Njena slagalica

Imam 19 godina i tek sam nedavno napravila test boje aure. Kada sam uvidjela da sam indigo i kada sam pročitala karakteristike, iznenadilo me koliko je toga istina.
Kada sam bila sasvim malo dijete, beba, bila sam nesnosna plačljivica. Plakala bih bez razloga satima. Kada sam malo porasla, nastavila sam započeto. Kada bi mi netko rekao kako sam slatko dijete bacila bih se na pod i plakala, a kada je nešto bilo protiv moje volje udarala sam glavom o zid dok nije bilo po mome. Kako sam rasla uviđala sam da sam drugačija. Rođena sam i odrasla na selu, u sasvim maloj sredini sa zadanim putovima života. Narasti, školuj se, udaj se, imaj djecu i posao i život ti je super. Ja to nisam mogla pratiti. kada sam krenula u peti razred osnovne škole bila sam etiketirana kao čudna osoba. Bila sam neprestano negdje daleko. Pod nastavom bih čitala knjige ili pisala i tako je počelo maltretiranje. Radili su mi i govorili grozne stvari i kada sam se usudila to reći roditeljima, oni su rekli da je to normalno. Kada sam došla u srednju školu psihičko maltretiranje se nastavilo. Počela sam se zatvarati i tonula sam sve dublje. bila sam došla i do stadija kada sam se pokušala ubiti. nakon tog neuspjelog pokušaja stvari su lagano krenule na bolje. U to sam vrijeme bila prilično ne kreativna jer moje ideje nikada nisu bile prihvaćene ili barem imalo ozbiljno shvaćene. Bila sam svima čudna po načinu govora, razmišljanja, čak i oblačenja. i to je svima bilo neprihvatljivo.
Inače sam kao osoba neprestano između dva svijeta, no stvarnost me ne privlači toliko. Moj je svijet moje carstvo u kojem vlada harmonija koju sam ja uredila. Koncentracija mi nikada nije bila prijatelj, osim ako radim nešto što stvarno volim. Kako sam promijenila sredinu zbog studija, osobe koje sam sretala u kafićima, na koncertima, na ulici, počeli su mi prilaziti i govoriti da zračim..nečim. Nisu znali objasniti što je to. Nisu znali reći što ih je privuklo osim moje posebne vedrine, mog neizravnog utjecaja na okolinu i neobičnosti.
Ne gledam TV, rijetko kada čitam novine, osobe s kojima pričam je jedini način kako dolazim do informacija što se događa. davno prije sam počela primjećivati da nekada sanjam nešto što će se dogoditi za par dana ili tjedana. Sanjam velike katastrofe iako za njih saznam tek par dana nakon što su se dogodile.
A kao osoba.. Ja sam nestrpljiva, nemirna osoba kojoj trebaju ljudi oko nje ali u pravoj mjeri. Ako predugo potraje nešto što mi se ne sviđa a od čega ne mogu pobijeći počinjem luditi i biti nevjerojatno nervozna. Predavanja dulja od sat vremena su za mene jednaka kidanju kože s leđa. Nikada nisam primjećivala da sam hladna prema drugima izvana. Jer, unutar sebe, bih u nekim trenutcima najradije, bez povoda, skočila na nekoga i izbacila taj višak ljubavi koji me žulja u tom trenu. Imala sam problema sa školom, i sa učenjem i sa ponašanjem. Srednju školu sam upisala nešto što me nikako nije zanimalo i mislila sam da trebam završiti to što sam počela. Ali učiti nisam mogla. koliko god se tjerala to mi nije išlo. Znala sam pročitati i nekoliko knjiga na tjedan, što ne bi bilo čudno da ih nisam čitala odjednom. kada mi dosadi jedna, uzmem drugu, pa treću, pa nastavljam sa prvom. Tako i inače radim većinu stvari. dok obavljam jedan posao, sa strane ih obavim još 2-3.
Nekada se činim drugima da se pravim pametna, da prosipam znanje koje nemam. Ali ne mogu shvatiti da samo iznosim svoje stavove, da im pokušavam objasniti gdje sam ja i što sam. vrlo malo ljudi dosad je uspjelo doseći razinu u kojoj donekle razumiju. Bila sam prozvana i filozofom, ali ne volim etikete. Strašno je kako ljudi ne dopuste sebi da shvate nešto što druga osoba uporno pokušava objasniti.
Bavim se glazbom i pisanjem. Želja mi je slikati rukama i plesati vrstu plesa za koji nisam sigurna ni da postoji. Jako puno stvari želim probati. Toliko toga da želim da živim dulje od duplog života, da se selim iz grada u grad, da u svakom gradu budem drukčija osoba, da vidim koliki je svijet i da naučim o ljudima koje još ne znam. trenutno pišem nešto kao knjigu. biti će napisana na poseban način. slobodno, razgovor sa čitateljem. ne želim mijenjati svijet. Želim mijenjati samo mali dio ljudi koji će to mijenjanje slati dalje.
Mogla bih pisati još mnogo, mnogo toga. Ovo je djelić cijele slagalice od koje ni ja još nemam sve dijelove. Volim otkrivati stvari polagano. U tome je čarolija.

Promisljanje – “codex alimentarius” i EU

Email koji sam dobio prekjučer, objavljujem u potpunosti i ovdje dodajem link
http://www.avaaz.org/en/eu_herbal_medicine_ban/97.php?cl_tta_sign=881276d4807ea8ac79c9db4b085dd58a za potpisivanje peticije za ukidanje zakona protiv čovjeka kojeg je donijela EU.

Promisljanje – “codex alimentarius” i EU

Dobila sam informaciju da je stupio na snagu “codex alimentarius”, uspkos svim peticijama koje smo potpisivali.

Pa vi sad i dalje zelite u „Evropsku uniju“.

Dobro bi bilo pitanje Zasto? I vrlo vazno, poput svakog alopatskog lijeka, detaljno prouciti „nus posljedice“ ili ti sve opasnosti koje se kriju iza tog cina (citati sitna slova osobito ono izmedu redaka). Takoder bi bilo Mudro istraziti iz kojih unutarnjih (podsvjesnih) pobuda bi mi to uopce zeljeli.

Predajuci drugome odgovornost za vlastite odluke i izbore predajemo i svoju moc i tako dopustamo da postanemo robovi tude manipulacije, da zivimo zivote nedostojne Covjeka.

Tako npr. Ulaskom u EU potpisujemo (citaj pristajemo) da nam ona (netko drugi) uredi drzavu, nametne svoje zakone, svoju pamet (kao da nemamo svoju), zabrani tradiciju, djedovinu .. .

Isto je kad to cinimo s bilo kojim autoritetom u svom zivotu, u vlastitoj drzavi. Kad npr. predajemo zakonima, medicini, lijecnicima odgovornost za nase zdravlje, odluku za cijepljenje djece, za obrazovanje …, kad dopustamo da institucija bilo koje vjere odreduje nas odnos sa sobom, sa Bogom … kad dopustamo Medijima da nas bombardiraju negativnim, nepotpunim, nevaznim informacijama sireci strah, jer to je jedno od najmocnijih sredstva manipulacije … itd, itd

Ove subote u Opatiji slusali smo predavanje o cudesnoj Konoplji i svemu sto se Ricku Simpsonu desavalo u „bogatoj i slobodnoj“ Kanadi. Ne bas lijepe stvari. Spominjem to da razbijam prerasude “drugdje je bolje”, predrasude o drugim drzavama i unijama, o Velesilama koje cine nasilje ne samo nad svojim gradanima vec nad mnogima u cijelome svijetu.

U svim podrucjima zivota Konoplja moze biti od dobrobiti a to sa zdravljem je doista fascinantno. Eee sad vise nije samo Konoplja zabranjena (kojoj su promjenili ime u Hasis i Marihuanu kako bi je mogli ozloglasiti), sad su to ucinili i sa drugim ljekovitim biljem. Kako nisu mogli naci “manu” svim tim divnim biljkama onda su to zapakirali u paket, pa to cine radi dobrobiti nase oni ce sve kontrolirati … mozes mislit. Tko su uopce oni, na kom su stupnju znanja i susjecanja? Kontrola se cesto i precesto pretvara u zloupotrebu moci /polozaja. Sto imamo vise propisa, zabrana, birokracije, hijerarhije, centralizacije … to smo dalje od sredista Zivota.

Vratiti se Prirodi, vratiti znanje o njenim darovima, udruziti se kooperirati u zajednickoj namjeri za dobrobit svih, ukljucujuci cijelu nasu Planetu, upotrijebiti zdrav razum onda imati „muda“ mislim hrabrosti reci Ne svemu sto se protivi savjesti i svakom obliku nasilja, te ostati dosljedni najvisim vrijednostima … to podrzavam, to motiviram da cinimo u vlastitom zivotu, svakoga dana ispocetka, u bezbrojnim „malim sitnicama”, vjezbajuci se tako za „velike“ stvari koje obuhvacaju i sire interese.

Svi smo odgovorni, za ono sto se desava oko nas, jer svi smo cudesnim nitima umrezeni. Odgovornost za vlastite misli, rijeci i djela, za razvoj i rast, za vlastito psihofizicko stanje jest odgovornost za vlastiti zivot i doprinos cijelom postojanju.