Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Zvuci prirode koji umiruju

Malo umirujućih zvukova prirode, more u Istri.

Prosinac 29, 2015 - Posted by | Indigo, kristal, ljepote prirode | , ,

4 komentara »

  1. Bok svima, htjela bi s vama podijeliti svoju priču. Sada mogu hrabro i bez straha reći – smatram se indigom. Moja priča počinje davne 2005. god. kada sam doživjela nešto što se naziva “buđenjem”. Pokušat ću maksimalno skratiti priču i iznijeti ono bitno. Na koji način sam doživjela buđenje o tom se još ne usudim otvoreno govoriti ali bilo je strašno s jedne strane i lijepo s druge strane. Naime doživjela sam neobično iskustvo ( detalje neću iznositi) , desilo se to na sam Božić 25.12.2004. Moja familija vidjevši me u tom neobičnom stanju napravila je nešto što mi je obilježilo idućih 10 god. mog života, poslali su me na liječenje u psihijatrijsku kliniku. Prepisane su mi tablete i dali svoju dijagnozu. Tada počinje moj pakao. Pod tabletama bila sam “biljka”, nisam ništa osjećala, prazna, bez emocija jedino što sam osjećala bila je depresija (nus pojava uzrokovana tabletama). Agonija je trajala ravno 10 god., bilo je tu svačega o čemu sada ne bih, međutim kako sam ja shvatila da sam indigo. Moram reći da ja za taj pojam nisam znala dok se nije desilo nešto, a to je bilo ovako. Dakle prije nego što sam doživjela buđenje, možda par mjeseci, na RTL-u prikazivala se emisija sa Sanjom Doležal( ne mogu se sjetiti kako se je to točno zvalo no ona je imala svoj talk show), i tema su bila indigo ljudi. Nisam imala pojma o čemu priča dok me u taj tren nije nazvala mama i rekla mi Aida ti si indigo. Ja sam ostala malo osupnuta, međutim netom prije nego što je nazvala ja sam gledajući taj show u sekundi pomislila “sad će me nazvati mama”, i to se i dogodilo. Da sam bila “čudno djete” o tom ne trebam pisati jel takvi ste bili i vi pa vam je to i poznato. No, da skratim, tek unazad godinu dana ja sam smogla hrabrosti sebi priznati – ja sam indigo, bez straha. Ja sam danas bez tableta, presretna, radim posao koji volim, novac mi treba da preživim naime uživam u svojoj skromnosti i svom miru, prijatelja nemam ali imam svoju najveću ljubav, svog Mendicu ( pesek). Eto toliko od mene i stvarno sam presretna što postoji ovakva stranica. A na koji način sam došla do vas i to ću ukratko napisati. Desilo se upravo danas, sjedim na kauču i pletem vestu i razmišljam o indigu, kristalu kao takvom i pokušavam usporediti kristal sa indigom – s jedne strane neizmjerno nježan a s druge strane neizmjerno jak i takvi su kristalni ljudi ( takva sam ja), odem do laptopa i utipkam “kristalni ljudi” i eto me ovdje. Sada ću stvarno prestati jel ovo bi moglo u nedogled. Hvala svima koji pročitaju moj text i neizmjerno mi je drago što mogu biti dio vas. Puno vas sve volim, Aida

    Komentar autora/ice Aida Alagić | Siječanj 9, 2016 | Odgovori

    • Aida dobro dosla drago mi je da si nasla stranicu jer mnogima od nas pao velik teret sa ledja kada sm se našli ovde i našli jos čudnih lujdi poput nas samih sa istim ili vrlo sličnim pričama.
      Meni lično bilo je otkrovenje da naidjem na ljude koji razumeju ono što zelim reci i sve što kažem ma kako ludo zvučalo oni prihvataju bez ikakve kritike i čak često potvrdjuju ” I ja isto” to nam je jedno vreme bio sinonim maltene za sve što napišemo.
      Nemoj da ses ustrućavaš da pišeš jer smatraš da gnjaviš nekoga tu smo da saslušamo i pomognemo jedni drugima.

      moj osećaj kada sam se prvi put povezao sa ljudima ovde je bio NISAM SAM, IMA NAS JOŠ. NISAM LUD.

      Jer tako smo se većinom osećali pre nego što smo se sreli ovde, kao da smo ludi. odbačeni od sveta koji nam je na prvom mestu i zalepio tu etiketu ali nismo samo smo drugaciji a ovde smo konacno u svom plemenu.

      Thought I belong to a different tribe
      Walking alone, never satisfied, satisfied
      Trying to fit in but it wasn’ t me
      I said, Oh no, I want more
      That’ s not what I’m looking for

      Madonna Rebel Heart 🙂

      Komentar autora/ice Morglan | Siječanj 31, 2016 | Odgovori

  2. Bok moji prekrasni plavi ljudi. Voljela bih nešto podijeliti sa vama a to je moj susret s indigo ljudima. Oba su se desila u tramvaju.To su bile dvije prekrasne djevojke. Prvi susret je bio prije dvije godine ( mislim), a drugi nedavno. Kako sam prepoznala da su indigo i drago će mi biti ako ću vam time olakšati kako da prepoznate u ovom groznom i prljavom svijetu jednu indigo osobu. Kad stojite kraj indigo osobe ne osjećate “ništa”, nema straha, nema uznemirenosti samo mirnoća i čistoća. I ima nas. Stvorio nas je Bog i podario nam samo pozitivnu energiju. I pobijedit ćemo jer smo neuništivi. Ja nažalost ne mogu bez lijekova opstati u ovom, ponavljam, groznom svijetu prepunom negativne energije, ali dobro mi je. Željela bih reći svima nama da smo mi ljudi koji osjećaju, u pravom smislu te rijeći. Zato nemojte se bojati ničega, Bog nas je stvorio, pa zar ima nešto jače od toga. Nema. Budite mi jaki, i puno vas volim.
    Aida Alagić

    Komentar autora/ice Aida Alagić | Svibanj 8, 2016 | Odgovori

  3. Dragi moji, da li vjerujete da postoji samo Bog, pozitivna i negativna energija. Voljela bih da mogu s nekime pričati o tome.
    Aida

    Komentar autora/ice Aida Alagić | Svibanj 10, 2016 | Odgovori


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: