Indigo, Moj indigo-kristalni svijet

Tranzicija indiga u kristal

Moj indigo – kristalni svijet

Moj indigo svijet je moj pokušaj da pomognem sličnima sebi, da LAKŠE PREBRODE TRANZICIJU iz indiga u kristal, kao i da se upoznaju s onim lijepim kao i onim ružnim karakteristikama koje nosi indigo kristalni svijet. Ukoliko želite objaviti svoju priču ili pitati za neki savjet, slobodno pitajte u komentarima, ako vam je neugodno pošaljite email

56 komentara »

  1. Odlicna stranica….Saznala sam odgovore na neka pitanja…I boju aure, koju sam i prije znala…:) Hvala…:)

    Komentar autora/ice iLLuSiOn | Kolovoz 18, 2007 | Odgovori

  2. hey…malo sa prošvrljala i našla većinu odgovora…hm još kad bi saznala kako se štititi od zla…dosta sam plašljiva ma da mislim da me moja indigo kristal aura štiti…heheh…nego..tema je mrak i ma da prvi put vidim i čitam, kao da to znam cijeli život..voljela bih chatati nekad s tobom,ne znam je li to moguće..eto..gibam.hvala.

    Komentar autora/ice Analiah | Veljača 14, 2008 | Odgovori

  3. kada god uhvatim vremena dođem tu i pregledam što pišeš,predivno je i mnogi če tu nači rješenja svojih problema pozdravljam te i dalje čitam

    Komentar autora/ice Anita | Travanj 4, 2008 | Odgovori

  4. Postovani!
    Prije nekog vremena moja djevojka je gledala jednu emisiju na televiziji o Indigo djeci, a kako sam i ja jucer pogledao prilog na jednoj javnoj televiziji odlucio sam vas kontaktirati i pitati sto i kako dalje.

    Kako je moja djevojka pogledala spomenutu emisiju mi smo porazgovarali o stvarima koje je moja djevojka primijetila da ja imam i da u mnogim stvarima dijelim neka stajalista sa Indigo djecom. Medu ostalim cijeli zivot imam osjecaj da se borim protiv vjetrenjaca, moje asocijalno stanje sa ljudima u skolskom razdoblju koje sam uvijek pripisivao teskom zdravstvenom stanju svojih roditelja i ratnom okurzenju. Sto se tice pocetka rata sjecam se da sam naprosto ko iz topa dok smo sjedili u sobi i dok sam ja pikao iglama gradove koji su padali ko muhe svom obesrabrenom tati rekao da cemo pobijediti i da ce Hrvatska biti stabilna i ekonomski jaka drzava sa svim odlikama Italije kroz kojih 20 godina. Medu ostalim ja sam jako povezan sa stanjem svijeta i gledam svijet kao jednu globalnu obitelj za koju znam da ce jednog dana funkcionirati kao unitarna tvorevina i ne vjerujem u apokalipticna stanja svijesti jer nas jedino strah sputava pri realizaciji globalnog mira i stabilnosti.

    Cijeli zivot vjerujem da ljudi moraju biti ono sto jesu, a to da su ljudi koji slobodno bez straha i sputavanja rade ono sto najbolje znaju i umiju odnosno ono sto im je Bog podario i tim talentom da dalje oblikuju svijet kao glineni cup. Cijeli zivot pratim stanje u svijetu gledajuci dnevnike, citajuci dnevnu stampu, slusajuci radio, a danas konstantnim iscitavanjem clanaka na internetu o tehnologiji, znanosti, ekonomiji, ekologiji i politici. Uz sve to dok sam bio dijete jako me je zanimala povijest i goegrafija i putujuci krz vrijeme i zemlje i ja sam putovao.

    Za sebe vjerujem da sam stara dusa koja na zemlji i materijalnom svijetu boravim poslijednji put u ovom obliku, ne znam kako to znam ali nekako vec znam jer to dolazi iz moje dubine. Inace po rijecima moje djevojke ja sam altruist, utopist, humanist i ponekad revolucionar. Ne postujem autoritet, naprosto ga prezirem i sjecam se dok sam bio malo dijete vjecito sam trgao kuhace prkosio stajanju u kutu. Nikada nisam volio ici spavati na vrijeme sto i danas cinim ne slusajuci moju djevojku znajuci da je to kontaproduktivno u nasem odnosu, ali nekako kao da si ne mogu pomoci.

    Tijekom noci kao da se otvaram i kao nuklerna elektrana obogacujem plutonij svoj mozak razmisljajuci o psihologiji, filozofiji, matematici, znanosti, ekologiji, ekonomiji i politici i ostalim sferama sto nas okruzuju i na neki nacin kada prolaze kasni sati ja sam u nekom deliriju kao na nekoj drogi umjesto da spavam snom pravednika kao i svi smrtnici.

    Stvar je u tome sto sebe ne smatram smrtnim i ne ubrajam se medu smrtnike pa i tu prkosim regulama suvremenog svijeta. Kad god pokusavam objasniti ljudima svoja vidjenja nailazim na neki zid neshvacenosti i sto je najgore zid obeshrabrenja i umjesto da nesto realiziram uhvati me neka vrsta melankonije i straha i ne realiziram ih, ali u zadnje vrijeme se vise ne obazirem i radim svom svojom snagom.

    Isto tako vidim stvari koji drugi ljudi ne vide, npr. nesto sto tek dolazi. Kao klinac sam razmisljao kako bi bilo dobro imati neka roboticka tijela koja bi otklanjala sve bolesti i na neki nacin javljala kriticna stanja u neki centar i da se ta osoba hospitalizira na vrijeme. Dok sam gledao Zvjezdane Staze svrsavao sam na Borgove, jer upravo je to ono o cemu sam kao dijete brijao otklanjanje kvarova i mogucnost dijeljenja znanja medu ljudima da ne trebaju ici u skole nego da imaju jedinstvenu bazu kako neki problem otkloniti. Te nano sonde odnosno nano tehnologija je zastrasujuca ali opet u korisnim rukama ona bi mogla zazivjeti u pozitivnom smislu.

    Ponekad mi se javi jedna narandasta i crvena svijetlost kojom gledam ljude i stvari, ono naprosto vidim boje i obrise ali u jednom trenutku, koje traje neko krace vrijeme pocinjem gledati sve u naradastoj, crvenoj boji. To stanje se najvise javlja na nekom sakralnom mjestu ili u vrijeme totalne opustenosti. Kada sam prakticirao meditaciju u Brahma Kumaris centru meditirajuci otvorenih ociju i radom treceg oka voditeljica mi je rekla da nikada prije nije vidjela takvu otvorenost i snagu treceg oka kao kod mene. Inace ne prakticiram meditaciju jer vjerujem da jedino osoba koja ne jede meso moze se tom djelatnoscu baviti. Inace kao dijete prvih 6 godina bio sam vegetarijanac. I da, za kraj uvijek sam se smatrao royalty. Sad ovo su neki manji pokazatelji stvari koje sam htio podijeliti sa vama pa ako sam ili nisam indigo volio bih znati!

    S postovanjem Gorki!

    Volio bih da me se uputi na neku od udruga ili klubova, zahvaljujem se unaprijed!

    Komentar autora/ice Gorki! | Svibanj 29, 2008 | Odgovori

  5. javi se meni na mail… mogu svakakve informacije dati..;)

    Komentar autora/ice vlado | Rujan 18, 2008 | Odgovori

  6. … kako se danas odnose ljudi prema tebi? Jel kuze da drugacije razmisljas i vidis, ili ?? Imam par slicnih stvari, i gotovo mi je nevjerojatno da ljudi ne shvacaju. Svi vide samo povrsinu, a u sirinu ne vidi nitko,… Jel korisno znati vise od drugih ili naporno?.. ma imam ja bezbroj pitanja, al da ne davim

    Komentar autora/ice freed | Studeni 10, 2008 | Odgovori

  7. tišina na koji ti mail mogu pisati?

    fala unaprid.=)

    Komentar autora/ice .*Petra*. | Lipanj 8, 2009 | Odgovori

  8. da li bi mi htio dati svoj mail?
    Tina

    Komentar autora/ice Tina | Srpanj 24, 2009 | Odgovori

    • Ovo je moj mail!

      Pozdrav!

      Komentar autora/ice rijecan | Srpanj 24, 2009 | Odgovori

  9. Nadam se da ovdje mogu biti barem donekle shvacena.

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  10. Ovo je moja priča

    Po svemu sto sam dosad proučavala i indigo popuplaciji mogla bih izdvojiti neke karakteristike (tj sve one glavne karakteristike koje se konstantno pojavljuju na milijunima slicnih stranicA) koje imam i sama..

    Otkako sam se rodila imala sam potrebu da znam sve, da znam zašto i kako. Kao dijete sam uvijek bila plačljiva i prerazmažena a roditelji mi cesto znaju reci da se nisam dala odgojiti onako kako su oni htjeli.
    Kako sam rasla sve više sam se izdvajala iz mase..nisu me toliko zanimale tipicne djecje igre, mene je oduvijek zanimala glazba, mirni razgovori, postavljanje mami i tati milijun pitanja i neobuzdana potreba da saznam jos..a ni sama nisam znala sto je to jos.

    Pubertet je za moje roditelje bio grozno razdoblje, ponekad pomislim kao da me sam vrag opsjeo tih godina.
    Imala sam sve uobicajene osobine jednog obicnog aldolescenta samo jedno 300 puta izraženije. Plakala bih iz čista mira, mislia sam da me nitko ne razumije (al vec sam onda nasla objasnjenje za to – ja sam prepametna, oni mene ne mogu razumijeti), bacal bih se po podu, imala bih napadaje bijesa, u glavi mi se mjesalo toliko misli koje nisam mogla obuzdati ni organizirati – osjecala sam se doslovno ludom..

    ..

    Tijekom mog odrastanja se svasta izdogadalo, no sad, sa svojih 19 godina, se vec osjecam kao da imam barem 35.
    Intuicija me dosad nikad nije prevarila, ponekad se sama sebe bojim..LJude procijenjujem u trenutku prvog susreta, dovoljan mi je samo jedan pogled da shvatim neke stvari.

    Nekad me uhvati tolika tuga i plac a da ni sama neznam zasto..dok razmisljam , u glavi na glas pricam kao da citam neki pjesmu, ubacujem pjesnicke figure itd..Mrzim se radi toga, no u meni prevladava osjecaj superiornosti, kao da sam nadmocnija od svih i da nitko ne razumije svijet i ljude tako dobto kao ja..ponekad to ljudi primjecuju pa me izbjegavaju.

    Sve me na nesto asocira, a pogotovo te asocijacije volim povezivati s bojama..Sve me zanima i u meni se pojavi neki bolestan osjecaj da sam glupa ako ne dobijem odgovor koji trebam.
    Imam veoma razvijen osjecaj za glazbu, a uz klavir svakodnevno prozivljavam novu katarzu..

    modza sam samo bolesno narcisoidna, bolesno ambiciozna..luda..
    nadam se da me barem vi razumijete..

    boja aure mi je ljubicasta po onim karakteristikama..

    pozdrav

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  11. i jos da napomenem neke stavrcice hehe
    – ono sto radim mora biti savrseno i priznato , inace imam osjecaj kao da nisam nisam napravila
    – oduvijek sam bila buntovna i rijetko sam priznavala autoritete – u srednjoj skoli su roditelji imali problema samnom upravo zbog ponasanja a ne zbog ocjena
    – mogla bih cijeli dan provesti sama u zatvorenoj sobi – ja i moje misli
    – zivcira me moja sposobnost suosjecanja, uvijek imam potrebu saslusati ljude i rjesiti njihove probleme (a kako sam pocela, vec sam preobratila i vratila na pravi put nekoliko ljudi)
    – volim kritizirati ali samo s ciljem da osoba koju kritiziram shvati pravi smisao i bit

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  12. ja sam stvarno vise dosadna ali opet sam propustila nesto napisati

    – oduvijek me zanimala psihologija a neke socioloske teorije sam razvila prije nego sto sam prvi put ugledala knjigu iz sociologije
    – kreativna sam i volim stvarati, kao dijete sam također (kao Gorki) maštarila o robotskim napravama koje ce olaksati zivot, uvijek sam se voljela igrati sama
    – u svemu trazim smisao
    – u meni se javlja bijes zbog neshvacenosti, ljudi cesto misle da sam luda..

    jel se mogu kome javiti na mail ili slicno?

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  13. @DreYa, možeš se javiti na email, nema problema, tu smo da pomognemo, ako možemo, naravno.

    Komentar autora/ice Tišina | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  14. na koji mail?

    evo izracunala sam auru posto sam se bila prepoznala samo u karakteristikama.

    nije mi se dalo za svaku racunati al ovako izgleda

    ljubicasta – 28
    lavanda – 35
    indigo -32

    ja sam znaci lavanda? po svim karakteristikama bih rekla da sam ljubicasta no izgleda da nije tako 🙂

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  15. zelena je ispala 30

    Komentar autora/ice DreYa | Ožujak 31, 2010 | Odgovori

  16. Moram ovo negdje izreći!
    Naišla sam slučajno na ovu temu, ali kako kažu “slučajnosti” – nema. Samo sam sad dovoljno zrela da ovo prihvatim, jer sam i prije naišla na pojam “indigo djeca”, ali sam ga ignorirala.
    Na neki način sam jako sretna, jer sad znam odnosno imam objašnjenje.
    Ja sam alfa indigo – kristal. Imam 45 godina. Prošla sam transformaciju.
    Prije toga: mama mi je pričala kako sam pri porodu imala izrazito plavu kožu, te je bila jako zabrinuta. Naravno izuzetno teško odrastanje za osobu koja je drugačija od ostalih, iako sam se trudila biti poput drugih. Senzibilna doslovno do boli, ne podnošenje autoriteta. Imala sam sreću u to vrijeme, odnosno poslanje u obliku jednog svećenika sa kojim sa puno razgovarala i jedini koji mi nije “prodikovao”.
    On i moj bogat unutrašnji svijet bili su mjesto smirenja. S 20 i nekom susrećem neobičnu osobu koja vidi moju “prelijepu ružičastu auru”, a točno je znala i način komunikacije na koji pristajem. Ja sam radije bila sama nego u društvu ljudi koji mi ne odgovaraju. Zapravo ja volim ljude, ali me samoća nekako regenerira.
    Osjećam kako mi je sve poznato i kako sve znam, ali se ne znam izraziti. Naravno ovaj problem dolazi do izražaja u mom školovanja. Imam problema sa elektricitetom, naime stalno me negdje “zdrma struja”.
    Imam sjećanja na prethodne 2 inkarnacije, te to sjećanje podsjeća na ono što moram znati i kako ne bih ponavljala greške.
    Moja sestra je prva primjetila kako smirujuće djelujem na ljude, jer kad bi čuvala nećake, inače dosta nervoznu djecu, rekla bi mi da su kao “na apaurinu” sa mnom. Isto su primijetili i neki moji radni kolege ističući kako se sa mnom osjećaju smireno i opušteno.
    Moj izgled je mlađi od moje kronološke dobi. Kad bi u parku čuvala nekog od svoje 3 djece, mnogi gledajući iz daljine zamijenili bi me za neko dijete. Još nemam bore, (ali imam potpuno sijedu kosu koju pofarbam 😀 ). Trudnoće nisu ostavile štetu na mom tijelu. Tek sam negdje oko 40-te nabacila koji kg viška. U doba transformacije kulminiraju moji problemi sa sinusima. Tumačim si kako sam opteretila čakru koja se nalazi u tom dijelu.
    U to vrijeme moj suprug je dobio gadnu psorijazu. Premazivao je rane diprosalicom. Nije bilo mjesta na tijelu koje je bilo čisto, osim lica, ali tjeme, vrat… Nakon što sam premazala rane 2-3 puta, zahvaćena mjesta su se počela čistiti. Suprug je rekao kako imam zlatne ruke, jer mu iz njih nešto isijava. Psorijaza se više nije ponovila. Ne mislim kako imam moć iscjeljivanja. Tad je to bilo tako. Jednostavno sam morala opisati ovaj neobičan događaj.
    Moje srednje dijete je indigo, moj mali genijalac.
    Rođen sa plavo-ljubičastom kožom. Uplašila sam se. No doktor me umirio jer je apgar bio čista desetka.
    Uskoro je ona neobična boja kože nestala. I on je došao na dojenje lijepe ružičaste puti. Sad neću ponavljati one obrasce za sve indigo kako bih ga opisala.
    Npr: Išao je iz natjecanje iz matematike i napisao je sve točne rezultate ali bez postupka rada. Kad sam ga upitala zašto nema postupka i nije li prepisao, odgovorio je kako je bilo nemoguče prepisati jer nekolicinu njih su “porazbacali” po velikoj učionici, a bila su prisutna 3 profesora (on jednostavno ne zna lagati). A riješenje jednostavno zna, njemu je to logično, ali ne zna objasniti. Kad je bio mali s neke 4 godine “prčkao” je po računalu sa takvom vještinom, a još nije znao ni pisati ni čitati. Svi su se čudili kako uspijeva doći do svojih omiljenih igrica.

    Sigurno postoji razlog zašto smo ovdje. Znam da sam posebno snažna, kroz sve što sam prošla, nije bilo lako…
    Kad bi me ljudi povrijedili ovdje na Zemlji, znala sam kako u nekom drugom svijetu je moje mjesto za “koju stepenicu” više nego njihovo.
    I zato se kako kažu za nas indigo osjećam “kraljevski”

    Komentar autora/ice lila13-7-19 | Travanj 19, 2010 | Odgovori

    • falite me usta moja…….drugi trebaju reći ono što vi pričate…..ili želite

      Komentar autora/ice Max | Siječanj 30, 2014 | Odgovori

  17. Nadam se da je netko pročitao moj komentar, odnosno moju ispovijed jer ovdje želim nastaviti i drugi. Na puno blogova vidim zabrinutost za ovaj jadan svijet. Ljudi pitaju što im onda donosimo mi indigovci. kristali…?
    Kroz nas idu pročišćenja 🙂 (teško mi je opisati na što sve mislim kroz ovaj pojam, za sad ću zadržati za sebe).
    Kako sam u tekstu gore opisala kako osobno djelujem na ljude. Nebrojeno puta sam uspjela smiriti situaciju u kojoj vlada agresija, svojim vibracijama, bez puno riječi. A kako se rađa sve veći broj ove djece, bit će nas u tolikom broju i nadam se uspješno ćemo rješavati negativnosti.
    Znači rješenje je u našem velikom broju, evolucijom nas dolazi sve VIŠE I VIŠE.
    Svojim iscjeliteljskim sposobnostima nisam previše pridavala važnost. U međuvremenu su se dogodile neke situacije gdje sam bliskom krugu ljudi željela pomoći. Stavljala sam ruke na oboljela mjesta, odnosno na određenu visinu od tijela gdje bih osjetila, a ponekad i ugledala obrise aure, ne samo da bih iscijelila bolesna stanja, moji su i kad ih nije boljelo ništa tražilo da ih “napunim energijom”. Tad bih ruke usmjerila na 7 čakri i sve radila prema nekom unutrašnjem osjećaju. Kažu mi kako se osjećaju snažnije, bolje. Ne smeta mi kad me gnjave jer ih volim, jer to činim iz ljubavi 🙂 i to je ključna riječ. Nikad poslije tog “prijenosa energije” nisam iscrpljena, već jako sretna, osjećaj ispunjenja je velik.
    Interesantan je bio moj pas, koji ima (imao je) problem sa kralježnicom, kad sam ga “tretirala” pokušavao je zagristi odnosno uloviti “to nešto” što isijava iz mojih ruku.
    Ali to primjenjujem na vrlo malom broju ljudi. Moji najbliži ne žele da to drugi ljudi saznaju, jer su oni iz prirodoslovnih krugova i osim atoma u javnosti negiraju sve drugo.
    Još jedna crtica: Kako često imam problema s nesanicom, mučila sam se zaspati i tu noć. Taman sam zaspala kad me probudi nesnosna buka u ponoć. Shvatim kako susjeda u susjednom stanu usisava prašinu. Bila sam tako bijesna i zaželim da joj “crkne” usisavač. Usisavač je stvarno odmah prestao raditi. Kako su nam balkoni jako blizu, čujem njezin komentar kako se pokvario. Da, snagom volje sam učinila štetu, ali moj moral, etika, duh, nikad neće svjesno nekome nauditi u bilo kojem obliku.
    To su samo male potvrde moći, o kojima zapravo stignem vrlo malo razmišljati jer sam previše okupirana sasvim prizemnim egzistencijalnim materijalnim problemima. Kakav plan samnom imaju više sile to će vrijeme pokazati

    Komentar autora/ice lila13-7-19 | Srpanj 24, 2010 | Odgovori

  18. jako poucno

    Komentar autora/ice zlata | Travanj 22, 2011 | Odgovori

  19. jako poucno i pametno

    Komentar autora/ice zlata | Travanj 22, 2011 | Odgovori

  20. super za znati

    Komentar autora/ice zlata | Travanj 22, 2011 | Odgovori

  21. korisna i zanimljiva stranica… kada sam bila mala moja baka (koja je inače bila medij) mi je rekla da imam iznutra prema vani ljubičastu-lavanda-kristalnu auru… jel to moguće? jesam li ja onda kristalno djete? kada sam bila mala uvijek sam bila sama, crtala po zidovima, skrivala se od ljudi, neko vrijeme su mislili da sam autistična .. ali sam se razvila više manje “normalno” djete…kontaktirajte me molim vas na mom blogu..^^

    Komentar autora/ice Nicole | Lipanj 9, 2011 | Odgovori

  22. stranica je perfektna ali nije za mene ja sam dosta losih stvari dozivala kroz zivot za svoih 19 god.. je to previse tako da nebih zelela da vas time smaram inace stranica je predobra.. puno pozdrava za sve od mene :))

    Komentar autora/ice nina | Studeni 2, 2011 | Odgovori

  23. stranica je perfektna ali nije za mene ja sam dosta losih stvari dozivala kroz zivot za svoih 19 god.. je to previse tako da nebih zelela da vas time smaram inace stranica je predobra.. puno pozdrava za sve od mene )

    Komentar autora/ice nina | Studeni 2, 2011 | Odgovori

  24. Pozdrav svima!
    Pre svega, želim da kažem da je sjajno što postoji ova stranica – mnogim ljudima je sigurno olakšala život i ulila im nadu. Ipak, prokomentarisala bih nešto u čemu smatram da svi grešimo:
    S obzirom da sam i sama indigo odrasli (saznala sam to pre 5 godina, što znači da sam imala dosta vremena da se navikavam na tu činjenicu, da grešim i da ispravljam greške), poznato mi je koliko je teško nama živeti u ovakvom svetu i koliko nas izazova čeka iza svakog ugla… Ipak, veoma grešimo kada pokušavamo da naglasimo koliko smo posebni (superiorniji od drugih – iako to stvarno jesmo). Primetila sam da je isticanje naše posebnosti mnogima satisfakcija za sve teške trenutke u životu, za svo nerazumevanje i za sve nepravde koje smo pretrpeli… (i sama sam upala u tu zamku). Na taj način samo nerviramo okolinu i smanjujemo svoje šanse da tiho i neprimetno “lečimo” našu okolinu od njihovih ograničenih uverenja i stavova.
    Smatram da svi mi imamo zajedničku zadaću da podignemo nivo svesti na ovoj Planeti, te da svako od nas treba da otkrije svoju mikro-ulogu u ostvarivanju te zadaće. U ispunjavanju naše uloge poniznost nam može biti najbolji prijatelj i najbrža prečica. Ne možemo da utičemo na druge ljude i njihove stavove ako se prema njima postavimo kao da smo superiorniji… Ako im pokažemo puno uvažavanja i ljubavi, naš posao je lakši od pera (oprobano).
    Što se tiče prijatelja – mi smo po prirodi veoma društveni, ali se baš i ne bi moglo reći da imamo prijatelje. Treba da budemo društveni, kako bismo mogli ljudima da pomažemo, ali nikako ne treba da uzimamo vrednosti od drugih ljudi. Mi savršeno znamo šta je dobro, a šta nije – to je u nama… Nikako ne smemo da očajavamo što nas drugi ne razumeju (nikada nas neće ni razumeti, pa čak ni naša “vrsta” u potpunosti), već svako od nas treba da se okrene sebi – svi odgovori su već u nama, samo ih trebamo pronaći. Kada kažem okrenite se sebi, ne mislim na naša razmišljanja, već na ono nešto neobjašnjivo što svako od nas oseća, a opisujemo ga različito. Ja to zovem duhovno srce i mnogo mi pomaže koncentracija na njega (u središtu grudi, ali nema veze sa našim fizičkim srcem).
    Nadam se da će ovo moje javljanje biti nekome od koristi. Budite svesni onoga što jeste, ali se ne razmećite s tim. Što veće mogućnosti imamo, to je veća i naša odgovornost da ih ne zloupotrebimo…
    Budite srećni!

    Komentar autora/ice Tiha | Siječanj 2, 2012 | Odgovori

    • Da… Najbolje potiho.. Ljudi uvijek zamjeraju jacima… Ne valja se razbacivati, jer i za nas uvijek postoji ta ružna mogućnost; da zaboravimo, prestrašimo se i živimo kao da ne postojimo.. Ipak u ljudskom tijelu živimo i jednaki nam se usponi i padovi dešavaju.. Jedina razlika jest što mi znamo zašto se to dešava sa neke druge perspektive.. Poštuj, voli… Do good, and good will come back to you..

      Komentar autora/ice Ida | Travanj 17, 2014 | Odgovori

  25. Meni je ovo bilo zanimljivo, mozda se i vama dopadne…

    Komentar autora/ice milford | Siječanj 15, 2012 | Odgovori

    • Neznam zašto ali naježim se svaki put kad vidim ovu curu a nastojim je ne vidit. Nešto tu ne štima.Ima li još tko takav osjećaj?

      Komentar autora/ice mateo1201 | Lipanj 10, 2012 | Odgovori

  26. Jako mi je drago da sam naisla na sve ove komentare,ljudi,svaki od vas je opisivao dio mene.Kroz testiranja sam shvatila da sam indigo koji bas prelazi u oktarin,sa svime sto ta promjena donosi.Da je bolno,jeste,jako,ponekad mi se cini neizdrzivo,ali me je konacno utjesilo sve ovo,jer sad imam nadu da je ovo samo normalna i prolazna faza i da zurka tek pocinje.

    Komentar autora/ice kalimero | Travanj 11, 2012 | Odgovori

  27. Pozdrav društvo! Ostavila sam svoj post prije neke 2 god. na naslovu prije “tranzicija”, još je uvjek tamo. Povremeno sam pogledala ima li što novo pod pojmom “indigo” i sad kad sam vas našla kako ste se raspričali- uživam. O svim pojmovima o kojima pišete i sama sam razmišljala samo mi fali društvo s kim bih razmjenjivala misli. Oduševljena sam Donadon, odnosno njenim razmišljanjem, ipak je ona iz moje alfa generacije, imam 47g. i baš iz razloga što nas je malo, a i većina nas starijih je loše informatički pismena. Moon tako si posebna, tvoje umjetnine govore koliko. Kad si napisala kako svi imaju pravo barem na roditeljsku ljubav, a mi indigovci smo i ovdje najčešće uskraćeni, opet sam se ražalostila sama nad sobom jer i ja sam jedna od tih… Ivice kad bi svi poštivali onu “Što činiš drugom, činiš sebi” nebi ovaj svijet bio tako loš.Samo me brine zanimanje za magijske rituale ne samo tvoje.Sve te stvari ni “bijela” ni ne znam kakva magija nisu za igru, jer nitko nema pravo utjecati na nečiju slobodnu volju. Mi puno takvih para sposobnosti nosimo u sebi prirodno, samo ih trebamo otkriti. Kad sam spoznala svoju sposobnost iscjeljivanja drugih, pogotovo kad sam pročitala da u Indiji gurui koji imaju sposobnost izlječenja drugih to ne čine jer se uglavnom radi o karmama koje moraju biti odrađene.Ne mogu odoljeti uvjek: nedavno smo bili na jednom sprovodu daleko od kuće, poznanicu je boljela glava, a kako znam da ne vjeruje u bioenergiju (već bi me prije ismijala) neprimjetno sam okrenula dlanove prema njoj,koncentrirala se i upalilo je! Nakon nekog vremena je rekla da je ništa ne boli.Želim reći i Franji za iluziju. Najveću količinu vremena sam provela u njoj za vrijeme tranzicije,jer ne znam u kojim životnim poljima mi nije bilo teško i to me spašavalo da ne puknem”, ali sam zato bila kao zombi i nisam urgirala na vrijeme,a neke stvari su mogle pozitivnije završiti samo da sam bilo kako reagirala.Kad sam to shvatila odlučila sam da više nema maštanja barem ne u toj količini, ako sam već na Zemlji moram živjeti svjesno i odgovorno kako za sebe tako iza druge. Nije lako puno je lakše otploviti u snove kad mi je teško. Još nešto, možda prije nego smo bili svjesni da smo drugačiji sa višom vibracijom, primjetili su to neki drugi, oni koji vladaju iz pozadine,odnosno negativna bića. Mislite da nas ne pokušavaju zaustaviti i to odmalena, zato i imamo toliko problema.Ali dobro uvjek pobjeđuje! Ovi današnji klinci kao Barbara, kao moji klinci doma, imaju bolji pristup informacijama, ali mislim da nisu samo zbog toga ovako napredni,njihove duše imaju čišća sjećanja.Osobno se baš nigdje ne ističem najčešće se želim sakriti od svih jer kad otvoreno želim mjenjati svjet više boli… Dobro je na onoj stranici rekla Tina “Na taj način samo nerviramo okolinu i smanjujemo svoje šanse da tiho neprimjetno lečimo svoju okolinu od njihovih ograničenja, uvjerenja i stavova”

    Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Svibanj 12, 2012 | Odgovori

  28. Eto i mene otvoreno i neustrasivo kao uvek. Poznata su mi vasa sanja dusa, takoge i moje. Nedavno sam shvatio ko sam. Pozdrav svma sa mog olimpa 😉 Don Luka Hajducki Harambasa

    Komentar autora/ice Don Luka | Srpanj 22, 2012 | Odgovori

  29. Upoznao sam jednu divnu devojku, bila je prelepa, dva puta smo se videli, isto je indigo, slala mi je poruruku kada oseti moj bes, znala je svako moje stanje i ja svako njeno, znao sam kada se zatvori u sobu i place, kada je srecna itd. Kada smo se posvadali promenila je br. i nestala, znao sam joj samo ime, posle tri meseca potrage sam je nasao u drugom gradu 600km od mog. Nasao sam je kada mi je poginuo drug, dosao mi je u san zajedno sa njom i sutra sam saznao sasvim slucajno grad iz koga je… Nije ostala sa mnom nije h tela ni da mi se javi. Nase duse su bile jako povezane, sjedinjene u jednu, neverovatna telepatija i magnetizam, doziveo sam cepanje duse kada smo se rastali. Kada je jako pozelim iako smo bili daleko osecao sam da se jezim, kao da je njena dusa obavila moje telo itd. Itd. Posle dve god. Mi se javlja preko laznog profila na fb. I provalim je, ustvari provalio sam joj do sada svaki lazni profil koji mi je poslala, cim je provalim i kazem joj ko je. Ona me obrise. Tek na kraju sam video neke njene slike i morao sam da je zaboravim, jasno se videlo da je narkoman. Kada smo se vidjali bila je normalna i divna devojka. Eto kako je ubila svoju divnu dusu.

    Komentar autora/ice Don Luka | Srpanj 23, 2012 | Odgovori

  30. nikada ne bi n pomislils da sam indigo uvjek sam mislila da sam samo…cudna. Ponekad emotivno preosjetljiva i tipicno deprasivna zena. izuzetno sam povezana sa prirodom i zivotinjama mogu osjetiti njihove osjecaje,nekada sam mogla osjetiti i ljude ali sam osjecala savakakve gadarije pa sam to blokirala.nisam se mogla nositi sa tim. HVALA STO POSTOJITE

    Komentar autora/ice VERNA | Kolovoz 9, 2012 | Odgovori

  31. Oprostite na greskama…brzina

    Komentar autora/ice VERNA | Kolovoz 9, 2012 | Odgovori

  32. hej Verna! drago mi je da si našla ovu stranicu. i ja sam prije godinu dana bila u istoj situaciji kao i ti sada. ako želiš pričati sa nama, jedna grupa nas se nalazi svakodnevno ispod Svibnja 2012: Marijina priča.
    praktično smo već postali familija. sad već pričamo i o svakodnevnim stvarima, koje nas muče ili vesele u životu. nedavno smo se i okušali u zajedničkim meditacijama. pa, ako si zainteresirana, javi nam se! ima nas mnogo. stalno smo u kontaktu i radimo na tom da pomognemo i drugim ljudima. ali naravno prvenstveno pomažemo si da otkrijemo sebe i svoju pravu svrhu.
    puse i zagrljaji!

    Komentar autora/ice donadon | Kolovoz 12, 2012 | Odgovori

  33. Bok ljudi nova sam na stranici, ali imam vas nešto za pitati. Moj život je od rođenja jednostavno užas, moj otac je majki zapalio kuću da bi ona došla živjeti sa njim, kada je mama došla i zatrudnila shvatila je kakav je moj otac čovjek i pokušala ubiti sebe i mene kako bi nas spasila jer nije imala kamo pobjeći od njega. Spasili su nas ali nakon mog rođenja bilo je još gore, mama me morala potajice kupati, pošto je radila u domu za starije i nemoćne od tamo mi je morala nositi pelene za starce jer tata nije dao da se kupuje, kad sam plakala tata me udario da bi prestala a ja kao beba nisam ništa znala. Odrastala sam i sve više postajala borac za pravdu nisam mogla šutjeti ni na kakvu rijeć, uvijek sam bila kako su svi prićali izuzetno inteligentno djete, umjesto da odrasli uće mene ja sam njih učila kako biti čovjek. Bila sam buntovnica sa razlogom, pravi borac za ono što želim. Uvijek sam mislila i sada mislim da sam došla na svijet s ciljem da naučim ljude da mogu biti jaki i da se vrijedi boriti jer sam kroz djetinjstvo prošla svakakvo nasilje i od strane oca i druge djece i odraslih tukli su me, vrijeđali, što je mene jako boljelo ali sam išla dalje jer sam znala da moram ostvariti cilj. Uvijek me zanimalo duhovno. Smatram da sam na ovome svijetu sa jednom važnom ulogom voljeti i učti ljude. Preosjećajna sam, i nekad zaista previše depresivna… Malo sam odužila ali me zanimalo jesam li indigo? Možete li mi molim vas objasniti neke stvari o tome? Hvala 🙂

    Komentar autora/ice Martina Brčević | Kolovoz 13, 2012 | Odgovori

    • Pozdrav svima,koliko vas ima!Zovem se Tatjana imam 42g. i mislim da sam negde u zavrsnoj fazi pretvorbe indiga u oktarin,bar se nadam,jer sam na kraju snaga.Dugo lutam,trazim milion odgovora,na milion pitanja,a ovdje sam odjednom,iznenada,pronasla tako puno,te shvatila da nisam nenormalna,vec samo indigo,naime citajuci pitanja za indigo osobe,ladno sam na sve prosto odgpvorila,da bas sam takva.Citajuci prelazak indiga u oktarin nisam mogla vjerovatio koliko podudarnosti sve napisano ima sa mojim zivotom,upravo sad,samo,ja nisam bila te srece da prodjem sve to na suvo,naime,usput sam drugi puta u zivotu (prvi put u 20toj do 22),a sad vec trecu godinu ovisna o lijekovima za smirenje,psiholozi mi kazu da sam jako normalna i rijetko zrela osoba,svecenici mi ne umiju odgovoriti na veliku vecinu pitanja,puno puta mi se desilo da sm otisla na ispovjed,da bi izasazsi van poslije saticak vremena shvatila da se svecenik ispovjedao ustvari meni,i to ne jednom i ne jedan,ne trpim autoritete,lazne velicine…i sve ono sto i vi ne trpite,cesto se osjecam jako usamljeno,ljudi me ne razumiju,cak ni najbliskiji dugogodisnji prijatelji,koji su samo prihvatili da sam drugacija,jako bi volila da stupim u kontakt valjda sa svim indigo osobama,a jos vise,zbog savjeta s onima koji su vec oktarini,jer,prosto znam da upravo to postajem,da moram to postati,kao sto pite mora probiti ljusku jajeta,ne moze ostati vjecno unutra,a ovo je vrijeme mog izlaska i ljuspe,bolno,tesko,ali me raduje ono sto osjecam da dolazi,jer,oduvjek u sebi nosim spontanu zelju da budem protocnik za iscjeljujucu Energiju.Znam da je BOg LJUBAV,da je jedan,i jedini za sve na svijetu,kako Ga god tko zvao,zato se u ne mogu ukalupiti niti u jednoj crkvi,dzamiji,hramu…Svugdje nalazim Boga,a te glupi rituali mi Ga skrivaju.Za prvi puta,mislim da sam pisala dosta,pisite mi,kontaktirajte me da razmjenimo iskustva.Sve vas pozdravljam i unaprijed se radujem svakom novom poznanstvu,da budem malo manje sama,da vam ispricam moju zivotnu pricu,ako vas zanima,vi bi je mogli,kaoindigovci i razumjeti,i pronaci dio sebe u njoj.

      Komentar autora/ice Tatjana Bajić | Kolovoz 13, 2012 | Odgovori

      • ehej! Martina i Tatjana!
        vidim da ste se javljale nedavno. pretpostavljam da i dalje čitate komentare i priče.
        već sam Vernu pozvala, iako poziv je potpuno nepotreban, jer svako može pisati svoja iskustva i priče svog života ovdje, da nam se pridruži u svakodnevnim ćakulama.
        nalazimo se praktično svakodnevno ispod Marijine priče.
        to vam je ovako: odite gore na Arhivu, zatim klik na Svibanj 2012, zatim klik na Marijinu priču, i na kraju klik na komentare.
        svaki dan ima sve više komentara, a naša familija raste.
        evo da vam ja kažem nešto. moja priča je vrlo slična vašim. sve te zbunjenosti, nesnalaženje u svojoj okolini, nerazumjevanje zbog čega se ljudi toliko svađaju, ratuju zbog religija, kad i sama nalazim Boga posvuda. sve to i sama sam prolazila.
        još prije godinu dana bila sam u tolikoj crnoj depresiji da sam zaista pokrenula odbrojavanje. željela sam umrijeti i odlučila sam da to bude od gladi.
        jednostavno sam prestala jesti. sve je bilo crno. i onda sam naišla na ovu stranicu, u lutanjima internetom, tražeći odgovore. zašto sam drugačija? što je to što me čini freakom?
        i nakon komunikacije s drugim indigoima, shvatila sam da je sve u redu samnom. normalna sam. takvih kao ja ima puno, i svi smo željni da se nađemo.
        i sada imam svoju familiju. u ovih godinu dana dogodile su se masivne promjene u mom životu.
        nije da više ne padam u ono crno stanje. to je neizbježno, obzirom da sam kao i vi ostali preosjetljiva na sve što se događa. ali brže se oporavljam. ima sigurnosnu mrežu prijatelja, ili kako se mi međusobno nazivamo familje. svakodnevno otkrivam nove stvari o sebi i svijetu oko sebe.
        u početku se nismo mogli koordinirati da vodimo zajedničke meditacije. a sada se nalazimo kad god možemo. ne, nismo u prilici da se fizički nalazimo. ali na onaj još bolji, iskreniji način nađemo se u meditaciji. ponekad i vidimo jedni druge. ali pomažemo si.
        evo, nedavno sam bila potpuno izmoždena poslom, svakodnevnim glupostima, grubim članovima svoje obitelji. i moji najdraži, odlučili su mi pomoći meditacijom i usmjeravanjem energije prema meni.
        trebam li reći da sam osnažena? puna energije!
        zato curke moje, ako ovo čitate, javite nam se! nema pritisaka. kad osjetite da ste spremne da ćakulate sa nama, mi ćemo biti tu!
        šaljem vam veeeeliki medvjeđi zagrljaj!
        i naravno pusice!

        Komentar autora/ice donadon | Kolovoz 17, 2012

    • Pozdrav svim indigovcima i oktarinima! I ja sam nova na ovoj stranici, ali sam se prepoznala u večini stvari. Mislim da je moja kriza prošla i da sam postala oktarin. Evo ukratko i moje priče: Imam 37 godina i zovem se Marina. Kao malo dijete bila sam jako plačljiva i čudljiva, mama mi kaže da sam se znala ujutro probuditi, leći na pod i plakati bez razloga cijeli dan. Radi toga sam svima išla na živce. Oduvijek su me zanimale sve knjige o duhovnosti, metafizici, životu poslije života, vanzemaljcima i sl. Bila sam dosta povučena u svojoj obitelji, zanimalo me je bezbroj stvari ali nikoga nisam ništa pitala jer sam mislila da sam im dosadna, sve se odvijalo u mojoj maloj glavi. Do kraja osnovne škole bila sam jako povučeno dijete i nekako sam se uvijek družila s onima koji su manje popularni. Pubertet je prošao jako burno, bježala sam iz kuće, uzimala droge i pila dosta alkohola, što je moje roditelje dovelo do ludila. Udala sam se i rodila dvoje djece, postala sam društvenija, ali sam uvijek trebala svoju samoću da se regeneriram, ljudi su me znali iscrpiti do iznemoglosti. E sad, nakon par godina, kad su djeca malo porasla počela se događati moja tranzicija. Nema tog simptoma koji mene nije uhvatio, od osjećaja da ludim, vrtoglavica, glavobolja, ekstrasistola, osjećaja nezadovoljstva samom sobom i okolinom, bezbroj puta sam završili na hitnoj pomoći gdje bi me pregledali internisi, neurolozi i otpustili me s dijagnozom ANKSIOZNOST I PANIČNI NAPADAJI. Na kraju sam radi svega toga otišla i kod psihoterapeuta, sve je imalo malo uspjeha, dobila sam Helex i Zoloft, navukla se na njih, ali mi je stalno moj unutarnji glasić govorio da toj nije pravi put za mene, da to ne smijem uzimati. Zatim sam ” slučajnoi” otišla kod jedne bioenergoterapeutkinje koja mi je usput otkrila da sam ja čisti Medij ali to ne znam, ne znam se nositi niti sa vlastitim energijama, a kamoli sa svime što osjećam i upijam oko sebe. To mi je promijenilo život. Shvatila sam da ne ludim, s velikom mukom sam bacila sve tablete i proživjela takvu apstinencijsku krizu da je ne bih poželjela nikome. Završila sam dva stupnja reikija, na taj način sam naučila otpuštati energiju i usput pomagati drugim ljudima koji to žele. Počela sam raditi i fizičke vježbe i općenito postala dosta prizemljenija, dala sam otkaz na poslu koji me je do kraja iscrpljivao i počela se baviti alternativom, onim što sam odavno trebala. Ovo je samo ukratko, ima tu još puno toga za ispričati, ali kad sad pogledam unatrag, unatoč svim poteškoćama i krizama, toliko sam na svemu zahvalna, jer sam došla do ovoga što sam sad!!!!!!

      Komentar autora/ice marina | Ožujak 2, 2013 | Odgovori

  34. Komentar autora/ice Mandy | Listopad 23, 2012 | Odgovori

  35. Htjela bih objaviti svoju priču. kako to mogu učiniti?

    Komentar autora/ice Patricia Barrett | Studeni 1, 2012 | Odgovori

    • hej Patricia, imaš gore u desnom uglu ispod moj indigo-kristalni svijet poruku od rijecanina i bold otisnuti mail. tamo možeš poslati svoju priču.
      pozz

      Komentar autora/ice donadon | Studeni 1, 2012 | Odgovori

  36. Pozdrav Marina!Drago mi je cuti kad neko uspije,kad se rodi oktarin,to daje nadu da ce se i ovo moje mucno putovanje uspjesno i tako zavrsiti,jer sam vec na kraj snaga,naravno da imam sve simptome,vec skoro cetiri godine traje ova bolna transformacija i cesto se pitam da li ce ikada dovrsiti,ili cu u medjuvremenu umrijeti?Ja sam “navucena” na bromazepam,dijagnoza mi je “vi se rijetko psihicki vrlo zrela osoba,tu razinu zrelosti mnogi nikada i ne dosegnu,bas *ebe zivot”.Usput,pozdravljam sve indigovce.Iako ne pisem cesto,volim svratiti i citati sto pisete i u svakoj se prici pomalo pronalazim,kao i svi mi ovdje,ali,jos uvjek mi je tesko skroz se otvoriti,znate i sami kako je to,zivjeti godinama u okolini koja vas niti razumije,niti podrzava.

    Komentar autora/ice kalimero | Ožujak 4, 2013 | Odgovori

  37. Dugo sam bežala od toga da sam rodjena kao drugačija ,a sada sam konačno spremna prihvatiti sebe ovakvom kakva jesam .Potrebna mi je određena vrsta pomoći , odnosno pojašnjenja u vezi nekih strvari .Da li svi Indigovci , kada prolaze u više nivoe imaju životne drame koje ih prate u tom trenutku i da li postoji odreženi period -životni , u kome im se to dešava .Ja sam primetila da na svakih 10 godina imam takve periode .Neka mi neko odgovori ,a može mi se obratiti i na moj mail, bila bih zahvalna na svakoj vrstipodrške i pomoci.
    natasasto@eunet.rs

    Komentar autora/ice Nataša | Lipanj 24, 2013 | Odgovori

    • Pozdrav Nataša, Martina, Verna, Tatjana, Marina i svima koji čitaju, traže odgovore, potvrde…
      Našla sam interesantan tekst koji bi mogao puno toga objasniti. U tekstu se govori o šamanima jer se taj termin koristio u skoro svim kulturama. Možemo mi danas reći ili nazvati indigo, kristali, putnici, zvjezdana djeca…odnosi se na isto.
      Tekst se nalazi ispod Gea (Zemlja) njena priča iz rujna 2011g., u postu pod br. 220- 225.
      Preporučila bih i da pročitate naše stare postove iz 2012 godine, o svemu smo diskutirali, progovarali…

      Komentar autora/ice lila 13-7-19 | Srpanj 29, 2013 | Odgovori

  38. 01:21

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 13, 2013 | Odgovori

  39. 01:23

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 13, 2013 | Odgovori

  40. 01:33

    Komentar autora/ice Čuvar | Srpanj 13, 2013 | Odgovori

  41. Bok svima, ja sam Ivona.
    Uglavnom, imam 12 godina i svi govore da sam užasno drugačija i nekako emotivnija od ostalih.
    Ponekad imam kratke vizije u snu, koje se brzo ostvare. Osjetim jaku povezanost s prirodom i životinjama, kao da čujem točno što žele reći. Već 1 mj. tražim na internetu neko objašnjenje i našla sam milijune članaka o kristalnoj djeci.
    Skoro sve karakteristike su tu:
    – duboke oči, jako tamne
    – ponekad kada imam dovoljno neke čudne energije mogu vidjeti aure, osim svoje
    – poznajem Auroru, moju “nevidljivu prijateljicu”, koja samnom razgovara još od malena
    – roditeljima nisam govorila ništa o ovome, jer znam da bi me poslali u ludnicu ili na pregled psihijatra
    – svi govore da sam dosadna jer imam 1000 pitanja o svakoj riječi koju netko kaže
    – mrzim nepravdu i odmah znam kada netko laže
    – profesorici sam rekla da nas krivo uči, zbog čega me skoro kaznila
    – volim učiti nove stvari ali ne kada mi netko tako kaže
    – jedina razlika je ta što sa dosta rano progovorila i to začuđujući čisto i točno
    – kada sam izračunala auru, bez varanja,
    iako ne zam kako ovdje netko može varati, dobila sam ovo:
    – lavanda-32
    – plava-29
    – kristalna-40
    – indigo-31
    Napisala sam iz svake grupe boju koja je imala najveći zbroj.
    Znače li ove boje da sam kristal?
    Hvala na pažnji, može odgovor na email?
    P.S. o detaljima ću još ispričati

    Komentar autora/ice Ivy_Rii | Ožujak 7, 2014 | Odgovori

  42. Zašto mi se nitko ne javi???
    Već neko vrijeme očekujem odgovor na mail:
    ivona.khan@gmail.com

    Komentar autora/ice Ivy_Rii | Ožujak 17, 2014 | Odgovori

  43. Pozdrav svima Vama…
    Ja jesam indigo, znam to vec godinama, ali tek sad sam vas pronasla, u pravom trenutku, kada trebam savjet za dalje..
    Na svojoj kozi do 21 g. Osjetila sam prisilne psihijatrijske testove i lijekove.. Sa 5 g. Rekli su mi da sam preživa.. Sa 13. Da imam adolescentnu krizu. I popravni dom.. Sa 15 g. Ovisnosti svih vrsta. Sa 18 g. Zatvor radi istog… U tom prisilnom okruzenju, doslo je do rastvaranja ega.. Uz pomoc puno čitanja i pismenog izražavanja.. Izašla sam puna nove nade, nove volje.. S odlukom da nikada vise necu biti loša za sebe i druge samo zato jer je ovaj svijet poludio.. Sada tražim kvalitetnija rijesenja.. Sada imam 22 g. I malenog sina, malog kristala.. Ima 1 g. I prekrasan je.. Želim mu pomoći da odrasta sa boljim predispozicijama nego ja… Borim se protiv cijepljena, nekvalitetne hrane, presrasuda… I pokušavam se udaljiti od grada.. Vratiti se u prirodu.. Ali kad-tad morat cu ga poslat u školu, vodit ga doktoru.. Povraća mi se od same pomisli da prćkaju po njemu, da mu nešto nameću, da mu režu krila… I tek sad znam da moja životna borba do sad nije bila uzaludna; morala sam ojačati, probuditi se da bih mogla voditi njega.. Ja sam imala zaštitnu auru, a on ju nema.. Poprima sve energije oko sebe.. Voli sve i sve bi podjelio, sve pozdravio, svima se nasmijao… Želim zadržati taj osmjeh na njegovom licu.. Preporuke u odgoju malih kristala?
    😉

    Komentar autora/ice Ida | Travanj 17, 2014 | Odgovori

    • Imam sina 3god. Kristalic. Nemozes se oduprjeti kiklopu uzasnom sistemu kojeg je stvorila materija i truje duse. Ali mozes se druziti sa svojim djetetom sve svoje vrjeme ali bas i ono koje mislis imati za sebe daj ga njemu. Daj mu slobodu daj mu prirodu, sunce, vodu, zemlju i cisti zrak a najvise svoje srce. Na taj nacin ces ga odrzati nezatrovanog i na pravom putu. Nasa djeca su spasioci covjecanstva da ostane na pravom putu. Budi njegov andeo cuvar. Neka u tebi vidi ljubav zastitu sigurnost povjerenje jer su to prave ljudske i obiteljske vrline. Fack the sistem. Ti to mozes. Znam to. Pozdrav.
      P.s. ima filmova sa skrivenim porukama jedan od drazih mi je Peti element. Šalji dalje. Život je ljep. Sedam.. ima ih masa samo steta sta ljudi vide samo sliku na ekranu a ne vide dubinu price. “Što je pjesnik time htio reći”

      Komentar autora/ice bizArt | Siječanj 11, 2016 | Odgovori

  44. Sta reci o sebi?. jos od malena sam bijo savim drugaciji od drugih prosto svoje sne ostvarivao sam bez predrasuda,i bijo jako nesebican posten i kulturan,lao i sada?.Ali sve je to trajalo i u tinejdzerkin danima prosto voleo sam muziku zvuk akustike,i jako sam brzo poceo da sviram,ali malo toga sam skidao zbog drustva svirke zezanj a vise sam radio na svoji stvarima textualno i muzicki…Nisam Van Gelis,prosto sam svirao akordacija,itd…sto svaki klinac koji svira gitaru to zna osnovno i nisam zeleo nista vise moj solo izmisljao sam ga a ni noti 1dnu ne znam.Tako je sve bilo sjajno citao sam ljude osecanja drugih pomagao i pomogao dosta drugima da nadju svoj put,cilj dok ja sam i dalje lutao i trazio mogucnosti u meni koje jos sam imao i pomagao sebi,ali prvenstveno drugima,vec 90 tih godina ipoznao sam druga S.G.,koji je malo znao da svira,ali je imao jaku volju i ako ritam nije imao u sebi sviranjem ga je nasao.Tako smo zapoceli sa 2 akustike on ritam,ja ritam solo gitara i pevao sam.Kolikom nisam imao neki glas tokom godina vezbanja od 13godine pa na dalje formirao mi se mutirao i nije los sve u svemu,hocu reci mnogo gorih glasova je tada imalo apevali su.Imali svoje bendove,itd…Ja sam imao tu mogucnos da u jako brzom rukom izmislim iz duse teks i komponujem ga.Sto se tice drugoga sve sta sam skoro zeleo imao sam dve tri reci i eto.Prolazike su godine mi smo ve 10 demo albuma snimili ja jos plus sto sam imao,a S,G.,je jako dobre tekstove pravio,Isada bi ali porodica,posao,itd…Ono sto je zeleo jako a nikako ga nije htelo mojom pozitivnoscu i sudbini da kazem tako ostvarilo mu se i od tada vise nismo svirali mozda 1 godinu pre jer tada sam trazio sebe,ni sam ne znam kako je doslo do toga ali,sta reci brz zivot posao svirke,idt.I verovatno mi je tempo i sudjeno bilo da nastavim dalje ali od to;ile pozitive i pomaganja drugim za sto naravno ne zalim,ali taj brzi zivot u kome sam imao normalan zivot koji sam vodio prosto je nestao 2002,3godine tako da se kaze a bas 2006godine samse zatvorio,Posao vise nisam imao iz osobnih razloga i sve drugo iz svijih razloga i od tada prosto sam druga licnost.Niti izlazim,druzim se retkos a i svi moji drugovi sa kojima sam bijo nerazdvikiv prosto su nasli sebe u zivoti rade ozenjeni deca pa polako guraju dan za danom.Dok ja ve 10 godine sam statican i jos dan danas ne’znam zasto?.Ali jako je tesko.Pogotovo kad sve ude kako treba i nestane ko rukom odneseno…Znam da sam ostao isti nesalomljiv,pricljiv,prosto magnetisao sam ljude dobrim stvarima stvarao im zivot,sa devojkama nisam imao problema,ako meni je bilo sramotno prici,njima nije prost sve je islo kao po loju.I od jednom Bumm…,i Kraj.Prosto se trodim ali ne ide,izgubioa sam od volje do samopouzdanja ma sve a ne secam se zasto nikome nisam niti naudio nist slicno sem sebi,To sam popravio resio proble sto se tce mene,ali i dalje ne ide a davno je to bilo kada sam mmalo nise ludavao,lumpovao.Tako da znam da nije to problem u meni.Cak imao sam problema da ozadzem pogotovo danju,imao samsrah od ljudi kao da me svi gledaju ali i to sam resio.Izlazim kad imam sa kim sam retko sto mi pre nije postavljalo problem.Prosto kao da sam sam paraelan na spra svetu tuge,patnje,itd…Tesko je to opisati.A jako je tesko naci nekoga poput sebe pa druziti se,izlaziti poboljsati vreme,itd….Sad i dalje sam na nuli ali ne predajem sem.Idem dalje pa sta god se desi u ozome zivotu….Meni je prosto ovaj zivot neopisiv koji vec deceniju ga vodim,i pokusavam da ga promenim,ali prosto kao da sam nepokretan,bezvoljan,i jos mnogo toga.Nadam se da me razumete.To je sve od mene u jalo skracenoj verziji…I, Izvinavam se ako sam neko slovo progutao,ili dodao…Sve je mogucera..?..Veliki pozdrav od Milosa….Ps/Budite ono sto ste a ne ono sto niste…. Sve Naj……Sretnooo….

    Komentar autora/ice Milos Stokiljkovic | Rujan 4, 2015 | Odgovori

  45. Dobar dan indigovci, drago mi je da se mogu ipak nac medu nekom skupinom. Zamalo sam i ja povjerovala da sam neprilagodena i sa ozbiljnim neuklopivim greskama ,obzirom na ljucke reakcije na mene ….sto je tesko jer imam snzan osjecaj i poimanje o razlici izmedu dobrog i loseg i jaku potrebu uvjek postupati ispravno. Jako sam empaticna. Ljudi koji me mogu podnjet u svojoj blizini kazu da imam prejaku ,i preintenzivnu energiju koja ce ih u jednom trenutku ushitit a vec u drugom nezanemarivo iziritirat. Uf mozda neki prosvjetljujuc odgovor….netko:)

    Komentar autora/ice ivancica | Studeni 2, 2015 | Odgovori

  46. …tragač koji Vas je našao. Imam punio pitanja i tražim odvovore!!! Istina je oko nas. Kako da ju pokažem drugima a da ih ne povrijedim?

    Komentar autora/ice bizArt | Siječanj 9, 2016 | Odgovori


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: