumi, mirisnoj, toploj, ali sa svježim vjetrićem. i sve je u cvatu, i leptirići i razne bubice lete oko nas. i znam. svemir je u redu. uvijek je bio u redu, ja sam ta koja je bila pobrkana.
    🙂
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 4, 2012 | Odgovori

  5. Ali ti si dio svemira i taj dio svemira je bio pobrkan. I veliki dio svemira (i.e. cjela zemlja) je pobrkan.
    Treba ga urediti.

    Komentar autora/ice moon | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  6. All we have to do now
    Is take these lies and make them true somehow
    All we have to see
    Is that I don’t belong to you
    And you don’t belong to me
    Freedom
    You’ve gotta give for what you take
    Freedom
    You’ve gotta give for what you take

    I’ll hold on to my freedom
    May not be what you want from me
    Just the way it’s got to be

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  7. dimenzija katastrofa, nikad vise na ovu stvarnost,ova dimenzija je jedan veliki error, steta sto to moraju prozivljavati dobre duse…kadkat pomislim ali ne da pomislim nego mislim da sam pogrijesio sto sam doso ovdje i to veoma …

    Komentar autora/ice dino | Rujan 5, 2012 | Odgovori

    • Alert! ! Alert! error has been detected. Self destruct in 10 second
      10
      9
      8
      7
      6
      5
      4
      3
      2
      1
      0
      …………..

      Komentar autora/ice Ivica | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  8. Već me dugo nitko ne viđa osim mojih doma. Kako sam već duže u fazi kako me ljudi opterećuju, pomislim idem to prekinuti, otići ću do frendice koju već dugo nisam vidjela, a već me pozivala toliko puta. Bila sam kod nje u nedjelju, jer ona doslovno radi po cijele dane. Kad sam stigla, najprije me uvela u novu spavaću sobu, nije lezba, već da mi se pohvali novim namještajem. Znam da vas indigovce jako interesira dizajner, jer je cijena bila vrtoglava, ali sam zaboravila. Slijedeća tema je bila ostavinska rasprava, na kojoj ju je brat zakinuo za par kvadrata kuće.
    Tako slušam što je za nekog sreća, novi namještaj i kvadrati kuće.
    U Maksimir obično ponesem malo kruha za moje patkice i labuda, onda su oni sretni. Samo ne smijem kruh baciti predaleko u vodu, jer onda navale somovi, a tako su proždrljivi da svom silinom udaraju patkice odozdola u trbuh, da se one jadne moraju razletjeti. Onda su somovi sretni, a patkice nisu.
    Ja sam zaista i kod frendice razmišljala o patkicama za vrijeme dok je ona trabunjala o novim stvarima. Onda je temu prebacila na mene, očekujući valjda da se pohvalim za nju nekim smislenim stvarima koje čine sreću.
    Ali ja imam slobodu, mene ne opterećuju skupe i potpisane stvari, ja ne robujem takvim stvarima. Odmaram se od sporednog kako kaže moja Rihi.
    Gledam frendicu kako naporno radi da bi onda te novce potrošila na skupe stvari i još plaća ženu koja joj dolazi jednom tjedno glancati pokućstvo i bambusov parket. Kod nje ne mogu doći u suknji, jer se tako sjaji pod kao ogledalo da bi mi mogli vidjeti gaće, ha,ha,ha.
    Kad se sjetim koliko ljudi na ovom svijetu robuje materiji, više mi nije do smijeha. Možda mislim ako ignoriram takve, da će nestati. Nisu, nije mi se dugo dalo van iz moje čahure, sad kad sam pogledala oni su još uvjek tu, nepromjenjeni.
    Ali ni ja ni vi ne ignoriramo takve, već smo samo tužni zbog njih. Da smo se izolirali sa svojim željenim razmišljanjem, nebismo ovdje tražili jedni druge. Nismo, kad smo se konačno našli prešli u neku zatvorenu grupu koja možda komunicira preko facebooka. Ostavljamo postove javno da ljudi znaju da postoje i oni koji razmišljaju drugačije od zadanih pravila.
    I svi vibriramo na svoj drugačiji, ali tako sličan način. Vibracija je dinamično stanje, nikako nije statično. Te vibracije putuju kao valovi, razmišljam na isti način kao Donadon. Taj val dotiče ostale. Upitam frendicu; koliko dugo će plaćati ovaj novi kredit. Nije da ne zna koliko je dug rok otplate, već je vjerojatno imala određenu misao u glavi, pa sam malo pričekala dok nisam dobila odgovor. Vjerojatno je najprije trebala vremena da razuvjeri samu sebe od te misli da ona nije istinita, jer tako njen izgrađen svijet ostaje ispravan. Tako je puno komotnije živjeti ne mjenjati svoje navike i stavove. Za nju bi bio stres kad bi pokušala drugačije razmišljati.
    Sreća njenog sina je bodriti svoj nogometni klub i još veća sreća kad se potuče s protivničkim navijačima.
    Sreća Sulliya i Vela je biti vojnik. Divim se ovim našim indigo konceptualcima, a koja perspektiva i karijera ih čeka!
    Sully imaš samo 20 god., do sad si imao iskustvo sjemeništa, vojske, imaš kuću u gradnji. A kad nađeš svoju ženu, majku, kraljicu, onda ćeš je braniti sa papovkom, ne znam jel to puška il pištolj, ali svakako romantično!
    O Veli ne znam puno, ali čim reče da je vojnik, već sam se napalila jer me “pale” uniforme. E, da sam barem 20-tak godina mlađa!
    Čuvar, jel se to meni upalila lampica, zbog tvog posta 526, pa sad svijetlim, nadam se da me vidi i Ivica jer je rekao da se malo smanjio intenzitet moje ružičaste.
    Moon, pusa tebi, mužiću, pa da ne nabrajam sve, zvonka pusa Franji da izađe iz hibernacije!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  9. Lilika, nekako sam predosećao da si malo začkiljila, znam da zvuči blesavo ali zaista mi bude velika tuga kad osetim i pomislim da je neko od vas tužan ili da mu je loše, tako bih želeo da mogu da svima pružim na dlanu sve iz svog bića samo da smo svi sretni. Nadam se da ti je bolje, nasmejalo me ovo za gaće ha ha moram ti reći baš si šašava a nadam se da znaš na koji način to mislim kad kažem. A što se tiče onog oko uvođenja u spavaću sobu meni nikad ne bi palo na pamet ono što si ti napisala a sve i da jeste kome je to važno.
    Sloboda svima, baš bi bilo zanimljivo da se pojavi neko na blogu sa takvim iskustvima. Cmokić Lilika i medveđi zagrljaj iz čarobne šume, moj će ti medo udahnuti novu snagu ako ti pre ne pokrcka kosti malo je hiperaktivan pa se zanese, moraću da mu smanjim šećer. 😉
    Nema više meda za njega, dvonedeljlna dijeta.

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  10. lilaaaaa! carice! vidim da si se vrtila u formu!
    nekako pusto bez tebe. a i nestade nam Rhiannon. vjerojatno puno za učenje! isto kao i ivica, šaljem veeeelike zagrljaje i pusice! i mislim da je vrlo konstuktivno razmišljanje kad razmišljaš o patkicama i dubokoj zelenoj vodi! okružena travom i drvećem! puno zanimljivije od dizajnerskog namještaja.
    mene u zadnje vrijeme stalno proganja ideja o restauriranju starog namještaja. ništa fancy. samo odbačene stvari obojati i ukrasiti na svoj način. to sam već napravila nekoliko puta. hihihihi! neki skorojevići su čak mislili da sam kupila dizajnersku kuhinju, nakon što sam je se uhvatila s kanticama boje i šmirgl papirom! koji naivci!
    ali, šmrc.. kasno je. i zaista se moram otjerati na spavanje! sutra moram biti cijeli dan u uredu! to znači da mi treba više sna, tek toliko da mi neuroni izdrže ogromnu količinu gluposti koje ću se naslušati!
    ali.. o tome ću kukati sutra! hehehehehe!
    sad sam dobro raspoložena, i želim vas sve zagrliti, i znajte da moje srce pulsira i šalje valove ljubavi svima!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  11. Ha,ha,ha Ivice, ovako me već dugo nitko nije nasmijao. Čuj ne može tvoj medo biti toliko hiperaktivan, koliko mogu biti ja. Imam kod kuće jednog medu, pa dok se on sagne ja već zbrišem, jer smo mi sitne građe, obično vižljasti.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  12. Donadon, sunce moje, kako je lijep osjećaj kad me tako želite ovdje. Vidjela sam da sam nedostajala i mojoj Čuvar i Moon je mislila na mene i moje voćke, ha,ha,ha. Ljubim vas!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  13. Woo Hoo mission accomplished 😀

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  14. Da, Donadon suprug i ja smo uredili jedan ormarić, star 100 g. sad je kao nov, stavili smo i nove ručkice i pofarbali ga u mornarski plavo, sigurno ljepši nego kad je bio nov. Pokušali smo to učiniti sa još jednim, ali nije uspjelo, taj je novije generacije, odnosno od iverice pa se raspao, onaj plavi je puno drvo.
    Šaljem ti vibrirajuću energiju, za sutrašnji dan!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  15. Lilaaaaaaa 🙂

    Ogroman zagraljaj i od mene. Ivicinom medi možda i pobjegneš, ali kad te okruže svi ostali, ne gine ti jedan veeeeeliki timski medvjeđi zagrljaj 🙂

    Hehehe, tvoj opis kome je šta sreća me je baš nasmijao… neki su tako jadni s tim svojim bjednim željama, pa još povrhu moraju i lagat i izmišljat, al briga nas, mi smo našli svoje zrno sreće i znamo, što je manje – to je veće 🙂

    Velika pusa i puno dobre energije svima koji ju trebaju 🙂

    Komentar autora/ice moon | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  16. Ha,ha,ha Moon, malo sam se odmakla od kompa, ali vama ne promiče ništa. Malo moram biti i ironična, jer to jedino često puta preostaje, drugima je preteško shvatiti nas, odnosno niti se ne trude, a mi bi trebali imati razumjevanje za sve. Grlim i ja tebe!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 5, 2012 | Odgovori

  17. Evo ja sam nešto naškrabao, nisam pesnik ali sam želeo da nas sve objedinim

    Dok ležim na travi,
    Sanjarim o Dravi,
    Kako se jurim sa Tilly,
    O, Bože mili!

    Lila nam je bila tužna,
    Progoni me ta miso’ ružna
    Al’ tu je Donadon da mi rastera
    Te misli glupe, dok u trku,
    Preskačemo klupe.

    U svemiru nas, Čuvar, čeka
    Ta nas gleda iz daleka,
    Gled’o bi nas i Velo,
    Al’ mu se nije htelo.

    Po poljima Sully munje ganja
    Nikome se taj ne klanja,
    Guzicu je pazio,
    Da mu je grom ne bi pomazio

    A sestrice balerine,
    Prepliću se vešto,
    U plesu na travi,
    Gde su paganski oltari

    I osta nam još Dino,
    Sam u svome žalu,
    Na morskom koralu
    Ali pusti tugu, nemoj još dugo
    Naći ćeš ti već nešto drugo ( nas)

    Iz senke nas Franjo gleda,
    Dal’ će o’zgo ili s’preda
    Smislit mu se nije lako,
    Zato nega čeka svako,
    Na ovoj strani
    Da se obznani….

    Nadam se da nikog nisam uvredio, jer ovo treba da bude kao omnibus i šala i ironija i uteha i sve što pomislite. I izvinjavam se našem lingvisti ako ima neoprostiv lingvističkih grešaka. Još sam pod dejstvom ha ha ha pa sam samo naškrabao dok mi je u glavi 😉

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 5, 2012 | Odgovori

    • Ma divna pjesmica Ivice, stil me podsjeća na mog (i tvog) omiljenog dječjeg pjesnika, naravno: čika Jovu Zmaja 🙂

      Komentar autora/ice moon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  18. ma lako se vama zezati …kad meni nije bas dobro..pa neka dino bude sam i dalje sam na zalu—– a smijem se sam sebi od muke…barem sam iskren,ako nista drugo. ivice hm hm nije bas sve djecije tako znas

    Komentar autora/ice dino | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  19. neki ovdje jesmo ali neki nismo sa istom dubinom osjecajnosti…bez obzira sto smo isti

    Komentar autora/ice dino | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  20. ja barem ne glumim da je sve oke—–

    Komentar autora/ice dino | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  21. ali bicee…-_ a gdjee… tek u necem veeoma novom ali veoma…..!!”” zapamtite necem veoma novom.!!!!!!! ja vas pozdravljam necu se malo dulje mjesati u sajt

    Komentar autora/ice dino | Rujan 6, 2012 | Odgovori

    • Ma Dino pa ja baš zato i idem ovim tempom da te razveselim. Nije sve tako crno. Misliš da mi nemamo probleme i da nam je super zato što se zezamo ovde ali ako bih posmatrao sve tako kako jeste poludeo bih. Trebale su mi godine da istreniram sebe da ne brinem zbog stavari nad kojima nemam kontrolu. Jer koja je svrha od brige? Ne možeš promeniti ništa a tebe peče u stomaku u grudima, pa čemu to…..? I kineska poslovica kaže da od brige nema koristi. Ne znam da li su u pitanju samo ljubavi jadi ili uopšte cela situacija ali zato smo tu da bodrimo jedni druge. Ako bih zapao u apatiju svaki put kad ti napišeš da ti je loše i da te svi sažaljevamo da li misliš da bi ti pre bilo bolje… Ne, možda ti se učini na tren da ti je lakše ali u suštini okruživala bi te jadna bića, bez volje ako bismo svi obesili nos. To što se mi zezamo ne znači da ne razumemo tvoj bol, pokušavamo da ga odagnamo. Ja bih mogo sad ovde dve godine da se žalim non-stop kad bih hteo šta mi sve fali u životu i šta sve nemam i šta bih sve hteo i gde sve nisam bio i možda nikad neću. Ali naučio sam da ne brinem, nemoj misliti da te ismevam jer sam ovde veseo i da mi je baš svejedno kako ti je, zato se i trudim na svaki način koji znam da te malo razveselim, ali vidim da ne pali. Možda ti treba osama, ne znam svako od nas ima neke svoje načine kako se nosi sa svojim problemima. Ja mislim da sam imao jednu osobu u životu samo na sezonu koja je bila moja lekcija da naučim da budem jači i koja mi je pokazala da mogu da budem i srećan i drugačiji od onoga kakv sam bio. Pokazala mi je da u meni ima obilje sreće izvukla je iz mene uspavanog Ivicu koga su zatrpali ovozemaljskim smećem. Ne znam da li sam do sad detaljno pisao o tome ali evo tebe radi.

      Kada sam bio u bolnici, jer sam pokušao suicid upoznao sam devojku koja je zračila ljubavlju i zavodljivošću kao niko koga sam upoznao do tad. Imala je problem sa alkoholom i narkoticima. Isprva nisam želeo da se upoznam sa njom bila je sva u crnom, kada su je doveli pijanu psovala je kao kočijaš, izgledala je kao darkerka. Mršava, crn lak na noktima, srna ofarbana kosa, crna pižama. Ali sudbina je htela drugačije, upoznali smo se i ne samo to. Od prvog trenutka je buknula neka iskra među nama. Proveli smo ceo taj prvi dan, sve do mraka kad smo morali na spavanje u razgovoru kao da smo se znali ceo život pre toga. Osećaj povezanosti je bio obostran, disali smo kao jedno biće. Imali smo osećaj kao da se znamo iz prethodnih života. Ona je imala problem sa muškarcima, prijateljima koje je imala, jer verovali vi meni ili ne zaista je zračila zavodljivošću to nije samo moj osećaj, uvek su pokušavali da je iskoriste u meni je prvi put prepoznala obično iskreno biće, pre mene muškarci koje je upoznava su svi bili predatori a ja sam joj više bio kao brat. U jednom trenu sam i ja počeo da se zaljubljiujem ali obzirom da umem da prepoznam to i da kontrolišem zaustavio sam taj proces jer nisam želeo da kvarim ono što smo već imali. Nismo znači bili u vezi ali smo se razumeli kao da smo twin-flame. Jednom prilikom mi je rekla da samnmom može i da ćuti i da se savršeno razumemo dok samo uživamo u tišini. Ja ne mogu rečima da ti opišem Dino koliko smo bili psihički povezani, pričali smo o tome i potvrdili da je obostran osećaj pripadnosti i poznavanja od ranije. A onda takva osoba koja me je promenila na najbolji mogući način i pokazala mi da još uvek imam svoju iskonsku iskru u sebi, ono sa čim sam se rodio, je jednostavno umrla….predozirala se. Nije mogla da podnese sva sranja iz ove dimenzije. Kada smo se videli zadnji put rekla mi je kako želi da prestane jer nija bila svesna većeg dela detinjsvta svog sina, koga je dobila jer ju je jedan od njenih momaka iskoristio u komatizovanom stanju. Bilo joj je žao roditelja jer je konačno videla koliko su se mučili oko nje, bilo joj je žao sina jer je stalno bio u brizi da će ostati bez majke. Za njegovog oca se udala na nagovor svog oca pa se onda posle kratkog vremena razvela jer je valjda bio som. Ono kako smo se mi voleli i šta smo osećali je prevazilazilo seksualnu požudu, koja je tako sveprisutna u ovom svetu, imao sam običaj da kažem da smo na višem stupnju od toga. A onda je sve to nestalo……………………….. možeš li da zamisliš moje očajanje i bol kada sam saznao za njenu smrt? Mesec dana sam plakao svaki dan, njeno lice još mi je živo u mislima, njene oči plavo-sive sa žućkastim prstenom oko zenice njene buskaste jagodice na obrazima kada se nasmeje. Da li znaš kako se sad osećam dok pišem sve ovo i ponovo proživljavam ta sećanja. Ali eto živ sam i veseo i zbog nje jer me je naučila da vrednujem život, jer me je naučila da se ponovo smejem i da mogu da se smejem, čak i ako u meni sve grca jer to je život Dino pomiri se sa tim. Imaš samo dva izbora, ako ti je toliko teško da ga okončaš ili da zagrizeš još veći komad i da ga svladaš. Prvu soluciju ne bih preporučio kao neko ko ima iskustva u tome, jer nisam pokušao samo jednom, a i upoznao sam i neke osobe koje su isto pokušavale po nekoliko puta. Da li misliš da će ti sada biti lakše kad znaš šta nosim u sebi a opet sam veseo i srećan, jer ako bih bio drugačiji rugao bih se žrtvi svoje drugarice. Dala mi je najvredniji deo sebe, ono što mi je falilo sreću…….

      Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  22. A verovali vi meni ili ne toliko ste mi noćas bili u mislima da sam vas sve i sanjao. Bili smo na izletu pored Drave. Ne znam kako izgleda ta reka, jer je nisam nikad video ali u snu smo bili na zelenoj livadi oko šarenog stolnjaka a pored je proticala reka koja je u mom snu bila Drava. I na kraju sam vam čak i pevao neku čini mi se jazz pesmicu iz 60′ godina. Dini čekam tvoju viziju tog boljeg da se ostvari 😉
    Hugs >————- 🙂 —————<

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  23. I won’t let you down
    I will not give you up
    Gotta have some faith in the sound
    It’s the one good thing that I’ve got
    I won’t let you down
    So please don’t give me up
    Because I would really, really love to stick around

    I think there’s something you should know
    I think it’s time I told you so
    There’s something deep inside of me
    There’s someone else I’ve got to be
    Take back your picture in a frame
    Take back your singing in the rain
    I just hope you understand
    Sometimes the clothes do not make the man

    FREEDOM FREEDOM FREEDOM!!!

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  24. Najdraža moja brbljava familijo hihihi…Bože koliko vas volim!!!

    Ivice slušam je trenutno, jel možeš vjerovat 🙂 i imam je za uputit mnogima. Morala sam se malo odmorit od sporednog, zaista, i nekako sam uspjela iščupat veliku sporednu smetnju u mom životu, mog divnog tatu.
    Dino itekako razumijem kako se osijećaš, al evo meni recimo moj tata plaća kredit svojoj ljubavnici jer joj je bio jamac, dok svom jedinom djetetu ne kupuje ni hranu ni ikakve osnovne potrepštine. Jer eto iako živi u istom stanu di mi je mama umirala u bolovima tako jakim da mi je jednom prilikom iskidala majicu dok je vikala molim te uzmi pištolj i ubij me, unatoč tome on spava pod tim istim krovom i financira kojekakve klitorise.

    Danas mi je zlo, al ono pozitivno zlo, gdje nakon što se dobro ispovraćaš osijećaš se lakše i regenirano. I sasvim su nebitni svi izdajnički prijatelji kojim je ovaj grad natrpan, ja eto uskoro bez novca, bez posla, krećem lila u tvoj grad. Ponijet ću dva kufera, jedan malecki za koju krpicu i jedan veliki za mnogo knjiga i idem kod moje frendice. Ostavljam drame i jad, a netom prije nego krenem moram podijelit u stilu plave ruske djevojčice nekoliko udaraca u testise dok mi noga ne prokrvari. Mislim da sam danas indigo konceptualac hahaha.
    Hvala ivice na pjesmici, meni se baš jako svidjela, a za tebe ću izgradit poseban paganski oltar u slavu tvoju jer si tako divan.
    I hoću li dozvolit da me sjene ovog svijeta zatamne. Mislim da ne.
    Vaša Rhi, šumska nimfa, vam šalje košaricu punu treptaja leptirovih krila i pjesme jesenskog lišća, šaljem vam kišu morsku, kišu okrijepljujuću. I u posebnom jastučiću od vilinskih tkanina spremila sam vam malo otrovnog bršljana hehe da rastjerate sve ono što kraj sebe ne želite.

    THINK I’M GONNA GET ME SOME HAPPY!!!

    Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  25. Čujem vrane kako u daljini grakću.
    Rekoh im za ludu grakćete
    jer kad slavuj zapjeva
    svi zašute.

    Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  26. Dino moj, nisam ti ni ja još uvjek u nekom raspoloženju, ali sam odlučila probleme sagledati i iz druge perspektive, jer ako si dopustiš da gledaš negativno, onda te ta negativnost proguta. Svi mi ovdje imamo svoje probleme. Prošli su me trnci na Ivičinu priču i još više kad ju je ispričala Rhiannon.
    Zajedničko nam je što smo osjetljiviji, pa nas sve dublje pogađa.
    Dino, ni ja se ne mogu baš pohvaliti prijateljima, mislim da si shvatio o kakvoj “frendici” gore pišem. Ona mi je poslužila kao jedan čisti primjer materijalista. Zvala me u goste jer treba publiku, ljude koji će pljeskati njenom egu. Kako se ja često samo smješkam, vjerojatno misli kako je i meni pokazala da je bolja, vrednija. Misliš da bi mi posudila koju kunu da je pitam, tražila bi veće garancije nego banka, da joj ispričam za neki emotivni problem, rekla bi “ženi je najbolji lijek šoping”. Takvih “prijatelja” nažalost imam previše. Točno znam od koga mogu što očekivati, a opet nastojim održavati kontakte. Mada priznajem sa previše ljudi sam prekinula kontakt, opterećuju me, pre brzo ih pročitam. Da nemam tako društvenog supruga, koji me čak podsjeća “jesi li nazvala, pitala za osobu x”, mada se ni on više ni upola ne druži s ljudima kao prije, sad radije boravi samnom kod kuće ili pođemo sami u prirodu. Ha,ha, valjda godine čine svoje.
    Ali vi mlađi se morate družiti, izađite van, nikad se ne zna koga možete upoznati. Nabavite npr. psa kojeg ćete morati prošetati, nemate pojma koju pas može dati podršku i bez problema uđete u razgovor s nekim koga je vaš pas prije šarmirao, a psi vide aure. Moj novi pas se isto nepogrešivo približava pozitivcima, a na one sa skrivenim namjerama laje.
    Treba nać snage i krenut dalje kao naša Rhi, kod mene ćete uvjek imati podršku, ionako sam jedva čekala da upoznam nekog od vas, bilo bi ljepše da su druge okolnosti, ali kad je već tako, hej Rhi novi grad, novi ljudi, a moja vrata su ti uvjek otvorena!
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  27. Rhi, šaljem ti mail adresu na kojoj ćemo razmijeniti brojeve, nakon što mi se javiš 🙂

    davor.dragi@gmail.com

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  28. Ivice, Rhi… u mojem ste srcu, vaše boli doživjela sam kao svoje, moje muke u odrastanju, mislim da se ne mogu poredit s ovim što ste vi prošli.
    Iako, ni meni nije bilo lako, moji su doduše materijalno pobrinuli za mene, ali sve što su mi dali su računali: a šta ćeš ti napravit od toga, a kako ćeš nam to vratit… Psihološkim maltretiranjem i batinama su mi iskorijenili svaki trag samostojnosti, osjećaja vrijednosti kao čovjeka, a sad se čudešta ne mogi nać i zadržat posao, što radim za džabe, što i kad negdje počnem radit uskoro me izigraju i ne isplate mi zaradu..
    Zato dino, nemoj mislit da mi tebe ne shvaćamo, da omalovažavamo tvoj bol, samo te hoćemo malo razveselit, nasmijat, iz crnjaka nema drugog izlaza nego upravo shavit stvari malo lakše, oduzet im težinu sa smjehom, kroz suze i okrenut se svjetlu.

    Grlim vas srcem i ljubim mislima.

    “We all form self-images and much of our behavior is pretty well determined by how we feel about ourselves.”
    — Eunice Baumann-Nelson, Ph.D., PENOBSCOT
    There is a cycle of building beliefs called the self talk cycle. Our self talk builds our self image and our self image determines our behavior, our actions, and our self worth – how we feel about ourselves. If we want to change the way we feel about ourselves we need to change our self talk. We need to build ourselves up. We need to talk to ourselves in a kind, positive, uplifting, good way. We need to talk to ourselves about the good things that are happening and know that we are worthy and expect abundance.

    Komentar autora/ice moon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  29. Za sve vas………..

    You were my strength when I was weak
    You were my voice when I couldn’t speak
    You were my eyes when I couldn’t see
    You saw the best there was in me
    Lifted me up when I couldn’t reach
    You gave me faith ‘coz you believed
    I’m everything I am
    Because you loved me

    😉

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  30. evo i mene!
    ajme dino moj! zatrpali smo te sa svih strana! kao što su svi već prije mene napisali, (mislim ovdje gore na blogu) i ja često budem gadno ubedirana. ali kao što su ti i ostali rekli, to što izgledamo malo smirenije, to je vjerojatno zbog nešto više godina koje smo progurali na ovoj planeti od tebe. ma mi tebe i volimo upravo zbog toga što skačeš s emocijama gore dolje, svaki dan! tak ti je i nama. sam se ti nama potuži, izjadaj, a kad si sretan raspjevaj! zar si zaboravio na naše trčanje po livadi! hehehe! ako ti treba osama. samuj! svi to radimo.
    samo, vidiš i kad sam u najgorem oblik samovanja, sada imam potrebu da dođem na stranicu, barem da pročitam što familija priča.
    znaš, to je kao kad smo bili mali, pa se uvučemo u prostoriju gdje su odrasli, i ne primjete nas da smo došli, pa nastave sa svojom pričom, a mi se osjetimo utješenima.
    nekako počela migracija sa dolaskom jeseni! Rhi i Sully mijenjaju mjesto boravka! čudno! za razliku od ptica, oni putuju na sjever, umjesto na jug! hehehehe! čudne neke ptice!
    pitam se zašto?
    u svakom slučaju, znajte da ste voljeni, da neko željno očekuje vaša javljanja! to smo naravno mi!
    i ja sam bila gadno ubedirana par dana. a, opet, kak nas to lila uvijek podsjeti, pa preosjetljivi smo! možda zbog svih onih mojih euforičnih postova izgleda kao da ja hodam 20 cm iznad zemlje. ali nije baš tako. većinu tih dana noge su bile olovne. samo ti trenuci kad bi se pokazalo svjetlo, samo onda sam bila svoja. svi znate za to tapkanje u mraku svog intelekta. kad preuzme srce, i onda se vrte razni scenariji… siromaštvo, kako do kraja mjeseca, moguća skora nezaposlenost… pa čak sam i gledala vijesti par puta u par tih dana! bolesno!
    ali srećom, skuliram se. otpustim. jučer sam imala užasan grč na poslu. znate onaj osjećaj kad se nategnu žile na vratu do granice puknuća! lice mi crveno od previsokog tlaka, i šumi u ušima. i stalno očekujem nešto strašno da se dogodi…
    ma-ha! ništ se nije strašno dogodilo! samo fantastično druženje s prijateljima uvečer! eto šta se dogodilo! isključiva pozitiva!
    i jutros sam se prvi puta, iskreno ne pamtim kad mi se to zadnji puta dogodilo, probudila bez grča u želucu. bez stezanja oko srca! bez tjeskkobe. vrlo neobičan doživljaj.
    i tako, dan po dan. ne znam kako će sutra biti. baš me boli briga! sad idem po ivicu, strpat ću ga lijepo u moj stari auto, tilly će biti odostraga, hehehehe, stražnje sjedalo je puno pijeska sa drave, još malo ćemo ga skupljati u autu, a onda bismo mogli napraviti i kokošinjac od njega! mislim od pijeska!
    onda ćemo ivica i ja lijepo raširiti stoljnjak na maloj plaži. mislim da bi mogla napraviti kakaošnit s rabarbarom i pekmezom od kajsija! aha! to ćemo jesti, tilly će lijepo skakati oko nas! a onda možda i zapjevamo! ma šta možda! zapjevat ćemo, a onda će tilly lajati! i toliko ćemo galamiti da ćete nas svi odreda sa svih strana čuti, i doći ćete i vi! ne brinite, napraviti ću veliku tepsiju kakaošnita! hehehehehe!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

    • Ja obavezno dolazim, a kako sam otkrila da znam sama razvuć tijesto za štrudlu… ja ću donjet štrudle svih vrsta i fela, slatke i slane, sa sirom i s krompirom, od jabuka i od višanja, za svačiji ukus 🙂

      Komentar autora/ice moon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  31. U zadje vreme sam se mnogo raspisao, možda gnjavim, možda ne ali ne mogu si pomoći kad se tako osećam jer sam konačno povratio svoju bit, svoju srž. A mislim da će to biti samo početak, nadam se. Kao što je čuvaricina bit da čuva tako je moja bit sreća, od kad znam za sebe to mi je bila najjača misao u glavi da svi oko mene budu srećni, a ako nisu da im pomognem da budu. Odatle i sva moja euforija u detinjstvu, znao sam ustvari svo ovo vreme svih ovih godina koje su iza mene da je to srž mog bića i da mi je zadatak da širim radost ali bio sam slab, bio sam sam zatrpan gomilom emotivnog smeća. Moja svetlost je bila tek slabašni titraj u potpunoj tami a sada moj plamen ponovo gori a nadam se da će vremenom i da zablista u svoj svojoj snazi. Imao sam težak period od nekih 10 godina gde sam bukvalno provodio dane sa ćebetom preko glave u depresiji, mislim da mi je bilo slično kao što je sada Dinu, samo sam želeo da umrem i da me nema. Vi delujete kao zadnja faza mog oporavka, ali ko zna možda uvek ima još. Ovih zadnjih meseci dali ste mi neverovatno mnogo, svako od vas na svoj način. Od početka sam osećao kako se nešto budi u meni i kako jača iz dana u dan, od kad sam sa vama. Zbog vas sam postao ponovo onaj mali dečak koji je došao na ovu plavu planetu, vratili ste mi izgubljeni deo mene. Sada sam ponovo ceo. Hvala svakom od vas što ste tu i što stojite za svakog od nas, vratili ste mi moja krila 😉

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

    • ma jooooooj 🙂
      ne damo mi nikom naša krila, zaista su posebna, a kad zamahnemo s njima skupa napravit ćemo pravi tornado hehe…<3

      Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  32. pusa!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  33. Ce moi encore 😀
    objavio sam vam pesmicu na staroj stranici

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  34. Sjetila sam se jedne indijske priče:
    Jedan učitelj je učio svoje učenike da vide Boga u svim bićima i da im se treba pokloniti.
    Jedan od učenika je hodao cestom, kad netko poviče: “Ljudi sklonite se, dolazi ludi slon!” Svi osim tog učenika se sklone, jer je taj učenik smatrao da je to Bog u jednom svom obliku, pa zašto bi bježao od Boga. Naklonio se prema slonu i počeo pjevati svoje mantre. Vlasnik slona poviče: “Bježi, skloni se!”, ali se ovaj nije dao smesti. Slon ga uhvati svojom surlom i baci na stranu. Kad se oporavio od ozlijeda, učitelj ga upita: “Zašto se nisi sklonio?”
    “Pa rekli ste nam da je Bog u svim oblicima i u svim bićima.”
    “Da, to je istina, ali ti je Bog u obliku vlasnika slona, rekao da se skloniš!”

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 6, 2012 | Odgovori

    • Da nije vas, skoro se izgubih u nepovjerenju, jer ja nisam u svakom čovjeku vidjela Boga. Ne mogu reći da povjerenje nisam imala od svoje obitelji, one koju sam sama stvarala, ali kad sam vas konačno našla, opet nisam mogla vjerovati, jer sam već navikla, kako kaže Rhi da budem Pale sam na svijetu, barem što se tiče mog svjetonazora. S nepovjerenjem sam vam se pridružila i strepila kad bi vam se u postovima previše otkrila kako ćete prihvatiti, ali prihvaćali ste sve, jer razumijete, jer smo isti. Hvala vam na tome. Hvala i tebi Ivice!
      Puse!

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 6, 2012 | Odgovori

  35. Donadon zanimljivo si to primjetila da selimo na sjever jer je i meni ista stvar popodne pala na pamet. Ma baš smo neke čudne ptice, mora da smo plave kad sve radimo naopako od propisa hehe. Sully se na starom mjestu pozdravio sa svima, malo me zbunio porukom al dobro. Sully sretan put i ne budi stranac 🙂

    Večeras sam malo meditirala, sama sa svojim mislima i mojom ljubičastom svijećom koja sjedinjuje sve elemente. Otišla sam u tom putovanju na neko tiho, polu osvjetljeno mjesto, u prirodi al uopće ne znam koji je dio dana bio. Mislim da na tom mjestu ne postoje ni minute ni sati.
    Ležala sam na vlažnoj travi koja mi je hladila uzavrelu glavu, uzavrelu od previše postavljenih pitanja na koja nemam odgovor. Ruke su mi bile raširene, uzimala me energija zemlje, dolazio je spokoj. Odjednom mi se ukazalo lice moje mame, njeno preljepo lice, bijelo, čisto, maglovito, bez oštrih rubova. Pogledala me na način kao da znam što moram napravit, stavila mi je kažiprst na prsni koš, gledale smo se duboko u oči, pogledi koji govore puno više od riječi. Iz njenog prsta u moje tijelo je ušlo nešto božanstveno, nešto tako sveto i neobjašnjivo.
    Nakon toga sam počela plakat, al baš jako jako. Dugo nisam plakala na taj način. Vrištala sam na cijeli glas njeno ime, molila za snagu i sve se to odvijalo na tom mjestu na travi. Nedostajalo mi je jako da je vidim bar na takav način, al nisam je prizivala, došla je sama. Ne znam kako da to objasnim.
    Otvorila sam oči, prošlo je više od sata od kad sam ih zatvorila. Nisam mogla vjerovat. Meni se činilo kao da je prošla možda koja minuta. Lice mi je bilo mokro od suza, trepavice sljepljene, a ja lagana kao smotuljak pamuka.

    Svjesna sam sada svog straha. Jako se bojim svih tih promjena i nisam ja ništa naročito snažna ni jaka, bar mi se tako čini. Al ja naprosto moram otić, za nekim novim zorama i istinama. Nije da ću ovdje ikome posebno nedostajat, osim možda mojoj baki i čuvaru dok bude promatrala more.
    Sve se nekako slaže, kockice, jedna po jedna. Vjerujem da sve prati svoj razlog. I tko zna šta bi se sa mnom dogodilo da vas nisam našla, baš sada i baš kad ste mi najpotrebniji.
    Malo me plaši još veći grad, gužva, buka, jedva nekad i u ovom preživljavam. Al snać ću se vjerujem. Još uz majčicu da me vodi pa čega se ja onda bojim hehe.. hvala ti lila. šaljem sutra mail, sad mi se već pomalo pajki 🙂

    Al ja ne znam da li vi znate da ćemo uskoro svi bit zajedno na okupu.
    Bila sam vam spominjala onaj jedan san koji me prati već neko vrijeme. U tom snu uvijek vidim iste ljude čija lica ne prepoznajem, al ih znam. Hladan je zimski mjesec, osijećam mrzli vjetar na obrazima. Duhovna proslava. I muškarci i žene su tu, svi se držimo za ruke u krugu. Kao da osijećam samo žensku energiju, koja naravno nije ona fizička. Naprosto izlazi iz svih nas kako bi podigla temperaturu zemlje jer je to ono što je zemlji potrebno. Osijećam da smo tu za dobrobit ljudi. I veliko svjetlo u sredini, uzdižemo glave prema nebu, molimo nešto na meni nepoznatom jeziku, molimo u isto vrijeme mislima, al čujemo misli jedni drugima, savršeno sinkronizirani.
    Ne znam kako bi to protumačila, uvijek kad se probudim na satu je ili 11:11 ili 07:07, budem polu oduzeta.
    Al ako se trebamo svi uskoro nać, znajte da vam ja stižem sa tortom od čokolade i kiflićima sa sezamom. Donadon, pravi domaći recept od dizanog tijesta hehe.
    Ma da samo znaš kako me tijesto voli, ni sama nisam imala pojma da sam i za to nadarena. baš kao i ti moon, naprosto otkrila ima dvije godine. Možda je to zbog naših ruku i energije koja iz njih izlazi pa sve šta dotaknemo pretvaramo u zlato hihihi. I ponijet ću lonac krem juhe od mrkvice, u slučaju da se budemo morali ugrijat. 🙂

    Šta vam više tipkam sve se više umirujem i smješkam se. Mirna sam iako me oči peku od silnog plakanja u meditaciji.
    Vjerujem da će sve bit dobro, unutarnji glas mi to govori. Dozvolim si trenutke straha, očaja i bespomoćnosti, al nekako uvijek iz traume i tuge uspijem izvuć snagu. I čujem onaj šaptaj koji mi kaže da sam na pravom putu, zaista mi to bude dovoljno.
    Dotakla sam ovdje koga sam dotakla, shvatio je onaj koji je trebao, neka pitanja su neodgovorena al će doći na njih odgovor kad za to bude vrijeme, o meni taj dio ionako ne ovisi, a ja idem sa mojom lilikom hranit patkice. Skupa ćemo vas o tome izvještavat hehe
    I ne brinite ako vam se dan, dva ne javim. Imam sad još ovih 10-15 dana porješavat tonu dosadnih stvari. Pakiranje, pregledi, potpisi, papiri, pozdravi…uhhh sve nešto na p šta mi se ne sviđa. 🙂

    Al tako mora bit, i neka tako bude.

    Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

    • Dotakla sam ovdje koga sam dotakla, mislila sam pritom na sjene ovog grada, znate vi da se to nije na vas odnosilo 🙂

      Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 6, 2012 | Odgovori

      • Rhi, dođi bez straha, imaš podršku mene i moje obitelji, nekako mislim da ste ti i moja kćer približnog godišta.

        Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 6, 2012

  36. Rhi……Al’ sjedi još tren, i bez nas će svanuti, zagrli me …..i onda možeš krenuti. Al’ sjedi još tren ništa ti neću tražiti, i ne boj se ne više ti neću smetati…….. boli me što moraš otići ali znam da će ti biti dobro, Llilika će nas jednom sve okupiti kao koka piliće 😉
    Svakog dana u sitnicama primećujem koliko sam se oporavio. Evo baš pre neki dan sam bio u radnji da kupim nešto i bio je jedan dečko iza mene, krupniji od mene, višlji ali kada je došao na red nekako je sa snebivanjem progovorio i slabašnim glasom u odnosu na njegovu konstituciju. bilo mi ga je malo žao jer sam do pre nekoliko meseci ja bio taj dečko iza mene dok nisam sreo vas. Dešavalo mi se isto da osećam vrlo snažno energiju drugih ljudi da su me poklapali, plašio sam se stranaca samo na osnovu toga, bio sam tako iscrpljen i slab i uplašen. Danas sam u razgovoru sa jednim dečkom osetio da je njegova energija znatno slabija od moje, nisam osećao strah a on iako nije nizak, osećao sam ga kao da je patuljak. Pretpostavljam da je moj štit ojačao zahvaljujući vama.
    Rhi….. :,(
    Okreni se idi, idi ne staj, ništa mi nije, tek suze za kraj. Okreni se idi, vidiš li sjaj, nije to nada, tek suze za kraj……

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 7, 2012 | Odgovori

    • Ha,ha,ha Ivice zaista to želim, da vas okupim kao koka piliće. Nadam se da će se stvoriti uvjeti i mogućnosti da se svi okupimo. Mislim da bi s vama u društvu mogla biti tako opuštena kao što mogu biti samo sa svojom obitelji. Potpuno mi je poznat ovaj osjećaj o preklapanju energije o kojem pišeš i osjećaj olovnih nogu, trnci o kojima piše Donadon. Jednom sam već napisala kako mislim da skupljamo negativnu ene od svih ostalih na sebe i onda se s tim borimo.
      Viš jučer su mi klinci samo jedanput pokazali kako da komentiram ispod određenog posta i odmah sam zapamtila, napredujem, ha,ha,ha.

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  37. hej! kakav je sad ovo tišnjak?
    ne znam ljudovi kako je vama, ali ja nikako da se uzemljim danas.
    ne mogu reći da mi nije dobro. samo osjećaj podjeljenosti i lebdenja. nikakve velike emocije. no dobro… malo sam se uzrujala danas. nazvala me večeras stara prijateljica. jedna od onih osoba koje žive u svom začahurenom svijetu. radi u jednom od ministarstava. jedna od onih što guraju papire. putuje po svijetu. roditelji joj kupili stan. auto. ne može se reći da je loša osoba. daleko od toga. platila je ona krvavo sve te stvari sa užasnim djetinjstvom. praktično je provela 18 godina u mojoj kući, moji roditelji su je prihvatili i odgajali je zajedno sa mnom. a tada je zbrisala u zagreb na faks, i praktično se nije vraćala od tamo osim na vjerske praznike. znate ono: božić, uskrs…
    i sad živi uvjerena da je njoj jako teško. da jedva može pregurati s pišljivih 6000 kn mjesečno. i onda mene nazove da mi se žali.
    hmpf! i onda mi je počela pričati o codexu alimentariusu. ne znam jesam li točno napisala. uvjerena kako je to super. onda smo se pokačile oko toga. onda mi je počela pričati o tim nekim grebatorima koji žive od državne pomoći ko begovi, a ništa ne rade.
    a u meni ključa! kad sam počela, mislim da sam joj otpirila kosu sa glave. srećom baterija na mobu je krepala, pa je razgovor bio kratak. ali baš me na trenutak zapalila!
    i to je otprilike bio jedini emocionalni izlet danas.
    što je sa vama? imate li i vi takav problem danas?
    osjećaj propadanja, ali dna nema. samo lebdim.
    što je to? imala sam i prije takve izlete. ali vraćanjem u svakodnevni ritam to bi prestalo.
    istina je da je kasno. ali idem probati mogu li meditirati. možda to pomogne.
    ej! a kad ćemo opet svi zajedno???
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  38. Ja danas odmaram, bila na rođendanu, pa mi buša (pre)puna… jedva dišem… al bilo je fino 🙂

    Komentar autora/ice moon | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  39. Što je Codex Alimentarius?

    Codex Alimentarius je organizacija, osnovana prije 40-ak godina od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i Organizacije za Hranu i Poljoprivredu (FAO) pod pokroviteljstvom UN. Codex je bio osnovan sa dobrom svrhom zaštite potrošača i kontrole sigurnosti hrane.

    Pod svojim krilom Codex ima više od 20 državnih komisija, koje rade na tome, da definiraju standarde i smjernice, koje na međunarodnom nivou kontroliraju proizvodnju i sigurnosti hrane. Još jedan njezin cilj je rješavanje problema povezanih sa genetski modificiranom hranom i biotehnologijom.

    Na žalost, s vremenom organizacija je pala pod utjecaj velikih farmaceutskih i poljoprivrednih korporacija i proizvođača genetski modificirane hrane. Umjesto toga, da štiti interese potrošača, danas Codex Alimentarius predstavlja interese ogromnih korporacija, poput Monsanto.

    Codex Alimentrius nije zdravstvena komisija, nego komisija za trgovinu. Prioritet Codexa je ostvarenje interesa multimilijunskih tvrtki za proizvodnju hrane i lijekova, a ne dobrobit i zdravlje potrošača.

    Codex Alimentarius je usko povezan sa Svjetskom Trgovačkom Organizacijom (WTO). WTO koristi kriterije, razrađene Codexom, da bi postavila pravila i standarde međunarodne trgovine.

    Koja pravila nameće Codex Alimentarius?

    Pravila, koja nameće Codex razrađena su sa ciljem da osiguraju zaradu ogromnih korporacija, koje proizvode hranu, i za tvrtke, koje se bave genetskim inženjeringom. Ova pravila predstavljaju ogromnu opasnost za zdravlje svake osobe na ovom planetu.

    To, što oni predlažu je apsurdno. Prirodni dodaci prehrani, alternativni lijekovi, vitamini i minerali će postati nezakoniti, dok će se otrovne kemikalije koristiti kao dodatci prehrani i aditivi. Većina hrane će biti podvrgnuta zračenju, a na genetski modificirane proizvode neće se smjeti staviti oznaka GMO.
    Na nešto što i u meni “zazvoni” da nije pravo, autentično ili onakvim kako se predstavlja, doslovno tjelesno osjetim, možda ne na način propadanja više kao ježenje, kao mačak, ha,ha. Često pomislim kako neko naoko divno stvorenje može biti negativno, pa zanemarim znakove, potisnem intuiciju, i onda nakon nekog vremena se ipak pokaže kako moj osjećaj pomješan sa fizičkim senzacijama je imao smisla. Eto opet staro I JA ISTO!
    Nisam znala što je codex, pa sam objašnjenje iskopirala i za druge, ako su bili u neznanju kao ja.
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  40. Ma nema švajcarska ni australija ono sto imamo dragi ti i ja….

    Komentar autora/ice Pedercic | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  41. hm… jesmo li te nečim uvrijedili? čemu sve to?

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  42. Ko god da si, jasno je da nisi jedan od nas. Ali zalud striče duvaš devaš ne izduva čega nemaš. Ti si kao onaj ćurak što po dvorištu šeće vazdan pućka i blebeće, vije glavu širi rep misli bože al’ sam lep. Sve se širi, sve se meri, kinđuri se kočoperi.Ali tebe jedno zlo u životu jedi što te niko, al’ baš niko i ne gledi. A što reko vrabac čili već su i psi naučili pa sad laju sa svih strana Lepši paun od ćurana.
    Razmisli malo koliko je tvoj život prazan kad nemaš pametnija posla nego kao nama da napakostiš, trt Milojka. Možemo samo da ti se smejemo il’ da te žalimo. Šta misliš da si postigao ovim, velika stvar HA! Nemaš ti dovoljno pakosti u sebi koliko mi imamo oprosta i ljubavi a ljubav to je svetlo.

    Mislio bi čovek
    Kad pogleda mrak,
    Da je strašno moćan,
    Da je silno jak

    To bi bilo naopako —
    Al’ na sreću nije tako:
    Svećicu zažeži,
    A mrak odmah beži.

    Vidiš i najmanja svetlost rasteruje mrak, sam si…………….!!!!!!!!!

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 7, 2012 | Odgovori

  43. ??? nekima je baš dosadno u životu.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  44. nevjerojatno koliko truda uloženo ni u šta! lol! i svi ti nadimci???
    nadam se da si se lijepo zabavio/zabavila. bilo bi zgodno da nam objasniš što ti toliko smetamo.
    u svakom slučaju, želim ti sve najbolje, i razmisli što te tjera da povrijediš ljude koje ti nikada nisu poželjela, a ni neće poželjeti neko zlo.

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  45. Ne ne nemože nam ništa cjeli svet a briga nas za šuškanja…..
    Ne ne mogu nam ništa svotreni, smo jedni za druge svi……
    Veliki zagrljaj svima >——- 🙂 ———<

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  46. Prepisala bih par odlomaka iz Vala;
    “Diskusija o tome što je to zbog čega smo ovdje da možda naučimo kako “diplomirati”, nije bila dio prvobitnog plana. U orginalnom planu trebala je biti samo tehnička informacija, ali jasno je da je ovaj koncept daleko više od toga i slijedimo ga.
    Dok na jednoj strani postoje oni koji govore “konačno, magla se razilazi” i takve stvari, na drugoj su oni koji predstavljaju vrlo realne stvari, ili ono o čemu govorim npr. biti “u zatvoru” i pod utjecajem predatorovog uma.
    Moje mišljenje je da ste vi jednostavno izražavali vaše mišljenje onako kako vidite situaciju iz vaše perspektive, bez loše namjere.
    No ono kako gušteri djeluju kroz ljude je bila glavna tema ovog eseja koji se ovdje oblikuje.
    Htjela bih reći da svatko tko se uvrijedio ili osjećao motiviranim da potiče na uvredu, jednostavno ne shvaća.
    Odgovori koje ljudi oblikuju u svom pomanjkanju znanja, općenito se sastoji od toga da je demonsko sve što ne razumiju.
    Slijedeći zaključak kojeg izvlače je da to nije ono za što se predstavlja da je.
    Možda oni koji se izoliraju u čahuru željenog razmišljanja ili religijski vjernici, nisu svjesni realnosti.
    Ništa nije ni crno ni bijelo, jednostavan zaključak temeljen na promatranju, ali postoje mnogi koji preferiraju da tako gledaju na stvari.”
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  47. Sad sam se sjetila jedne slike na kojoj su pilić i jaje na oko. I kaže pilić jajetu ” Pero jebote jes’ to ti? ” hahaha

    Lila check your G!
    ljubim vas sve

    Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  48. huh! zaista sam se osjećala kao beskućnik ovih nekoliko sati. beskonačno dugih. povratak na osvu stranicu me stabilizira.
    moje lebdenje se i danas nastavilo. pa sam maloprije odlučila da lebdenju dodam još jedan nivo! imam flašu od pola litre uzoa već godinu dana. moja starija curica mi je donijela prošle godine s ekskurzije u grčkoj. nekako kad sam bila tamo otkrila sam da mi je to jedan od najdražih okusa pića. jednom ću vam pričati o tome kako sam se naroljala u pol bijelog dana u Meteorima. ali sad pričam kako sam se maloprije naroljala vani na stepenicama dok sam gledala zvijezde. mislim si ja, ionako stalno lebdim, lelujam…
    prvo sam mislila skuhati si čaj od kantariona. onda, mislim, pa nije da sam nešto depresivna.. samo lelujam. i sjetim se te čarobne bočice. hehehe! i evo me, nakon meditacije, cijelodnevnog razmišljanja, izbjegavanja bilo kakvog druženja osim onog najneophodnijeg, sjela ja van pod zvijezde s čašom u ruci.
    sad lelujanje ima novu dimenziju. vjerojatno će me boljeti glava ujutro. ali nema veze.
    sve što sam danas trebala oprostiti, oprostila sam. nisam se previše uzbuđivala ni oko čega. naročito ne oko ovog malog smetala sa svojim klipovima s youtuba. ali vi ste mi nedostajali.
    otud i osjećaj da sam beskućnik.
    bez veze. mislim da sad uzo preuzima riječ. ali ne brinite, nisam se totalno oblokala. samo pola čaše s 5 komada leda. stvar je u tome, što sam se totalno odvikla od svakog oblika alkohola.
    moram uvijek biti jako pažljiva s stvarima koje izazivaju ovisnost. ipak sam riba, i jasen u horoskopu! lol!
    no dobro.. mislim da nisam ništa konstuktivno rekla. ali svejedno:
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 8, 2012 | Odgovori

  49. ooo pa staje ovo neki demoncici upali u sajt…vidim ja da su ova 2 mjeseca na rubu ludosti kod ljudi svi su neki ko poludili pomahnitali,,zivcani razbijaju luduju nesto se desava u zadnje vrjeme ocito peru neke energije,, ivice dirnila me tvoja prica,i divim ti se kako si to sve podneo,,,nazalost sto je dns tako tesko ostaviri iskrenu vezu,,mislim da bi me samo to diglo iz mrtvih stabilna veza,,ali ne ponosii radeeeee ponosii radee,hjjjooooj,,,,,pozdrav

    Komentar autora/ice dino | Rujan 9, 2012 | Odgovori

  50. pa idem ja po starom idem ono ko u odba kraljeva,,sad cu se ja čjepo prilagoditi to materijalizmu pa cemo vidit dokle igre idu,,jer kolko vidim ludilu nema kraja.,..em sa drustvom,em mi se roditelji rastaju,em katastrofa opcenito em nerazumijevanje.,..jako dobro bogami,,,pa ovo je jedba vrllo ljepa dimenzija…e sad cu da se pocnem da se igram….ali morbidno…vise nisam indigo sad cu ja da postanem ampir ko i ostali pa ako se vec igramo vamprikma zasto se ja nebi igrao zmire,,, e ljut sam sad….paaa oprostite mii….krenio sam u akciju,…sad cemo da vidimo kad indigo podivlja……ili cu da nekog ubijem ili neko mene.,,,,,nemoje zamjerit,,ali kroz mene dere vrlo jaka energija ali ona pravedna……nmeogu si pomoci……pozz

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  51. vec vidim komentare dino ovo dino ono nemoj…..pustite,,ponekad se o terba postat sam djavo da bi se shvatile neke stvari…..

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  52. al sve je to oke,,—-ma nikad sreci kraja —-hahahahah..jao di ja dodjoh….zapiah s ejel mi dusa bila pijana pri dolasku

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  53. OVAJ MJEESEC BLAGOSLLJIVAM JER ZA PAR DANA JE MOJ RODJENDJAN……SVI VAMA SALJEM POZDRAVE..–JER OVAJ MJESEC NOSI POSEBU ENERGIJU U GODINI A TO JE UVJE 9 MJESEC MJESEC SAKUPLJANJA

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  54. A evo posto je ovo sve iskreno bas bi volio da se negdje ja i ti ivice napijemo negdje na nekoj vecerii,,al ono bas da se razvaselimo ko nikad da se oderemo ko patuljci..ivicee!! jesi za zestu!!

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  55. i ove nase ljepe indigovke …..donadon,moon,lila…ziveli svi..———111

    Komentar autora/ice dino | Rujan 10, 2012 | Odgovori

    • Ha ha Dino šašav si, he he ;). ako ikako možeš stupi u kontakt sa Lilom, imamo neke informacije za tebe, prelazimo u ilegalu ha ha operacija inkognito ali pst….. 😉 . Skontao sam da ste razmenili br mobitela ili ne….

      Komentar autora/ice Ivica | Rujan 10, 2012 | Odgovori

    • Ili da ne koplikujem evo ti moj skype pa se čujemo hm?

      midralstephenmorrow

      🙂

      Komentar autora/ice Ivica | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  56. Kazao si jednom Dino da nije baš sve tako dečije ali ovaj uzaludni trud našeg prijatelja naduvenka ( jer ima gasove) me opet podseti na jednu pesmicu.

    Vija mačka miša draga
    Bez ikakve psovke,
    Vijala ga vijala ga
    Oko mišolovke.

    Kad se mišu učinilo
    Da već nema moći
    Proturi se kao šilo
    Pa u lovku skoči

    Tu veselo duže rame
    Glasak svoj uzvisi:
    ” Eto vidiš, mačko, da me
    Uhvatila nisi!”

    A Dino ako već imaš jaku energiju ne moraš da upotrebljavaš direktnu silu, upotrebi um…… 😉

    Komentar autora/ice Ivica | Rujan 10, 2012 | Odgovori

  57. Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 11, 2012 | Odgovori

  58. – Manipulacija!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 11, 2012 | Odgovori

  59. Lila nemoj me ubit, al morala sam..(još) uvijek sam zgrožena..i taj me osjećaj nemoći/ljtnje/užasa/nevjerice me ne napušta..

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 11, 2012 | Odgovori

  60. zaista izvinite a pogotovo ti ivice,na mojim glupostima to sto sam pisao su moje slabosti i nestabilnosti…

    Komentar autora/ice dino | Rujan 13, 2012 | Odgovori

  61. reči su suvišne………….samo dopustite da vam ovaj zvuk miluje ušne školjke 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 17, 2012 | Odgovori

  62. Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 19, 2012 | Odgovori

  63. ja neznam kako ali želim vam se pridružiti, osječam da ovdje pripadam, ali ovdje među vas, vas dobre ljude.
    Jako dugo vas čitam, pratim, ali nikako da skupim hrabrosti da se javim.
    okružena sam ljudima koji ne vjeruju, koji žive u zbilji i okrutnoj, samo njima poznatoj realnosti. Nemam s kim razgovarati o ovim bujicama osjećaja, ljubavi, potrebi da pokrenem neke stvari.
    Osjećam da sam ovdje sa svrhom i da su predamnom ne ostvareni ciljevi koje moram ostvariti.
    Vjerujem u nemoguće, vjerujem da se moram voditi svojim osjećajima, vjerujem da sam ja netko, vjerujem da sam ovdje s razlogom.
    Vjerujem da mi VI ovdje možete pomoći.
    Već pola godine istražujem, tražim, nalazim se u mnogim stvarima, za običan narod glupostima, jer vjerujem da posjedujem nešto, što moram dozviliti da izađe iz mene, ali protkano je još uvijek nekim strahom.
    Znam da sada piem z brda z dola, i oprostite mi ali ovo je moje prvo javljanje, i ni sama neznam kako da se predstavim, što da napišem, kako da se izrazim
    majka sam jednog prekrasnog dječaka, imam 33 godine, i znam da oboje pripadamo ovdje
    MOj suprug je veliki skeptik, ne vjeruje u ništa, i zato se mučim sa objevom svojih postova ovdje.
    U njemu nemam nikakvu podršku, samo osudu…….
    Sada sam konačno skupila hrabrosti da vam se javim, i molim Vas, jer znam da osjećate, da mi odgovorite dali pripadam ovdje, jer ja osjećam da da……
    Puno Vas ljubim i volim

    Komentar autora/ice elina | Rujan 21, 2012 | Odgovori

  64. Pozdrav Elina, dobro došla!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 21, 2012 | Odgovori

    • Čuvar dok tebe čitam osjećam toliku ljubav i radost, neznam kako da taj osjećaj riječima opišem
      Još uvijek neznam kako da krenem što da pišem, kako da se izrazim, jednostavno nedostaje mi opuštanje

      Komentar autora/ice elina | Rujan 21, 2012 | Odgovori

  65. Hey!
    Gdje točno mogu napisati svoju priču? Ovdje u komentarima ili?..malo sam se pogubila na ovoj stranici, a stvarno bih vam se rado pridružila…

    Komentar autora/ice cosmicmiror | Rujan 21, 2012 | Odgovori

  66. Pa PRIČA se može napisat direktno ovdje na post Cosmicmirror ili ako želiš možeš je i poslat oformitelju ovih stranica Rječanu na mejl, pa će je on objaviti..kako god želiš.

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 21, 2012 | Odgovori

  67. He, he dobrodošli elina i hm….. cosmicmiror… malo me zbunjuje jer je ime masnim plavim slovima, zato ovo hm. nisam do sad video da je nečiji nick može biti takvim slovima. Nadam se da ćemo se uskoro svi bolje upoznati i družiti na ovim stranicama 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 21, 2012 | Odgovori

  68. Hvaaaalaaa na dobrodošlici! Drago mi je da sam vas našla 😀 ….hm…nemam pojma zašto mi je ime napisano masnim plavim slovima…vjerojatno sam nešto zbrljala… :-). A ako ćemo se bolje upoznati vidjet ćete da je to kod mene čest slučaj 😀

    Komentar autora/ice cosmicmiror | Rujan 22, 2012 | Odgovori

  69. Pozdrav Elini i Cosmicmiror! Pratile ste nas, malo upoznale, sad slobodno pišite sve što vam padne na pamet.
    Mi smo ovdje konačno slobodni pisati odnosno razgovarati o svemu što s velikom većinom ljudi ne možemo. Slobodni smo izreći svoje stavove, ono što osjećamo i nitko od nas se tome neće čuditi niti reći da moramo razmišljati drugačije. Najinteresantnije je što će i ostali reći i ja sam tako razmišljao/la ili I JA ISTO to činim.
    Svi ljudi se s nekim razlogom inkarniraju ovdje na Zemlji i mi smo to učinili s razlogom, ali naš osjećaj kojeg svi ovdje djelimo je da se bitno razlikujemo od ostalih i onaj osjećaj kojeg svi imamo da ovo nije naš pravi dom i kako smo došli iz neke sasvim drugačije realnosti u realnost ovog trećeg denziteta s nekom svrhom.
    Vjerojatno znate da se ljudi pripremaju za novi skok u evoluciji, o tome na koncu govore i svi metafizički materijali. Zemlju očekuje transformacija za koju su potrebna bića koja bi i sa Zemlje podizala frekvenciju. Frekvencija 3D u kojoj se nalazimo je jako niska, tjela ograničena i velikom gustoćom atoma.
    Kako bi naša tijela postigla bolju vibraciju mi ovdje redovito meditiramo, često imamo zajedničke meditacije. Zatim dobro je piti dosta čiste vode koju ja ponekad energiziram tako da kratko stavim čašu vode na Sunce. Treća stvar koja još pomaže je vrtnja (kao derviši); raširite ruke i vrtite se malo u jednu stranu malo u drugom smjeru, kad ste završili raširite noge u širini ramena, a ruke sklopite sa ispruženim dlanovima i prstima koji se ne prepliću, pogled usmjerite u palčeve dok vam se tijelo ne smiri. Trebali bi se ako ovo želite praktcirati, odvrtiti najmanje 9 puta, a najviše 99 u jednom danu.
    Ono kako mi djelujemo u potpunosti je nejasno i nama samima. u dopisivanju s ostalima, prisjetila sam se mnogih neobičnosti iz svog života koje sam naravno potisnula, ali u društvu sebi sličnih sam ih se prisjetila i sad shvatila da su to kao neki rituali koji su imaju svrhu.
    Puno drugih stvari nam je sad neotkriveno jer i mi smo samo sad ljudi podložni egu, koji bi mogao omesti naše duhovno tijelo u obavljanju svoje zadaće. Zato najbolje djelujemo ako se nigdje ne ističemo.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 23, 2012 | Odgovori

  70. Cure pozdrav!!! 🙂
    Elina…ti si vojnik sudbine..to osijećam kroz tebe..teško mi je objasnit..vidim da često gledaš svoje ruke..pitaš ih da li pravu svrhu rade…al ti si vojnik..duhovni…mnogo više od okvira u koje te okolina sputava…strah je predivan…ne boj ga se…dozvoli mu da te prožme…budi ga svjesna…pokazat će ti u čemu si malena, al će ti i otvorit oči ka beskrajnim veličinama…a ti im zasigurno pripadaš…

    Komentar autora/ice Rhiannon | Rujan 23, 2012 | Odgovori

  71. Hvala vam svima na dobrodoslici. Danas se osjecam dosta sputano, a opet s druge strane i radosno. Radost je moj cilj, zelim radost u svom zivotu. Pokusavam kontrolirati svoje emocije, jer uvidjela sam da kada osjecam srecu, radost da bolje djelujem, da lakse hodam kroz zivot, da lakse dolazim do rijesenja, i sto je najvaznije, dajem vise ljubavi….a kada dajem ljubav osjecam da kroz moje tíjelo struji prekrasna energija….Par puta sam pokusala meditirati i dragi moji, osjecala sam tu nevjerojatnu prekrasnu energiju, al iskreno, prekinula bi meditaciju, jer neznam, sto bi dalje cinila…taj osjecaj za sputavanjem, neznam kako ga odmaknuti od sebe…zelim se osloboditi, i vjerujem da cu uspjeti…
    Rhi u pravu si….imas dobar osjecaj….i mislim da znam sto mi je ciniti rukama, to osjecam jos od djetinjstva, i blizu sam toga da pokrenem, koristim svoj um za nesto sto zbilja smatram posebnim…
    Evo dok vam se obracam, dok pisem ova slova, osjecam se euforicno, radosno, osjecam se nadasve jakom.

    Komentar autora/ice elina | Rujan 24, 2012 | Odgovori

  72. Rastemo iz dana u dan, širimo se kao buhtlice, bujamo. Baš lipo.
    Rhi, Lila, girl power! A i našim novim članicama posebno lijep pozdrav!
    Morglan tebi jedan šumski!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 24, 2012 | Odgovori

  73. Ženska ekipa – Power pop girls ha ha 😉 Moj bata često pravi te buhtlice i čudno kako narastaju, a još čudnije kako ih brzo smažemo hahaha Samo da neko ne smaže i nas ovde 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 24, 2012 | Odgovori

  74. ja se ispričavam. Ponekad pišem s moba, jer sam na poslu po cijele dane pa izgubim kvačice na slovima……
    a ja volim papati buhtlice, njami, njami

    Komentar autora/ice elina | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  75. Što učiniti kad se osjećate drukčije cijelo vrijeme, a sve o čemu drugi razgovaraju vam je nezanimljivo? Da li to znači da sa mnom nešto nije u redu? Nemam prijateljica kojima bi se obratila iz jednostavnog razloga…ne postoje. Sramežljiva sam osoba, ali ni nisam upoznala do sad osobu kojoj to ne bi smetalo. Većina me otpiše od početka i ne želi se uopće razgovarati sa mnom. Nisam cool..popularna..zanimljiva dovoljno. Ne čeznem za materijalnim stvarima, želim rasparavljati o filzofskim temama ili općenito o načinu života, zapošljavanja, hobijima, ciljevima. Većini je to glupo ili ni oni sami ne razmišljaju o tim stvarima pa me samo ignoriraju. Teško mi je kad pomislim da nemam s kime razgovarati..ali došla sam do te točke da se pomirim s tom idejom. Neki su možda rođeni da budu sami cijeli život. Možda mi je to zapisano u zvijezdama 🙂 klišej, ali možda ima istine. Možda zračim jadom ili očajom da se povežem s nekim pa je ljudima to odbojno. Neznam..znam samo da sam duboko razočarana u sebe… Neke dane sam super i osjećam da mogu iskoristiti talente za nešto bolje, a nekad se usrtarim i pomislim-ima toliko ljudi koji su bolje talentirani od mene, zašto bi ja uspjela? I onda padam u tu vrstu depresije…iz koje je teško ustati dalje.

    Komentar autora/ice Lavela | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  76. E……hallo..nisam znao da može i sa mobilnog da se prikačiš ovde, zanimljivo.Ja sam uvek imao neki mobilni sa malom memorijom i nikada nisam bio u mogućnosti na ovako velike stranice da se ulogujem. Malo smo utihnuli, samo mi nije jasna ova isprika, niko nije obavezan da piše ovde. Ko kad oseti potrebu javi se. Kad će te nove životne ispovesti hm… pozdrav >————– 😉 ————–<

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  77. Ha tipkali smo u isto vreme Lavela, pozdrav i dobrodošla. Ja sam primer tvog opisa kakav sam bio i još uvek jesam pomalo. Kreativan ali stidljiv, pun sumnji u sebe iako su drugi hvalili to što radim ali uvek te samo potapšu po ramenu jer nemaš plan kako da im od toga stvoriš novac a oni su nevoljni da se upliću oko tebe. Ja uvek ističem citat samo ne znam čiji – Da čak i najgluplja ideja na svetu, ima svoje sledbenike – jedna od takvih ideja je proizvodnja perika za pse. Dve prijateljice na Beverli hilsu ja mislim, ali nisam siguran da su pokrenule taj biznis i ostalo znate sa Tv-a ili interneta. A ja sam bio baš na dnu dna što se tiče depresije ali znaš kako kažu kad stigneš do dna onda možeš samo gore ha ha…… Nadam se da ćeš isplivati kao što sam i ja 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 26, 2012 | Odgovori

    • Da..samo što je tebi lakše. Ti si kreativan i drugi vide tu kreativnost u tebi, jer imaš nekoga tko je uz tebe. Ja volim raditi to što radim, ali nemam podršku u tome. Moji roditelji ne vide to u meni, oni bi željeli da se bavim nečim drugim, nečim što trenutno donosi novac i plus k tome su naravno podbadanja sa strane kako je neka kćer njihovog kolege upisala bolji faks, ima bolje ocjene i sl. Uvijek su tu spuštanja na nivou tako da se ja osjećam manje vrijednom. Ja se osjećam najbolje kad radim nešto kreativno, um mi je mrtav za posao s brojkama, papirima i sl. Nemam prijatelja kojima bi se malo jadala i olakšala , jer kad nekoga pozovem na kavu uvijek je isprika da nema vremena. A znam da ta osoba izlazi s drugima sljedeći dan i sl. Znači problem je u meni. Ali vjerojatno taj odgovor neću naći ovdje, tako da se ispričavam što sam omela ovaj razgovor između vas. Baš sam padobranac! 🙂 pozdrav

      Komentar autora/ice Lavela | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  78. Pa čuj i ja imam drugaricu koja često tako na rečima voli davati podršku i ima već oko 2 godine kako živi sa svojim partnerom ali insistira na tome da se nije udala i nije našla ni pola sata vremena za te 2 god da me pozove da vidim gde sad živi a družimo se od kad smo prohodali a dobio sam informaciju od drugih naših zajedničkih poznanika da za njih ima vremna čak i do grada da siđe na kaficu u nekom kafeu. Okruženi smo licemernim ljudima, nije problem u tebi. U kome je po tvom mišljenu bio problem kada su Tesli obustavili finansije za njegov zadnji projekat prenos energije bez žica, a glavni investirot mu je bio Morgan,monopolista u čijim je rukama bio ugllokom i sva struja. Teslinu su laboratoriju kao zapalili mangupi a ostalo je istorija. Što se tiče mog isplivavanja mislio sam samo o depresiji. Za ostale stvari ti nemaš podatke o meni da bi mogla znati imam li ja podršku ili ne. Ako očekuješ ovde sažaljenje, nećeš ga dobiti, razumevanje da. Ali od sažaljenja niko nema koristi. A svako je dobrodošao, na kraju niko nije ovde kontrolor. Ako ti se čini da sam grub, samo sam iskren. Sretno 😛

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  79. Nisam tražila sažaljenje. Naprotiv, bježim od sažaljenja. Tražila sam neki savjet. Sve je ok, svatko je kovač svoje sreće! 🙂 Sretno i tebi

    Komentar autora/ice Lavela | Rujan 26, 2012 | Odgovori

    • Yo Lavela!
      nema sažaljenja, ali ima empatije. sve to što pričaš, svi smo mi iskusili na svojoj koži, i još uvijek trpimo. a čuj, kad si drugačiji, ljudi to primjete…
      savjet..hm.. ma budi ono što jesi. imam osjećaj da si vrlo mlada. iako to baš i nema nekakvog velikog utjecaja kad si ovakva kakva jesi. a zapravo si savršena! svi smo takvi! vjeruj mi, nađemo i mi tako sramežljivi prijatelje. uvijek!
      moja najbolja prijateljica je apsolutna suprotnost meni. ja mala, ona visoka! ja šutljiva, ona brbljava! ja mogu prijatelje ovog mog svakodnevnog svijeta izbrojati na prste ruku, a ona pozna praktično cijeli grad i prijateljuje sa svima. ali ipak nas dvije smo si najbolje prijateljice. u dobru i zlu!
      a da ne pričam o ovom društvancu, familiji koju sam stekla na blogu!
      najbolja riječ za taj osjećaj je ispunjenost! ovdje mogu pričati o svemu što ne mogu ni dotaknuti u svojoj okolini. ionako me smatraju freakom!
      zato, nema očajavanja!!! evo ti šaljem pusu!
      piši o svemu što te zanima, što te muči, što ti je na pameti!
      ne suzdržavaj se. ima nas ovdje hrpa istih takvih kao ti! možemo ti pričati svoja iskustva. a savjet sama lijepo kristaliziraj iz svega toga.
      zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | Rujan 26, 2012 | Odgovori

  80. Lavela pozdrav!
    Znam da ti je tesko…sada i ja znam da nas je puno prolazilo to sto ti prolazis, a jednako kao i ti osjecala sam da sam sama u svemu.,vjeruj kad kazem da nisi..moj savjet je ne odustaj od same sebe, jer uvidjet ces kasnije i sama, tj. nakon nekog vremena da je to najbolje rijesenje ili savjet koji si mogla dobiti.
    Samopouzdanje je bitno, i ono kao takvo se mora izgraditi, steci!
    Morglan, hej, evo i sada pisem s moba. Ja u trazilicu upisem za moju novu porodicu, pa mi otvori samo taj dio s komentarima. Valjda taj fail nije toliko velik, pa se uspijem spojiti. Ili je moja zelja dovoljno jaka:))
    Pusa

    Komentar autora/ice elina | Rujan 27, 2012 | Odgovori

  81. Polako se opustam…
    osjecam da mogu ovdje sve napisati, izjadati se pa vinuti u nebesa, i na kraju, te najbitnije za mene osjecati srecu.
    Mojih zivotnih iskustava zbilja ima mnogo. Od bolesti, pokusaja samoubojstva, borbe za vlastiti zivot. Sa sigurnoscu mogu reci da mogu predvidjeti dogadjaje, stvari…u pocetku me to plasilo, míslila sam da gubim razum, dok jedan dan na poslu, nisam zapocela igru, sama sa sobom. Tada sam se uvjerila da je to za mene prirodno, normalno, i da moram biti opustena. Iskreno, proslo je samo pola godine, od mog saznanja, i ponekad sam ljuta na sebe, i zelim biti obícna. Jer par puta sam neke stvari pred kolegicom bubnula, i to se dogodilo, pa me nazvala coprnjicom. A to sam izrekla nesvjesno. Dali se vama katkad tako nesto dogodi? Da doslovno sto bi se reklo bubnete pa ostanete zivi?

    Komentar autora/ice elina | Rujan 27, 2012 | Odgovori

  82. joj, elina, bubnuti pa ostati živa.. huh! jedva sam naučila da ušutim.
    sad me opet smatraju prešutljivom. hihihihi! ali baš to što ti kažeš, mora čovjek naučiti biti zadovoljan sa sobom.
    ja ne predviđam. ne onako uobičajeno. samo skužim da znam hrpu stvari koje se tek počinju otkrivati ostalima. meni je to kao neko opće znanje. svjesnost da nismo sami, osnove kvantne fizike, stvari vezane uz Zemlju, Gaiu, koje su meni potpuno prirodne i znam ih otkada znam za sebe, ali uvijek me iznenade koliko ljudi zapravo nema pojma o tim stvarima, već se čude kad se događaju potresi, velike oluje, poplave… nestanak vode. a meni je sve to potpuno prirodno.
    zato sam naučila još vrlo rano da moram šutiti. inače sam freak. a nikome nije ugodno biti freak. pa ni meni. tako da me doživljavaju kao šutljivu, poprilično stidljivom osobom. a ja zapravo prštim od znatiželje za svim mogućim informacijama. imam prilično čudan smisao za humor. ne bi rekla crni humor, ali uvijek vidim neku smiješnu crtu i u nečem sumornom. tako da moram jako paziti da ne prasnem u smijeh kad se tome ne priliči.
    uglavnom, mislim da ti je super savjet za lavelu.
    zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 27, 2012 | Odgovori

  83. donadon i ja isto hahahaahah
    i humor i freak

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 27, 2012 | Odgovori

  84. This land is mine but I’ll let you rule
    I’ll let you navigate and demand
    Just as long as you know, this land is mine
    So find your home and settle in
    Oh I’m ready to let you in
    Just as long as we know, this land is mine

    Dido

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 27, 2012 | Odgovori

  85. Liep pozdrav svima!
    Elina pozdrav, zeliš reći da se osjećaš onako malo wiki? Ej, a pliz mi reci koji mob. imaš? Ja sam u potražnji za nekim novim, stari mi nešto šteka u zadnje vrijeme, a taj se tvoj čini zaista dobar.
    Hvala na odgovoru!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 28, 2012 | Odgovori

  86. Pozdrav ekipa
    nije me bilo dugo…jebiga u problemima sam. ne vidim izlaza
    cura mi je trudna a mi nemamo ama baš ništa. još škole nismo završili…
    starci su me (da vam ne govorim radi koje gluposti ) izbacili iz kuće tako da sad živim s djedom.
    totalno sam sjeban da sjebaniji ne mogu bit.
    tražim neki posao ali posla ovdje nikakvog nema tako da mi se život svodi na ubit dan.
    što radit? sve će bit u redu? haha to je lako bilo dosad poštovat ali kad dijete dođe šta onda?
    mislim totalno sam sjeban i bez perspektive.
    eto nisam dosad nista pisao jer ne zelim negativnosti drugima ubacivat ali pošto smo se zbližili ne želim da mislite da sam vas napustio

    Komentar autora/ice mateo1201 | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  87. Ima pametnijih ovde od mene koji će ti već reći nešto konstruktivno ja sam često strog u svojim komentarima kada su ozbiljne situacie u pitanju. A što se tiče brige da širiš negativnost, pa zato smo tu da pomognemo. I da biće sve u redu. Svemir nikada ne zatvori jedna vrata a da ne otvori neki prozor – tako kažu 🙂

    Komentar autora/ice Morglan | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  88. Hej…dan svima…
    Cuvar evo Samsung GT-S5230

    Komentar autora/ice elina | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  89. mateo iz toboze loseg izvuci nesto pozitivno,nije to tako strasno,cekaj samo da stvari legnu na svoie dok se situacija neiskristalizira,bit ce tesko jedno vrjeme a,poslije vidices

    Komentar autora/ice blue sky | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  90. Mateo čestitam!!! Prirodno je da se brineš, ali kako ti je Ivica rekao, Svemir nikad ne zatvori vrata, a da ne otvori druga. Bili smo i mi mladi roditelji, a suprug je uz djete i posao ipak završio višu školu. Sad mame bez obzira da li su u radnom odnosu ili ne, godinu dana ostvaruju pravo na porodiljsku naknadu.
    Vidjet ćeš uvjek se dogodi nešto lijepo kad najmanje očekuješ. 🙂 🙂 🙂
    U našim si mislima i srcima, Slijedeća meditacija će biti za tebe.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  91. mateo, mili! eto već ti je i lila rekla, pa i ja ponavljam. nemoj očajavati. znam da ti je sada sve crno, ali vjerojatno postoji razlog za to. ja ću sutra pokušati saznati od jedne moje prijateljice, koja je radila sa mlađarijom kao što si ti, da vidimo šta bi se sve moglo napraviti, pa ću ti sve prepričati. ona se kuži u sistem. nisi rekao jeste li ti i tvoja djevojka zajedno? mislim jeste li kod tvoga djeda zajedno? ili je ona kod svoje kuće?
    ako budem išta pametnoga saznala sve ću ti reći. ali molim te, unatoč svim problemima s kojima se sada suočavaš, nemoj klonuti. nisi sam! i molim te idi u školu. odguli i to. trebat će i tebi i tvojoj obitelji.
    pusa i veeeeeeeeeeeeeeeliki zagrljaj!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  92. Mateo ne daj se, mogu si samo mislt kako ti je… al kao što svi rekoše, meditacija za tebe i držimo palčeve, svemir će morat nešto skemijat!
    Joj, imaćete bebu, kak ljepo 🙂
    Čestitam, od srca, bit će mali indigo ili čak i kristal 🙂

    A iz pouzdanih izvora znam da starci padaju na unučiće, pa sam sigurna da čim saznaju za novost da će se predomisliti i pomoć vam na sve načine. Ako ne iz drugih razloga, tu ti je sebični gen, onaj koji štiti produžetak vrste po svaku cijenu, vidjet ćeš.

    Komentar autora/ice moon | Rujan 29, 2012 | Odgovori

  93. evo kao što sam i rekla, tako sam i napravila. posavjetovala sam se sa prijateljicom. ako ne budeš imao prilike vratiti se kući, onda se trebaš javiti “centru za socijalnu skrb”. oni će ti pomoći oko većine stvari, i uputiti te dalje ako ti mogu pomoći. na žalost, to je sve.
    a što se tiče posla, najbolje ti je tražiti posao preko student servisa, da ne izgubiš status studenta/učenika. a i bolje se zarađuje.
    mateo u mislima si mi. javi nam kako se stvari razvijaju. kako si.
    nemoj nas držati u neizvjesnosti!
    puno pusa i zagrljaja!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  94. Mateo, dijete sreće je na putu. To je tvoja zadaća. Imaš ključ, i znam da ćeš sve odraditi kako treba. Diši ljubav svim svojim porama. Nisi sam. U nijednom trenutku. Znam, ipak mi živimo u materijalnom svijetu i lako je pisati “lijepe” stvari nekom drugom a da taj isti možda nema što u tanjuru..ali ne brinem zbog tebe uopće. Ne brinem jer vidim buduće događaje..
    Mateo, samo diši i ne daj nikome da diše umjesto tebe..kockice se slažu u dobrom smjeru..bit ćeš dobar tata.
    A ja ti šaljem svu svoju ljubav i mir.

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  95. Mateo, nadam se da ti možemo biti od neke koristi, osim suosjećanja. Donadon ima neke konkretnije savjete, a ja bih ti rekla iz vlastitog iskustva ono što je napisala Moon u vezi gena koji štite produžetak svoje vrste da je skroz točno.
    Jednom sam već napisala kako su protiv našeg braka bili i jedni i drugi starci. Sićušni geni koji se prebacuju iz jednog u drugo tijelo i tako se produžuje vrsta, za to intuitivno znaju i organski portali.
    Moja djeca i kad su bila manja i sad kao odrasli, mogu jednim i drugim bakama i djedovima reći sve i svašta ,a da se ovi ne uvrijede, što suprug i ja ne bi nikad mogli. Eto nedavno je moj svekar, zaista umišljeni bolesnik opet kukao kako ga boli ne znam više što. Unuka mu kaže: “Znaš deda tvoja bolest se zove hipohondrija”.
    Svi su umirali od smijeha pa naravno i on, a da smo tako nešto izjavili suprug ili ja s nama ne bi razgovarao barem mjesec dana.
    Živimo u nezgodnom vremenu gdje su moć, novac, pohlepa, laž, podvala za mnoge sredstvo za opstanak. Povijest bilježi ne znam koliko ratova i kakve gene smo naslijedili od predaka koji su to preživjeli.
    E sad kako u tom svijetu preživjeti, a biti moralan, dobar, pozitivan i to u situacijama koje od nas zahtjevaju sasvim nešto drugo.
    Geni u nama iznađu način za preživljavanje, a ako se borimo našom indigovskom dušom i Nebo je uz nas!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  96. kad si sretan lupi dlanom ti o dlan
    kad si sretan lupi dlanom ti o dlan
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan lupi dlanom ti o dlan

    AJMO EKIPA!

    kad si sretan prstima pucketaj ti
    kad si sretan prstima pucketaj ti
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan prstima pucketaj ti

    NEMOJTE SE SRAMITI!!!

    kad si sretan koljena potapšaj ti
    kad si sretan koljena potapšaj ti
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan koljena potapšaj ti

    TAKO JE, BRAVO!

    kad si sretan lupi nogama od pod
    kad si sretan lupi nogama od pod
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan lupi nogama od pod

    A SAD GLASNO!

    kad si sretan vikni glasno tad HURA
    kad si sretan vikni glasno tad HURA
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan vikni glasno tad HURA

    I JOŠ!¨

    kad si sretan ti ponovi ovo sve..
    kad si sretan ti ponovi ovo sve..
    kad si sretan i kad želiš s drugim djelit sreću svu
    kad si sretan ti ponovi ovo sve..

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  97. Hura! Jupi! Je!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  98. Volim vas sve!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  99. HURA!!!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  100. HURA!!!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  101. Donadon draga, lipu ti i mirnu laku noć želim..i svima ostalima!

    Komentar autora/ice Čuvar | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  102. hvala čuvar! i ja tebi i ostalima isto tako! slatka noć, lijepi snovi i prekrasan dan sutra!
    volim vas sve!

    Komentar autora/ice donadon | Rujan 30, 2012 | Odgovori

  103. NIsam bila dobrog raspoloženja par dana, potonula sam dosta duboko.
    Izdogađalo mi se par stvari koje su me dosta povrijedile, al o tome ću neki drugi puta.
    Mateo, evo dat ću ti djelić svoga života, za koji vjerujem da će te nadahnuti da lakše kreneš naprijed.
    Prije desetak godina borila sam se da dobijem dijete, ta moja bitka trajala je punih 5 godina. Bila sam jako bolesna, i nikako nisam mogla zatrudnjeti. Sve prognoze, od svih najboljih lječnika bile su crne ili su glasile jednostavno ovako: vi nikada nećete roditi i imati dijete. Pokušavala sam sve, dizala kredite za plačati doktore, hodala od jedne poliklinike do druge, nisam odustajala. Vjerovala sam da ću uspjeti.
    Tada sam naišla na jednog doktora koji mi je rekao da zračim nečime jedinstvenim i posebnim, i da vidi da sam borac.
    Za mjesec dana me stavio u postupak IVF-a.
    Nakon 5 godina borbe, prvi puta sam osjetila olakšanje, te vjerovala doktoru i sebi. Znala sam da će to uspjeti.
    I uspjelo je. Nakon 2 tjedna ostala sam trudna. A nakon 7 mjeseci rodio se moj sin.
    Svi ga zovu čudom.
    Od mojih roditelja, roditelja mojeg supruga.
    I sam doktor koji mi je pomogao i vodio postupak IVF-a, je rekao da se dogodilo čudo. I neka ne zahvaljum njemu, nego onome gore.
    Sada 10 godina poslije, ja više ne mogu imati djece, jer spletom okolnosti morala sam kirurški odstraniti sve, ali ja ne očajavam.
    Imam ono za što sam se borila, u što sam vjerovala i smatram se jako sretnom osobom.
    Dijete je najveći dar.
    I bitna je ljubav, vjera……….
    Također kroz to svoje iskustvo uvidjela sam da je i materijalno bitno. Nisam digla samo jedan kredit, i sada ih još odplačujem, ali guram, idem naprijed.
    Eto, nakon par godina života na rubu siromaštva, promjenila sam i posao, i nekako lakše živim.
    Kockice su se ipak posložile…….
    I znam, i vjerujem da će se posložiti i tebi!!!!!!
    Pozdrav svima

    Komentar autora/ice elina | Listopad 1, 2012 | Odgovori

  104. Stalno strahujemo i brinemo zbog nečeg. Strah unaprijed stvara situacije kojih se bojimo, a zapravo se ne dogode.
    Eto i ti si Elina zatrudnjela tek kad si prestala brinuti.
    Puse!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 1, 2012 | Odgovori

  105. hello 🙂
    moj bivsi nick je bio Barbara, pa me se moon i donadon vjerovatno sjecaju. poseban pozdrav njima 🙂
    U meduvremenu koliko me nije bilo (iz mnogih razloga) otkrila sam mnogo o sebi, zapravo “probudila sam se”. Onaj osjecaj da nisam s ovog planeta, da mi je kuca negdje izvan konacno je dobio smisao nakon sto sam procitala puno toga o zvjezdanoj i prijelaznoj djeci. No da ne duljim imam 2 pitanja :
    1.Prije godinu dana za vrijeme jednog mirnijeg izlaska sa drustvom u kaficu odjednom je na vrata usao decko kojeg prije nisam vidjela. Kada je usao prvo je pregledao kafic a onda je odjednom pogledao u mene. Pogled je trajao nekih 7,8 sekundi. Cim sam mu pogledala u oci, vidjela sam dubinu, kao da vidim sebe. Vidjela sam bice koje je ovdje izgubljeno kao i ja. Vidjela sam da se skriva pod maskom. Ali i vidjela sam da mi je njegova dusa poznata od nekud, kao da ga vec znam. Da znam tocnu frekvenciju njegovog energetskog polja bez da smo rijec progovorili. Kao da vec znam svaku njegovu manu i vrlinu, zelju i strah. Osjecam neku povezanost. Zasto mi je toliko poznat ? tj. njegova dusa.
    2. U zadnjih nekoliko dana cujem necije glasove, i to u noci u tisini ili kad slusam glazbu prije spavanja. Prica kratko i ne razumljivo, po nekoliko puta u jednoj veceri. Osjecam se kao luda. I imam osjecaj da nikad nisam sama, da je uvijek necija prisutnost. Imate li neko obrazlozenje za to ?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 13, 2012 | Odgovori

  106. I Ivici pozdrav veliki, naravno 🙂 nadam se da me se sjecate 🙂

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 14, 2012 | Odgovori

  107. ,Pozdrav Starlight!
    Čitala sam tvoje i postove ostalih prije nego sam se i sama javila. Tako Barbara ili Starlight dobro nam došla ponovo na forum.
    Svi ti neobični fenomeni u psihologiji imaju svoje ime… Mi ovdje sve prihvaćamo, nikog ne etiketiramo, zato jer razumijemo i znamo da osim uma i tijela postoji duša i duhovni svijet.
    Indigovci najčešće vide i čuju taj nevidljiv svijet ili ga samo intenzivno osjećaju.
    Uskoro, vjerujem kako dolazi vrijeme kad bi većina ljudi ovo trebala osjetiti i znati.
    Ali indigo nije samo onaj koji može imati te sposobnosti…
    U kanaliziranoj poruci, koju nam je prenijela Moon, pročitaj je u naslovu prije; Kanaliziranje Kraljice srca Sarah, piše: da bi ljudi istinu mogli naći u običajima Dran Rashar ili indigo, kristalnih ljudi ili zvjezdane djece, kako tko već zove.
    Interesi ili običaji indigovaca nisu nikad na štetu okoline, nego upravo suprotno, jer su indigovci OPD odnosno oni koji su orjentirani prema drugima, briga za druge, za razliku od OPS orijentacije prema samom sebi, ovo su neki termini koje smo usvojili.
    Ovdje smo u međuvremenu pričali o zakonu volje, ljubavi, pozitivnosti i onda negativni entiteti ne dolaze u kontakt. Isto tako ako pozitivni entiteti žele nekog kontaktirati ili da im on bude kanalizator, poštovat će slobodnu volju pojedinca. Iz tih razloga se ne bi trebala plašiti!
    Pusa i zagrljaj!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 14, 2012 | Odgovori

  108. “nego upravo suprotno”, zanemarite. Obično kad pišem postove, uvjek je neka gužva oko mene ili me požuruju da bi došli na red za komp. Malo sam i smušena od lijekova koje trenutno pijem, jer ih nepodnosim baš dobro, što je opet čest indigovski problem- nepodnošenje lijekova, aditiva u hrani…
    Nadam se da si Starlight razumjela što sam htjela reći, ostali su već navikli na moj “stil” pisanja.
    Uglavnom ne brini. Kroz meditacije i molitve možeš tražiti i dobiti većinu odgovora!
    A tu smo i mi, znamo slušati ili barem reći neko svoje iskustvo za koje obično zaključimo da nije samo naše, već ga je u pravilu doživjela većina.

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 14, 2012 | Odgovori

  109. hej anđele! kako da te se ne sjećamo!!
    mislim često na tebe. kako se nosiš sa svime.
    vidim da se dobro nosiš.
    i sama imam takve kontakte. jedan pogled i znam da tu osobu znam. od negdje.. od nekad.
    slažem se sa lilom. vjerojatno odgovaraš za kanaliziranje poruka. to je veliki dar! prenesi nam s vremena na vrijeme što saznaš!
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Listopad 14, 2012 | Odgovori

  110. Hej 🙂

    Starlight, jako mi se sviđa tvoje novo ime 🙂

    Naravno da te se sjećamo i baš sam sretna da si se ponovno javila 🙂

    A kao što su napisale Lila i Donadon.. vjerojatno si dobila veliki dar i s vremenom će ti se sve otkriti 🙂

    Šaljem ti gomilu poljubaca i zagrljaja 🙂

    Komentar autora/ice moon | Listopad 14, 2012 | Odgovori

  111. hvala na dobrodoslic,opet 😀
    moon kako si primila tu kanaliziranu poruku i sto osjecas pri pri primanju iste?

    sto se tice duse tog decka osjecam nesto posebno, kao da mi je od ogromne vaznosti tamo u mome svijetu.
    Cesto zateknem samu sebe kako gledam u nebo nocu i “saljem pozdrave i ljubav” a onda primim misaoni feedback nesto tipa ovoga : ” mi smo tu uz tebe” i onda me obuzme osjecaj ljubavi i privrzenosti cak i vise nego prema zemaljskim roditeljima i ostalim bliskim prijateljima i rodbini. To nesto mi da snagu i energiju i cesto kad vise ne znam sto cu zbog tjeskobe, ogranicenosti i zbunjenosti izadem van i “razgovaram s njima”. da se razumijemo, ne cujem glasove vec misli odredene frekvencije se u mojoj glavi manifestiraju kao poruke koje bi oni priblizno rekli. osjecam pojacanu odgovornost za brigu o drugim ljudima te se osjecam krivom ako isti pogrijese. kao da sam im ja cuvar, da moram paziti na njih i usmjeravati, ne znam zasto ali to se pogotovo odnosi na mog tatu.

    Isto tako cesto imam osjecaj da nisam ja u svom tijelu jer odjednom me obuzme nekontrolirana agresivnost koja se hrani npr. vrlo zestokom glazbom, fizickim i verbalnim napadima bez jasnog razloga. ne bude cesto ali dogada se.

    takoder sam primjetila da sam se odvojila od dosta ljudi, ili su oni od mene, jer mi je par osoba priznalo da ih plasi moja cudnost.

    u nikoga vise nemam povjerenja sto se tice ovakvih stvari, unaprijed znam svaciju reakciju i osjecaje koje ce osjetiti ako im nesto kazem. opcenito jace dozivljavam tude osjecaje i misli.

    imam ogroman predosjecaj da ce se nesto veliko dogoditi, nesto sto je za sve od jako velike vaznosti. osjecaj ne prestaje, ili prestane na vrlo kratko. i posebno je vezan za nas i ovu godinu, tocnije vrijeme prelaska u novo doba.

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 14, 2012 | Odgovori

    • Hej Hej Barbi ja sam ivica promenio ime samo ha ha da budem kao i ostali 😉 Ja sam baš razmišljap neki dan da pitam o tome druge jer i ja noću u tišini čujem glasove u glavi ne pričaju nikad ništa bitno, mogu vrlo često jasno da ih čujem ali su mi učenici mučenici, doktori i profesori hahah rekli da je to od umora pa je to faza pred psavanje to je normalno hm… ti ga sad vidi dal je normalno. Nekad se reči smenjuju takvom brzinom da ih ne pamtim ali ih jasno čujem u umu šta pričaju. Ja sam imao slični iskustvo sa jednom devojkom pričao sam već o tome sad se ponavljam ali ti verovatno nisi tad bila na blogu samo ću kratko da kažem da smo se od trenutka kada smo se upoznali ujutro oko 10 ili 11h celi dan proveli u priči kao da se znamo iz prošlih života sve dok nije bilo vreme za spavanje jer smo se upoznali u bolnici. Oboje smo imali osećaj bezgraničnog poverenja jedno u drugo da kažemo bilo šta. Da pričamo o bilo čemu bez ustezanja i tajni. Obično od običnih ljudi ja malo zazirem i ne volim ih baš ali sa njom sam se osećao apsolutno slobodno i opušteno kao da je moj klon, duplikat. Što se tiče prepoznavanja koje moon spominje mislim da je apsolutno u pravu ako je to što je, i što ti misliš da je, biće sve lako. Prepznaće i on tebe, držim ti fige 😉 veliki zagrljaj >—– 🙂 ——<

      Komentar autora/ice Morglan | Listopad 15, 2012 | Odgovori

    • Evo ti poljubac za sve napisano. Čitam sebe.

      Komentar autora/ice Rhiannon | Listopad 19, 2012 | Odgovori

      • Starlight ovo sam mislila na tebe, al je iz nekog razloga Morglane završilo ispod tvog odgovora hehe

        Komentar autora/ice Rhiannon | Listopad 19, 2012

  112. E ovak, poruku je kanalizirao jedan indigo iz Amerike, pa ju postao na FB, ja sam ju samo prevela na Hr i zamolila Rječanina da ju posta. Sama još bnisam imala iskustvo kanaliziranja.

    Ali, kao i ti, primjetila sam, da mi se ponovno pročistila i otvorila veza sa ”mojim domom”, od malih nogu sam baš na taj način koji opisuješ ”razgovarala” sa nikim tamo… u svemiru, gdje li, tko mi je odgovarao, kako sam rasla i pohađala bajne ove naše škole, tako su me najprije učili da je to glas savjesti, a onda su me još u crkvi uvjerili da je to glas boga, a u srednjoj u psihologiji su tome rekli inner self, drugo ja i slično… Sad, nakon svega, znam da je to glas doma među zvjezdama, onih od kojih sam otišla sa razlogom da pomognem u transformaciji (težak zadatak) ove zemlje.

    Zato vjerojatno osjećaš tu odgovornost i potrebu da im pomogneš, a ujedno (i ovaj indigo iz amerike i mi svi ovdje) imamo trenutke ljutnje i razočaranja, jer su ti ljudi oko nas toliko tvrdoglavi i neće baš ništa pametno čut i prihvatit, da ti stvarno dođe da iskočiš iz vlastitog tijela i vratiš u svoj ljepi svijet među zvijezdama.

    Suma sumarum draga, ništa se ne sekiraj, što ti se događa je sasvim normalno, naravno, govorim o našem svijetu 🙂

    Zato, još jednom: dobrodošla :-*

    Eda, a u vezi onog dečka sa kojim misliš da si povezana.. ako ga opet sretneš, probaj mu pristupiti… ak vam je namjenjeno, koliko got bilo čudno i neobično (za normalan svijet) on će te ‘preporznati’ i što got vam je namjenjeno, desit će se, a ako ne… uvjek se možeš izvić na ono: o, sorry, ej isti si jedan moj friend iz inozemstva, ej fakat, sad mi je totalno neugodno, al ono… skroz ste isti, a nisam ga vidjela već jako dugo…. nešto u tom smislu 🙂

    Komentar autora/ice moon | Listopad 15, 2012 | Odgovori

  113. Ma ja i taj decko, uglavnom, znamo se kroz tu cijelu godinu i bilo jei srece i svada. a onda se sve zahladilo i odjednom sam mu se pocela obracat telepatski iosjecam da se sve vise otvara i mijenja tj lakse je uspostavit telepatsku komunikaciju itd. i telepatija mi je postala dosta razvijena, nekad cujem misli svojih ukucana i slicni primjeri, vidovitost mi je ojacala i cesto se manifestira kroz snove ili raspolozenja.osjecam se sve smirenijom jer znam da ce se sve odviti kako treba i to zakljucujem po tome sro nakon “razgovora sa ikim nekim” uvijek osjecam bezbriznost i u glavi mi se stalno ponavlja ” samo se opusti i prepusti. ne kontroliraj situacije i ne izmisljaj scene. oni ce se za to pobrinuti”

    nego da vas pitam, osjecate li se vi nekad tj zapitate li se jeste li vi zaista to ili umisljate na bazipsihickih disfunkcija?
    i jos jedno.. jeli moguce da je taj decko jedini kao ja da sam ga vidjela uzivo i prepoznala (ne potpuni indigo vec prijelaz – kombinacija indigo, kristalnih i zvjezdanih karakteristika)?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 18, 2012 | Odgovori

  114. i imam osjecaj da se i taj decko sjeca jos od prvog susreta, prvo nesvjesno a zatim svjesno. i imam i dokaze sem mojih osjecaja da je kao ja, no to je vec druga prica

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 18, 2012 | Odgovori

  115. Ne razumem baš pitanje u potpunosti starlight ali, ja se nekad pitam da li smo samo gomila budala, otpadnika od društva koji se tako teše međusobno da su kao nešto, i da li sve umišljamo. Zavisi kako posmatraš sve, jer ako se obazremo na logiku i na ono čome nas svakodnevno kljukaju u 3D-eu da je sve to samo sujeverje i da umišljamo onda hm…šta smo Mi, ali sa druge strane imamo dokaze da jesmo nešto ili da možemo da utičemop jedni na druge jer smo svi učesnici u kako bih rekao ovom experimentu. Čuvaru su prošle rane, meni su prestali bolovi, Franjo je poslao vrganje donadon haha ha ( dobro ovo jeste malo više čudno). Ima mnogo više od onoga što oko i um mogu da vide i osete, na tebi je da proceniš da li se zavaravaš ili je to zaista tako. Ja recimo kada su meditacije u pitanju mogu da ocenim kada reaguje moje telo a kada osećam nešto zbog kristala sa kojim meditiram. Mada ovo nije ono što ti pitaš u potpunosti ali ono što hoću da kažem je da veruješ svom osećaju, obično je onaj prvi instink pre nego počnemo da motamo misli pravi odgovor na pitanje koje imaš. Čim počnemo da razmišljamo upliće se EGO.Možda ti neko iskusniji i mudriji da bolji odgovor 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Listopad 19, 2012 | Odgovori

  116. Čim razmišljaš o tome je li to psihička disfunkcija, znači da nije.
    Prolazim i proživljavam sve isto kao i ti.
    Pusa!!!

    Komentar autora/ice Rhiannon | Listopad 19, 2012 | Odgovori

    • ❤ 🙂

      Komentar autora/ice starlight | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  117. Ma osjecam ja da ne umisljam, ali opet se pitam sto bi bilo da je to sve laz kao i pola stvari sto nam govore. Sto ako je to…ma joj trudim se objasniti rijecima ali ne ide. Al znam samo da bih pala u tako tesku depresiju koja bi vjerovatno zavrsila suicidom. Mislim da me razumijete.
    Ne znam vise kako da rijecima opisem svoje osjecaje, one su tako ogranicene.
    Znam samo da me ovo sve ovdje pocinje gusiti. Zelim kuci vec jednom, ne znam vise sta radim ovdje. Znam da mi podizemo razinu svijesti da bi pomogli prijelaz u 4.dimenziju, ali opet mi je to preprazno za ovaj duh koji se ne moze zadovoljiti nicim zemaljskim. Lijepo je otic u prirodu, biti sam sa sobom, raditi stvari koje nas uveseljavaju ali i dalje mi je to malo. Vise u nicem skoro ne vidim zadovoljstva, zelim nesto vise. Ne razumijem kako se ljudi mogu zadovoljiti ovim dolje. Ocito jos nisu nista vidjeli. Kako im glavna briga moze biti takva glupost? Ili na primjer kako ne vide da osoba s kojom ulaze u vezu te moje vrsnjakinje, nije prava ? Ne traze li oni neku dusevnu povezanost prije nego pristanu na takav oblik vezanja ? Zasto im je dovoljno znati sto osoba slusa i sto voli, a ne traze nesto vise kada dusa kaze da. I onda placu cmizdre vriste kada shvate da to ne funkcionira. Ne funkcionira iz toga sto su birali okom ne dusom. Zasto postoji ovaj sje*ani obrazovni sistem. Mene to ne zanima, ali, o, itekako zelim uciti, ali ne 1.svj rat ili logaritamske funkcije. Zasto ne uvedu predmete budenja svijesti, nacina zivota? Zasto ne uce mentalni razvoj da si podignu tu zvijest zbog kojeg problema i jesmo ovdje? Zasto se ne izrazavaju kreativnoscu vec pismenim ispitima koji su svima stresni ?
    Nisu svjesni svog potencijala, svi su u negoj crkvenoj ogranicenosti i zatupljenosti i stereotipima, ko fol normama. Zasto crkva ne uci ljude sto Bog zaprave jest, a ne baca sol u oci i uzima ljudima taj jebeni novac koji im je toliko potreban, a uopce nije.
    Zelim se vratiti tamo odakle jesam, jer ovo iz dana u dan postaje sve gore. Ne razumijem kako oni to ne vide prokleto.
    Zasto, kad ih pokusam osvijestiti indirektno odma otpisu svaku mogucnost da je to istina. ONI PROKLETO ZELE BITI SLIJEPI!! i sta cemo onda mi tu, kako im pomoci vise. Zadovoljava ih novac i blagostanje umijesto da ih zadovolji otvaranje svijesti. Pa oni unistavaju sami sebe. Vise to ne mogu gledati.

    Zasto je ovaj nacin pomaganja toliko bolan ? Dodes u dobroj namjeri, trudis se, pokusavas i shvatis da od toga nema nista. Nisu oni spremni, ni priblizno, ni za novo doba ni novu dimenziju. Vecina ce ih ili umrijeti ili ostati zatocena i sami ce si biti krivi.
    Toliko novca u blagajnama oni izmisljaju nove poreze i poskupljenja umjesto da uvedu novi obrazovni sustav i nauce te ljude necemu. Ali tako nesto treba uvesti neki autoritet, a ne mi koji bi nakon sto bi progovorili odma zavrsili u Vrapcu ili Popovaci. Ali isti ti autoriteti nikada to nece uciniti kako bi mogli zgrtati najgoru stvar na svijetu. Toliko gladne djece, toliko bolesti a oni i dalje lazu,lazu a ovi tupani im vjeruju.
    Ne znam vise sto reci, sa ovih 17 godina vec sam toliko zivaca izgubila samo razmisljajuci o ovome.
    Ovdje je strasno. Jedva cekam da zavrsi ovaj zadatak i da se vratim tamo gdje sam potpuna. Ove ovdje stalno treba spasavat od necega. I tako glupe zakone i teorije imaju da je to, sacuvaj svemire. Frustriraju me previse, ali sto mogu uciniti? Tko bi saslusao “razmazenu blavicu koja je trebala dobivat puno vise batina” ?
    Trebam nekog kao ja da ide uz mene, al i fizicki ne samo ovdje preko poruka, jer polako mi se prazne rezervoari snage i strpljenja, smirenosti i svega ostalog. Peace,love,empathy and anarchy.

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  118. Barbara u potpunosti te razumem i tu frustraciju kada želiš nekome pomići otvoriti mu vidike a oni te otpišu kao glupaču ili budalu, toliko puta mi se to desilo da želim nekome da pomognem na taj način a onda mi se to obije o glavu. Pa se onda sam pitam a što mi je sve to trebalo? I sam se čudim zašto mi je i dalje stalo i zašto i dalje pokušavam da pomognem nekome kada oni ne žele pomoć i stalno isto ja ispadam grbav ali valjda smo takvi jer smo zbog toga ovde, želimo da pomognemo i žao nam je kada oni to ne shvataju nekad mi se i plače koliko mi je krivo što su takvi jer ne žele da vide ili ne mogu da shvate. Ja upravo iz tog razloga o kome pričaš kada su veze u pitanju u svojih 30 godina nikada i nisam bio u vezi ma koliko to čudno zvučalo. Jer nikada nisam upoznao osobu ( osim jedne) koju sam tako prepoznao kao ti tog dečka. U školi kada su svi dečaci jurili i štipali drugarice iz odeljenja i pravili vrlo neumesne šale i skečeve na temu sexa ja nisam bio zaiteresovan. Sve ih je to zbunjivalo i intigiralo do te mere da su devojčice počele da me izazivaju da uradim nešto jer im nije bilo jasno kako sam tako drugačiji plesale su mi po klupi udarale me po zadnjici i td. Jer su očekivali da uradim makar nešto. ali ja sam ostao veran svom unutrašnjem svetu jer sam tu jedino sretan. Suicid hm… imam iskustva u tome mogu ti reći da imamo nemoguće jak organizam. Jedino možda da se baciš pod kamion ha ha ne predlažem sačuvaj bože što bi rekli. ali ja sam preživeo i udar struje i gomilu pilula koje sam progutao. Primer sa strujom bi bio sličan kao kada bi gurnula ekser u šteker jer mi se nešto slično tome desilo. Samo me je odbacilo nekih , metar do 1,5 m ali mi ništa drugo nije bilo. Ta druga osoba koju sam prepoznao je isto pokušavala više puta suicid i svaki put bezuspešno ali na kraju joj se ipak desilo ali nepažnjom ne zato što je htela još jednom da proba. A veruj me ja sam dobio batina i batina u detinjstvu ništa to nije uticalo na ono što ja jesam. Nisam ja bio loše dete ali je moja mama zbog bolesti bila mnogo nervozna kada je bila mlađa i tukla me je za svaku sitnicu jer je bila stalno živčana.
    I da u pravu si kada kažeš da su reči isuviše ograničene da opišu sve što osećamo jer kako opisati čak i sreću, osćanje svima tako dobro znano. Ne postoje reči jer za svakog je taj osećaj nešto drugo. Slepcu se ne može objasniti kkao izgleda zelena boja jer je nikada nije video i šta god da mu kažeš on i dalje neće znati kkao izgleda ta boja. Tako i oni nisu u stanju da vide i shvate a nas koji znamo već, sve to frustrira jer ne možemo da ispunimo ono zbog čega smo došli. Čuj Barbara praktikujemo već neko vreme zajedničke meditacije a neki od nas su se povezali i na facebooku, možda bi ti godilo da se uključiš u jednu zajedniču med. iako je na daljinu. ali šta su razdaljine za nas ha ha 😉

    Komentar autora/ice Morglan | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  119. Piši mi na neelanna@gmail.com pa da se povežemo…

    I drži se, neću ponavljati sve što ti je Morglan napisao… to je to otprilike, a svi smo trenutno u nekoj fazi bjesa i zasićenja sa… ah, sa svim ovim skupa…

    Komentar autora/ice moon | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  120. A ovo zadnje: Peace,love,empathy and anarchy. ti je toliko dobrod a sam ga dala na FB ali nisam ukrala u zagradu sam dala by Starlight 🙂

    Komentar autora/ice moon | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  121. Naišla sam na jedan zanimljiv tekst, možda neke odgovore nađete u njemu!

    Mnogi svjetlosni radnici na ovoj planeti osjećaju se malo «duhovno umorni ili premoreni»! Ovo poglavlje je posvećeno raspravi, razumijevanju i pokušaju izlječenja ove najzanimljivije teme!
    Postoji mali dio tog razumijevanja koji je normalan za svakoga. To ne govorim u terminima bilo kakvih negativnih osjećaja, već zapravo svatko zna i razumije na nekoj razini da smo ovdje u posjeti. Svi smo mi došli od BOGA i Nebeskih područja naše kreacije, te je normalno za svakoga da posjeduje duhovnu želju za povratkom kući, da tako kažem! To ne znači da ne možemo 100% u potpunosti uživati u zemaljskom životu, pošto možemo, i trebamo, ustvari u potpunosti ostvariti BOGA na svim razinama!
    Također se treba shvatiti kako je Zemlja teška škola, tako da i to također treba uzeti u obzir. Također treba uzeti u obzir da smo se inkarnirali u teškom univerzumu (postoji beskrajan broj univerzuma), a «tema» za naš Melkizedekov univerzum je «hrabrost»! Ostali univerzumi imaju različite teme! Stoga kako bi bili uspješni u ovom univerzumu sve duše moraju posjedovati «hrabrost»!
    Razumjevši ove stvari, sada moramo istražiti neke ostale manje kozmičke razloge kako se neke duše osjećaju malo duhovno premorene. Drugi razlog je što ova planeta i naša fizička tijela nikada nisu bi određena da se zgusnu do stupnja do kojeg jesu u originalnom božanskom planu stvari, stoga je i to stvorilo dodatne poteškoće mnogim dušama!
    Drugi duhovni razlog je što je većina duša na ovom planetu imala ogroman broj prošlih života i to prisjećanje duše je u dubljim slojevima podsvjesnog uma, a neki od tih prošlih života su bili teški. To se može nazvati „curenje prošlih života“.
    Mnogi ljudi također ne znaju kako umiriti svoj um, tako da im um uvijek juri, a u Zapadnom svijetu ljudi uvijek nastoje činiti i postizati umjesto „bivati“ što također iscrpljuje!
    U stvari, što posjedujete veću kontrolu nad umom, to ćete imati više energije. To je stoga što vaše misli kreiraju vašu stvarnost, i stoga vaše misli kreiraju vašu energiju! Ako uvijek mislite sa svojim duhovnim/ Kristovim/ Budhinim umom bit ćete ispunjeni sa osobnom snagom, bezuvjetnom ljubavi, aktivnom inteligencijom, skladom, znanstvenom znatiželjom i žeđi za znanjem, predanosti, slobodom, entuzijazmom, srećom i radosti, da spomenem neke duhovne/ Kristove/ Budhine kvalitete!
    Kada kontrolirate svoj um i emocije vi kontrolirate um negativnog ega/ baziran na strahu/ odvojenosti koji je prvi uzrok onoga što crpi vašu energiju i čini vas duhovno izmorenima!
    Međutim kažem vam, ako možete naučiti svladati svoje misli, osjećaje, podsvjesni um i transcendirati razmišljanje negativnog ega i da razmišljate samo sa svojim duhovnim / Kristovim/ Budhinim umom, to će vas na duži period osloboditi većeg dijela duhovne premorenosti, ako ne i sve premorenosti!
    Na fizičkoj razini ljudi se fizički premore jer ne posjeduju dovoljno fizičke energije, ili imaju kronične zdravstvene lekcije i/ ili prolaze kroz duhovnu mutaciju! Također osjećam ogromnu samilost za to. Kada fizičko tijelo prolazi lekcije, s kojima se mentalno i emocionalno morate boriti, to može postati malo duhovno zamorno! Ovdje je naravno ključ da se stvarno dobro brinete za svoje fizičko tijelo! Jedite zdravo, dosta se odmarajte! Klonite se lijekova, šećera i umjetnih stimulansa. Pozovite BOGA i Majstore za pomoć u iscjeljenju vašeg fizičkog tijela i energizirajte ga svakog dana. Tražite od BOGA i Majstora da vam pomognu da djelomično živite od Svjetlosti. Ne govorim da prestanete jesti, jer Majstori to ne preporučuju. Međutim oni preporučuju, djelomično življenje na Svjetlosti, kada vas Svjetlost održava podjednako kao i hrana! Možete razmisliti o korištenju „Vode života“! U vezi toga je također važno da razumijete kako svatko posjeduje lekcije sa zdravljem koje nosi sa svojim tijelom. Veoma je važno ne dati svoju osobnu snagu svojem fizičkom tijelu! Majka Tereza je veći dio svoga života imala srčane probleme ali to je nije zaustavilo! Dalai Lama je imao hepatitis i bio je na posebnoj ishrani. Svi svjetlosni radnici imaju bolove i nelagode i raznolike stvari i čovjek ne smije tetošiti sebe. Ako prekinemo svoju duhovnu misiju na svaki znak boli i nelagode fizičkog tijela svijet se nikada neće promijeniti. Kod svjetlosnih radnika simptomi duhovne mutacije i čak bolesti najčešće su znak vašeg jako ubrzanog uzašašća i procesa inicijacija i da se čistite i pročišćavate!
    Također, život u ovom zagađenom svijetu u odnosu na hranu, pitku vodu, zrak, električno zagađenje, zvučno zagađenje, pesticide, brzu hranu, lijekove umjesto homeopatskih pripravaka i ljekovitog bilja, živine plombe, oštećenja ozonskog omotača, „efekt staklenika“, kisele kiše, smog, petrokemijsko zagađenje, metale, kemijsko zagađenje i tako dalje, nisu najbolji za naš imuni sistem, jetru ili fizičko tijelo koje je sklono slabljenju ili deenergiziranju. Tu ponovno dobra ishrana, pijenje mnogo vode, dobar životni prostor, homeopatija, ljekovito bilje i pozivanje BOGA i Majstora i Anđela da vas očiste od tih stvari na svakodnevnoj osnovi, ponovno izgrađuju i pročišćavaju vaš imuni sistem i tijelo!
    Dakle u biti odgovor na izlječenje tog osjećaja je postajanje „Integrirani Uzašli Majstor“! Što budete više napredovali u svojem uzašašću i procesu inicijacija, to ćete više biti ispunjeni sa svjetlosnim kvocijentom i kvocijentom ljubavi! Što više postanete integrirani u ovom procesu, to ćete više biti ispunjeni sa sjajnom i božanskom svjetlosti i ljubavi na duhovnoj, psihološkoj i fizičkoj/ zemaljskoj razini! Kada naučite svladati sve te razine na integriran i uravnotežen način vi počinjete stvarno isijavati tu svjetlost, ljubav i snagu na svim razinama! Vi postajete potpuno prožeti sa svojim Višim Sebstvom, Moćnom Ja Jesam Prisutnosti, Svaka akcija koju poduzmete postaje Bog u akciji!
    Vaš život je ispunjen s apsolutnom božanskom strasti za služenjem i pomaganjem vašoj braći i sestrama. Vaš um se iskri od kreativnih potencijala.
    Sve što se dogodi u životu a što nije u skladu s vašim sklonostima vidite kao duhovni test i duhovnu lekciju i bez obzira koliko teška bila situacija, vaš stav je pretvara u pozitivno.Premda ova škola može biti teška tako smo blagoslovljeni što smo ovdje u ovom trenutku Zemljine povijesti kada ustvari ulazimo u zlatno doba! Duše čekaju u redovima pokušavajući pronaći fizička tijela kako bi se inkarnirale! Ne šalim se! Upravo sada ovo je jedan od najaktualnijih planeta u galaksiji zbog ogromne prilike za ubrzanjem duhovnog rasta i služenja! Zbrajajte svoje blagoslove!
    Drugi ključ za oslobađanje od duhovne premorenosti je da uravnotežite svoj trostruki plamen! Ništa vas neće brže iscrpiti i stvoriti vam nebrojene probleme u vašem životu više od ovoga. Morate naučiti sve vrijeme posjedovati svoju osobnu snagu 100% neprekidno. Ako ne posjedujete svoju osobnu snagu 100% vaša psihološka baterija će se energetski iscrpiti. Vi ćete također smjesta postati žrtva svojih misli, osjećaja i uma ne-razlučujuće podsvijesti i nižeg sebstva negativnog ega. Dakle uvijek morate manifestirati svoje energije samo u bezuvjetnoj ljubavi! Također ćete biti potpuno iscrpljeni ako to ne učinite. Treće, razvijte psihološku i duhovnu mudrost, kakvu ja podučavam u ovoj knjizi i razvijte aktivnu inteligenciju. To znači koristiti svoju snagu i ljubav za manifestiranje s inteligencijom vaše misije na Zemlji!
    Ako u potpunosti uronite u svoj duhovni put i rad služenja na integriran i uravnotežen način vaš život će biti tako ispunjen sa snagom, ljubavlju i mudrošću da će stanice u vašem fizičkom tijelu i vašem cijelom biću postati ispunjene s duhovnom strujom na duhovnoj, psihološkoj i fizičkoj/ zemaljskoj razini! Vaš stav će biti tako nevjerojatno pozitivan da ćete posjedovati unutarnji mir, sreću i radost bez obzira što radili!
    Postoje dvije stvari u vezi nadilaženja duhovne premorenosti i umora. Prva, održavajte ravnotežu muškoga i ženskoga. Ako si dopustite da budite previše emocionalni to će iscrpiti vašu energiju. Ako postanete previše mentalni ili muški to će također iscrpiti vašu energiju, jer u vašim osjećajima i emocijama prisutna je ogromna energija i entuzijazam. Zatim, za učinkovit život u ovom svijetu morate biti veoma snažni i veoma jaki. To je jedna od tajni kako ne biste postali potpuno duhovno umorni. U životu trebate razviti sposobnost da budete duhovni ratnik kada je to je potrebno!
    Međutim, morate posjedovati veoma jaku „volju za življenjem“ i „volju za životom“! To znači nevjerojatno snažan borbeni duh! Nikada ne odustanite, nikada ne odustanite, nikada ne odustanite! Za dolazak na mjesto na kojem se sad nalazim u životu kada život više nije borba, najprije sam morao razviti tu sposobnost da budem duhovni ratnik i da budem veoma snažan.
    Bez obzira koliko puta padnete s „duhovne planine“, nastavite se penjati! Nikada nemojte odustati, jer ako odustanete bit ćete potišteni!
    Kada naučite svladati te lekcije koje vam dajem u ovoj knjizi i u mojim ostalim knjigama vi ćete pobijediti u bici niže sebstvo i negativni ego, i vi ćete reprogramirati svoj podsvjesni um s duhovnim.
    Navika je da za pomoć konstantno pozivam Duha i Majstore! Navika je „ostati u integriranom uzašašću!“ S milošću BOGA i Majstora život više nije borba! Ja volim zemaljski život, uistinu ga volim!
    dr. Joshua David Stone

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  122. Hm….
    Sve ljepo i krasno…. ali:
    nekako čini mi se, nama svemir ne dopušta dovoljno sredstava da si priuštimo stvarno ljep životni prostor (ja živim u malom stanu u velikoj zgradi i trpim zbog buke i silno si želim jednu kućicu usred velike lovade i puno mira i zelenila), isto je i s hranom, odmorom itd… sve je uvjetovano glupim novcem, a kako misli kreiraju stvarnost, a neše misli su svugdje osim uz novac…

    I, i ja volim zemlju i život i muči me samo kako još bolje pomoći u toj obnovi… I iskreno, baš me zanima da li te duše koje čekaju u redu imaju uopće ideju u što se točno žele upustiti…. meni ta izjava uopće ne zvuči prosvjećeno nego kao otprilike: ametikancima je jako dosadno i kad su čuli da se u evropi neš dešava, svi navališe u europu…. čovjek bi mislio da je to prevaziđeno kad si jednom ‘na onoj strani’…. ????

    Komentar autora/ice moon | Listopad 20, 2012 | Odgovori

  123. Ivice upravo to sto si rekao. Slazem se u svakoj rijeci. I ja sam dobivala i batine i kazne, ali vidjeli su da to kod mene ne funkcionira pa su se promijenili sto meni odgovara jer barem u kuci nemam pritisak.
    A ta cura je vjerovatno bila tvoj twin soul. Da ne prepricavam jer sam na mobu proguglaj malo. To se rijetko dogada. I ne znas jeli to najvece bogatstvo ili pak najvece prokletstvo ako je krivo vrijeme.

    To peace,love,empathy and anarchy je moja prerada rijeci Kurta Cobaina za kojeg mislim da je jedan od nas.

    Lijep je tekst ali nije mi ucinio da se osjecam bolje. Zapravo, nista ne moze vec odredeno vrijeme. Umorna sam jako, svaki dan sve manje mogu podnositi ovo i sve vise tonem u depresiju. Koristenje rijeci sam svela na minimum, kao i smijeh i bilo kakve emocije. Nemam snage vise biti toliko glasna na autoritete i zatvorene svijesti dusa koje me okruzuju. Ne znam vise sto reci. Situaciju u svijetu ionako znate sami.
    I jos kraj svega toga, ako se sjecate ono o decku sto sam pricala. Nisam rekla cijelu pricu. Dakle kad sam ga pogledala prepoznala sam ga i osjetila nesto sto do sada nikada nisam. Vidjela drugu polovicu sebe u njemu. Svaki je pogled isti kao prvi. To se razvuklo vec godinu dana i svaki dan je sve jace. Sada dostize maximum, barem mislim jer ovo stvarno boli. Istrazivajuci na internetu zasto ? nasla sam rijec kojom bi mogla etiketirati taj odnos, iako osobno ne volim etiketiranje ali zanimalo me sto je to. Mi smo zapravo twin souls. Nije to ni zaljubljenost jer nikada se nisam u ni jednog zemljanina ajmo tako rec zaljubila niti ista slicno, ali on. U svakoj recenici opisa twin souls(flames) vidim nas, tu jednu rascjepkanu dusu koja se podijelila kako bi razvila svaku polovicu posebno i postala savrsenstvo kada bi se spojila. Bojim se samo da ova inkarnacija nije pravo vrijeme kada cemo oboje uspjeti razviti svoj dio. Pre bolno je biti odvojen od te duse, telepatski i tom ljubavi makar i u svadi jesmo povezani ali nije to dovoljno…

    Jos ova skola i te obaveze. Blago vama koji ne idete u skolu, ovo je uzas.

    Ljudi se polako udaljavaju od mene zbog moje promjene ka depresiji i svaki dan sve vise zelim otici odavdje. Ali osla bi na takav nacin da bi snimila video i sve rekla, potkrijepila svaku teoriju, mozda cak i knjigu napisala prije toga i podijelila to svijetu. Otisla kod tog decka i sve mu rekla,ako ne skupim hrabrosti onda samo pismom. I tada bi otisla. Jedino mi je zao roditelja, znam da bi ih to srusilo skroz.

    Cak sam nekoliko prijateljica uspjela razviti svijest, pisala sam clanke po forumima. Mislim da sam dignula dovoljno svijesti da bi me mogli zamijeniti. Ionako bi umrlo samo fizicko tijelo, a dusa, besmrtna vratila bi se gdje pripada. Bilo bi jos zadaca znam,ali ovo postaje neizdrzivo.

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 22, 2012 | Odgovori

  124. Starlight, ti si osoba koju često vidim u snovima, djete koje dotičem, pogled koji zadire u svaki pa bi najmanji kutak.. jaka si, malo ih je tako osobenih poput tebe..osjećam te od kada si došla, tvoja putanja stopljena je sa Zemljinom, zato si i više empatična u temama Okoliša..tvoja koža ionako umire od časa tvojeg oživotvorenja na ovoj Planeti..a Curt se nije mogao nositi s borama a ne sa svijetom oko sebe pa je umro mlad/lijepi leš..a i droga mu je pomutila mozak..a što se tiće duše i besmrtnosti..nije duša besmrtna već energija. Kada tijelo umre, duša izgubi boje, energija napusti tok u milijuntom dijelu nanotisućinke i onda opet nanovo oboja dušu..tako da zapravo tehnički gledano i duša doživi kliničku smrt..ako možeš razumijeti..a znam da možeš..nikad nikome ništa ne govorim na pamet ili zato što mi se govori, dapače u zadnje vrijeme mi se sve manje govori i objašnjava ali vi ste moji, pa nije teško..
    Osoba koja si ti, Ovdje nije iz razloga da se ubije, a niti da životari već da živi..TI imaš moć da mjenjaš ljude i svjesna si toga..zar ZBILJA želiš potratiti taj dar i skratiti si muke na početku, olako odbaciti od sebe sve što ti je rođenjem pripalo? Znam da NE ŽELIŠ samo ti je tako lakše kada to izgovoriš..
    Starlight nema povratka za tebe, TI si OVDJE, u ovom obliku koji si sama izabrala prije nego si se uputila na ovaj od Tvoga doma dalek put, SADA, JEDNOM I POSLJEDNJI PUT – uvijek u svakom izboru učini ono što moraš, ono što u srcu znaš da je ispravno!
    Kako već rekoh u mislima si mi dugo..

    Komentar autora/ice Čuvar | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  125. We know we have a soul. But a soul family? What is that exactly?

    A soul group (or family) is made up of any number of individual souls who regularly incarnate at the same time. Given that we are all connected to everyone else on some level, it seems to only make sense that we’d have a “group” of other souls we like to travel with, right?

    So we each have a group of souls we are spiritually connected to: souls we’re meant to connect with in both the spirit world and here by choice in physical form. This is our soul group. Kind of like a family on a soul-level.

    People from our soul group come into our lives at seemingly random times, and sometimes in the most seemingly coincidental ways. Before we were born, we agreed to connect and teach each other a lesson – or many lessons – in this lifetime. This explains why some people who are only in our lives for a short period of time make such a profound impact.

    The people in our soul group can take any form – friends, siblings, parents, coworkers. The Internet has brought soul groups together too. I have several Internet friends I’ve met by way of this blog – people hundreds and sometimes thousands of miles away – and I know we are kindred spirits.

    That’s not to say that everyone in our lives is in our soul group. So how do we recognize it if someone is in our soul group?

    You recognize their energy right away – it’s a feeling like you’ve come “home” when you’re around them
    You feel like you met somewhere before but know you didn’t
    You could find yourself finishing each others sentences or sharing ideas at the same time out of the blue
    You find yourselves calling/texting/emailing each other at the same time
    You feel an emotional pull to that person that surpasses any emotional connection you could have built with them in the time period you’ve known them
    You both have an innate awareness that you are going through something important together that will leave you feeling more spiritually aware and/or a better person
    Do you recognize anyone in your life now or from your past who belongs to your soul group?

    I recently met someone who I just know is in my soul group. I’ve had some indications of this since we first met, but this was further driven home in a “Whoa what just happened?” kind of way when we discovered that we had shared the same dream the night before while talking the next morning. The details were the same and the dream was too random to be of any coincidence that could be explained away. Pretty cool, right?

    Think about those people who have created the biggest learning lessons and consider what knowing them in this lifetime has taught you. Do you think they were a part of your soul group?

    Do you keep forgetting that you are primarily a soul having an earthly experience?
    Take The Soul Journey and reconnect with your true self
    Pusa!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  126. Sinoc se dogodilo nesto sto me malo prodrmalo. Naime, kako volim pricati gledajuci u nebo nocu doslo mi je u misli (onako kako inace dolazi) nesto tipa “zavrsi zapoceto. idi do kraja” a i tu noc sam stavila talisman pod jastuk i zamolila da mi posalju bilo kakav odgovor. U snu kao da sam napunila baterije donekle, imala sam isjecke za sto mislim da su neke poruke ili vizije koje su jako utjecale na mene. Na zalist ne mogu ih se bas sjetiti jer je sve bilo tako brzo. A mozda je bio i samo san, ne znam. Al sam osjetila promjenu.

    Cuvar, mozes li malo vise reci o tome da sam ti u snovima, mislima. Kako, na koji nacin…?

    Da, pod tim sam mislila na besmrtnost, ali se nisam znala tocno izraziti..

    Twin soul, family soul, soulmate – whatever. To su ionako gotovo jedna te ista stvar. Samo ono…htjela sam donekle opisati…

    Imate li vi vizije ?
    Sto mislite dali vidimo samo iluziju gledanjem kroz par ljudskih ociju? Ili je to stvarnost?
    Osjecate li vi nesto za razdoblje izmedu 2012 i 2013 godine?
    Mislite li da se otvaranjem svih 7 cakri postize ravan sa najvecim uciteljima – Isusom i Buddhom?
    Imate li neki element s kojim ste kao jedno ?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  127. Zaboravila sam reci da se stalno mijenjam. Hrana koja nije iz prirode jednostavno mi se gadi. Prije sam mogla pojesti cips,hambic i ostale tvornicke gluposti bez problema. Sad me sam pogled na njih i miris uzasava. Kao otrov, a onda se ljudi pune time pa se cude sto su pretili s kolesterolom i onda posezu i za vitaminima nekim na cem se farmacija obogatila. fuj.
    Ne slusam glazbu kao prije. Zadovoljstva od prije sad su mi postala gluposti. Ima i onih sto me jos uvijek vesele od tih prijasnjih naravno. Ne druzim se sa istim ljudima. Povlacim se u sebe i imam zelju otvoriti sve cakre itd.i u zadnjih nekoliko mjeseci tj u roku pola godine sam puno stvari spoznala,sjetila se, istrazila…
    jeli to prijelaz neki ili ?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  128. hmpf! Starlight, puna si pitanja!
    vizije? redovito pri meditiaciji, a naročito kad upriličimo zajedničke meditacije. često se dogodi da nekoliko nas ima vrlo slične, gotovo identične vizije. npr. u zadnjem znam da je nas troje imalo vizije trokuta. zvijezde na nebu u konstelacijij trokuta. s tim, opet, da je svako od nas imao svoju interpretaciju. znači ovisi o nama osobno što će ta vizija značiti.
    a sad, vid ovako, ja uspijevam za zajedničke meditacije, a ponekad i samostalne otvoriti sve čakre. i ne, ne osjećam se kao budha ili isus…
    ne želim se osjećati tako. ne moj me krivo razumjeti. mislim da se osjećam kao astralno biće. žestoki osjećaj levitacije i beztjelesnosti. i bude jako cool. nedavno sam imala par slobodnih dana i provela sam ih uglavnom u meditaciji.
    a, mogu si priuštiti, živim sama, ne odgovaram nikome… tako, da je moje vrijeme samo moje.
    ali moram ti priznati, da nije bilo na kraju dobro. osjećaj je fenomenalan, biti praktično cijeli dan u meditativnom stanju. ali onda zaboravljamo da smo tu u 3d. a to nije dobro. tako da se sada uglavnom kontroliram. ne mogu obećati da neću opet napraviti takvu glupost. hihhihihihihihi!
    postavljaš pitanja, ali čini mi se da već znaš odgovore. vjerojatno trebaš potvrdu onoga što već zapravo znaš.
    kao npr. hrana. tvoje tijelo ti lijepo govori što ti treba. a što ne želi.
    ne možeš ga prevariti. zato, ti lijepo klopaj što ti želudac traži.
    stalno se lupeta o balansiranoj ishrani, koliko se treba piti mlijeka na dan, koliko ugljikohidrata, zelenjave…
    ali to lupetaju statističari! oni koji računaju prosjeke. a mi se baš i ne uklapamo u prosjeke.
    ja bi obzirom na moju krvnu grupu trebala tući po mesini. a ja ne mogu više podnijeti meso.
    istina, jedem ga jednom tjedno. kad jedem sa obitelji, ali nakon toga sam tako teška, usporena, upravo bolesna. meni npr. sad prijaju ugljikohidrati! i orašasti plodovi.
    ljetos sam živjela na kašicama od voća i jogurta.
    ne znam što će moje tijelo tražiti u zimi, ali to ću mu i dati.
    i otkako takko jedem i živim, zdravlje mi je daleko bolje, mršavim zdravo. da se razumiijemo, nije mi mršavljenje bilo u planu kad sam počela s tim načinom ishrane, već mi je bilo dosta tih glupavih diijeta, preporuka što jesti a što ne!
    obzirom da si tako mlada, pretpostavljam da si jednostavno u procesu promjene. tranzicija ili ne, dalekko si odraslija i odgovornija od većine “odraslih” tako da ti predlažem da i dalje istražuješ sebe, uživaš u društvu onih koji ti odgovaraju. ne brini se za ono što drugi kažu… oni će pričati uvijek, i rijetko u tvoju kkorist, jer, jednostavno te ne kuže.
    sviđa mi se ovaj Lilin post. totalno objašnjava mnoge stvari. kao i činjenicu kako smo se mi svi ovdje našli. jednostavno smo morali, očigledno se poznajemo već jako dugo!
    zato, uživaj u otvaranju čakri. iskustvo je fantastično. i razgovaraj sa zvijezdama, i ja to radim skoro svakodnevno.
    što se tiče suicida, paaaa.. mislim da je svako od nas ovdje razmišljao o tome. npr. ja sam baš danas. ali nope. ne dolazi u obzir. previše posla za napraviti!
    takvi smo mi.. blago samodestruktivni. ali ne damo se! jel tako!
    a što se tiče glazbe, čuj, toliko je ima na ovome svijetu da bi bilo smiješno da se zaustaviš na samo jednoj vrsti! istražuj, kad ti paše, i naći ćeš svoja nova zadovljstva!
    ok?
    evo šaljem ti pusicu ravno u treće oko! i naravno topli medvjeđi zagrljaj!

    Komentar autora/ice donadon | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  129. Draga Satrlight, potpisujem sve što je Doni napisala, a ovdje imaš i super link, koji ti dosta toga objašnjava:

    https://rijecan.wordpress.com/category/kristal-ili-oktarin/

    Komentar autora/ice moon | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  130. donadon hvala 🙂
    istina je da na nekin nacin znam tj osjecam odgovore u sebi, ali volim cut i tuda misljenja…
    S obzirom na taj clanak sto je moon linkala, vjerovatno je samo neka veca promjena jer za prijelaz imam premalo godina iako te godine nisu generalizirane i vecinom su individualne ali opet, 17 god…khm…

    jeste li procitali knjigu Razgovori s Bogom ?
    Imate li prijedlog neke knjige koja je utjecala na vas i opcenito nesto vezano za nas?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 24, 2012 | Odgovori

  131. mozete li mi pojasniti sto je ovo : ugl sinoc sam odvijala namjerno neke filmove u glavi koji su me slucajno bacili u trans stanje. zatim sam promijenila polozaj tijela tako da sam sada lezala na ledima. cijelo tijelo mi je odjednom pocelo trniti i zatim sam ga prestala osjecati. kao da je bilo poluparalizirano, tesko da sam ista mogla pomaknuti. odlucila sam se prepustiti i zatvoriti oci. kapci su se spustili ali ja sam i dalje vidjela. ne kristalno jasno, samo neku mutnu svjetlost i obrise i to ne vremenski dugo. zatim sam osjetila kao da levitiram nad krevetom ( levitacija u doslovnom smislu, ne aatralna projekcija) no mislim da je to bio samo osjecaj… a onda sam , ne znam zasto htjela da prestane (nije u pitanju strah, ni na pocetku bas isto nije bilo) i onda je prestalo i samo sam zaspala. ima li neko objasnjenje za ovo ?

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 25, 2012 | Odgovori

  132. haha smijesno sam rekla onaj dio – kapci su se spustili a ja sam i dalje vidjela. ne kristalno jasno nego neku mutnu svjetlost i obrise.ugl bila je noc, ugasena svjetla i bolje sam vidila sa zatvorenim ocima tocnije neka zagasita sivo plava svjtlost sa obrisima i nisam mogla raspoznat oblike..

    Komentar autora/ice starlight | Listopad 25, 2012 | Odgovori

  133. pozzz veliki svima ,pokusala sam da se snadjem u ovom javljanju,uh malo mi se gube reci nadam se da cete me razumeti,jer i nemam potrebu da koristi reci naprosto vas razumem,imam 36 godina ,sve probleme u tin. periodu sam imala vrlo slicne doduse izuzetno sam bila borbena …kasnije kroz zivot neprilagodjena odnosno dobro zamaskirana …brak ,razvod bla bal…nasal sam neki svoj mir u samoci,druzim se sa ljudima onoliko koliko mi odgovara…svasta vidim sanjam…problemi sa sijalicama i ostalim uredjajima peku hahha …toliko za sada zelim vam mir…

    Komentar autora/ice Alex | Listopad 25, 2012 | Odgovori

    • hahahaha! Alex, ovo je krasan sažetak! znači i ti isto!
      hvala na lijepim željama! i mi svi tebi želimo mir. to je ono što svako od nas najviše želi.
      e, a Starlight, ne znam to objasniti. mislim na levitiranje. i meni se to događa oduvijek, pa sam mislila da se to svima događa. da je to nešto normalno. vjerojatno i je normalno. hehehehe, naše normalno.
      a što se tiče knjige. jesam čitala sam Razgovore s Bogom. samo navali, nećeš se razočarati.
      ja imam svoju najdražu knjigu. i meni je samoj čudno, ali svaki dan se sjetim nečega iz tog romana. a čitala sam ga prije… uf, puuuuno godina. baš sam odlučila neki dan da je ponovo pročitam, samo ako je uspijem naći u knjižnici. to je A.Clark “Kraj djetinjstva”
      ne govori direktno o nama, ali ako je budeš pročitala, shvatiti ćeš kolik je proročanska i zaista govori o nama.
      puse i zagrljaji!

      Komentar autora/ice donadon | Listopad 25, 2012 | Odgovori

  134. Čitala sam knjigu Razgovori s Bogom. Bila sam u periodu kad sam baš bila nekako deprimirana, knjiga je pozitivna, daje dosta odgovora. Preporuka u knjizi je da su naše misli kreativne i one stvaraju, jer misli su energija. Ili mentalna slika koju držimo u našim mislima će privući Svemir. Da bi taj zakon radio, moramo održavati konstantnu sliku;
    ako vidimo viziju nečeg i ako u tu viziju imamo sumnje, naša vizija se neće dogoditi i mi ćemo dobiti točno ono što smo zamislili.
    Zakon uvijek djeluje!
    Vizije sumnje neće materijalizirati ono što tražimo, a vizije bez sumnje će se uvijek dogoditi. I to je duhovni zakon.
    Ha, izgleda jednostavno, ali primijeniti ono što se preporučuje u knjizi nije nimalo jednostavno. Pogotovo kad si povrijeđen. Bog nam neće reći da prouzročimo da nam to ništa ne znači, već se preporučuje da povredu, štetu ili gubitak prepoznamo kao iskustvo, a iskustvo je ono što traži duša, jer tako napreduje.
    Starlight, ako si tražila preporuku da pročitaš knjigu, svakako preporučam. Ako si željela mišljenje, to je ukratko ono što me dojmilo, mislim da toga ima još, samo se sad ne mogu sjetiti.

    Alex, dobro nam došla!
    Pokušavali smo se svi prilagoditi svijetu u kojem živimo, onda smo izgubili volju i snagu jer to nismo bili istinski mi. U tom pokušaju radili smo gluposti kao i ostali, izvukli smo neka iskustva i shvatili kako je biti indigo i ovako dovoljno teško, a ako sudjelujemo u šarenim maskiranim izazovima samo si još više kompliciramo život.
    Sad tvorimo jednu grupu koja stvara nekakvo djelovanje, jer su naše energije sad ujedinjene!
    Puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Listopad 25, 2012 | Odgovori

  135. Moram samo da dodam da ako analiziram svoje detinjstvo i mladost ja se nikada nisam ni pokušao prilagoditi uvek sam bio ono što jesam, mada moram priznati da mi nije bilo nimalo lako. Vi ste prvi koji ste me prihvatili bez ikakvog pogovora. 😉 Bear hug >———————– 😀 ————————-<

    Komentar autora/ice Morglan | Listopad 25, 2012 | Odgovori


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: