Njena slagalica

Imam 19 godina i tek sam nedavno napravila test boje aure. Kada sam uvidjela da sam indigo i kada sam pročitala karakteristike, iznenadilo me koliko je toga istina.
Kada sam bila sasvim malo dijete, beba, bila sam nesnosna plačljivica. Plakala bih bez razloga satima. Kada sam malo porasla, nastavila sam započeto. Kada bi mi netko rekao kako sam slatko dijete bacila bih se na pod i plakala, a kada je nešto bilo protiv moje volje udarala sam glavom o zid dok nije bilo po mome. Kako sam rasla uviđala sam da sam drugačija. Rođena sam i odrasla na selu, u sasvim maloj sredini sa zadanim putovima života. Narasti, školuj se, udaj se, imaj djecu i posao i život ti je super. Ja to nisam mogla pratiti. kada sam krenula u peti razred osnovne škole bila sam etiketirana kao čudna osoba. Bila sam neprestano negdje daleko. Pod nastavom bih čitala knjige ili pisala i tako je počelo maltretiranje. Radili su mi i govorili grozne stvari i kada sam se usudila to reći roditeljima, oni su rekli da je to normalno. Kada sam došla u srednju školu psihičko maltretiranje se nastavilo. Počela sam se zatvarati i tonula sam sve dublje. bila sam došla i do stadija kada sam se pokušala ubiti. nakon tog neuspjelog pokušaja stvari su lagano krenule na bolje. U to sam vrijeme bila prilično ne kreativna jer moje ideje nikada nisu bile prihvaćene ili barem imalo ozbiljno shvaćene. Bila sam svima čudna po načinu govora, razmišljanja, čak i oblačenja. i to je svima bilo neprihvatljivo.
Inače sam kao osoba neprestano između dva svijeta, no stvarnost me ne privlači toliko. Moj je svijet moje carstvo u kojem vlada harmonija koju sam ja uredila. Koncentracija mi nikada nije bila prijatelj, osim ako radim nešto što stvarno volim. Kako sam promijenila sredinu zbog studija, osobe koje sam sretala u kafićima, na koncertima, na ulici, počeli su mi prilaziti i govoriti da zračim..nečim. Nisu znali objasniti što je to. Nisu znali reći što ih je privuklo osim moje posebne vedrine, mog neizravnog utjecaja na okolinu i neobičnosti.
Ne gledam TV, rijetko kada čitam novine, osobe s kojima pričam je jedini način kako dolazim do informacija što se događa. davno prije sam počela primjećivati da nekada sanjam nešto što će se dogoditi za par dana ili tjedana. Sanjam velike katastrofe iako za njih saznam tek par dana nakon što su se dogodile.
A kao osoba.. Ja sam nestrpljiva, nemirna osoba kojoj trebaju ljudi oko nje ali u pravoj mjeri. Ako predugo potraje nešto što mi se ne sviđa a od čega ne mogu pobijeći počinjem luditi i biti nevjerojatno nervozna. Predavanja dulja od sat vremena su za mene jednaka kidanju kože s leđa. Nikada nisam primjećivala da sam hladna prema drugima izvana. Jer, unutar sebe, bih u nekim trenutcima najradije, bez povoda, skočila na nekoga i izbacila taj višak ljubavi koji me žulja u tom trenu. Imala sam problema sa školom, i sa učenjem i sa ponašanjem. Srednju školu sam upisala nešto što me nikako nije zanimalo i mislila sam da trebam završiti to što sam počela. Ali učiti nisam mogla. koliko god se tjerala to mi nije išlo. Znala sam pročitati i nekoliko knjiga na tjedan, što ne bi bilo čudno da ih nisam čitala odjednom. kada mi dosadi jedna, uzmem drugu, pa treću, pa nastavljam sa prvom. Tako i inače radim većinu stvari. dok obavljam jedan posao, sa strane ih obavim još 2-3.
Nekada se činim drugima da se pravim pametna, da prosipam znanje koje nemam. Ali ne mogu shvatiti da samo iznosim svoje stavove, da im pokušavam objasniti gdje sam ja i što sam. vrlo malo ljudi dosad je uspjelo doseći razinu u kojoj donekle razumiju. Bila sam prozvana i filozofom, ali ne volim etikete. Strašno je kako ljudi ne dopuste sebi da shvate nešto što druga osoba uporno pokušava objasniti.
Bavim se glazbom i pisanjem. Želja mi je slikati rukama i plesati vrstu plesa za koji nisam sigurna ni da postoji. Jako puno stvari želim probati. Toliko toga da želim da živim dulje od duplog života, da se selim iz grada u grad, da u svakom gradu budem drukčija osoba, da vidim koliki je svijet i da naučim o ljudima koje još ne znam. trenutno pišem nešto kao knjigu. biti će napisana na poseban način. slobodno, razgovor sa čitateljem. ne želim mijenjati svijet. Želim mijenjati samo mali dio ljudi koji će to mijenjanje slati dalje.
Mogla bih pisati još mnogo, mnogo toga. Ovo je djelić cijele slagalice od koje ni ja još nemam sve dijelove. Volim otkrivati stvari polagano. U tome je čarolija.

Njena priča

Ona ima 19 godina i postoji mogućnost da je Indigo dijete.  Savjet: pokušaj riješiti test na ovom blogu, a ako ne budeš zadovoljna s testom, odi u Indigo udrugu ili pak na neki od sajmova ezoterike i snimi auru. Slijedi priča:

Temom indigo djece počela sam se baviti prije dva tjedna, budući da sam morala napisati seminar na tu temu. Upisala sam pedagogiju i zaista to je jedna od najdivnijih stvari koje sam u životu učinila. Ponekad se osjećam drugačijom, čudnijom…Nisam poput ostalih ljudi. Ne mogu se uklopiti u ničije stavove, iako sam omiljena u društvu…Ponekad se osjećam kao da ne pripadam ovdje, kao da ovo nije svijet za mene. Ono što osjećam je da je ovaj svijet, svijet pun boli, patnje, tuge…osjećam svu tu negativnu energiju…Ponekad u razgovorima osjetim da ljudi nemogu biti jako bliski, osjetim njihovu distancu i njihovo nerazumijevanje, i to me odmah odbije od njih. Osjećam kao da pričam i osjećam sasvim drukčije od većine ljudi. Ponekad mi je teško jer osjećam kako drugi ljudi pate…osjetim njihove osjećaje, njihovu bol…ponekad me toliko boli, da osjetim bol, ali jako bol u području srca, kao da me nešto davi, kao da umirem…toliko su ti osjećaji jaki. Moj tata je jako bolestan, i općenito jako nezadovoljan u životu. Ja toga čovjeka ne mogu pogledati u oči, jer istog bi trena počela plakati. I to svaki put kada ga pogledam. Ali taj plač nije tih, tužan, to je plač prilikom kojeg osjećam da ću ispustiti dušu. Ne mogu vidjeti kako ljudi pate, ne mogu. To me previše boli. Kada me netko povrijedi, a krivo mu je osjećam njegovu bol. Jednom me otac udario, a ja sam toliko plakala jer sam znala kako se on tad osjeća. Ne mogu gledati televiziju, nikad u životu nisam pogledala horor film. Ne mogu vidjeti da netko plače. Imam tešku obitelj. Ja sam na fakultetu, ali mojim sestrama nije lako. Znam to i ne mogu podnijeti da ispuste ijednu suzu. Starija sestra je ponekad gruba, svi mi kažu da uzvratim isto, ali ja ne mogu. Volim sve ljude, i često me ljuti što se ljudi povrijeđuju. Često se uznemirim kad se netko dere. Htjela bih svima pomoći. Prije otprilike dvije godine dešavale su mi se jako čudne stvari. Osjećala sam se veoma čudno, kao da nisam upravljala sobom. Iz nikojeg razloga bila sam veoma tužna, neprestano sam plakala a nije bilo razloga za to. Imala sam osijećaj da je stalno netko samnom u prostoriji i da me promatra. Koliko god sam se trudila da izbacim to iz glave, to je bilo u sobi, što god to bilo. U sebi sam čula različite zle glasove. Jednostavno kao da nisam bila pri svijesti. Sanjala sam da mi se ukazje mrtav dječak, kojeg samo ja mogu vidjeti, a u snu sam se panično hvatala za ruke mojih roditelja i dečka i molila ih da me čuvaju. Slično se ponovilo i sa djevojčicom i drugim mrtvim ljudima. Jednom kada sam legla, osjetila sam da me nešto uhvatilo za rame i stresla sam se, no nije bilo nikoga, samo mi se u mislima pokazao plavi dečko, plavih očiju kojeg nikada nisam vidjela. Kada je moja mama za Božić žderala, pitala sam je što toliko jede, da nije trudna?!Drugi dan je otišla ginekologu, bila je trudna. Moj dečko pokušava već dvije godine položiti jedan predmet, no nikako. Sanjala sam kako ga je položio, i nakon par dana to se desilo. Nemam nikakve posebne sposobnosti, normalna sam cura, ali osjećam da sam tu sa razlogom. Osjećam da će svatko doživjeti trenutak kada će se osjećati otvorene duše kao što se i ja sada osjećam. Samo vjerujem da postoji dobro, i želim ući u raj gdje nema zla. I želim to za sve druge ljude. Pišem ovo jer me dečko nagovorio, budući da je htio saznati jesam li indigo dijete. Postoji li neki način kako se to može saznati? On je u to uvjeren, jer kaže da nikad u životu nije upoznao bolju osobu. Po svemu što zna, duboko vjeruje u to. Ja mislim da sam samo osjetljivija i duhovnija. Kako znati??? Ipak, biti indigo je veliki blagoslov ali i veliki teret, stoga je veliki blagoslov biti indigo djete. Molim Vas od svega srca i duše da mi nešto odgovorite. I neka su blagoslovljeni svi ljudi na Zemlji. Lijep pozdrav, i unaprijed od srca hvala.

Dobro je znati

Prvo bih želio još jednom istaknuti da je moja primarna želja i namjera bila da otvaranjem ovog bloga svi zajedno učinimo što više ne bi li pomogli onima koji se još nisu dovoljno upoznali sa specifičnostima indiga ili pak još važnije i teže sa problemima koje indigo proživljava pri tranziciji u oktarin ili kristal, što je prilično teško i bolno, što znam iz vlastitog iskustva. Indiga je na Zemlji sve više, a o razlozima za to ne treba posebno ni govoriti, slušamo ih i čitamo o njima svakodnevno. Moja je želja da ovdje prenosimo svoja iskustva i da učimo jedni o drugima i sami o sebi, nadam se da ćemo biti uspješni u tome. A sad nova priča:

Na početku lijep pozdrav!!!
Ne znam otkud bih počela svoju priču jer toliko toga ima u mojoj glavi da trebam te kockice posložit u jednu cjelinu 🙂
eto mogu reći da sam jako sretna što sam saznala za indigo djecu…prvenstveno zbog toga jer sam u jednom trenutku sumnjala u svoj zdrav razum
i pomišljala da nešto nije u redu sa mnom…ali kad sam našla naziv za ono što ja jesam pao mi je kamen sa srca jer sam uvidjela da ja nisam luda
i da sve što mi se dešava ima racionalno objašnjenje…
Pa eto da počnem sa pričom…
Od kad znam za sebe osjećam tuđu bol…ali ne da se mogu suosjećat sa nečijom nevoljom,nego kao da ja prolazim sve to sa svim osjećajima i boli koje ta osoba osjeća
i mogu reći da mi to iscrpi puno energije…(zbog toga ja ni ne gledam tv…čak ni takve filmove ne gledam …tako da jedino što gledam su crtići i dokumentarci koji me zanimaju naravno :-))
Imala sam dosta težak život pogotovo za djevojku…u principu sama sam odgojila sebe…
Nailazila sam na nerazumjevanje okoline …roditelja..itd..
Ali ja zato imam razumjevanja zašto se sve to dešava..
Pa ću zato početi sa svojim roditeljima…
Otišla sam od njih sa 18….a razlog tome je što mi je bio potreban moj mir…a moji roditelji ni dan danas me ne poznaju….ali ja im to ne zamjeram!
Moj tata je odrastao na selu u primitivnoj okolini…svog oca nikad nije vidio a majka je morala radit cijeli dan tako da ni ona mu nije dala neki odgoj…bio je po domovima
tako da on nije imao odgoj pa ga nije niti mogao dati meni…
Moja majka je rođena kao nedonošće i slabije joj se razvijao mozak…išla je u posebnu školu i sad zamislite taj spoj ljudi koji su na svijet donijeli djecu a zapravo su i dan danas sami djeca…
tako da neke sasvim normalne stvari koje bi svaki roditelj napravio za svoju djecu ja nisam imala…ali to me nije bacilo u depresiju i u samosažaljenje jer sam razumijela sve zašto i zbog čega se dešava….(o ovoj temi bih mogla knjigu napisat…pa ću ipak krenut dalje od te teme:-))
Uvijek sam tražila odgovore na svoja pitanja i dok ih nisam našla ne bih odustala…a tu prvenstveno mislim na religiju..
Odgojena sam u kršćanskoj obitelji primila sve sakramente itd…ali uvijek sam razmišljala svojom glavom…
tako da danas kad sam dobila neke od svojih odgovora ne svrstavam se ni u kršćane a ni u bilo koju dr religiju…vjerujem u Boga ali ne vjerujem u crkvu…
I mislim da sve što je na svijetu dana pa tako i religija može se koristit u dobre i u loše svrhe..
jer nijedna religija ne govori ništa loše samo ljudi su ti koji to zloupotrebljavaju…
Primjer su križarski ratovi u ime Boga..ali kad je Bog rekao da se krv prolijeva radi vjere…i na tim krvavim temeljima i lažima i dan danas živimo!!!!
nemam ništa protiv ijedne religije i u principu mi svi pričamo o istome Bogu samo smo ga drugačije doživjeli pa su ga jedni nazvali Alah drugi Jahve treći nekako drugačije…
Kada sam to ispričala jednom svećeniku on me upitao jel ja mislim neku sektu osnovat…( i o toj temi bih mogla da napišem knjigu pa zato idem dalje)
Imam jako izraženu intuiciju…ili ne znam kako bih to nazvala što imam u sebi
ali mogu predvidjeti situaciju ćak godinama unaprijed…sad da li je to neki logićan slijed mojih zakljućaka ili sam vidovita na to još nisam našla odgovor…
a u posljednjih dvije godine čak mi na blic zabljesne slika koja se u sljedeći tren desi…
za ove tvrdnje imam dosta situacija za navest i opet bih mogla napisati cijelu knjigu:-)
mogu raditi više stvari odjednom i mislim da imam problema s koncentracijom..sve mi brzo dosadi…monotonija mi je najveći neprijatelj…
a čekanje me ubija…
svojim razgovorom i djelom uspijem pomoći mnogima ali kad sam ja sama u pitanju to je već teže…
nikakav novac mi ne može zamijenit lijepotu osjećaja koju osijećam kad nekome pomognem….znam da je moja misija u životu pomagati živim bićima i to oduvijek znam…
ali sve što mi se izdešavalo u životu navelo me da pomislim da sa mnom nešto nije u redu sa mnom…znala sam da sam drugačija ali nisam mogla to riječima obijasnit ali eto sad znam odgovor:-)
pokušala sam u kratko objasnit sve u sebi ali to je samo dio…mogu samo reć da sam za indigo djecu saznala prije 2 godine i kad sam počela čitati karakteristike u svima sam se našla….i imam argumente za njih…

Što je indigo dijete

Otkud ta terminologija dolazi?

Koncepcija indigo djece temelji se na metafizičkoj koncepciji boja. Sredinom 70-tih Nancy Ann Tappe, učiteljica i savjetnica istraživala je boje ljudske aure i moguće značenje i utjecaj na nas. Ona je posložila određene tipove ljudskih osobina i obrazaca ponašanja koji se izgleda podudaraju sa bojama elektromagnetskog polja koje okružiuje sva živa bića. Jedna od novijih boja je i duboko plava boja koju je ona nazvala indigo, 80-tih godina dogodio se pravi bum u pojavi indigo djece, preko 80% djece koju je ona gledala imala su tu boju.

Kako znati jeste li vi ili vaše dijete Indigo?

Postoje mnogi nadareni ljudi koji mogu vidjeti boje ljudskog elektromagnetskog štita,no ako želite biti stvarno 100% sigurni postoji Kirlian fotografija na kojoj se vidi aura.
Svi mi imamo osjećaj tko smo, kakve su naše veze s nečim i kakva je naša uloga na Zemlji, samo to trebamo definitivno utvrditi.

10 najčešćih osobina Indigo djece (prema Lee Caroll & Jan Tober)

1. Oni dolaze na svijet osjećajući se kraljevski (a tako se i ponašaju)
2. Imaju osjećaj da zaslužuju biti tu i iznenađeni su ako se drugi s time ne slažu.
3. Samoprocjena nije velika stvar. Oni često kažu roditeljima tko su oni u stvari.
4. Imaju problema sa apsolutnim autoritetom (autoritetom bez objašnjenja ili izbora)
5. Neke stvari jednostavno neće učiniti (npr. čekati u redu je vrlo teško za njih)
6. Frustrirani su sustavom koji je šabloniziran  i ne zahtjeva kreativnost.
7. Često vide bolji način da se nešto napravi i u školi i kod kuće, što čini da izgledaju poput buntovnika (nonkonformisti su)
8. Izgledaju nedruštveno, osim ako se ne druže sa svojom vrstom. AKo nema drugih njihovog nivoa svijest, okrenu se sebi osjećajući kako ih nitko ne razumije. Škola je često vrlo teška za njihov društveni život.
9. Ne odgovaraju na disciplinu osjećaja krivnje (npr. čekaj dok ti otac dođe doma i vidi što si napravio)
10. Ne srame se reći što im treba.

Indigo dijete je osoba sa slijedećim karakteristikama:

1. Snažne volje
2. Tvrdoglav
3. Kreativan, sa umjetničkim osjećajem za glazbu, nakit, poeziju isl.
4. Sklon ovisnostima
5. Stara duša sa 13 djeluje poput 40 godišnjaka
6. Intuitivan ili vidovit, moguće viđenje anđela ili preminulih ljudi
7. Odvojen ili zbog napadaja agresivnosti ili zbog krhke introvertiranosti
8. Nezavisan i ponosan, čak i ako vas stalno traže novac.
9. U njima je velika želja da učine velike stvari za svijet
10. Kreću se između niskog mišljenja o sebi i grandioznosti
11. Lako se dosađuju
12. Vjerojatno im je dijagnosticiran poremećaj pažnje i hyperaktivnosti
13. Skloni nesanici, nemirnom spavanju, noćnim morama ili strahu od zaspivanja
14. Imaju povijest depresije ili čak suicidalnih misli pa i pokušaja
15. Traže prava, duboka i trajna prijateljstva
16. Lako se vežu za biljke i životinje

I još neke karakteristike:

1. Preferiraju individualni sport, ako uopće uživaju u njemu
2. Čvrsto se vežu za roditelja suprotnog spola (sin za majku, kćer za oca)
3. Preferiraju društvo starijih ili puno mlađih ljudi (djece)
4. Imaju duboka trajna prijateljstva sa suprotnim spolom. Njihov vlastiti spol ih često čini nesigurnim i neshvaćenim
5. Imaju svoj duboki vlastiti svijet koji je ili stvoren u umu, kroz glazbu, umjetnost, fantaziju ili kompjutor.
6. Emocionalna inteligencija im je puno jače razvijena ako su smireni, opušteni i sigurni u sebe.
7. Vrlo jako su povezani s duhovnim svijetom, neki vide i aure, anđele, vodiče ili energiju
8. Pokupe emocije od svakog i to im često donosi zbunjenost jer ne znaju s čijim se problemima suočavaju, svojim vlastitim, svojih roditelja ili nekog drugog iz njihovog prostora
9. Oni se prilagođavaju univerzalnom zakonu, ne društvenom
10. Vrlo su duboko povezani sa spiritualnom dimenzijom, ulaze i izlaze iz tog svijeta, s lakoćom poput disanja. Često nisu svjesni toga da drugi ne doživljavaju život na takav način.

Indigo djeca

Bebe indiga su živahne od rođenja, njihovi roditelji obično kažu da su se rodile širom otvorenih očiju. Bebama ove boje aure treba manje sna nego drugoj djeci, malo spavaju i lako se bude. Te bebe inače mirnije spavaju ako ih se podupre s jastukom. Često duboko i čvrsto spavaju popodne, da bi zaspali kasnije u noći. No brzo prestanu osjećati potrebu za popodnevnim snom ili ako spavaju popodne, ostaju budni do kasno u noć. Noću se često bude plačući ili loše raspoložena, osobito ako ih se naglo podigne ili ako naglo ustanu. Posljedica je fizička bol, strah i smušenost. Ovu djecu treba buditi polako i nježno, što može potrajati, ali zato za nagradu imamo raspoloženo dijete tijekom čitavog dana.
Indigo djeca vole mliječne proizvode, sladoled, sir, ali često fizički ne podnose kravlje mlijeko pa pate od začepljenja dišnih puteva, kašlja, hunjavice i upala uha, zato treba upotrebljavati proizvode od kozjeg mlijeka. Indiga su veoma osjetljiva pa im treba više mira nego drugoj djeci. Ta djeca nisu razmažena, samo imaju drugačije potrebe. Pomaže im slušanje barokne glazbe (npr.Vangelis), ona ih smiruje. Indigo djeca se vrlo brzo razvijaju, tijekom prve dvije godine života, koordinacija pokreta i ručna spretnost razvijaju im se brže nego kod njihovih vršnjaka.
Što se tiče temperamenta, indiga objedinjuju muške i ženske osobine, nemaju predrasuda prema seksualnim sklonostima drugih i oni vode ljubav više dušom nego tijelom. Seksualnost nije za njih izražavanje muževnosti ili ženstvenosti, nego sposobnost duše da komunicira s drugom dušom. Seksualni odnosi su za indiga tako intenzivan oblik komuniciranja da ne mogu zamisliti seks koji služi samo za zadovoljenje fizičkih potreba. Oni pažljivo odabiru partnere, dajući prednost osobama koje intuitivno shvaćaju duhovnost razmjene seksualne energije pri spolnom činu i takva ih iskustva duhovno i fizički obnavljaju. Više im odgovaraju intenzivni, pa makar i rjeđi seksualni doživljaji, nego mnoštvo beznačajnih odnosa, pa stoga ponekad djeluju kao osobe koje seks ne zanima.